Univerzitet u SarajevuFilozofski fakultetOdsjek za historiju

Sport izmeu dva svjetska rata(esej)

Mentor: Student:prof. dr. Zijad ehi Admir Lisica

Sarajevo, 2013.UVOD

Prije svega, to se tie zastupljenosti ove teme u historiografiji, treba napomenuti da je ovaj period nezaobilazna tema u veini djela koja prikazuju optu historiju 20. vijeka. Cilj ovog rada je pokuati prikazati razvoj sporta izmeu dva svjetska rata, te dati opte karakteristike perioda o kojem govorimo. Tokom rada trudiemo se da uz pomo literature kojom raspolaemo damo glavne informacije o svim velikim sportskim manifestacijama koje su se odravale tokom perioda izmeu dva svjetska rata. Posebnu panju tokom rada posvetiemo olimpijskim igrama, te svjetskim prvenstvima od prvog u Urugvaju do posljednjeg predratnog prvenstva odranog na teritoriji Francuske. Kad se govori o metodologiji, koritenoj u radu, onda se najprije trebaju spomenuti hronoloka i tematska metoda, pri emu se vie koristilo hronoloko praenje dogaaja. Ove dvije metode su odredile sadraj i strukturu rada. Rad je radi lakeg razumijevanja podijeljen u nekoliko veih cjelina, koje prate dogaaje u Sportu izmeu dva svjetska rata. Ovakva interpretacija teme znatno e olakati njeno shvatanje. Ovu temu obraivat emo na osnovu dostupne nam literature, gdje emo kao osnovu za praenje historijata Olmpijskih igara uzeti Kragujevievu knjigu, Sa olimpijskih borilita, dok e nam za pregled Svjetskih fudbalskih prvenstava u periodu izmeu dva svjetska rata najvie koristiti knjiga Od Montevidea do Minhena svetska fudbalska prvenstva od Markovia i Obradovia. Uz ova djela rad emo upotpuniti ostalim dostupnim izvorima drugih istaknutih autora koji su nam znatno pomogli za razumijevanje ove teme.

Izmeu dva Svjetska rata Historija svijeta izmeu dva svjetska rata izuzetno je kompleksna. Zbivanje u svim dijelovima svijeta postalo je tjenje i meusobno povezanije, dok je razvoj pojedinih zemalja bio poprilino zanimljiv i specifian, zavisno od toga kakve su drutveno-politike strukture i kulturne tradicije u toj zemlji zastupljene. Meutim ukoliko bismo svjetsku historiju izmeu dva svjetska rata htjeli periodizirati sa stanovita meunarodne politike to je poprilino problematino, u tom sluaju bismo morali rei da su u Evropi dvadesetih godina glavni problemi bili kolektivna sigurnost, razoruanje i Njemaka reparacija, dok vodee evropske demokratske sile Francuska i Velika Britanija nisu zauzimale ista stajalita. SAD su manje-vie vodile izolacionistiku politiku, i samo se povremeno angaovali na rjeavanju pitanja njemakih reparacija i njemake valute.[footnoteRef:1] [1: Grafenauer Bogo, Povijest Svijeta - od poetka do danas, Naprijed Zagreb, 1971, 624.]

Od Hitlerovog dolaska na vlast meunarodna politika se poela sve bre kretati. Faistike sile Japan i Italija su u Njemakoj dobile snaan oslonac, i svijet je bio suoen sa sve veim i sve grubljim vanjsko politikim zahtjevima, od italijanske agresije na tlu Etiopije do Hitlerovog diktata u Minhenu, pred kojom su zapadne demokratije uvijek poputale, sve do Hitlerovog napada na Poljsku, i poetka Drugog svjetskog rata. Deavanja nakon Prvog svjetskog rata u Europi i u svijetu nisu bila niti malo miroljubiva, ba naprotiv zemlje poraene u ratu i nezadovoljne versajskim ugovorom poele su razivijati osvajake tenje koje e dovesti do jo krvavijeg Drugog svjetskog rata. S druge strane zemlje treeg svijeta (Afrike i Azije) poinju razvijati nacionalne svijesti, to dovodi do mnogo lokalnih ratova i smanjivanja imperija velikih.[footnoteRef:2] itava ova situacija odrazila se i na stagnaciju sporta, koji je tokom rata potisnut u drugi plan. Tek nakon zavretka Prvog svjetskog rata, sport ponovo dobija na vanosti, a u prilog ovoj naoj konstantaciji idu i odravanja Olimpijskih igara, te fudbalskih Svjetskih prvenstava o kojima emo detaljnije govoriti tokom naeg rada. [2: Isto.]

Olimpijske igre Olimpijske igre su viesportsko takmienje koje se odrava svake etiri godine. Same Igre korijene vuku iz vremena stare Grke, a o samim poetcima govore razne legende. Jedna od najpoznatijih legendi govori da je Igre ustanovio sam bog Zeus kao proslavu svoje pobjede, u bitci za vrhovnitvom, nad ocem Kronom.[footnoteRef:3] [3: Jajevi Zdenko, Antike olimpijske igre, Zagreb, 2008., 24.]

Godine 1914. u Lionu je odlueno da e se organizacija VI olimpijskih igara 1916. godine dodijeliti Njemakoj. Kada je ta odluka i definitivno bila objavljena, Berlin je krenuo veoma uurbano sa pripremama. Na istom sastanku Meunarodnog olimpijskog komiteta (MOK-a) usvojen je prijedlog da se VII olimpijske igre odre u Budimpeti, to je bilo priznanje Maarima za vodeu ulogu u olimpijskom pokretu, jo od samog poetka. Na sastanku u Lionu pojavljuje se prvi put olimpijski znak. Bilo je to pet krugova: plave, ute, crne, zelene i crvene boje, povezanih u lanac. Ovi simboli imaju za cilj predstaviti zajednitvo naroda svih kontinenata uesnika ove smotre. Uz olimpijske krugove stoji i moto: Citius Altius Fortius sa znaenjem: bre, vie, jae.[footnoteRef:4] MOK je na prijedlog Kubertena[footnoteRef:5] usvojio olimpijski znak koji e postati slubeni znak Meunarodnog olimpijskog komiteta. Na svim sastancima meunarodnih sportskih organizacija voena je veoma snana kampanja za popularizaciju Olimpijskih igara u Berlinu. [4: Kragujevi Bora, Sa olimpijskih borilita, Beograd, 1984., 40.] [5: Francuski baron Pjer de Kuberten pokrenuo je inicijativu o oivljavanju antikih olimpijskih igara sa ciljem da stvori zajednitvo i sportski duh meu narodima. Kubertena je posebno inspirisao mit o Olimpijskom primiriju, po kojem bi sve grke drave prekidale bilo kakve ratne operacije. http://www.coubertin.de/ ]

Na alost, VI olimpijske igre nisu odrane. Umjesto olimpijske himne, grmili su topovi, hiljade ljudi su postale rtve Svjetskog rata. Tek poslije etri godine velikog i iscrpnog rata poraena je Njemaka, a njene saveznice potpisuju predaju. Bez obzira to se nisu odrale Olimpijske igre u Berlinu, one zadravaju svoj redni broj 6. Poslije okonanja ratnih aktivnosti MOK seli u Lozanu, a taj grad postaje stalno sjedite Komiteta. Na Kongresu u Lozani 1919. godine odlueno je da se naredne igre odre u belgijskog gradu Anversu. Domaini nisu gubili vrijeme, pa taka u veoma kratkom roku poinju sa izgradnjom stadiona za oko 25.000 gledaoca, to je tada bila sasvim solidna brojka.[footnoteRef:6] [6: Kragujevi, Sa olimpijskih borilita, 41.]

VII Olimpijske igre, Anvers, 1920. Na dan 14. 8. 1920. godine belgijski kralj Albert I otvorio je VII olipijske igre, a ovaj trenutak ostao je upamen i po tome, jer se prvi put zaviorila olimpijska zastava. Ona je kao to smo ve ranije tokom rada naveli simbolizirala, zajednitvo svih naroda pet kontinenata. Na igrama uestvuje 29 nacija sa 2606 takmiara, od kojih su 63 bile ene. Zemlje centralnih sila koje su izgubile rat nisu pozvane na ovu smotru, kao ni tada tek osnovana Sovjetska Rusija. Znaajno za ovu olimpijadu bilo je to da se prije takmienja polagala sveana zakletva.[footnoteRef:7] Ovo takmienje nije prolo bez varnica kako je bilo planirano. Tokom meusobnog nadmetanja u vie navrata je dolo do fizikih obrauna. [7: Kragujevi, Sa olimpijskih borilita, 42.]

U finalu vaterpolo turnira Britanci su poslije pobjede nad domainom Belgijom jedva izvukli ivu glavu pred nezadovoljnom publikom, boks meevi su se esto nastavljali i van ringa, a u dvoboju izmeu ehoslovake i Belgije na posljednjoj utakmici fudbalskog turnira dolazi do prekida utakmice, jer ehoslovaci naputaju me nezadovoljni razvojom situacije na terenu. Jo jedna od zanimljivijih situacija vezana je za olimpijski tim SAD-a. Amerikanci su doli na veoma neudobnom ratnom brodu, a 200 amerikih takmiara nije bilo zadovoljno ni sa uslovima smjetaja koji su im bili ponueni, pa su zbog toga eljeli da bojkotuju uee na prvim poslijeratnim igrama.[footnoteRef:8] [8: Isto.]

Posebno treba istai da, iako je bilo oekivano da e ove igre privui dosta gledalaca to se ipak nije obistinilo. Stadion namjenski izgraen za ovu smotru veinom je bio poluprazan, osim u finalnoj utakmici fudbalskog turnira. Organizatori su zakljuili da su ove igre donijele dosta gubitaka, a na kraju svu tetu nastalu na igrama iz svoje kase nadoknadila je vlada Belgije.VIII Olimpijske igre, Paris, 1924. Kubertanu pripada ogromna zasluga to je na kongresu MOK-a juna 1921. godine, u konkurenciji tri druga grada, Paris dobio organizaciju VIII olimpijskih igara. Francuzi su sve uinili da organizacija igara bude to uspjenija, u elji da se u velikoj mjeri popravi utisak sa igara odranih 1900. godine, kada je Ajfelov toranj bio dosta vea atrakcija od olimpijskih igara. Predsjednik francuske Gaston Dumereg otvara VIII olimpijske igre. Na otvaranju igara bilo je oko 40.000 gledalaca, na otvaranju defilovalo je 44 nacije, sa preko 3. 000 sportista. Za razliku od smotre odrane 1920. godine u Belgiji ovoga puta su uestvovale sile poraene u Prvom svjetskom ratu. Turska, Austrija, Maarska i Bugarska ponosno uzimaju uee na ovim igrama. Jedina velika sila koja nije uestvovala na ovim igrama bila je Njemaka. Dosta polemike je voeno zbog eka Njemaka nije uzela uee na ovim igrama, neki su mislili da je to zbog toga to nisu dobili otvoreni poziv, dok je takoe postojalo miljenje da je razlog veoma zategnuta situacija koja je vladala oko sporne Rurske oblasti. Ipak, glavni razlog zbog eka nije bilo Njemake je nemogunost Francuske da obea sigurnost za Njemake takmiare. Ove igre su organizacijski i kvalitetom bile dosta ispred predhodnih odranih u Belgiji. Najuzbudljivija takmienja odrana su u plivanju, a najvee rezultate ostvario je Endriju arlton, koji je sa tada tek esnaest godina napravio ogroman uspijeh na igrama. Mladi australijanac okarakterisan je kao udo od djeteta.[footnoteRef:9] [9: Kragujevi, Sa olimpijskih borilita, 43.]

IX Olimpijske igre Amsterdam, 1928. Ovim olimpijskim igrama prethodio je kongres MOK-a, na kojem su donesene vane odluke. Na ovom kongresu se raspravljalo o problemu amaterizma, a posebno je bilo govora o naknadama za izgubljeno vrijeme i putne trokove. Ostale teme kongresa odnosile su se na odreivanje i fiksiranje olimpijskog programa. Tako je na kongresu MOK-a u Pragu donesena odluka da se zimske olimpijske igre potpuno osamostale i da se proiri njihov program.Holandija i njen glavni grad Amsterdam bili su domaini IX olimpijskih igara, u tom cilju izgraen je i olimpijski stadion, plivaki bazen i hala za borilake sportove. Graevinari su uinili veliki podvig, jer su olimpijski bazen sagradili na movarnom tlu, i za ovaj rad su dobili visoke ocjene strunjaka. 28 juna 1928. Godine u 14 asova lan kraljevske porodice princ Hendrik je otvorio IX olimpijske igre. Atletsko takmienje je donijelo mnogo uzbuenja. U trkakim disciplinama Amerikanci su doivjeli teak poraz, jedino je pobjeda Rajmonda Barbutija na 400 metara bila utjeha Amerikancima. Na 100 metara pobjedio je Sidni Atkinson iz June Afrike, a na 400 metara s preponama pobijedio je ni manje ni vie nego engleski lord Dejvid Bargli. Srednje i duge staze su bile u nadlenosti finskih igraa, na olimpijadi se pojavio i ostarjeli Nurmi koji je imao 32 godine, meutim osvojio je prvo mjesto i zlatnu medalju na 10.000 metara. Drugi veliki Finac Ritola pobijedio je na 5000 metara, u tranju na 3000 metara pobijedio je takoer Finac Loukola Toivo. U skokovima su najbolji bili Amerikanci, dok je maratonsku trku dobio Alirac Mohamed El Uofi, koji je nastupao za Francuze. U plivakom dijelu programa opet su uvena trojica iz Pariza, Arne Borg i arlton, meutim njihovo rivalstvo je prekinuo Argentinac Alberto Zorila, koji je obojicu pobjedio, na cilju je arlton bio drugi, Borg trei. Najbolji skakai u vodu su bili Amerikanci, dok su meu plivaicama najbolje bile Amerikanke, Holananke i Njemice. Vaterpolo turnir je zavren pobjedom Njemake, Njemci su u finalnoj utakmici pobijedili Maare. U jahanju su najvie uspijeha imali Holanani, Njemci i panci, dok su najbolji gimnastiari bili vajcarci, ehoslovaci i Jugosloveni. Indija je bila najbolja u hokeju na travi, a veani u modernom petoboju. Na IX olimpijskim igrama posljednji put su sve pobjednike proglaavali zadnjeg dana igara. X Olimpijske igre, Los Aneles, 1932. Poslije Olimpijskih igara u Amsterdamu, nastupio je period ive aktivnosti Meunarodnog olimpijskog komiteta. Nizali su se kongresi u Berlinu, Parizu, Barseloni, i dalje se raspravljalo o problemu amaterizma, o olimpijskom programu i o mjestu odravanja XI olimpijskih igara. Olimpijska 1932. bila je u vrijeme ekonomske krize koja je vladala u svijetu, to je dovelo u pitanje organizaciju X olimpijskih igara. Meutim iz SAD-a su stizali povoljni izvjetaji, Amerikanci su ozbiljno pristupili organizaciji igara. U Los Anelesu se izgradio veliki olimpijski stadion za 100 hiljada gledalaca. Pored ovoga gradio se i plivaki stadion da primi 10 hiljada gledalaca. U izgradnji su se koristila sva dostignua savremene tehnike. Na ovim olimpijskim igrama ostvaren je pun uspijeh, rezultati su bili fantastini, postavljeno je oko 35 olimpijskih i svjetskih rekodra u atletici i plivanju, a finansijski uspjeh je premaio sva oekivanja.[footnoteRef:10] [10: Kragujevi, Sa olimpijskih borilita, 46.]

Atletika je i ovog puta bila u centru interesovanja javnosti. U utrci na 400 metara Amerikanac Viljem Ker postavio je olimpijski i svjetski rekord. Na 1500 metara ubjedljivo je pobjedio je Luidji Bekali, dok je u utrci na 5000 metara pobijedio Amerikanac Ralf Hil. Na 10 km Poljak Janus Jusoinski prekida dominaciju Finaca i pobjeuje na opte iznenaenje. Maratonsku trku dobio je mladi Argentinac Huan Zabala. U enskoj atletici dominiraju dvije atletiarke Poljakinja Vlasijevi Stanislava na 100 m i teksaanka Midred Ddrikson sa tri olimpijske zlatne medalje. U plivanju su ispunjena sva oekivanja, Japanci su ostvarili svoja obeanja i preuzela vodeu ulogu. Bokseri Argentine, SAD, Junoafrike unije su osvojili najvie medalja. Pitanje najboljih biciklista rjeavali su Francuzi, Italijani i Holanani. Ove olimpijske igre su imale jednu novost u programu, na igrama se proglaavaju pobjednici u planinarenju, zlatna medalja je otila za Njemce. Olimpijske igre u Los Anelesu su bile najbolje organizovane igre, sve je funkcionisalo bez zastoja i svi su bili zadovoljni.

XI Olimpijske igre, Berlin 1936. Odluka o mjestu odravanja XI olimpijskih igara donijeta je 1931. na kongresu MOK-a u Barseloni. Cijeli svijet je ve znao ta se deava sa Njemakom, svijet misli da Njemaka ne zasluuje da bude organizator jedne ovakve manifestacije, meutim MOK ne moe bilo ta da promijeni pa tako odluka iz 1931 godine ostaje na snazi. Hitler je elio iskoristiti igre u ciljeve nacistike propagande, zato je organizator imao ogromnu podrku drave, Njemci nisu alili sredstva, i zato je organizator imao veliku podrku drave. Izgraen je olimpijski stadion dinovskih razmjera sa borilitima odlinog kvaliteta za oko 110 hiljada gledalaca. Izvanredna graevinska ostvarenja bila su i plivaki stadion i uveni Deutschlandhalle pokriveni stadion za male sportove.[footnoteRef:11] Izgraeno je olimpijsko selo sa oko 150 jednospratnih zgrada, pa je ak organizirano i prvo tafetno prenoenje olimpijske vatre preko sedam evropskih drava, gdje je od drevne Olimpije pa do Berlina svetu vatru prenosilo hiljade mladih ljudi, manifestirajui tako elju za mirom i ljubavi meu narodom.[footnoteRef:12] [11: Gifford Clive, Olimpijske igre, Rijeka, 2004., 20.] [12: Isto.]

Svake olimpijske igre su imale svog heroja, pa je tako nekrunisani heroj XI olimpijskih igara bio tamnoputi Desi Ovens. Upravo je on natjerao taj ponosni auditorijum da obori pogled, a njihovog vou da prije vremena napusti lou. Desi je u Berlinu postigao izvanredne rezultate, pobijedio je sa olimpijskim rekodrima na 100 i 200 metara, a skok u dalj sa fantastinih 806 cm, u SAD se Ovens vratio s 4 zlatne medalje, i tako su srueni snovi o pobjedi arijevaca nad manje vrijednim Crncem, Hitler koji je imao obiaj da se rukuje s olimpijskim pobjednicima, ovo rukovanje s Ovensom je izbjegao. Novozelananin Don Lovelok je zadivio sve pristune svojom pobjedom na 1500 metara, u troskoku je Japanac Naoto Tajima skoio 16 m. Amerikanci pobjeuju u trkama na 110 i 400 m s preponama, od etiri bacake discipline u tri pobjeuju Njemci. Atletika je bila i dalje pod izrazitom dominacijom Amerikanaca, osvojili su 24 medalje, iza njih idu Njemci sa 16 medalja i Finci s 10. Posebno veliko interesovanje vladalo je za plivanje. Japanci su se u Berlinu afirmisali i predstavljali su velesilu u plivanju. Urtkama na 1500 m slobodno i 200 m prsno, pobijedili su Japanci. Meu plivaicama posebno se istie 17-godinja Holananka Mastenbruk Hendrika. Fudbalski turnir je bio znatno oslabljen zbog neuestvovanja Argentine i Urugvaja. Njemci su u rukometu imali najvie uspjeha. Amerikanci su pobjedom nad Kanaanima potvrdili svoju nadmo u ovome sportu. Najbrojnija ekipa Olimpijskih igara u Berlinu bila je Njemaka, zatim SAD i Maarska. Ukupan broj osvojenih medalja odgovara istom redoslijedu, najvie medalja su osvojili Njemci, Amerikanci pa Maari. Svjetska fudbalska prvenstva Montevideo, 1930. Prvo Svjetsko prvenstvo u fudbalu, odrano u Urugvaju 1930. godine imalo je neslavan uvod, nevjerovatno zanimljive anegdote i skandalozne zaplete i rasplete. Na njemu je uestvovalo 13 zemalja, a malo je nedostajalo da na njemu ne bude evropskih timova. Odluka o domainu prvog SvJetskog prvenstva u fudbalu donijeta je na kongresu Meunarodne fudbalske federacije (FIFA) 1928. kada je procjenjeno da bi bilo dobro da pionirski poduhvat zaivi na junoamerikom tlu i tlu prvaka Olimpijskih igara 1924. i 1928. godine. Ljute to je FIFA odluila da se igra u dalekom Urugvaju, do kojeg se putovalo itavu vjenost, evropske reprezentacije (Italija, vedska, Holandija i panija) su dva mjeseca prije poetka takmienja odbile da se nau na Mondijalu.[footnoteRef:13] [13: oki Rade, Sve o totalnom fudbalu, Beograd, 1975., 22.]

Bilo je tu vie problema za fudbalere, u to vrijeme amatere, jer i da su pristali da putuju po dvije sedmice do Montevidea, nisu pronalazili nain da dobiju plaeno odsustvo sa posla. Da prvenstvo ipak proe i sa ueem Evropljana, pobrinuo se inicijator Mondijala il Rime, pa je tako autoritativnim tonom poslao Francuze do Urugvaja, a njoj su se pridruile Rumunija, Jugoslavija i Belgija. Francuski skulptor Abel Lefle dizajnirao je prvi trofej namjenjen osvajau titule prvaka svijeta. Zlatna statua bila je teka 3,8 kilograma, a visoka 35 santimetara.[footnoteRef:14] Urugvaj je bio dobar domain. Ne samo to su za potrebe Mondijala sagradili veliki stadion Sentenario koji je primao skoro 100.000 gledalaca, ve su i snosili veliki dio putnih trokova zemljama uesnica sa drugih kontinenata. U finalu prvog svjetskog prvenstva igrali su domain Urugvaj i Argentina. Reprezentativci Argentine i Urugvaja uoi poetka finalne utakmice nisu mogli da se dogovore kojom loptom e odigrati me. Nakon konsultacija sa sudijom postignut je sporazum, pa je prvo poluvrijeme odigrano loptom koju su ponijeli Argentinci, dok je drugih 45 minuta na terenu bio fudbal koji su donijeli Urugvajci. Fudbaleri urugvajske reprezentacije pobjedom na prvenstvu stekli su status nacionalnih heroja.[footnoteRef:15] Svaki lan dravnog tima na poklon je dobio veliku parcelu, sa izgraenom kuom u Montevideu. Zanimljivo je da je Montevideo bio jedini grad u kojem se odravalo prvo svjetsko prvenstvo u fudbalu.[footnoteRef:16] [14: Markovi Petar, Obradovi Tomislav, Od Montevidea do Minhena svetska fudbalska prvenstva, Beograd,1974., 10.] [15: Isto.] [16: oki, Sve o totalnom fudbalu, 24.]

Italija, 1934. Drugi Mondijal, odran u Italiji 1934. godine, pamtie se po odsustvu aktuelnog ampiona svijeta Urugvaja i promociji faistikog voe Benita Musolinija. Urugvajci su odbili da doputuju u Evropu i brane titulu jer im se nije dopalo to se vodee selekcije sa starog kontinenta nisu udostojile da dou na njihovo tlo etiri godine ranije. rvenstvo je od prvog do poslednjeg sudijskog zviduka obeleio Musolini koji je od malena bio vatreni navija Bolonje. Pouen iskustvom Adolfa Hitlera sa Olimpijade u Berlinu, Musolini je gledao da se na sve naine promovie na turniru. Za razliku od prethodnog turnira, koji je odran samo u jednom gradu, Mondijal u Italiji odigran je u osam gradova - Rimu, Trstu, Firenci, Napulju, enovi, Bolonji, Milanu i Torinu (na stadionu koji je dobio ime po faistikom voi), a 16 timova uesnika ampionata igralo je po kup sistemu. Do finala su doe domaa Italija, te veoma kvalitetna reprezentacija ehoslovake. Iako je ehoslovaka imala prednost u ovoj utakmici, pobjeda je pripala domainu,[footnoteRef:17] koji je preokretom donio veliko slavlje svome narodu, a pogotovo Musoliniu. [17: Italija - ehoslovaka (2:1 poslije produetaka /1:1), http://serbianforum.org/threads/iz-istorije-svetskih-prvenstava-u-fudbalu.226897/.]

Francuska, 1938. Trei Mondijal imao je pravi predratni uvod. Reprezentacija Austrije kvalifikovala se za SP, ali nije mogla da nastupi jer je Njemaka tri mjeseca prije poetka turnira izvrila aneksiju te zemlje. Zbog pripajanja Austrije Njemakoj, ampionat je ostao bez jednog uesnika, poto je FIFA odluila da ne popunjava upranjeno mjesto, pa se vedska direktno plasirala u etvrtfinale. Ovo je bio i prvi Mondijal na kojem su igrai nosili brojeve na leima dresova, a prvi put je uestvovao i tim iz Azije. Nastupala je Holandska Istona Indija, danas Indonezija i to bez prethodnog uea u kvalifikacijama. Italija je uspjela da odbrani titulu to i ne udi ako se uzme u obzir da je faistika vlast prijetila svojim fudbalerima smru. Oni su naime, uoi poetka finalnog mea sa Maarskom iz Rima primili telegram u kome je kratko pisalo pobjeda ili smrt. Golman maarske reprezentacije izjavio je da je namjerno putao golove kako bi spasio ivote fudbalerima Italije, ali ga tada niko nije shvatao ozbiljno. Poslije ovog takmienja naredna velika smotra odrala se tek 1950. godine u Brazilu. Razlog tome bio je novi svjetski rat, koji je donio ogromne gubitke, a Sportu je donio neeljenu stagnaciju.

Zakljuak Obraujui ovu temu moemo zakljuiti da je Sport izmeu dva svjetska rata proao kroz razne faze. U prilog ovoj konstantaciji nam ide i to da je kako smo ve naveli tokom rada, od Olimpijskih igara 1920. pa do onih odranih u Berlinu 1936. sport imao periode stagnacije i afirmacije, to su naravno diktirale i politike prilike tokom ovog perioda. Isti scenario vaio je i za Fudbalska svjetska prvenstva. Prvo prventstvo odrano je u Urugvajskom glavnom gradu Montevideu, to je bio jedinstven sluaj u historiji da jedan grad bude domain ovako velike smotre. Ostala prvenstva dobijala su na masovnosti i kvalitetu kako je vrijeme odmicalo, pa je tako u narednim prvenstvima postala ustaljena praksa da se takmienje odrava u vie gradova. Na osnovu obraene teme moemo ustanoviti da je Sport izmeu dva svjetska rata, udario temelje kasnijeg modernog sporta, koji se tokom vremena usavravao na najvei mogui nivo. Napredak u sportu u ovom periodu vidljiv je iz godine u godinu, posebno se ovo odnosi na organizacijski aspekt velikih spotri, kako Olipijskih igara tako i Fudbalskih svjetskih prvenstava. Tokom obraivanja literature nismo nailazili na neka suprotna gledita u pogledu ove teme, to nam je u znatnoj mjeri olakalo da to bolje razumijemo cijeli tok, te posljedice ovih velikih historijskih dogaaja. Nae miljenje je da su historiari u svojoj interpretaciji ovog perioda veoma detaljno i iscrpno opisali pojedine dogaaje, a neki su se ak i kritiki osvrnuli na mijeanje politike u Sport, primjer tome je Svjetsko prvenstvo u Francuskoj, kada je Musolini Italijanima prijetio smru ako se kojim sluajem u domovinu vrate bez osvojenog trofeja.

Sadraj

Uvod...........................................................................................................................2 Izmeu dva svjetska rata.............................................................................................3 Olimpijske igre.............................................................................................................8 Svjetska fudbalska prvenstva........................................................................................11 Zakljuak.......................................................................................................................12

Literatura Grafenauer Bogo, Povijest Svijeta - od poetka do danas, Zagreb, 1971. Gifford Clive, Olimpijske igre, Rijeka, 2004. Jajevi Zdenko, Antike olimpijske igre, Zagreb, 2008. Kragujevi Bora, Sa olimpijskih borilita, Beograd, 1984. Markovi Petar, Obradovi Tomislav, Od Montevidea do Minhena svetska fudbalska prvenstva, Beograd,1974. oki Rade, Sve o totalnom fudbalu, Beograd, 1975. http://www.coubertin.de/ http://serbianforum.org/threads/iz-istorije-svetskih-prvenstava-u-fudbalu.226897/

2