FAKULTET: _________________________________________

Kudumovi ElvisSVJETSKA KNJIEVNOST

( SKRAENI PROGRAM DVA SATA SEDMINO)

Biha, 2009.

S V J E T S K A K N J I E V N O S TProgram Svjetsku knjievnost (Odsjek Turski jezik i knjievnost)

2. S A T A E P O H A P R E D S T A V N I C I

1. Mitologija / mitGrka mitologija, rimska mitologija, staroindijska mitologija, egipatski svijet mrtvih ...

2. AntikaGrka i rimska antika knjievnost: epovi: (asirsko-babilonski ep o Gilgameu), Homer (Ilijada i Odiseja), Vergilije (Eneida), tragedije: Sofoklo, Eshil Euripid (Medeja), komedije: Aristofan (abe i Ptice), Plaut, liriari: Alkej, Sapfa, Anakreont..

3. Srednji vijekSvete knjige (Biblija, Kur' an), 1001 no

4. Humanizam i renesansaDante Aligijeri (Boanstvena komedija), ovani Bokao (Dekameron), Franesko Petrarka (Kanconijer), W. ekspir (Hamlet), Fransoa Rable (Gargantua i Pantagruel), Minguel Servantes (Don Kihot od Mane);

5. BarokAriosto (Bijesni Orlando)

6. KlasicizamTragedije: an Rasin (Fedra), Pjer Kornej (Cid), Komedije: Molijer (Tvrdica);

7. Prosvjetitelj. i racionalizaVolter, an ak Ruso...

RomantizamJohann Wolfgang Goethe (Jadi mladog Werthera), Friedrich Schiller (pjesme), Heinrich Heine (pjesme), Gordon Bayron (Hodoae Childa Harolda), (Wordswort i Kolrid), Shelly, Edgar Allan Poe (Gavran, Annabel lee), Aleksandar Sergejevi Pukin (pjesme, Evgenije Onjegin), Mihajl Jurjevi Ljermontov (pjesme, Junak naeg doba), Victor Igo (Zvonar crkve Notr dam), akomo Leopardi (pjesme)...

Realizam i naturalizamLav Nikolajevi Tolstoj (Ana Karenjina), Fjodor Mihajlovi Dostojevski (Zloin i kazna), Nikolaj Vasiljevi Gogolj (injel), Marie Henry Beyle Stendhal (Crveno i crno), Gistav Flaubert (Madam Bovari), Henrik Ibsen (Nora), Honore de Balzak (ia Gorio)

Moderna i avangarda (egzi-stencijalizam, simbolizam, futurizam, ekspresionizam, impresionizam,nadrealizam, dadaizam, ...)Franz Kafka (Proces), Herman Hesse (Stepski vuk), Albert Camus (Stranac), Jean Paul Sartre (Munina), Ernest Hemingway (Starac i more), Charles Baudelaire (pjesme), Reiner Maria Rilke (pjesme), Valt Withman (Vlati trave), Thomas Sterns Eliot (Pusta zemlja), Vladimir Hljebnikov,Vladimir Majakovski,J.Joyce, Thomas Mann (Smrt u Veneciji), Samuel Beckett (ekajui Godota), Pirandello (est lica trai autora), Jonesko (elava pjevaica), Berthold Brecht (Majka Hrabrost), ...

PostmodernaBorhes (Alef), Vladimir Nabokov (Lolita), Dulijan Barns (Floberova papiga), Alesandro Bariko (Zamkovi gnjeva), Amin Mauluf (Lav afriki), Bugalkov (Majstor i Margarita), Gregori Gospodinov (Prirodni roman)...

1. MITOLOGIJA I MITMitologija je neto poput temelja cjelokupne knjievnosti. Dodue, raspon u kojem se upozorava na vanost i znaenje mitologije za povijest knjievnosti dosta je velik. Kree se od teze da cjelokupna knjievnost zapravo i nije nita drugo do obrada i ponavljanje odreenih mitologija, pa do teze da je uloga mitologije ograniena naa tematiku, ali jedno je pri tome neupitno; porijeklo je knjievnosti, ovakve kakvu poznajemo u najirem rasponu, u mitologiji barem na slian nain na koji je porijeklo religije, filozofije, pa time i znanosti, kao i cjelokupne umjetnosti u savremenom smislu takoer u mitologiji. A porijeklo mitologije je u usmenoj predaji, ona je, dakle, utemeljena u usmenoj kulturi.

MIT

Rije mit potjee iz grkoga jezika i ima znaenje: predanje ili kazivanje. U nekim pogledima mit prethodi religiji i filozofiji, i nalazi se u prvim fazama razvoja svih kultura (narod bez mita je isto to i ovjek bez djetinjstva). Mit se moe shvatiti kao slikovita fantastina pria o shvatanju svijeta, o stvaraocu i kosmosu, koja izraava odreenu strukturnu vrijednost koja izrasta iz fantaziranja koja proistiu iz osjeanja i elja. Zbog toga se mit shvata i odreuje kao la, fantaziranje, kolektivni san ili izmiljotina.

Sociolozi smatraju da je mitologija u sutini primitivna filozofija, a mitovi su prie koje nastaju kao racionalni pokuaj primitivnog ovjeka da pronee smisao u svijetu u kome se nalazi i da pomou njega objasni njemu napoznate i nejasne pojave. Mit je oblik odreenog naina miljenja koji pretjodi racionalnom filozofskom miljenju.

Mitski svijet je svijet privida, ali privida koji se da objasniti kada se otkrije prvobitna samoobmana iz koje taj privid potie.

Mitovi imaju odreene funkcije:

Metafizika funkcija mita (usklaivanje ljudske svijesti sa uslovima ivota)

Kosmoloka funkcija mita (oblikovanje i uspostavljanje odreene slike svijeta)

Socioloka funkcija mita (ouvanje drutvenoga poretka)

Psiholoka funkcija mita (usklaivanje individualnih htijenja sa idealima drutva)

Dakle, mit uva moral, izraava vjerovanje, te garantuje djelotvornost rituala i sadri praktina iskustva.

Mitovi najee govore o biima nadmonim ljudima, o bogovima i herojima, bave se pitanjima raanja i smrti, ljubavi i mrnje, enje za besmrtnou. Odnosa ljudskog i boanskog, vezama i odnosima meu bogovima i ljudima, ljudima i neumitnih sila, itd.

Dogaaji o kojima govore mitovi se nisu stvarno dogodili u najveem broju sluaja, ali postoje i mitovi koji imaju zbiljsku osnovu.

NAJSTARIJE MITOLOGIJE

EGIPATSKA I MEZOPOTAMSKA MITOLOGIJA

Egipatska mitologija se zasniva na totemizmu - vjerovanju u svete ivotinje. Karakteriziraju je boanstva s ljudskim tijelom i glavom ivotinje, s tim da postoje iznimke. Vrhovno boanstvo je Ra, a ostala znaajna boanstva su: Oziris, Izida, Seth, Nefthis, Anubis, Bast, Horus, Hathor, Thoth, Sekhmet, Nun, Seshtat, Khepri, Tawaret, Hapy, Maat, Sobek, Selkis, Ptah, Hnum, Bes, Upuaut i mnogi drugi. Takoer, postoje i brojna mitoloka bia, kao to su: Feniks, Urej, Sfinga, Apop,Gutaica i drugi.

Egipatska je mitologija svojevrsan uzoran primjerak, jer zapisi o njoj se mogu pratiti tijekom vie od 4000 godina. U njoj ima toliko razliitih pria, predodbi, likova i radnji, opisa i osjeaja, da se neka preglednija cjelina naprosto ne moe uspostviti.

Mitologija Mezopotamije je gotovo podjednako stara kao i egipatska mitologija. Iz sauvanih zapisa dobija se dojam da je to razraen sistem u kojem se religija i mitologija izravno proimaju (to nije sluaj u Egiptu). Vrhovni bog u ovoj mitologiji je ANU koji je bio personifikacija nebakoje sve natkriljuje i proima, a njegov sin ENLIL bog oluje je takoer imao izvrnu vlast.

Grka mitologija sastoji se od legendi (mitova) o bogovima i herojima (od tuda i naziv - mitologija), a korijen joj je naravno u vjerovanju starih Grka. Grki bogovi izgledali su kao ljudi, imali vrline i mane kao ljudi, razlikovali su se po tome to su bili besmrtni, vie-manje neranjivi i sposobni postati nevidljivi i putovati brzinom svjetlosti, a ivjeli su na Olimpu.

Dakle, grka mitologija je korpus pria koji pripadaju starim Grcima i iji su predmet njihovi bogovi i heroji, priroda sveta i vremena u kojem su iveli i koji ih je okruivao, kao i poreklo i znaenje njihovih kultova i rituala. U modernom smislu pod grkom mitologijom se podrazumeva, studija i pokuaj rasvetljavanja religijskih i politikih institucija starih Grka i njihove civilizacije, kao i pokuaj potpunijeg shvatanja same prirode mitova i legendi. To je i slika samog ovjeka, koji trai sebe i svoj smisao1).

Mitovi spadaju u prve manifestacije ljudske mate i nastaju zbog duboke potrebe za metaforikom interpretacijom svih fenomena s kojima se susreu ljudi tokom svog ivota. Zbunjenost i slabost oveka pred neprikosovenim silama Prirode, metafizike spekulacije, shvatanje slabosti ljudskog bia, moralne norme i dileme, komunikacija sa sebi slinim, izraavaju se preko pria sa simbolikim sadrajem, kao rezultat ljudske mate. Skupovi tih legendarnih tradicija ine mitologiju, gdje se ogledaju prve spekulacije o ivotu i Prirodi. U isto vreme, mitovi nude jasnu sliku o karakteristikama svakog naroda, njegovom karakteru, stremljenjima i dostignuima, kao i njegovoj trajektoriji kroz istoriju.

Rimska mitologija je uglavnom preuzela mitove i legende od starih Grka i Etruana, uz promjenu imena bogova, pa ovdje za poetak stavljam samo usporednu tablicu bogova/heroja u te tri mitologije:

2. GRKA I RIMSKA ANTIKA KNJIEVNOST Antika (prema lat. Antiquus, star, starinski) prva je temeljna epoha europske knjievnosti. Odreena je prije svega kulturnopovijesnim injenicama, od kojih je najvanija to kulture stare Grke i Rima ine povijesni poetak i temelj na kojem se, najveim dijelom izravno i uglavnom kontinuirano, razvijala europska kultura, pa tako i knjievnost sve do danas. Obino se uzima da ta knjievna epoha traje od poetka grke kulture, to e rei od kakvih tisuu godina prije Krista, pa dp podjele Rimskog Carstva, ili nekih drugih vanijih povijesnih datuma, u svakom sluaju otprilike do polovine petoga stoljea. Antika zapravo obuhvata dvije velike i razvijene knjievnosti, grku i rimsku, pa je posve jasno da uz tako veliko bogatstvo i raznolikost knjievih djela jedva moemo govoriti o takvom strukturnom jedinstvu knjievnosti kako se zahtijeva u odreenju knjievnih epoha vremenski nama bliih razdoblja. Ali, u tom razdolblju nastaje knjievnost u naem smislu te rijei, jer se odvaja od mita s jedne i filozofije i nauke s druge strane.GRKA ANTIKA KNJIEVNOSTGrka knjievnost obuhvata knjievno stvaralatvo na grkom jeziku koje zapoinje Homerovim epovima oko 8. stoljea p.n.e., a zavrava se okvirno 529. godine nove ere, kada je vizantijski car Justinijan zatvorio Platonovu Akademiju u Atini, posljednju filozofsku kolu u antici.Grka je knjievnost ne samo presudno uticala na formiranje rimske knjievnost, nego je izvrila ogroman uticaji na cjelokupnu evropsku knjievnost, kako u tematici tako i u svim knjievnim vrstama.

U vremenskom rasponu od trinaest vjekova u antici (osam prije nove ere i pet nove ere), stvarali su mnogi pjesnici i prozni pisci, koji su jezikom i kulturom Grci, ali nisu svi rodom bili Grci.

S obzirom na drutvene, politike i knjievne prilike, moe se cjelokupna antika knjievnost podijeliti na etiri perioda, i to:

Arhajsko doba (od prvih pisanih spomenika do kraja 6 vijeka p.n.e.)

Klasino razdoblje ( 5. i 6. vijek p.n.e.)

Aleksandrijsko razdoblje( od 3. do 1. vijeka p.n.e.)

Rimsko razdoblje

3. EPSKI PJESNITVO, Homer, Ilijada i odisejaNa poetku grke knjievnosti stoje dva njena najvea djela, Homerovi epovi Ilijada i Odiseja, te nekoliko metrikih zapisa iz 8. vijeka p.n.e.. Ali te dvije pjesnike tvorevine svojom sloenom strukturom i stilizacijom daleko odskau od svakog pjesnitva.

Jasno je da one zapravo predstavljaju vrhunac jedne epske tradicije iji poeci i razvitak ostaju u tami onih vjekova koji se nazivaju mranim dobom Grke (od 12. do 8. vijekap.n.e).

Homer je prvi pisac grke knjievnosti i istovremeno najvei epski pjesnik svih vremena. Pretpostavlja se da je ivio negdje u 8. vijeku pne., ali pouzdanih podataka o njemu i njegovom ivotu zapravo nema.

Antika tradicija nam kazuje da je Homer bio slijepi pjeva, ali to je najvjerovatnije preslikavanje lika slijepog pjevaa Demodoka iz Odiseje na linost samog pjesnika.

Zbog toga se jo od antike pa sve do naih dana stvorio itav korpus veoma razliitih teorija o prvom helenskom pjesniku, koji obrauje tzv. homersko pitanje.

Homerova se djela tako moraju shvatiti kao vrhunac dugogodinjeg razvoja usmene narodne knjievnosti u Maloj Aziji. Danas se petpostavlja da su Homerovi predhodnici moda bili pjevai-rapsodi, koji su lutali od grada do grada i zabavljali stanovnike pjesmama o slavnim djelima junaka i meu koje tradicija ubraja i samoga Homera, te koji bi se smjestili na dvoru nekih vladara i tu pjevali o junakim djelima junaka mitskog razdoblja. Prema nekim razmiljanjima, ti su rapsodi prenosili junake pjesme kroz mnoga stoljea. Da je i prije cvjetala epska poezija, potvruju i Homerovi epovi, u kojima nalazimo savrenu epsku tehniku, umjetniki izraz, knjievni jezik, okretan stih, mnotvo ukrasnih pridjeva, tzv. stalnih epiteta, za koje nema opravdanja u Homerovom tekstu. Sve te promjene nesumnjivo su plod dugotrajne umjetnike prakse. Moe se pretpostaviti da su helenskoj herojskoj epopeji predhodile krae pjesme u kojima se uz patnju muzikog instrumenta pjevalo o junakim djelima. Te su pjesme bile, kako se ini bile pjesme Ahejaca, koji su doli iz Tesalije i drugih dijelova grkog kopna i prvi se uvrstili na maloazijskom primorju, u Troadi i susjednim ostrvima. Pjesme s likovima i motivima nale su se s onima u novoj domovini, a bile su podreene jednoj osnovnoj temi - borbi sa stanovnicima u novom kraju.

Ilijada nosi ime po Iliju, drugom imenu grada Troje. Sadraj joj je uzet iz ciklusa prie o trojanskom ratu, ali pjesnik nije obradio dugo vremensko razdoblje, nego je ograniio grau prikazavi dogaaje koji su se dogodili tokom 10 dana u desetoj godini rata. Glavna je tema epa svaa izmeu Ahileja i Agamemnona zbog otmice robinje Briseide, a zatim Ahilejev gnjev na trojankog junaka Hektora, koji je ubio Ahilejevog prijatelja Patrokla.

Odiseja nosi ime prema glavnom junaku Odiseju i njegov povratak na Itaku. Nakon desetogodinjeg ratovanja pod Trojom, Odisej luta deset godina po raznim morima i doivljava mnogo opasnih pustolovina. Izgubivi u opsanosti sve prijatelje, vraa se na Itaku uz pomo boice Atene, gdje se uz pomo sina Telemaha osveuje proscima koji su maltretirali njegovu enu Penelopu i na gozbama rasparavali njegovu imovinu.

Homer je genijalni pjesnik kome je uspjelo da narodnu epsku poeziju uzdigne na umjetniku visinu, koju od tada niko nije dostigao.

Homerova je poezija puna ivog pripovijedanja, jasnog izraavanja , pravilnog crtanja ljudskih karaktera, svjee ivotne dinamike i humanizma.. Ni jedno djelo nije izvrilo tako snaan i dugotrajan uticaj kao Homerovi epovi.

Epska poezija je nastavila da cvjeta u Joniji i cijelom helenskom svijetu i nakon Homera, tako da je nastao veliki broj pjesama koje su se takoer, bar neko vrijeme, pripisivale Homeru.

Velike drutvene i ekonomske promjene koje su zahvatile gotovo cijelu Heladu u drugoj polovini 8. stoljea jasno se ogledaju u djelu drugog znamenitog pjesnika arhejske epike.

Sadraj Ilijade, a tako i Odiseje, predstavlja samo dio velikog ciklusa bajki oko trojanskog rata. Sama Ilijada obrauje razdoblje od 49 dana u desetoj godini rata Ahejaca i Trojanaca. Dolazi do svae izmeu vrhovnog voe ahejske vojske Agamemnona i junaka Ahila, voe plemena Mirmidonaca. Ahilovom intervencijom vraa se svome ocu robinja Hriseida, na to Agamemnon otima od Ahila robinju Briseidu. Rasreni Ahil prestaje sudjelovati u ratu.

Ahilova izolacija mnogo koristi Trojancima, meu kojima se istie Hektor i brat mu Paris. Zbog toga to je Paris oteo Helenu, Menelajevu enu, dolo je do samoga rata. Paris osjea da je krivac rata, pa predlae da se sukob rijei njegovim dvobojem s Menelajem. Menelaj ga zamalo nadjaa, ali onda boica Afrodita odnosi Parisa u Heleninu odaju. Bogovi, koji i sami sudjeluju u ratu, interveniraju da se rat nastavi, dok je Zeus protiv miljenja bogova. Zeusova zabrana pogoduje Trojancima i dolazi ak do toga da Trojanci poinju paliti ahejske brodove. Ahil se ne da nagovorti da se vrati u rat, ali posuuje prijatelju Patroklu svoje oruje i opremu. Patroklo pogiba od Hektorove ruke, i nastaje itav preokret: Ahil stupa u borbu s novim orujem. Ubija Hektora i mrcvari mu tijelo. Ep zavrava predajom Hektorova tijela Prijamu ( kako su to bogovi zakljuili ).

Ilijada sadri 15 696 heksametara i podijeljena je na 24 pjevanja, prema broju slova u helenskom alfabetu. Tematski gledano Ilijada opjevava srdbu Ahilejevu kao i sve njezine posljedice, zakljuno s pogibijom i sahranom Hektorovom. Dogaaji koji se niu u Ilijadi deavaju se u desetoj godini Trojanskog rata dok homeroloka kritika smatra da su opjevani dogaaji vremenski trajali izmeu 49 i 54 dana.

Temeljni motiv Ilijade, zapravo, je srdba tesalskoga kralja Ahileja koji je ujedno i najvei grki junak pod Trojom. Radnja zapoinje otmicom lijepe ropkinje Briseide od strane vrhovnog zapovjednika Agememnona ime je taj motiv srdbe odmah, na samom poetku, naglo izvuen u prvi plan. Raspaljen zbog takvog postupka, Ahilej odbija svoje dalje sudjelovanje u borbi, njegov ratniki duh naglo se gasi. S druge strane to biva teak udarac za Grke zbog ega oni dolaze u veoma teku situaciju u kojoj ih Trojanci potiskuju gotovo im osvajajui tabor. Ali situacija za Ahileja naglo se okree kada mu trojanski junak Hektor iznenada ubija najboljeg prijatelja Patrokola. Tom epizodom srdba Ahilejeva dolazi do vrhunca . U afektnom stanju Ahilej iznenada osjea volju za borbu ali ovog puta iz nekih drugih interesa iza kojih se jasno nazire elja za osvetom prijatelja Patrokola. U tom kobnom dvoboju Ahilej ubija Hektora ijim pogrebom se i zavrava radnja Ilijade.

Unutranja povezanost radnje postignuta je motivom srdbe, jer se oko nje odvijaju svi dogaaji u epu. Ahilejevo odustajanje od borbe dopustit e da se razvije slika bojeva i time prikazati sjaj drugih grkih i trojanskih junaka. Ahilejeva srdba je u epu odigrala vrlo vanu ulogu omoguavajui pjesniku da prilikom uzimanja grae zaroni u starinu uzimajui tako niz borbenih prizora iz pjesama tradicije.

Ahilej, sredinji junak Homerove Ilijade, sin je boginje i ovjeka smrtnika; strastven je i silan u svojoj srdbi, ali i pored toga mu svi priznaju izuzetnu snagu i ratnike sposobnosti.

No iako je poluboanskog porijekla on se moe pokoravati jednom autokratskom i sujetnom suverenu, koji je u biti egoista i materijalista, ija sujeta prijeti opstanku itave grke vojske. Stupajui ponovo u rat Ahilej eli posluiti kao ratniko herojski uzor itavom drutvu, jer je u helenskom drutvu pojedinac nita a zajednica sve. Kako bismo pravilno shvatili znaenje tih rijei mora se imati u vidu drutvo u kom egzistiraju Ahilej i Patroklo a u kojem je zajednica sve a pojedinac nita, u kojem je ovjek bez domovine jedva neto vredniji od roba.

Pjesnik kao Homer koji je tako genijalno znao postaviti temu sigurno nije ni pomiljao na to da bi se srdba rasplinula u besciljnim borbrnim prizorima u kojima Ahejci po Zeusovoj odluci moraju pretrpjeti niz poraza. Motiv o Patroklu produbio je pjesmu o srdbi, jer je ne samo uvjetovao Ahilejevo izmirenje s Agamemnonom i njegov ponovni zahavat i borbu, ve je tu borbu i moralno opravdao. Junak Ahilej se nije mogao zadovoljiti samo tualjkom u ast drugu, koji je pao kao rtva njegove samovoljne ustrajnosti i upravo zbog tog razloga i dolazi do Hektorova ubistva u kom zvjerski biva oskrnavljeno njegovo tijelo.

Radnja Ilijade produbljena je i etiki, jer se temelji na vrsto ocrtanim linostima koje pjesnik izgrauje postupno. Ahilej, Ajant, Diomed dolaze do izraaja vie priroenom snagom, a Atridi slubenim poloajem. Uz njih se istiu mudri savjetnici i odlini govornici Nestor i Odisej.

No, iako prikazuje Ahileja kao velikog junaka i heroja, Homer ga ne idealizira, naprotiv, Ahilej stalno nadrasta svoju srdbu, ali i pada ispod nje, kao onda kada je beutno mrcvario Hektorov le.

Hektor je bezmalo udoredniji junak od Ahileja. I Hektora krase uzviene ratniko herojske vrline: hrabrost, ast, snaga, izuzetna fizika i umna sposobnost a prizor mrcvarenja njegova lea jedna je od najtraginijih scena u itavoj Ilijadi.

Ahilejevu beutnost iskazanu prema leu, Homer genijalno smanjuje prizorom zajednike veere i utnje proete divljenjem izmeu Ahileja i Hektorovog oca Prijama. Kao istinski ratnici i heroji oni e sklopiti ugovor asnom rijeju da nee ratovati dok se Hektorovo tijelo dostojno ne sahrani a zato je potrebno 11 dana.

U tom trenutku konano dolazi do stiavanja Ahilejeve srdbe ime se i zavrava jedan ratniki ep a logiki otvara prostor za jednu novu priu o jednoj drugoj vrsti junaka kakav je Odisej.

Prema svemu reenom bez sumnje se moe utvrditi da je Ilijada po svojoj kompoziciji vrlo jednostavna, jasna, planski izgraena i vrsto povezana cjelina kavu je teko nai u epskim djelima. Pjesnik tako odmah izlae cijelu radnju, koja se ne sastoji samo od junakih djela ve i od mnotva govora, kojima se izvanredno oituju karakternre osebujnosti govornika. Tako se Homer ne zadovoljava samo pukim iznoenjem injenica, ve zbivanja svodi na jasno osobno djelovanje, radilo se o ljudima ili bogovima koji su u svojim postupcima potpuno izjednaeni s ljudima.

Na poetku i zavretku Ilijade razvoj je glavne radnje brz i direktan, a u sredini indirektan i usporen. Mnogi junaci prekidaju jednolian narativan ritam i obogauju radnju. Kad ona doe do kulminacije, pjesnik odgaa razrjeenje sredstvima retardacije, meu kojima su prije svega digresije, ponavljanaja ali i poredbe. Digresija svojim opsegom i raznolikou dostie razmjere samostalne epske pjesme, postaje epizodom koja omoguava sluaocu da naas predahne.

Tako djeluje ljubavni prizor izmeu Parisa i Helene u 3. pjevanju, epizoda Glauka - Diomed i rastanak Hektora i Andromahe u 6. pjevanju, poslanstvo Ahileju u 9. pjevanju, Prizor u Nestorovu atoru, ljubavni prizor izmeu Zeusa i Here i mnoge druge digresije.

Paris odgovori njoj i besjede prihvati ove:

Nemoj napadat na me, o eno, grdnjama tekim,

Ta Menelaj je sada s Ateninom pomou svlado,

A ija u drugi put njega ta i nama pomaubozi.

Nego hajdemo lei, nasladit se ljubavi hajd'mo;

U podacima i vremenu pjesnik nije taan niti sasvim jasan. Njegova predodba o pozornici ratnih operacija nije posve u skladu sa zbiljskom topografijom Troade. On poznaje tri vrste pozornice: unutranjost Troje, ravnicu izmeu gradskih zidina i ahejskih laa i prostor kod tih laa. U tim prostorima postoje i neke vrste take, kao npr. Skejska vrata, jedina izriito spomenuta vrata, zatim nadgrobni spomenici Ila i Myrine, divlja smokva, bukve, visoka kula. Izmeu tih mjesta Homer postavlja radnju pomiui je prema zidinama Troje ako su u prednosti Ahejci, a prema laama ako pobjeuju Trojanci. Od 51 dana koliko traje radnja Ilijde, etiri otpadaju na bitke, koje zauzimaju osamnaest pjevanja. Trei borbeni dan prepun je radnje, pa u njemu imamo dva puta podne.

OdisejaJonska epopeja vezana je za ime Homera, ije epopeje, Ilijada i Odiseja, predstavljaju najstariji spomenik ne samo helenske nego i evropske knjievnosti i, u isti mah, najvelianstvenije i najoriginalnije to je helenski duh stvorio.

Oba Homerova spjeva okupljaju veliku grau u okvirima jedne epizode ( Ahilejeva srdba i Odisejev povratak ), zaokruene krae radnje.

O Homeru nam je iz starine sauvano devet ivotopisa, i oni pokazuju da su se i stari zanimali pitanjem ko je bio taj ovjek iju su pjesniku snagu s rijetkom jednodunou priznavali svi narodi u sva vremena, zatim u kakvim je okolnostima ivio i pjevao taj pjesnik, i ta je uticalo na razvoj izvanredne pjesnike obdarenosti. Stari su Grci ljubili svoga prvoga i najstarijega pjesnika. Doista znali su oni, zato su ga smatrali herosom, tj. svetcem .

Oni su mu gradili hramove i time pokazivali svoju veliku zahvalnost koji je svojim pjesmama poloio uglati kamen kulturnoj njihovoj zadai, koju im je dala Providnost, da je izvre sebi na slavu, a ovjeanstvu na korist.

Najvei su grki pjesnici nalazili u Homeru nepresuno vrelo pouke, oni su nastojali pribliiti se njemu, te su u tom nalazili svoju slavu. Slavni se je Sofklo najblie pribliio tajni, kako valja uiti Homera i nasljediti ga zato ga i zovu pjesnikom najhomerinijim stariji savremenik Sofoklov Eshil, takoer pjesnik prve veliine, sam je rekao, da su njegove tragedije samo mrvice, to ih nastoji pokupti iza obilnoga stola Homerova.

Nepouzdane su vijesti o Homerovom rodnom gradu. U razliitim epigrafskim varijantama spominje se po sedam gradova koji su se otimali da su Homerov zaviaj. Od tih predanja o zaviaju velikog pjesnika najstarije, a u starini najvie rasprostranjeno, zacijelo je ono po kojem se on rodio u Smirni, i po kojem se od poroda zvao Melesigen, po svoj prilici zato to je roen na praznik u ast tamnonjeg boga rijeke Meleta.

Kao tragovi pjesnikova kulta u Smirni spominju se trg s Homerovim kipom i svetinja Homerion. Kao vijest o zaviaju, tako se razilaze i vijesti o vremenu kad je Homer ivio. Sa prilinom vjerovatnou moe se tvrditi da je Homer ivio izmeu 900-e i 700-e god. s. e.

SADRAJ

Tenja za koncenzracijom opsene grae u okvirima kratke radnje opaa se u drugome Homerovu spjevu Odiseji, koja nije toliko herojska graa koliko svakodnevno ivotna i bajoslovna.

Odiseja je dobila ime po Odiseju, kojega Homer spominje ve u prvom stihu epa:

Kazuj mi, Muzo, o onom o prevrtnome junaku,

Koji se, svetu Troju razorivi, mnogo naluto,

Grade je vidio mnoge i spoznao ljudske je udi,

Mnoge je na moru jade pretrpio u srcu svome

Za svoj se muei ivot, za povratak svojih drugova.

Sama radnja Odiseje moe se podijeliti na dva jednaka dijela koji obuhvataju po 12 pjevanja. Prvih 12 pjevanja govore o Odisejevim doivljajima na povratku u rodnu Itaku i o dogaanjima na samoj Itaci, gdje Penelopa i Tljemah prolaze kroz vlastitu odiseju. Drugih 12 poglavlja govori o Odisejevoj osveti nad proscima i ponovnom zbliavanju s vjernom enom i sinom.

Odiseja ima 12 109 heksametara, dakle obimom je manja od Ilijade, a dijeli se, kao i Ilijada na dvadeset i etiri knjige, koje se obino obiljeavaju malim slovima helenskog alfabeta.

Homerov stih sastoji se od est daktilskih stopa ili mjera, te je otuda i dobio ime heksametar (estostopac ili estomerac).

Najdui heksametar ima sedamnaest, a najkrai dvanaest slogova.

Tema su Odiseje lutanja i doivljaji domiljatoga Odiseja, voe Itaana u Trojanskom ratu, koji se vraa s trojanske vojne, a za to vrijeme dok se deset godina potucao po svijetu, njegovu vijernu enu Penelopu prose mnogobrojni prosci, a njegov sin Telemah je u potrazi za njim.

Osnovni predmet Odiseje pripada tipu pria o povratku mua, veoma rairenom u svijetskom folkloru; poslije dugih i udesnih lutanja mu se vraa kui, i sveti se proscima.

Odiseja je u stanovitoj mjeri nastavak Ilijade; radnja spjeva smjetena je tek u desetu godinu nakon pada Troje, ali se u pripovijedanju lica spominju i epizode, kojima se vrijeme stavljalo u razdoblje izmeu radnje Ilijade i radnje Odiseje.

Svi najvaniji junaci grkoga tabora u Ilijadi, ivi i mrtvi, prikazani su u Odiseji. Junaci Ilijade izloeni su ratnim opasnostima, a u Odiseji su oni izloeni svim nevoljama pomorskog ivota.

I Odisej je junak, ali drugaiji, nego Ahilej, ovaj bijesno lomi sve, to mu stoji na putu, gledajui samo slavu i letei za njom ne vidi nikakvih zapreka, koje mu se pletu pod nogama, zato mu je i sueno rano umrijeti; - a Odisej? To je mudar i lukav junak, koji voli protivnika nadmudriti pa ga onda savladati nego li odmah udariti na njega. Odisej je junak i na sablji bajnoj, ali on zna i trpjeti te mirno ekati, dok sila, koja ga hoe zgnjeiti, proe. On je muenik, stradalac i tim se on ne ponosi manje nego li svojim ratnim djelima.

Znati se strpiti sigurno je velika odlika, a njezine vrijednosti u pojedinca i itavog naroda nije niko bolje shvatio od Homera, koji joj je pjevajui svoga Odiseja nastojao u ljudskim grudima postaviti najdivniji spomenik.

Odisej je najee u drutvu ljudi iz niega drutvenog sloja: svinjarima, govedarima, prosjacima, slugama, pa je on lik koji odslikava historijsku i socijalnu realnost stare Grke. Odlikuje se hrabrou, domiljatou i mudrou koja kompenzira snagu koja je inae osnovna odlika epskoga heroja.

I Odiseja ima nekoliko bojnih slika, ali ih je puno vie iz mirnoga ivota. A, budui da je taj ivot prema naem domaem ivotu posve idilian, zato i itaoci dananjeg vremena vie vole itati Odiseju nego li Ilijadu.

Prema sadraju u Odiseji se mogu razlikovati etiri dijela:

U prvom dijelu (knjiga I IV) Odiseja jo nema kod kue.Dok on boravi kod boginje Kalipse na ostrvu Ogigiji, ako mu dua i ezne za otadbinom Itakom, prosci Penelopini svakodnevnim gozbama bestidno rasturaju njegov dom i bogatstvo. Kalipsa eli Odiseja ostaviti kod sebe, nadajui se, da e on zaboraviti rodnu Itaku. Bogovi mu ne pruaju pomo zbog toga, to se na njega srdi Posidon, kojemu je Odisej u svoje vrijeme oslijepio sina KiklopaPolifema. Naposlijetku bogovi ipak rijee njegov povratak. Ovim rjeenjem otpoinje se radnja Odiseje.

Na podsticaj boginje Atene Odisejev sin Telemah sazove Itaane u skuptinu, poali im se to mu se kua sramoti i blago troi, pa se zaputi, na savjet Atenin, u Pil starcu Nestoru i u Lekedenom kralju Menelaju da dozna gdje mu je otac, jer bi oni mogli znati, zbog njihovog nedavnog povratka s puta. Ljubazno primljen od Menelaja i Helene, Telemah saznaje, da je Odisej zarobljen na Kalipsinom ostrvu.

Meutim, prosci, prestraeni Telemahovim odlaskom, spremaju zasjedu, da ga na povratku ubiju. Sav je taj dio spjeva bogat crteima iz ivota: prikazuju se gozbe, sveanosti, pjesme i razgovori za stolom. Poinje nova linija u pripovijedanju. Slijedei nas dio spjeva prenosi na podruje bajoslovnoga i udesnog.

U drugom dijelu (knjiga V XIII) Odisej se vraa.Po bojem nareenju Kalipsa puta Odiseja, pomae mu sagraditi amac, i peti dan ve ga talasi nose put otadbine, ali osamnaesti dan plovidbe, kad je ve na domaku feakom ostrvu Sheriji, opazi ga Posidon, i ovaj, srdit na njega to mu je oslijepio sina Kiklopa, podigne buru i razbije mu brod. Uz pomo boginje Leukoteje Odisej se, ipak, spasi i dopliva na ostrvo Sheriju, gdje ivi sretni narod - Feaani, brodari, koji posjeduju bajoslovne lae, brze ko krilo ili ko miso, kojima ne trebaju kormila i koje razumiju misao svojih brodara, koji ga ljubazno doekuju.

Odisejev susret sa Nausikajom, keri feakoga kralja Alkinoja, na obali mora, kamo je dola prati rublje i loptati se s dvorkinjama, sainjava sadraj VI. Knjige bogate idilinim momentima. Alkinoj i njegova ena Areta primaju putnika u raskonom dvoru (knjiga VII.) i njemu u ast prireuju igre i gozbu, gdje on izlae ta je sve doivio za svoga dugoga tumarenja (kod Kikonaca, Lotofaga, gorostasnih Kiklopa, na Eolovu ostrvu, kod Lestrigonaca, na ostrvu Geji kod vraare Kirke, u podzemnom svijetu, pa opet na ostrvu Geji, plovei pored sirena Skile i Haribde, na ostrvu Trinakiji, gdje je Helije imao svoja goveda i ovce i naposljetku do Kalipsine Ogigije). Odisejevo pripovijedanje zauzima etiri knjige spjeva (IX. XII.) i sadrava itav niz folklornih predmeta, koji se esto susreu i u bajkama novoga vijeka.

Oblik pripovijedanja u prvome licu takoer je tradicionalan za pripovijesti o bajoslovnim doivljajima pomoraca i poznat nam je iz egipatskih spomenika II. stoljea pr. n. e. (tzv. brodolomeva pripovijest). Slika sretnoga ivota Feaana vrlo je zanimljiva.

Ima razloga misliti, da su Feaani u iskonskom smislu mita brodari smrti, koji prevoze u carstvo mrtvih, ali je taj mitoloki smisao u Odiseji ve zaboravljen, pa su brodari smrti zamijenjeni bajoslovnim vesloradim narodom pomoraca, to provode miran i raskoan ivot.

Feaani bogato obdaruju Odiseja i prevoze ga na Itaku, a zato im rasreni Posidon pretvara lau u kamen. Odsada Feaani vie nee prevoziti putnike morem svojim hitroplovnim laama.

U treem dijelu (knjiga XIII XIX) Odisej smilja osvetu.

Stigavi u svoj zaviaj Odisej, kojega je Atena pretvorila u starca prosjaka, odlazi najprije vjernom drugu Eumeju, svinjaru (knj.XIII).

Neprepoznavanje junaka je motiv u predmetu o povratku mua, ali izmeu momenta povratka mua i njegova prepoznavanja, u Odiseji je neprepoznavanje iskoriteno za unoenje mnogobrojnih epizodinih figura i slika iz ivota. Pred sluaocem prolazi povorka likova, prijatelja i neprijatelja Odisejevih, pri emu su i jedni i drugi izgubili nadu u mogunost njegova povratka.

Boravak kod Eumeja (knj.XIV.) jest idilina slika; odani sluga, poten i gostoljubiv, ali donekle i nepovjerljiv, jer ne vjeruje strancu, koji mu navjeuje da e se Odisej uskoro vratiti, ali ga zadrava kod sebe. Kod Eumeja se Odisej susree sa svojim sinom Telemahom, koji je sretno umakao zasjedama prosaca na povratku iz Sparte; sinu se Odisej otkriva (knj.XV XVI). Oni se dogovore kako e poubijati prosce i ta treba raditi kod kue. U liku prosjaka skitnice dolazi Odisej u svoju kuu, da ga ne bi ko prerano poznao, ali biva doeken grdnjom prosaca, a drugi prosjak, drski Ir, hoe da ga izbaci, ali se za njega zauzme Penelopa, jer se nada da e od njega doznati o Odiseju.

Prepoznavanje Odiseja vie puta se pripravlja i ponovno odgaa. Kad su se prosci uveer razili, Odisej se sastaje sa Penelopom, ali joj se jo ne odaje da ga njena radost ne bi izdala. Najprije ga je, kad je doao pred kuu, prepoznao stari pas Arg i od radosti skapao, a malo kasnije prepoznala ga je, perui mu noge, stara dadilja Euriklija po brazgotini na nozi, ali je on primorava na utnju.

Izrazito su prikazana nasilja oholih i silovitih prosaca, koja moraju za sobom povui kaznu od strane bogova; znamenja, snovi i proroka vienja -sve nagovjeuje skoru propast prosaca (knj.XVII XX).

U etvrtom dijelu (knj.XX XXIV) Odisej se osveuje, i poinje rasplet. Kako je Penelopa bila izjavila proscima da e poi za onog ko s Odisejeva luka baci strijelu kroz uha od dvanaest redom postavljenih sjekira, prosci to pokuavaju,ali su nemoni da ispune taj zadatak, ali ga siromani doljak lako izvrava i baci strjelicu kroz sve sjekire (knj.XXI), pa se otkriva proscima i uz pomo Telemaha i boice Atene ubija ih (knj.XXII). Tek se nakon toga odigrava Penelopino prepoznavanje Odiseja (knj.XXIII), osvetivi se nevjernim slugama i bestidnim slukinjama kao i poslije iskuavanja po nekim samo njima poznatim tajnama koja je povezana s konstrukcijom njihove brane postelje. No zdruuje mua i enu i jedno drugome pripovijeda o svojim patnjama i doivljajima. Naposlijetku, Odisej polazi svom starom ocu Leartu, na selo, koga nae u vonjaku, te se i njemu odaje. Itaani koji pristaju uz prosce pobune se, ali ih Odisej sa svojima nadvlada i spjev se zavrava prizorom kako due prosaca dolaze u podzemlje i sklapanjem mira izmeu Odiseja i rodbine ubijenih (knj.XXIV.). Kao Ilijada, i Odiseja se, dakle, zavrava idejom pomirenja.

Kao to je Homer u Ilijadi uzeo 51 dan iz zadnje tj. desete godine trojanskoga rata, tako da je u Odiseji izabrao 40 dana iz zadnje godine Odisejeve pustolovine. Tu se dakle pjesnik jo vie stegnuo; ali mi iz Odiseje doznajemo ta li je sve junak doivio i u prijanjih devet godina. To je pjesnik uinio vrlo umno; on nam naime ne pripovijeda te doivljaje sam, nego ih pripovijeda sam junak Odisej kralju Alkinoju i njegovim dvoranima, a dakako i nama. Time je pjesnik vrlo mnogo koristio ekonomiju svog djela; ako bi on sam pripovijedao dogaaje i tih devet godina, djelo bi mu na iroko bilo pripovijedano, a kada je pjesnik to pripovijedanje stavio u usta svakom junaku, tim je ujedno samoga sebe rijeio pripovijedanja Odisejeve bludnje od poetka pa do dana kad se vratio na svoj otok.

Pripovijedanje se Odisejevo protee kroz etiri pjevanja: IX XII. Kad pomislimo, kolika bi onda morala biti Odiseja, da je pjesnik i dogaanje tih devet godina pjevao onako obilno, kao to je pripovijedao onih nekoliko dana iz zadnje godine, kad tih nekoliko dana obuhvata 16 pjevanja (V VIII i XIII XXIV).

Ta genijalna Homerova zamisao uz druge njegove vrline sigurno opravdava izreku svih onih, koji kau, da je Homer zakonoa u poeziji.

Kao kompozicija Ilijade, jedinstvena je i kompizicija Odiseje. Ali dok Aristotel prvu kompoziciju zove prostom ovu drugu zove prepletenom, ponajvie zbog brojnih prepoznavanja.

S druge strane, u Odiseji nema mnogo borbe, ve je teite epa na slikanju ljudskih karaktera u trenucima trpnje i brojnih iskuenja. Isto tako je malo sukoba: prvi je izmeu Odiseja i prosaca, a drugi slabije razvijen izmeu Odiseja i rodbine poubijenih prosaca;ali se zato niu prepoznavanja: Odisej Alkinoj, Odisej Telemah, Arg Odisej, Euriklija Odisej, Odisej Filetije i Eumej, Odisej Penelopa, Odisej Leart i tako je radnja prepletena. Ali, ako je i prepletena, ipak je radnja jedna, jer je jednostavna, pregledna od poetka do kraja, i sva se, takoer puna epske dramatinosti, kree oko povratka Odisejeva.

U kompozicijskoj strukturi epa posebno mjesto zauzima Odisejev boravak kod Feaana ( VIII. pjevanje ), jer tamo Odisej pripovijeda o svemu to mu se dogodilo na putovanju, pa ova epizoda ima znaenja svojevrsnog flash-backa, odnosno retrospektivnog postupka.

Posebna odlika kompozicije Odiseje jest tzv. Prstenasta kompozicija, koja je svoj naziv dobila po specifinim opisima slika na grkim vazama.

- Prstenasta kompozicija sastoji se u tome da prije neke digresije ili umetnute epizode stoji esto formuliziran odlomak koji prirodno proistjee iz tijeka pripovijedanja, a na kraju digresije ili umetka pjesnik se opet vraa glavnoj niti naracije jednostavnim ponavljanjem cjeline ili dijela uvodnog odlomka.

Primjer prstenaste kompozicije moemo nai u osmom pjevanju, gdje se pjeva o gozbi na feakom dvoru. Tu pjeva Demodok ponovno pjeva o svai izmeu Odiseja i Ahileja pod zidinama Troje, nakon ega se odravaju ratnike igre u kojima sudjeluje i sam Odisej. Potom pjeva Demodok ponovno pjeva umetnutu pjesmu o preljubi boginje Afrodite i boga Aresa. Nakon toga Odisej prima poklone i oprata se sa Nausikajom, a Demodok ponovno pjeva o drevnom konju pomou kojega su Grci osvojili Troju.

Za prva se etiri pjevanja tzv. Telemahiju takoer moe rei da ima korisnu svrhu u cjelini epa. Osim slike o proscima i o Odisejevu znaaju to je dobivamo u njima, dogaanja na Itaci ine neku vrstu okvira za lutanja u sredinjim pjevanjima. Odisejev povratak determiniran je odlukom bogova i njegovom vlastitom to je tipina homerska dvostruka motivacija u boanskoj i u ljudskoj sferi. Boanska je srdba, naravno, sekundarni motiv u epu.

U cjelini, kod Odiseje moemo s vie pouzdanja nego kod Ilijade pretpostaviti ranije obrade iste grae.

Uvodei motiv srdbe kao princip organizacije, pjesnik Ilijade je stvorio neto novo iz obilja epske grae to ju je imao pred sobom. Kod Odisejevih pustolovina sadanje stanje spjeva doputa nam da zakljuimo da su postojale starije obrade. Odiseja to je imamo otkriva kompozicijsku snagu i narativno majstorstvo koji su obiljeja velikih umjetnikih dijela. U tom smislu ona jest cjelina. 4. GRKA TRAGEDIJA I KOMEDIJAStuktura antike tragedije

Na sveanosti velikih Dionisija, koju je ustanovio atenski tiranin Pisistrat, nastupali su, osim lirskih korova s ditirambom obaveznim u Dionisovu kultu, takoe i tragaki korovi. Antika tradicija zove prvim tragikim pjesnikom u Ateni Tespisa i spominje godinu 534. pr. n. e. Kao datum prvog prikazivanja tragedije >> o velikim Dionisijama patnjesatirska drama>patnje>junatva>vrlina> muke>pravdegrijeha>plaepatnji muke>glasnika>glasnikadoivjela mnogo promjena satirski>zapoinjavaa ditirambatragedijajarja pjesma>satirskom>jarcimasatirskom>muenikog>tragiki korovi>muke>predao zborove Dionisu tragikim korovima> jaraca>muka>postala ozbiljnajaracanemaju nikakve veze s Dionisomsatirske dramejedinstvo mjesta>jedinstvo vremenajedinstvima>patnja