Zane Grey - Sjaj zapadnih zvijezda JAHA S RANAKad je Madeline Hammond iza la iz vlaka u El-Cajonu, Novi Meksiko, bila j e gotovo pono i prvi joj je dojam bio golema, tamna praznina, strana i tiha, koja se prostirala ispod blistavih, blijedih zvijezda. - Gospoice, nitko vas nije doek ao - rekao je kondukter nekako zapla eno. - Brzojavila sam bratu - odgovori ona. Vlak je jako kasnio, pa mu je mo da dosadilo ekati. Sigurno e zaas biti ovdje. Nego, ako ne doe, valjda u nai neki hotel? - Mo e se nai prenoi te. Zamolite efa stanice da otprati. Ne zamjerite, ovo nije mjesto gdje bi nou takva gospoica mogla ostati sa ma. Okrutan je ivot u ovom gradiu, nastanjenu veinom vjeno pijanim Meksikancima, rud arima i kaubojima. Osim toga, revolucija za granicom izazvala je i ovdje du pruge kojekakva previranja. - Gospoice, mislim, bilo bi sigurnije kad biste... - Hvala vam! Ne bojim se nimalo. Kad se vlak stao pomicati, gospoica Hammond po la je prem a slabo osvijetljenoj zgradi stanice. Upravo kad je htjela ui, sudari se s nekim Meksikancem kojemu je sombrero zaklanjao lice, a ramena bila zaogrnuta vunenim g unjem. - Da li je do ao tko pred gospoicu Hammond? - upita ga ona. - No, sabe, seno ra - zau se njegov odgovor ispod gunja i on te kim koracima nestane u mraku. Ona ue u praznu ekaonicu. Petrolejka je bacala tmurno, uto svjetlo. alter za izdavanje voz nih karata bio je otvoren, i kroza nj se vidjelo da u malom odjeljku nema slu beni ka. uo se zvuk telegrafa. Madeline Hammond je zastala lupkajui o tlo svojom lijepo m nogom i pomalo se zabavljala usporeujui u mislima svoj sada nji doek u El-Cajonu s onim, kad bi na Glavnom kolodvoru izlazila iz vlaka. Jedan jedini put - koliko s e mogla sjetiti - bila je ovako ; sama, i to kada je na nekoj maloj stanici neda leko od Versaillesa zakasnila na vlak i mimoi la se sa svojom sobaricom. Do ivljaj z a nju nov i divan, koji je poremetio tono propisan redoslijed njena ivota to su ga tako pomno uvali. Pro la je ekaonicom do prozora i, podigav i koprenu, pogledala van. Isprva je mogla nazrijeti tek nekoliko slabih svjetala, a i ta joj se uine zamagl jena. Kad su joj se oi navikle na tamu, ugleda uz prozor divno graena konja. U poz adini se nazirao trg - ili mo da ulica? Ali to je bila naj ira ulica koju je ikad vi djela. Iz niskih plosnatih kua probijala su slaba svjetla. Sad razabere tamne obr ise vi e konja; svi su stajali nepomini, spu tenih glava. Kroz rupu u prozoru pirkao je prohladan vjetri, koji joj je do u iju donosio neki mukli zvuk, neskladnu mje avin u smijeha i krikova i udaranje te kih izama uz pratnju gramofona. "Poezija Zapada", pomislila je gospoica Hammond, kad se odmakla od prozora. "Sto da radim sada? eka t u ovdje. Mo da e se ef stanice uskoro vratiti, ili e Alfred doi po mene." Kad je sjel a priekati, u mislima su joj se nizali uzroci te neobine situacije u kojoj se na la. Madeline Hammond sama, u tako kasno doba noi, u maloj prljavoj eljeznikoj stanici Zapada, to je doista vi e nego neobino. Svr etak njene prve godine provedene u dru tvu zasjenio je jedini nesretan do ivljaj u njenu ivotu - sramota, koju je poinio njen b rat i njegov odlazak od kue. Od tog se vremena zapa ala kod nje neka zami ljenost i n ezadovoljstvo sjajnim ivotom koji je provodila u visoku dru tvu. Promjena se dogaala postupno, i poprimila je vrste oblike prije nego to je i sama postala toga svjesn a. Aktivni ivot izvan kue, golf, tenis, krstarenje morem, sauvala ju je neko vrijem e da ne zapadne u boleivu povuenost. No, do lo je doba kad je i to za nju izgubilo s vaki ar, pa bi onda pomi ljala da joj je duh bolestan. Putovanja joj vi e nisu pomaga la, nizali se mjeseci nemira, i neobinog, munog uenja, to je visoki dru tveni polo aj, b gatstvo i popularnost vi e ne zadovoljavaju. Bila je uvjerena da je svoje djevoja tv o pro ivjela u snovima i ma tanju o tome kako da postane svjetska dama. Stoga je i d alje nastavljala biti dio sjajne, blistave revije; no nije vi e bila tako slijepa da ne bi vidjela kako u njenu ivotu punom luksuza nema niega to bi ga inilo vrijedni m. Ponekad bi joj, u skrovitim trenucima, iz dubine nje same bljesnula predod ba n ekog budueg otpora. Sjetila se jedne veeri u operi: zastor se podignuo i ugledala je prekrasnu scenu - daleko osamljeno prostranstvo koje je sezalo u beskrajnost nonog neba, osvijetljenog zvijezdama. Predod ba prostranih daljina, osamljene, kr evi te zemlje, i dalekog zvjezdanog nebeskog svoda ispunila joj je du u neobinim, blagi m mirom. im se scena promijenila, nestalo je tog novog nejasnog osjeaja mira. Skre nula je pogled s pozornice i upravila ga na dugi zavojiti niz sjajnih lo a, koje su predstavljale njen svijet. Bio je to odabran i otmjen svijet - bogatstvo, moda , kultura, ljepota i krv jedne nacije. Ona, Madeline Hammond, bija e dio svega tog a. Smje kala se, slu ala, razgovarala s mu karcima, koji bi od vremena na vrijeme ulaz ili u njihovu lo u i osjeala da ni jednog jedinog asa nije prirodna ni iskrena. Pita la se za to ti ljudi ne bi mogli biti nekako drugaiji, no ni sama nije znala kakvi bi trebali biti. Da su drugaiji, ne bi pristajali tom svijetu, doista, tada ne bi tu uope bili. Ipak je mr tei se, opa ala kako im ne to nedosataje. Odjednom, pomisliv i d a bi se mogla udati za jednoga od tih ljudi, ako se tome ne odupre, njome ovlada neka poti tenost, neki ledeni boleivi osjeaj od kojega joj je taj ivot postao nepodn o ljiv. Bilo joj je dosta tog odabranog dru tva. Dosadili su joj ti izbru eni, ravnodu n i ljudi, koji su joj se svi odreda samo ulagivali. Dosadilo joj to su je toliko s lavili, divili joj se, obo avali je, slijedili i salijetali. Dosadili joj ljudi, k ue, buka, razmetanje i rasko ; pa i same joj sebe bilo preko glave. U osamljenim da ljinama i hladnim zvijezdama hrabro postavljene kazali ne scene uhvatila je letimia n bljesak neega to joj je uznemiravalo du u. Nije potrajalo dugo, i nije to raspolo en je mogla dozvati natrag u svijest. Vjerovala je da je ovo u njoj izazvala uspje na scenografija; vjerovala je da je ovjek, koji ju je postavio, na ao inspiraciju, ra dost, jainu i uzvi enost u divljini prirode. I napokon je znala to joj nedostaje: da bude sama, da razmi lja duge i duge sate, da upravlja pogled u osamljene tihe dal jine koje tonu u mrak, da promatra zvijezde i da se zagleda u svoju du u, da nade vlastito "ja". Tada je prvi put pomislila na to, da posjeti brata koji je oti ao n a Zapad pronai sreu u uzgajanju stoke. Sluajno su se neki njeni prijatelji upravo s premali na put u Kaliforniju, i ona brzo odlui otputovati s njima. Kad je mirno n avijestila da namjerava poi na Zapad, majka je u asnuta uzviknula, a otac, povrijeen podsjeanjem na "crnu ovcu obitelji", pogledao je sijevajuim pogledom. - Ta to, Mad eline, zar e posjetiti onog divljaka? Onda je ponovo planuo bijesom to ga je jo uvij ek osjeao prema svom opakom sinu i zabranio je Madelini da ode. Majka je zaboravi la svoje oholo i dostojanstveno dr anje. No Madeline je pokazala takvu snagu volje , kakvu nikada prije nije izra avala. Nije se pokolebala, jer ih je, osim toga, ht jela podsjetiti da ima 24 godine, i da je svoj gospodar. Naposljetku je pobijedi la a da nije ni odala svoje prave osjeaje. Odluka da posjeti brata i pripreme s t im u vezi, sve to bilo je prebrzo gotovo, tako da ga nije mogla na vrijeme pismo m obavijestiti o svom dolasku, ve mu se brzojavom javila najprije iz New Yorka a poslije iz Chicaga, gdje su se njeni putni prijatelji morali zaustaviti zbog bol esti. Ni ta je tada vi e nije moglo odvratiti od njena nauma. Madeline je namjeraval a stii u El-Cajon 3. listopada - na roendan svog brata i u tom je i uspjela, iako u zadnji as. Vlak je kasnio nekoliko sati. Nije bilo naina da dozna je li njena ob avijest stigla u bratove ruke. Sada ju je najvi e zaokupljala injenica da je ona st igla, a on je nije doekao. Misli na pro lost naglo su nestale pred realno u. "Nadam se da se Alfredu nije ni ta dogodilo", pomisli u sebi. "Bio je zdrav, dobro se snala zio kad je posljednji put pisao. Svakako, prilino je vremena odonda pro lo, no on n ije nikada ba mnogo pisao. Sigurno mu je dobro! Uskoro e doi; kako u onda biti sretn a! Tko zna, je li se promijenio?" Dok je Madeline sjedila pri onom mutnom svjetl u, ula je slabo, isprekidano kuckanje telegrafskog aparata, tiho zujanje ica, povr emeno udaranje potkovanih kopita, i udaljen, razuzdan smijeh koji je nadjaao zvuk ove plesa. Osjeti kako joj je srce poelo jae udarati. Samo je povr no poznavala Zapa d. Kao i svi iz njena svijeta, i ona je krstarila Europom, a zanemarivala Amerik u. Onih nekoliko bratovih pisama pobrkalo je njene ve ionako pone to maglovite pojm ove o ravnicama i gorama, o kaubojima i stoci. Bila je zapanjena golemim daljina ma, koje je proputovala. Ako je i ta bilo osobito i vrijedno da se vidi tijekom to g putovanja, onda je uz to pro la nou. A sad je sjedila u prljavoj maloj stanici, g dje je vjetar raznosio tugaljivu pjesmu telegrafskih ica. Slab zvuk, kao zveckanj e tankih lanaca, privue njenu pozornost. Isprva joj se uini da to zuje telegrafske ice. Uto zauje korake. Vrata se irom otvori e; neki dugonja ude, a s njim i ono zvec kanje. Sad je shvatila; zveckale su njegove ostruge. ovjek je bio kauboj, i njego v ju je ulazak vrlo ivo podsjetio na Austina Famama iz prvog ina "ovjek iz Virginij e". - Molim vas, mo ete li me uputiti u neki hotel? - upita Madeline ustajui. Kaubo j skine e ir zamahnuv i njime u velikom luku i poprati to naklonom, u emu je uz svu pr etjeranost bilo i neke grube ugladenosti. Velikim se koracima uputi prema njoj. - Lady, jeste li udani? Osjeaj za humor esto je gospoici Hammond pomogao da se u kritinim trenucima snae, kako je to ve odgovaralo njezinu odgoju. Sad je utjela i misl ila pritom kako je upravo dobro to joj veo pokriva lice. Ve je bila ula da su kaubo ji prilino razmetljivi, a bila je upozorena neka ih ne ismijava. Taj jaha s ranca se vrlo samosvjesno sagne i uhvati joj lijevu ruku. Prije nego to se mogla snai od iznenaenja, on joj skine rukavicu. - Divni bljesak, ali nema vjenanog prstena - p one lijeno razvlaiti rijei. - Lady, drago mi je to vidim da niste udani. Tada joj sp usti ruku i vrati rukavicu. - Vidite, jedini hotel u ovom gradu, ne prima udane e ne. - Zaista? - ree Madeline nastojei se nekako prilagoditi situaciji. - Ba tako nastavi on. - Slab posao za hotele je dr ati udane ene. Momci nee u blizinu. Eh, to nije Reno. Tada se nasmijao tako djetinjasto da je Madeline po tom, kao i po nain u kako je zamahnuo svojim sombrerom, pogodila da je polupijan. Instinktivno je u zmaknula i dobacila mu o tar pogled, a zatim se postavila tako da bi mu se to bolje mogla zagledati u lice. Bilo je kao od crvene bronce; neustra ivo, drsko, grubo. Nasmijao se ponovo, kao da je vrlo zadovoljan, no smijeh gotovo i nije izmijenio njegove 10 tvrde crte. Kao i u drugih ena, koje su zbog svoje ljepote i dra esti i male dodira s velikim brojem ljudi, tako se i intuicija gospoice Hammond razvila do te mjere da je njeno poznavanje mu karaca postalo vrlo istanano ba kao to je bila svjesna dojma to ga je ona na njih ostavljala. Taj je grubi kauboj pod utjecajem pia bio drzak prema njoj, pa ipak je nastojao ne uvrijediti je. - Vrlo ete me zadu i ti ako me otpratite do hotela - ree mu ona. - Lady, priekajte ovdje - odgovori on polagano, kao da mu misli ne rade brzo. - Poi u po portira. Ona mu zahvali i kad je iza ao, zatvoriv i za sobom vrata, sjedne prilino uznemirena; palo joj je na pamet da je mogla spomenuti ime svoga brata. Onda je poela razmi ljati o tome to je ivot m edu ovim grubim kaubojima mogao uiniti od Alfreda. U koled u je bio i suvi e divlji; sumnjala je da je od ijednog kauboja bilo to jo mogao nauiti. Od itave obitelji ona je jedina vjerovala u skrivenu dobrotu Alfreda Hammonda, no njena se vjera gotov o pokolebala za ove dvije godine utnje. ekajui, opet se zatekla kako oslu kuje jecaje vjetra u telegrafskim icama. Konj ispred prozora stane topotati te kim kopitima, i buno je zarzao. Tad iznenada zauje topot, isprva tih, a onda glasniji, koji ona o dmah prepozna kao galopiranje konja. Po la je do prozora mislei, nadajui se, da je t o stigao njen brat, ali kad se topot pretvorio u tutnjavu, proletjele su sjene m imo prozora: mr avi konji, lepr ave grive, i repovi, jahai pod sombrerima, za nju sve neobino divlje. Pomisliv i na ono to joj je kondukter rekao, te ko je mogla svladati nelagodu. Oblaci pra ine zastrli su slabo osvijetljene prozore. Tada iz te magle i zrone dvije osobe, jedna visoka, druga sitna. Kauboj se vratio s jednim nosaem. I zvana dopre bat te kih koraka, ali ulo se i nekakvo sitno klackanje. Vrata se odjed nom buno otvore; itava se 11 soba zatresla pritom. Ude kauboj, vukui za sobom neku razdrljenu priliku - bio je to sveenik, padre, ijem su ogrtau oevidno nanijeli prilin u tetu grubi postupci njegova pratitelja. Nije bilo te ko pogoditi, da je padre jak o prestra en. Madeline Hammond se zapanjeno zagleda u tu malu ljudsku priliku, bli jedu i drhtavu, i prigovor joj je ve lebdio na usnama. Ali ak ne zausti, jer se po lupijani kauboj odjednom pretvori u hladnog, drskog vraga koji je, ispru iv i svoju dugu ruku, potisnu natrag na klupu. - Tu da ste ostali! - naredi on. Njegov glas , iako nije bio ni o tar ni okrutan, imao je na nju neobian uinak; osjeala je da se n e mo e ni maknuti. Nikad joj se dosad nijedan mu karac nije obraao takvim tonom. ena u njoj poslu a - ne ponosna Madeline Hammond. Padre podigne sklopljene ruke kao da moli za svoj ivot i pone ne to brzo govoriti panjolski. Madeline nije razumjela taj j ezik. Kauboj izvue golem pi tolj i uperi ga sveeniku u lice. Tada ga uperi ni e, oevidn o zato da bi mu ga upravio u noge. Bijesnu crveno svjetlo, a zatim se prolomi za glu na tutnjava. Soba se ispuni dimom i mirisom baruta. Madeline se nije onesvijes tila, nije ak ni oi zatvorila, ali se osjeala kao uklije tena u ledu. Kad se dim malo razi ao i moglo se ne to razabrati, njoj je silno laknulo vidjevi i da kauboj nije ub io sveenika. Ali jo je uvijek mahao kljocom i sad joj se uini da svoju rtvu vue prema njoj. Kakva je samo namjera te pijane lude? To je vjerojatno samo kaubojski trik . Na asak joj sinu u sjeanje Alfredova prva pisma, u kojima je opisivao ekstravaga ntne kaubojske ale. Pred oima joj ivo iskrsne slika iz nekog filma, u kojem su kaub oji smislili grdnu psinu nekom osamljenom uitelju. Sjetiv i se toga, bila je uvjere na da joj je po bratovu nalogu prireen ovako zabavan doek. inilo joj se, dodu e, nevj erojatnim, no ipak je zasigurno tako. Nekadanje Alfredovo u ivanje da je dra i, i? m oglo je dotjerati i do ovoga. Po svoj je prilici stajao negdje vani pred prozorom ili vratima i smijao se njenoj neprilici. Srd ba nadjaa strah. Uspravi se s tolik o mira koliko joj je jo upravo bilo preostalo i uputi se prema vratima. No kauboj zakri prolaz - i zgrabi je ta ruku. Ona tada shvati da njen brat pojma nema o to j nedostojnoj igri. Nije to bila ala, to je stvarnost, i ta je stvarnost sada ugr o ava. Poku a se osloboditi. Vruina je preplavi od dodira tog pijanog luaka. Dostojans tvo, otmjenost, kultura, sva ta karakteristina svojstva to ih ovjek u ivotu stjee, us tuknu e pred instinktom; pred svije u da se treba boriti. Bila je mi iava i borila se. Oa jniki se otimala, ali on ju je dr ao elinim rukama. Nikad nije znala da mu karac mo e bit i tako jak; a tek lice tog ovjeka, i onaj hladan smije ak na njemu! Njegovo nevjero jatno pona anje zaprepasti je jo vi e nego njegova snaga; dr ui padne na klupu. - to namj ravate? - jedva promuca. - Du ice, popusti malo uzde - odgovorio je on drsko. Made lini se inilo da sanja. Nikako se nije mogla sabrati. Sve je to bilo suvi e naglo i stra no a da bi to mogla shvatiti. A ipak, ne samo da je taj ovjek stajao pred njo m iv i stvaran, nego je osjeala i njegov sna an lik. Osim toga, taj prestra eni sveenik , oblak modrog dima, miris baruta, sve je to bilo i vi e nego stvarno. Tik pred oim a ponovo joj sijevnu, a u u ima odjeknu nov prasak. Nije vi e mogla stajati, pa se n emono spusti na klupu. Ono to se u sljedeim trenucima dogodilo, njena uzbuena svijes t nije vi e mogla shvatiti. Ipak, im joj se du a malo primirila, ula je, dodu e samo kao u snu, glas padra, kako brzo izgovara neke udne rijei. Kad je to prestalo, trgnu je kaubojev glas: - Lady, ka ite - si - si; ka ite to brzo, ka ite - si! Pod tim priti skom, kojemu se nije mogla oduprijeti, i u tom trenutku dok joj je volju sputava o strah, ona izgovori tu rije. - A sada, lady, da tu stvar zavr imo kako treba. Kak o se zovete? - Posve mehaniki odgovori na njegovo pitanje. On se zablene u nju, k ao da je u njegovu pone to zamagljenom umu to ime izazvalo neke asocijacije. Nesig urno se nasloni na zid. ula je njegov te ki dah, nimalo neobino u pijanih ljudi. - K ako? - pitao je ponovo. - Madeline Hammond, ja sam sestra Alfreda Hammonda. Podi gao je ruku i protrljao oi. Zatim se nagnuo i dr uom rukom posegnuo za njenom kopreno m. No prije nego ju je dodirnuo, ona je sama podigne i otkrije lice. - Vi - ta n iste valjda Princeza Hammond? Kako je to bilo udno, udnije od svega do sada, da to ime uje s usana toga kauboja! Tim imenom zvali su je u porodici, i samo njeni na jdra i i najbli i prijatelji smjeli su ga izgovoriti. A sad je ono o ivjelo njenu otup jelu svijest. Skupiv i svu svoju snagu, ona opet ovlada sobom. - Vi ste Princeza H ammond - ree on; ovaj je put to zvuilo potvrdno. Madeline ustane i pogleda ga. - D a, to sam ja. On gurne pi tolj u korice. - Hm, kad je tako, smatram da ovu stvar n e treba nastavljati. - Sto to, gospodine? A za to ste me prisilili da ka em "si" ovo m sveeniku? - Vjerojatno sam taj nain izabrao samo zato da mu poka em kako ste voljn i da se udate za mene. - Oh! Vi, vi... - nije smogla rijei. Njene rijei kao da su kauboja podbole na nove pothvate. Zgrabio je padra i odveo ga prema vratima psuj ui i grozei 14 se i, nema sumnje, nareujui mu da sve ovo treba ostati tajna. Nato ga gurne preko praga i ostane tamo te ko di ui i borei se sam sa sobom. - Priekajte malo, priekajte asak, gospoice Hammond - ree naglo. - Mogli ste dopasti i gorega dru tva od mojega, premda sam siguran da vi tako ne mislite. Prilino sam nakresan, ali inae je sa mnom sve u redu. Priekajte samo trenutak. itavo joj se tijelo treslo od bije sa dok je promatrala tog divljaka koji se borio s mamurlukom. Pona ao se kao ovjek iznenada prebaen u razumno du evno stanje i sad se bori da se u tom stanju i odr i. T amna vla na kosa zalepr a mu na vjetru, koji je hladio vrelo elo. Iznad njega na nonom nebu sjale su zvijezde, no inile su joj se nestvarne, kao i sve ostalo u toj udno j noi. Bile su hladne, titrave i daleke. Gledajui u njih, osjeti kako joj bijes po pu ta i nestaje, i kako se sve vi e smiruje. Kauboj se okrene prema njoj. - Vidite, bio sam gadno nakresan - zapone on muno. Bila je fiesta i svadba. Kad sam pijan, r adim gluposti. Ludo sam se okladio da u se o eniti prvom djevojkom koja nabasa u gr ad. Da samo niste nosili tu koprenu! Momci su me ismijavali - i Ed Linton se enio - i svi bi uvijek nagaali... Mora da sam bio gadno pijan. Nakon onog jedinog pog leda kojim ju je pogledao kad je bila podigla koprenu, nije joj vi e zagledao u li ce. Njegova hladna odlunost ustupila je mjesto nekoj osobitoj pretjeranoj osjeajno sti i omamljenosti, koja je svojstvena nekim ljudima u mamurnom stanju. Nije mog ao mirno stajati; krupne kapi znoja izbile su mu na elo. Di ui te ko, kao nakon veliko g napora, brisao je lice svojim velikim kaubojskim rupcem. - Vidite bio sam gadn o... - zapoe ponovo. - Obja njavanja su nepotrebna - prekine ga ona. Umorna sam i o jaena. Je li vam ikad bilo jasno, to je to d entlmen? Njegovo bronano lice preli tamno rumenilo. - Da li je moj brat noas ovdje, u gradu? - nastavila je Madeline. - N e. On je na svom rancu. - Pa ja sam mu brzojavila. - Mo da vijest nije stigla na p o tu. Bit e u gradu sutra. Sad ukrcava stoku za Stilhvella. - Za to vrijeme ja u u h otel. Molim vas... Nato on ni ta ne odgovori. Buka izvana privue njegovu pozornost. Madeline osluhne. Duboki glasovi mu karaca i jedan mek i, enski, dopirali su kroz ot vorena vrata. Govorili su panjolski i glasovi su bivali glasniji. Oito su se pribl i avali stanici. kripa koraka po ljunku potvrdila je to. Po dubokim, Ijutitim glasov ima mu karaca mogla se naslutiti svaa; u brzom i isprekidanom glasu ene osjeao se vap aj molbe. Kaubojevo pona anje zaprepasti Madeline! Oekivala je ne to stra no. Nije se p revarila. Izvana dopre zvuk borbe, prigu en pucanj, zatim stenjanje i pad tijela, pa prodoran krik ene, a onda koraci koji su se brzo udaljavali. Madeline Hammond se u nastupu slabosti odupre o naslon svoje stolice, blijeda i shrvana, dok su j oj u u ima odzvanjali koraci plesaa i ritam jeftine glazbe. Zatim se na otvorenim v ratima pojavi prestravljeno lice jedne djevojke, s u arenim tamnim oima i uokvireno kestenjastom kosom. Djevojka se vitkom smeom rukom uhvati za vratnice kao da se e li poduprijeti. Dugi crni al isticao je njenu napadnu pojavu. - Sefior Gene! - uz vikne ona, a olak an uzdah prepoznavanja smanji joj strah u glasu. - Bonita! - kau boj priskoi k njoj. 16 - Djevojko! Jesi li ranjena? - No, seiior. On je pridr i. - u o sam da su na nekoga pucali. Je li to bio Danny? - No, seiior. - To mi je drago . Mislio sam da je Danny u to umije an. Imao je uza se Stillwellow novac da isplat i momke; bojao sam se. Ali, Bonita, ti e imati neprilika. Tko je bio s tobom? to si uinila? - Senor Gene, vaqueros od Don Carlos, oni svaati za mene. Ja malo plesati , malo smijati, oni onda svaati. Ja molila, oni bili dobri, paziti za erif, a erif meni strpati u zatvora. Ja tako prestra ila, on jednom initi malo ljubav sa Bonita, a sada on mene mrzila, senor Gene. - Pat Hawe te nee strpati u zatvor. Uzmi mog konja i poi Peloncillo stazom. Bonita, obeaj da e ostati daleko od El-Cajona. - Si, senor! On je izvede iz kue. Madeline je ula kako konj frke i gricka uzde. Kauboj je govorio ispod glasa; mogla je uhvatiti samo nekoliko rijei: stremeni... ekaj... i zvan grada... brdo... staza... sad odja i. Nastala je ti ina koju je prekinuo topot potkova i kripnje ljunka. Tada Madeline ugleda velikog, tamnog konja kako je jurio u mrklu no. Na vjetru zalepr aju al i kosa, a u sedlu se ocrtavao mali lik. Tamni o brisi konja jo su se vidjeli u slabom svjetlu svjetiljaka. U njegovu trku bija e nee g divnog, neeg divljeg. Kauboj se smjesta opet pojavio na vratima: - Gospoice Hamm ond, mislim da trebate kidati odavde. Bilo je tu sva ta. A dolazi i neki vlak. Ona po uri van ne usuujui se skrenuti pogled. Njen je vodi brzo koraao. Morala je gotovo trati da bi s njime odr ala korak. Mnoge uzbudljive misli salerje e je. injenica da utl jiv div, kojemu samo ostruge zveckaju, ukoeno Knji nica Tlna UJevl* 17 koraa pokraj n je neobino je se dojmila. Neobian je taj .,' hladan i ugodan dah vjetra i sjaj zvi jezda. Da li je to samo njena uzbuena ma ta, ili su se te blistave zvijezde doista otvarale i zatvarale? Pone je muiti udna, nestvarna misao: da je nekad davno, u nek om nestalom ivotu ona ve vidjela te zvijezde. No je bila tamna, osim toga blijedog sjaja, za koji je znala da e je uvijek progoniti. Odjednom opazi da se nalaze izv an dohvata kue, stoga upita: - Kuda me vodite? - Do Florence Kingslev - odgovori on. - Tko je ona? - Mislim da je ona ovdje najbolji prijatelj va eg brata. Madelin e je hodala jo nekoliko trenutaka uporedo s kaubojem, a onda se zaustavi. Bilo je to i zato da doe do daha i zbog straha koji joj je ponovo nadirao. Odjednom joj postane jasno kako joj njezin odgoj ba ne poma e u prilici kao to je ova. Primijetiv i da je zaostala, kauboj se vrati nekoliko koraka. A onda, zastav i pokraj nje, prie ka jo uvijek onako utljiv. - Tako je tamno, tako pusto - zapinjui ree ona. - Kako da povjerujem... Mo ete li mi jamiti neim da mi se nee ni ta dogoditi ako poem dalje? - Ne mogu, gospoice Hammond; jedino jamstvo je va e lice to sam ga malo prije vidio. 18 II SAUVANA TAJNA Taj jedinstveni odgovor ohrabrio je Madeline da pode dalje s kau bojem. No, u tom asu ona nije mislila o onom to je rekao. Svaki ljubazan odgovor b i je zadovoljio. Njegova utnja poveala je nervozu i prisilila je da da odu ka svome strahu. Pa sve da i nije ni ta odgovorio, po la bi s njim dalje. Sama pomisao da se vrati na stanicu gdje se - kako je bila uvjerena - dogodilo ubojstvo ispunjala j u je grozom. Ne bi sebe nikako mogla prisiliti da se vrati do onih slaba nih svjet ala na ulici - nije eljela lutati okolo sama u tami. A kad je nastavila put u vje trovitu no, bilo joj je veliko olak anje to je on onako odgovorio i razmi ljajui kako b i on trebao i dokazati svoje rijei, tek tada poe shvaati njihovo dublje znaenje. Sadse u njoj javio ponos; odjednom joj postane neugodno to uope razmi lja o takvom ovje ku. No, misli su slobodne, zakljui ona; ali uvjerila se da u njoj postoje i osjeaj i o kojima sve do ove noi nije ni sanjala. Iznenada se njen vodi zaustavi i pokuca na vrata niske kue. - Halo, tko je? - upita dubok glas. - Gene Stewart - odgovor i kauboj - pozovite Florence, brzo! ula se buka koraka, kucanje po vratima i glas ovi. Madeline je ula kako neka ena uzvikuje: - Gene, ovdje, dok je u gradu ples! N e to se na rancu dogaa. Bljesnulo je svjetlo i zasjalo kroz prozor. U sljedeem asu zau ju se lagani koraci, vrata se otvore i na njima se pojavi ena sa svjetiljkom u ru ci: - Gene! - Da nije Al? 19 - Al je dobro - prekine je kauboj. Madeline osjeti kako je pro imaju dva osjeaja: uenje zbog prizvuka zaprepa tenja i ljubavi u glasu ene, i osjeaj neizmjernog olak anja to je sad na sigurnom kod prijatelja svoga brata. - O vo je Alova sestra; stigla je veernjim vlakom - rekao je kauboj. - Sluajno sam bio na stanici, pa sam je doveo do vas. Madeline se pojavi iz tame. - Ta, nije, nij e to valjda Princeza Hammond! - usklikne Florence Kingslev. Gotovo je ispustila svjetiljku i gledala vi e nego zapanjeno. - Da, doista sam to ja! - odgovori Madel ine. - Vlak mi je kasnio, a zbog nekog razloga Alfred me nije doekao. Gospodin St ewart je smatrao da je bolje ako me dovede k vama, nego da me otprati u hotel. Oh, tako mi je drago to sam vas upoznala - odgovori Florence toplo. - Uite, molim vas! Tako sam iznenaena da sam sasvim zaboravila na pristojnost. Ali, eto, Al ni je nikad ni ta govorio o va em dolasku. - Sigurno jo nije dobio moju poruku - ree Made line ulazei. Kauboj, koji je u ao s njenom torbom, morao se sagnuti kad je ulazio k roz vrata, a kad je bio unutra, izgledalo je kao da je ispunio cijelu sobu. Flor ence postavi svjetiljku na stol. Madeline ugleda mladu enu nasmije ena ljubazna lic a, s obiljem svijetle kose, koja joj se spustila preko jutarnjeg ogrtaa. - Ah, ka ko e se Al veseliti! - klicala je Florence. - No, vi ste nasmrt blijedi; sigurno ste umorni. Kako ste dugo ekali na stanici? Ve prije nekoliko sati, ba sam se sprem ala na spavanje, ula sam kako vlak ulazi. Stanica je u noi sasvim pusta. 20 Da sam samo znala da ete doi! Doista, kako ste blijedi! Da niste bolesni? - Ah, samo sam malo umorna. Ovako daleko putovati eljeznicom te e je nego to sam zami ljala. Da, nak on dolaska dugo sam ekala na stanici. Ipak, ne bih mogla rei da mi je bilo dosadno ! Florence Kinglev dugim pogledom promotri Madelinino lice, zatim se pa ljivo zagl eda u utljivog Stewarta i tiho zatvori vrata to su vodila u drugu sobu. - Gospoice Hammond, to se dogodilo? - upita ti im glasom. - Bolje da zaboravim sve ono to se do godilo - odgovori Madeline. - No, rei u Alfredu kako bi mi bilo dra e da sam susrela kakva Apaa nego kauboja. - Molim vas, ne ka ite to Alu - uzvikne Florence. Zatim u hvati Stewarta i povue ga sasvim k svjetlu. - Gene, vi ste pijani! - Bio sam dobr o pijan - odgovori on spu tene glave. - Oh, to ste to, zaboga, uinili? - Ali, ni ta, F lo samo sam... - Ne trebam znati, Gene; zar se neete nikad nauiti pristojnosti? Za r nikad neete prestati piti? Izgubit ete sve prijatelje. Stillwell vam je toliko s klon. Al je va najbolji prijatelj. Molli i ja smo vas zagovarale, a sad ste uinili , sam Bog zna, to! - Za to ene nose koprenu? - proguna on. - Prepoznao bih je ida je nije imala. - I ne biste je bili izvrgli tome. Ali, to biste uinili svakoj drugoj djevojci koja bi vam se na la na putu. Gene, vi ste nepopravljivi. Sad odlazite o davde i ne vraajte se nikad vi e. - Flo! - preklinjao je on. - Ja to ozbiljno misli m. - Onda u se sutra vratiti po svoj lijek. - Usudite se! - povikala je ona. 21 S tewart je iza ao i zatvorio vrata. - Gospoice Hammond, vi... vi... ne mo ete ocijenit i koliko me to alosti - ree Florence. - Sto ete misliti o nama! Kako je nezgodno to se sve to dogodilo odmah u poetku. Sad mo da neete imati hrabrosti da ostanete. Oh, poznajem vi e nego jednu djevojku s na eg Istoka, koja e otii kui a da nas ovdje nikada nije pravo upoznala. Gospoice Hammond, Gene Stewart je pravi Sotona kad se napij e. No, to god je uinio, znam da vam nije htio nanijeti sramotu. A sada vi e ne misli te na noa nje dogaaje. Podigla je svjetiljku i povela Madeline u sobicu. - To je, et o, Zapad - nastavila je sa smije kom pokazujui oskudni namje taj. -Ali, odmoriti se m o ete. I osjeajte se sigurni. Dopu tate mi da vam pomognem kod svlaenja? - Hvala, vrlo ste ljubazni, ali mogu i sama - odgovorila je Madeline. - Onda, laku no! to se pr ije udaljim, prije ete na poinak. Najbolje, zaboravite sve to se dogodilo i pomisli te kakvo ete krasno iznenaenje sutra prirediti svom bratu. Iza la je iz sobe i tiho zatvorila vrata za sobom. Kad je Madeline odlo ila svoj sat na stoli, primijetila j e da su pro la dva sata. Vrijeme otkako je si la s vlaka inilo joj se dugo. Kad je ug asila svjetiljku i umorno se uvukla u krevet, znala je to znai biti do temelja iscrpljen. Od umora nije mogla ni prstom maknuti. No, mozak joj je grozniavo radio. Isprava je sve bilo nejasno; pro ivjela je tisuu razliitih osjeaja koji su bili ak bez ikakve logine veze. Najprije tutnjava vlaka, osjeaj napu tenosti, pa udaranje potko va; slika bratova lica, kako ga je posljednji put vidjela prije pet godina, dugi red slaba nih svjetala, zveckanje srebrnih ostruga; no, vjetar, tama, zvijezde. Za tim, uspavana stanica. Meksikanac, ogrnut gunjem, prazna soba, mirkanje slabog sv jetla na trgu, udaranje nogu plesaa, njihov razuzdan smijeh i 22 neskladna glazba , i vrata koja su se irom otvorila kad se pojavio kauboj. Nije se sjeala kako je i zgledao, niti to je radio. Odmah potom vidjela je kako se vragoljasto hladno cere ka, a zatim zapada u bijes; njegova snaga, izgled, itava pojava ,bili su nejasni poput nabaenih slika nekog sna. U nizu misli bljesnula je i slika blijedog lica p adra i o ivjela isto ono muno, maglovito i te ko du evno stanje koje ju je obuzelo nako n onog posljednjeg hica iz pi tolja, koji joj je prodrmao ivce. To je i ezlo, a zatim su se jasno i ivo isprijeila sjeanja na sve to se poslije dogodilo: strani glasovi, koji su odavali bijes, prigu en prasak, samrtniki hropac i prodoran krik ene. Vidjel a je djevojine velike, prestra ene oi, divlji bijeg golema konja u crnu no, izazovnu pojavu utljivog kauboja, i sjaj zvijezda koje kao da su sve to gledale bez ikakve samilosti. Bujica tih sjeanja uvijek se iznova slijevala na nju, ali je postupno gubila svoju mo i blijedjela je. Tjeskoba je i ezavala; osjeala se lak om. Kako je crn o u sobi, jednako s otvorenim i zatvorenim oima. A tom ti inom kao da je ona sva ob avijena. Niotkud zvuka. Ona je u svijetu drugaijem od onoga, koji je dosad poznav ala. Pomisli na tu svijetlokosu Florence i na Alfreda; i razmi ljajui o njima, usne . Kad se probudila, soba je bila sva sjajna od sunca. Hladna struja oko kreveta prisili je da stavi ruke pod pokriva. Lijeno i pospano promatrala je prljave zido ve male sobice; tek joj tada probije u svijest gdje se nalazi i kako je ovamo do spjela. Da je do ivjela te ki du evni potres, znala je po osjeaju odvratnosti to ju je s vu obuzeo. Zatvorila je oi nastojei tako izbrisati to sjeanje. inilo joj se da se nei m oku ila. Odjednom postane svjesna injenice koja joj se ve pro le noi bila nametnula da postoje u njoj osjeaji koji su joj dosad bili strani. Nije ih ni poku avala ra lan iti; uspjela je pribrati se; kad se posve obukla, ve je izgledala sasvim mirna. 2 3 Jedva se i sjeala vremena kad je poela smatrati potrebnim da svoje osjeaje svlada va. U njenu ivotu nije bilo ku nji, uzbuenja, neprilika. Za nju je sve bilo narueno: mir, luksuz, sjaj, raznolikost, no uvijek sve isto. Nije se zaudila to je ve kasno i upravo se htjela propitati za brata, kad je zaustavi neki glas. Prepoznala je glas gospoice Kingslev, koja je s nekim vani razgovarala. Imao je prizvuk o trine k oju prije nije zapa ala. - Dakle, vratili ste se ipak. Ne izgledate mi jutros ba na roito ponosno, Gene Stewart - izgledate kao kojot. - Dobro, Flo, neka sam i kojot , ipak se neu podmuklo uljati. - Pa za to ste do li? - upitala je. - Rekao sam, da u doi po svoj lijek. - Znai li to, da neete bje ati pred Alfredom Hammondom? Gene, u vas je lubanja tvrda nego u stare krave. Al nee nikad saznati to ste napravili njegovo j sestri, ako mu to sami ne ka ete. A ako to uinite, ubit e vas. Ona vas nee odati; d ivno je ona bie. Eto, pro le je noi bila tako blijeda; mislila sam da e mi se sru iti d o nogu, pa ipak nije ni zucnula. ena sam, Gene Stevvart, i kad i ne bih osjeala ka o gospoica Hammond, mogu zamisliti kakva je to za nju strahovita muka bila. Ta on a je jedna od najljep ih, najtra enijih i najotmjenijih ena New Yorka. itavo jato mili juna a, lordova i vojvoda oblijee oko nje. Kakvo je to stra no isku enje moralo biti za takvu enu da je cjeliva pijani goni stoke. - Flo, nisam ba tako na nju navalio - m uno procijedi Stewart. - Bilo je, dakle, jo i gore? - upita ona o tro. - Okladio sam se da u se o eniti prvom djevojkom koja doe u grad. Onako pijan stao sam na stra u. K ad je ona nai la, eto, doveo sam padra Marcosa i poku ao je prisiliti da se vjena sa mnom. 24 - Oh, Gospode - pro tenje Florence. - Dakle gore, jo gore, nego to sam se b ojala. - Gene, Al e vas ubiti. - Bilo bi to sasvim pravo - prezirno odvrati kaubo j. - Svakako, Gene Stewart - odvrati Florence. - Ali, ne budite budala. - U njen u se glasu osjeao prizvuk molbe. - Otiite odavde, Gene. Pridru ite se buntovnicima i za granice; uvijek ste se time grozili. U svakom sluaju ne smijete ostati ovdje; ne smijete razbjesnjeti Ala. On bi vas ubio, kao to biste i vi ubili svakoga tko bi uvrijedio va u sestru. Ne pravite Alu neprilika. To bi samo njoj zadalo mnogo j ada. Te mudre rijei sna no su djelovale na Madelinu. Bilo joj je neprilino to je ula o no to nije bilo namijenjeno njenim u ima. Poku avala je ne slu ati, no nije joj uspijev alo. - Flo, vi ne uviate da su to mu ka posla - odgovori kauboj mirno. - Ostat u i uzeti mirno svoj lijek. - Gene, mogla bih vas dobro izgrditi, i vas i svakog takv og kaubojskog tvrdoglavca. Slu ajte! Moj urjak Jack nauo je ne to od onoga to sam vam p ro le noi rekla. On vas ne voli. Bojim se da e sve rei Alu. Za ime Bo je, ovjee, poite je u grad i zaepite mu gubicu; u utkajte ga, a i sebe takoer. Zatim je Madeline ula k ako je u la u kuu, zakucala na njena vrata i tiho upitala: - Gospoice Hammond, jeste li budni? - Budna sam i obuena, gospoice Kinglev, uite samo! - Oh, vi ste se odmor ili. Izgledate sasvim drugaije. Doista mi je drago. Molim vas, doite sa mnom. Doruk ovat emo, a onda mo ete svakog asa oekivati svog brata. - Priekajte, molim vas! ula sam va razgovor s gospodinom Stewartom. Nije se moglo izbjei. Ipak, drago mi je! Mora m ga vidjeti. Hoete li ga pozvati da doe u dnevnu sobu? 25 - Da - brzo odgovori Fl orence i kad se na vratima okrenula, dobaci Madelini znaajan enski pogled: - Natje rajte ga da dr i jezik za zubima. Ispred ulaznih vrata zau e se polagani, oklijevajui koraci; nakon male stanke vrata se otvore. U sjaju sunanih zraka Stewart je staja o gologlav. Madeline se s izvjesnom grozom sjeti visoke pojave u izvezenom prslu ku od jelenje ko e, s velikim crvenim rupcem, sjajnim, ko natim man etama i irokim poja som sa srebrnom kopom. Odmjeri ga brzim pogledom. Ali, sada joj se njegovo lice ui ni nepoznato. Blizina toga ovjeka izazva u njoj pravu uzbunu. Ne to se u njoj, onaj neispitani dio njene prirode uzbudi na pogled tog sjajnog, tamnoputog barbara. - Gospodine Stewart, molim vas, hoete li ui naas? upita ga nakon dulje stanke. - Mi slim da neu - ree on. Iz njegova poti tenoga glasa moglo se razabrati da mu je neugo dno ulaziti u sobu, da mu nije do toga ili pak da mu je i previ e. Madeline pode p rema vratima. Lice mu karca bilo je tvrdo, a istodobno alosno. To je dirne. - Neu pr iati bratu o va oj - va oj neotesanosti prema meni - rekla je. Nije mogla iz glasa od straniti hladnou, nije mogla govoriti bez oholosti i nepristupanosti svoje klase. Ipak, kad je progovorila, inilo se da e ljubaznost i samilost provaliti na njene u sne pa makar i protiv njene volje. - Nastojat u zaboraviti ono to ste mi uinili; ni ste bili pri sebi i ne elim nesuglasice izmeu vas i Alfreda. Mogu li se pouzdati u vas da ete utjeti; i vi i onaj sveenik. Sigurno znate i to da je pro le noi ubijen il i ranjen neki ovjek. Hou zaboraviti tu strahotu; ne bih htjela da se prouje kako sa m ja... - Grizer* nije umro - prekine je Stewart. * Greazer - Meksikanac ili Ame rikanac koji govori panjolski. :' : 26 - Oh, onda ipak nije tako stra no. Drago mi je zbog va e prijateljice - one male Meksikanke. Tamno rumenilo polako se preli prek o njegova lica; muno je bilo vidjeti taj njegov stid. Madeline pomisli kako i nij e sasvim pokvaren, iako je prava pravcata prostaina. Na njemu se vidjela tolika p romjena, i ona nije mogla da mu se ne nasmije. - Nadam se da mi ubudue neete pravi ti sline neprilike, zar ne? Njegov je promukli odgovor bio nerazumljiv, no dovolj no je bilo vidjeti izra aj njegova lica da bi se uoilo njegovu uzbuenost i zahvalnos t. Madeline pode natrag u svoju sobu. Malo zatim Florence doe po nju, i one su sj ele dorukovati. Dojam to ga je bratova prijateljica uinila na Madeline Hammond jo se vi e pojaa na jutarnjem svjetlu. Ona osjeti zdravu, iskrenu, blagu narav. Svidjelo joj se ju njako zatezanje u govoru. Nije mogla ocijeniti da li je Florence Kinglse y lijepa, napadna ili neobina. Njena je zagasita put, kakva se stjee na zraku, bil a ozarena mladenakim sjajem, dok joj crte lica nisu imale onu mekou kao ene s amerik og Istoka. Oi su joj bile svijetlosive, poput kristala, o tre, gotovo prodorne, a k osa krasna, sjajna i valovita. Florencina sestra bila je starija od nje; debela e na, stroga lica i mirnih oiju. Sestre su svojoj go i pru ile jednostavno gostoprimstvo , no nisu se zbog toga ispriavale. Doista, Madeline je osjeala kako je njihova jed nostavnost smiruje. Bila je sita respekta, bolesna od obo avanja, umorna od laskan ja. Godila joj je spoznaja da bi te ene sa Zapada svakog drugog posjetitelja jedn ako tako primile. Bile su drage, ljubazne. Ono to je Madeline isprva smatrala ned ostatkom izra ajnosti ili ivotne snage, poslije se uvjerila da je bila samo prirodn a povuenost ena koje nisu provodile povr an ivot. Florence je bila ivahna i otvorena, njena sestra starinska i prilino nesklona razgovoru. Madeline pomisli kako bi bil o dobro biti u blizini tih ena u sluaju bolesti ili neprilika. - Znate li jahati? - zapita je Florence. To pitanje ovjek sa Zapada uvijek postavlja ljudima s Istok a. - Mislim, znate li jahati u mu kom sedlu? Oh, to je krasno. Izgledate mi dovolj no jaki da upravljate konjem. Imamo nekoliko krasnih konja ovdje. Vjerujem da emo , kad doe Al, poi na ran Billa Stilhvella. Morat emo ii, eljeli to ili ne, jer im Bili sazna da ste ovdje, on e nas jednostavno sve pokupiti. Zavoljet ete starog Billa. Njegov je ran gotovo propao, ali su zato krasna brda oko njega i jahanje po tim brdima. Lovit emo i verati se, a najvi e od svega jahati. Volim konje, volim udar vj etra u lice i iroka prostranstva nad kojima se uzvisuju brda. Vi trebate dobiti n ajboljeg konja na rancu, a to opet znai svau izmeu Ala i Billa i svih kauboja. Ne s la emo se u ocjeni konja, osim u sluaju Stewartova sivca. - Zar gospodin Stewart im a najboljeg konja u ovom kraju? - zapita Madeline. Opet je osjetila neobja njivo u zbuenje pri pomisli na divlji galop Stewartova golemog, tamnog hata i njegove jah aice. - Jest, i to je zapravo sve to posjeduje - odgovori Florence. - Gene ne umij e sauvati ni novia. No, tog konja neizmjerno voli i naziva ga... O tar udarac o vrata salonia prekine tog asa razgovor. Florencina sestra poe otvoriti. Ubrzo se vrati i ree: - To je Gene. Lunjao je oko prednje verande i sad je pokucao i javlja da dol azi brat gospoice Hammond. Florence, a za njom i Madeline po ure u saloni. Vrata su o stala otvorena i kroz njih se vidjelo Stevvarta kako sjedi na ulaznim stubama ve rande. Dolje sa ceste dopirao je topot konja. Madeline se nagne iza Florencinih ramena i ugleda kako se pribli ava oblak pra ine; ipak ona razazna konje i jahae. 28 Obli je val topline i tihog veselja, te u njoj o ivi sva nekada nja ljubav za brata. Kako izgleda nakon tolikih godina? - Gene, je li Jack dr ao jezik za zubima? - pi tala je Florence, i ponovo je Madeline osjetila o tar prizvuk u djevojinu glasu. Nije - odgovorio je Stewart. - Gene, neete valja dopustiti da bude tunjave. Ala se mo e suzdr ati, no, Jack vas mrzi i sigurno je okupio oko sebe svoje prijatelje. Nee biti nikakve tunjave. - Gene, pamet u glavu sada - dodala je Florence, zatim s e okrenula i ljubazno povukla Madelinu natrag u saloni. Madelinin se osjeaj topline pretvori u osjeaj poti tenosti. Zar e sad vidjeti brata kako se pona a divlje i neobu zdano poput tih kauboja? Topot se zaustavi pred vratima. Pogledav i van, Madeline ugleda krdo pra nih, ilavih konja koji su udarali kopitima o ljunak, i mahali svojim dugim glavama. Brzim pogledom proe po gipkim jahaima, nastojei medu njima izdvojit i svog brata. Ali, ne uspije joj: Uvijek bi joj pogled zapeo o istu grubu odjeu i tvrd izgled, koji je karakterizirao kauboja Stewarta. Tada jedan jaha baci svoje uzde, skoi iz sedla i pretri ulazne stube. Florence se sukobi s njim na vratima. - Halo, Flo, gdje je ona? - povie nestrpljivo. Uz to pogleda iznad njenih ramena da bi otkrio Madelinu. Jednim skokom se nae pokraj nje. Ona jedva prepozna visoku pojavu i bronano lice, no topli sjaj njegovih modrih oiju bio joj je toliko bliza k. On je odmah prepoznao sestru, kako se inilo. Isprekidanom dobrodo licom zagrli j e objema rukama, zatim je odmakne od sebe i ispitujui se zagleda u nju. - No, sek o - zapoe on, kad se Florence naglo okrene od vrata i prekine ga: - A, dobro bi b ilo, ini se, da zaustavi ovu gu vu vani. On je iznenaeno pogleda, a zatim, kad je uo b uku s ulice, naglo ispusti Madelinu i ree: - Tako mi Boga, Flo, zaboravio sam. Tr ebam svr iti jedan mali posao. Zadr i moju sestru ovdje unutra, molim te, i ne uznem iruj se ni ta. - Pode prema ulaznim vratima i dovikne svojim ljudima: - Zatvori la brnju, Jack, i ti, Blejz! Nisam ba elio da vi, momci, dolazite ovamo. Ali, kad ste ve tu, budite mirni. To je moja stvar. - Nato se okrene Stewartu, koji je sjedio na ogradi. - Halo, Stevrarte - povie. Bio je to pozdrav, no u glasu je bilo ne to t o je uznemirilo Madeline. Stewart se le erno digne i isto tako le erno pode do vrata . - Halo, Hammond - razvue ovaj. - Opet si bio pijan pro le noi? - Pa, ako ba eli znati , i ako misli da mo e u to zabosti svoj nos, da, dobro sam se nakresao - odvrati Ste wart. Te su hladnokrvne rijei bile dokaz da se kauboj zna svladavati i da vlada s ituacijom. Nije to bio popustljiv razgovor; a poslije toga razgovora nije bilo m jesta neumjesnu ispitivanju. Nastala je kratka stanka. - Dovraga, Stewarte - zap oe njegov sugovornik - evo kakva je situacija. Po cijelom se gradu govori da si p ro le noi susreo moju sestru na stanici i da si je uvrijedio. Jack je to saznao i o vi drugi momci, ali to je samo moja stvar. Znaj, ja ih nisam doveo ovamo. Pa nek a se uvjere da kani udariti boljim putem; inae, Gene, znao si kojekako vrludati pijanke i drugo. Sve se vi e srozava . No, Bili misli, a i ja takoer, da si jo uvijek po ten. Nikad te nismo smatrali la cem. Dakle, to ima za rei? - Nitko me ne smatra la cem ? - razvlaio je Stewart. -Ne. - Drago mi je da to ujem. Vidi , Al, bio sam dobrano p ijan pro le noi, ali uza sve to nisam zaboravio ni najmanju 30 sitnicu. Tako sam re kao i Patu Haweu kad me jutros radoznalo ispitivao; a to za mene znai biti uljuda n s Patom. Dakle, na ao sam gospoicu Hammond samu na stanici. ekala je. Nosila je ko prenu ali sam je, naravno, ocijenio kao damu. Kad sad o tom razmi ljam, dr im da je gospoica Hammond morala moje udvaranje smatrati prilino neobinim. Kod tih rijei, Mad eline, pokoravajui se nekom neodreenom nagonu, zaobie Florence i izae na vrata. Sombrerosi polete s glava, tako da su mr avi konji poeli poskakivati. - Gospodo - otpoe Madeline pomalo bez daha, a to ju je pritom oblilo crvenilo, to, dakako, nije nim alo pridonijelo da se primiri. - Meni su zapadni obiaji potpuno novi, no, ini mi s e da ste svi pod dojmom nekog nesporazuma koji, zbog pravednosti prema gospodinu Stewartu, moram objasniti: Doista je bio pone to estok i neobian kad me susreo. No, sad uviam da se to mo e pripisati njegovoj elji za udvaranjem. Bio je pone to nagao i sentimentalan u namjeri da me za titi i nije mi bilo posve jasno nudi li mi svoju za titu samo za pro lu no ili zauvijek. Sreom, mogu rei da me nije povrijedio nijednom neasnom rijeju. U potpunoj sigurnosti dopratio me do kue gospoice Kingslev. 31 III BRAT I SESTRA Tada se Madeline vrati u saloni s bratom kojeg je jedva prepoznala. - Princezo! - usklikne on.- Kad pomislim da si ti ovdje! Njenim ilama ponovo pros truji val topline. Sjetila se kako je to ime odmila, kojim ju je brat nazvao, zv ualo uvijek s njegovih usana. - Alfrede! Njegova radost to je opet vidi i nezadovo ljstvo to je nije doekao da joj po eli dobrodo licu, nisu joj se inili spomena vrijedni koliko nain na koji ju je privinuo uza se. Tako ju je grlio onog dana kad je zau vijek ostavljao dom, a ona to nije zaboravila. Ali, sad je bio velik i jak, toli ko pra an, stran, drugaiji i sna niji, da joj se inio drugim ovjekom. Dapae, u glavi joj se zametnula smije na misao, da je to neki drugi kauboj hoe zastra iti. Samo ovaj pu t taj kauboj bio je njen brat. - Draga moja djevojice - rekao je Alfred mirnije, kad ju je ispustio iz zagrljaja - ti se uope nisi promijenila, osim to si postala ljep a. Ali, sada si ena i opravdala si ime koje sam ti dao. Bo e, kako mi tvoj lik d oarava sliku na eg doma! ini mi se da je pro lo sto godina otkad sam oti ao. Nedostajala si mi vi e od svih ostalih. Madelini se inilo da je svaka njegova rije sve vi e podsj ea na njega. Toliko ju je iznenadila njegova promjena da gotovo nije mogla vjerov ati svojim oima. Vidjela je suncem opaljena ovjeka, jakih eljusti, orlovskog pogled a, oelienog, ovjeka to se tu uspravio u svoj svojoj visini, opasanog pojasom kao i o stali kauboji, 32 u izmama i ostrugama. Ne to tvrdo poput elika izbijalo je iz njego va lica, odzvanjalo u njegovim rijeima. inilo joj se da je samo u trenucima kad bi mu se lice ubla ilo i umek alo, mogla u njemu nai slinosti s licem iz njena sjeanja. T ek nain, zvuk njegova glasa i njegove osobitosti u govoru, uvjerile su je da je t o doista Alfred. Ona se bila oprostila s raskala enim, osramoenim i razba tinjenim dj eakom. Dobro se sjeala lijepog, blijedog, bezizra ajnog lica, s bezbri nim osmijehom i s vjenom cigaretom u ustima. Godine su pro le i sad ga vidi kao zrela mu karca. Zapa d je od njega stvorio ovjeka. Madeline Hammond obuzme sna na, odu evljena radost, a m r nja, koju je bila iznenada osjetila prema Zapadu, nestane. - Majestv, hvala ti to si do la! Potresen sam! Kako ti je to uope uspjelo? No, to sad nije va no. Priaj mi o bratu! I Madeline mu je priala o bratu i o sestri Helen. On ju je obasuo pitanji ma. Priala mu je o majci, o tetki Grace, koja je umrla prije godinu dana. O njego vim starim prijateljima, koji su se po enili, raspr ili po svijetu, nestali. No, nij e mu priala o ocu jer je nije ni pitao. Iznenada je to unakrsno ispitivanje prest alo. On zastane, utio je trenutak, a zatim briznuo u pla. Uinilo joj se to kao prov ala dugo suzdr avane gorine. Boljelo ju je to ga takva gleda, a jo vi e to ga uje. U tim trenucima osjeti kako mu je bli a nego ikada prije. Otac i majka - jesu li ispravn o postupili s njim? Srce joj je lupalo; nije govorila, poljubila ga je, a to je kod nje bio izraz nesvakida njih osjeaja. Kad se opet smirio, nije govorio o svojoj slabosti, a nije ni ona. Ipak, taj se prizor usadio duboko u srce Madeline Hamm ond. Otkrio joj je to je brat izgubio, a to stekao. - Alfrede, za to nisi odgovarao na moja posljednja pisma? - upita ga Madeline. - Dvije godine nisam ni ta o tebi ul a. - Zar tako dugo? Kako vrijeme leti! Eto, imao sam te kih neprilika upravo u vri jeme kad je stiglo tvoje posljednje pismo. Svakako sam namjeravao pisati, a ipak nisam. - Neprilika? Priaj! - Princezo, neka te ne ti te moje brige. elim da ti bora vak ovdje bude ugodan, a ne da te mue moje nevolje. - Molim te, ka i mi sve! Sumnj ala sam da ne to nije u redu. Zbog toga sam se djelomice i odluila doi. - Dobro, kad ba hoe znati - zapone; Madelini se ui ni da je rado prihvatio tu priliku da si olak a du u. ) - Sjea li se mog malog ranca i da sam neko vrijeme bio i| uspje an u uzgoju st oke? Pisao sam ti o svemu tome. Prince' zo, kamo god se okrene , neprijatelja e lako stei. Tako i sam ih i ja nekoliko sebi na vrat naprtio. Medu ostalima i ne|| kak va stoara, imenom - Ward - oti ao je odavde; izmeu 1 nas su iskrsle nesuglasice zbog stoke. To me bacilo unatrag. i' Pat Hawe, ovda nji erif, oru je je u rukama onih koj i hoe I1 nauditi mom poslu. On ba nije osobit farmer, ali ima utje caja u Santa Feu, El Pasu i Douglasu. Postao mi je neprijatelj, iako mu nikad ni ta na ao nisam uini o. Mrzi Genea ij Stewarta, a jednom sam mu prilikom pomrsio raune, kad ga je htio strpati u zatvor. Pravi razlog njegove mr nje pre ma meni je Florence; zaljubljen je u nju, a ona e se udati za mene. - Alfrede! - to je, Princezo? Zar ti se Flore nce nije svidjela? - pog leda je on prodorno. - Pa jest, doista. Svia mi se. No, nisam je dovodila u vezu s tobom. Veoma sam iznenaena. Alfrede, je li iz dob re p orodice? Ima li utjecajnih veza? - Florence je ki jednostavnih ljudi. Rodila se u Kentuc kyju, a odgojena je u Teksasu. Moja aristokratska i bogata obi telj prez irno bi je odbacila. T.A - Alfrede, ti si jo uvijek jedan Hammond - ree Madeline u zdignute glave. Alfred se nasmije. - Neemo se svaati, Princezo. Poznajem te! Usprk os svom ponosu, ima dobro srce. Nakon mjesec dana, zavoljet e Florence Kingslev. Hou da zna : zahvaljujui njoj opet sam postao po ten ovjek. No, da nastavim svoju priu. Tu je i neki Don Carlos, meksiki farmer, i to je moj ljuti neprijatelj. Zbog mene s e sukobio s Billom Stilhvellom i drugim farmerima. Usput reeno, Stilhvell je moj veliki prijatelj i jedan od najboljih ljudi na svijetu. Zadu io sam se kod Don Car losa prije nego sam znao kakva je to hulja od ovjeka. U prvo vrijeme, kad sam sti gao na Zapad, lijepe sam novce prokockao, a dokrajilo me nerazumno trgovanje stok om. Don Carlos je podmuklica, Grizer, koji dobro pozna ovaj kraj, vlasnik je pot oka, a uz to je veliki lupe . Izigrao me. I tako sam spao na prosjaki tap. Formalno sam jo uvijek vlasnik ranca, ali samo do sudskog postupka u Santa Feu. Sada uprav ljam s nekoliko stotina grla stoke na Stilhvellovoj farmi; njegov sam nadzornik. - Nadzornik? - upita Madeline. - Ja sam, zapravo, ef Stilhvellovih kauboja i vrl o sam zadovoljan svojim poslom. Madeline osjeti kako je ne to gu i. Stajalo ju je do sta napora da zadr i vanjsku mirnou. Uskoro je postala svjesna kako u nju nadiru no vi, zbunjujui osjeaji, i kako je u svom dotada njem ivotu bila gluha i slijepa za sva ko uzbuenje duha. - Zar se tvoje imanje ne bi moglo otkupiti? - upita ona. - Koli ko zapravo duguje ? - S deset tisua dolara otkupio bih ga i mogao nanovo zapoeti. Al i, Princezo, u ovoj zemlji to je prilina hrpa novca i nikako je nisam mogao namak nuti. Stilhvell je u jo goroj situaciji od mene. Madeline prie Alfredu i stavi mu ruke na ramena. - Ne smijemo imati dugova! On se zagleda u nju kao da su ga njen e rijei podsjetile na ne to davno zaboravljeno. Onda se nasmije i: - Kako si ponosna! Gotovo sam zaboravio tko je moja lijepa sestra; Majestv, nee valjda tra iti od mene da uzmem tvoj novac? - Hou! - A ja ga neu uzeti. Nikad to nisam uinio, ni kad smo bili u koled u, kad sam jo bio neiskvaren kao dijete. - Slu aj, Alfrede - nastavi ona ozbiljno - ovo je ne to sasvim drugo. Tada sam imala samo d eparac. Nije bilo naina da te obavijestim, nakon to sam ti posljednji put pisala, kako sam dobila nasljed stvo tetke Grace. Bilo je... no, to nije va no. Nisam mogla potro iti ni polovicu pr ihoda. To pripada meni. Nije to oev novac. Uinit e me vrlo sretnom, Alfrede, ako pri hvati . Tako sam - tako sam iznenaena tvojom promjenom. I tako sretna! No, mora se o dsad dr ati pravoga puta. to je za mene deset tisua dolara? Katkad potro im to u jedno m mjesecu. Rastro na sam. Ako mi dopusti da ti pomognem, bit e to za oboje dobro. Mo lim te, Alfrede! On je poljubi; bio je oito iznenaen njenom ozbiljno u. Madeline je i sama bila iznenaena. Kad je jednom zapoela, rijei su same od sebe dalje tekle. - U vijek si mi bila najbolji prijatelj, Princezo! Ako doista hoe , ako mi doista eli pom oi, nitko sretniji od mene. Bit e divno. Florence e podivljati od sree, a onaj Grize r me nee vi e ucjenjivati. Princezo, ionako e se prije ili poslije kakav tip pun zvun ih titula domoi tvog novca. Bolje da ja ne to u tipnem prije nego njemu dopane aka - d oda on aljivo. - Sto ti zna o meni? - dobaci ona olako. - Vi e nego to misli . Iako ivim o ovdje na Divljem zapadu, pokoja novost dopre i do nas. Svi ve znaju za Anglesbu rvja. A onaj vojvoda Dago, koji je za tobom jurio preko itave Europe, pa lord Cas tleton, koji izgleda ima najvi e anse. to ka e na to, Majestv? Madeline primijeti prizv uk prezira u njegovu glasu i bljesak pitanja u pogledu. Ona se zamisli. Bila je zaboravila Castletona, New York, dru tvo. - Alfrede - zapone ozbiljno - ne vjerujem da e ijedan tip sa zvunim titulama - kako si se ti otmjeno izrazio - potro iti moj novac. - Ne tie me se to. Tie me se samo ti! - povie on estoko i zagrli je tako divlj e da se prepala. Bio je blijed, a oi su mu gorjele. - Ti si tako krasna, divna. L judi su te nazivali "amerikom ljepoticom", ali ti si vi e od toga. Ti si amerika dje vojka. Princezo, udaj se za onoga koga zavoli , a voli samo Amerikanca. Ne vraaj se u Europu, dok nisi upoznala mu karce, prave mu karce svoje roene zemlje. - Alfrede, bojim se da u internacionalnim brakovima nema pravih mu karaca, ni prave ljubavi za amerike djevojke. Helen to zna. Takav e biti njen izbor. Bit e nesretna ako pode za Anglesburvja. - Pa neka - odvrati njen brat. - Helen je ionako uvijek te ila za sjajem, obo avanjem, slavom. Stavio bih ruku u vatru, da na Anglesburvju ne vidi drugo do zlato i odlija na njegovim grudima. - Njoj je samo do novca. Alfrede, ka i mi, kako si ovdje u ovoj daljini douo toliko toga o meni? Vjeruj mi, vrlo me izn enadilo, da me gospoica Kingslev zna pod imenom Princeza Hammond. - Vjerujem da t e iznenadilo - ree on smijui se. - Priao sam Florenci o tebi i dao joj tvoju sliku. ena je pa nije udo to je naokolo pokazivala tvoju sliku i brbljala o tebi. Zaljubi la se u tebe. A onda, moja draga sestro, katkad i do nas stignu novine, a mi smo ljudi pismeni, a i gledati znamo. Tebi mo da nije poznato da si ti i tvoji prijat elji predmet 37 ivog interesa u Sjedinjenim Dr avama, a naroito ovdje na Zapadu. Nov ine pune svoje stupce priama o vama, pa ak i o onom to niste nikada uinili. - Taj go spodin Stewart je takoer bio upuen. Rekao mi je: "Da niste mo da Princeza Hammond? Ne osvri se na njegovu drskost - usklikne Alfred, a potom se opet nasmije. - Gen e nije lo , samo ga treba upoznati. Da samo zna to je uinio. Ovdje kod Florence primi jetio je jednu od tvojih novinskih fotografija - zna onu iz Timesa, uzeo je i mak ar je Florence tra ila da je vrati, nikad to nije uinio. Na slici si u jahaem odijel u s nagraenim konjem White Stockingsom, sjea se? Snimljena u Nevvportu. Dakle, Stew art je objesio sliku u svojoj kuici i svog divnog konja nazvao "Princeza". Svi ka uboji su to znali. Htjeli su vidjeti sliku i nemilosrdno su ga zafrkavali. On ni je mario. Jednog sam dana sluajno svratio k njemu i na ao ga kako se upravo oporavl ja od jedne od onih njegovih divnih pijanki. Opaziv i sliku, rekao sam: "Gene, da moja sestra zna kakva si ti prokleta ispiutura, ne bi bila osobito odu evljena to nj ena slika visi u tvojoj sobi." - Princezo, on itav mjesec nije okusio ni kap alko hola, a kad se ponovo naljoskao, skinuo je sliku i nikad'je vi e nije objesio. Mad eline se smje kala bratovu raspolo enju, ali nije odgovorila. Jednostavno se nije mo gla priviknuti na taj udan, slobodan nain mi ljenja na Divljem zapadu. Brat se svojs ki trudio da ona ne ude u neki nedostojan, pa makar i blistav brak, a s druge je strane dopu tao obinom kauboju da njenu sliku dr i u svojoj sobi, dapae, govorio je o njoj i spominjao njeno ime dr ei onom zvekanu predavanje o trezvenosti: Madelini j e gotovo pozlilo od svega toga. Umirila ju je bratova djetinja radost to, zahvalj ujui njegovoj domi ljatoj primjedbi, Stewart barem mjesec dana nije pio. 38 Sve to zajedno: Stewartova drskost, familijarnost Florence Kingsley, koja se dr ala kao d a su iz istog tanjura jele, pa ona smirenost i lakoa kojom ju je doekala njena sta rija sestra, nju kojoj su na kraljevskim dvorima iskazivali poasti, pa onaj jedva zamjetljiv prizvuk prezira u Alfredovu glasu i njegovo veselo prianje o njenoj s lici i imenu Princeza, sve je to zajedno uvrijedilo ponos Madeline Hammond i dje lovalo je na nju kao hladan tu . Ali, istodobno je potaklo njemu inteligenciju, po budilo znati elju i uvrstilo je u odluci da malo bolje upozna taj udni Zapad. - Prin cezo, moram po uriti do utovarnog kolosijeka - ree Alfred pogledav i je - trebamo pre krcati tovar stoke na brod. Vratit u se do veere i dovesti Stilhvella sa sobom. Sv idjet e ti se. Daj mi sad cedulju za tvoju prtljagu. Ona pode u svoju malu spavau sobu i izvadi iz torbice itav niz ceduljica. - est! est kovega! - usklikne on. - No, drago mi je to namjerava du e ostati ovdje. Ali, Princezo, ba e mi toliko vremena i t rebati da te ponovo upoznam, a i tebi da stekne ne to malo iskustva o ivotu ovdje... Nadam se da si ponijela jahae odijelo! Ako nisi, morat e nositi hlae. E, to e svakako morati, ako poemo u brda. - Ne, toga nee biti. - Hoe, morat e , i Florence to ka e! - T o emo tek vidjeti. Ne znam to je u kovezima. Nikad ih sama ne spremam. A, dragi moj brate, za to mi onda slu e slu avke? - Kako to da nisi i sada sa sobom povela slu avku ? - Htjela sam biti sama. Ali, ne brini se, moi u i sama; niije mi pomoi ne treba. B it e to sasvim dobro za mene. Ona ga otprati do vrata. - upava li i pra njava konja! A bogami i divljeg. Zar ga ostavlja ovako nevezana? Pa, pobjei e ti. - Naivna djev ojice! Bit e prava atrakcija, Princezo, naroito za kauboje. - Oh, zar zbilja? - usil jeno upita ona. - Nee ni tri dana proi i ve e se potui zbog tebe. To me ba i zabrinjav a. Kauboji se zatreskaju u ru nu, obinu enu, u svaku dok je mlada. A zbog tebe, dobr i Bo e, zbog tebe e izgubiti glavu. - Ti se valjda, ali , Alfrede! Mislim da mi je dos ta kauboja, a nisam ovdje jo ni dvadeset etiri sata. - Neka te ne zavaraju prvi do jmovi! I meni se to dogodilo kad sam do ao ovamo. Dovidenja! Moram sad ii. Radije s e odmori. Izgleda umorno. Konj krene im je Alfred stavio nogu u stremen, a kad se prebacio preko sedla, ve je jurio. Madeline ga je zadovoljno promatrala. Izgledaoje kao da je srastao s konjem i sedlom. Tada Madeline sjedne na verandu i sa za nimanjem pone promatrati okolicu. Najbli e susjedstvo nije se ba moglo nazvati privl anim; ulica puna pra ine, od koje je vjetar stvarao prave male naslage. Sve su kue u okolo bile niske, etvrtaste, ravnih krovova, izgraene od nekog crvenog cementa. On a se dosjeti, da bi taj graevni materijal mogao biti erpi*, o kojem je itala. Nije s e vidjelo ni ive du e. Ulica kao da nije imala kraja, iako pruga kua nije dopirala d aleko. Jednom je ula udaljen topot konja i nekoliko puta zvi duk lokomotive. Ali, g dje su brda, udila se Madeline. Nakon nekog vremena opazila je iznad krovova kua s labe, tamnomodre, ispresijecane obrise. To ju je oaralo, prikovalo joj pogled. Po znavala je Adirondacks gorje, vidjela je Alpe s vrha Mont Blanca i stajala pod v elikom crnom sjenom snijegom pokrite Himalaje. Ali, sve je to nije toliko privlai lo kao ove udaljene stijene. Ta jedva zamjetljiva crta na horizontu, koja je o tro parala modro nebo, oarala ju je. "Planine koje mame" sjeti se da ih je tako nazv ala Florence Kingslev. Na erpi - opeka su ena na suncu. 40 nju su ostavljale dojam d alekih, nedosti nih planina koje bi se kad im se pribli i , povukle, nestale kao fatam organa. Madeline poe u svoju sobu s namjerom da se odmori, ali duboko zaspi. Prob udi je Florencino kucanje i poziv. - Gospoice Hammond, va brat se vratio sa Stilhv ellom. - Oh, pa ja sam spavala - usklikne Madeline. - Ta skoro je est sati. - Doi sta mi je drago. Bili ste umorni. Zrak ovdje umara strance. Doite, htjeli bismo d a upoznate starog Billa. On sam sebe naziva posljednjim stoarom. itav je ivot ivio o vdje u Teksasu. Madeline i Florence pou na verandu. Alfred, koji je sjedio do vra ta, skoi i ree: - Halo, Princezo! - Zagrliv i je jednom rukom, okrene se golemom mu ka rcu, ije se iroko izbrazdano lice poelo mre kati i borati. - Evo, da ti predstavim sv og prijatelja Stilhvella. Bille, ovo je moja sestra, Princeza, o kojoj sam ti ta ko esto priao. - Eh, eh, Al, ovo je najdivniji susret u mom ivotu - zaori Stilhvell ov glas. Pru io je svoju te ku ruku. - Gospoice, gospoice Princezo! Vi osvje avate kao to ki a i cvijee osvje e starog, napu tenog stoara. Madeline ga pozdravi i jedva suzdr i kri k boli, jer joj je gotovo smrvio ruku svojim eljeznim prstima. Bio je star, posve bijele kose, ogrubjela lica, s izbrazdanim obrazima i sivih oiju gotovo posve sk ritih u borama. Ako je ta grimasa trebala biti smijeh, onda je njegovo smijanje zaista bilo neobino. Odmah se uvjerila da se doista smije io, jer mu se lice odjedn om prestalo mre kati, bljeska je nestalo i sad je bilo nalik grubo isklesanom kame nu. Tvrdoa, to ju je zapazila na Stewartovu licu, bila je neizmjerno pojaana u licu starog ovjeka. - Gospoice Princezo, te ko poni enje za nas, da vam nismo bili pri ruc i prilikom va eg dolaska - otpone Stilhvell. 41 Mi, Al i ja, navratili smo u po tansk i ured i oitali im bukvicu. Va su brzojav morali donijeti na ran. Vjerojatno se nis te ba najugodnije proveli pro le noi na eljeznikoj stanici. - Isprva sam se prilino uzn emirila, a mo da i prestra ila - odvrati Madeline. - Eh, ba mi je drago, to vam mogu r ei da u ovom kraju, osim va eg brata, nema ovjeka kojeg bih vam radije poslao u susr et od Stewarta. - Zar doista? - Da, a pritom treba uzeti u obzir Geneovu slabu s tranu. Uvijek volim rei za sebe da sam posljednji Mohikanac medu stoarima. Vidite, Stewart nije roen na Zapadu, ali je moj izabranik medu kaubojima. Istina, mlad j e ali posljednji od starog soja. Uvjeren sam, gospoice Princezo, da je on posljed nji od slikovitih i vite kih kauboja iz onih starih vremena, kauboja koji mogu dug o ustrajati u sedlu. Ljudi imaju Stewarta na zubu, a ja se samo zauzimam za nj j er su se mnogi na njega nepravedno okomili. Mo da vam je pro le noi utjerao strah u k osti, onako svje oj, tek prispjeloj s Istoka. Madelini se svidio stari momak zbog odanosti kauboju, koji mu je oito bio drag, ali kako joj ni ta prikladno nije palo na pamet, utjela je. - Gospoice Princezo, stoarima su dani odbrojeni, a i kaubojima kakav je Gene Stewart. Nema tu mjesta za Genea. Da nije nai lo ovo moderno vrijem e, on bi se pojavljivao kao naoru an razbojnik, onakav kakve smo imali u Texasu, k ad sam sedamdesetih godina tamo imao farmu. Ali, sada nigdje da se skrasi. Ni na jednom se poslu ne mo e odr ati, i pada na sve ni e grane. - ao mi je - progunda Madel ine. - Ali, gospodine Stillwell, zar nisu moderna vremena ovdje ne to malo suvi e di vlja? Kondukter u vlaku priao mi je o pobunjenicima, 42 razbojnicima, pljaka ima. A i sama sam do ivjela ne to za to mi se ini da se samo u divljem kraju mo e dogoditi. - A h, ovih dana je ovdje zabavnije i uzbudljivije nego to je znalo biti prija njih god ina - odgovori Stilhvell. - Momci su opet poeli puniti pu ke. U Meksiku se tuku: re volucija je tamo. Bit e nemira na granici. Vjerujem da ljudi na Istoku i ne znaju za revoluciju. Eh, dakle, Madera e protjerati Diaza, a onda e netko drugi protjerati Maderu. A to znai nemire na granici i preko granice takoer. Ne bi me udilo kad bi mi tko kazao da je ujak Sam upleo svoje prste u tu igru. Ve je bilo prepada na eljezniku prugu i pljakanja po dolini Rio Grande; ti mali gradii puni su Grizera; s ve njih su uznemirile borbe dolje u Meksiku. Ve su i no evi sijevali, a i pucnjave je bilo i pljakanja stoke. Nedostaje mi nekoliko komada goveda. Sve me to podsjea pomalo na stara vremena. Stoga u se ubrzo, ako to ne prestane, latiti starog naina da se nekako obranim. - Doista, Princezo, u posjet si nam do la ba u pravi as! - To zbilja tako nekako izgleda - slo i se Stilhvell. - Danas je Stewart zapao u nepri like tamo dolje, i meni je vi e nego neugodno to je va e ime upleteno u to. Ne mogu g a grditi zbog toga, jer bih na njegovu mjestu postupio kao i on. - A tako - nasm ije se Alfred. - Pa priaj nam to se to dogodilo. Madeline pogleda brata; pravio se da ga zabavlja njeno zaprepa tenje, no bilo je oito da je i on sam zbunjen. "Nije potrebna naroita pronicavost" pomisli Madeline, da se pogodi kako je Stilhvellu d rago govoriti. Nain kako se sad smjestio i svoje goleme ruke slo io na koljenima, n avije tao je da e valjano iskoristiti priliku. - Gospoice Princezo, dr im, kad ste ve n a Zapadu, da dogaaje morate uzimati onako kako dolaze, i smatrati da je svaki slj edei manje opasan od prethodnoga. Da mi stari momci nismo tako radili, ve nas davn o ne bi bilo. Pro la A1 no u poredbi s prija njima i nije bila tako lo a. Nije bilo oso bite gu ve, pa ipak sam do ivio te ak udarac. - Juer, kad smo dopremili stado goveda, p oslao sam jednog od svojih kauboja, Dannvja Mainsa naprijed s novcima i raunima j er sam stoku morao odmah isplatiti. Htio sam da novac stigne u grad prije mraka. Dakle, Dannvja su zaustavili. Ne sumnjiim momka. Odnedavno ima u gradu mnogo Gri zera; oni vjerojatno bolje znaju to je bilo s novcem. Kad sam stigao sa stokom, n ekako sam sastavio kraj s krajem. I nisam bio ba aneoski raspolo en. Zavr iv i posao, po a o sam okolo ne bih li to nanju io o svojim novcima. Banuo sam u neku prostoriju koj a slu i i kao bolnica i kao zatvor i kao birali te, i tko zna za to sve ne slu i. U tom je trenutku bila pretvorena u bolnicu. Pro le noi slavila se fiesta. Ovi Grizeri s lave svaki tjedan neku fiestu i jedan od njih, koji je bio te ko ranjen, le ao je u toj prostoriji; donijeli su ga sa stanice. Netko je u Douglas poslao po lijenika, ali taj jo nije bio stigao. Imam ne to malo iskustva s pu anim ranama, pa sam se pobr inuo za tog momka. Rana nije bila te ka, ali sam se bojao otrovanja krvi. Sada, ka ko bilo da bilo, uinio sam sve to sam mogao. - Prostorija je bila puna kauboja, ra nera, Grizera, rudara i graana; a zateklo se tu i nekoliko stranaca. Upravo sam se htio dignuti i krenuti ovamo kad je u ao Pat Hawe. - Pat je ovda nji erif, gospoice P rincezo. Dr im da je erif za vas ne to novo i, istini za volju, moram vam objasniti d a ni medu tom vrstom ljudi nema vi e po tenjaka. Garett, koji je ubio lopova Billvja i sam je ubijen otprilike prije godinu dana. - Bio je to erif koji je mogao cije lom kraju pribaviti ugled. Ali, taj Pat Hawe, eh, bolje je da ne ka em to mislim o njemu. On je, dakle, u ao u prostoriju, derao se na sve prisutne i htio zatvoriti Dannvja Mainsa. Ja sam mu jako uljudno rekao kako je novac moj i neka se ne uzru java. Za lopovom, rekoh, mislim da i ja mogu tragati kao i svatko drugi. 44 Pat je urlao da je zakon - zakon i da je on tu da ga provodi i tumai. Siguran sam da je Pat bio tvrdo odluio uhititi prvoga na koga se namjeri i zato je tra io bilo kak av razlog. Onda se malo ohladio i poeo postavljati pitanja u vezi s ranjenim Griz erom; ba tada u prostoriju upadne Gene. Kad se Pat i Gene nadu zajedno, to me uvi jek podsjeti na lijepe dane sedamdesetih godina. Naravno, svi su odmah zaepili gu bicu, jer znaju da Pat mrzi Genea, a da ni Gene ne uzvraa drugom mjerom Patu. Odu vijek su bili neprijatelji, a razni dogaaji u El-Cajonu to su neprijateljstvo jo j ae raspirili. - Halo, Stewarte, ba tebe i tra im - drekne Pat. Stewart ga promotri k ao led hladnim oima i odgovori podrugljivo: - Pat, poku aj me nai kad za koji dan od em odavde. Pat se zacrveni i nastavi: - Slu aj, Stewarte, tebi je jako stalo do on og tvog riana s aristokratskim imenom? - Tako je - odgovori Gene kratko. - Daj mi ka i, gdje ti je taj konj? - To se tebe ne tie, Hawe! - Ono, ne tie me se, veli ? He, he, ali mo da me se i tie. Stevvarte, nekakvi su se ludi dogaaji zbili pro le noi, o k ojima ti ne to zna . Danny Mains je lupe . Stilhvellov novac je nestao, tvoj rian je ne stao, ona curetina, Bonita, i ona je nestala, a umalo da i onaj Grizer tamo nije nestao. Sino kasno vidio sam te kako se mota oko stanice, a ba tamo su na li Grizera ; zar nije razumljivo pomisliti da bi ti mogao znati zbog ega je on pogoen. Je li tako? Stewart se hladno nasmije, smota cigaretu i dr ei Pata stalno na oku, odgovor i kako situacija s Grizerom ne bi tako eprtljavo ispala, da je on u njega pucao.- Stevvarte, mogao bih te zatvoriti pod sumnjom da si ti pucao, ali prije nego p oem tako daleko, moram imati neke dokaze. Moram dotjerati Dannvja Mainsa i onu ma lu Meksikanku i otkriti to se dogodilo s tvojim konjem. Nikad ga nikom nisi posuiv ao, a preko granice nema toliko pljaka a da bi ti ga ukrali. Malo je udno da je konj nestao. - Ti si svakako vrlo poslovan detektiv, Hawe, elim ti mnogo sree! - odgov ori Stewart. To je vi e od svega razdra ilo Pata. Razjareno se ushodao amo-tamo i ps ovao je. Onda mu je ne to sinulo, svega ga obuzelo; uperio je prst Stewartu u lice . - Bio si pijan pro le noi? - Stewart ni da bi okom trepnuo. - Na ao si neku enu na b roju osam, zar ne? - derao se Hawe. - Sreo sam jednu damu - odgovorio je Stewart mirno i suzdr ano. - Sreo si sestru Ala Hammonda i odveo je do Kingslevevih. Znaj , ti kaubojski kavaliru, da u otii gore i toj velikoj dami postaviti nekoliko pita nja i, ako bude tako krta na rijeima kao ti, zatvorit u je. Gene Stewart problijedi . Najprije sam oekivao da e kao munja udariti, kao to mu je obiaj kad je razjaren. A li, ostao je miran i dugo je razmi ljao. Onda je rekao: - Pat, to je ludi naum; ak o ga poku a ostvariti, pamtit e to do kraja svoga ivota. Nema nikakva razloga da se gr ozi gospoici Hammond! Nju uhititi, bilo bi to, takvo nasilje kakvo se u El-Cajonu jo nije dogodilo. Ako si bijesan na mene, strpaj me u zatvor. Poi u. Ako misli zatvo riti Ala Hammonda, uini to na mu ki nain. Ti ne smije svoj bijes iskaljivati na dami koja je do la ovamo u kratki posjet. I ovako nam je dosta lo e, iako nismo jo tako ni sko pali kao Grizeri. Za Genea je to bio dugi govor, i ja sam bio isto toliko iz nenaen kao i ostali momci. Mo ete li zamisliti Genea Stewarta kako tiho i blago gov ori crvenokosom erifskom kojotu. Pat je opasno zvjerao oko sebe. Da se nisam suzd r avao zbog Genea, sam bih se bio umije ao u tu zbrku. Meni i svima ostalima, koji s u se poslije o tome raspriali, bilo je jasno da je Pat Hawe, zbog svoje mr nje prem a Geneu, zaboravio zakon i injenicu da je on njegov nositelj i predstavnik. - Ide m, idem, i to odmah - vikao je. Poslije toga moglo se uti tiktakanje ure na milju daleko. - Stewart se s mukom svladao. Zaprepastila ga je mogunost da se Hawe suoi s vama. Konano je usplamtio. - ovjee, ta pomisli tko je ona! - Ona je gospoica Hamm ond! Da si je vidio, ne bi to mogao uiniti da si ak lud ili pijan. - Ne bih to mog ao? Prokleto brzo u ti to dokazati. Ba me briga tko je ona. Te fine ene s Istoka! uo sam o njima! Nisu ba takve. Ta enska - nekakva Hammond. - Najednom je Hawe umuknu o; njegova odvratna crvena nju ka pozeleni: htio se ma iti za pi tolj. Stilhvell zasta ne u svojoj prii. Uhvati zraka i obri e oznojeno elo. Lice mu je poelo gubiti oporost . Mijenjalo se, ubla avalo, mre kalo i boralo, i sva ta neobina pokretljivost usredot oila se i zasjala u divnom smije ku. - I onda, gospoice Princezo, onda se ne to dogodi lo. Stewart je dohvatio Patov pi tolj i bacio ga na pod. A ono to je uslijedilo bil o je divno. Sigurno najdivniji prizor to sam ga ikada vidio. Samo prebrzo je pro lo . Malo nakon toga, kad je do ao lijenik, na ao je jo jednog pacijenta, osim ranjenog G rizera i rekao da e taj novi trebati etiri mjeseca da se potpuno oporavi. A Gene S tewart je upravo izbio na stazu za granicu. IV VO NJA OD IZLAZA DO ZALAZA SUNCA Sl jedeeg jutra, kad je Madelinu probudio njen brat, jo se nije bilo ni razdanilo; bi lo je tamno. U tom tamnom sivilu jedva je napipala ibice i svjetiljku. Jutarnje j e tromosti nestalo od dodira s hladnom vodom. Malo poslije, kad joj je Alfred po kucao na vrata i rekao da joj stavlja pred vrata vr vrue vode, odgovorila je cvokoui zubima: - H-valla t-ti, a a-ali v-v-i e g-ga ne trebam. Ipak joj je trebalo da bi mogla ugrijati svoje promrzle prste prije nego e zakopati gumbe i kope. Kad se obu kla, pogleda se u zrcalo i primijeti na svojim obrazima tragove crvenila. "No, e to, ve sam i boju dobila", uzviknula je. Doruak je ve ekao u jedaoj sobi. Sestre su t akoer dorukovale. Madeline ubrzo zamijeti neku u urbanost koja kao da je lebdjela u zraku. Iz stra njeg dijela kue dopiralo je tapkanje izama i mu ki glasovi, a izvana je dopiralo muklo udaranje konjskih kopita, zveckanje orme i kripa kotaa. Tada ude A lfred tapkajui nogama: - Princezo, ba si do la na ono pravo - navijesti veselo. - Na a lost, tjeramo te odavde, jer moramo po uriti natrag na ran. Jesensko skupljanje sto ke poinje sutra. Ti e se s Florence i Stillwellom voziti na lakim kolima. Ja u s mom cima odjahati naprijed i na rancu tebi u ast ne to prirediti. Prtljaga e za tobom, a li nee stii prije sutra njeg dana. Dalek je to put, gotovo pedeset milja kolnom cest om. Flo, ne zaboravi nekoliko bivoljih prostiraa; umotaj je dobro. Ali, po urite. M i ekamo. Trenutak poslije, kad su Madeline i Florence iza le, maglovito sivilo pola ko se razilazilo. Konji su vakali uzde i kopitima udarali po pijesku. - Dobro jut ro, gospoice Princezo - javi se Stilhvell mrzovoljno s prednjeg sjedala visokih kola. Alfred smjesti nju i Florence na stra nje sjedalo, i umota ih u pokrivae. Zati m se uspne na konja i odja e. - Hio - zaori Stilhvellov glas i uz pucketanje bia ko nji povuko e kasom. Florence apne Madelini u uho: - Bili je angrizav rano ujutro. im zatopli, i on e se otkraviti. Jo uvijek je bilo tamno; Madeline nije mogla razazna ti predmete ni na najbli oj udaljenosti. Napu tala je El-Cajon a da nije ni znala ka ko grad zapravo izgleda. Znala je samo da joj je drago to odlazi odavde, i da e jo j sad biti lak e zaboravi sjeanja koja je neprestano progone. - Eto, dolaze kauboji - primijeti Florence. Red konjanika pojavi se s desne strane, zae Alfredu za led a da bi postupno izbili naprijed i nestali iz vida. Dok ih je Madeline promatral a, mrklina je uzmakla pred zorom. Sve oko nje bilo je golo i tamno. Horizont se i nio blizu. Ni bre uljak ni ikakvo drvce nisu prekidali monotoniju kraja. Tlo se ini lo ravnim, no ipak je cesta silazila i uzlazila preko malih grebenia. Madeline se osvrne unatrag u smjeru El-Cajona i onih brda koja je dan prije vidjela. Pred nj om se pru ilo samo golo i tamno tlo, slino onom to se pred njima lelujalo. Nalet hla dnog vjetra udari joj u lice i ona zadrhti. Florence to opazi, povue drugi pokriv a i umota je u nj sve do brade. - Ako zapu e, bit e vam hladno - ree djevojka sa Zapa da. Madeline odvrati da to ve osjea. Vjetar je prodirao kroz pokrivae. Bilo je hlad no, vedro, grizlo za obraze. Zrak je bio tako rijedak da je morala ubrzano disat i, kao da je podvrgnuta nekom naporu. Zaboli je nos, a osjetila je i bol u pluima . - Zar vama nije hladno - upita Madeline Florence. 49 - Meni? - nasmije se ova. - Navikla sam na to. Nikada mi nije hladno. Djevojka sa Zapada sjedila je dr ei go le ake s vanjske strane pokrivaa, u koji se oito nije trebala umatati. Madeline je mislila o tome kako jo nikada nije vidjela djevojku tako sjajnih oiju, zdravu i ot pornu. - Biste li htjeli vidjeti izlazak sunca? - upita Florence. - Da, svakako! - odvrati Madeline zami ljeno. - Da budem iskrena, nisam ga vidjela ve godinama. Ovdje imamo divne izlaze sunca, a zalazi su upravo jedinstveni. Duge, ru iaste pru ge nisko su polegle na horizontu i blijedjele su u sve jaem jutarnjem svjetlu. Sl oj tankih, lebdeih oblaka obojio se crveno. Na jugu i zapadu nebo bija e tamno, no mijenjalo se i postajalo sve modrije i modrije. Na istoku se nebo opalno prelije valo. Jedan njegov kut napuni se sjajem, koji je postupno jaao, dok nije planuo p oput vatre. Ru iasti sloj oblaka pretvorio se u srebro i sedef, a iz njega se pojav io zlatni krug. Tamni horizont osvijetli arka plamena kugla. Bilo je to sunce. Uz dizalo se brzo i osvjetljavajui tamu meu bre uljcima, preplavilo bojama prostranstvo tog kraja. - No, no, - razvlaio je Stilhvell prote ui svoje dugake ruke kao da se up ravo probudio. - To je ve ne to! Florence gurne malo laktom Madeline i namigne joj. - Krasno jutro, djevojke - nastavi stari Bili pucketajui biem. - Gospoice Princezo , vo nja e biti nezanimljiva cijelo jutro. Ali, kad se ponemo uspinjati, sigurno e va m se sviati. Pogledajte na jugozapad iza one najdalje uzvisine. Madeline preleti pogledom sivu, strmu liniju na horizontu, gdje su se iza bre uljaka uzdizali tamno modri vrhovi. 50 - Peloncillo gorje - ree Stillwell - tamo smo kod kue. Vi e ga neemo vidjeti sve do popodneva; onda e se opet iznenada pojaviti. - Peloncillo! - Made line promrmlja to melodiozno ime. Gdje ga je ve ula? Tada se dosjeti: kauboj Stewa rt rekao je maloj Meksikanki Boniti neka se dr i puta za Peloncillo. Po svoj prili ci djevojka je jahala na onom golemom i tamnom konju, po istoj ovoj cesti sama. Madeline osjeti jezu, koja nije potjecala od hladnog vjetra. - Eno zeca! - najed nom povie Florence. Madeline prvi put ugleda sjevernoamerikog zeca. Bio je velik k ao pas i imao je goleme u i. Pokazalo se da je izvanredno pitom, i dok su konji pr okasali pokraj njega, svega su ga prekrili pra inom. Od toga asa stari Bili i Flore nce cijelim su se putem natjecali tko e Madelinu upozoriti na to vi e stvari; na koj ote, koji su se skrivali u ikarama; na jastrebove, koji su oblijetali strvinu nek e krave zaglibjele u movari; na smije ne male gu tere, kad bi mugnuli preko ceste; na goveda kako pasu po udolinama; na kolibe od erpia meksikih pastira; na divlje, ilave konje, kako uzdignutih glava stoje i promatraju ih sa svih strana. Sve je to Ma deline isprva promatrala ravnodu no jer je navikla da sve tako prima, a zatim sa z animanjem koje je bivalo sve vee to su se dalje vozili. To je trajalo sve dok je p ogled na malog, poderanog, meksikog derania to je jahao na najmanjem magariu koga je i kada vidjela, ne privede natrag u stvarnost. Osjetila je - kao iz daljine - buenj e davno zamrlih osjeaja odu evljenja i ushita. Kad joj je to do lo do svijesti, dubok o je udahnula o tar, hladan zrak i neobino se razveselila. -1 tada je - iako nije z nala za to - shvatila da e se ovdje u ovoj okolini, jednostavnoj, prirodnoj i divljoj, njen duh obogatiti neim novim, neim ega dosad nije bilo u njenu ivotu. U meuvreme nu, dok je Madeline pogledom kru ila po okolici i slu ala razgovor svojih pratitelja , sunce se dizalo i 51 postajalo je toplije, zatim se izvilo okomito i pripeklo; konji su neumorno kasali i milja za miljom - ostajala je za leima. S vrha bre ulja ka pogled je pucao na dolinu, gdje se zaustavilo nekoliko kauboja i sjedei oko va tre, oito su spremali ruak. Konji su pasli visoku, sivu travu. - Eh, eh, na miris ovog gorueg smolastog drveta slina mi se skuplja - ree Stilhvell. - Ma, ba sam glad an. Tu emo ruati i pustiti konje da se odmore. Jo moraju dobro povui do ranca. Zaust avio se uz logorsku vatru i isprtljav i se iz kola, poeo isprezati konje. Florence takoer iskoi i krene pomoi Madelini. - Pro etajte malo - ree ona - sigurno ste posve z greni od tolikog sjedenja. Ja u spremiti ruak. Madeline side s kola sretna to e prote gnuti udove, i pone tumarati okolo. ula je kako je Stilhvell bacio ormu na zemlju i potap ao konje: - Hajde, provaljajte se, vra ji sinovi - rekao je. Oba konja savij u prednje noge i potegnu na bok, poku avajui se prevrnuti. Jednom je to nakon etvrto g poku aja i uspjelo, pa je nakon toga skoio na noge, zadovoljno zarzao i stresao s a sebe pra inu i pijesak. Drugome poku aj nije uspio, pa je odustao. Uspravio se nap ola, a onda polegao na drugi bok. - On svakako hoe onju iti zemlju - ree Florence sm ije ei se Madelini. - Gospoice Hammond, va bi nagraeni konj White Stockings pokvario d laku, da se ovdje zavalja po tom smolastom grmlju i kaktusima. Za vrijeme ruka pr imijeti Madeline da je kod kauboja izazvala neobino zanimanje. Ona im se nasmije il a, a onda ju je jako zabavljalo kako su se na li u neprilici kad bi ih pogledala. Bili su to odrasli mu karci, jedan od njih sjedokos, no pona ali su se kao djeaci koj i su uhvaeni kako kradomice pogledavaju lijepu djevojku. 52 - Kauboji bi, naravno , svi ljubakali - ree Florence kao da objavljuje zanimljivu injenicu! Madeline opa zi da je pritom veselo namignula. Oni su to uli i uinak tih rijei bio je izvanredan . Zbunili su se, i u toj smetenosti poeli su sva ta beskorisno raditi. Madeline ih uope nije smatrala drskima, iako su oni oito bili uvjereni u svoju krivnju. Sjetil a se kritikih pogleda Engleza, drskog zurenja Francuza, vatrenih panjolskih pogled a - izazivanja koja je svaka amerika djevojka morala podnijeti u inozemstvu. Uspo reujui ih sa strancima, pogledi ovih kauboja bili su poput pogleda male, nesta ne dj eice. - Ha - ha - grohotom se nasmije Stilhvell. - Florence, ba si pogodila. Kaubo ji su nespretni udvarai. udilo me to su se ovdje zaustavili. To nije mjesto za odmo r. Nema ni trave, ni drvea, niega. Samo su stali, pobacali terete i ekali nas. Ne ud im se Boolvju i Nedu, oni su kao mladi drijepci - ali Nels, eh, on je kao stara ap a prema vama djevojkama. Zbilja je u asno smije no. Nastala je stanka. Sjedokosi kau boj Nels nepotrebno je eprkao po vatri, a onda se uspravio crven u licu. - Bille, ti si zagri en la ac. Ne trpim da me svrstava zajedno s Boolvjem i Nedom. Na tim pol janama nema kauboja kojeg bi gospoe vi e cijenile od mene, ali ja se ni najmanje ne istravam. Imam ja dosta svoga posla. No, Bille, ako ima tako vra ki dobre oi, mo da e opaziti na putu? - Nels, ne vidim ni ta - odgovori on kratko. Njegova je aljivog ra spolo enja nestalo; crvene bore oko oiju poele su se mre kati. - Za kilji malo na taj ko njski trag - ree Nels - i povukav i Stilhvella stranu, poka e mu velike konjske trago ve u pra ini. - Pretpostavljam da zna od ijeg su konja? 53 - Od Stewartova riana ili sam ja klipan! - uzvikne Stilhvell; te ko se spusti na koljena i pone pomno ispitiv ati tragove. - Moje su oi ve prilino slabe, ali Nels, trag nije svje . - Raunam, da je od juer ujutro. - Eh, pa to, ako jesu? - Stilhvell pogleda svoga kauboja. - Sigur no je, kao taj tvoj crveni nos, da Gene nije jahao riana. - A, tko ka e da ga je ja hao? Bili, toga je vi e, nego to tvoje stare oi vide. Hajde, slijedi tragove. Doi! St ilhvel je koraao polako, pognute glave, gunajui u sebi. Kakvih tridesetak koraka od vatre, ili mo da ne to dalje, on se zaustavi i ponovo spusti na koljena. Onda pone p uzati okolo, oito istra ujui tragove konja. - Nels, onaj tko je jahao Stewartova kon ja, s nekim se susreo. I oni su se pomalo natezali, ali nisu sjahali. - Prilino j e uvjerljivo, to tvoje mudrovanje - odvrati kauboj. Stilhvell se zaas digne, i br zo skrene nalijevo po neke ibe, a onda se vrati. Tada pogleda hladnokrvnog kauboj a. - Nels, to mi se ni najmanje ne svia - proguna. Tragovi vode ravno prema Pelonc illu. - Tako je - odvrati Nels. - No, a to dalje? - nastavi Stillwell nestrpljivo . - Pretpostavljam da zna od ijeg su konja ovi drugi tragovi? - Mislim, ali nisam siguran. - Od Mainsova mustanga. - Odakle to zna ? - strogo upita Stillvvell. - Bi lle, na lijevoj prednjoj nozi tog malog konja je ne to svinuta potkova. Svi momci to mogu potvrditi. Da sam i slijep, prepoznao bih taj trag. Stilhvellovo crvenolice se namr ti. On udari nogom u kaktus. 54 - Je li Danny dolazio ili odlazio? upita on. - Mislim da je bio na putu za Peloncillo. Ali, nisam u to siguran dok mu tragove ne budem neko vrijeme slijedio. Samo sam ekao da i ti doe . - Nels, valjd a ne misli da je momak pobjegao s onom malom namigu om Bonitom? - Bille, on je svak ako bio lud za Bonitom, isto kao i Gene i Ed Linton, prije nego to se zaruio, a ka o, uostalom, svi mladii. Ta mala, crnooka djevojka zna zavrtiti mozgom. Danny je mo da... Njega su opljakali na putu u grad, a onda se od stida napio. Ali, on e se b rzo pojaviti. - Eh, mo da ti i momci imate pravo! Mislim da imate, Nels. Dakle, ne ma nikakve sumnje o tome, tko je jahao na Stewartovu konju. - To je jasno kao to su i konjski tragovi jasni. - Eh, sve je to zaista u asno i udno. Dotuklo me! elio b ih da momci prestanu piti. Volio sam Dannvja i Genea. Bojim se da je Gene zauvij ek nadrljao. Ako pode u borbu preko granice, nee proi dugo, i bit e ubijen. Mislim da sam ostario. Ne podnosim neke situacije kao dosad. - Bille, mislim kako bi bi lo dobro da poem li u Peloncillo putem. Mo da u naii na Dannvja. - Da, dobro bi bilo, Nels - odvrati Stillwell - ali ne zadr i se vi e od dva, tri dana. Bit e nam te ko sku pljati goveda bez tebe. Premalo imamo ljudi. Tu je zavr io razgovor. Stillwell je smjesta poeo uprezati kola, a kauboji su iza li pohvatati svoje raspr ene konje. Made linu je sve to neobino zanimalo; vidjela je da je i Florence to opazila: - Sva ta s e dogaa, gospoice Hammond - rekla je trijezno, gotovo alosno. Madeline je razmi ljala . Tada je Florence poela pjevu iti neku melodiju i zaposlila se spremanjem ruka. Mad eline iznenada osjeti jaku simpatiju i divljenje prema toj djevojci sa 55 Zapada . Divila se razboritosti, odmjerenosti ili mudrosti, zbog koje se Florence suzdr a vala da je ne ispituje o tome to misli ili osjea o dogaajima koji su se netom odigr ali. Uskoro su se opet drndali cestom po blagoj nizbrdici, a onda se poeli uspinj ati na bre uljak koji je satima zaklanjao ono to je le alo iza njega. Uspon je bio pr ilino naporan zbog sunca, pra ine i zaklonjenog vidika. Kad su stigli na vrh, Madel ini se otme uzvik radosti. Duboka, siva, glatka dolina otvarala se dolje i valov ito dizala u malim humiima, obraslim grmljem i drveem, a u pozadini su se uzdizale mrke planine obrubljene visokom crnogoricom. - Eh, dakle, gospoice Princezo, sad ulazimo u osobiti kraj - ree Stilhvell pucketajui biem. - Deset milja ovom dolinom i eto nas u podno ju brda gdje su nekada obitavali Apai*. - Deset milja! - usklikne Madeline. - inilo mi se da nema vi e od pola milje. - Eh, mlada eno, prije nego sam i ponete jahati ovuda, va e se oi trebaju priviknuti na na e daljine. No, sto mislite, kakve su one crne sjene tamo na strmini? - Jahai - ne - goveda - odvrati Madelin e nesigurno. - Ni govora! - To je obian, najobiniji kaktus, a tamo prijeko, pogled ajte niz dolinu, krasna uma, zar ne? - upita on pokazujui prstom. Madeline ugleda na jugu krasnu umu usred doline prema jugu. - No, gospoice Princezo, to je tek ops jena zraka. Nema tamo nikakve ume - to je fatamorgana. - Doista! Kako je to divno ! - Madeline uperi pogled u tamnu mrlju koja kao da je lebdjela u zraku, nejasni h neodreenih oblika, treperila je i svjetlucala, a zatim izblijedjela i nestala. h Apa - indijsko pleme athabaskamske jezine skupine u jugozap. Americi. 56 ;:.' .' je ostalo daleko na horizontu, a malo zatim cesta se poela uzdizati. Konji su usp orili hod. Tlo se poelo brazdati, a zatim se pojave bre uljci. Cesta je vijugala kr oz dolinu. Duboki, suhi klanci skrivali su drvee, gu tik i stijene. Nigdje nije bil o vode, no pje ane naplavine du itavog puta govorile su o poplavama u davnim, protekl im vremenima. Vruina i pra ina gu ile su Madelinu; osjeala se umorno. Ipak je jo uvijek ivo promatrala oko sebe; vidjela je ptice, krasne prepelice s krestama, prerijsk e zeeve, a jednom i srnu. - Gospoice Princezo - rekao je Stilhvell - Indijanci su ovaj kraj uinili prilino opasnim. Pretpostavljam da niste ba mnogo uli o tim vremeni ma. Onda jo niste bili ni roeni. Morat u vam jednom priati kako sam se borio s Komani ma* u Panhondle podruju. To je sjeverni Teksas. Kosa mi se di e u zrak kad se sjeti m to sam sve do ivio u ovoj zemlji s Apaima. Priao joj je o Cochiseu, poglavici Chiri cahu Apaa, najdivljijeg i najkrvolonijeg plemena koje je ikad ugro avalo ivot pionira . Cochise se jednom sprijateljio s bijelcima. Ali, postao je rtva tog prijateljst va, a potom i zakleti neprijatelj bijelaca. Geronimo, drugi apaki poglavica, sve do 1885. polazio je na ratne pohode i ostavio krvav trag na granici Novog Meksik a i Arizone. Osamljeni farmeri i kauboji bili su njegove rtve; majke bi ubijale s voju djecu, a zatim same sebe, kad bi ule da se pribli avaju Apai. Na rije Apa ledila se krv u svake ene jugozapadne Amerike. Madeline se zgra ala; bila je sretna kad je stari graniar promijenio temu i poeo priati o tome kako su panjolci ureivali tu zemlju, priao joj je legende o napu tenim rudnicima zlata koji su bili predani Meksikan cima i