1.jezicna kultura_hrvatski jezik_norme_visefunkcionalnost (1).pdf

1

Hrvatski jezik za nastavnikeUTORKOM od 14:00 do 16:15 u A-228

prof. dr. sc. Bernardina Petrović[email protected]

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za kroatistiku

Katedra za hrvatski standardni jezik

�� HR -10000 Zagreb, Ivana Lučića 3 �� + 38516120070 �� + 38516120252

http://www.ffzg.hr/kroat

JEZIČNA KULTURA I

HRVATSKI JEZIK

22

O ČEMU ĆEMO GOVORITI?

Jezična kultura kao dio op će kulture.

Hrvatski jezik: geneza, naziv, sastavnice.

Hrvatski standardni jezik.

Normativnost hrvatskoga standardnog jezika.

Višefunkcionalnost hrvatskoga standardnog jezika.

3

‒ jezik – dio čovjekova identiteta i ljudske kulture

‒ jezik i kultura: društvena zajednica definirana jezikom kojim se služi

‒ jezik i komunikacija:prenijeti obavijest, pou čiti ili nau čiti, uvjeriti i nagovoriti, riješiti problem, iskazati osje ćaje, ostaviti dojam

Jezična kultura: JEZIK, KULTURA, KOMUNIKACIJA

4

Jezična kultura: JEZIK – KOMUNIKACIJSKI SUSTAV

JEZIK = KOMUNIKACIJSKI SUSTAV

osnovna funkcija: komunikacija, tj. sporazumijevanje me ñu ljudima

sastoji se od:a)jedinica (koje su popisane u rje čniku)

b)odnosa meñu tim jedinicama (koji su objašnjeni u gramatici)

JEZIK = SUSTAV JEZI ČNIH ZNAKOVA

5

Jezična kultura: JEZIK – KOMUNIKACIJSKI SUSTAV

KOMUNIKACIJA• verbalna (jezik – govor i pismo) i neverbalna • govorna i pisana• namjerna i nenamjerna• posredna i neposredna• virtualna (mrežne komunikacije)

tko govori, što govori, kako govori, komu govori i zašto govori

komunikacija – vještina koja se u či, vježba i usavršava

6

Jezična kultura – dio op će kulture

Jezična kultura (Frančić – Petrović 2013):‒ tradicionalno definirana: ovladavanje zakonitostima

standardnoga jezika ‒ dio opće kulture , cjelokupnoga društvenog ponašanja‒ ukupnost je svjesnih nastojanja kojima je cilj

poštivanje norma standardnoga jezika u pisanoj i govorenoj komunikaciji te službenoj i neslužbenoj komunikaciji, ali i primjerena jezi čna uporaba u svakodnevnoj komunikaciji

‒ stje če se sustavnim učenjem‒ obuhva ća:

a) pisanu kulturub) govornu kulturuc) kulturu slušanja .

7

Jezična kultura – dio op će kulture

Govornik je jezično osviješten (Frančić – Petrović 2013):‒ ako poznaje funkcionalnostilsku raslojenost svojega

jezika

‒ ako poznaje normativne razine standardnoga jezika

‒ ako njeguje zavi čajni idiom

‒ ako se u službenoj i formalnoj komunikaciji služi standardnim jezikom → u neformalnoj se komunikaciji ne mora služiti standardnim jezikom

‒ ako aktivno ili pasivno poznaje barem jedan strani jezik, osobito iz kategorije svjetskih jezika.

8

Jezična kultura: KOMUNIKACIJSKA OBILJEŽJA

Komunikacijska obilježja (Nikoli ć 2010, cit. pr. Fran čić – Petrovi ć 2013)

POZITIVNA NEGATIVNA1. pravilnost

ortoepska, ortografska, gramatička, leksička, stilska

1. jezične pogreškeodstupanje od standardnojezičnih normi i narušavanje jezične pravilnosti

2. preciznost 2. komunikacijsko-pragmati čke pogreške

3. logi čnost 3. vulgarizacija

4. jezična čisto ća 4. birokratizacija

5. sažetost 5. dvosmislenost

6. jasno ća 6. neopravdana uporaba nestandardnojezi čnih idioma

7. izražajnost 7. pretjerana uporaba posu ñenica

8. bogatstvo 8. pretjerana uporaba poštapalica i pomodnica

9. svrhovitost

1. pravilnost ― izjednačuje sve govornike i samim tim osigurava lakšu komunikaciju, što daje osjećaj pripadnosti istomu jezičnom kolektivu i poštivanje njegovih vrijednosti

― pokazuje da vladanje standardnojezi čnom normom ne svjedo či samo o visokoj jezi čnoj kulturi neke osobe, nego i o njezinoj visokoj op ćoj kulturi

2. preciznost ― ovisi o govornikovu stupnju obrazovanja, njegovu poznavanju teme o kojoj govori, osviještenosti komu govori i poznavanja leksičkoga značenja riječi i pravila za njihovu uporabu

― nije dovoljno samo poznavati leksičko značenje riječi i pravilno odabrati riječi, treba poznavati i zakonitosti spajanja riječi, znati odabrati prikladan sinonim iz sinonimskoga niza, razgraničiti homonime, razlikovati paronime, shvaćati značenja frazema

3. logi čnost – uvjetovana logičkim razmišljanjem i poznavanjem logičkih zakonitosti i komunikacijsko je obilježje zasnovano na odnosu izmeñu jezika i mišljenja

4. jezična čisto ća

– povezuje s uporabom riječi stranoga podrijetla i purizmom, ali ona ima šire značenje jer se odnosi na uporabu elemenata prema etičkim ili estetskim kriterijima

Jezična kultura: POZITIVNA komunikacijska obilježja

5. sažetost – preciznost i jasnoća u izražavanju misli i podrazumijeva samo ono što je nužno da bi obavijest bila jasna pa iskaz oslobaña suvišnoga – besmislenih rečenica, glomaznih izričaja, neopravdanih ponavljanja i sl.

6. jasno ća – vezana uz preciznost i logičnost– ako je govornik točan, precizan i logičan u svojemu iskazu,

slušatelj će ga lakše razumjeti

7. izražajnost – odabir prikladnih jezičnih sredstava u odreñenom kontekstu, a ovisi o području uporabe i komunikacijskoga cilja

– može biti logička i emocionalna, a obje vrste izražajnosti mogu biti vidljive (uporaba intonacijskih ili interpunkcijskih i leksičkih sredstava) i skrivene (uporaba gramatičkih sredstava)

8. bogatstvo – uvjetovana odnosom izmeñu jezika i govornikove jezične kompetencije

– količina i raznovrsnost jezičnih sredstava kojima se služi govornik, kao i njegova sposobnost uporabe tih sredstava u konkretnim situacijama, pokazuju bogatstvo njegova jezičnog izraza (bez) poštapalica, stereotipa, ustaljenih izraza

9. svrhovitost – jezična sredstva mogu biti odgovarajuća i dobro uporabljena u jednoj komunikacijskoj situaciji, a u drugoj mogu biti neodgovarajuća i loša

Jezična kultura: POZITIVNA komunikacijska obilježja

1. jezične pogreške ― odstupanja od standardnojeizičnih norma i narušavanje jezične pravilnosti

― tipovi se jezičnih pogrešaka obično odnose na otklone od normativnih razina standardnoga jezika pa govorimo o pravogovornim, pravopisnim, gramatičkim, leksičkim, semantičkim i stilskim pogreškama

― uključuju i odstupanja koja se ne tiču jezičnih razina, primjerice pogreške u čitanju, činjeničke i kompozicijske pogreške, pogreške koje se odnose na narušavanje etičkih norma i sl.

2. komunikacijsko-pragmati čke pogreške

― nastaju odstupanjem od komunikacijsko-pragmatičke norme koja se definira kao ukupnost pragmatičkih uvjeta u postizanju efektivnosti komunikacijskoga čina

3. vulgarizacija – uporaba stilski neprikladnoga leksika ili supstandardnih idioma – žargonizama, argoa, psovki u odreñenoj komunikacijskoj situaciji

4. dvosmislenost – mogućnost dvojakoga razumijevanja jezičnoga iskaza– najčešći je uzrok višeznačnost neke riječi ili neprimjerena

sintaktička konstrukcija ili loš odabir leksičkih sredstava– da bi se izbjegla dvosmislenost, treba voditi računa o

komunikacijskoj situaciji, konktekstu i primatelju poruke

Jezična kultura: NEGATIVNA komunikacijska obilježja

5. birokratizacija jezika – uporaba izraza administrativnoga stila u ostalim stilovima, podstilovima i žanrovima standardnoga jezika

6. neopravdana uporaba nestandardnojezi čnih idioma

– narušavanje je stilske norme i pokazuje nepoznavanje tih norma

7. pretjerana uporaba posu ñenica

– smatra se negativnim komunikacijskim obilježjem ako za posuñenicu postoji odgovarajuća domaća istovrijednica

– pogreške nastaju i kada govornik ne poznaje značenje posuñenice koju rabi u komunikacijskoj situaciji

8. pretjerana uporaba poštapalica i pomodnica

– karakteristična je i za standardnojezične i za nestandardnojezične idiome

– ostvaruje se uporabom riječi i izraza koje nepotrebno opterećuju tekst

– poštapalice su riječi bez značenja, semantički prazne riječi i nisu prihvatljive u biranome izričaju

Jezična kultura: NEGATIVNA komunikacijska obilježja

1313

Hrvatski jezik: NAZIVI

hervatski, horvatski , hrvatski , rvatski, slovinski , slovenski, ilirski, iliri čki, dalmatinski, slavonski, bosanski , hrvatsko-srpski, hrvatski ili srpski

Naziv hrvatski jezik najranije je potvr ñen u Istarskome razvodu (1275. − 1395.).

Danas Hrvati svoj jezik nazivaju isklju čivo hrvatskim , a to im je pravo zajam čeno Ustavom Republike Hrvatske (čl. 12.).

1414

HRVATSKI JEZIK

HRVATSKIJEZIK

HRVATSKIJEZIK

� najmoćnije sredstvo očuvanja hrvatskoga identiteta i višestoljetne borbe za opstanak

� tronarječna posebnost => unikatna u slavenskomesvijetu

� jedan od najsloženijih slavenskih jezičnih sustava

� najmoćnije sredstvo očuvanja hrvatskoga identiteta i višestoljetne borbe za opstanak

� tronarječna posebnost => unikatna u slavenskomesvijetu

� jedan od najsloženijih slavenskih jezičnih sustava

Hrvatskim se jezikom govori:u Republici Hrvatskojizvan Republike Hrvatske.

SVIJEST O JEDNOME NARODU

I

TEŽNJA JEDNOMU ZAJEDNIČKOME HRVATSKOME JEZIKU!

PREDSTANDARDNO RAZDOBLJE HRVATSKOGA JEZIKA:osobitosti jednoga narje čja unose se u drugo narje čje!

I reku emu anj(e)li ki ga budu držali čto se žalostiš’ubogi č(love) če i kai se mećeš i zač’ trepe ćeš’.

Petrisov zbornik (1468).

HRVATSKI JEZIK

1616

Hrvatski jezik: GENEZA

Indoeuropska jezi čna porodicaBaltoslavenska grana

BALTI ČKI JEZICI SLAVENSKI JEZICI

ZAPADNI

litavskilatvijskiizumrli staropruski

ISTOČNI JUŽNI

češkislova čkipoljskikašupskiluži čkosrpskiizumrli :

polapskipomeranskislovinski

ruskibjeloruskiukrajinski

makedonskibugarskiizumrli :

staroslavenski

Isto čni Zapadni

slovenskihrvatskisrpskibošnja čki/bosanskicrnogorski

1717

SASTAVNICE hrvatskoga jezika

HRVATSKI JEZIK

NARJEČJA STANDARDNI JEZIK

SUPSTANDARDNI IDIOMI

(SOCIOLEKTI – gradski govori, žargoni)

DIJALEKTI

SKUPINE MJESNIH GOVORA

MJESNI GOVORI

Tronarje čnost hrvatskoga jezika

� čuvanje akuta,staro mjestonaglaska;

� vlastitost uvokalizmu i leksiku

ISELJENIŠTVO:ItalijaAustrijaMañarskaRumunjska ...

DIJALEKTI

buzetskijugozapadni istarskisjevernočakavskisrednjočakavskijužnočakavskilastovski

KAJKAVSKONARJEČJE

ČAKAVSKONARJEČJE

ŠTOKAVSKONARJEČJE

DIJALEKTI

zagorsko-meñimurskituropoljsko-posavskikriževačko-podravskiprigorskidonjosutlanskigoranski

u cijelosti hrvatski

� od duboke starinezasebne vlastite značajke

� akcenatske posebnosti� originalan razvoj

vokalizma

BosnaHercegovinaCrna Gora

Srbija

SREDIŠNJIJUŽNOSLAVENSKI

DIJASISTEM

HRVATSKA:Slavonija i Baranja,najveći dio Banije, Korduna, Like i dalmatinskoga kopna,oko Bjelovara, dio Žumberka, ponegdje u Gorskom kotaru,od Novoga Vinodolskoga do zadarskoga područja,pojedina naselja na otocima, otok Mljet i drugi najjužniji otoci.

Hrvati su većinom štokavci,ali većina štokavaca nisu Hrvati

HRVATSKI JEZIK

SASTAVNICE hrvatskoga jezika: 1. NARJE ČJA. DIJALEKTI. MJESNI GOVORI

Štokavsko narje čje

prema akcentuacijiprema refleksu jata

prema šćakavizmu/štakavizmu

slavonskizapadni bosanskohercegovački

istočnobosanskiistočnohercegovački

zetskivojvoñansko-šumadijski

kosovsko-resavski

TORLAČKONARJEČJE

bokeljski Hrvatisrijemski Hrvatir e k a š k i H r v a t i uRumunjskoj (smederevsko-vršačkipoddijalekt)

prizrensko-južnomoravskikrašovansko-svinjički

janjevski i ostali Hrvati naKosovuk a r a š e v s k i H r v a t i uRumunjskoj

7DIJALEKATA

Hrvati govore uneznatnoj mjeri

Većina Hrvata!

SASTAVNICE hrvatskoga jezika: 2. SUPSTANDARDNI IDIO MI

– supstandardni govori obuhva ćaju gradske govore i žargone– sastavnice supstandardnih govora obojene obilježjem k ojega

hrvatskoga narje čja i elementima stranoga jezika – danas najviše engleskoga

– od standardnoga jezika žargon se najviše razlikuje rje čnikom (leksikom), dok su razlike drugih jezi čnih razina gotovo zanemarive (ako postoje, uvjetovane su dijalektnim o dlikama sredine kojoj žargon pripada)

„Treba znati da je žargon mladih pojava koja se ne m ože izbje ći, koja može osiromašiti, ali i obogatiti jezi čnu kulturu. Treba znati gdje je mjesto žargonu. Svakako mu nema mjesta u poslovnim razgovor ima i pismima, u znanstvenim, stru čnim, ozbiljnim raspravama i studijama (ukoliko on s am nije njihovim predmetom) – pa ni u nastavi – gdje u čenicima valja dati uzoran jezik koji će nasljedovati“ (Težak, 1991: 30).

2121

Hrvatski standardni jezik temelji se na dijelu štokavskoga narje čja.

Budu ći da mu je štokavsko narje čje samo osnova, ne smije se s njime poistovje ćivati.

Nadgradnja, koja dolazi na osnovu, temelji se na tronarje čnoj, kajkavsko- čakavsko-štokavskoj baštini i njezinim vrijednostima.

Posluživši kao dijalekatna osnovica hrvatskomu standardnom jeziku, štokavsko narje čje time nije prestalo biti narje čjem hrvatskog jezika.

SASTAVNICE hrvatskoga jezika: 3. HRVATSKI STANDARDNI JEZIK

22

KNJIŽEVNI JEZIK – jezik pisanih djela(≠ jezik lijepe književnosti)

STANDARDNI JEZIK – razlikuje se od književnoga jezik a funkcijom i opsegom uporabe

• nasljeñuje književni jezik, razvijeniji, ujedna čeniji• autonoman vid jezika, uvijek normiran i funkcionaln o

polivalentan• orijentiran prema van (prevo ñenje)


23

standardni jezikknjiževni jezikjezik književnosti

opći jezikzajedni čki jeziknacionalni jeziknarodni jezikliterarni jezikadministrativni jezikslužbeni jezikdržavni jeziknormiran jeziknormativan jezikkoiné

rus. literaturnyj jazykčeš. spisovný jazykpolj. język kulturalnynjem. Literatursprache

Gemeinspracheeng. standard English

literary languagefranc. langue littéraire

langue communetal. lingua letteraria


24

STANDARDNI JEZIK

– standardni je jezik naddijalektni, nadregionalni i općenacionalni idiom

– njime svoje komunikacijske potrebe zadovoljavaju go vornici jednoga jezika

– poseban zbog svoje uloge u društvu, a ne zbog svoji h unutarjezi čnih zna čajka

– SVRHA: op ćekomunikacijsko sredstvo

– poznavanje standardnoga jezika omogu ćuje komunikaciju me ñu govornicima hrvatskoga jezika bez obzira na prostornu udaljenos t ili dijalekatnu pripadnost

– pokriva potrebe javne komunikacije

– jezik službene uporabe

– jezik državne uprave, školstva, sredstava masovnih komunikacija

– kodificiran u gramatikama, rje čnicima i pravopisima.


25

OSNOVNE ZNAČAJKE STANDARDNOGA JEZIKA

1. AUTONOMNOST Neovisnost standardnoga jezika o bilo kojem idiomu, ali i o organskoj osnovici na kojoj je nastao.

2. NORMIRANOST Odreñenost poželjnih i uzornih jezičnih značajka u odreñenoj zajednici uz pomoć normativnih pravila, odnosno propisanost pravilnih jezičnih jedinica. Standardni jezik ima svoje norme (pravila) kojima je ureñena svaka njegova razina: (pravopisna je razina ureñena pravopisnom normon, glasovna razina – fonološkom normom, razina oblika –morfološkom normom, tvorbena razina – tvorbenom normom, sintaktička razina – sintaktičkom normom, leksička razina – leksičkom normom). Norme standardnoga jezika sadržane su u normativnim priručnicima. Osnovni su normativni priručnici: pravopis, gramatika i rječnik.

SASTAVNICE hrvatskoga jezika: 3. HRVATSKI STANDARDN I JEZIKOsnovne zna čajke hrvatskoga standardnog jezika

26

OSNOVNE ZNAČAJKE STANDARDNOGA JEZIKA3. VIŠEFUNKCIONALNOST Mogućnost uporabe jezika u različitim komunikacijskim

situacijama.Standardnim se jezikom mora moći izreći sve ljudsko znanje, konkretno i apstraktno, njime se mora moći suvereno govoriti o bilo kojoj temi. On funkcionira na onoliko načina koliko je potrebno društvu koje se njime služi. U skladu s potrebama koje podmiruje, standardni se jezik raslojava na funkcionalne stilove.

4. STABILNOST U PROSTORU

Standardni je jezik naddijalektan, nadregionalan i općenacionalan komunikacijski sustav. Njime svoje komunikacijske potrebe zadovoljavaju govornici hrvatskoga jezika bez obzira na svoje zemljopisno podrijetlo. Njegova stabilnost (postojanost) u prostoru omogućuje nesmetanu komunikaciju govornika iz svih dijelova Hrvatske.

5. STABILNOST U VREMENU

Tijekom vremena došlo je do mnogih promjena na gotovo svim jezičnim razinama. Neosporna je činjenica da se jezik s vremenom mijenja. Razlozi su promjena unutarjezični i izvanjezični. Zahtjev za elastičnom stabilnošću treba onemogućiti „kratke spojeve“ meñu naraštajima koji bi mogli nastati zbog prevelikih i prečestih jezičnih promjena.

SASTAVNICE hrvatskoga jezika: 3. HRVATSKI STANDARDN I JEZIKOsnovne zna čajke hrvatskoga standardnog jezika

27

NORMA PRIMJERI

PRAVOPISNA zadatci/zadaci, vrjednovati/vrednovati

PROZODIJSKA sàkō/sakô, fakùlt ēt/fakultêt

FONOLOŠKA objekt/objekat

MORFOLOŠKA cesta/cesta, cesti, cesata

TVORBENA slušatelj/slušalac

SINTAKTIČKA Vi ste mi rekli. / Vi ste mi rekla.

LEKSIČKO-SEMANTIČKA prilog/privitak/ata čment/Attachment

STILISTIČKA Ivan ide na fakultet. / Ivan na fakultet ide.

NORME HRVATSKOGA STANDARDNOG JEZIKA

28

PROZODIJSKA NORMA

Raspodjelna su naglasna pravila sljede ća:

1. jednosložne rije či imaju samo silazne naglaske put, žut, kut, rat, kat, miš

2. trosložne i višesložne rije či na središnjemu slogu mogu imati samo uzlazne naglaske

3. posljednji je slog nenaglašen – na zadnjem slogu n e može stajati naglasak: sàk ō / sakô, fakùlt ēt / fakultêt

4. nenaglašeni dugi slog može biti samo iza naglašen oga

29

PROZODIJSKA NORMA

NAJČEŠĆI OTKLONI OD PROZODIJSKE NORME

1. prepoznatljiva lokalna obilježja u naglašavanju 2. naglasna hiperkorektnost = pogreške napravljene u nam jeri da se

naglašava ispravno 3. izostanak zanaglasnih dužina4. silazno naglašavanje nepo četnih slogova rije či:

u genitivu množine nekih imenica: Njd muškárac Gmn m uškâr ācāu složenicama: poljoprivredau posu ñenicama: asistent > asìstent, student > stùdent,

kotlêt > kòtl ētu imenima: Koprîvnica > Kòpr īvnicaneprenošenjem silaznih naglasaka na proklitiku: u škô lu

5. zamjena kratkouzlaznoga naglaska dugosilaznim nagl askom6. neutralizacija razlike izmeñu kratkouzlaznoga i kratkosilaznoga

naglaska u korist kratkosilaznoga naglaska

30

RAZLIKA: NORMA I KODIFIKACIJA

Norma = onako kako treba govoriti.Kodifikacija = onako kako se mora govoriti.

↓kodeks na višemu stupnju apstrakcije od normeStoga kodifikacija poglavito podrazumijeva izradbu normativnih priru čnika pa čini jezgru standardizacije.

KODEKS• uže značenje od norme• jedna od norma koja je promovirana kao standardna i koja treba postati op ćeprihva ćenom

↓Osim kodeksa postoje i druge norme koje nemaju takv u ulogu pa se nazivaju i nestandardnim (što ne zna či da u odre ñenom trenutku ne mogu postati standardnima).

31

Norme su standardnoga jezika sadržane su u normativ nim priru čnicima. Normiranje se provodi svjesno i sustavno uz pomo ćnormativnih priru čnika.

Osnovni su normativni priru čnici: 1.pravopis 2.gramatika3. rječnik4. jezični savjetnik

NORME I NORMATIVNI PRIRUČNICI

32

NORMATIVNI PRIRUČNICI: Pravopis

PRAVOPIS

Kako pisati pojedinu rije č ili skup rije či kad su u pitanju glasovi i glasovni skupovi ( č, ć, dž, ñ, j, h, ije/je/e/i )?

Veliko i malo po četno slovo.

Sastavljeno i nesastavljeno (rastavljeno) pisanje.

Pravopisni znakovi.

Kratice.

Tuñice i posu ñenice.

PRAVOPISNA PRAVILA

JEST:popis pravopisno zanimljivih rije či i njihovih pravopisno zanimljivih rije či i oblika = popis rije či u kojih se može pojaviti pravopisna dvojba.

NIJE:a) opći rje čnik standardnoga jezikab) jezi čni savjetnik.

PRAVOPISNI RJEČNIK

33

HRVATSKI JE PRAVOPIS FONOLOŠKO-MORFONOLOŠKI.

Načela hrvatskoga pravopisa:

1. Hrvatski je pravopis fonološki.To znači da se temelji na glasovnom na čelu:

pretplatiti < pred-platiti, gozba < gost-ba, očev <ot(a)c-ev.

2. Hrvatski pravopis uklju čuje morfonološke elemente.To znači da se ponekad pri pisanju čuva glasovni sastav tvorbenih jedinica odnosno da se ne provode glasovne promjene:

podcijeniti , a ne potcijeniti , podsjetiti a ne potsjetiti , hrvatski a ne hrvacki .


34


35


36


37


Tri novija pravopisa hrvatskoga jezika: Stjepan Babi ć, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis , Školska knjiga, Zagreb, 1996. 4, 2002.7

Vladimir Ani ć, Josip Sili ć, Pravopis hrvatskoga jezika , Novi Liber – Školska knjiga, Zagreb, 2001.

Lada Badurina, Ivan Markovi ć, Krešimir Mi ćanovi ć, Hrvatski pravopis , Matica hrvatska, Zagreb, 2007.

RAČUNALNI PRAVOPIS:Hrvatski ra čunalni pravopis ( autori Slaven Batnoži ć, Branko Ranilovi ći Josip Sili ć). Uz taj je program izdana i istoimena knjiga (Matica h rvatska – Sys. Zagreb, 1996.).

38

NORMATIVNI PRIRUČNICI: Gramatika

Gramatika jest jezi čni priru čnik koji sadrži propise na fonološkoj, morfološkoj, tvorbenoj i sintakti čkoj razini.

Jezičnim pojavama pristupa modelno, što zna či da navodi:a) osnovne modele koje oprimjeruje b) iznimke.

Iznosi popis pravila po kojima funkcionira sustavstandardnoga jezika.

Ne daje gotova rješenja za sve jezi čne probleme.

39


Nekoliko novijih gramatika hrvatskoga jezika:

Stjepko Težak, Stjepan Babi ć, Gramatika hrvatskoga jezika: Priru čnik za osnovno jezi čno obrazovanje , Školska knjiga, Zagreb, 2004.

Eugenija Bari ć i dr., Hrvatska gramatika , Školska knjiga, Zagreb, 2003.

Dragutin Raguž, Prakti čna hrvatska gramatika , Medicinska naklada, Zagreb, 1997.

Josip Sili ć, Ivo Pranjkovi ć, Gramatika hrvatskoga jezika , Školska knjiga, Zagreb, 2005.

40


41

NORMATIVNI PRIRUČNICI: Jednojezi čni rje čnik

Jednojezi čni rje čnik jest priru čnik koji donosi popis rije či jednoga jezika i njihova zna čenja.

Nekoliko novijih jednojezi čnika hrvatskoga jezika :

Vladimir Ani ć, Rječnik hrvatskoga jezika , Zagreb, 1991., 1994., 1998., 2003.

Rječnik hrvatskoga jezika (ur. Jure Šonje), Leksikografski zavod Miroslav Krleža - Školska knjig a, Zagreb, 2000.

Hrvatski enciklopedijski rje čnik , Novi Liber, Zagreb, 2002.

42

NORMATIVNI PRIRUČNICI: Jednojezi čni rje čnik

43

NORMATIVNI PRIRUČNICI: Jezi čni savjetnik

Jezični savjetnik jest priru čnik u kojem se navode rješenja gramati čkih, leksi čkih, pravopisnih ili prozodijskih nedoumica.

Nekoliko novijih jezi čnih savjetnika :

Govorimo hrvatski. Jezi čni savjeti , Zagreb, 1997.

Stjepko Težak, Hrvatski naš (ne)zaboravljeni , Zagreb, 1999.

Hrvatski jezi čni savjetnik , Zagreb : Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 1999.

Nives Opa čić, Iza rije či, Zagreb, 2005. Nives Opa čić, (Hrvatski) u zagradama , Zagreb, 2006. Nives Opa čić, Reci mi to kratko i jasno : Hrvatski za normalne ljude ,

Zagreb, 2009. 44

VIŠEFUNKCIONALNOST HRVATSKOGA STANDARDNOGA JEZIKA

Višestruka funkcija standardnoga jezika: jezik ureda, medija, znanosti...Podmiruje potrebe svakodnevne komunikacije �� raslojava se na funkcionalne stilove.

FUNKCIONALNI STILOVI HRVATSKOGA STANDARDNOGA JEZIKA

1. ZNANSTVENI2. ADMINISTRATIVNI3. PUBLICISTIČKI4. RAZGOVORNI5. KNJIŽEVNOUMJETNI ČKI

45

VIŠEFUNKCIONALNOST: Znanstveni stil

1. osnovni zadatak: donošenje novih obavijesti2. apstraktnost koja se prepoznaje na više razina

leksi čkoj (dominira apstraktni leksik: pojam, ustroj, strukt ura),gramati čkoj (bezli čne i pasivne konstrukcije dokazano je ,

dokazuje se itd.)3. lančana veza me ñu rečenicama: svaka re čenica slijedi iz

prethodne kao njezina posljedica4. strogo znanstveni i znanstveno-popularni (pedagoški )5. ustaljene fraze, poveziva či (dakle, me ñutim), bilješke, autorska

množina:U prethodnome je poglavlju pokazano da...U daljnjem se tekstu razmatra...U radu se govori...Predmet je ovoga radaOvaj rad treba poslužiti kao poticaj za daljnja istraž ivanja...Cilj je ovoga rada...Zaklju čno se može re ći da...Istražili smo... / Istražena je... 46

1. službena komunikacija izme ñu pojedinca i ustanove, izmeñu ustanova, izme ñu država i državnika

2. zadana pravila i sheme �� komunikacija mora biti učinkovita u kratkome vremenu

3. preciznost, to čnost i faktografija

4. odsutnost figurativnosti i ekspresivnosti

5. najčešće se ostvaruje u pismenome obliku

6. česte su stilske i jezi čne pogreške: u svezi togaumjesto u vezi ili u svezi s tim , obzirom na to da ili obzirom da umjesto s obzirom na to da, budu ći jeumjesto budu ći da je, zakon kojega donosi umjesto zakon koji donosi

VIŠEFUNKCIONALNOST: Administrativni stil

47

PODSTILOVI ŽANROVI

ZAKONODAVNO-PRAVNI zakoni, statuti, ustavi, odluke, naredbe, rješenja

DRUŠTVENO-POLITIČKI povelje, deklaracije, programi, referati, priop ćenja, izjave

DIPLOMATSKI protokoli, memorandumi, note

POSLOVNI ugovori, dopisi, narudžbe, uplatnice, računi, specifikacije

OSOBNImolbe, životopisi, žalbe, punomo ći, osobni dokumenti, upitnici, ankete, obrasci i sl.


48

ADMINISTRATIVIZMI= ustaljene rije či ili izrazi u administrativnome stilu:

predmet, dopis, dana toga i toga, molim naslov, imen ovani, u nadi da ćete mojemu zahtjevu izi ći ususret na osnovi čl. toga i toga, st. taj i taj Zakona toga i toga do nesena je

sljede ća odluka

Gomilanje stereotipnih izri čaja pojednostavnjuje komunikaciju: točno se zna što je primjereno odre ñenomu dokumentu, žanru ili situaciji, ali i poja čava dojam krutosti, “suho će”, što se često navodi kao jedna od negativnih zna čajka administrativnoga stila uop će.

Nominalnost: prevladavaju imenice.Dekomponiranost predikata: donijeti odluku, izvršiti pregled, podnijeti

izvještaj, izraziti prosvjed, uputiti čestitke...Rečenice su u pravilu duge, s nizom zavisnih (pogodbene ako…) ili

nezavisnih re čenica.


49

1. zastupljen u razli čitim medijima: tiskovine, televizija, radio2. ostvaruje se i u pisanome i u govornome obliku3. bliži je stilski neutralnome standardu4. raširena uporaba internacionalizama

(militarizam, voluntarizam, mobilizacija, civilizac ija, strategija, produktivnost, stabilnost...)

5. raznolikost podstilova i žanrova: vijest, komen tar, kronika, prikaz, intervju, reportaža, kratka pri ča, humoreska, esej, feljton itd.

ŽURNALIZMI= ustaljene rije či i izrazi u publicisti čkome stilu:strateški interes, prora čunska politika, neriješeno pitanje, kuloarski razgovori, ukazati povjerenje, predizborn a kampanja...

VIŠEFUNKCIONALNOST: Publicisti čki stil

50

1. svojstven ponajprije usmenoj komunikaciji, ali je čest i u pismenoj2. ostvaruje se u govoru3. diskurs svakodnevne komunikacije → neslužbena komunikacija4. neusiljenost spontanost nepripremljenost, prirodnost5. POŠTAPALICE: popunjavaju stanku u govoru, vrijeme po trebno za

razmišljanje ili pokazuju (prikrivaju) zbunjenost i pre strašenost govornika: je li, čuješ, ovaj...

6. frekventnost glagola, u imenskim se sintagmama red ucira nose ća imenica (Na ći ćemo se kod Robne. Bili smo na Filozofskom.), uzvici , nepotpune, elipti čne rečenice

7. elementi neverbalne komunikacije: geste, mimika: a ) kao pratnja verbalnoj komunikaciji ili umjesto verbalne komunikac ije.

KOLOKVIJALIZMI: leksi čki me ñusloj: izme ñu standardnoga jezika i dijalekta ili žargona

= rije či ili izrazi karakteristi čni za razgovorni stilkifla, klipan, knedla, krimi ć, šalabahter, cvje ćarna, nabubati, kupaona,šoping, peglati, šofer, volan, vešmašina, odnesti,

kompjuter/kompjutor, printer, kliknuti ...

VIŠEFUNKCIONALNOST: Razgovorni stil

51

ŽARGONIZMI – razaranje ili boga ćenje jezika? komp, kanta, dilitati, daunloudati, forvarduša, pamt iprut, laptalo,

mamaplo ča, gnjavaško

1. posebno zanimljiv sloj, prostorno i vremenski ograni čen2. rije či i izrazi kojima se koristi odre ñena društvena ili socijalna

skupina: srednjoškolci, studenti...3. sociolingvisti čka funkcija: uporaba istoga žargona svjedo či o

pripadnosti odre ñenoj skupini (npr. hakerski žargon)4. uvijek ozna čuje odnos prema neutralnomu i standardnomu5. promjene u žargonskome leksiku odvijaju se daleko b rže nego u bilo

kojemu drugom jezi čnom segmentu6. s vremenom neki žargonizmi mogu postati kolokvijali zmi, pa i

standardnojezi čne rije či, katkad nismo svjesni da je neki oblik prvotno bio žargonizam

VIŠEFUNKCIONALNOST: Razgovorni stil

52

1. najslobodniji funkcionalni stil standardnoga jezi ka2. dijalektizmi, žargonizmi, kolokvijalizmi, vulgari zmi3. POETIZMI: mati, cjelov, pjev, vuci, snijezi4. poseban odnos prema gramati čkoj i pravopisnoj

normi: prihvatljivi su i nerealni gramati čki oblici i druk čiji pravopis:

Treba li piscima lektor?

ali baš kad su prošli dinamov stadion i zaokrenuli n a sporednu cestu što je vodila kraj agronomskog fakulteta i skra ćivala put jauknu negdje u prostoru zaglušna naprasna škripa ko čnica i on vidje kako u bljesku mimo njih projuri simka i zaustavi se u djeli ću sekunde ispred njih ostavljaju ći za sobom masne tragove guma

zakočila je i vanja udari glavom o staklovidjela je kako iz simke izlaze vlado bujko i još dv ojica nepoznatih i kako se

približavaju prijete ćim koracimavanja protrese glavom izgleda da mu se vrtjelo i da ništa nije shva ćao od udarca

Branislav Glumac, Zagrep čanka

VIŠEFUNKCIONALNOST: Književnoumjetni čki stil

53

INTERNETSKI IZVORI

HRVATSKI JEZI ČNI PORTAL (internetski rječnik hrvatskoga jezika)http://hjp.srce.hr/index.php?show=search

Hrvatski akademski spelling checker HASCHEK (internetska provjera pravopisa hrvatskoga jezika)

http://hacheck.tel.fer.hr/Zbirka jezi čnih savjeta Instituta za hrvatski jezik i jezikoslo vlje

http://savjetnik.ihjj.hr/Hrvatska jezi čna riznica

http://riznica.ihjj.hr/Popis priru čnika (gramatike, pravopisi, rje čnici, savjetnici):

Zagreba čka slavisti čka škola (Anagram: BIBLIOGRAFIJE)http://hrvatskiplus.org

Popis internetskih rje čnika: Jezi čne tehnologije za hrvatski jezikhttp://jthj.ffzg.hr/rjecnici.htm

Hrvatski pravopispravopis.hr

1.jezicna kultura_hrvatski jezik_norme_visefunkcionalnost (1).pdf

Documents