Oliver Franić ~ Kinel Sa Zvijezda

Download Oliver Franić ~ Kinel Sa Zvijezda

Post on 22-Dec-2015

51 views

Category:

Documents

31 download

DESCRIPTION

df

TRANSCRIPT

OLIVER FRANIARATOnKnjiga treaKinel sa zvijezdaBIBLIOTEKA NOVA KNJIGAUrednik biblioteke Nikola NavraiIzdava Nova knjiga RastZa izdavaa Biserka RastLektura Tina GatalicaGrafiki urednik Roman KrajnoviNaslovnica Aleksandar iljakGrafiko oblikovanjei priprema za tisak$ovo, ZagrebTisak i uvez Studio Moderna, ZagrebCIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - ZagrebUDK 821.163.42-31FRANI, OliverAraton / . - Zagreb : Nova knjiga Rast, 2004- . - (Biblioteka Nova knjiga)ISBN 953-6760-89-4 (cjelina) Knj. 3: Kinel sa zvijezda. - 2004 ISBN 953-6760-96-7440914179Knjiga treaKinel sa zvijezdaNOVA KNJIGARASTZagreb, 2004.Ova knjiga je proizvod pieve mate pa su svi likovi, dogaaji, imena i mjesta izmiljeni. Svaka slinost sa stvarnim ljudima, mjestima i situacijama je potpuno sluajna.Sva prava pridrana. Dijelove ove knjige zabranjeno je reproducirati ili prenositi u bilo kojem obliku i bilo kakvim sredstvima, mehanikim ili elektronikim, ukljuujui fotokopiranje, bez pismenog odobrenja izdavaa.AutorPetri, koja izmie odreenjima.Prvo poglavlje Van BeethovenGodina je 3594. po zemaljskom raunanju vremena. Mjesto je Zemlja, izvorite ljudskog roda. Javljam se za Veliku mreu iz Europe, kopna koje dri zapaeno mjesto u povijesti ovjeanstva. Prilika je iznimna: ovo je pitomo primorje domain savjetovanju od kojega mnogo oekuje cijeli Zvjezdani sustav. Naziv mu je 'Galaktika i meduzvjezdani letai' i okuplja najraznovrsnije strunjake iz podruja meduzvjezdanih letova, meduzvjezdanog prava, svih grana drutvenih znanosti, gospodarstva, zdravstva, prirodoslovlja i poznavanja Sustava.Naa je namjera jo iznimnija: Naumili smo razgovarati s jednim od najzanimljivijih ljudi naeg vremena - meduzvjezdanim letaem Khabom Lenom Dormanom, ovjekom koga Zvjezdani sustav nesumnjivo poznaje: i kao Hatornova nastavljaa u izuavanju fizike prostora, i kao pisca koji se proslavio promicanjem znanosti i, konano, kao meduzvjezdanog letaa s gotovo nenadmaenim iskustvom. Za galaktiku Veliku mreu govori Bont Thalai!Thalai: Dobro Sunce, LenelDorman: Dobro popodne, Bonte. Mislim da se ovdje na Zemlji tako pozdravlja."... Su... su... pus... Opusti se...""Ne... Mir... Mir... Mir... Opusti... Ne misli..."Ja! Koliko mi treba do tog odreenja! Da... oputen, potpuno oputen. Bez najmanjeg pomaka, bez pomisli na nj, bez naprezanja. Sve tee prirodno, kako treba, i sve je dobro. Ne misliti je tee. S ponovo zadobivenom svijeu jako je teko ne misliti. Gdje je svijest, tu su i misli. Unato tome to je svjesnost bez misli dio moje obuke.Nije vie vano. Vano je ostati oputen i miran, ekati da vrijeme proe. Nisam novi u ovom poslu.Oekujem povratak ula. Onda u znati tee li sve kako valja. Ako prvi osjeaj bude hladnoa, iznimna hladnoa u unutranjosti tijela, sve je kako treba biti. Ako se, meutim, najprije javi bol u glavi i peenje po povrini tijela, to je prinudno oivljavanje. Valjda je sve u redu...Oivljavanje je to krae stoje tijelo oputenije. Svaki napor, svaki pokuaj kretnje koji bih nainio bio bi zapaen i snimljen, a postupak ponovnog uvoenja u ivot produen ili odgoen. Toliko se urim da se ne smijem uriti.Dok se ne jave ula, okuavam svoju svijest, sve otvoreniju i gipkiju, kao ruku to se sve ugodnije osjea u prvi put noenoj rukavici. Nemam nikakvog oslonca da bih mogao procijeniti protjecanje vremena, ali sam svjestan tko sam i gdje sam, svjestan sam svog posljednjeg zadatka i toga da se vraam u naseljene svjetove.Svjestan sam i onog najvanijeg: moj zadatak nije zakljuen. Prvi put otkako letim meu svjetovima nisam donio konanu odluku o jednom od njih. Zamoljen sam ne uiniti to. Umjesto toga pozvan sam na Zemlju raspraviti sve okolnosti u irem krugu. To je krajnje neuobiajen postupak.Zemlja je, meutim, zanimljiv svijet. Nijedan drugi nije toliko raznolik, ni toliko napuen. Letai smatraju sreom zadrati se na njoj. Tamo sam i roen, prije mnogo, uistinu mnogo godina...Onda mi se, u jednom trenutku, vratio i osjet. Najprije sam osjetio neodreene trnce, blago trnjenje koje je jaalo dok nije postalo neugodno. Potom me je gotovo oamutio novi osjet iz nutrine: hladnoa, otra studen. Presjekla me, iako sam je oekivao.Sada sam ve osjeao i struju zraka u nosnicama i ugodan miris okoline. Na to me je podsjeao? Na Zemlju, to je blagi vonj morske obale, miris crnogorice, smole i primorskog raslinja! Usmjerio sam se8potpuno na taj novi osjet, elei zaboraviti studen koja mi je proimala tijelo, a od koje nisam imao obrane, ak ni drhtanjem, jer sam jo uvijek toliko obamro da nisam mogao uzvratiti pokretom.Uhom sam najprije uhvatio blago i neodreeno brujanje, jo jednu potvrdu da sve odmie kako valja. Sada sam iz tog uma uspio izdvojiti pravilne otkucaje, spori korak moga bila. Znao sam da zvunik pojaava udare moga srca i um to sam ga proizvodio diui, objavljujui mi vraenu urednost ivotnih radnji. Kada otvorim oi, vidjet u sve to, iThalai: Dapae, ve bi se moglo rei i 'dobra veer'. Vrlo nam je drago da te moemo 'pozdraviti na Zemlji, Lene. Prilika je jedinstvena pa se nadamo da nam nee zamjeriti, to te smetamo dok je savjetovanje jo u tijeku.Dorman: Ne, uistinu. Da kaem iskreno, takva me savjetovanja umaraju. Svjestan sam njihove vanosti, ali u rado izbivati ovaj put. Govori su predugi, a predmeti se esto ponavljaju. Smatram, dapae, da je onaj neslubeni dio mnogo vaniji. Svi ti strunjaci poznaju dobro jedni druge i nisu doli ovamo sluati prikaze koje ve imaju u svojim zbirkama. Osobni susreti i rasprave u irem krugu strunjaka su pravi razlog sazivanja ovog skupa, a to poinje tek preksutra.Thalai: Dojmljiv je skup galaktologa i strunjaka svih vrsta koji su ovdje okupljeni. Vode se rasprave o dugoronom razvoju svjetova, o budunosti Zvjezdanog sustava i vas, letaa, u njemu. Oekuje li neka bitno nova gledanja ili korjenito mijenjanje stava ovjeanstva spram svemira i Galaktike?Dorman: Sigurno ne. Svi veliki sustavi su u pravilu i tromi sustavi. A Galaktika je jako veliki sustav. Razvoj e s vremenom svakako ukazati na dvojbe, ali mislim da smo od takvih dvojbi daleko.Thalai: Na to emo se sigurno jo vratiti. Namjeravamo razgovarati o goruim pitanjima Zvjezdanog sustava danas, ali i o tebi, Khabe Dormane. Nas vide i uju, ili e nas vidjeti i uti na svim svjetovima, jer ovaj razgovor prenosi Velika mrea, odavde, sa Zemlj. Za galaktiku Veliku mreu govori Bont Thalai.9jo mnogo drugoga, predoeno krivuljama to su na ugodnom mlijeno-bijelom zaslonu iscrtavale izvjea o stanju moga tijela.Bio sam pribran i oputen. Mada su ova prijelazna stanja, dok je tijelo samo ljutura, nesposobno da uzvrati na poticaj ili na drugi nain slui, a duh jo mlitav i trom, uvijek bila krajnje neugodna, davno sam nauio daje oivljavanje to bre stoje obuzdavanje vlastitog tijela potpunije. Tvrdoglavi napor da otvorim oi trenutno bi mi oduzeo svijest, a sustavi za odravanje ivota bi spremno odloili oivljavanje.Studen se polako povlaila s povrine tijela, ali je u nutrini neugodni osjeaj ostao i trajat e, znao sam, jo dugo dok posve ne jenja. "Kosti od leda", govorili su meuzvjezdani letai. "Nae su kosti od leda."Slutio sam da je uravnoteivanje staninih tekuina ve otpoelo, im je koa donekle omekala da u za kratko vrijeme opet upregnuti mlohavo miije i razmaknuti dugo zatvorene vjee.to me je ekalo na Zemlji? Prije svega slubeni dio, kroz to u morati proi. Bit e mnogo objanjavanja, razgovora, uvjeravanja. Moja su izvjea ve pristigla, vjerojatno su i obraena. Njima se moda nije sviao moj stav da se aru-Jedan prizna razina samostalnosti. Uredski takori se radije oslanjaju na brojke i krivulje, nego na dojam koji samo mjesto ostavlja. Teko je odrei samostalnost svijetu u kojem su stasala ve tri pokoljenja. Tumait u im danima ono to sam sa sobom ve raistio. ekaj malo... Da, danima, iako su oni na Zemlji dui no na aru-Jedan. Razlika i nije tako velika, uostalom...Ponovo sam pozornost svratio na oivljavanje. Ono je odmicalo po ustaljenu redu pa sam, poznavajui ga u tanine, ve mogao procjenjivati protjecanje vremena. Jo sam utio jezivu studen, ali se ona sve vie povlaila u utrobu, plua, kosti, unutranjost tijela i osjet bi se gotovo mogao zamijeniti s onim nakon naglog ispijanja vrlo hladnog pia.Sve je vie prevladavao jedan drugi osjeaj, ne manje neugodan: dijelovi tijela s kojih se hladnoa povukla poeli su me pei, ariti kao otvorena rana. Bila je to posljedica poodmaklog obnavljanja staninih tekuina koje su pothlaene izdrale zamrzavanje, a sada su se vraale ivotu uz pomo igala za ubrizgavanje poticajnog rastvora. Upravo ove siune i prostim okom gotovo nezamjetljive ranice izazivale su neugodno arenje koe.Nisam mario, jer su te tanke igle za ubrizgavanje rastvora vraale ivot u moje jo uvijek obamrlo tijelo. Mogu li ve otvoriti oi? Ne bih10se elio prenagliti. Pokuao sam procijeniti svoje miije, neprirodno spore udare bila, krvotok koji se tek uspostavljao, dozivajui u pamet svoje iskustvo s prijanjih buenja i vaui steenu snagu.Zvuni signal! Prodoran i jak, znao sam, ali doimao se kao da dolazi iz daljine. Prvi i najsudbonosniji stupanj oivljavanja bio je iza mene.Sada sam ve znao da nema opasnosti. Pa ipak, zato ne bih najprije okuao neki mali djeli mlakog miija, pomaknuti palac lijeve ruke, primjerice? Unato usredotoenju, tijelo kao da nije htjelo primiti naredbu mozga. Pokuao sam opet. I opet. Sve dok zavrni miii nisu prepoznali izvjee, a palac se dotakao ostalih prstiju. Osjet poput onoga kad se dotiu smrznuti prsti, jedva vie no kad se drvo tare o drvo. Ohrabrili su me ipak trnci to se razmiljee pomaknutim prstom. Zadrao sam zato dah i polako, vrlo polako stao razmicati vjee.Thalai: Reci nam za poetak, Lene, neto o svom znanstvenom radu. esto se govori o prodoru usporedivom s onim Hatornovim. I tebe nerijetko nazivaju novim Hatornom.Dorman: To je svakako pretjerano. Ne govorim ovo iz lane skromnosti. Ovaj dio znanosti, fizika prostora, esto se dri zamrenim i gotovo neshvatljivim, neim u to se razumiju samo probrani. Vjerujem da otud proizlazi mijeanje suvremenika s onima koji su doista najvie pridonijeli.Thalai: Kako bi ti ocijenio svoj rad u usporedbi s velikim prodorima u znanosti? Bez lane skromnosti, naravno.Dorman: Ovako bih to predstavio. Temeljni meai znanja u fizici prostora su postavljeni najprije Newtonovim poopenjem sile privlaenja meu tvarnim tijelima jo u sedamnaestom stoljeu, potom opom uvjetovanou koju je svijetu predstavio Einstein u dvadesetom stoljeu i, konano, Hatornovim uenjem o jednoj sili, takozvanom Teorijom jedne svjetske sile iz dvadeset treeg stoljea. Moj doprinos je produbljivanje Hatornova rada u jednom njegovom dijelu. Doprinio sam pojanjenju osobitih meudjelovanja eterona iz ega proizlazi privlaenje meu tvarnim tijelima. Drugim rijeima, pojasnio sam silu privlaenja Hatornovim prostorno-vremenskim esticama.11Prvi je prizor bio samo mutna slika, gotovo jednolino sivilo koje je potom poelo uzmicati. Zatim munina i bol u glavi.Ponovo sam stisnuo oi i jo jednom ih polako otvorio. Ugodan polumrak. Nisam se trudio izbistriti jo nedovoljno jasne pojedinostiOko mi je u taj trenutak nadraio pokret, nekakav sitni treptaj na sivoj pozadini. Zatim je i glas razbio tiinu:- Dobro Sunce, Urte! Stanka, pa opet:- Oporavak odravam u najpovoljnijim granicama. Svi sustavi tvoga tijela rade upravo onako kako je predvieno i taj je rad sve blii prirodnom stanju.Taj je glas bio ugodan i ist, dubok i zvonak, odmjeren i - patvoren, glas temeljnog procesora ili, tonije, broda samog."Bete, na tebe sam zaboravio... Ti na mene nisi, sva srea..."Opet sam okom ulovio pokret i zamijetio igle za ubrizgavanje kako se u skupinama odiu od mojega tijela, ostavljajui ponegdje crvene tokaste tragove. Svakim sam trenutkom bio sve sposobniji za samostalan ivot, sve spremniji napustiti ovu prozirnu ljuturu kovega za zamrzavanje, protegnuti se napinjui ukoeno miije, poeati kou to djela, udahnuti svjei zrak punim pluima...Jo sam, ipak, morao biti strpljiv. Nisam mogao ni govoriti, pogotovo ne ustati."Bet... mozak broda! Sjeam se Ala na Aliothu. Nor je onda imao sree... Njegov je mozak bila Ema, na Gemmi! Ugodnije je uti enski glas kod buenja..."Kau da se nekad letjelo svemirom, a da mozgovi nisu vodili brodove. Teko je to zamisliti. Mozak, ovaj kojeg zovem Betom, je bio najvra veza izmeu mene i broda, vrhunac u njegovu nadzoru i upravljanju. Kako predoiti nadzor nad petsto dvadeset odvojenih brodskih sustava, koliko ih je imao Van Beethoven, ako bih se ja morao posebno baviti svakim od njih? Kako razabrati bitno u opsenim izvjeima koja su govorila o njihovu stanju? Da ne govorim o izvanrednim okolnostima kada neto otkae i procjenu stanja treba nainiti samo na osnovi ispisa i do-javnih svjetala. A time se stvari ni priblino ne iscrpljuju.Mozak bi mi na moj upit o stanju svih petsto dvadeset sustava mogao rei samo "sve je u redu" i ja bih se mogao nastaviti baviti neim drugim. Mogao bih traiti i opsenije izvjee o nekom odreenom12sustavu, onom za grijanje, primjerice, ili onome za upravljanje pogonskim zrcalima, ili bih ga mogao upitati za vjerojatnost da neki od njih otkae u nekom vremenu, ili koji je od njih najblii otkazu. Odgovor sam mogao dobiti slikom ili krivuljama u dvoprotenim ili troprotenim sustavima, mogao mi je dati troprotenu sliku broda i cijelog brodskog sustava koji me zanima, tu u prostoru ispred mene, mogao je uveati bilo koji njegov dio i objasniti mi, rijeima i slikom, kako taj sustav radi. Naravno da je on sam nadgledao sve odravake zahvate i izvodio na mjesto otkaza svoje skupine robota. Ja o tome nisam trebao voditi rauna.Najvea prednost mozga je bila ipak u neemu drugome. Mogunosti uzvraanja temeljnog procesora i odgovarajuih programa, to su ipak iza svega, su za sva uobiajena razmatranja neiscrpne, pa je mozak u razgovoru ostavljao dojam pravog sugovornika s kojim se moglo razgovarati o bilo emu. tovie, on je uio, upoznavajui navike letaa, njegov nain izraavanja i crte njegove linosti pa je mogao odgovoriti, a s njim i cijeli golemi brod, na letaev sitni mig, nedoreenu uputu ili uzvik.Stijenke su kovega za zamrzavanje, sada kada je postupak oivljavanja bio u tijeku, a toplinski zatitni plat uklonjen, bile prozirne pa sam, koliko je to iz mog poloaja bilo mogue, mogao promatratiThalai: Je li to u vezi s novim poimanjem vremena koje se razvilo nakon Hatornove Teorije jedne sile?Dorman: Svakako, ali to novo poimanje vremena je ve nazono u neposrednim izvedenicama Hatornovih poopavanja. To je zanimljiva posljedica i za svakodnevna razmatranja i povezano je s naim doivljavanjem protenosti. Svi mi izravno opaamo daje svijet oko nas tropro-tean. U prostoru se moemo kretati lijevo-desno, naprijed-nazad i gore-dolje. ini se da nema etvrte mogunosti. Stoljeima smo govorili da ivimo u troprotenom svijetu.Thalai: Hatornje to okrenuo naglavce?Dorman: Ne izravno Hatorn i ne doslovno naglavce. Iz njegovih jednadbi proizlazi da je prirodnije kazati: "Mi ivimo u etvrtoj protenosti ", ili "Na svijet pripada etvrtoj protenosti", pa imamo tri stare protenosti koje su nie, ili podreene, i zato ih doivljavamo onako kako ih doivljavamo. A etvrtaprotenost...13poznatu unutranjost sobe za zamrzavanje. Sam koveg, bridnjak glatkih ploha i gotovo otrih rubova, izvana se doimao kao gromada stakla, pravilno tijelo to je podsjealo vie na hladnu svrhovitost mrtvog namjetaja no na ljusku jajeta koja je uvala pritajeni ivot do trenutka kada e se ovaj opet razmahati.Sve je bilo na svom mjestu, uredno i poznato. I uvijek isti osjeaj nakon povratka svijesti!"Kao da sam spavao jednu no... a ne osamdeset godina..." U prostorju je postajalo sve svjetlije, no znao sam da je iza praga sobe za zamrzavanje mrkli mrak, jer se golemi brod tek budio i pripremao usluiti svoju posadu. On sam, meutim, nije trebao ljudi ni u jednom trenutku svog dugogodinjeg leta.- Ve sam dao znak da moe govoriti, Urte. Osjea li kakvu potekou, moe mi to doznaiti.ri oi, primjerice."Mozak... uope te nisam uo, Bete..."- O, zdravo, Bete - rekao sam glasno, ali mi glas nije ispunio prostor kao obino. Do mene je doao slabaan, nesiguran i tanak, ali je bilo zrno veselja u njemu i to me je ohrabrilo. Uskoro e sve biti na svom mjestu.- Stoje novoga, Bete?- Stanje je redovito. Sve je u savrenu redu.- Onda moe ukloniti ove krivulje ispred moga lica.- Dobro, Urte. elim govoriti o neemu.- Kai.-Radi seoKlei...Klea! Da, pa nisam sam! U poetku sam se trebao svega prisjeati.- to je s njom? Zar se neto dogodilo? Ti si mi rekao da je sve u redu!- Nita se nije dogodilo. Njeno sam oivljavanje morao odgoditi. Za samo tri zemaljska sata.-Da?- Klea nema tvoje iskustvo. Naprezala se u poetku. Moda je jo uvijek mui nerijeeno stanje ara-Jedan.- Pa mi nismo imali posve razliito miljenje o tome...- Ni posve isto, Urte.- Dobro, Bete. to ti misli o tome?- O tome smo ve razgovarali.14- Ali nisam pitao za tvoje miljenje.- Razumijem tvoju odluku. Teko je odbiti razinu samostalnosti treem pokoljenju doseljenika. Ali mnogi iz Galaktike uprave nee se sloiti s tvojim miljenjem.- Zato bih se uope obazirao na miljenja onih kojima je Zar-Jedan samo stavka u izvjeima? Ja sam ivio na tom svijetu i svestrano ga upoznao. Sve sam tekoe raspravio s mjerodavnima s Orana-Tri i Zara--Jedan. Svi su moji uvjeti ispunjeni. To je neosporno zrela zajednica.- Zar ne misli daje nedostatnost osnovnih sirovina ozbiljan prigovor?- Pitka voda? Da, voda njihovih mora i jezera se ne moe piti. Ali oni posjeduju znanje i sredstva da to prevladaju. U gotovo sto zemaljskih godina nikad nisu s vodom imali tekoa. Oni se ak i kupaju u pitkoj vodi!- Ljudi iz Uprave e ti spoitnuti daje to ono ime raspolau sada. Zar-Jedan je od Orana-Tri daleko skoro etrnaest zemaljskih godina svjetlosti. Skoro trideset godina bi morali ekati na pomo da se njihovim strojevima za dobivanje pitke vode neto dogodi.- Na aru-Jedan rade na golemim skladitima vode. Strojeva ima vie nego to im treba i razmjeteni su diljem ophodnice. Ne vidim to bi se trebalo dogoditi da ugrozi njihovu opskrbu vodom.- Uprava pue i na hladno. Naseljenici su morali biti povueni s nekoliko svjetova koji su obeavali daleko vie. Sjeti se Are-Dva.Thalai: To je vrijeme?Dorman: Svakako. Uz tri meusobno okomita pravca mogueg kretanja mi se uvijek i neprekidno kreemo u pravcu za koji moemo rei daje okomit na sva tri: propadamo kroz vrijeme. To je ono to se esto naziva 'propadanjem * u etvrtoj protenosti. Zamislimo li bia koja pripadaju petoj protenosti, ona bi vidjela na svijet kao svijet u kojem je mogue povui etiri meusobno okomita pravca i nas kao etvero-protena tijela. Nae trajanje bi bilo ta etvrta protenost. Jednostavni bridnjak imao bi duljinu i irinu svoje osnovice, visinu okomita brida i trajanje, okomito na sve troje, a koje bi se takoer moglo izraziti jednakim duinskim mjerama. Pri tom bi i za njih, bia pete protenosti, vrijedilo isto: Oni takoer propadaju kroz vrijeme, to jest kroz petu protenost. ___ ______15- Ono to sam ja, meutim, elio uti je tvoje miljenje. ini mi se da si protiv moga stava.- Nisam. Smatram da ima opravdanja. Ja bih ga ipak ublaio. Uprava ima loih iskustava i eli pootriti uvjete za izdavanje dozvole.- Koliko ublaio?- Ti zna to znai izdati dozvolu. Svaki svijet koji je samosvojan moe se poeti naseljavati. Razina samostalnosti znai da e se na Zaru--Jedan odluivati koliko e se ljudi dovesti na njega. Mi znamo to slijedi. Svaki mladi svijet je samouvjeren i eli ojaati. Tisue onih koji nisu uspjeli na Zemlji ili drugim svjetovima sjatit e se na Zar-Jedan. Samo bih to nastojao sprijeiti.- Ali oni upravo ele razinu samostalnosti da bi ojaali. To im treba da bi podigli gospodarstvo i razvijali se. Oni sada ovise u svemu o Oranu-Tri. Ova odgoda odluke znai da e Zar-Jedan ostati pokusno naselje jo pet pokoljenja.- Uprava e traiti i deset pokusnih pokoljenja. Sjeti se daje Klea dola do zakljuaka koji ukazuju na neravnotee u zranom omotau ara-Jedan. tovie, ophodnice u viestrukim sustavima su se uvijek smatrale nepouzdanijima.- Cijenim rad Klee Zorn, ali njene neravnotee se razvijaju kroz tisuljea zarskih godina. A to se tie sustava dvojnih i trojnih zvijezda. .. mi smo ih ve naseljavali. Ara-Dva je primjer za to.- Tu si u pravu. Ali strunjaci Uprave e rei: "Ljudi su na Zaru-- Jedan samo sedamdesetak mjesnih godina. Za to se vrijeme nije zbila nijedna jaa konjunkcija njihovih sunaca. Pustimo nek' se to dogodi. Pustimo da vidimo to se dogaa s ozrajem ara-Jedan. to je s iznenadnim zatopljivanjima o kojima ima tragova?" I tako u nedogled. eli li se suprotstaviti strunjacima Uprave, mora biti vrlo oprezan.- Smatra, dakle, da e svi biti protiv moga stava?- U to jedva da treba sumnjati.- Pa, Bete, ja u im predoiti ono to znam. Uznastojat u oko onoga to mi se ini pravilnim. Ako oni ele drugaije, trebat e me u to uvjeriti.- Jesi li ti pogoen time to tvoja odluka nije prihvaena?- Nisam pogoen. Iznenaen sam to se o njoj uope raspravlja. Moram li ponavljati da ne znam za jo jedan takav sluaj. Ja sam leta i osposobljen sam donositi takve odluke. Nikad mi se nitko nije mijeao u16posao. Pozvan sam osamdeset zemaljskih svjetlosnih godina daleko da bih raspravljao o aru-Jedan. To znai da e svaka odluka tamo kasniti preko sto ezdeset zemaljskih godina. Kakvog to ima smisla?- Pozvan si na Zemlju zbog neeg drugog. Zar-Jedan ima posredne veze s tim pa ti je zato predloena odgoda odluke. Sto ezdeset godina je tih pet pokoljenja o kojima smo govorili. Moda e ih biti jo pet.- Bete, ti zna moje miljenje. Oni u Upravi ne mogu donijeti dobru odluku. Oni nisu bili na aru-Jedan, oni tamo nisu ivjeli. Oni imaju podatke i zagledavaju ih sa svih strana. Njih imam i ja.- U novije vrijeme u Upravi lako u letaima vide one koji poto poto ele iriti ovjeanstvo u svemir. Ekspanzionizam, kau.- Vidjet emo, Bete.Nisam vie htio o tome. Je li takvo to moglo opiti letaa: naseljavanje svemira, sve dalje i dalje, irenje onog dijela koji je zaposjeo ovjek?Thalai: A kako u sklopu toga tumaimo promjene u svijetu okonas?Dorman: Promjene i uzrono-posljedini slijed su najvjerojatnije opsjene naih ula. Zamislimo to ovako. Propadanjem kroz etvrtu pro-tenost mi mimoilazimo ono to u toj protenosti zaista postoji, a to mimoilaenje doivljavamo kao promjene. Na odreenoj razini promatranja na je svijet neprekinut... Hou rei, a upozorite me ne izjasnim li se dovoljno jasno, da promatrajui jednu odreenu toku u njemu, s poprilinom sigurnou moemo zakljuiti i o okolnim tokama. Primjerice, ako je takva toka na tratini, ovdje, ona odmah do nje ne moe biti vrh visoke planine ili dno duboka mora... Pa, kada mimoilazite te toke, osjea se ta povezanost i neprekinutost kao uzrono-posljedini slijed.Thalai: Svoju protenost svi osjeaju kao vrijeme, zar ne? Je li u toj misaonoj cjelini mogue putovati kroz vrijeme?Dorman: Ha, ha! Svakako. Nita lake. Ako je mogue probiti se u viu protenost, vrijeme se pretvara u udaljenost. Potrebno je samo odetati do eljenog trenutka, u prolosti ili budunosti!(Razgovor s Khabom Dormanom za Veliku mreu, Zemlja, 3594.-09.-20., ZRV)17Nisam vjerovao daje ijedan od nas - zdrave pameti - zagovarao takvo to bez obzira na okolnosti i opasnosti.Zaokupljalo me neto drugo. Osjeao sam, a u svoj sam osjeaj vjerovao, da je u cijeloj prii oko ara-Jedan i poziva da doem na Zemlju neto nedostajalo. Objanjenja me nisu zadovoljavala, a ponuene se injenice nisu uklapale zajedno.Zar-Jedan je bio u sreditu pozornosti Sustava jo od vremena kada sam bio na Irani-Tri. Tada su do mene dole vijesti da se upravo pristupilo njegovu preudeavanju. Vjerovalo se da e za etiristo zemaljskih godina on biti pogodan za naseljavanje. Ta je vijest ve tada bila stara dva i pol stoljea, jer je toliko putovala do Irane-Tri, a otprilike je toliko trajao i moj let do ara-Jedan. Oekivao sam da u se pojaviti na ophod-nici u prijelomno vrijeme kada bi moja pomo mogla biti dobrodola.Irana-Tri je bio osebujan svijet, vrlo udaljen od svih drugih. Toliko daleko, u stvari, da odatle nisam mogao birati svijet kojem bih trebao pomoi, jer nijedan od njih ne rauna stoljeima unaprijed. Odabrao sam zato onaj za koji sam vjerovao da e mu moja pomo biti dobrodola. Zemlja ili Zar-Jedan, bila je moja dvoumica. Zar-Jedan mi se inio veim izazovom.Tamo smo Klea i ja bili vrlo uposleni, a poziv na Zemlju nam je doao kad jo nismo tamo sve zavrili. Taj mi je poziv upuen, dakle, daleko prije nego to sam dospio u sustav ara, jer je do tamo putovao osamdeset zemaljskih godina pa sa samim arom-Jedan nije imao mnogo veze. Dapae, toliko sam se usredotoio na svoj posao da o samom pozivu nisam mnogo mislio. Razumio sam daje to moj sljedei zadatak kojem u se posvetiti kada zavrim onaj kojeg sam se prihvatio. Da se radilo o hitnji, Bet bi me upozorio na to.Zar-Jedan je bio moj posao i svakako sam bio sposoban donijeti o njemu dobru odluku. Uinio sam to u trinaest navrata prije toga, esto u teim okolnostima. Toliko je bilo neuveno to mi se predlagalo odgoditi svaku odluku da to nisam primio kao mijeanje u svoj posao. To je moralo biti neto krupnije, u emu je Zar-Jedan samo mali dio slike. Sve e se to razjasniti kada o tome popriam s Betom. Vremena sam imao.Obratio sam ponovo pozornost na svoju neposrednu okolinu, na svoje golo tijelo milovano toplim zrakom koji je strujao sa strana, svoju izmuenu kou, miie koje sam tek trebao priuiti da se ponovo pokreu. Razgibavanje je otpoelo i ja sam mu se prepustio ne obazirui se na18dodr nm ftje tijelo iovojleajneudoo*lo nije mjakih nfr-Kc-Oc-Disobepomo, oiv] tanje od vlasi" goj, vidjele su"e bile su zgusnsat vei. Bududi posljednje stola za prvi ctmVrlo tar odozgo i ninama. ma, ova se je bio hovena, pnbolne trnce to su mi se razilazili tijelom i uivajui u samom osjetu dodira, u. trljanju koe, u tome to se ponovo osjeam ivim. Preostalo mi je jo popiti uobiajenu mjeru napitka koji e mi pripremiti unutranjost na prirodno uzimanje hrane i pia i sprati sa sebe ostatak mrtvih stanica koe koje nisu odstranjene kada i nokti i brada. Ukoenje ivota je u zamrznutu stanju bilo gotovo potpuno.Kupka koja je uslijedila konano mije raskravila dugo ukoeno tijelo i ja sam najzad bio iv ovjek, duhom i tijelom. Kada se konano ovoj oko kovega, koji je sada bio i leaj i kada, podigao drugi put, a leaj zgrio u stolac, zakoraio sam vie oprezno, iskuavajui ulijenje-ne udove, no nesigurno u prostor sobe za zamrzavanje. Raspreno svjetlo nije ni sada doseglo punu jainu, uvajui mi jo uvijek osjetila od jakih nadraaja.- Koliko smo daleko... ili blizu, Bete?- Od Sunca-Tri?- Da. Vie volim kazati Zemlja.- Pet zemaljskih dana, kao to si i traio prije uspavljivanja. Najvei dio koenja je iza nas. Kreemo se jednolikom brzinom, razina je nerelativistika. Ti bi rekao: doplovljavanje. eli li podrobniji prostorni prikaz i slijed usklaivanja brzina sa Suncem-Tri?- Rado, Bete.U sljedeem trenutku prikaz je bio tu, pred mojim oima. U kutu sobe za oivljavanje, tamo gdje se nalazio pretinac s priborom za prvu pomo, oivjela je uta gruda sjajne svjetlosti. Krunice bijele svjetlosti, tanje od vlasi kose, ije su ravnine bile slabo nagnute jedna prema drugoj, vidjele su se jednim dijelom u sobi. Krunice unutranjih ophodnica bile su zgusnute i posve blizu Suncu, a meu vanjskima je razmak bio vei. Budui daje cijeli Sunev sustav prikazan u strogom mjerilu, one posljednje su se nale u drugom kraju prostorja, iznad jednostavnog stola za prvi obrok, i dalje, prema zidu.Vrlo tanka nit jasnog zelenog svjetla dolazila je u irokom luku odozgo i bliila se krunicama, sve vie se usklaujui s njihovim ravninama. U jednoj toki, a ona je ve bila blizu unutranjim ophodnica-ma, ova se zelena nit pretvarala u crvenu. Jo dalje, odsjeak crvene niti je bio zadebljan. Razumio sam daje nit predstavljala putanju Van Beet-hovena, pri emu je crveno oznaavalo put koji tek treba prevaliti.- Treba li ti tuma, Urte?19- Ne - rekao sam oblaei se.- A mrea s mjerilom? Uobiajena, krugljasta?- Ne, takoer.- eli li da promijenim mjerilo? Hoe li prikaz s logaritamskim udaljenostima kako bi se prostor oko Zemlje bolje istaknuo?- Ne, ali uveaj mi taj dio. Prikai uveani zavretak puta.Nova se slika uobliavala dok je stara slabila i nestajala, tako da su u jednom kratkom trenutku i nove i stare putanje bile tu, jedne kraj drugih. Sada se zelena nit koja je predoavala prevaljeni dio puta Van Beet-hovena vidjela samo manjim dijelom, ali je crveni dio putanje jo dolazio odozgo, mada znatno blae, i pronalazio treu ophodnicu sustava. Ova je imala, sada se to ve moglo lako uoiti, svog prirodnog pratioca ravnina ija je putanja takoer bila opisana svijetlom niti, donekle nagnutom u odnosu na ravninu Zemlje, tree ophodnice.- eli li opise uz predmete u prikazu? Ili moda hoe moja objanjenja? - opet je pitao mozak.- Ne. Uveaj mi jo vie sam zavretak puta.Novi prikaz vie nije imao Sunce u ovom prostorju, niti ijednu od ophodnica osim Zemlje. Mjesec, njen prirodni pratilac, bio je daleko u kutu sobe, pred zidom. Crvena nit ovdje vie nije dolazila odozgo, ve slijeva, i nije doticala Zemlju. Prestajala je na siunoj kvrici na jednoj putanji koja je bila istaknuta u prostoru i obilazila je Zemlju.- to predstavlja ovo zadebljanje putanje, Bete? - upitao sam.- Na tom dijelu emo koiti. Za sedam i pol sati spustit emo brzinu za priblino devedeset postotaka i omoguiti pristajanje.- Vidim da ovaj let ne zavrava na Zemlji - primijetio sam.- To je Hatorn, prihvatilite za meuzvjezdane brodove. Jasno ti je da se Van Beethoven ne moe spustiti na ophodnicu kakva je Zemlja. To nije ni potrebno.- S ljudima iz Uprave, dakle, razgovarat u tu, na tom prihvatilitu?- Sigurno. Na Hatornu je ured Galaktike uprave, najvei u cijelom Zvjezdanom sustavu. Tu e ostati dok se sve ne razrijei.- Tko e sa mnom raspravljati o aru-Jedan?- To e svakako biti ljudi za potporu naseljavanju novih svjetova. Oni iz Odjela potpore naseljavanju i Odsjeka za Zar-Jedan, naravno.- Jo uvijek ne vidim kakva je svrha svemu tome.V.v.Prije -Za- K:mu, ili me-Spuru z-Oho*- Gevidove nase%M -To e Mi -Nije ni i" -Tkojett-Nekidafci je prvi doprahpi- Trebam 1 tornu?-Nevc:.- Izvrsn- .- Ovaj je p da bude paljivij-1 sam san -Znam da od tebe.- Obuka je stolu.- Ono to $ resci, savijaa s jem, tvojim otkriNije trajalo20- Mi jo nismo razgovarali o tome. Ti si se sloio s ljudima na aru-Jedan i onima s Orana-Tri. Ovdje e sagledati koja je vanost tih razgovora na galaktikoj razini. Iz odsjeka za Zar-Jedan ekat e te Ka-mal Bort. On je najvei strunjak za Zar-Jedan.- Koji nikad tamo nije bio!- Nije, Urte. Ti si bio tamo da bi prenio ono to si vidio. On se bavio samo arom-Jedan otkako je tvoje izvjee prispjelo na Hatorn. Prije godinu i pol po zemaljskom raunanju.- Zar je za to vrijeme stigao sve nauiti?- Nije on jedini, ali je najsposobniji. eli li ostale podatke o njemu, ili njegov prostorni prikaz?- Ne sada, Bete. S kim u se jo tamo sastati?- S dosta njih. Ravnatelj Odjela potpore naseljavanju takoer je na putu za Hatorn...-Oho!,- ... Gez Aknar bit e tamo prije tebe. Poduprt strunjacima za sve vidove naseljavanja.- To e biti skup, Bete!- Nije ni to kraj. Svoj je dolazak najavio i Nor Uban... -Tko je taj?- Nekadanji ravnatelj Odjela za praenje naseljenih svjetova. Sada je prvi dopredsjednik Galaktike uprave, najmoniji ovjek u Upravi.- Trebam li se osjeati poaenim? Hoe li me i on ekati na Ha-tornu?- Nee te ekati. Doi e kasnije. Tvoj je doruak spreman.- Izvrsno. I ja sam spreman za njega. Kako je Klea?- Ovaj je put sve u redu. I sada razgovaram s njom. Uvjeravam je da bude paljivija i da nadzire svoja ula.-1 sam sam bio nestrpljiv kao poetnik.- Znam da jesi. Mada ima malo letaa koji su bolje svladali obuku od tebe.- Obuka je najtei dio letaeva ivota. to je ovo? - priao sam stolu.- Ono to sam uspio pripraviti. Sok od ronasa i limuna, voni naresci, savijaa sa zeljem, prepeenac i peciva s Orana-Tri, kaa s jai-jem, tvojim otkriem na aru-Jedan, topli napici. U slast, Urte.Nije trajalo dugo i ja sam se podigao od stola.21- Moje pohvale kuharu - rekao sam. - Izvui ovako neto iz vrtova s hranjivim rastvorima zasluuje priznanje.- Hvala, Urte. Smatrao bih to praznom pohvalom da ne poznajem tvoj tek.U jelu sam uvijek bio umjeren. Nas su, letae, od poetka uili zauzdati mnoge slabosti i strasti koje nerijetko podjarmljuju obinog ovjeka. Neto od toga su nas i nauili.- A sad u obilazak, Bete.Sutra, a danje Bet ve sigurno ustrojio kao to je to na Zemlji, poet u redovito vjebati. Danas sam se toga potedio, ali nisam elio propustiti protegnuti noge nakon buenja.Vrata sobe za zamrzavanje neujno su skliznula u stranu kada sam doao pred njih. Prostor s druge strane je bio jednako osvijetljen. Bacio sam jo jedan pogled preko ramena na koveg u kojem sam tako dugo proboravio, a onda sam prekoraio prag. Sve je tu bilo ureeno i isto, blisko i poznato i samopouzdanje se jo jednom uvrstilo u meni, poduprto sigurnou to nam prua okolina na koju smo svikli.Ulica je bila glavna prometnica onog dijela Van Beethovena koji su nastavali ljudi, a Van Beethoven po tome nije bio ni u najmanjoj mjeri osobit. Prostori za posadu u svim brodovima na kojima sam letio imali su ovakve 'ulice', protegnute du dijelova golemog bubnja koji je vrtnjom pribavljao osjeaj teine kad god brod nije ubrzavao ili usporavao.S moga mjesta mogao sam sagledati samo jedan dio 'lonca', kako su letai zvali dio velikog bubnja namijenjenog posadi. On se pruao vodoravno i ravno naprijed do neke udaljenosti, a onda, inilo se odavde, penjao uzbrdicom navie. Cijeli se 'lonac' sastojao od takvih ravnih odsjeaka, obino njih esnaest ili osamnaest, koji su se nastavljali jedan na drugi, svaki nagnut spram prethodnoga sve dok se posljednji nije opet spojio s prvim, zatvorivi na taj nain mnogokutni prsten oko sredita vrtnje. Sa svoga sam mjesta mogao vidjeti svoj i sljedei odsjeak, esto i dijelove onog iza njega, na jednu ili drugu stranu. Kad obiem pola 'ulice', doi u na mjesto koje mi se sada nalazilo nad glavom, skriveno stropom iza kojeg je osovina golemog bubnja.Umjetna teina dosezala je neto vie od osam desetina one na Zemlji i dostajala je za osjeaj pripadnosti podlozi kakav meu ostalim stvorenjima to koraaju, puu ili skakuu imamo i mi ljudi. Pa ipak, na mnogo naina se mogla razlikovati sila privlaenja velike ophodnice odmirkrato22one vrteeg bubnja i na mnogo se naina dalo utvrditi u kojem se smjeru 'lonac' okree. Neki od letaa su ak tvrdili da tranje u jednom smjeru osjeaju kao uzbrdicu, a ono u suprotnom kao nizbrdicu, ali, ako je i postojala takva razlika, sam u nju nikada nisam bio siguran. Pogotovo ne u bubnjevima promjera kakav je ovaj na Van Beethovenu.Sredinji prostor za odmor otvarao se preko pedeset metara u duljinu, a u visinu skoro deset i gotovo bi se dao zamijeniti s dijelom ive prirode. Ne samo zbog ljunanog ala, kamenom obloenih staza, udaranja valova i uma borovih kronji na vjetru; vie zbog dojma visine pojaanog plavetnilom. Jedno sunce, uto kao zemaljsko, arilo je iz visine.Zaustavio sam se.- Ovo je Zemlja, rekao bih. -Da.- To se ne moe ni sa im usporediti, Bete! Takvu ophodnicu svemir vrlo rijetko nudi ovjeku.- Ima ih slinih. Zaboravio si Aru-Dva.- Ara-Dva je prelijep svijet. Ali teko da pripada ovjeku.- Ovdje sam ti pripremio Zemlju. Da se priui na krajolik koji je tamo uobiajen. Mogu ga i promijeniti voli li vie gorske panjake, pitome livade, ili togod drugo.- Ti me poznaje bolje no ja samog sebe. Mislim da e i Klei ovaj krajolik odgovarati.- Siguran sam da hoe i da ete provesti ovdje ugodne trenutke.- Razgovarajui o neravnotei ozraja na aru-Jedan... Ha, ha... to se s njom zbiva, uostalom?- Moemo k njoj. Ve je otvorila oi.Napustio sam perivoj ispunjen suncem, mirisom mora, zvukom valova to pokreu ljunak tarui kamenie jedan o drugi, hujem vjetra i krianjem morskih ptica. Krenuo sam ulicom naprijed, mimo briljivo voenih nasada u hranjivim rastvorima, kraj ugodnih odmorita i zaklonjenih blagovaonica, vjebaonica, ureda, itaonica, knjinica i sluaonica, dvorana za sastanke i prikazivanja, skladita i svega ostalog, sve dok ponovo nisam doao do soba za zamrzavanje.Zastao sam na trenutak pred jednim od izlaza koji vode do promatrakih stanica, ali sam se ipak od njega okrenuo. Vratit u se kasnije s Kleom. Njoj bi moglo biti uzbudljivo izii iz lonca i pogledati u mrane dubine iz kojih are daleke zvijezde.23Prvi dojam, koji se stekne kad se zakorai u odjeljak odvojen samo prozirnom stijenkom od svemirskog bespua, je snana vrtoglavica, jer se poput cijelog lonca i taj odjeljak vrti ne bi li priskrbio osjeaj teine. Promatrau se, naravno, ini da se sav svemir i zvijezde pomamno vrte oko njega, puni okret za oko tridesetak zemaljskih sekundi, pa je neviniku jedini spas zatvoriti oi ili odvratiti pogled od te bjesomune vrtnje.Tek zatvaranjem vrata prema loncu i koenjem promatraka se stanica da zaustaviti, mada e se zvijezde onome u njoj jo dugo vrtjeti u glavi i onda kada se ona vrsto umiri u odnosu na ostali brod. No kada se jednom i ta omaglica pred oima razie, a tijelo se naui na osjeaj manjka teine, to e uslijediti ne bude li brod ubrzavao ili usporavao, promatra e se nai pred beskrajnim dubinama praznog prostora proaranog vatrama tisua zvijezda.Moi e jo vidjeti i dijelove svog broda daleko ispred sebe, njegovu razvedenu i pauinastu grau, pa i veliki bubanj to se stalno okree njemu za leima, brzo i ravnomjerno, teko poimajui da mu je jo maloas 'gore' bilo u smjeru sredita vrtnje. S toga se mjesta najbolje vidjelo koliko je golem promjer bubnja, odatle su se mogli zapaziti i dijelovi koji su se okretali u suprotnom smjeru i tako ponitavali njegov okretni moment, takoer i tit koji otklanja svemirsko zraenje i tota drugo.Za trenutak sam zastao pred jednim takvim izlazom, ali i produio dalje. Na vratima pred kojima sam se zaustavio pisalo je jednostavno KLEA, a ispod toga je treptao mutnonaranasti natpis: OIVLJAVANJE.Rasvjeta se u dijelu hodnika pred vratima dobro pritulila, prije nego to su se ona neujno pomakla ustranu. Unutra je bio jednaki polumrak. Blagi miris koena sijena. U krinji stoje stajala u kutu, jo uvijek zastrta staklenim pokrovom, lealo je nepomino tijelo.- Ona te moe uti, Urte. I vidjeti. Bolje je da se ne napree. Ve sam je pripremio na tvoj dolazak.Primijetio sam igle za ubrizgavanje kako napreduju prema tijelu i pod strogo odmjerenim kutovima se zarivaju u neprirodno blijedu i utu put. Jo malo i obamrlo truplo e ponovo biti iv ovjek.Prostor je bio uvlas isti kao i u sobi iz koje sam iziao. Prigueno i raspreno svjetlo. Boje blage, uglavnom bijela i naranasta. Uz koveg s tijelom tu je bio i potpun pribor za prvu pomo, duboki naslonja za odmor s naslonom za glavu, jednostavan stol za prvi obrok i dva stolca.Pri$ao st stvarima koje jop vom ovjeku, o i Hatomu. Ohrabri Betovom paskcM"Sve je pod Beethoven je sm malen, ali potpui- Ne znam nosti odnosa u I znanju kojem sa vrijeme jednom < Orana-Tri, MagaPognuo sanr gue nositi se s n- Go, Bete! Sljedei je 1ha ispresijecana- Bez predr- Bez predr Poeli smoma. Poznavao sa na obuci na MaL po cijeloj ploi i je glatko izabira otvorenih nastu] njegovom ili mo Igra se odu bitka, ali ga nik no i stavio me i pokazao svoje u vra no stoje- Odlino, nisi nepobjediv.- Hvala. Pi diti. Ipak, najma- Mijenja24Priao sam Klei i govorio joj o onome to sam vidio i doznao, o stvarima koje joj je moda Bet ve rekao, ali koje se radije vjeruju ivom ovjeku, o nedoumicama oko ara-Jedan i o tome to nas eka na Hatornu. Ohrabrio sam je da izdri jo tih nekoliko zarovskih sati pod Betovom paskom, a onda emo zaista moi razgovarati."Sve je pod Betovim nadzorom", pomislio sam. "Bez njega Van Beethoven je samo kovinska ljutura, s njim to je ureeni svijet za sebe, malen, ali potpun."- Ne znamo emu misli, Urte... Vjerojatno promilja o zamrenosti odnosa u kojima si se naao... Ili o svojoj ovisnosti o ljudskom znanju kojem sam ja jedan od krajnjih izraza... Zato ne bi prikratio vrijeme jednom od igara u kojima si jak? ahu ili gou? Nekom igrom s Orana-Tri, Magata-Pet ili Zemlje?Pognuo sam glavu. Dok Klea ne ustane... Ali ne ah... tu je nemogue nositi se s mozgom. Osim ako on ne igra ispod svojih mogunosti.- Go, Bete! Da vidimo to zna!Sljedei je trenutak na povrini stola zasjala svijetlonaranasta ploha ispresijecana mreom crnih crta. Sjeo sam na stolac.- Bez prednosti? - upitao je mozak.- Bez prednosti.Poeli smo popunjavati kriita, ja plavim, a Bet srebrnim svjetlima. Poznavao sam ovu igru, dapae vrlo dobro sam je igrao dok sam bio na obuci na Magatu-Pet, ali mozak je bio mozak. Ubrzo se rat razmahao po cijeloj ploi a da ni jedan od nas nije stekao uvjerljivu prednost. Bet je glatko izabirao izmeu opasnih prijetnji na osvojenom dijelu ploe i otvorenih nastupa tamo gdje prostor jo nije bio u vrstom posjedu, njegovom ili mom.Igra se oduljila. inilo mi se da sam uvijek na rubu premonog dobitka, ali ga nikad doista nisam uspio i ostvariti. Bet je uzvraao savreno i stavio me u nekoliko navrata pred teke nedoumice. Na koncu je pokazao svoje umijee u sitnom nadigravanju i pobjeda je bila njegova, vra no stoje kazivala razlika od pet bodova.- Odlino, Bete - morao sam priznati. - Pobijedio si. Ali mislim da nisi nepobjediv.- Hvala. Pruio si jaku igru, Urte. Sigurno je da me moe pobijediti. Ipak, najmanje dvije treine igara bit e uvijek moje.- Mijenja li nain igre ovisno o protivniku?25- Sigurno. Mi se poznajemo jako dobro. Znam daje u tvojoj prirodi poduzetnost i napad pa traim priliku u slabostima takvog pristupa.- Mogao bih te zamoliti da to vie ne ini.- Mogao bi. inim to dok mi ne postavlja ogranienja. Ti mi moe postaviti bilo kakvo ogranienje: zabranu igranja na jedno odreeno sjecite, primjerice, ili igranje s devet desetina mogunosti. Mogao si uzeti i prednost.- Drugi put. Kako je Klea?- Upravo sam joj rekao da moe govoriti. Uskoro u joj ukloniti pokrov pa e je i ti uti.- Koliko nas jo vremena dijeli od pristajanja na Hatorn?- U jedinicama vremena sa ara-Jedan?- Ne. Poeo bih se ve privikavati na zemaljsko vrijeme.- etrdeset devet cijelih tri pet... sati. To je, po desetinskom sustavu, svjetsko vrijeme.- Manje od pet dana, jasno, tako sam i traio. To je oko sto dvadeset sati po starom sustavu, zar ne? To znai da smo ve blizu.- Ve smo blii Suncu od Sunca-etiri. Jo smo izvan ravnine koju ini putanja Zemlje za oko dvanaest stupnjeva, ali se i taj otklon smanjuje.- A brzina?- Tri je puta smanjena, svaki put za devedeset postotaka. Sada je ispod tristo kilometara na Zemljinu sekundu. Do Hatorna nam preostaje preko sto dvadeset gigametara, sa svim usklaivanjima. Trenutana brzina je u odnosu na Sunce, potom emo je mjeriti u odnosu na Zemlju i konano na Hatorn.- Hatorn, na kojem se okuplja cvijet Galaktike uprave da bi sa mnom raspravljao o aru-Jedan!- Urte, moda je vrijeme da se ponemo pripremati za taj skup... Osjetio sam da mi nainom obraanja eli doznaiti ozbiljnost predmeta.- Zar moram jo neto znati o aru-Jedan?- Urte... Zar-Jedan je novi svijet od kojega svi mnogo oekujemo. Meutim, sve oko njega bi se ve razrijeilo i bez nazonosti ljudi kao to su Gez Aknar iz Potpore naseljavanju, ili pogotovo bez Nora Uba-na...-Onda?tanju su mm-Do"iMd dana uzbuM; mda o tome Hfct na? Jesi li ti -Da.jesti koje sam p sam da je bolje i njem poloaja"!Bet mi je Mj vu prijetvornu Ipi meni na usluzi! 1 bran i neobttzd Moda nas, ljudeDublje sa" dah. To nije lad najbolji pristup, ticalo Zara-Jedai zavanja sam reki uti nakon buei zajedno.- Ispriava] te. Preutio sam buduem zadafki sve ono to ova i aja.Jedino ja! S promaklo kako j cima.Proistio sai- Kako je n dopire do mene?- Od tebe s< daleko putovao c26- im su oni uzbueni do te mjere da hitaju k tebi na Hatorn, u pitanju su mnogo vei ulozi.- Moda i sam smijem znati kakvi.- Do sada nije bilo prilike za razgovor o tome. Mada je na Zemlji dana uzbuna prije etiristo pedeset njihovih godina.- Uzbuna na Zemlji? U vezi s im? Prije etiristo pedeset godina, a da o tome nita ne znam? Je li to jo uvijek vano nakon tolikog vremena? Jesi li ti znao o tome?- Da. Znam sve o tome otkako smo doli do Zara-Jedan. To su vijesti koje sam primio po povjerljivom propustu Velike mree. Smatrao sam da je bolje ne uznemiravati te time dok si bio zauzet ralanjivanjem poloaja u kojem se naao Zar-Jedan.Bet mi je tajio neto od najvee vanosti! Be obzira na svu njegovu prijetvornu ljudskost u ophoenju, on je bio stroj, umjetna tvorevina, meni na usluzi! Trebalo mi je sve umijee svladavanja da bih ostao pribran i neobuzet estinom. On, mozak, je upravljao ovim pohodima! Moda nas, ljude, nije ni trebao!Dublje sam se naslonio na naslon oputajui miie i zadravajui dah. To nije laskavo za mene, ovjeka, ali mozak je obino izabirao najbolji pristup. Prisjetio sam se da sam sam otklonio sve to se nije ticalo Zara-Jedan. Klea i ja smo tamo vrlo naporno radili, a prije zamrzavanja sam rekao Betu da u o pojedinostima svog idueg zadatka rado uti nakon buenja. Obradovali smo se da je to Zemlja i da emo tamo zajedno.- Ispriavam se zbog toga to ti o ovome nisam govorio ranije, Ur-te. Preutio sam to u najboljoj namjeri, a ni ti se nisi raspitivao o svom buduem zadatku. Jedino si ti, meutim, sposoban pravilno procijeniti sve ono to ova vijest povlai za sobom i sagledati svu zamrenost poloaja.Jedino ja! Svjestan sam da se ne mogu nositi ni s Betom. Nije mi promaklo kako je osjetio moju ljutnju i lako je otupio posljednjim rijeima.Proistio sam grlo.- Kako je mogue da vijest stara etiristo pedeset godina tek sada dopire do mene?- Od tebe se ne trai nita posebno u vezi s tom vijesti. Mnogo si i daleko putovao da bi te ona lako stigla. Pogotovo prije Zara-Jedan.27-Irana-Tri?- Na Zemlji je prolo dvjesto pedeset godina dok si ti putovao od Irane-Tri do ara-Jedan. Dok je ona stigla do Irane-Tri, ti vie nisi bio tamo. Na aru-Jedan nisi imao lagan posao, a ionako si se vraao na Zemlju. Zato te nisam uznemiravao.- Dobro, Bete - rekao sam pomireno. - Zbog ega je dana uzbuna?- Uzbunjen je cijeli Zvjezdani sustav pa je i zamrzavanje zateenog stanja na aru-Jedan posljedica toga. Smatra se da su ljudskom grekom narueni najsvetiji zakoni ovjeanstva u svemiru. Sveukupno osvajanje svemira bilo je pred preispitivanjem. Mogao bih rei daje to jo uvijek.- to se dogodilo? Govori kao daje propao jedan od svjetova.- I jest. S tom razlikom to nije izgubljen samo jedan svijet. Pogoeno je i ustrojstvo koje je slalo ovjeka u svemir sa zadatkom naseljavanja podobnih svjetova.- Koji je svijet zadesio taj udes? O kojoj se ophodnici radi?- O Ari-Dva, Urte. Aratonu.pisane danas, sam, vlastito pismk i razliit od i rairenost bicKroznj a, pa su osvajanja sa uenosti pazmanm gali teke naporu su govorili u nm narodi poeli ag pokretljivosti staPoelo se m od jednog strane nost koju bi izvqi na, pa su svi ombili nametani.28Drugo poglavljeSpoznajaNa Zemlji se oduvijek govorilo mnogo razliitih jezika. Od poetka pisane povijesti, a sigurno i prije - o emu nemamo tragova -pa sve do danas, to ini najmanje sedam tisuljea, a najvjerojatnije i punih o-sam, veina je naroda njegovala svoj jezik, prilagodavala mu i razvijala vlastito pismo i pomno ustanovljavala razlike po kojima je bio drugaiji i razliit od svih ostalih jezika. Jezik je uz tono odreenu zemljinu rairenost bio glavnom oznakom svakog naroda kroz stoljea.Kroz dugu povijest drevnih naroda na Zemlji bilo je slabog mijeanja, pa su samo trgovci i poslanici znali strane jezike, a seobe naroda i osvajanja su bili sredstva njihovih irenja. Uvijek se smatralo znakom uenosti poznavati vie no jedan jezik, a marljivi su lutai svijetom ulagali teke napore da bi nauili dva, tri, pet ili deset jezika, uz onaj kojim su govorili u rodnom domu. Velike su promjene nastupile kada su se narodi poeli osjetnije mijeati, a znanstveni je razvoj donio promjene u pokretljivosti stanovnitva.Poelo se smatrati gubitkom vremena mora li pojedinac uiti vie od jednog stranog jezika, osim ako mu sami jezici nisu strukom. Prednost koju bi izvojevao narod iji bi jezik postao sveopi odmah je uoena, pa su svi oni nastojali nametnuti svoj, a odbaciti ostale koji su njima bili nametani.29Opet sam se tresao kao da mi je tek predstojao 'gr prisjeanja'. Ono to je ovaj put iznjedrio bolni dodir s mojom prolou potreslo me je do temelja. Do te mjere da jo nisam pojmio to to uistinu znai. Niti e to biti lako osmisliti, ni sada ni u budunosti.- Dir ani!To otkrie nije pogodilo samo mene. Rein napukli glas, pun nevjeri-ce i straha, kao da joj nije pripadao. Nisam je, meutim, u tom trenutku mogao utjeiti. Borio sam se da sam ne budem shrvan teretom spoznaje.- to si rekao, Dir ani? Ne, to nisi rekao! To ne moe biti istina! Skoila je k meni, ali je u mraku naletjela na glatki zid na koji samse naslonio. Moralo je to biti bolno, ali sada nije za to marila.- to si rekao, Dir ani? - uhvatila me je rukama koje su opet drhtale. - Rekao si da se sjea svoga imena! Ne ali se sa mnom, Dir ani! Kako si se zvao? Kako ti je bilo ime?Zagrlio sam je lijevom rukom kako bih je umirio, ali taj je oslonac moda meni bio potrebniji. Duboko sam i sporo uvukao dah u plua, onako kako sam nauio initi kada sam trebao ovladati sobom u tekim okolnostima.- Ja sam Kinel sa zvijezda - ponovio sam tupo.- Ti si... Ne, Dir ani! Razumije li to to znai? _- Ne - rekao sam odsutno, ali iskreno. Zaista, na koji me se nain to doticalo i kakvog je znaenja moglo imati nisam ni slutio.- Ti si putovao po zraci svjetlosti! Ona slika... To se slae... Ti si bog, Dir ani! Oprosti meni. Nisam znala... Bila sam prisna s tobom i doputala sebi iznijeti ti neka svoja traenja... O, nebo Kinelovo...Novi udar plaa ju je potresao i ona se izmakla mojoj ruci i pala na tlo. Ja sam ostao na nogama vraajui snagu u udove. Ono to nisam mogao sebi jasno predoiti sada objasnit e se samo jednom kasnije. Zaludu je bilo nad tim beskrajno zdvajati. Puno znaenje tog zaprepa-ujueg prisjeanja koje me je otkrilo kao Kinela, a to je bog linitski, svemogui i vjean, teko da u skoro sagledati. Onda je bolje nauiti ivjeti s tim.Spustio sam se do Ree. Ona se tresla od plaa, jadno i neutjeno.- Tko bi mogao znati to to uistinu znai, Rea anai - rekao sam njeno.U mrklom mraku mogao sam samo po dodiru njena lica o moju ruku zakljuiti da se okrenula k meni.30AUkoja sv < kori: Potre&a . jezik, km -zvani u lakom grao*. jezika pa sm/tike uprs com daipi on je to meuncrodm wm drugi, saeti: jela: temeipm svjetovima- Ti si bog... a ja jadno i smrtno bie koje bogovima ne spada. Nemamo nieg zajednikog, osim ovog prostorja u kojem smo zatoeni. A ti e se znati osloboditi, im ponovo vrati svoje moi...Na ove bih se rijei mogao osmjehnuti da sam se posve oporavio.- Dopusti da ti kaem, Rea anai...- A ako nisi bog... oprosti to to kaem... ali ponekad djeluje toliko ljudski, nezatien i bespomoan... kao onda na Telenu, kad si bio ranjen... to je onda s naom Vjerom, naom ostavtinom i linitskim naslijeem? Je li sve matarija, izmiljotina? La?Razumio sam to. Sada vie no ikad dosad i najzad potpuno i iz prve ruke spoznao sam koliko je moja prolost isprepletena s tajnom svijeta u kojem ivimo. Araton i ja... Liniti i ja... Na koji smo to nain vezani?Neki su narodi bili u povoljnijem poloaju i zaista su uspjeli do neke mjere nametnuti svoj jezik drugima. Neki su umni pojedinci pokuali zaobii tekou ustanovljavanjem novih, umjetnih jezika, koji su se zasnivali na onima davno izumrlima, ili su bili potpuno iz korijena izmiljeni, ili su posuivali rijei iz razliitih postojeih jezika. Ovakvo je stanje obiljeavalo i vrijeme prvih prodora ovjeanstva u svemir.S vremenom su iz gomile raznovrsnih umjetnih jezika izdvojena dva koja su ojaala u odnosu na sve ostale. Nisu ni ostali propali, ali su se koristili na ogranienim podrujima i u zatvorenim skupinama ljudi. Potreba za sveopim razumijevanjem ustoliila je takozvani temeljni jezik, kasnije nazvan i prvim, stoje naziv bez pravog opravdanja, i takozvani saeti ili 'najbolji' jezik koji se odlikovao jasnoom, kratkoom i lakom gradnjom sloenica. Na koncu su se ljudi podijelili i oko ova dva jezika pa su jedni prihvatili jedan, a drugi drugi.Poetkom dvadeset drugog stoljea ojaala je uloga i utjecaj Galak-tike uprave, jer je irenje ovjeanstva u svemir postalo stvarnom inaicom daljnjeg razvoja. Uprava je odabrala temeljni jezik kao svoj slubeni i on je to ostao do danas. Moda su upravo zbog toga mnoga druga tijela i meunarodne ustanove na Zemlji kao svoj slubeni jezik odabrale onaj drugi, saeti ili 'najbolji', pa se kroz sljedea stoljea gotovo ustalila podjela: temeljni je jezik pripao svemiru, a saeti Zemlji i, kasnije, naseljenim svjetovima. Veliki postotak ljudi govorio je i sluio se s oba jezika._________31Neraskidivo, rekao bih, proeti jedan drugim ijedni drugima, jer je prolost Linita i Aratona natopljena predanjima o Kinelu i njegovu narodu, drevnim iskuenjima i tekim dvojbama koje je on razmrsio.- Da sam se ovaj trenutak spustio iz bezmjerja po plavoj zraci i pred trenutak ostavio boanski sjaj zvijezda... Rea anai... meni bi od svega toga bile dragocjenije uspomene na ove dane iskuenja i muka kroz koje smo zajedno proli. Zna i sama da nas ne vee samo ovo prostorje. Ono to smo zajedno proivjeli niim se ne da izbrisati. Zar moe dvojiti u to?mrcnula je jednom, pa opet, i jo nekoliko puta.- Zato ne ostavimo sve meu nama onako kako je i do sada bilo? - nastavio sam. - Jednom e se sve samo objasniti. Ti si odmah izvukla krajnje zakljuke... To to sam se prisjetio da sam Kinel, dapae s tim pobliim odreenjem 'sa zvijezda', jo ne znai da imam bilo to s Ki-nelom, osobom ili bogom iz linitske prolosti. ekat emo do novih prisjeanja kako bi se to razjasnilo.Njena je drhtava ruka naila na moju, ali ju je ona odmah i povukla.- Ja... ne znam to bih rekla... Dir ani... Oh, ne, to ime ti vie ne pripada... Ne znam ni kako te osloviti! Ni kako govoriti s tobom! Sve... sve je srueno...Zajecala je. Oprezno sam joj dodirnuo rame, njeno lijevo rame svojom desnom rukom, a onda je zagrlio.- Meni je najdrae kad me zove Dir ani. Volio bih da tako ostane, bez obzira na sve. Htio bih ti jo neto rei, ako me slua...Kimnula je glavom to sam osjetio po pritisku njene brade o moje rame. Uzeo sam je za ruku i oprezno poveo do leaja gdje smo bili prije.- Ja sam, Rea anai, onaj ovjek kojeg si upoznala u Andoru i kojeg zna odonda. Ono to sam bio prije i odnosi kakve sam tada imao spram drugih ljudi ne bi smjeli tome puno dodavati ili oduzimati. Bojim se, dapae, da me to prijanje vrijeme ne otkrije kao zloinca i nevaljalca. Jer, iako ne mogu govoriti o potankostima, sjeam se da sam naudio Aratonu.- Onako kako mi to razumijevamo... ako si zaista Kinel, bog li-nitski, ti si gospodar ivota i smrti... Da si unitio Lines, nitko to ne bi smio dovesti u pitanje.- Jo uvijek se protivim prihvatiti putovanja u neizmjerje i vjenost kao stvarne i mogue. U stvarnom svijetu takve stvari ne postoje. Prema tome, moj je najtvri stav da je oko Kinela mnogo toga nadodanog i pretjeranog, ili daje sve skupa izmiljeno.DO"":straluaa32- Zar i nakon toga to zna da si Kinel? To znai da si bio ovdje u Aranimu prije Soranskog udesa i jo jednom, jo ranije, kada si doveo ljude na Araton. Prije tisuu godina, moda. Zar si to zaista ti uinio? Doveo ljude na Araton! Kako bih se trebala osjeati povlatenom to sam s besmrtnim bogom... A umjesto toga... osjeam samo tugu...Zamukla je. Ve sam se sasvim oporavio pa sam bio spreman i na alu.- Rea anai... iskreno... jesam li ti nalik na starca od tisuu godina? Irken bi bio mladi prema meni...- Dir ani - njen je smijeh bio krt i rastrojen. - Gotovo sam rekla: nevjerni Adrase. Ali to nema smisla. Bog koji ne vjeruje u samog sebe... Kakvog to ima smisla?- Nije to pitanje kakvim se ti meni ini - nastavila je. - Procijenila sam te na trideset pet godina, jer ostavlja takav dojam. Ali ne bih se zaudila ni ako bi se ovaj tren promijenio pa izgledao da ima dvadeset... Moda i jesi, to e se vidjeti ako igda ugledamo svjetla.- Nikada nita nadnaravnog u vezi sa sobom nisam primijetio. Ne vjerujem u takve stvari. Vidjet e kako e se to izvri u sasma obinu stvar. Odbijam prihvatiti tisuljea iva ili neprirodno kao dijelove stvarnosti.Snaga i utjecaj Galaktike uprave omoguili su temeljnom jeziku da bude sve vaniji i vaniji, ali puanstvo koje je govorilo saetim jezikom daleko je premaivalo ono koje se sluilo temeljnim. tovie, kako se saeti jezik prenosio na nove svjetove, a oni su meusobno vrlo uinkovito odijeljeni, svaki je svijet razvijao svoju inaicu saetog jezika pa su se oni poeli razlikovati. Danas se ljudi s Lare-Tri i oni sa Zemlje ili Sardara-etiri jedva razumiju pa u meusobnom sporazumijevanju pribjegavaju temeljnom jeziku. Zasluga je Uprave da se on promijenio malo ili nimalo tijekom stoljea otkako je prihvaen.(Idor Baid: 'Ustanovljene i propisane razlike u pisanju i izgovoru razliitih inaica saetog jezika, kakve su u uporabi na sljedeim naseljenim svjetovima: Zemlja-Azija, Zemlja-Afrika, Zemlja-Sjeverna Amerika, Lara-Tri, Sardar-etiri, Ahal-Dva, Oran-Tri, Rama-Dva i Deudana-Tri', pisani rad za zavrni ispit, usporedno jezikoslovlje i knjievnost, Saharan, 2990.-12.-07., ZRV)33- Kada malo bolje razmislim... U vezi s tobom... uda su te uvijek pratila! Kako si se samo brzo oporavio od ranjavanja u Andoru! I kasnije... Na Arkturu... Nitko ne bi preivio onakvu ranu kakvu ti je nanio Irver na vrhu Karumala! Ti si hvalio moju umjenost vianja... Ne, Dir ani... Opet te tako zovem... Bilo je to mnogo vie od toga... ak se i Indar udio kako su brzo zacjeljivale tvoje rane dok smo se probijali Telenom i kroz Ogrud.Nasmijao sam se gotovo se zabavljajui.- Rea anai. Mislim da je to pretjerivanje. Ali ono to doista elim je da me ti ne smatra boanstvom. Odagnaj sva razmiljanja koja mijenjaju nae odnose. Ti me dovoljno poznaje. Ime je samo privjesak osobi. Primi to kao puko glasovno odreenje. Ja sam jo uvijek Dir Moros.- Ali zar ne vidi koliko stvari zaista upuuje na to da si ti Kinel? Ona slika, ono golemo platno pred kojim smo propali u Irverovu stupicu... Tada sam mislila da su na platnima naslikani ljudi koji su se skrivali iza obrazine uvara Tajne, jedan zamjenjujui drugoga... Da, nakon iskustva u Adur-Imkoru ne vjerujem u besmrtnost Irverovu... On je samozvanac i varalica. Ali tvoja slika u Urgul-Olgiju... Ona bez sumnje podupire ime kojeg si se prisjetio.Kao to je rekao Irken: Postoje sauvane slike s Kinelovim likom i zapisi s njegovim rukopisom. Vidio sam njegov potpis i sam na posljednjoj stranici Knjige Istine. Zar je to moj potpis, na koncu?Ako je to Irken znao... a on je bio zatoenik u Urgul-Olgiju... ako je vidio takvu sliku... Zvijezde Kinelove! Nije li me Irken prepoznao tamo na Arktasu, a da mi o tome nije htio nita rei? Nije li mi zato dao Knjigu Istine koju sam i sada nosio sa sobom? Zaista su se mnoile potvrde koje su me prokazivale kao Kinela, bez obzira na to to to znailo. Holok je to znao jo od samog poetka, od prvog pogleda na mene, moda ve u prvom nasrtaju na moj ivot u 'Ingaru Linesa'.Je li njegova odlunost da me zarue bila ukorijenjena u elji da sauva Araton za ljude, kako mi je otkrio Irken? Moda je vjerovao da sam ja doao pozvati njega na red, a ljude vratiti na zvijezde?Stresao sam se.- Ne zaboravi na tvoje prisjeanje da si uinio zlo Aratonu - nastavila je Rea. - Nismo li zakljuili da si bio osoba od vanosti? Zvijezde Kinelove! Osoba od vanosti! Proizilo je da si i vie od toga... Bog sam!tttjc*irfli34-1 sam sam time zbunjen, Rea anai... Ali kao to nita pametno nismo mogli iznai ni nakon mojeg prvog prisjeanja u Antarovu Olidoru, neemo to moi ni sada. Govorim ti iskreno da sam potpuno zbunjen ovim saznanjima, od onog prisjeanja da sam inio zlo Aratonu do ovog posljednjeg... Da nisam znao odvojiti svoja razmiljanja od jalovih nagaanja i matanja, poludio bih, Rea anai...- Morat u se jo mnogo truditi da bih mogla s mirom prihvatiti to to se oko mene dogaa... Dir ani... zvat u te tako i dalje, ali neka je zebnja u meni kad god izgovorim to ime... Dir ani... vladala sam svojim ivotom jo pred pola godine. Neke sam stvari prihvatila kao neosporne... Kinela kao naeg zajednikog oca koji nam je dao Araton... uvara Tajne koji bdije nad nama i pazi da ivimo kreposno slijedei Kinelovu pravdu i udoree. Za mene je bilo neosporno - i za veliku, veliku veinu Linita jo jest - da je za Prvog razdoblja krepost bila na vrhuncu, a ovje-tvo i potenje prirodni posljedak udorednog drutva. Tome smo i mi trebali teiti uz Irverovu pomo. Vjerovali smo da negdje iza svake spoz-natljive daljine - na mjestu koje moemo dokuiti, ako niim drugim, ono vidom za vedrih noi - stoluje na vjeni zatitnik koji e pohitati na Araton naemo li se pred krajnjim iskuenjem. To je i meni bilo osloncem, to i danas prua sigurnost ljudima u svijetu, jer oni u to vjeruju.Rea je govorila tiho i sabrano, kao da govori samoj sebi. Njen se ureeni svijet sruio. A ja sam bio tome jedini uzrok.- Onda je pukla moja vjera u ljude, u njihovo umijee ustrojavanja pravednog drutva. Andor je za mene bio olienje zla pa sam dobro premjestila u Ordon i vjerovala daje tamo. Dok nisam vidjela kako se tamo vlada i kakve gnusobe prireuju vlastodrci u borilitu. Potom Irver... on je za mene bio oslonac vieg reda, zatitnik udorea i vrline, reda i pravde, koji bi nas trebao upuivati u smjeru mira i blagostanja, onog to smo nekad imali. Irver je laac i varalica, a njegove su vodilje vlast i mo... Boji namjesnik se otima za utjecaj s Atagijem i lolom Alidad, sada Indarom, umjesto da se skrbi za Kinelov puk!- Preostaje samo Kinel - nastavila je. -1 preko svih oekivanja, iza najlue moje mate, on je do mene, tu, njemu ovo govorim. Nemoj sruiti tu posljednju nadu u meni daje svijet pravedno ustrojen! Ako nema bogova... zlo je prirodni vladar svijetom!- to se tie sigurnosti i oslonca, Rea anai... - oprezno sam je prekinuo. - Moda bi tu trebalo ozbiljno razmotriti ono to propovijedaju35Irken i Kardanor. Boga treba traiti u sebi, ne oekivati da e se on spustiti iz zvjezdanih visina i bez naeg truda preobraziti na svijet u izvorno bljetavilo.- Ja govorim o onome to su me uili! Moj mije pouavatelj rekao, kad sam imala deset godina, da ivimo u sretnom vremenu jer e se nama Kinel obratiti. Nas su uili, svi oni u koje sam vjerovala, ili im priznavala da su o tim stvarima znali, ili razmiljali vie od mene, ujedno ustrojstvo svijeta. Da sam se rodila u Arktasu, moda bih slijedila ono to je taj starac govorio. Meutim, elim mu da uspije. Neka pridobije one krvoedne hodoasnike koji prolijevaju krv s Irverovim blagoslovom!- Ako i uspije... uspjet e meu malim brojem Linita. Vjerujem da e jo dugo Irolgar biti glavnim duhovnim voom.- Ako ga ne ukloni onaj koji ga je na to mjesto postavio... Kinel, bog sam!Lecnuo sam se. Je li to Rea mislila na mene? Zaista nikad - a tu sam se opet morao ograniiti na vrijeme zasegnuto mojim sjeanjem -nisam posezao za mjestom uvara Tajne. Jesam li se na Aratonu obreo, sputajui se po zraci svjetlosti iz neizmjerja - a to su stvari koje jo nisam mogao progutati - da bih uinio upravo to, uklonio Irolgara, opunomoenika moje strane za provoenje vrhunskog zakona, a kojeg je on izigrao? Ili sam, manje asno, naumio uzeti njegov poloaj radi ovozemaljskih probitaka? Je li uvar Tajne znao da sam doao zatraiti njegovu bezuvjetnu ostavku i iz petnih se ila borio ne bi li se odrao?Kakve god da sam imao naume prije nego stoje moje sjeanje izbrisano. .. to nije moglo imati utjecaja na ovu stvarnost, ovdje i sada. Ovdje i sada bio sam Irolgarov zarobljenik, njemu na milosti, u njegovoj utvrdi. Po onome to sam od njega do sada iskusio, ne bih se trebao nadati pregovaranju i nagaanju. On je u meni vidio branu, moda najveu i posljednju, pred onim na to su se u Urgul-Olgiju odluili prije mnogo vremena: ujediniti ponovo Linite i povesti ih u rat za zatiranje Fanda. Iako se nisam utio kao netko tko bi prijetio uvaru Tajne, ili ga ograniavao.- Ukloniti Irolgara, Rea anai... Bojim se daje to izvan i Kinelovih moi. Uistinu izvan moje...- Bit e to drugaije kad se prisjeti i ostaloga. Zato te je Titan kanio skriti u Ordonu, a velikai se otimali za tebe.Moda su imali dobar nos kada su me se htjeli domoi. Jedno je ipak ogranienje bilo nad svim tim.-Bojim se da" obznanit e nae kroz jo pos-ijctali. pogoto-vvorka vozova na. ako nigdje i se netko novi m.- Dobro smo proli, Adar ani - veselio se Otag sve vie kako smo se bliili Kul-Kinelu. - Do grada vie nema iskuenja, ako se ne rauna prijevoj Fergaz i spust nakon njega. Zato emo veeras proslaviti, a vi ete vidjeti kako se to radi u Aranimu. Bit e veselo, obeavam.Zaista je i bilo veselo. Vozovi su ogradili prostrani dio livade, a unutar tog etverokuta se odrala zabava. Bilo je pia i jela i obijesne pjesme i plesa. Korak je aranimske glazbe brz, a od glazbala su najvaniji tefar, iz kojega onaj koji zna puhati moe proizvesti bogate uinke, iani habar te nezaobilazni bubanj. Od plesova sam upamtio Aranim-ljanima omiljeni nestani 'trononjak' u kojemu mukarac plee iza djevojke i svoju desnu nogu dri izmeu djevojinih, pa se s prednje strane uvijek vide tri stopala. Ples je brz, s mnogo naglih zaokreta i najee praen pljeskanjem gledatelja ukorak s glazbom i mnogim obijesnim primjedbama.Reu je to veselilo i nagovarala me da se i mi u tome okuamo dok me na koncu nije i nagovorila. Iskoristio sam ipak prvu priliku i povukao se iz guve.Otag je puno pio, najvie tamno i jako aranimsko pivo, po opojnos-ti usporedivo s vinom i potpuno neslino onom koje se pije u Ordulu. Kada je voljela nau blizinu i esto se kod Ree raspitivala o obiajima u Alarimu i Korimoru i na koji e to nain konano postati mojom enom. Otag nam je priao i srdano me udario po pleima.- Evo nas pred Kul-Kinelom, Adar ani! Sto e sada, jer bez isprava nee moi dalje? Zato ne ostane u Aranimu, kod nas, pa u ti ja sve to srediti?- Zna i sam da ne mogu, Otag ani. Ovdje sam nitko i nita i moram se skrivati pred orunicima, a u Korimoru se dobro zna tko su Artani.- Ovdje bi zaas skupio bogatstvo i ugled, kaem ti. Radio bi za mene, a ova putovanja su vrlo probitana. Zna li koliko meni ostane kad prodam ono iz Okdora u Kul-Kinelu, a ono iz Kul-Kinela u Okdo-ru? Sluaj... tri stotine laa po zaprezi! Tri stotine... U deset dana. Ve imam tri zaprege i sigurno mjesto kod Vedena. Htio bih uvesti i etvrtu, moda jo jednu. Za dvije se godine moe obogatiti.- A koliko bi dao meni od te tri stotine, Otag ani?ovjek koji je umnoavao svoje bogatstvo trgovanjem duboko je podrignuo i sasuo ruan zadah piva u mom smjeru.173- Ja kupujem zapregu pa ti uzimam dvjesto pedeset laa po putu dok je ne isplatim... To je uobiajeno. Potom mi daje samo pedeset laa po putu, to je za mjesto u povorci.- Posluaj sad ovo. Dovoljno sam imuan da mogu kupiti odjednom sve ove zaprege ovdje. Da ti ne govorim o Rei Renon... Izgladi li ona zavadu sa svojima, samo u zemlji i kuama dvostruko je bogatija od mene.- Ako je tako... Mislio sam sve najbolje...Stavio sam ruku na rame ovjeku koji mi je doista pomogao te, moda, ni ne znajui, i ivot spasio.- Nikad te neu zaboraviti, Otag ani - rekao sam mu. - Dospijem li ikada opet u Aranim, sigurno u te potraiti.Otag je spustio glavu i potapao me po ramenu. Onda je k nama opet dola Kada s Reom, Karilom i njegovim sinom i oduevljeno povikala:- Moramo plesati ovaj ples! Ja u s tobom, Adar ani! Samo jedan ples, a onda u te prepustiti tvojoj izabranici. I neka vam je sretno dovijeka!Tako je i bilo. Jedino je Rea plesala sve sporije i sporije da bi konano zastala i okrenula se k meni. Potom se privila uza me i obgrlila me rukama. Milina koju sam ve poznavao rasla je u meni poput plime. Zagrlio sam je sputajui svoj obraz k njenom. Negdje u zakutku svijesti nosio sam uznemirujuu misao da se Rea jo jae vezala uz mene zbog osjeaja sigurnosti, jer sam toboe nesavladiv i svemoan, a da nisam znao kako bih je uvjerio daje to prividno, neutemeljeno i lano.- Jesi li se ve odluio i boga posluati? - uo sam zapliui Kari-lov glas dok je prolazio mimo nas. - Svako je vrijeme dobro za to, a najbolji je ovaj trenutak.Sutradan smo preli prijevoj Fergaz, najopasniji dio puta kada je cesta u pitanju. Uistinu, ak su tri zaprege tu imale potekoa, a jednoj su se arani poskliznuli na velikoj nizbrdici pa se voz iskrenuo. Sve je ipak dovedeno u red, ali smo mi kasnili.To se popodne postavilo pitanje hoemo li doi do Kul-Kinela dok su gradska vrata, a pet ih je, otvorena. Odlueno je da se ispred zaprega poalje jaha i da on zamoli da se vrata ne podignu dok mi ne pristig-nemo.- Ne uemo li u grad - objasnio je Otag - morat emo platiti za sigurno prenoite. Mjesto koje uvaju orunici je sigurno, ali se skupo plaa: pet laa po vozu i dva po ovjeku. Morat emo to platiti jer je u174Aranimu mnogo vojski i pljakanja. To bi za mene bilo jedanaest, ne petnaest laa... - Jedanaest - ispravio sam ga. - Mi ti ne bismo oteavali poloaj. Snai emo se i sami.- Bez ijednog laa, Adar ani? to e jesti i od ega ivjeti u Kul--Kinelu? Do tvog Korimora je daleko. Evo, ti si nam pomogao, ak si mi i onu igraku vratio u Ragatu. Red je da ti platim. Pet laa za sve to si uinio, jedan u ti uzeti za hranu za sve ove dane, evo ti ostala etiri. Bio s nama ili ne bio. Savjetovat u ti ak, protivno onome to bih volio, da ne poe s nama u uvano prenoite. Drugdje moe jesti i spavati, ti i Rea, za jedan lad. To, razumije se, pod uvjetom da ne uemo u grad"Zaista, nismo uli. ovjek koji je odjahao ispred nas ne bi li nam osigurao otvorena vrata nije to uspio ni molbom ni mitom. Doekao nas je na poetku ravnice koja je tonula u sumrak, dok se na njenu drugom kraju rairio grad, veliki prostor pokriven kuama, ulicama, palaama, trgovima i ostalim to ide s velikim napuenim mjestom, a to se ve gubilo u nastupajuem, sve debljem sivilu. On nije donio dobre vijesti.- Mnogo je vojske oko grada i nitko nije ni za kakve novce htio govoriti o otvaranju vrata. Bilo je i manjih sukoba. Razularene jedinice pljakaju ono to je ostalo izvan zidina, ne naiu li na otpor. Nesigurnost je velika. Osigurao sam nam mjesta u ograenom prostoru koji uvaju orunici. Bit e skupo, a dobro je ako je i tamo sigurno.175Deveto poglavljeRaskolThalai: Vratimo se tebi, Lene. Tvoje se djelovanje ne ograniava na znanstveni rad. Rekao bih da si na Zemlji, a i na naseljenim svjetovima, jo poznatiji kao pisac i meuzvjezdani leta. Koliko ima letova? Nije li to uobiajeno pitanje letau?Dorman: Dvadeset osam letova.Thalai: Povrni bi promatra rekao da su ove tvoje djelatnosti odvie razliite, moda ak oprene.Dorman: Nema tu oprenosti. Temelj je moj poziv meuzvjezdanog letaa i - recimo tako - privrenost Galaktici i ljudskim nastojanjima u njoj. Moj je znanstveni rad vjerojatno moja potreba da pribliim sebi taj golemi prostor, potreba da sudjelujem u svim njegovim tajnama. Pisanjem se trudim pribliiti Zvjezdani sustav njegovim iteljima i stvoriti svijest o toj golemoj cjelini koja postoji, a koje su ljudi esto nesvjesni, ili je ne razumiju. Posebno na Zemlji koja je najstariji i najnapueniji svijet. Vanjski su svjetovi, openito, puno svjesniji postojanja Galaktike.176- Pomirio sam se s tim. Sada se bavim povijeu Aratona. Aratoni-stikom.Podigao sam pogled k Paritu Jamakani. On je to rekao ravnoduno, kao da objanjava neto to ga se malo tie. Znao sam, meutim, koliko je za njega bila bolna odluka Nora Ubana.- Jesi li se alio?Parit je oslonio oba lakta o stol i obuhvatio ih akama. Pogledom je najprije preletio po gostionici gdje smo jeli, a onda ga vratio k meni.- Nisam. Imao sam za to dva razloga. Prvi... Takvu optubu nisam mogao olako primiti. Htio sam o tome sam promisliti, saekati da se svi utisci slegnu, a moja uloga u svemu tome razbistri. U poetku se nisam ni osjeao osobito krivim. Poeo sam se kolebati kako je vrijeme prolazilo. Istina je da sam morao uiniti vie.- Ti nisi bio sam. Tvoja te je momad poduprla. Koliko znam, nitko nije bio protiv tvoga zahtjeva da se na Aratonu ustanovi pokusno naselje.- Mogao bih se zavaravati na puno naina. injenica je da sam mogao traiti da se naseljavanje ne dopusti.Thalai: Ovim smo dodirnuli i sredinji predmet naeg razgovora, Lene: meuzvjezdani letai i Galaktika danas. Cesto se misli i tvrdi da su letai bitno razliiti od ostalih itelja Zvjezdanog sustava, ne samo nainom ivota, osposobljenou, obrazovanjem, upuenou najvanija pitanja Galaktike i pojedinih svjetova, ve i tenjama, udoreem, svijeu o tom svom poloaju. Je li se u tome poneto pretjeralo?Dorman: Pa... teko je tu razliitost i izdvojenost ne primijetiti... Iako se ona katkada svjesno umanjuje. Ali ja radije ne bih govorio o letaima na taj nain. Bez dobrog poznavanja Zvjezdanog sustava, njegove veliine, tekoa i dvojbi, bez upuenosti u bit razvojnih nedoumica to se nameu pojedinim svjetovima i svima kao cjelini te, konano, bez znanja o ulozi Zemlje u cijelom tom sklopu, svaki razgovor o meu-zvjezdanim letaima je manjkav i povran.Thalai: Ovo razumijevam kao tvoj dodatni napor da se poloaj u kojem su letai to potpunije priblii iteljima Galaktike. Vratimo se, dakle, Galaktici. Ponimo od toga to pod tim pojmom podrazumijevamo, mada veina, vjerujem, o tome ima odreenu predodbu.Ali- Zar na svijetu kao to je Araton? Mi smo naseljavali ophodnice oko kojih smo se muili desetljeima, pa i stoljeima, ne bi li ih djelomice prilagodili ovjeku. Araton je bio savren: zrak, podneblje, ume, rijeke, mora... Ne znam je li mu ijedan drugi slian. Osim Zemlje.- Naseljavanje je trebalo uvjetovati.- Da sam ja bio u tvojoj momadi, a da si ti izbjegavao naseljavanje Aratona, upitao bih te zna li koliko se ulae u takva istraivanja. emu svi pothvati u svemiru ako se mi bojimo prirodnih sila? Araton je trebalo naseliti, nema sumnje.- Uistinu tako misli? A to je s Fandima?- To je neto drugo. Govorio sam o ophodnici i uvjetima na njoj.- Ovo s neotkrivanjem Fanda je vei propust, ne dvojim.- Ne. Neotkrivanje razumne vrste je propust. Ostanak na ophodnici unato moguim prirodnim udesima nije to uope. Ponekad dvojim mogu li to razumjeti ovi iz Uprave. Razmiljanje po kojem je svaki korak kriv, ako je konaan ishod nepovoljan, ne trebamo mi prihvatiti. Ono dolazi iz pritisaka da se prijepor razrijei. ,- Pritisaka kojima je izvor Nor Uban.- Moglo se oekivati da e slijedom takvih razmiljanja kazniti sve koji su na bilo koji nain odluivali o Aratonu. Tebe je to ve zadesilo, sada e se obruiti na mene.- To je u vezi s drugim razlogom zbog kojeg se nisam alio... Priekao sam, a on je nastavio.- ekao sam na ovaj skup, Kinele. Na tebe, jer je bilo poznato da dolazi. Ve sedam godina ekam na Zemlji, a sada je prilika da se sve konano razrijei.Zavalio sam se na naslon stolca.- ekao si da se ispita i moja krivnja. ija je vea, to misli?- To je neto o emu e se govoriti. Trebala su se dogoditi oba propusta, moj pa tvoj, pa da sve poe nizbrdo. Obojica smo to mogli zaustaviti.- Za cijelu tu neveselu priu uo sam istom nedavno, u vremenu koje se mjeri danima na Zemlji. Prije toga uope nisam znao za Soran-ski udes.- Razrijeit e se sve u danima koji dolaze. Time e se, valjda, vratiti i samopouzdanje u Upravi. alosno je koliko se polet srozao, a svi postali sitniavi i plaljivi.178- Sklon sam u tome vidjeti duboko nerazumijevanje ljudske vrste i prirode svijeta oko nas. Vidi li ti, Onone, s kolikom temeljitou i pomnou je pripravljen ovaj prikaz Aratona i povijesti ljudi na njemu? to ti to kazuje? eli se rei, makar i nesvjesno, da se takvim pristupom sve moe drati pod nadzorom. Drugim rijeima, uz dovoljno postupnosti i opreza svi su se ti propusti oko Aratona mogli izbjei. Kao da oprez i postupnost mogu zamijeniti donoenje odluka! Odluka je skoko-vit prijelaz, prekid s postojeim, esto donesen pod pritiskom. Da ili ne, treba se prikloniti jednome ili drugome, u mome sluaju bilo je dvadeset ili pedeset ili sto godina. U tvome sluaju eljanje ophodnice zbog potrage za razumnim vrstama moglo je trajati deset, dvadeset ili pedeset godina, a to vrijeme ti nitko ne bi dao. Sva ta pomnost i sitniarenje na emu oni ustrajavaju nema smisla.- to nam onda preostaje, Urte? Slijepo naseljavati ophodnice?- To je druga krajnost. elim ti rei da, pristupi li iem zamrenijem od Aknarova prikaza, stvarnom ivotu, dakle, mora raunati i na opasnosti. Kao kada pjeice svladava movaru. ini li to s krajnjim oprezom, stopu po stopu, vjerojatno je da nee zaglibiti u blatu, ali je upitno hoe li ikada izii iz nje. To je dio nae obuke, zar ne? Bitno je razumjeti svoj poloaj u cijelosti i sve odnose koje na njega utjeu, a izDorman: Predodbu? Teko je o Galaktici imati odreenu predodbu.Thalai: Prije svega, pojam Galaktika, pisan velikim slovom, ne kao zajednika imenica, dakle, ima u najmanju ruku dva znaenja...Dorman: Tako je. Njim se moe imenovati golemi tanjuroliki zvjezdani sustav unutar kojeg su svi svjetovi koje smo naselili, ukljuivo sa Zemljom. esto se jo zove Mlijena staza ili Velika galaktika. Ima i drugih naziva... Mnogo ee se, meutim, pod Galaktikom podrazumijeva onaj dio tog golemog skupa zvijezda kojem je u svom irenju granice rastegnuo ovjek. Ne cijeli sustav, dakle, ve dio naseljen ljudima.Thalai: Kada leta kae Zvjezdani sustav ili Galaktika njemu je uvijek na umu ovo drugo znaenje, pa emo i mi taj pojam rabiti u tom smislu. Zanimaju nas, Lene, bitna obiljeja takove Galaktike, posebno ona koja e pojasniti poloaj letaa u njoj.179takvog dodira sa stvarnou prihvaati opasnosti koje se ne mogu izbjei. To smo zvali dodir ili spoj sa stvarnou. On ti je rekao da prihvati opasnost, to je na Aratonu bila mogunost da razumni ivot ipak postoji, a da ne prevre svaki grm i travku sljedeih dvadeset godina.- Time sam se rukovodio cijeli ivot, kao i svi letai. Zato smo uili povlaiti se u sebe i umirivati umove koje nam stvara svjesni um, zar ne? Nai osjeaji i samoljublje, strah i svianja, tenja za lagodom, sve to oblikuje naa razmiljanja. Uili smo to spoznavati i ispravljati, gledati kroz nezamueno staklo, kako ja kaem. To nam je u krvi, Kinele, iako je i tu teko biti savren.- Tako je, to je spoj sa stvarnou. Kad ga ostvari u sebi, stvarnost tvoje nutrine koja vodi tvoje misli i ona vanjskog svijeta su u odnosu. Nema raskoraka, u skladu si sa stvarnou, u spoju s njom. Iz svega proizlazi da si ti to rabio u najveoj moguoj mjeri. Ne sumnjam u to. Trebao si odluiti, a nisi sve znao, kako to u ivotu esto biva. Ako nee naslijepo pogaati, odluku mora odgoditi ili biti u spoju sa stvarnou, osjetiti tu stvarnost. Predosjetiti je.- ak i tada nema jamstva da nee pogrijeiti.- Naravno. Greka je dio prirode, a nepogreivost joj je strana jednako kao i vjenost.- Neke su greke preopasne i povlae sobom rasene nesree.- ak se i tada dogaaju. Nema savrene sigurnosti. Tvoj sluaj, Onone... Pet si godina istraivao Araton, ravnice i porjeja, visoravni i planinske krajeve, ak i podmorje, traei razumne vrste. Nisi ih naao, a s obzirom na to gdje su u to vrijeme obitavali Fandi, teko da si ih i mogao nai. Pet godina je malo vremena za cijelu ophodnicu. Tvoji istraivai, roboti i ljudi, zasigurno su zalazili i u ume, ali njihovo temeljito pretraivanje uzelo bi desetke i desetke godina. Pravilno si pretpostavio da razumnih vrsta nema. Ako se kasnije one otkriju, pokusno naselje e se napustiti i gotovo. Zato se i zove pokusno, na koncu.- Upravo se to i dogodilo.- Mi smo uvijek ostavljali mogunost da se greka ispravi, ako se ve dogodila. Znali smo da su u stvarnom svijetu greke neizbjene pa smo prouili puteve kako ih ispraviti nakon to su se dogodile.- Pokazalo se, meutim, daje moja greka dovela tebe u poloaj u kojemu je bilo teko ne pogrijeiti. Da sam doznao za Fande, cijele ove guve ne bi bilo.180- Da, onda sam ja stigao. Oteavajua je okolnost bila stoje Araton tada bio prenaseljen za pokusno naselje. Razlozi su, nema sumnje, ogom i jo vie sam Araton. Odnosi su bili vrlo zapaljivi u to vrijeme, ak i vie nego to se to vidi iz onog Gezova prikaza. Meni i mojim suradnicima su prijetili, Rina je imala i teih iskuenja. Pobuna je bila mogunost s kojom smo ozbiljno raunali. to je bilo prirodnije no smiriti duhove i odgoditi seobu nakon smrti onih najtvrdokornijih? inilo se da nema opasnosti u tome. Mada, rei u ti ovo, Onone, a drugima neu ni pokuati, slutio sam neko zlo. Bio bih najsretniji da sam ih mogao ja sam, jednoga po jednoga, odvesti u brodove.- A da si ustrajao na dvadeset godina?- Da sam! O tome je sada uzalud razglabati. Rina Ad je htjela sprovesti dvadeset pet pa je umalo ostavila ivot na Aratonu. To nisu bile djeje igre.Dorman: Osnovno njeno obiljeje koje uvjetuje sva ostala je golemost. To treba doslovno shvatiti: ovjeanstvo je ovladalo doista golemim prostorom. Toliko velikim da se o njemu teko stjee tona slika pa se naa znanja temelje na procjenama. Najee se govori o etrdesetak naseljenih svjetova to se steru prostranstvom od skoro dvjesto pedeset zemaljskih svjetlosnih godina u promjeru. Ovo sada treba pokuati zamisliti! Svjetlost putuje izmeu dva svijeta na suprotnim rubovima Galaktike dvjesto pedeset godina, sve to je tvarno due, esto i daleko due vrijeme. Naseljene svjetove dijele, dakle, goleme udaljenosti, pravi ponori prostora preko kojih vijesti putuju, u najbolju ruku, desetinama zemaljskih godina. Zato su sve vijesti o drugim svjetovima beznadno neprimjerene vremenu u kojem su saznane, ono to dobivamo preko Velike mree slui samo praenju prolosti nama bratskih uljudbi, dok njihova sadanjost ostaje samo na temelju toga nesigurna procjena. Sto mi o nekom svijetu, kakav je on u ovom trenutku, nosi vijest stara pedeset ili sto godina? Sada nam mora biti jasno zato su naseljeni svjetovi nuno neovisni. To su samosvojne uljudbe to su krenule vlastitim pute-vima razvitka. Cesto je vrlo teko shvatiti cijeli taj razvoj, veliinu pothvata, uloenih napora i sredstava.Thalai: Trenutak, Lenel Prije si rekao da je nemogue pouzdano znati ak i protege Galaktike. Sad je vrijeme da se to razjasni.181- Znai li to da nitko nije kriv za ono to se zbilo?- To nisam rekao. Ono to znam je da me nee kosnuti presuda No-ra Ubana ili bilo koga drugoga ako je zasnovana na krivim stajalitima i bez uporita u stvarnosti. Vie me zabrinjava to to e oni ostati u lanom uvjerenju da su uinili pravo, a u isto vrijeme nesigurnih koljena i okotale svijesti da bi uinili sljedei korak u svemiru.- to e uiniti ako i tebi zabrane letjeti?- Podnijet u svaku kaznu koju mi izreknu, to je manja tekoa. I ti si leta i zna primati nedae. Istodobno, morat u se sam suoiti sa svim tim. Hou rei, sam moram razumjeti koliko sam odgovoran. Netko je ipak kriv to ljudi umiru i to su najplemenitije tenje ovjeanstva baene u prainu. To jo nisam raistio, Onone.Spustio sam glavu na prsa, kao to je i on uinio. Nije se imalo vie to rei. Parit je dovoljno leta da me razumije i na slian nain ocjenjuje zbivanja, sve kad ih nije mogao izraziti onako kako sam ja to uinio. Mi, letai, odluivali smo katkad o cijelim svjetovima, teei njihovu najveem boljitku, ak i onda kada to nije bilo po volji svima oko nas. Zato smo u sebe morali imati bezgranino povjerenje, a ono je moglo proizii samo iz spoja sa stvarnou. S njim je bilo lake suprotstaviti se cijelom svijetu, nego bez njega ii ukorak s njim.- Vrijeme je - rekao je na koncu Parit. Ustali smo.- Gostionica se ini dosta velikom - rekao sam kako bismo skrenuli misli s onoga o emu smo do sada razgovarali.- Doi ovamo - pozvao me je. - Imamo vremena za jo jedno pie. Proli smo kroz svjetlosni zaslon u zaseban prostor posve drugaijiod mjesta gdje smo jeli, tiha i prisna ozraja. Ovdje je glazba bila glasnija i za mene prenapadna, a arena su svjetla arala prostorom. Oblaci magle od brzo ireeg plina putani su na nekoliko mjesta u sredini pro-storja i tu inili otoke o koje se razbijalo svjetlo, sve dok ne bi ieznuli u zraku, ili jo sporije otjecali k podu. Nekoliko je gledatelja sjedilo za malim stolovima kojih je bilo dovoljno i za vie stotina ljudi, a nalazili su se na svim moguim visinama, tako da su na sredinju pozornicu mogli gledati iz najrazliitijih kutova.Svi su se oni naprezali ne bi li izmeu svjetla i tame i sporo razila-zeih oblaka plina vidjeli troje ljudi, mukarca i dvije ene, u nekakvom vratolomnom plesu. Vrlo uvjebana trojka zaista je zapanjivala svojim182skokovima i prevrtanjem, no drao sam da je ipak vie gledatelja bilo privueno njihovim gotovo sasvim golim tijelima.- Kad doem na ovakvo mjesto - viknuo sam Paritu - ini mi se da se za svih tih stoljea to sam ih proveo kao leta nita nije doista promijenilo.- ekaj, sad u ti pokazati - odvratio mi je i povukao me do mjesta gdje su se toila pia.Ovdje smo bili oko dva metra ispod plesaa, ali smo i dalje imali nesmetani pogled na njih, kao i svaki drugi gledatelj u dvorani. Povrina na kojoj su se plesai nalazili bila je potpuno prozirna i pokretna, pa se zamrenom putanjom dizala i sputala, okretala i obilazila dvoranorp.- Izaberi pie, Kinele - pozvao me je Parit, a ja se ogledao za uzorcima u udnim aama s tri vitka izuvijana tijela koja su se spajala u jedno grlo. Pia su bila svih boja, od mlijenobijele do zagasito plave, preko jarko crvene, kriavo ute ili otrovno zelene i uvijek su se u njihovim tekuinama iskrile nekakve estice, diui se i sputajui se, nepravilno bjeei na sve strane. Svojom su se bojom suprotstavljale boji tekuine pa je tamnoplavo pie bilo ispresijecano jarkoutim esticama, crveno zelenim, a ono mlijenobijelo ljubiastim.Dorman: to znai poznavati protege Zvjezdanog sustava? U biti, to znai znati broj i poloaj naseljenih svjetova. A to mi znamo o Galaktici kakva je ona danas? Zemlja je, gledamo li je u cjelini Sustava, ostala po strani u odnosu na glavne pravce irenja i u ovom trenutku do nje dopiru vijesti s elnih svjetova, onih najisturenijih i najmlaih, stare i do sto osamdeset i vie godina, ako je vidna staza ista, drugim rijeima ako se koristi najkrai put za prijenos vijesti, to nije uvijek sluaj. Za tih sto osamdeset godina moglo se kojeta dogoditi o emu e Zemlja, kao i ostali svjetovi, biti u svoje vrijeme obavijetena: neki je novi svijet mogao biti naseljen i Galaktika time proirena, ili je moda dolo i do naputanja mjesta koje se nije moglo odrati. Suoimo se s time: o Zvjezdanom sustavu, koliki je i kakav on sada, mi ne znamo i ne moemo znati nita!(Razgovor s Khabom Dormanom za Veliku mreu, Zemlja, 3594.-09.-20., ZRV)183v- Sto pliva u tim tekuinama? - upitao sam.- To je ovdje vrlo omiljeni dodatak - Parit mi je priao blie. - To su siuna bia, mislim daje to vrsta posebno uzgojenih ribica...- Ribice? - upitao sam ne vjerujui. - Ljudi piju ribice s piem?- Da. Pie se smatra svjeim dok one u njemu ive. Opojnost im ne smeta, a bojom su suprotne boji okoline. Toliko su sitne da ih ne osjea u ustima. uti samo okus pia.- A zato ih onda dodaju piu? - upitao sam iako sam odgovor mogao i sam naslutiti.- Radi izgleda, Kinele. I boje pia su samo zato razliite. Ljudi su skloni arenilu, obilju i novinama.- Sigurno neu piti neto u emu plivaju ribe - rekao sam.- ini onda ono to i ja. Ovdje izaberi pie, ja u uzeti ovo mlije-nobijelo, potom izaberi stupanj opojnosti, od nita do pedeset postotaka, to su zapreminski postoci, i na koncu stisni ovdje, tu pie bez dodataka, i gotovo... Pie ti je natoeno, a raun ispostavljen Upravi.Kuao sam nasumce izabran crveni napitak. Prvi je out bio odreena gorina, uz blago arenje od primjese plina, koja se zatim povukla pred neodreenom mjeavinom kiselosti i slatkoe, donekle nalik vrstama pia od voa koja sam poznavao jo sa Zemlje. Nije bilo loe. Prirodno je da sam izabrao niticu na ljestvici opojnosti.- Kako si se snaao na Zemlji? - upitao sam Parita.- Zemlja je vrlo zanimljivo mjesto. Mnogo toga sam vidio i nauio. Ali to nije ono to si ti htio znati. Mislim da me je pogodila Ubanova odluka. Prihvatio sam je, meutim, kao privremenu mjeru. ekam konanu odluku o tome.- Zato kae da eka na nju? Odluit emo zajedno, ut e se i naa rije, zar ne?- O, da, mi smo poticani da se izjasnimo. Pitanje je, kao to si i sam rekao, kako bismo mi sami sebi presudili.- Ostavimo to... to su ti doista kazali, prije sedam godina?- Pa... izreena mi je zatitna mjera zabrane letenja i odgovornih slubi u Upravi za vrijeme od sedam godina, kada e se sve jo jednom ralaniti. Vjerojatno je da e se preinaiti u doivotno progonstvo na jedan od svjetova. Bilo koji to ga sam izaberem.- Hm... u najgorem sluaju, znai, ostat e na Zemlji na koju si se ve priuio.184- Dijelom sam se priuio, ali samo dijelom. Jo uvijek sam tjelesno i duhovno potpuno spreman, nisam dopustio opustiti se ili zaboraviti bilo to od onoga to smo nauili na Magatu-Pet. Zemljina vea tea mi je djelomice pomogla. Izbjegao sam i sva iskuenja oko ena, ili bilo kakvih drugih vezivanja.- Rekao si da si se bavio povijeu Aratona.- Da. Tome sam se priklonio, jer se nastavljalo na moja neposredna iskustva. Prije toga sam poneto istraivao povijest Zemlje. Istraivao5 sam svoje podrijetlo, to je zajedniko mnogim letaima ako su u mogunosti. Na koncu sam shvatio koliko je moj ivot odreen Aratonom. Pet sam godina prouavao usporednu aratonistiku.- Jesi li i sam roen na Zemlji?- Da, u planinama June Amerike. Dvije tisue dvjesto ezdeset prve.- A ja dvije tisue dvjesto devedeset devete. Stariji si trideset osam godina, Onone. I ima ak deset letova vie, ako se dobro sjeam.- Dvadeset etiri leta. Araton, dva puta. To su moda i najdojmlji-viji letovi. Ne mogu, naravno, zaboraviti ni zajedniki let s Khabom Dormanom. O Khabu si zasigurno uo.- Khaba sam vidio na Oranu-Tri. U to je vrijeme jo uvijek bio zauzet pisanjem svojih znanstvenih radova.- Khab uvijek pie u slobodno vrijeme. Bio sam i na Dani-etiri u vrijeme kad je tamo bilo vrlo burno. ak sam u jedanaest navrata letio u istraivakim pohodima u nepoznato. Pribavio sam Zvjezdanom sustavu tri nova svijeta koji su danas naseljeni.- Ja sam mu pribavio Araton, prvi i jedini svijet s moje strane -primijetio sam smrknuto. - Mislim daje to bila najnesretnija okolnost u mom ivotu. Mada su njime tada svi bili oduevljeni, ja pogotovo.Parit je odloio napola ispijenu au i pozvao me.- Poimo. Gez i ostali nas zacijelo ve ekaju.Svi su oni ve bili na svojim mjestima. Gez je stajao pred stolom Nola Tamuta i razgovarao s njim. Orona Degrasi i Deis Dodon su i sami razgovarali zavaljeni u svoja sjedala.- Malo sam okuavao drai zemaljskog naina ivota - rekao sam ulazei. - Nadam se da mi ne zamjerate na kanjenju.- Od toga moe zaboljeti i eludac, pogotovo ako se u to naglo upusti - dobacila je Orona. - Umijee istananog uivanja njeguje se na Zemlji vie no bilo gdje drugdje.185- Ne vjerujem daje to osobita opasnost letau - dodao je Gez Ak-nar. - Oni uglavnom imaju jake konice za svoje slabosti.Sijevnula je jo pokoja upadica, ali je na koncu opet Gez uzeo rije. Opet pred velikom krugljom Aratona stoje lebdjela u sredini dvorane.- Nastavit emo s povijeu ljudske zajednice na Aratonu nakon So-ranskog udesa. Naglasit u neke odnose koji pomau pravilnom razumijevanju. Soranski udes se zbio godine dvije tisue sedamsto ezdesete, a to e rei daje za te godine na Zemlji, sedamdeset pet zemaljskih svjetlosnih godina daleko od nje, stradao jedan svijet. Deset zemaljskih godina kasnije, ili sedam aratonskih godina kasnije, vijest o Udesu primljena je na Kani-Dva. Sedamdeset pet zemaljskih godina nakon Udesa ili pedeset pet aratonskih godina Zemlja je doznala o tome, dakle dvije tisue osam-sto trideset pete. Dok smo mi tek saznavali o Udesu i njegovim razmjerima, stvari su na Aratonu poprimile ve posve drugi tijek.Obavijesti koje imamo o tom vremenu potjeu ili iz aratonskih izvora, a takve pokrivaju najee samo prvu godinu nakon Udesa, ili su im izvori spasitelji s Kane-Dva koji su na mjesto nesree pristigli nakon petnaest aratonskih ili dvadeset jednu zemaljsku godinu. Najvanija zbivanja i najsudbonosnije promjene odigrale su se, meutim, upravo za tih petnaest godina. Za tog razdoblja, mogli bismo rei, pokrenute su takve snage da je do sloma o kojem ovdje govorimo moralo doi. No, poimo redom.Preko osam tisua ljudi stradalo je u Udesu. Manje od tri tisue ga je preivjelo. Tko su bili preivjeli? etiri stotine istraivaa s obiteljima koji su se zatekli u Naselju Dva i Stjenjaku, od ostalih jo ih se oko petsto nalo izvan Naselja Jedan, jer su obavljali najrazliitije zadatke izvan podruja najeih razaranja. Ostalih dvije tisue ljudi ostalo je ivo istim sluajem, dok su njihovi suradnici, susjedi i lanovi obitelji stradali pred njihovim oima, najee u istim okolnostima.U posljednjem smo prikazu vidjeli da se nedostatak energije nametnuo kao glavna tekoa preivjelima. Izvori snage koji su koristili energiju sredinje zvijezde postali su neuporabljivi, a dosta ih je stradalo u Udesu. Postavilo se pitanje osposobljavanja energana. Trebalo je takoer priskrbiti odjeu i zaklon ljudima pred sve eom studeni. Proizvodnja hrane je stala, ali to u prvo vrijeme nije bilo osobitom tekoom. Proizvodnja svega ostaloga je stala, a to je bilo osobitom tekoom. Bolnice i uilita su bili uniteni. Sav ustroj ljudske zajednice se takorei preko noi raspao.186Da bi oivjeli energane, trebalo se u najmanju ruku postarati oko dijelova i radova, ali se pokazalo da je za to nuan prijevoz, proizvodnja, opet energija i ljudi. Svi su ti prsteni u lancu trpjeli i bili manjkavi. Odjednom je nedostajalo ljudi koji razumiju energane, onih koji mogu raditi u njima, onih koji znaju upravljati stotinama razliitih strojeva ili mreama podataka u kojima je dragocjeno znanje pohranjeno. Jednako je bilo sa sustavom opskrbe pitkom vodom ili bilo ime drugim. Bilo je sve manje energije za pokretanje robota i strojeva koji su obavljali veinu radova pa su ljudi morali rabiti prostija orua i svoje miie.Ukratko, unato svim naporima i besprimjernoj portvovnosti mnogih, o emu je ostalo tragova, veliina nesree prijetila je skriti preivjele. Proizvodnja nikad nije obnovljena, uilita nikad nisu sustavnije proradila, energija nikad nije potekla, ne izdano kao prije, ve ni za onu jadnu mjeru na koju su ljudi sveli svoje potrebe. Dva su dogaaja konano zatrla nadu da e se sami stanovnici Aratona izvui iz nesree. Prvi bolni neuspjeh doao je sa spoznajom da ni povratak istog neba nee donijeti vie energije. Veina energana koje su crpile energiju sunca takoer je bilo oteeno, a popravke vie nitko nije znao ni mogao uiniti. Konani poraz doao je s neuspjehom da se popravi sredinja i najvea energana na prilazima gradu, nakon to su krajnji napori ulagani u taj popravak tijekom pola godine.Na koncu je zalaganje ljudi splasnulo, a sve se svelo na preivljavanje do vremena dok se ne pojave spasitelji s Kane-Dva. Ono to je bojaljivo nagovjetavao Brad Silik u posljednjem prilogu koji smo do sada vidjeli, nametnulo se punom snagom ve za manje od pola godine nakon njegova poziva Zvjezdanom sustavu. Preivjeli Aratonci morali su se uhvatiti u kotac s najpriprostijom zemljoradnjom da bi se prehranili. U takvim uvjetima dolo je do raskola izmeu dvije struje koje su prevladale meu preivjelima. Prije nego to pogledamo novi prilog o tome, htio bih jo neto natuknuti.uli smo u izvjeu Brada Silika daje meu stradalnicima bilo poziva da se sudi onima koji su svojedobno najjae zagovarali ostanak na Aratonu. Suditi je blaga rije, jer ljudi stisnuti oajem i gnjevom tee broj zadovoljtini. ini se da je neko vrijeme bilo zaista opasno biti prepoznat kao pristaa i zagovaratelj ostanka iz vremena kada je Kinel bio na Aratonu. Ti su se odnosi, zaudo, promijenili tijekom tog kljunog polugodita nakon Udesa.187Gez se nagnuo nad svoj stol i dodirnuo prstima dirke svoga krajnika na to je dvorana jo jednom doivjela promjenu. Gledali smo u nekakav skup okupljen u velikoj, ali slabo odravanoj dvorani raznorodnog i oskudnog namjetaja. ak je i rasvjeta bila manjkava. Na povienom dijelu iza velikog stola pokrivenog istim stolnjakom sjedilo je etvoro ljudi, a peti je stajao i, inilo se, obraao se skupu. Na niem dijelu tiskalo se veliko mnotvo ljudi od kojih su neki sjedili na najrazliitijim stolcima, a neki su se stisnuli uza zidove.Gez je proetao svojom lebdeom strelicom kroz prikaz.- Ovo je jedan od zapisa koje posjedujemo. Raspravlja se o budunosti. Prilika je predstojei izbor novih ljudi u mjesne organe vlasti, to je u tim uvjetima znailo biranje elnitva zajednice. Razlike u pogledima na budunost ljudi na Aratonu bile su, kao to emo vidjeti, goleme.Jo u vam samo predstaviti najvanije sudionike skupa, a to je ovih petero ljudi. Ovo je Dal Advar koji je predvodio onaj dio Aratonaca koji su htjeli sve djelatnosti svesti na one nune kako bi se to bezbolnije doekalo spasitelje s Kane-Dva. On je, dakle, zagovarao strpljenje i ekanje. ini se da takav pristup nema mnogo odjeka u djelatnom ljudskom srcu. Ovaj do njega je Numa Oan, njegov istomiljenik, sljedei je Dur Hilt, koji bi trebao biti nepristrani voditelj skupa. ovjek posve lijevo je Pal Parin, pripadnik druge struje i ja bih sada samo rekao nastavlja pokreta koji je za Kinelova boravka bio protivan uzmicanju s Aratona. Njegov istomiljenik je ovaj to upravo govori, prema podacima to je Olen Berg. Skreem vam pozornost i na ovu staricu ponosita dranja, ovdje u prvom redu, nju e vam ovi koje sam spomenuo sami predstaviti, a. vi ete se prisjetiti daje ne vidite prvi put.U sljedeem trenutku amor odobravanja mnotva ljudi prostrujio je ovom malom dvoranom na Hatornu, umjetnom svijetu u putanji oko Zemlje. ovjek koji je govorio prije nego to gaje mnotvo odobravajui prekinulo drao je desnu ruku u zraku, a kaiprst ispruen, a sada je spustio ruku i ponovo je podigao. On je davao korak sputanjem i podizanjem ruke, a gomila ga je slijedila uzvikujui ime koje jo nisam uspio razabrati. Nisu ipak svi dijelili to oduevljenje. Ocijenio sam da ih je bila veina, mala, ali glasna.- O kakvim se to pravima ljudi ovdje govori... - gotovo promuklim glasom je uzviknuo ovjek s podignutim prstom kada mu je svjetinaonih knjeno p od toga188Ara ton - Knjiga treadopustila doi do rijei. - U kakva da to prava vjerujemo kada se ovjeku koji ima ovakvu potporu zabranjuje biti s nama?Olen Berg jo nije ni zavrio, a jedan je krupan ovjek iz sredine na trenutak ustao i punim glasom zavikao:- Ubojici nije mjesto tamo gdje ima potenih ljudi!Pljesak potp6re je uslijedio, samo da bi se as kasnije izgubio u prolomu zviduka. ovjek koji je sjedio za stolom u sredini uporabio je svoj sudaki bati i udario njime o podlogu. Potrajalo je, ipak, dok se strasti nisu primirile.- Sad u ja uzeti rije - rekao je. - Ne, Olene, ja tebi ne zabranjujem govoriti, ali u sada govoriti ja. Da, imam to pravo. Priekaj i govorit e.Opet je potrajalo dok voditelj Dur Hilt nije mogao nastaviti.- Moram vas na neto upozoriti. U vezi s Infarom Antelom koga jedni zazivaju, a drugi optuuju za ubojstvo. Mislim da je najvanije zadrati hladnu glavu i jasno vidjeti to je to. Na koncu, ovaj skup, mi ovdje, moemo preinaiti svaku odluku koju smo ve donijeli. Prema tome, dopustite mi da ovako izrazim nae dvojbe, a mi emo ih ovdje razrijeiti, jednom i zauvijek.Opet je bilo malo komeanja, ali se red brzo uspostavio, jer je Hilt pobudio zanimanje u sluateljstvu.- Antel je, znamo, bio zastupnik kao i svi mi. Bio je, dopustite mi to kazati, malo sraniji i gorljiviji zastupnik od veine nas. Ne, ne mislim pri tome nita loe, on je teio neemu... Dobro, sloit u se i s tim, on jo tei tomu, ali izvan ovog skupa. Mislim da je zato njegova rasprava s Bradom Silikom pola naopako. Priznat u daje i Brad bio jednako vrue glave i da za njihov sukob u poslanikim klupama nije kriv samo Infar Antel. Meutim, u tom guanju Silik je pao, kako znamo vrlo nesretno, a Infar je ostao iv. Vi sami ste odluili da nakon toga on ne moe ostati zastupnikom, jer je ubojica, pa makar i nenamjerni.- Sud gaje oslobodio! - proderao se netko iz gomile.-1 to sad? Vi biste ga htjeli primiti natrag? Ovdje meu nas?- Da! - prolomilo se dijelom nazonih izmijeano sa zviducima onih koji su mislili suprotno.- Dobro, molim lijepo. Postupak se zna. Njegovo mjesto je ispranjeno pa, ako mu dopustimo da se za njega natjee, vidjet emo to e od toga proizii. Je li to dovoljno da se ovdje duhovi smire?189- elio bih ja neto kazati - reskim je glasom najavio Dal Advar, jedan od onih to su sjedili za stolom.- Ja jo nisam ni zavrio svoje - ljutito e Olen Berg.- Tebi sam rije oduzeo - hladno je uzvratio Dur Hilt. - eli li govoriti, moe to nakon Dala, ali bez izgreda kao proli put.Dal Advar, mlai poletni ovjek besprijekorne vanjtine i uljuena dranja, obiao je Olena Berga koji je ljutito odmahivao rukom i poeo:- Neu vas dugo zadravati. Upozorit u vas najprije na to kako se odnosimo prema naim poslovnicima, a time i prema samima sebi, a potom u pokuati govoriti o biti. O tome zbog ega je sva ova strka s Infarom Antelom.Ne elim ovdje govoriti o Bradu Siliku jer je on mrtav. Ono to je uinio Infar Antel ipak je nedolino. Nedolino je nasrnuti na onoga tko je suprotna miljenja, pogotovo na ovom mjestu na kojem krojimo i krojit emo sudbinu svih nas za jo petnaest godina.Priekao je da se smire zviduci, a onda je nastavio.- Mi moemo preinaiti odluku o njegovu udaljavanju, slaem se tu s urom, ali po postupku koji je ova ustanova propisala. Ostaje u meni kod toga, meutim, gorak okus poputanja pred niim strastima, pred neim neuljuenim i silovitim. Zar se vie neemo boriti za udoree narodnih predstavnika i tijela vlasti? Hoemo li se srozati udoreem, kao to smo se, evo, srozali nainom ivota? Moda to i ide zajedno, ali ja sam oekivao jai otpor tome.Radije bih rekao neto o pozadini borbe za povratak Infara Antela, onako kako je ja vidim. Nakon ovog stranog udesa mnogi su gnjevni i oajni graani nali neku vrstu utjehe u prosvjedima, pa ak i progonima onih koji su zagovarali na ostanak na Aratonu u vrijeme kada su Galak-tika uprava i njen predstavnik Kinel eljeli povui sve nas i to to prije. Kao da svi mi nismo potomci onih koji su odluili ostati! Svatko je sam bio odgovoran za svoj ostanak ili za svoju odluku da poslua uvjeravanja voa. U to se vrijeme nije smjela javno izrei nikakva potpora Niti Ma-nar, ili drugim zagovarateljima ostanka. To je uzvraeno ustrojavanjem nove stranke oko Ni te Manar i Infara Antela za ije smo postojanje saznali tek nedavno. Oni su li meuvremenu obznanili svoj Poziv Aratoncima koji je i bio predmetom rasprave izmeu Antela i Silika.Svi mi znamo to je u tom Pozivu i kako se to suprotstavlja zakonima, i aratonskim i onima Galaktike uprave. Zato, ja vas pozivam,190budimo otvoreni i razgovarajmo o toj biti, a pitanje Infara Antela nije toliko vano. Na njemu se ustrajava, jer je on najvatreniji pristaa Poziva i Domoljubne stranke. On je vaan da bi se dobila prevaga, ne toliko brojem, koliko gorljivou i vodstvom. Nae su prave tekoe oko onoga za to se zalau Domoljupci. O tome trebamo govoriti, jer ono to oni ele je protuzakonito. Ja u ovom trenutku ne elim vie govoriti.- To je bio Dal Advar - jednobojnim je glasom rekao Dur Hilt. -Sljedei moe imati rije Olen Berg iz Domoljubne stranke, a iza njega Numa Oan, Savezna stranka.- Lijepo je od Dala Advara to najzad priznaje progone nad ljudima - poeo je poduzetno Berg - ali nee proi njegov pokuaj da se ozakoni progon nad najdalekovidnijim ovjekom dananjice na Arato-nu: Infarom Antelom!Pljesak se prolomio nakon ovih vatrenih rijei. Pljesak i zviduci.- Saveznjaci ele govoriti o biti. Ja to prihvaam. Za mene, govoriti o biti znai govoriti o Pozivu Aratoncima, kako ga je uputio Infar Antel, a uz potporu Nite Manar, poasnog dopredsjednika nae stranke. Dal Advar govori o zakonima. Svi su ti zakoni prestali vrijediti onoga dana kada nas je zadesio Udes!Olen Berg je priekao da se stia prolom oduevljenja, a potom je sjajnih oiju ovjeka potpuno pridobivenog za novu zamisao nastavio:- Mi na ovom svijetu nismo vie doljaci u pokusnom naselju. Mi smo podijelili sudbinu ophodnice, preivjeli Udes i postali njenim dijelom. Ovdje su nai srueni domovi, nai mrtvi, tu emo se odrati i otpoeti ivot iznova. Nema tog zakona koji je jai od prirodnog prava! Mi iz Domoljubne stranke ostat emo na Aratonu. Ako se gospoda iz Savezne stranke toga boje, oni mogu s njega otii. Dodue, ne odmah, pa e ipak iskusiti tvrdou ivota nezatienog proizvodima naprednog drutva, ali preive li tih petnaest godina, a mi, Domoljubna stranka, budui da je u sreditu nae panje uvijek bio ovjek, a ne zakon ili prazna rije, mi emo im svesrdno pomoi, preive li, dakle, neka odu na Kanu-Dva ili gdjegod drugdje zaele.Mi emo, meutim, naim ljudima rei: Od sada emo ivjeti od zemlje, iz godine u godinu. Otvorit emo i rudnike, ponovo proizvoditi kovine i graditi gradove. Nee to biti lako, jer je malo strojeva na koje moemo raunati, ali posjedujemo veinu znanja. Za dva narataja moemo s drugih temelja pristupiti ruevinama Grada sunca i oivjeti ono191to je preostalo. Za sto pedeset godina imat emo bolju i vru zajednicu no to je ikad ona bila na Aratonu, ako ni zbog ega drugog, ono zbog njene ukorijenjenosti u ovom tlu.to ele, meutim, Saveznjaci? I njima je jasno da bez obrade zemlje nee doekati ni kraj sljedea godine, pa nam se u tome ne protive. Oni bi s pola srca na tome ostali, ekajui udo i promatrajui nebo. Ja ne mogu naim ljudima doi s takvim napucima koji rue njihovo samopouzdanje i samopotovanje. Ono to im ja govorim i to u im rei jest: ovo je naa zemlja i za nju emo se boriti! Bez ostatka i do kraja!Opet je zagluno odobravanje popratilo njegove plamene rijei. Na kako su tekoj kunji ostali ti ljudi i kako su ih zakuastim putevima poveli njihova poduzetnost i borba za opstanak, poeo sam shvaati.- Na redu je sada Numa Oan - najavio je Dur Hilt. - Prijavio se i Pal Parin. Poslije njega bismo, vjerujem, trebali upriliiti odmor. Da, stanku za ruak, ili to ve netko eli.Mrav stariji ovjek ustao je iza stola i iziao pred okupljene. Njegov je glas bio tanak, ali je uvjerljivo obrazlagao svoje misli i sluio se razumom, a ne osjeajima.- Gledajte, ljudi, mislim daje vei dio ovog spora nama nametnut. Zaista to mislim i siguran sam da u vam to pokazati. Svi se mi slaemo oko osnovne stvari, a to je kako preivjeti sljedeih petnaest godina. Moramo se osloniti na aratonsko tlo koje nas jedino moe prehraniti. Bez snage naih strojeva to e biti mukotrpno, ali mukotrpnost je uvijek pratila ovjeka, ako bolje promislimo, ak i u danima obilja. Udruimo zato nae snage, mi iz Savezne stranke i vi iz Domoljubne stranke, jer e nam snage trebati za goli opstanak. Ne moemo ih vie ni rasipati, pa ja ovdje predlaem da se oni iz Bijeloga grada pozovu ovamo, dok jo uope mogu doi. Vrlo je blizu dan kada e nam takve udaljenosti biti potpuno nesavladive. Mi ih odavde vie ni ne moemo svladati.to se tie velikih pitanja, zakona koji vrijede za cijeli Zvjezdani sustav, vrijede li oni za nas ili ne, hoe li tko ostati na Aratonu ili nee, zato bismo se mi oko toga sad sporili? Premalo nas je da bismo se dijelili. Naa stranka broji sto dvadeset dva lana, vaa ispod stotine. Kakve su to snage? Ostavimo te rasprave za sljedeih petnaest godina.Rei u ak da razumijem Olena Berga kad on govori o samopotova-nju naih ljudi. Nita nas ne sprjeava raditi kao da emo dovijeka ostati ovdje. Grad moramo izgraditi, na koncu. Kakav-takav. Ratarska orua192moramo znati napraviti i popravljati ih. Petnaest godina je cijeli jedan ivot i sam dvojim da u to doekati. Ustrojimo se, dakle, kao da emo zauvijek ostati, a onda kada budemo imali mogunost odabira, vidjet emo....Htio bih samo jo malo staviti pod povealo izjavu Olenovu o tome da moemo, jesam li dobro razumio, podii Grad sunca kroz dva narataja. Gledajte... ne elim izazivati nove sukobe, ali to je opsjena i samozavaravanje. Nas je manje od tri tisue i ve smo izgubili mnoga znanja kojima smo vladali kad nas je bilo jedanaest tisua. uo sam, primjerice, da na Aratonu vie ne postoji ni jedan ivi poznavatelj povijesti ovjeanstva. Znate li to to znai? To znai da bi znanje o Zemlji kao naoj kolijevci za dva pokoljenja postalo nejasno predanje, a moda bi se izgubilo zauvijek. U Domoljubnoj stranci moda smatraju da bi oni ostali na Aratonu, a Zvjezdani sustav bi ih podupirao. Ne vidim kako bi to Uprava inila mimo svojih vlastitih zakona. Prema tome, govorimo li0 obnovi Grada sunca, to se moe uiniti samo znojem, suzama i krvlju nas, Aratonaca.Godine koje slijede protei e u nemilosrdnoj borbi za odranje u kojoj e dvije ruke vrijediti vie no dvije glave, hou rei, ako nije jasno, jedan e radnik vrijediti vie od dva mudraca. Tko e u takvom okruju zadrati znanje koje jo danas naa zajednica ima? Knjige? Koliko e pismenih biti i koliko onih s vremenom da ih itaju za dva pokoljenja? Da se, kojim udom, Kana-Dva oglui o nae pozive za pomo, kroz dva-tri narataja nai bi potomci pred svemirskim brodom pali niice i zazivali ga kao boanstvo. O da, u sluaju da shvate emu slui.Komeanje u dvorani utihnulo je pod odmjerenim udarcima Hilto-va batia.- Dajem rije Palu Parinu, Domoljubna stranka.Pal, krupni ovjek rumenih obraza i lijenih kretnji, krenuo je pred skup kada je jedna prilika u prvom redu gledalita ustala uz pomo tapa sa svoga sjedala. Bila je to starica na koju nam je pozornost svratio Gez Aknar, a koju u ovom trenutku nisam mogao dobro vidjeti jer nam je bila okrenuta leima.- Ispriavam se - odrjeito i s vrstim glasom u slabom tijelu poela je ena. - Ispriavam se uru Hiltu koji ovdje predsjedava, a isto tako1 Palu Parinu, svom prijatelju i stranakom istomiljeniku. Doputa li, Pale, da ja odgovorim Numi i kaem ono najvanije o Infaru Antelu i Domoljubnoj stranci to ovdje jo nije reeno?193- Ako vi to elite, Nita, ja u se rado povui. Dure, ja svoje vrijeme ustupam Niti Manar.Nita Manar! S nestrpljenjem sam ekao vidjeti je s lica. Nita Manar se najtvrdoglavije opirala povlaenju s Aratona kada sam bio tamo s Rinom Ad. Sumnja da je ona bila upletena u napad na ivot Rine Ad nikad nije otklonjena. Onda se aratonska dravnika pozornica dijelila na Stranku uvjerenih u zakone i propise Zvjezdanog sustava i Stranku obraenih ljudima, na Uvjerene i Obraene, kako smo govorili. Jedna od najvatrenijih obraenica sada je, nastavljajui istu nit, postala pristaom Domoljubne stranke. Na dosljednosti Niti Manar nitko nita nije mogao zamjeriti.Sporo je Nita izlazila na pozornicu, ali joj gledalite to nije zamjerilo; s oitim uvaavanjem i nijemom tiinom pratili su njeno potapanje dok ju je jedan ovjek pridravao s druge strane. Sada se okrenula prema nama, a ja je vidio s lica.U grobnoj je tiini odmjerila skup, a potom se nasmijeila, otvoreno i pobjedonosno, dok su joj oi istodobno sijevnule, doznaujui da se ispod suhe i izborane koe jo uvijek krije iv i pronicljiv duh i ar za borbom.- Uzela sam ovu priliku govoriti, jer vidim kako se naa okrenutost budunosti razvodnjava, pritisnuta sporazumakim prijedlozima jalovih saveznjaka. elim ovdje ukazati na svu irinu Poziva Aratoncima na kojemu sam sa zadovoljstvom pomagala Infaru Antelu, ovjeku koji je najbolje znao oitati budunost ljudi na Aratonu iz stvarnosti koja nas okruuje. Da ne bi ova mogunost, iva u naemu danas i ovdje, postala umrtvljena i neiskoritena, ja se zalaem za ono stoje napisano u Pozivu.Savezna stranka uzda se u pomo s Kane-Dva. Po njima, mi bismo ekali ovdje, vie ili manje prekrienih ruku, i bili izbjeglice u svom svijetu, a onda bismo se, moda, saivjeli s uvjetima na Karii-Dva ili, vjerojatnije, i tamo ostali izbjeglice dok nas ne bi uputili na neki trei svijet, vjerojatno ne po naem odabiru i ukusu. Hoemo li, radi lakeg i lagodnijeg ivota, rtvovati svoju opstojnost i osobnost? Hoemo li se traiti kroz sljedee pokoljenje ili dva?Infar Antel i ja, as nama sve vie i vie Aratonaca, smatramo drugaije. Jo nedavno sam se morala skrivati pred gnjevnim ljudima koji su zavedeni i uplaeni traili zadovoljtinu, a danas mi se ti isti ljudi ispriavaju i pitaju me za savjet. Mi smatramo da u ljudskom ivotu i za194dobrobit zajednice nije najvanija tvarna podloga u smislu koliine i kakvoe tvarnih dobara i proizvodnje raskoi i zabave. Smatramo da je za ljudsku zajednicu najvanija duhovna i duevna osnova, vrsta ukori -jenjenost u svijetu i jasne tenje. U toj misaonoj cjelini, mada je naa bol za naim dragima i blinjima, stradalima u Udesu, jednako neutjena kao i u svakog drugog ovjeka, gledamo na Udes kao na blagoslov za zajednicu. On nas je konano uinio Aratoncima i omoguio da smjelije gledamo u budunost. Jer budunosti tek sada imamo!Svi govore o tekoama i mukotrpnom preivljavanju. Netko iz Savezne stranke je spomenuo da e nam za petnaest godina od nae tri tisue broj spasti na najvie dvije tisue ljudi. Teak ivot, bolesti, nes-viklost na nove uvjete, oaj i samoubojstva, i tko zna to jo. Otvoreno u vam rei daje takav razvoj vjerojatan i da emo prilagoavanje novim uvjetima teko platiti.Pitanje je da li prinositi takvu rtvu utaman. Ako smo Aratonu dali nae divne gradove i osam tisua ivota, ako e ih on uzeti jo tisuu, ili i vie, a mi se na koncu nauimo biti s njim, nisu li sve te rtve uzaludne pobjegnemo li s njega? Preivimo li sljedeih petnaest godina, spremni smo i sposobni ostati na Aratonu zauvijek, platili smo teku rtvu, ali i osvojili jedan svijet, predivan i plodan, pitom i zelen, pun vode i ivota.Kada utemeljujemo ljudsku zajednicu, vano je to joj ostavljamo u posjed, a ne vozimo li se iznad brda ili pjeaimo kroz cestar. Vjerujmo u ljudski duh i sposobnost! Gledamo li stvari tim oima, vidjet emo da e u budunosti aratonsko nebo opet presijecati zrakoplovi, a uzletita naputati dizala k svemirskim brodovima. Mnogo bre no to oni koji u to ne vjeruju sada iznose.A sada o Infaru Antelu i Pozivu Aratoncima. U vremenima koja vam predstoje, jer ja vas neu dugo tim putem pratiti, bit e tekih nedoumica, dvojbi i sumnji. Ovo danas je tek slabi nagovjetaj buduih neslaganja. Uloga voe, ovjeka koji je dobro razluio to je za zajednicu vano, a to ne, onoga koji vidi daleko u maglovitu budunost i ne libi se tekih odluka, bit e mnogo vanija no sada. Neka vas ne zavedu nevane sitnice oko prava i slobodoumlja, pa da mu ograniavate vlast i slobodu donoenja odluka. Pravice i pojedinane slobode vratit e se same kada obnovimo Grad sunca.Govorim vam o voi, jer nam se na ovom kobnom krianju puteva u budunost jedan sam nametnuo. On, Infar Antel, ve ima gotove naume1950 novom putu iz ovog kala do zvijezda. Rei u neto i o tome, ali odmah napominjem da slijediti ga trai potpunog ovjeka.Svi ve znamo da okolica Grada sunca nije najpovoljnije poljoprivredno tlo, ne koristimo li razvijena sredstva naih predaka. Infar zato poziva na seobu. On e krenuti sa svima onima koji mu se dragovoljno pridrue prijevojem Lul preko Segetoleheta. Znamo daje s druge strane obilje pitke vode i obradivog tla, daje podneblje zdravo, a ume bogate plodovima i ivotinjama. Sve su to sredstva koja trebamo. Ne tajimo ni drugu svrhu ove seobe: Ne elimo imati nita s onima s Kane--Dva koji bi nas odvojili od Aratona. Ne elimo znati za njih, niti nas se oni na bilo koji drugi nain tiu!amor se zametnuo meu ljudima. Veina, ako ne i svi, uli su za ove naume Infara Antela prvi put, inilo se oitim, pa su sad to pretresali, podravajui ih ili se zgraajui.- Infar Antel je razradio i ostalo. No najbolje je da vam on sam objasni osnove ustroja nove zajednice. Ja se ne bih odvie uzbuivala oko njegova povratka u tijela vlasti. Mi smo odluili ustrojiti novu zajednicu1 na ova stranaka nadmetanja gledamo kao na stvar prolosti. Mi emo, najkasnije za sartim, istupiti iz svih tijela staroga drutva, jer u njemu vie ne elimo ostati. Ono za nas nema budunosti. Dakle, pitanje povratka Infara Antela pod ovaj krov samo je pitanje mjesta na kojem e on izloiti svoj nacrt budueg drutva. To moe biti ovdje, a moe biti i negdje drugdje.- Mogu li ja postaviti jedno pitanje uvaenoj Niti Manar? - upitao je sada Dal Advar nadjaavajui amor gomile.- Svakako - uzvratila je Nita usredotoeno gledajui pred sebe.- Znai li to upravo ono to sam ja razumio, Nita? Da e jedna polovina ljudi otii u neizvjesnost i ostaviti drugu polovinu? Zar emo podijeliti nae snage sada kada nam je zajedniki napor najvaniji?Nita je nekoliko puta skupila i zategla usne, a onda je uzvratila uz smijeak:- Vi iz Savezne stranke uvijek krivo procjenjujete ljude. Infara Antela slijedit e najmanje dvije i pol tisue ljudi. Oko vas, okorjelih savez-njaka, ostat e nekolicina zavedenih. Onda ete i vi, iz straha, pohrliti za nama.196Deseto poglavljeGostionicaGovorimo li, sada na njegovu kraju, o tome to je obiljeilo nae stoljee, dobro bi upueni ljudi spomenuli osvajanja novih svjetova i kojekakva iznaaa koja olakavaju ivot ljudi, ili oni u to vjeruju. Ja bih svemu tome suprotstavila i nadredila pojavu Nove vjere na Zemlji i propovijedi Zaltana Auda. Uvjerena sam i znam da mnogi misle kao i ja da e Aud i njegovo uenje obiljeiti idua stoljea.Zaltan svoje uenje zove spoznajom i dri da je ono dostupno svima. On govori o prividu o svijetu i biti iza toga privida, ali to je neto o emu se ve slualo u staroj povijesti Zemlje. On prigovara onome po kojemu je kranska vjera dobila svoje ime, a jo vie onima poslije njega koji su je ustoliili kao svjetsku vjeru, da su obinim ljudima ostavili samo doivotno vjerovanje, a ne i jasan put do oslobaajue spoznaje boanskog. Onome koji je stoljeima prije ustanovio jo stariju vjeru, a koji je takav put razradio, zamjera na sloenosti opisanog puta i velikim tekoama pri slijeenju istoga.197S Otagom, Kadom, Karilom i ostalima oprostili smo se kad se ve nad okolicom Kul-Kinela spustio potpuni mrak. Opet smo ostali sami, opet kod velikog zida, ali daleko sretniji to je pred nama ovaj Kul--Kinelov, no onaj Urgul-Olgija. Odluili smo ostaviti razmjernu sigurnost velike skupine i sami potraiti prenoite. Smatrao sam da se ne izlaemo osobito, pogotovo jer nita na nama nije bilo vrijedno pljake, a nisam htio i dalje optereivati dobre ljude koji su nam do sada itekako pomogli.Vjerovao sam da moemo nai prenoite iako smo zakasnili ui u grad. Oekivao sam da je poneko prenoite i s ove strane gradskih zidina, jer se zasigurno nije dogodilo prvi put da namjernik zakasni ui u grad i daje izvan njega prisiljen ekati jutro.Okolica se doimala mirno i sneno, kao i golemi grad koji se nejasno nazirao iza glomaznog tijela velikog zida. Sam se zid dobro vidio jer su brojne vatre gorjele u njegovu podnoju, a poneke su zapaljene i na krunitu. Ve je i to nagonilo na oprez i upozoravalo na blisku pogibelj iza prividnog mira.Bilo je jo onespokojavajuih znakova. Po okolnim uzvisinama, osobito prema jugu, ali i prema jugoistoku, gdje bi prema Otagovim rijeima trebala biti rijeka, vidjeli smo svjetla udaljenih vatri koja nisu mogla pripadati stanovnicima Kul-Kinela. Razulareni poklici i razuzdana pjesma dolazili su otuda.Rea me je dodirnula u mraku.- Neto me podsjea na Andor. Na onu no kada smo se probijali ulicama i bjeali pred orunicima traei 'Ingar Linesa'. Jedino to smo tada bili u gradu, a sada smo izvan njega.Znao sam o emu govori Rea. Jedina slinost s tim, inilo se tako davnim vremenom, bila je u gotovo opipljivom osjeaju opasnosti i naem upinjanju da pronaemo utoite. Onda smo zazirali od Atagije-vih orunika, a sada od sjevernjake vojske u rasulu.Kao to je to obino bivalo kod velikih gradova koji su rasli i razvijali se, zid nikada nije titio sva zdanja, ni sve stanovnike, jer je uvijek bilo onih koji bi rado bili u gradu, a nisu imali sredstava kojima bi sebi izborili mjesto u njemu. Oni su onda podizali svoje potleuice izvan zidova. Drugi su namjerno birali takva mjesta i zaraivali na njihovoj nesigurnosti. Takvome smo i mi htjeli. Otag mi je rekao da neemo mimoii svratiste pro-emo li kraj gradskih vrata to se otvaraju prema zapadu i poemo li prema rijeci. Te bismo upute mnogo lake slijedili danju.ops je198Probijali smo se izmeu nizova potleuica u kojima su ivjeli ljudi i natkrivenih ograenih prostora u kojima su oni za dana trgovali ili proizvodili i popravljali kojekakve sitnice koje su trebale graaninu. Znao sam iz Korimora da su takvi proizvodi i usluge izvan gradskih zidina jeftiniji, a daje noenje tu skuplje. Ponekad su se vlastodrci okomljivali na one koji su im umanjivali poreze nezakonitom prodajom, ali se ona uvijek obnavljala i nastavljala, nerijetko zbog koristi koju su od nje imali oni koji bi trebali provoditi naloge vlasti, budui da su od ovih trgovaca silom naplaivali svoje pristojbe.Ovaj ivopisni nered straara, smea, radionica i poslovnih prostora donekle se razaznavao naspram svjetla koje je dolazilo od vatri oko zidina Kul-Kinela. U okruenju razularene vojske orunici u gradu su zacijelo bili na oprezu i na sve spremni. Nadao sam se da e nam ove vatre olakati pronalaenje svratita koje smo traili.No je bila mlaka, unato slabom vjetru s juga. Drali smo se blizine zida i polako napredovali kroz zamreni splet sklepanih zdanja u kojima kao da nije bilo ivota. Tu i tamo naili bismo na pokojegAud ima i rijei dubokog uvaavanja i razumijevanja za ova dva povijesna lika koje smatra najduhovnijim i najudoredni]im od svih ljudi koje povijest pamti. On dodaje, meutim, da je sazrelo vrijeme da se spasenje ili prosvjetljenje moe ponuditi ve na ovome svijetu i to na razumno jasan i nedvosmislen nain.Po Zaltanu Audu, kako je sam rekao pred vie od pola stoljea, prvi i najvaniji korak u spoznaji boanskog, proienju ili prosvjetljenju, kako ve tko voli rijeima izraziti taj duboki uvid u bitnost svijeta i ljudske due, istovrstan je s prvim korakom koji ini meuzvjezdani leta: njegovom obukom. Tamo steenu istou nakane i misli, snagu svjesnog odreenja, vrstou tijela i duha, nepotkupljivost i vjetinu samopromatranja Aud shvaa kao ve usnopljenu svjetlost koju treba samo zadrati usmjerenom na isto mjesto i na taj nain progorjeti maglu neznanja, obmana i zatupljenosti. Ovo zadravanje postie se uvidom u neodrivost tri osnovne opsjene koje zamagljuju pravu stvarnost svijeta i postojanja. To su opsjena daje tvarno stvarnije od netvarnog, opsjena da je ivot raznorodan i razliit, a to vue korijena iz prve opsjene, te opsjena daje svijest pojedine ljudske jedinke odjelita i sama za sebe, to je ukorijenjeno u prvoj i drugoj opsjeni.199usnulog ovjeka koji je odluio uvati svoju imovinu, ili nije mario za opasnost to ju je predstavljala vojska, pijana, rasputena i razoarana, jer je vojna u kojoj su oekivali bogati plijen propala.Proli smo kraj monih vrata i preko oploane ceste stoje vodila do njih. To je bila cesta kojom smo i mi doli od Urgul-Olgija, ali je povorka vozova sila s nje i preacem se uputila uvanom sklonitu.Ovaj je dio zida bio jo bolje osvijetljen. Na njegovu sam krunitu primijetio mrane prilike i povukao Reu dalje od njega. Ne bi bilo udo ako bi netko zapucao samostrelom prema nama, tek da okua oko ili oruje. Kad su ljudi napeti, ustraeni i razdraeni, esto nalaze oduka u nasilju, a u svemu oko sebe prepoznaju izazivanje.Odmah potom nali smo svratiste. Ono je, a to se moglo i oekivati, uz samu cestu koja je vodila do gradskih vrata. Bila je to najbolja zgrada u okolici, jo uvijek brvnara, ali dvoraznica i vrsto graena. Vlasnik je nad ulaznim vratima naprijed istaknuo koplje o kojemu je visio veliki komad tkanine, poput zastave. Na donjem je kraju ona bila oteana, pa je ostajala rastegnuta i tek se ljuljala na vjetru. Svratiste je nosilo udno, ali vrlo prikladno ime: 'Utoite'.- Utoite i jest! - rekao sam Rei i povukao je uz pet stuba prema ulaznim vratima. Nelagoda mi se hvatala srca, jer me je dosta toga i bez Reine primjedbe podsjealo na 'Ingar Linesa' i onu no kada je ubijen Tul Titan.Vrata nisu bila zakljuana, to je za svratita uobiajeno, a iza njih nas nije doekao1 jasno osvijetljen prostor kao u 'Ingaru Linesa' u Andoru, ve polumrak usporediv s onim vani. Samo jedna svjetiljka na stijenj u kojoj je izgaralo gorivo ulje svijetlila je u dnu prostrane gostionice.Otvarajui se, vrata su dodirnula iza njih ovjeeno zvono pa se jasan zvon prolomio svratistem. Prije nego to smo se mogli dobro i ogledati, pred nas je iziao bunovan ovjek sa svijenjakom u ruci.Pogledom sam preletio veliki i izdueni prostor, gostioniaru iza lea. Dugi i visoki stolovi uz koje se moglo stajati, ili sjediti na visokim klupama, bili su postavljeni uza zidove, a iroki prolaz vodio je izmeu njih u dubinu gostionice gdje se nalazila kuhinja i k spavaonicama na gornjoj razini.ovjek pred nama je bio u svojim tridesetima. elav i trbuast, izbjegavao nas je pogledati u oi, a brzim i nespretnim kretnjama odavao je neiskrenog i smuenog ovjeka. Sasvim je mogue da je bio prestravljen opasnou koju je predstavlja rasputena vojska u njegovoj blizini.200- Traimo hranu i spavanje - rekao sam mu.- Svakako, iit ani - rekao je meko, ulagujui se. - Na pravom si mjestu.- Ima li jo gostiju, ili smo mi noas prvi? - htio sam znati.- Ne. Ne danas. Ve tri dana posluujem samo pijane vojnike. Oni koji put plate, koji put ne.- Koliko trai za noenje i hranu?- To e biti... dva laa za vas dvoje.Ustraje li na tome, meuzvjezdani leta moe spoznati kako nije u vlasti tvarnoga, jer ga i sama njegova obuka ui kako e netvarnim snagama ovladati tvarnim. Sama razumska ralamba ovdje nema utjecaja, jer se razum bavi vaganjem onoga to mu doznauju ula, a ne-tvarnoje iznad ula i dosee se samo izravnom spoznajom. Kada spozna ispraznost i nevanost tvarnoga svijeta, vjernik treba pokuati spoznati produhovljenost prirode i ivot kao krunu te produhovljenosti. Na koncu ovog razvoja sve mu je oitije da je ivot samo po vanjskim objavama raznolik i da je most kojim priroda tei samospoznaji i ljubavi, te da je ovjek konani proizvod prirode kojim su ova spoznaja i ljubav gotovo dosegnuti. Zbog nedovoljnog znanja, snage i svijesti, ovjek je pred iskuenjima vanjskog svijeta izgradio sigurnosne oslonce koji su ga odijelili od vlastite biti, uinile slabim, uplaenim i povodljivim i suprotstavile ga prirodi i drugim ljudima, pa se od njih osjea izdvojenim i odbaenim.Najveim dijelom svoga rada, a samo u izdavatvu tu se radi o trideset sedam debelih knjiga, Zaltan Aud obrazlae i razrauje svoj sustav zadravanja, odnosno spoznaje ove tri duboke opsjene. On se, naravno, nije zadrao samo na tumaenju i uvjeravanju. Zajednice Nove vjere niknule su posvuda po Zemlji, a u njima se oivotvoruje osloboenje ovjeka, onako kako to nauava Zaltan Aud. Danas oko deset posto stanovnitva Zemlje slijedi audizam, ili u njega vjeruje, a raspreni su po cijeloj ophodnici. Na naseljene se svjetove jo nisu rairili, dijelom, zato to propovjednici Nove vjere ne nameu svoja uvjerenja drugima, a dijelom i stoga to se oni koji su uvjereni daje ono to doznaju ulima opsjena ne trude mijenjati jednu opsjenu drugom, pa sami ne odlaze sa Zemlje.201- Zar zaista dva? Nije li primjerenija cijena jedan lad, ili lad i pol?- Ja sam uvijek naplaivao dva - meko je i prijetvorno rekao, tako da sam imao razloga posumnjati u njegovu izjavu. Odluio sam ipak ne istjerivati s njim povoljniju cijenu.- Dobro. Donesi nam jela. I pia.- Imam irilmskog vina, iit ani. Uope nije skupo.- Voda e nam dostajati. Daj nam i svjetla da vidimo to jedemo.- Neka vam je za prvu ruku ovo moje svjetlo. Odmah u upaliti i ono na stropu.Sjeli smo na visoke klupe uz stol na desnoj strani, Rea uza zid, a ja suelice njoj, okrenut leima prolazu. Gostioniar nam je ostavio svoj prijenosni svijenjak, teki kovinski stalak s leitima za tri svijee.Evo nas pred Kul-Kinelom, najveim gradom na svijetu, sreditem Aranima, najmnogoljudnijeg linitskog benasa! Rea je bila dobro raspoloena i poticala je razgovor. Gostioniar nam je donio vreve vode dok se jelo ne zgotovi i upalio votanice u dva svijenjaka na stropu. Zatraio sam da nam ostavi i onaj prijenosni na stolu.- Kako emo putovati dalje, Dir ani? Daleko je odavde do Arola, a potom do Andora. To su goleme udaljenosti. A mi smjeramo i dalje od toga, u Zemlje izobilja i Zemlje smrti, pa u tvoj Vastal.- Mi? - upitao sam sa smijekom. - Vjerovao sam da e ti ostati u Andoru.- Zato me cijelo vrijeme eli ostaviti negdje iza svojih lea? Sigurno je da elim vidjeti tu zemlju koju nitko osim tebe nije vidio. elim upoznati ljude koji su te ponovo podigli. Najvie od svega, elim znati sve ono ega e se prisjetiti. Otkrit e mi tajnu boanstva, zar ne?Nasmijao sam se.- Taj e put biti iznimno opasan, Rea anai. Opasan i naporan.- Zar moe biti tei i opasniji no onaj koji smo do sada preli? to jo moe poduzeti, a da se moe usporediti sa sukobima s Irolgarom?Ponovo sam zapazio Reinu uvjerenost daje biti s Kinelomjamstvo sigurnosti i lijek protiv svih boljetica.- Najprije, s Irolgarom jo nismo zavrili. On e nas progoniti i dalje. S obzirom na okolnosti, dijelove sjevernjake vojske koji jo nisu potpali ni pod ije zapovjednitvo, a i drugo, zbog ega je taj put opasan i u mirno vrijeme... Doi odavde do Oruna bit e pravi pothvat.202Om mali ft. PusmPusakojoj lantma, a i*artV,22.,- Da nam je zif jo jednom, Dir ani... Onda bi nam bilo mnogo lake!To je, dakako, bilo tono. Sa zifom bismo se mogli domoi sjevera, a onda se, preko Almasa, Furata i Ogistala razmjerno sigurno i brzo naiZaltan Audje, svakako, meuzvjezdani leta iza kojega je est letova iz njegove mlae dobi. Napustio je poziv letaa kada je shvatio daje spoznao neto od tolike vanosti da to mora podijeliti s ostalim ljudima. Novoj vjeri ne pripadaju samo letai, ali je poznato da je Galaktika uprava prosvjedovala zbog sve veeg broja onih koji zavravaju obuku na Magatu-Pet, a odbijaju letjeti. Na koncu je Aud utemeljio svoje sredite za obuku, dijelom u pustinjama i planinama sredinje Azije, a dijelom na antarktikom velikom kopnu.On svoje pristalice ustrojava po inovima, ovisno o tome koliko su se pribliili konanoj spoznaji. Oni koji ne kane prolaziti obuku, ali vjeruju u ono to Zaltan Aud nauava, nalaze se najnie na toj ljestvici. On ih zove 'podupirateljima' ili 'slutiteljima Istine'. Neto vie su oni koji nisu uspjeli na obuci, a nisu se nakon toga iz razoaranja odrekli vjere. To su takozvani 'svjedoci o teini Puta'. Vjernici koji nisu proli obuku na skupovima audista iz potovanja prema onima koji su to uspjeli ne nose nita bijelo ili zeleno. Zelena boja odjee, a to su obino iroke halje od prirodnog tkanja, pripada onima koji su zavrili obuku, ali nisu dosegli spoznaju. To su takozvani 'tragai' ili 'oni koji su na Putu'. Samo oni koji su dosegli spoznaju nose bijelu odjeu. Oni su u svojim zajednicama poznati kao 'ostvareni' ili 'oni koji su na kraju Puta'.Audizam je danas na Zemlji etvrta vjera po rairenosti i jedina kojoj se broj lanova poveava iz godine u godinu. Velika veina njenih lanova ne pripada viim redovima koji nose zelene ili bijele halje. Oko etrdeset tisua, prema samim audistima, je 'tragaa' u zelenim halja-ma, a samo je sedamdeset sedam 'ostvarenih', onih koji su dosegli spoznaju. Oni e naslijediti Zaltana Auda koji je u vrlo poznim godinama.(Vela Orini-Dante: 'Na Zemlji, ovog stoljea', Saharan, 3300.-10.-22.,ZRV)203nadomak Vastalu. U stvari, dvojio sam da bih na ikakav drugi nain to mogao postii. Ne samo zbog pljakakih opora razbijene vojske, ve i zbog golemih prostranstava Linesa, Fandora i samog Vastala. Ovaj je posljednji, dapae, bio nedostupan ljudima i ivotinjama, po svemu to sam dosad znao.Iz Vastala sam iziao na njegovu istonom kraju. Tuda se nisam mogao vratiti, ak ni zifom, jer bih se morao probijati na zapad, nasuprot vastalskim vjetrovima, i krajem u kojemu za zifa nije bilo hrane. Zifovi ne mogu preletjeti visoki Ogistal, niti sletjeti na pjeanu ravnicu. Pogotovo se ne mogu s nje ponovo vinuti u zrak. Moj se novi zadatak inio gotovo nemoguim i sa zifom na raspolaganju. Bez njega teko da bih se Vastalu mogao i pribliiti.Vjerovao sam da bih u Kul-Kinelu mogao kupiti zifa, ali njihove su cijene morale biti dobro preko tisuu laa. Nama e nakon ove noi na raspolaganju ostati dva.Kao to sam prije svim silama nastojao doi do Aranima, Urgul--Olgija i Irolgara, sada sam teio suprotnom smjeru, a Vastal, moje prvo polazite, postao je mojim novim i konanim odreditem. Pola sam svijeta trebao proi da bih to spoznao! Kako je poraavajue bilo to saznanje i kako sam se slomljen i izgubljen osjeao kad sam se toga prisjetio u zarobljenitvu Irolgarovu! Pa ipak.Nikad dosad nisam imao tako tonog i odreenog saznanja da mogu vratiti sve svoje sjeanje. Znao sam da to mogu uiniti u Vastalu, tamo gdje sam doao k sebi drugi put. Sve mi je jasnije daje Vastal krio moju tajnu. Iako je bio daleko, a taj put povezan s novim iskuenjima i tekoama, na njegovu kraju - budem li ga doivio - sjedinit u se sa samim sobom, obnovit u svoje bie i najzad saznati ima li ga i kakav je smisao iza mojeg jasnog prisjeanja da sam Kinel, besmrtni linitski bog.Za tom sam spoznajom udio sve vrijeme svog ivota kojeg sam se sjeao. Bez toga sam se sam sebi inio nepotpunim i izgubljenim, ubogom skitnicom u potrazi za sigurnim utoitem za koje se podrazumijeva da ga svatko od nas ima. Spoznaju o svojoj prolosti doivljavao sam kao sjedinjenje s istinom, moje drugo roenje, blaenstvo koje mi je roenjem obeano, a onda oteto.Strelovito sam sve to premetnuo svijeu i zatim uzvratio.Rei.- Da nam je zif, Rea anai, ni Irolgar nam nita ne bi mogao.204Ara ton - Knjiga trea- Ne bi ti on nita mogao ni ovako da si vratio svoje sjeanje i svoje moi.- Molim te, Rea anai, elio bih ti pribliiti svoj stav o tome.- Kako sam ja polaskana, Dir ani! Kinel, na praotac i bog, obraa se meni s 'molim te, Rea anai'! Ja to jo ne mogu pravo pojmiti!- Sve je to puno prostije nego to se ini iz naeg kuta gledanja. Kao to zna, nikada nisam vjerovao u svemone i vjene. Vidjela si i sama kako se Irolgar sam raskrinkao. Za sebe sam savreno siguran da nisam vjean, a da sam svemogu, ne bih ovoliko patio i kinjio se, nastojei spoznati tko sam i to sam bio. Znam. Znam to hoe rei, Rea anai. Kinel je bio na Aratonu prije vie od pet i pol stoljea... Neu to ni pokuati objasniti. Objasnit e se samo. Zar nije mogue daje s Kine-lom kao i s Irolgarom? Da novi ovjek preuzima.njegovu ulogu, pa je samo uloga besmrtna, ak i ako njeni nositelji umiru?- Dir ani - Rea se nadmono nasmijeila, kao roditelj koji je prozreo igru svoga djeteta. - Ona slika u Urgul-Olgiju nedvojbeno prikazuje tebe. Ne eli, valjda, rei da ju je netko naslikao prije pet, deset ili dvadeset godina?- Uzdrimo se od nagaanja. Usredotoimo se radije na sutranji dan. Sto emo traiti u Kul-Kinelu?- Nema nam druge nego traiti one koji kao i mi putuju na sjever. Moemo tititi povorke vozova, ako one jo prometuju prema Orunu i Arolu i ako nas netko hoe unajmiti.-1 ja sam na to mislio. Trebat e nam dosta umijea da bismo uvjerili trgovce da emo ih tititi, a ne opljakati prvom prilikom. Povjerenje se rijetko daje onima na koje nae na ulici.- S aranima i jo k tome s trgovakim zapregama proi e cijeli olok prije nego to doemo do Andora.- Druga je mogunost da trimo cestama. Kao to sam to inio Ta-ronturom. Kao to je trao Faan...Protrnuo sam sjetivi se Faana. To je najvee leite tjeskobe u meni! Jesam li smio ostaviti vjernog Fanda u tako nemoguem poloaju? Dvojio sam. On je vrebao Holoka da bi ga ubio i tako zatitio svoj narod, koji nije ni znao da Faan postoji. Je li mogao to ostvariti? Nije imao osobitih izgleda, morao sam priznati, mada sam znao s kakvom je odlunou i temeljitou Faan tome pristupio.205to ako se ipak zbude, protivno svim vjerojatnostima, da hrabri Fand ubije Holoka, a sam preivi taj sukob? Ima li on, nakon toga, jo nekakvih izgleda dovui se iz srca Linesa u praume svoga zaviaja? Jesam li ja, pomislio sam sa zebnjom, olako ostavio vjernog prijatelja zbog nekoliko desetaka dana koji, na koncu, nisu inili osobitu razliku? Moda bi nam zajedno bilo lake zaskoiti uvara Tajne. Potom bih ga mogao ispratiti do fandskih zemalja.Opet je to bila samo trenutana strelovita misao, ali je Rea ovaj put zapazila da sam se trgnuo.- Faan te brine, Dir ani? ao ti je to si ga ostavio?- Da. Mislim da to nisam smio uiniti.- Koliko sam razumjela, ti si preuzeo obvezu prema cijeloj njegovoj vrsti. Tvoja prolost i sjeanje mogu za njih znaiti mnogo.- To sam i sam vjerovao za razgovora s njim. Vie nisam siguran.- Uinjeno je uinjeno, Dir ani. Ne eli se, valjda, tri dana vraati do njega kako bi te on opet uvjeravao da treba pomoi njegovoj vrsti, a ne njemu?- Znam. Kinel je uvijek titio Fande, a Irolgar ih je ugroavao. Bog linitski i njegov namjesnik odvajkada su u zavadi. Ostat u vjeran sebi, mada ne znam ime sam se u prolosti rukovodio. Ako mogu zaustaviti progone Fanda nakon to vratim svoje sjeanje, sigurno u to i uiniti.- Ne mogu doi k sebi, Dir ani... Naa povijest... onako kako nas ue i onako kako je prikazuje Vjera... Ne znam vie u to bih vjerovala. to je tu tlapnja, a to istina? Nekad sam to primala zdravo za gotovo, ne pridavajui svemu druge misli... ali sada mi je jasno da su se u naoj prolosti dogaale udne stvari. Od Kinela koji je ponovo doveo ljude na Araton... A to si ti, moj dragi Dir ani... Njegova, hou rei tvoga, drugog silaska za kojega si povukao, veinu ljudi pred Fandima... Iz onoga to znam danas gotovo bih rekla da si u to davno vrijeme predvidio, bolje rei unaprijed znao - jer ti si svemogui Bog - da e ljudi nastojati iskorijeniti Fande pa si htio to sprijeiti...Mogao sam se samo nasmijati na sve to.- Potom Udes... Jesi li znao za Udes? Moda si htio spasiti ljude pred soranskom poasti? Oni koji te nisu posluali pali su iz blagostanja Prvog razdoblja u ovo to sada imamo. Pravo im budi kada su se ogluili na boji poziv! Ti si im ipak ostavio Irolgara i nadu u svoj trei206dolazak. Bog ne moe biti neumoljiv i okrutan. I ti si doao trei put! Od svih ljudi na svijetu, samo ja znam da je Kinel i trei put siao na Araton! Ingari Juga nose takozvani Hargarov trozubac koji je simbol treeg silaska. Broj tri je svet na Aratonu jer utjelovljuje taj trei dolazak! A ti si tu, pred mojim oima i samo ja znam za to!- Molim te da to ne razglasi, Rea anai.- Znaju li Liniti daje Kinel bog koji moli, a ne zahtijeva?- Kinel uope nije bog, Rea anai. Toliko si ve dugo sa mnom da bi ti to trebalo biti jasno.- Govorila sam ti o naoj prolosti. Sto je od svega istina? Ponekad mi se ini daje sve to izmiljotina, da nije bilo ni Soranskog udesa.- Dogaaji i linosti koji tonu kroz vrijeme postaju sve maglovitiji, nejasniji. Lako ih se hvata patina koju ine preuveliavanja, kriva razumijevanja i neshvaanja, ona ih ini bliim i primjerenijim ovom vremenu. Kaem ti, Rea anai, da se povijest mijenja od pokoljenja do pokoljenja, kako kojem pokoljenju odgovara. Istina je da postoje povijesni izvori, zapisi i kojekakva ostavtina, ali je tumaenje svega toga ostalo naem vremenu. Od Arama Tara sam nauio razlikovati ono to vidim od predmeta kojeg gledam, sliku, dakle, njegovu u svojoj svijesti od predmeta samog, pa je utoliko vanije shvatiti razliku izmeu naeg shvaanja povijesti i onoga to se zaista odigralo.- Meni je od svega nedvojbeno sljedee: ti e se svega prisjetiti i sve mi potanko ispriati. Moramo se potom potruditi objaviti to je istina i ostalima.- Zar misli daje to potrebno i poeljno? Nove objave izazivaju nova vjerovanja i nova osporavanja, nove podjele, a potom i nove sukobe. Svaka nova objava kosit e se s onim to svijet misli o Irolgaru, a njemu je itekako stalo da svijet i dalje misli kako misli sada. Zato? Ako ni zbog ega drugoga, ono zato to istinu netko drugi objavljuje, a ne on.- Zar ne misli da je vrijedno boriti se da istina prevlada u ovom jadnom i napaenom svijetu?- Istina? Sto je istina, Rea anai? Svatko u sebi nosi svoju vlastitu, a mnogo je vanije vjeruje li no u to vjeruje. To je i Irken mislio kada je rekao da ni Sjever ni Jug ne mogu sruiti uvara Tajne, jer on ukorjenjuje Linite na Aratonu. Svaka istina koja bi ila protiv toga mogla bi biti prihvaena samo ako bi donosila novu vjeru, za zamjenu onome to se ljudima otima. Ne elim utemeljivati novu vjeru.207- Kinel, bog linitski, ne treba utemeljivati novu vjeru. On sam je vjera o kojoj govori. On treba samo ukloniti samozvane posrednike.- Vjeruje li zaista da sam bog?- Zar nisi sam rekao da si Kinel?- Razmisli dobro. Ve smo dugo zajedno. Jesam li ja bog?- Ne mui me, Dir ani! Nema Irolgara, nema Kinela! Sto nam je ostalo? U to u vjerovati? U to e aratonski puk vjerovati?- Ako se radi o povijesti Aratona... a ja se prisjetim neega smislenog, onda e to znati. O ostalome, ljudskoj biti, ivotu i smrti, pred svim tim sam jednako bespomoan kao i svaki Linit. Kao i ti. S vremenom sam nauio traiti potporu unutar samog sebe. Zovem to dil--indulom u sebi i vjerujem daje to moja bit i daje ona opeljudska i trajna, da je samo jedan slabi odraz onoga to Aram Tar zove ata--indulom, koji je zajedniki cijelom ljudskom rodu. To gotovo podsjea na fandski taor. Tu se i sama ljudska osobnost rui i nestaje, jer taje bit zajednika tebi i meni, Irolgaru i posljednjem arpitu Tartasa, a ja vjerujem i Faanu i njegovu narodu.- To to si mi rekao, Dir ani... moemo li tome uiti nau djecu? Je li to usporedivo s priama o dolascima Kinelovim na Araton, kako sam ih sluala dok sam bila dijete? Kako sam uivala u tim priama!- Nemam smisla za uljepavanje stvarnosti, Rea anai.- Kako ono ide... "A onda ree Kinel obraajui se poslunima to su u redu pred njim strpljivo stajali: 'U ovaj sam vas svijet doveo na dobro vae, kao nagradu za va trud i rad. Sada je vrijeme da s njega odete, jer je to opet za vae dobro.' Ree tako, a plemenita mu glava zaokrui skupom i svi uvidjee da sluaju pravog vou, potena i odana, mudra i jaka. A onda je oslovio i one druge to su izbjegavali boje upute i radili po svome..." To je ono to veina Linita podrazumijeva pod Vjerom!Slegnuo sam ramenima nasrnijavi se.- Mogu te zamisliti u tom poloaju, Dir ani. "Plemenita glava", kau. Ja bih jo dodala: i lijepa glava.Rea je pruila svoju ruku preko stola i dodirnula moju aku. Uhvatio sam je za ruku i zadrao je trenutak. Jo uvijek sam bio suzdrljiv prema njoj i drao najboljim da tako i ostane dok se sve ovo ne razrijei. Jo uvijek nisam vjerovao da mi je ona suena, iako mi se inilo beskrajnom sreom biti samo s njom, daleko od opasnosti i svakodnevnih linitskih opaina. to li e biti sa mnom doznam li jednom istinu o sebi,najpnje raskalair zatim pur tranu. jal irom ot* sam zadrcara. fcojn * Odvratio tanr gostioi*. stolu v*208nisam znao, ali sam bio svjestan daje do toga daleko i daje moja neposredna budunost jednako neizvjesna i zakuasta kao to je to bila i cijelo prolo vrijeme i da se ni na to drugo nisam smio usredotoiti.Jo sam stiskao njenu aku kada se s ulice zaula nekakva buka, najprije daleka i nerazgovijetna, a onda smo iz svega uspjeli razaznati raskalaene povike i glasne psovke. Prostaki smijeh odjeknuo je odmah zatim pred samim vratima, a u sljedeem su trenutku i ona gurnuta us-tranu, jako i nemilosrdno, najvjerojatnije nogom. Vrata svratita su se irom otvorila i udarila o zvono na kraju svoga puta. Rea se trgnula, pa sam zadrao njenu ruku u svojoj kako bih je ohrabrio. Glavu sam okrenuo nadesno, prema otvorenim vratima.U njihovu sam okviru mogao prepoznati samo jednu osobu, mada ih je moralo biti vie. Ostali su jo bili u mranoj ulici pa ih svjetlo iz unutranjosti gostionice nije moglo dosei. ovjek koji je stajao na pragu bio je mrav, krljav i nizak i nikad ne bi pobudio osobita zanimanja, unato goropadnom dranju i rukama oslonjenim na bokove, da se za njim nisu tiskali i drugi od njegove vrste.- Zato nas nitko nije doekao kada sam lijepo pozvonio? - divlje je viknuo iaenim glasom.- Ako nisam dovoljno zvonio, zvonit u jo! - opet je viknuo i dohvatio vrata pa ih je stao bjesomuno udarati o zvono u kutu. Sada se kraj njega u gostionicu ugurao jedan od njegove bratije, doslovce ugurao, jer je kroz vrata jedva proao. Taj je ovjek sigurno bio vii od mene za glavu, a iri i od mene i od Tula Titana, a sudim daje od mene bio i dvostruko tei. Ova je grdosija grcala od smijeha gledajui to radi onaj mali.Zbunjeni gostioniar istrao je pred njih ne bi li unekoliko umirio razgoropaenog patuljka, ali mu se ovaj unio u lice i zgrabio ga prstima desne ruke za vrat.- Kasno si doao, gostioniaru! - viknuo je, a onda se obratio velikome. - Ali mi njega ni ne trebamo, je li, Oroe?- Mi trebamo vino - rekao je sporo, duboko i promuklo veliki.- Evo ga tebi, Oroe. Spremi ga negdje da nam ne smeta.Mravije ovjek najprije ostavio gotovo dvostruko teeg gostioniara, koji se uhvatio za vrat, a zatim je koraknuo u naem smjeru. Odvratio sam pogled, ali sam dospio zapaziti da je i Orok proao mimo gostioniara, ali ga je pritom uhvatio desnom rukom i odbacio prema stolu. Nesretni je gostioniar gotovo poletio zrakom i tresnuo na gornju209plohu stola. Ponesen snanim zamahom skliznuo je po njoj i pao s druge strane na pod. Da li od straha ili nesvjestice, tamo je i ostao.Sada su iza Oroka u gostionicu upali i drugi, divlji i raspojasani, glasni i ve polupijani. Mravi predvodnik nainio je jo dva samozadovoljna koraka u dubinu gostionice, a onda, uoio sam to krajikom oka, iznenaeno zastao ugledavi Reu i mene. Jo uvijek sam drao Reu za ruku.- to je ovo? - proderao se. - Vidi! Evo ih! Kordan i Idra vratili su se iz mrtvih!Polako sam ostavio Reinu ruku. Nije nam trebao ovaj susret i moda u zaaliti to nismo ostali s Otagom i njegovim zapregama. Vjerovao sam da ne bismo imali osobitih potekoa s vojnicima da ih nije vodio ovaj jadni krzljavac koji je uivao u pozornosti ostalih, a nju je privlaio svojim nepodoptinama. Znao sam da takva vrsta ljudi lako zalazi u krajnosti, jer se pozornost drugih brzo iscrpljuje na ponovljenim ili obinim nepodoptinama. Nije mi, meutim, preostalo nita drugo do ekati i vidjeti u to e se sve ovo izvri.Sada se ve kraj nas naao i golemi Orok, a za njim i ostali, njih desetak. Mali predvodnik ih je sve zaustavio pokretom desne ruke, stavljajui lijevi kaiprst pred napuena usta. Preko oka sam vidio kako Orok suzdrava smijeh, oito predviajui novu psinu svoga druga. Ovaj se jednim izbaajem popeo na stol i stavio svoju nogu s pranjavim i blatnim kiritima na pola kala od mene.- Evo ih, Kinelovi sinovi! Ovo je Idra, a ovo Kordan, najpoznatiji ljubavnici staroga svijeta!Razularena skupina se smijala hihotom. Orok se drao za eludac. Pogledao sam prema Rei. Ona je zategla obrve i usnice u neodobravanju i pogledavala neto prema meni, neto prema patuljku na stolu ili podrugljivim vojnicima iza mene.- Ako vam smetamo, momci - rekao sam odrjeito i ustao - mi emo se povui. Hajdemo, Rea.- Kordan bi otiao - podrugivao se vojnik na stolu. - On bi poveo i Idru koju zove Rea... A mi smo ga htjeli samo neto pitati...Ve sam se potpuno podigao i htio odstupiti od stola kada me je jedna vrsta aka zgrabila za rame i oslonila se o nj takvom silinom da sam popustio. Orok me je omronskom snagom primorao opet sjesti. Nisam se ni ja odupro svom estinom. Procijenio sam da je jo bilo izgleda da se nepotrebni sukob izbjegne.210T"- Garak te hoe pitati - Orok je promuklo rekao. - Mora dobro odgovoriti.to bih mogao uiniti da smirim polupijane budale? Uskratim li vanost Garaku, on e se razgoropaditi, istaknem li mu vanost, on e traiti sve vie i vie. Ve sam htio sam neto rei, jer sam jedino svojom poduzetnou mogao neto postii, kada je krljavi Garak upao.- Ljubavnik pije vino! - uzviknuo je i sagnuo se do mog vra. - Da biste i vi bili dobri ljubavnici, morate piti vino!Prinio je moj vr ustima i uzeo duboki gutljaj, dok su ostali oduevljeno odobravali. Zapazio sam kako je zastao kad je shvatio da u ustima dri vodu. Zastao je i ukoio se privlaei pozornost ostalih.- Je li dobro vino? - upitao je sada Orok.Garak je ispljunuo prema meni ono stoje imao u ustima.- Ljubavnik pije vodu! On nije nikakav ljubavnik! On je nita! Duboko sam udahnuo i obrisao desnu stranu lica, svladavajuizov krvi i ubrzanog bila. Sada je, meutim, Garak prolio ostatak sadraja vra po meni, dapae je u moje krilo pao i sam vr i skotrljao se pod stol. - Vi ne volite vodu - rekao sam glasno. - Doli ste piti vino, a ne gubiti vrijeme... Mi emo zato otii.- Otii! - zakrijetao je Garak pomamno. - A jesi li pokupio vr koji ti je pao pod stol?Rulja je urlala od oduevljenja, a najvie se smijao golemi Orok.- Dobro. Podignut u vr, a potom odlazimo.Procjenjivao sam nae izglede u sluaju sve izglednijeg obrauna. Bili smo stijenjeni u unutranjosti gostionice pa nam je uzmak prema vratima bio onemoguen. Morat emo se povlaiti u unutranjost kue, prema kuhinji i spavaonicama.Opet sam se podigao da bih potkrijepio ono to sam rekao. U tom me je trenutku drski Garak udario nogom u lice.- Ovdje ja odreujem to e se i kad uiniti! Podigni vr!- Dosta je tog ukanja! - upala je sad estoko Rea. - Pokai im, Dirani!To je bilo posljednje to sam elio. Voeni Garakovom zlobom svi su se oni obruili na mene, a Rea je sad svraala panju na sebe.- Dignut u vr - rekao sam da bih vratio pozornost.211- Zar e puzati pred tim bijednicima, Dir ani? - planula je Rea. -Ti si njihov bog, ne zaboravi! Na koljena, kukavice, pred Kinelom! Dosta je tog svetogra!Sada je Garak zanijemio pred ljutitom Reom i okrenuo se k njoj.- to si rekla o bogu, eno? Ponovi to!- Rekla sam da si digao ruku na Kinela, huljo! Na koljena pred njim, budalo!Garakov smijeh nije bio odmah uvjerljiv, jer je ustuknuo pred estinom u Reinu nastupu.- Ovaj ovjek ovdje je Kinel? Kakve su to besmislice? - zaustio je, a onda se zahihotao.- Ljudi, evo vam Kinela! Pogledajte kako izgleda bog!Opet su se svi trudili pokazati kako se dobro zabavljaju, a Garak se sagnuo k Rei koja je zajapureno stajala.- Jesi li i ti boica? Sad u ja to ispipati!S Reom je takav pristup mogao imati samo jedan kraj. Ona je stajala, a on se sagnuo k njoj. Pljuska koju je dobio gotovo ga je sruila na lea. On je na to problijedio i zapjenio se od srdbe. Digao je ruku da udari Reu u isto vrijeme kada sam ja osjetio teki pritisak na desnom ramenu.Znao sam da je Orok teak i jak pa sam se zato trgnuo svom silinom. Pitanje je bi li krljavi Garak proao bolje u okraju s Reom, jer moja druica nije bila bespomona i nevina borbi. Ali mali je proigrao sve svoje prilike da se neozlijeen izvue iz kae koju je sam zakuhao. to e biti s nama odluit e se u sljedeim trenucima, ali sam njegovu kob upravo odreivao.Uspio sam se otresti Oroka i skoiti na stol. Prljavi Garak je ak i nogama zamahivao prema Rei. Zgrabio sam ga za prsa, okrenuo oko sebe i bacio preko gostionice. Udario je tupo o nasuprotni zid i umirio se iza stola na drugoj strani, kao i gostioniar prije toga.Znao sam da je to istom mali dio posla. Orok je riknuo i poao k stolu, ali sam ja bio bri. Bacio sam se na plohu stola, doekao se rukama, a tijelu dao najvei mogui zamah u okretu. S obje sastavljene noge pogodio sam Oroka u glavu i sruio ga na pod. Pritrao sam mu prije nego to su se ostali mogli uplesti i nekoliko ga puta pogodio stisnutom akom, ne elei izvlaiti maeve.OGC.212Oekivao sam se da e se jaki Orok konano umiriti na podu. Na moje zaprepatenje, on me je pograbio desnom rukom i, diui se, ponio i mene i bacio me na stol. Potpuno se uspravio dok sam ja dolazio k sebi.- Orok voli borbu - nasmijao se. - Doi!Ostali su se povukli, oito unaprijed uivajui u onome to je predstojalo.Savreno sam bio svjestan daje Orok teak protivnik i daje ishod borbe krajnje neizvjestan. Bio je spor, ali izdrljiv i nije hajao za udarce koje sam mu upuivao kada bih uluio priliku. Njegova teka aka ili sirova tjelesna snaga mogli su odluiti borbu u skuenom prostoru gostionice. Zato sam se morao pouzdati u toan udarac i hitri uzmak.Izmijenili smo nekoliko udaraca u emu sam bio uspjeniji. Njegovi su bili opasniji, ali su za sada odlazili u prazno. U nekoliko navrata sam ga pogodio u lice, ali to kao da mu nije smetalo. "Orok voli borbu", ponavljao je i stiskao me prema dubini gostionice.Neko je vrijeme sve ilo dobro po mene: tu i tamo udario sam svoga protivnika, a da on nije uspio pogoditi mene. Orok se, meutim, nije dao uzdrmati i sveudilj me je pritiskao prema stranjem zidu gostionice. Mogao sam promijeniti igru i potegnuti ma, ali oruje je zvalo krv i nosilo smrt, a to sam radije izbjegao.Naa se borba oduljila, a moja svjeina i pokretljivost su kopnile s umorom. estoko sam se odupro njegovu pritiskanju prema zidu koji bi mi oduzeo prostor za uzmicanje, ali se nisam uspio provui kraj goleme vojniine. Na koncu me je dohvatio svojom ruetinom po prsima i bacio me nazad tako da sam pao leima k zidu i za tren ostao oslonjen o nj vraajui dah.On je to iskoristio i pograbio me za prsa odiui me od poda. Bacio me je prema sredini gostionice, do mjesta gdje su sada bili njegovi drugovi, a gdje smo Rea i ja kanili jesti. Pao sam na pod i pokuao odmah ustati, ali nije ilo. On me je preduhitrio i ponovo odigao s poda. Jo me je jednom bacio meu svoje drugove, pa sam opet pao na drveni pod gostionice, u prolaz izmeu stolova. Ponovo je on bio prije na meni no to sam se uspio pridignuti. Ovaj me je put priklijetio uz pod drei me ljevicom za prsa i zamahujui desnicom.- Orok ubija akom - najavio je likujui.Gledao sam kako se njegova golema i kosmata aka sputa k meni, a onda trgnuo glavom u posljednji tren. Udario je svom snagom u drveni213pod i stresao aku, krivei lice od bola. Nisam se uspio iskoprcati unato naporu. Sada me je drao desnicom, a ljevicom je pokupio neto sa stola. Zamahnuo je time nad mojom glavom, a ja razabrao nekoliko votanica koje su popadale oko mene. Orok me je kanio udariti tekim svijenjakom to nam gaje ostavio gostioniar! Debelo lice mu se uteglo, jer ovjek nikada nije oputen kad kani ubiti. Kao da se smrt odjednom utjelovila u polumranom svratitu pred Kul-Kinelom!Kad je Orok zamahnuo, ja sam svom snagom gurnuo njegovu ruku kojom me je drao za prsa. Odbacio sam je udesno, a time je i cijelo njegovo tijelo propalo na tu stranu. Udarac koji je trebao pasti na moju glavu i dotui me izgubio je smjer, a opasni je svijenjak pogodio pod, tek neto udesno od moje glave.S novim poletom odrazio sam skupljene noge od njegove tjelesine i uspio ga odbaciti. Polo mi je za rukom, dapae, uspraviti se na noge, ali me je on zgrabio za igas i odjeu. Gurali smo se po gostionici i u tome nisam mogao biti uspjeniji od njega. Upinjao sam se ne dopustiti mu da me dograbi u teronski zagrljaj, mada se on svojski oko toga trudio. Drao sam ga na udaljenosti ispruenih ruku, ekajui na svoju priliku.Nju sam na koncu sam izgradio. Dopustio sam mu potisnuti me, dapae sam ga i sam povukao k sebi. Da bi vratio ravnovjesje, uinio je veliki korak naprijed. U tom sam se trenutku bacio na lea povukavi ga za sobom i podmeui svoje zgrene noge pod njegovo truplo. Odbacio sam ga koliko sam mogao, gotovo izgubivi svijest od napora, ali osjeajui kako me pri padu isputa.Ne bi mu taj pad ozbiljno naudio, kao to mu to nije ni jedan od mojih udaraca, da nije pao, ne na ravni pod gostionice, ve na klupu na kojoj sam prije nekog vremena sjedio. Skliznuo je odatle na pod i pokuao ustati drei se za ozlijeena lea. Lice mu je bilo iskrivljeno od bola. Ovo je bila moja prilika! Morao sam brzo svriti s njim, prije nego to se u okraj ukljui i njegova bratija.- Svijenjak, Dir ani! - viknula je Rea.Doista, teki gostioniarev svijenjak jo je bio tu, na podu. O Oro-ka sam mogao lomiti i ruke i noge, a da mu ne bih ozbiljno naudio. On se ve pridizao riui od bijesa. Prije nego to se osovio, podigao sam svijenjak i priskoio mu. Nije se mogao izmaknuti. Moj je udarac pao po njegovoj glavi, tik iznad uha. Teki se Orok prevalio nauznak i ostao leati. Nisam vjerovao da sam ga usmrtio, ako mu je lubanja po tvrdoi214SE,......S")jMtl""!lpovezao gostionk Otvorio s*m ***>Prvo to sar k mojoj g\sm #> je poloe ledomTo boli i Kul->alt*bila imalo slina bradi i licu, mjestima po kojima sam ga nemilice tukao, a on sve podnosio smijui se.Uspravio sam se nad oborenim Orokom i suoio se s gnjevnom gomilom koja je pozivala na moj kraj. Prvoga od njih doekao sam istim svijenjakom, ali su drugi navalili na me sa svih strana. Dvojica su ve onemoguili Reu.estoko sam se odupro. Obine vojnike glave su bile meke no Orokova pa sam poneku od njih dobro uzdrmao i poslao na pod, u najmanju ruku privremeno. Borio sam se za ivot, svoj i Rein. Pobijede li me ovi otpadnici, tui e me do smrti, ak ako im se ne pridrue Orok ili Garak, bijednici s kojima sam se obraunao.Nadjaati vie od deset svjeih vojnika bilo je vie nego zahtjevno. Osjetio sam to i sam ve u sljedeim trenucima. Nova su trojica uskakala na mjesto onog kojeg bih za trenutak izbacio iz stroja, a i on sam bi ustajao i ponovo nasrtao na mene, jo bjesniji i odluniji osvetiti modrice, svoje i svojih drugova.Nisam se lako dao. Hvatali su me, a ja sam se otimao, zadavao i primao udarce, istio prostor oko sebe da bi ga oni iznova zatrpavali svojim tijelima, posrtao i uzmicao. To je moglo imati samo jedan kraj. Iako sam trojicu onesposobio trajnije, a od ostalih su svi ili gotovo svi nosili masnice ili osjeali posljedice mojih udaraca, njihovo je mnotvo polako, ali sigurno prevagivalo.Onda je doao taj kraj. Netko me je udario s lea, ja sam posrnuo i naletio na udarce onih sprijeda. Tromo sam zamahnuo i teko pogodio jednog od njih s lica, ali sam i ja pao za njim. Kia udaraca sruila se po meni, a da se vie nisam uspio ni maknuti.Zaudo, ovi su se udarci prorijedili, a onda i prestali. Jo svjestan, povezao sam to s dodatnom bukom i otrim naredbama to sam ih uo u gostionici. Neka ruka me je surovo povukla za rame i okrenula na lea. Otvorio sam nabrekle kapke.Prvo to sam ugledao bila je uglaana otrica dugog maa sputena k mojoj glavi. Njegov je vrak bio tik pod mojom bradom. U takvom me je poloaju jednom drao Andoranin Gar Ragar u Aafu. Poao sam pogledom uz tu otricu i uz ruku koja ju je drala... Do lica...To sam lice ve negdje vidio! Grozniavo sam se borio s umorom, boli i slabosti ne bih li se prisjetio toga novog protivnika, ovdje pod Kul-Kinelom, u srcu Aranima.215Jedanaesto poglavljeNovi svijet"Ingaru mjesta! Za ingara mjesta!" promiu lui uz povika pratnju; dva reda svjetla u mraku su cesta,cvjetovi noi, uz iju svi cvatnjujo vie ele k vladaru da siu,uz ravnomjernu to nosiljke klatnju,okruen straom, prsima to ziu podlogu stvarnu ogradi od lui, ni odanima ne da da mu priu.Birana pratnja tek mu se prikljui kad s nosiljke on pred atorom sie; ingara trozub tad mu se urui.U pratnji strae, u ator unie... Pred vrhovnitvom, dilmanima svojim, pognute glave pogledom obie."U odanost vam, junaci, ne dvojim", ponosno ree, a blista mu zjena, "A vi ste stalno u mislima mojim. "010216- Ovo je vrlo dojmljiv prikaz! - primijetio je glasno Nol Tamut dok je Gez Aknar brzo prebirao po dirkama krajnika. Jo jedanput sredinji predmet sobe za sastanke u uredu Galaktike uprave na Hatornu bila je lebdea kruglja Aratona.- Dojmljiv je slaba rije - uzvratio je Gez. - Potresan, rekao bih. Dirljiv i sablanjiv u isti mah. On govori o nama, ljudima i o tome naDigoe sad se dilmani s koljena, drei ruku na srcu to bije, dok lica svjetlo ara im i sjena. 020Od novih vatri postaje svjetlije: dilmana lica vide se odana; plamen im vou Anhora otkrije.Skupina ta se, mala, odabrana, smjesti u oblik plitkog polukruga, unutar atre i lui sa strana.Ingar Alk Anhor, nona mora Juga, nije ni sada traio za sebe raskoi vee, U' boljih usluga; 030koje vladare oko srca zebe da izgubit e to dobili su rodom morit e uvijek sve vee potrebe;trude li vlast se uzet nekom zgodom, U' branit ono to su teko stekli, sudbu e dijelit s vlastitim narodom.Kad pozdrave su voe svoje rekli, oslovi Anhor, u vojnoj odori, dilmane koji tu su se zatekli:"Ako jo nekog boj sutranji mori, jasno u rei da presudni je as i da predstoje zati nam opori. 040217to smo spremni kad smo stisnuti uza zid. S jo vieg motrita, to je svjedoanstvo o ivotu, mislim tu najopenitije na ivot u prirodi, na ivi svijet kao suprotnost mrtvom stijenju i rudama. Ugroen, ivot e iskoristiti svaku priliku da bi opstao; to mu je svojstveno. Ako se pri tome radi o zajednici, pojedinani ivoti jedinki gube na vanosti; sve je podreeno opstanku vrste.- Ti ljudi nipoto nisu smjeli biti gurnuti u takav poloaj! - uzbueno j e dodala Orona Degrasi.- Jesmo li dovoljno raspravljali o energetskom sustavu na Arato-nu? - upitao je Parit Jamakana. - Je li on bio dobro zamiljen, ili se odve lako raspao?- Oekivao sam takvo pitanje i prije - Gez Aknar se podigao i poao k njemu. - To je vrlo pomno proueno. Smatra se da nije bilo propusta. Grad sunca se opskrbljivao energijom iz vrlo raznorodnih izvora. Jedna od glavnih energana je bila u putanji, skupljajui zraenje sredinje zvijezde i aljui mlaz visoke uestalosti do prijemnog krajnika nadomak ljudskoj zajednici. Izvori energije na ophodnici koristili su jezgrena djelovanja i unutranju toplinu ophodnice. To su bila tri glavna izvora, sva tri izvan grada i razmaknuti jedan od drugoga za najmanje sto kilometara, a meusobno viestruko povezani. U tom, takozvanom ilavom prstenu^ bilo je i energana manje snage koje su koristile zraenje sredinje zvijezde i drugih sporednih izvora.injenica je da bi jedini sustav koji bi bilo razmjerno lako osposobiti nakon udesa takvih razmjera trebao pokrivati cijelu ophodnicu. U tom bi sluaju trebalo popraviti samo prijenosni sustav pa bi energija iz, recimo, Bijeloga grada potekla prema Gradu sunca. Takvo to, meutim, nikad nitko nije razmatrao. Izmeu ova dva grada je oko etiri tisue kilometara zrakom... Ne zaboravimo daje Araton do kraja ostao samo pokusno naselje.Kakvih li posljedica moga sitnoga ustupka! Jesam li mogao ustrajati na brem povlaenju s Aratona, onih davnih dana kada sam posljednji put bio tamo? Zato nisam uzeo nepomirljivi stav i zahtijevao iseljenje u najkraem moguem roku, a onda dao ustupak od dvadeset godina, kada zapone cjenkanje oko godina, a ne stoljea? Je li to moglo uspjeti? Nikada to neu znati.Dobro sam se sjeao te zajednice na Aratonu. Bio sam u sva tri naselja, onome na zapadu, prelijepom mjestu na umovitom i gorovitom Soranu,218Ara ton - Knjiga treaonome na istoku nadomak uu goleme rijeke u usko Sredozemno more, stisnutome izmeu gora, mora, praume i rijeke, naravno i u Gradu sunca. Bio sam i u Stjenjaku, mjestu odakle se izvlaio ogom, vrlo osebujnom kraju u kojemu je priroda osobito surova i negostoljubiva. Nita Manar je bila suvlasnica postrojenja za preradu ogoma i eljela je ubirati dobit od toga to dulje. Razumjeli smo je i nismo joj to zamjerili, ni Rina Ad, ni ja. Rina je, meutim, poduzela sprijeiti prodaju ogoma irom Zvjezdanog sustava. U tome je uspjela, alije zamalo ostavila ivot na Aratonu.To dobra je vijest, ohrabrit mora nas, jer budemo li dobar boj mi bili, Ordona vie neemo uti glas!Opet vam kalem, sad dilmani mili: nemajte straha zato pred tim bojem, slobodu punu s njim smo ostvarili!Borit emo se sa sluganskim sojem, koji se svojih gospodara boji, bori za novac i manji je brojem. - 050Hoemo jote, mada sve to stoji, sad osigurat to nam sudba nudi: da se tu zamka opaka ustroji!Tu da se sili ordonskoj presudi, pa e nam zato Tartor sada rei o tome gdje su i njihovoj udi.""Uhode nai, Telen su slijedei, na pet-est zata odavde na cesti pronali njihov okol jedan vei", 060da im Gar Tartor najnovije vijesti. "Znaju da ve smo primakli se blizu i misle oni da nas e pomesti.Uhode kau nesloge ih grizu, na to ih Odrak ustupcima miri, a njih se daje obino u nizu,219Naselja na Aratonu su se vrlo dobro razvijala u to vrijeme, ona su cvjetala i napredovala, a ljudi ivjeli u blagostanju. Dugovalo se to ogo-mu, ali ne samo njemu. Znao sam daje bilo nezakonitog doseljavanja. Za sve takve koji su tamo dospjeli mimo predbiljeenih letova isposlovao sam da se bezuvjetno vrate s prvim valom.Istina je da smo doivljavali neugodnosti. Ljudi su bili ogoreni i prosvjedovali su protiv Uprave, ali i protiv Rine i mene. Neko vrijeme bilo nam je opasno i kretati se. Neto od toga bila je samonikla pobuna, ali smo otkrili i djelovanje Obraenih iza toga. Nekoliko sam se puta sastajao s Nitom Manar i traio njenu suradnju. Ona je bila pozoran sluatelj i tvrd pregovara. Rina Ad joj nikad nije vjerovala.Imao sam i ja udan dojam da uglavljeno moda nee biti i provedeno. Nitu smo procijenili, i Rina i ja, kao osobu kojoj su veliki naumi vaniji od sredstava, kao onu koja moe u ostvarenju neeg velikog, emu e se nesebino do kraja posvetiti, zaboraviti na dogovore i obeanja. Ona je, u to nisam sumnjao, duboko vjerovala u ono emu je teila. Takvi ljudi lako povuku svjetinu za sobom, pogotovo ako im se probici poklapaju. Zato sam s osjeajem nelagode otiao s Aratona. Zato sam prihvatio pedeset godina, jer sam smatrao da e biti lake ostavi li se ovaj narataj na Aratortu. inilo se to neznatnim ustupkom, pogotovo jer se on procjenjivao u odnosu na mogue sudare s Fandima, a nije raunao s tako silovitim prirodnim udesima.Meutim, bio sam glavni pregovara i sam sam odreivao uvjete. Time sam preuzeo na sebe i sve opasnosti loih odluka. Nevano je to su se Rina i ostali letai sloili sa mnom. Nevano je i to to moj otriji nastup zacijelo ne bi proao.Da sam nesavitljivo postavio dvadeset aratonskih godina kao krajnji rok za naputanje Aratona, te da nisam zakljuio nikakav sporazum, cijeli bi zadatak zavrio neuspjehom. Nikada nisam ni pomislio vratiti se s Aratona bez sporazuma, jer tamo nisam iao tratiti vrijeme ve rjeavati tekoe zajednice u razvitku. To ni jedan leta ne bi sebi dopustio. Time bi priznao sebi, a pokazao drugima, da je nedorastao zadatku.Nije to bio prvi teki zadatak pred kojim sam se naao. Od mene se oekivalo, a ja sam preuzeo na sebe i smatrao se tome doraslim, razrijeiti aratonske nedoumice do kraja i na najbolji mogui nain. Nije bilo nikoga drugoga na koga sam se mogao osloniti osim svoje momadi, niti sam220takve trebao. To je bio moj poziv. Pa ipak, naao sam se u poloaju roditelja koji ali stoje udovoljio nerazumnoj elji svoga djeteta.- Ovime to smo vidjeli uobliena je konana sudbina Aratona - nastavio je Gez Aknar. - Sve stoje slijedilo prirodni je posljedak. To potvruje ono u to smo se nebrojeno puta uvjerili kroz prolost Zemlje: postojepri emu samo nesloga se iri; da bude bolje, po svemu se ini iz gordosti im pameti ne viri:o boju zbore ko o gotovini koju su oni dobili odavno, slabost ne vide, viu o silini!" 070Nije rekao ono to je glavno, zagluen bukom prosvjeda sa strane; ostade miran, gledajui ravno.Odlinik opet oslovi odane negodovanje polako kad jenja, "Njihove ve smo shvatili nakane!Ubit i spalit njihova su htijenja, uzet nam due, sve svoje da damo, voe, slobodu, svoja uvjerenja! 080Zato mi eljno tu bitku ekamo! Stupicu smrtnu, ko to ingar ree, zajedno ovdje danas pripremamo.""Ingara naum uti je najpree!" punim e glasom dilman jaka stasa, "Njegovim vodstvom pobjeda se stjee!""Odavde do njih, vojske iz Tartasa, uglavnom nema prostranih ravnica", rei e Tartor nakon kratkog asa. 090221presudni trenuci u ivotu ljudi i naroda u kojima poduzetni pojedinci ine razliku. Oni mogu povui ljude u nekom novom smjeru koji za neke moe biti neoekivan, ali je u biti vanjskim okolnostima ve pripremljen. Ljudi koji znaju to treba initi mnogo e prije povui narod nego oni koji zagovaraju nedjelatnost i ekanje u odlunim vremenima. Dopustite mi ovdje i jednu usporedbu sa ivotinjskim svijetom. Neodluno krdo eka dok jedna od ivotinja ne krene u jednom, bilo kojem smjeru. U sljedeem trenutku cijelo krdo polazi za njom. Iz neodlune gomile u trenutku nastaje unita-vajua lavina koju je gotovo nemogue zauzdati.Na Aratonu, odluan ovjek je bio Infar Antel. etrdeset zemaljskih godina nakon stoje Kinel bio tamo i povukao s njega veinu stanovnitva ne moemo se uditi Antelovu izboru: uio je od Nite Manar i drugih vatrenih pristalica Aratona. On je, meutim, prvi odluio okrenuti lea Zvjezdanom sustavu i nastaviti svojim putem, bez obzira na okolnosti. To je bit njegova 'Poziva Aratoncima'. Veina ljudi vidjela je u tome svrhu za koju se vrijedi boriti, neto to obeava svjetlo na kraju mranog hodnika u uvjetima ope malodunosti i beznaa.to je uslijedilo? Imamo dva prikaza o novim prijelomnim zbivanjima kroz koja su proli ljudi na Aratonu. U oba je glavna linost Infar Antel. Ovaj prvi opisuje dogaaje koji su slijedili nakon onog skupa, prilog s kojeg smo upravo vidjeli, i koji su tamo potaknuti. Evo to se odigralo nakon samo desetak dana!Prizor u sredini sobe jo se jednom promijenio. Pred nama se upriliio nepokretni prikaz otvorenog prostora s mnogo uurbanih ljudi od kojih su mnogi bili u razgovoru i prepirci. Kraj je bio osunan, ali su ljudi bili toplo obueni.- Obratite pozornost na okolinu. Takoer i na odjeu nekih od tih ljudi. Nae su procjene da se oni u vrijeme kada je ovo snimljeno, a to je etiri sartima nakon Udesa, negdje u ranu jesen, dakle, nisu trebali tako oblaiti. Uobiajene odjee je bilo dovoljno. Oni su novim nainom oblaenja iskazivali svoje opredjeljenje. Jo neto. Na mjestu Grada sunca nije prije Udesa bilo godinjih kolebanja podneblja. Ono je bilo uravnoteeno, toplo, ali ne i odvie vrue.Gez Aknar je pokrenuo sliku i davni sudbonosni trenuci jednog nesretnog svijeta opet su oivjeli pred naim oima.Onaj koji je tih davnih dana snimao na Aratonu htio nam je doarati i stanje u kojem je bila okolica mjesta gdje su se ljudi okupljali. Bili222su to ruevni ostaci nekad ureenog grada, meu kojima su se raspoznavale straare dignute nakon Udesa. Dostaje tih ruevina bilo raieno, ali taj prostor vie nije nalikovao na grad. Pokrivali su ga snijeg koji se polako topio i uto blato, negdje skoro do koljena duboko. Ara, arato-novo sunce, prosipalo je svoje zrake po okolju, ali nije doista i grijalo; neka je izmaglica postojala u zraku, unato vjetru iji su se zapui uli, a pred kojima su ljudi traili zaklon i okretali mu lea."Tamo gdje sutra bit e bojinica, uma se stere unedogled svuda, gua i rjea, bitke pozornica.U moru ume, a uz malo truda, uhode nali istine su vee; tu stat se moe bez velikih uda.Atakalima od Jelena nee tu ljudsko bie pukog stabla nai ako se po tlu zaravnima kree.Tri su istine uspjeli obai; uz U' niz Telen otud li se ode zaas e opet u umu se zaci.100Najvea od njih, kau nam uhode, manje od zata odavde je hodom, proplanak taj se stere oko vode.Sjene tu nema pod nebeskim svodom, a mali potok njemu bregove pere, plitak da bedra ne moe se vodom.Dalekoj umi uz brda se vere, a na istoku u Telen se toi; nije ni irok nigdje preko mjere. 110Tee je onom tko u ue kroi: puno je mulja i klizavog blata; kroza nj se moe, uhoda nam sroi.223Onima vatrenijima ni vjetar ni hladnoa nisu smetali. Oni su se prepirali, uvjeravali i prijetili. Onda sam uoio one s udnom odjeom,0 kojima je govorio Gez Aknar. Doli su, etvorica njih, mrki i odluni, vii i jai od ostalih, i raistili dio prostora. Bili su obueni u ivotinjske koe i krzno, a nosili su i krznenu obuu podignutu do pola potkoljenica1 vezanu uz nogu. Doimali su se nepristupani i nasilni, neuljueni i divlji. Razvidno je, povratak prirodi i priprostosti imao je jake zagovornike i dobro je uznapredovao. Bilo je to manje od dva kruga nakon Udesa, etrdeset zemaljskih godina nakon to sam napustio Araton!Jedan je novi ovjek, uobiajeno obuen, doao za ljudima u koi i krznu, koje sam za sada smatrao redarima. On se upravo obratio ljudima kojih je pristizalo sve vie i vie. Prepoznao sam Dura Hilta, predsjedavajueg na skupu koji nam je Gez Aknar ve prikazao.- Graani Aratona! Aratonke i Aratonci! Presudni je trenutak! Danas e svatko od nas, svojom voljom, odrediti svoju budunost. Mislim da emo se svi, hou rei velika, velika veina nas koji smo preivjeli ovo strano vrijeme od unazad dva kruga do danas, okupiti ovdje. Moram vam rei da posljednji pokuaj pomirenja koji je poduzeo Dal Ad-var nije uspio. Voe stranaka razgovarale su sino i dobar dio jutra. Ni do kakvog pribliavanja nije dolo.Advar je otklonio mogunost novih opih izbora, to bi bio preduvjet razgovoru o zajednikoj sudbini. To je predloila Nita Manar. Ona je eljela nove izbore, a potom da zastupnici odlue o svim ljudima, kao cjelini. Dal Advar bi prihvatio izbore, ali ne i prisilu kojom bismo svi bili izopeni iz Zvjezdanog sustava. On je traio opozivanje 'Poziva Aratoncima', ali ga na tom mjestu Infar Antel vie nije htio sluati.Juer nam se pridruilo i tristo sedamdeset sedam ljudi koji su doli iz Bijeloga grada. Uvjeti su tamo mnogo bolji no ovdje, ali ta zajednica, kao to znate, nikad nije bila samodovoljna.Oni za sada nemaju tekoa s pogonom svojih strojeva pa su mogli doletjeti dovde. Ti su ljudi mahom istraivai ili proizvoai ogoma iz Stjenjaka. Oni su pokuali posredovati izmeu Saveznjaka i Domolju-baca, ali je vjerojatnije da e se i sami podijeliti.Ono to vam ja najavljujem je sljedee: Najdalje za sat doi e ovamo i voe stranaka. Govori se, a i sam je tako izjavio, da je Infar Antel spreman za svoje putovanje na jug. To je izvjesno nakon propasti svihi224Ara ton - Knjiga treapregovora i posredovanja. Prema tome, oni, Domoljupci, e se pojaviti kao da su spremni za put. Dogovor je da se svaki Aratonac i Aratonka izjasne o tome. Oni koji se budu svrstali uz njega, napustit e ovu dolinu. Da, vjerujem da je za danas predviena samo naznaka naputanja, ulogorit e se nekoliko kilometara izvan grada, kako bi oni koji su se na put odluili mogli pokupiti svoje stvari.Od ume koja zapadni rub hvata, atakali su do movare plitke humaste ravni to e trpjet rata.Sto je jo vano za nae probitke? Uzviica je vea samo jedna, odakle mogu voditi se bitke. 120Za nas, meutim, ba i nije vrijedna postoje s june, protivnike strane; bojita slika o'tleje vanredna."Bez udi sad e upast suzdrane, plemi isti to rijeima je vrelim, ve pohvalio ingara nakane:"Dilmani dini, pitati tek elim: to to si reko, kome odgovara? oduevljenja toga jer ne dijelimza tu istinu koja nama stvara tekoe takve da e klopkom biti prije svega nama, pa ja takva dara 130ne bih ni dao, ni htio primiti; zato, Gar ani, ovdje troi rijei na ono od eg trebamo se kriti?Zar neprijatelj tamo da nas gnjei, izmeu ume i movarnih tala ?Da visovima put nama preprijei ?225Put preko planina e biti teak. Naa letala ne moemo koristiti, ali su ona koja su dola iz Bijeloga grada jo donekle uporabljiva. Nesumnjivo je da emo pjeaiti cijelim putem. Do doline Rabul s one strane planina je oko tisuu tristo ili neto vie kilometara. Infar Antel vjeruje da mu za to treba manje od etrdeset pet dana. Od toga petnaest dana uzet e proboj preko planine. To e biti najtei dio puta, presudan za cijeli pothvat.Nama je poznat samo jedan prijevoj, koji je zasigurno pod dubokim snijegom i bez izgraenih prometnica. Reeno je da su Antelovi najodaniji sljedbenici, poznati kao 'sinovi Aratona', a to su ovi momci koji su prisegli ne koristiti nikakvih proizvoda od prije Udesa, da su dvije njihove skupine od po dvadeset ljudi upuene naprijed kako bi pripravile stazu gdje ona ne postoji i olakali put za nae porodice.Dopustite mi da vam priopim svoj stav o svemu tome. Vi dobro znate da ja, Dur Hilt, nisam pristaa ni jedne od stranaka. uvam taj odmak i u ovom trenutku. Bojim se da od danas to vie nee biti mogue. Surove prilike dovele su nas do raskola i podjele koja e tek uslijediti. Pristae Infara Antela i Nite Manar napustit e ovo mjesto; oni koji se s njima ne slau, ostat e ovdje. To je izbor meni i svakome od vas: otii ili ostati. Tu nema neopredijeljenih. Ostanem li, odredio sam se protiv Infara Antela; odem li, izjasnio sam se za nj. Neka mi bude doputeno rei da se bojim ovog izbora i da nisam sam sa sobom sve to raistio.Najnovije procjene govore da je vie onih koji ele otii no onih koji se tome protive. Odnos je gotovo dva naprama jedan. Ne bih rekao daje to i odnos pripadnosti strankama. Sve vie ljudi vjeruje da su im izgledi za preivljavanje bolji pod odlunim i poduzetnim voom kakav je Infar Antel. Eto, i 'sinovi Aratona' su prihvaeni i postaju nekom vrstom znaka novog doba, pa ih drugi oponaaju, iako je u poetku bilo mnogo prosvjeda zbog toga to su vieni kao stranako redarstvo, ili ak kao stranaka vojska. Budui da vojsku nikada nismo imali, a da se redarstvo raspalo po podjelama nakon Udesa, neka se o javnom dobru brinu makar oni.Hoe li se Domoljubi uspjeti probiti preko Segetoleheta? Sve nas to zanima u ovom trenutku. elim im uspjeh, pa makar i ne poao s njima. Znamo da bi njihovi najogoreniji protivnici voljeli da taj pothvat propadne. Svi smo uli o sukobima najvatrenijih pristaa obje strane za proteklih dana. To je bilo izlikom Infaru Antelu ustrojiti226'sinove Aratona'. ini mi se daje pad iz blagostanja od prije Udesa prouzroio i pad vrline i dobrote u svakome od nas. I sada vidim, tamo iza okupljenih ljudi, skupine koje bi izazivale nerede. Ne, ne trebaju nam ti izgrednici i batinai!Moda je za nau zajednicu bolje, a i za svakoga od nas, to to imamo izbor. Oni koji odu, uvijek se mogu vratiti, zaale li to. Oni kojiTeko se vodi iz dola navala, jo teze bitka voditi se moe stjegova slika ako je nestala 140iz oka voi, jer da se izloe na vie mjesto bi morao stati; ne, u te tijesne ne uimo koe!""eli li Timan moda da se vrati? Jer za pobjedu na takvome mjestu preteka cijena ima da se plati?Na nevoljnu me podsjea nevjestu, kad pored svega to mu sudba nudi on uvijek trai neku novu cestu! 150Kako to, molim, Olih Timan sudi da Odrak sam e u stupicu ui, ako mu ona nije ba po udi?Ako to mjesto njega e privui, zbog svega stoje Timan sam ve reko, pa ako znamo gdje emo se tui,za klopku prvi uvjet se ve steko; magle, dapae, kraj Telena ima, moemo, moda, kroz movare prijeko...Da potopljenim proemo poljima, U' dapriemo kroz ume im s boka, pa s dvije strane tuemo po njima ? 160227ostanu, moi e se prikljuiti Infaru Antelu sljedeom prigodom, pomisle li da je tako bolje. elim uspjeh objema strujama. Svi smo mi, na koncu, gurnuti u vrlo neovjene prilike.Prije nego to dou i obrate nam se voe stranaka, dopustite mi rei da pothvat Infara Antela nee biti lagan. Nee svi koji se s njime otpute doivjeti utemeljenje novog doma, tamo negdje u bespuu junog Line-sa. Meutim, nije to ni napreac poduzeta pustolovina. 'Sinovi Aratona' su, kako sam doznao, ve prokrili taj put i nainili skrovita s jedne i s druge strane planine. Zamisao im je prebaciti u njih velike koliine hrane, budu li za to mogli iskoristiti preostala letala naih ljudi, onih koji su doli iz Bijeloga grada...- Evo... u ovom trenutku... tamo, gdje i vi vidite komeanje... to su Dal Advar, vidim i Dana Lia iz Naselja Dva, a tu je i on... Infar An-tel! Jae na konju!Mnotvo okupljeno oko Dura Hilta, koje sam procijenio na dvije tisue ljudi, nije ni do sada bilo mirno, ali se tek sada uspalilo. Prolom zviduka se razlijegao a da se nije znalo kome je to bilo upueno. Jesu li ljudi prosvjedovali protiv svojih voa koji su ih podijelili u tako odsudnom trenutku?Narodu se prvi obratio Dal Advar. On je odlazak Infara Antela nazvao neodgovornom pustolovinom, prema napaenim ljudima i prema Zvjezdanom sustavu. To nije nailo na dobar odjek. ini se daje Savezna stranka gubila pristae iz dana u dan. Kako je rekao Gez Aknar, ljudi su pripali djelatnijem voi, onom koji se znao prikazati da zna to mu je initi. Meni se ve inilo neprilinim zazivanje Galaktike u ovom okolju blata, niskih strasti i odjee od ivotinjskih koa. Nazadak je mnogo, mnogo puta bri nego napredak.Potom je govorio Dan Li, uglaeni ovjek koji nije iskusio Udes, jer je doao iz Naselja Dva, Bijeloga grada na istoku. On je govorio o potrebi zajednitva i dobrih odnosa, sam se ne izjanjavajui, ali takav blagi govor u to oporo vrijeme nije mogao imati odjeka.Onda je nastupio Infar Antel, dojahavi na mjesto odakle su se govornici obraali ljudima. Dojahao je tamo gdje se jo nedavno prometovalo najsuvremenijim vozilima, zrakom i pokretnim plonicima.U doba kad se nametnuo preivjelima na Aratonu, Infar Antel je bio u svojim ranim etrdesetim godinama, onim zemaljskim. Bio je jak i visok, golemih ruku i debelog vrata na kojem se smjestilo etvrtasto lice s228isturenom bradom i irokim elom. Uski nos, tanke prkosne usne i prodoran pogled bili su na tom licu. Nisam dvojio daje taj ovjek znao to hoe i nije se libio to najaviti, bez obzira na to koliko to drugima odgovaralo.- Vrijeme je, ljudi! - rekao je jednostavno, ne sjahavi. amor je zamirao, isprekidan tu i tamo zviducima ili prosvjedima.Oko tog, kaem, malenog potoka mogu i druge ustrojit se varke... 0 poloaju voina jo oka...Zastava naih bojnih boje jarke, i s ruba ume, sa sjeverne strane, mogu se vidjet jednako nam arke..."Posljednja- rije mu u zraku ostane... "Da i ja kaem neto o tom sporu", Alka Anhora teki glas zastane. 170"Boj emo, sudim, povesti pred zoru... Te dvoumice raistite sami, prije nego tmica uzmakne Gooru!Kad crvena no na pokret odmorni, dilmana svojih miljenje u uti, i zapovijedi izdat svakoj harni.Da pobjedu nam nita ne pomuti, nek' Gar i Olih tada k meni dou i daju svoj mi naum nadahnuti. 180Na sudbonosnom ovom nam razvodu neka je plodan ostatak vam noi! elim da sada ispratite vou!"Sada e Anhor kraj asnika proi, s pratnjom u kojoj mladi je Atagi, sin mu i dilman, s oevom pomoi.229- Niste li dosta patili? - viknuo je. - Kada emo poeti ivjeti? Do sada smo ekali... Oni koji kane ekati i dalje, trebaju znati da im je ekati jo trideset puta onoliko koliko su ekali. Dovoljno da to zamrze i oni najuporniji.Posluajte me, ljudi... Ostavimo po strani stranake podjele... Ovdje se radi o ivotu i smrti. Takoer i o naem ponosu, jer smrt lako nastupa tamo gdje dostojanstva i ponosa vie nema. Kaem vam da e oni koji ostanu ovdje bijedno skonati, a do nas nee moi doi jer e te daljine za njih postati nepremostive.Odluimo se zato za ivot, a protiv bijednog propadanja. Iza Sege-toleheta je tlo plodnije, podneblje toplije, voda i zrak ii. Tamo emo biti svoji na svome, ne dugujui nikome nita. Tamo otpoinjemo novi ivot i novu povijest. Prvi put ovjek na Aratonu ima pravo na budunost. Sjetimo se kako se nesigurno ivjelo na Aratonu prije Udesa! Bili smo optereeni prisilnim preseljenjem koje nam je moglo udijeliti svjetove daleko gore od Aratona, one bez obradivog tla ili one bez vode, ili one bez jednoga i drugoga. Sada smo prvi put u poloaju postati pravi vlasnici ovog svijeta, jednom i zauvijek!Ne skrivam tekoe koje slijede takav izbor. To su, meutim, tekoe koje moemo predvidjeti i s kojima se moemo nositi. Hrane jo uvijek imamo dovoljno i to u lako prenosivom obliku, pa se ne moramo bojati gladi. Mi smo ve zacrtali sustavan uzgoj konja, a prouavamo i aratonske vrste od kojih se neke zasigurno daju pripitomiti.Drutvo koje emo zasnovati slijedit e najudorednije zasade ovjeanstva, a neke emo stvari i unaprijediti. Ovo u rei: nije se enama u dosadanjim drutvima poklanjala potrebna panja. One su bile izvrgnute istim pritiscima kao i mukarci, a dodatno su morale raati i brinuti se za nejaku djecu. Mi emo to promijeniti! ena e u novim uvjetima biti tovana i uvana, a majinstvo uzimano za najvei doprinos to ga netko moe dati zajednici. Pogledajte ovamo!Infar je Antel okrenuo konja i pokazao na pristalu enu valovite plave kose.- Ovo je Drina Antel, ena koja od prije nekoliko dana zna da nosi moga nasljednika! Ona je primjer za ugled kako se trebamo postaviti prema budunosti! Ona nosi novog ovjeka, onog koji e produiti nau vrstu, a mek ivot prije Udesa bit e mu stran. Tek e takvi ljudi zaista donijeti novo doba o kojem sada jo ne sanjamo!230Mislim da smo rekli i da su svi rekli to su imali. Svaki od vas neka izabere za sebe. Ako je krivo izabrao, moi e svoju greku lako ispraviti i danas i sutra i prekosutra, jer mi emo putovati sporo. Ako se dosjeti da je pogrijeio za sartim, olok ili godinu, neka mu je nebo na pomoi!Kasnije, sami, utei zrak blagi, Anhora sin e: "Shvatio sam tamo da su Tartora naumi ti dragi...""To kae, ani, jer bi htio samo znati to nisam uz dilmane svoje... Je 1' mudro da im povjerenje damo ? 190im se za tvoje nakane ne znoje, uz te i drugi, teko e ti biti od onih koji dogaaje kroje.Sto Tartora si uo govoriti dilmani moji -ja to ni ne dvojim - nemaju druge nego usvojiti.Oni e sada, svim snagama svojim, najbolje izna, to sam ne bih mogo, kol 'ko god da ja oko toga nastojim." 200Ja sam im pritom ne bih ni pomogo; vidio sam si tu smijenu predstavu u kojoj meni laskaju ubogo.""Ali zar moe povjeriti glavu ljudima tol'kim, a svi od njih snuju uzeti jednom za se krunu pravu ? ""Drati moe u njedrima guju, al' mudrom voi da bi gnijezdo svila teko e biti; ljudi pretjeruju. 210231Sada je Infar Antel sjahao, a 'sinovi Aratona' su ga smjesta okruili. On se uputio svojoj eni i uglednijim pripadnicima stranke meu kojima sam prepoznao Nitu Manar. Moja stara protivnica nije vie mogla hodati. Sjedila je na nekoj vrsti kolica s velikim kotaima koja su, sudim, u bolja vremena imala svoj pogon, a sada su ih gurali njeni prijatelji.Infar se Antel izdvojio od ostalih, kao to je to uinio i Dal Advar na suprotnoj strani. Potom su se ljudi stali prikljuivati jednome ili drugome, jedan po jedan, ili u skupinama, onako kako ih je Dur Hilt prozivao. Raskol meu preivjelima opredmeivao se do kraja.Na ovom je mjestu Gez Aknar prekinuo prikaz.Dugi trenutak nitko nita nije rekao. Slike kalnih istina, poruenih graevina, ljudi odjevenih u ivotinjske koe i svenazone priprostosti su bile porazne. Znanje daje to iva rije i slika iz stvarnog ivota, a ne neija gluma o tome kako se ivjelo na Zemlji prije tisua i tisua godina poraavalo je.- Dvije tisue osamsto etrdeset sedam osoba bilo je tom prigodom na Aratonu - Gez je rekao neprirodno dubokim, gotovo promuklim glasom. - ak dvije tisue sto sedam njih polo je za Infarom Antelom. Sedamsto trideset osam osoba ostalo je na podruju Grada sunca. Dvije su osobe ostale neopredijeljene: poinile su samoubojstvo.Opet je slijedila nijema tiina, a onda je Gez nastavio obinim, slubenim glasom:- Imamo jo samo jedan prikaz ovakve vrste. Nakon toga nije vie imao tko snimati, ili nisu imali ime snimati. Ili su se toliko okrenuli budunosti da vie nisu hajali za to.Infar Antel je uspio prijei Segetolehet, a to je ovaj lanac ovdje. Na zemljovidu je razvidno kuda su se kretali; to pokazuje ova jarko uta crta. To nije bila djeja igra. Ove su planine vrlo vrletne i negostoljubi-ve. Visina na ovom prijevoju je oko tri tisue metara. Zbog opeg zahlaenja, vei dio puta kroz planine je bio pod snijegom i ledom. Antelovi 'sinovi Aratona' probijali su prtine i vodili ljude od sklonita do sklonita, od peine do peine. Taj je put, vjerujte, ostao zapamen meu njima i sudim da je izvorom ponosa i mnogih predanja koja su prenoena s koljena na koljeno. Taj je put bio raanje naroda.U nizinu s june strane Segetoleheta, a ta se dolina zove Rabul, silo je tisuu devetsto etrdeset est ljudi. Sto ezdeset jedna osoba ostala je na putu, velika veina njih u planini. Infar Antel uspio je prebaciti u232Rabul i nekoliko konja. Ove ivotinje, koje mnogi od vas nisu nikad ni vidjeli nego na slikama, na Araton su dopremljene radi dokolice i zabave ljudima, ali su Infaru Antelu i njegovu narodu posluile kao i narodima pradavne Zemlje: zamijenile su snagu i brzinu strojeva.Takvim snagama sam bih dao krila da nije mi vlast u Garsitu vrsta... Zna se ija bi nakon mene bila!Sve moje voe ista sudba svrsta za mojom kobi: padne li mi glava, pali su oni; mi smo ista vrsta!Jednoga uvijek moe opit slava, pa e ma dobit izmeu rebara, ali rijetka je ta pria krvava.Radije nek' tebi vojska odgovara, dri na uzdi svoje velikae, dijeli im asti dok slue ingara. 220Nekog vanijeg, daKse ne razmae vei i krvlju da bi vladat mogo; tri sestre tvoje bit e blago nae.lril Toktas bi puno ti pomogo, al' strast i ene njemu stvar su strana; o tome ve smo mi mislili mnogo!""Sloboda, oe, puna nam je dana pobijedimo li sutra u tom boju... Zar samo jedna pobjeda ubrana ? " 230"Na to emo tad svratit panju svoju? Ovo je, ani, tek poetak rata; slave e mnogo bit za glavu tvoju!233Pogledajmo sada ovaj posljednji prikaz snimljen rukom onih to su ostali na Aratonu. Obeavam da e biti u najmanju ruku jednako upeatljiv kao i prethodni.Novi je prizor doao, zvukom i pokretnom slikom. Nisam to oekivao. Nepregledna vodena povrina ukazala se u sredini sobe, meu stolovima ovog prostorja za sastanke na Hatornu. Prizor se polako mijenjao uvlaei sad meu stolove i obrise daleke obale sa umom i irokim proplancima. Polako je sve to vueno ustranu, a crta obale se sve vie pribliavala. Onda je uprizoreno i djelo ovjeka: izorano tlo podalje od obale i vie brvnara, neke od njih dogotovljene, a neke tek zapoete.Slika se pomicala i dalje i sada su se ve vidjeli i prvi ljudi. Njih je bilo sve vie kako se predmet snimanja pomicao udesno. Na koncu mi je postalo jasno daje to veliki skup, negdje na obali mora ili, vjerojatnije, velikog jezera. Jedan se ovjek nalazio pred skupom na poneto preureenoj prirodnoj uzviici. To se Infar Antel obraao svojim sljedbenicima, nakon to su se ve koliko-toliko udomaili u novom kraju. Sudio sam to po prvim uzoranim brazdama i dignutim domovima.- Ovo je tuan trenutak za sve nas - rekao je, a vidjelo se daje potresen. - Ona koja je zaela ovaj pokret, a koji je konano oivotvoren naim prijelazom Segetoleheta, nije vie s nama. Neka je vjeni pokoj i mir dui Ni te Manar, poasne dopredsjednice Domoljubne stranke i utemeljiteljice Stranke obraenih koja je povela borbu za ostanak na Aratonu. Neka je njenom imenu vjena slava. Spomen na njega u naim e srcima ostati dovijeka.Dugi trenutak grobni muk vladao je skupom. Ljudi su spustili glave odajui poast pokojnici. Osjetio sam iskrenu bol i suosjeanje na licima tih ljudi. Oni su sada ivjeli za zajednicu, stisnuti nevoljom i neizvjesnou. Infar Antel je vodio uistinu odane ljude.- Ono to smo do sada ostvarili ravno je pothvatu - progovorio je novi voa ljudske zajednice na Aratonu. - Prijelaz preko Segetoleheta zapamtit emo zauvijek. Djeca nae djece i svi daljnji narataji spominjat e taj pothvat kao jedinstveno junako djelo. Njegov je znaaj dvojak. Prvo, sam proboj kojim smo izloili nae ivote junatvo je samo po sebi. Njime smo dokazali, prije svega sebi, na to smo sposobni i spremni. Ubili smo maloduje i okrenuli se budunosti. Drugo... Time smo nepovratno preokrenuli svoju sudbinu. Od stradalnika koji oekuju tuu pomo postali smo stanovnici ovog svijeta. Mi smo jednom za234svagda raskinuli veze sa Zvjezdanim sustavom i onima koji se na to nisu mogli osmjeliti. Postali smo svoji i neovisni...Ljudi su sluali utke. Nije bilo oduevljenog odobravanja, ali se vidjelo da mnotvo podupire Antela. Bili su pred preozbiljnim izazovom a da bi mu gola vika bila primjerenim odzivom. Razumio sam to raspoloenje. Usredotoeni mir u kojem je spremnost da se ne poklekne, zbrajanje svih unutarnjih snaga pred tekim izazovom budunosti. Da sam na Antelovu mjestu, nikad ne bih poelio bolje ljude. Ovi su morali uspjeti.- Ovdje, na obali ovog prelijepog jezera, izgradit emo svoje naselje. Ono e postati grad kad mu doe vrijeme. Otkako smo doli, a tome je ve petnaest dana, mnogo smo nainili. Iskoristili smo posljednji trenutak da zaoremo prva polja. Svjesni smo da se samo time ne bismoKoliko Ordon zemlja je bogata ne moe znati dok ne vidi okom: na pragu mi smo velikog pothvata!Ne poraze li sutra nas stubokom, a do tog, sudim, teko moe doi, preivimo li u svijetu irokom, 240toliko snage brzo emo smoi da Arkor, Dulna i benasi ini nai e postat, skoro preko noi...Na e Sit-Altas isto bit, ne brini, a cijeli Jug e drhtati pred nama... Sad osnovu toj dajemo silini...""A uski potok taj je povijest sama... Kako se zove ta rjeica mala, na kojoj sudba svijeta se prelama ? ""Zar ne zna, ani? Zove se Valvala!" 250(Orad Gul-Gartar iz Kul-Kinela: 'Boj na ValvalV, tree pjevanje: 'Valvala')235mogli prehraniti. Svjesni smo greaka, nespretnosti i nesnalaenja kod toga. Na koncu, ljudi ve tisuljeima nisu orali na nain kako smo to mi inili. Vano je da smo stekli ta iskustva. Do sljedee pripreme zemlje, a to e biti u daleko povoljnijim prilikama, govorim ovo imajui u vidu podneblje i nae iskustvo, znat emo koliko nam povrina i za to treba. Prva etva dat e nam okus uspjeha i onoga to dolazi, a od one sljedee emo ivjeti i o njoj ovisiti.Izgradnja naselja tee onako kako je zacrtano. Namjerno smo je usporili i izloili se neugodnostima kako bismo iskoristili posljednje povoljne trenutke za sjetvu itarica. Znam da smo patili, ali se tome ve vidi skori kraj. Sljedeih dana emo zapoeti uzgoj domaih ivotinja. Osobito elim potaknuti uzgoj konja koji e preporoditi nau zajednicu.Vie od sto dvadeset naih ljudi stradalo je pri prijelazu preko planine. Preko sto ezdeset od onih koji su poli s nama na put nije doekalo dananji dan. Njima emo u spomen podii kameni spomenik na obali jezera za koji ve imamo nacrte. Cijeli jedan dio obale, takozvana Obala zaslunih, bit e posveena uspomeni na one koji su poloili svoj ivot u temelje nae budunosti.Drutvo budunosti mora biti drutvo pravde, udorea i -jednom - blagostanja. Preuzet emo ono najbolje iz drutva u kojem smo odrasli, ali emo promijeniti sve ono za to imamo bolja i primjerenija rjeenja. O tome emo jo govoriti, a ja u ovdje spomenuti samo dvije stvari: porodicu i jezik.O porodici... Otkako smo napustili ruevine Grada sunca, mi ivimo zajedno. Otkrili smo daje tako esto i lake ivjeti. Vie porodica se udruilo, oni rade, jedu i ive zajedno. U dogledno vrijeme neemo obilovati kuama pa emo i nastaviti ivjeti zajedno. Mislim da se stara granica porodice, temeljena na posjedovanju dobara, sama od sebe uru-ava. U uvjetima kada prihvaamo da je veina dobara u posjedu zajednice i te granice postaju meke...S druge strane, dobni sastav naeg puanstva ne zadovoljava. Mnogo vei dio nas no to bismo to mi eljeli stariji je od plodne dobi, a djece imamo nedopustivo malo. Samo su tri ene meu nama, od oko dvjesto pedeset njih u plodnom razdoblju, zaista i trudne. Kao posljedicu, vidim smanjenje naeg broja u vremenu koje slijedi, ak ako i ne bude nedaa kao to su bolesti, glad i ostalo.236elim potaknuti raanja i uti djeji pla u svakoj kui! U vezi s tim, neke e odrednice starog udorea morati otpasti. Mi nita neemo initi silom i neemo sruiti udoree koje postoje nudei nita za uzvrat. Jedno, ja bih rekao prirodnije ustrojstvo meusobnih odnosa i meusobnog uvaavanja se pripravlja i uskoro emo razgovarati podrobnije o tome.Pitanje jezika je takoer vano, u ovim okolnostima ak i presudno. Svi smo mi naueni u javnosti govoriti Prvim jezikom, a doma, u veini sluajeva, nekim od oblika saetog jezika ili jednim od jo starijih jezika koji vuku podrijetlo s drevne Zemlje. Uobiajeno je u Zvjezdanom sustavu da se u Galaktikoj upravi govori Prvim jezikom, takoer i na svjetovima koji su pokusna naselja. Dobije li svijet razinu samostalnosti, sam odreuje koji e jezik izabrati kao svoj slubeni. U veini sluajeva uzima se neka od inaica saetog jezika kojom govori najvei dio stanovnitva.Ljudi! Mi smo sami sebi dali razinu samostalnosti i Prvi jezik nas ne treba vie obvezivati. Nai e mi strunjaci ubrzo podnijeti prijedlog o saetom jeziku koji nam najbolje odgovara. Oekujte ubrzo novosti i o tome.Na koncu, najvanije od svega o emu sam mislio govoriti. Ono to smo uinili u proteklih ezdeset dana od iznimne je vanosti. Taj znaaj, ono za to smo se borili, dali mrtve i pretrpjeli, mora ostati zapameno i ovjekovjeeno. Zauvijek treba ostati znano da smo u ovom vremenu odluili postati samostalni i neovisni. Mi emo to obiljeiti na dva naina. Danas, prema vrlo tonim podacima zvjezdoznanaca, negdje predveer, u dvadeset tri sata i est minuta poinje zima na jugu Aratona. Ovdje, iza Segetoleheta, mi smo zaista na jugu, ako to nije bilo toliko izraeno u Gradu sunca koji je jedva neto ispod polutnika.Mi od ponoi uvodimo novo raunanje vremena. To e biti Novo razdoblje, a sutranji e dan u povijesti biti upisan kao prvi dan prve godine prvog stoljea Novog razdoblja. Pozivam sve vas na proslavu ove noi!Nee biti nesporazuma i neslaganja zbog prijelaza na novo raunanje vremena. Jo e godinama vrijediti i staro raunanje dok ga novo posve ne istisne.Prije nego to se vratimo dnevnim poslovima i pripremimo za proslavu jo nam je neto uiniti. To e pojaati svjesnost svakoga od nas o sadanjem naem poloaju pred povijeu i bunosti, a ostavit e237jedinstveni trag za budua pokoljenja. Ovdje, u kui u kojoj izmeu ostalih ivim privremeno i ja, sve je pripremljeno. Sastavljen je sadraj prisege koju e svatko od nas svojom voljom potpisati. Time se zarie-mo da emo ostati na Aratonu i uiniti ga svojim svijetom i da nikome i niemu ne priznajemo postavljanje izmeu nas i njega! Nikome i niemu! Ni Dalu Advaru, ni Kinelu, ni Galaktikoj upravi!Kinela emo, meutim, tovati kao onoga koji je otkrio Araton. Bez njega, upitno je da bi on i dan-danas bio naseljen. Svi e ti ljudi s vremenom dobiti u naim srcima i naoj povijesti mjesto kakvo zasluuju. Ali mi i samo mi bit emo tome mjerilom!Na kraju vas molim neka onaj tko misli da ima to rei to i kae. Poslije toga poite k mojoj kui potpisati prisegu.Nakon toga je uslijedio rez, rekao bih dosta traljavo izveden. Pred Infarom Antelom se nala mlada djevojka koja mu se upravo obraala:- .... Za naeg voljenog vou ovu smo pjesmu pripremili posebno za ovu priliku. Ona je predloena za novu sveanu pjesmu Aratona.- Sa zadovoljstvom u je posluati! - uskliknuo je Antel i zagrlio djevojku, a potom ustupio mjesto s ozvuenjem skupini djevojaka i mladia.- Pjesma se zove 'Novi svijet' i govori o Aratonu i nama na njemu - obratila se djevojka skupu.Prikaz se sada usredotoio na pjevae i pjesmu. Stihovi iz mladih i poletnih grla ispunili su prostor nae sobe za sastanke. Pjesma je budila uvstva i djelovala na nas, stoljeima i stoljeima nakon to je prvi put pjevana i teko zamislivim ponorima prostora daleko. Evo to je odjeknulo na Hatornu pred naim napetim uima:O, novi svijet! Nedirnut je pred nama, a proima nas puna srca nada da on e sutra biti na!O, novi svijet!Gore i mora to su,a neznatni mi ljudi smo pred time,ulazi nama u due strah!Stffe-238O, novi svijet! uvstva nas pred njim gue. U strahopotovanju nema rijei; Suha grla stojimo sad...O, novi svijet!Jedina nam je nada.Nema vie drugog gdje bismo bili;Samo u njemu na je spas!O, novi svijet! Pred nam'se polja steru... Blagoslovljen je onaj tko ih ima, jer od njih, znamo, bjei glad!O, novi svijet!Razgaljuje nam srca,a hrabrost naa raste poput plime;Sad on u nama burka krv!. O, novi svijet! Polet u nama budi! I nema vie mjesta novoj sumnji: Znamo da on e biti na!Preda mnom su lica tvrdih ljudi oelienih tekim iskuenjima. Prikaz odaje njihova uvstva: oni stiu ake u nijemoj odlunosti, naslanjaju se jedni na druge, ili se ak grle i plau. Onda se prikaz usredotoio na osobu koja je povela ljude u pobunu, velikog vou Infara Antela.Ni on se vie nije mogao svladavati. Njegovo je tvrdo lice podignuto i bezizraajno, oi zatvorene, ali mu suze nezaustavljivo teku niz obraze.239Dvanaesto poglavljeAtamanov asnikVidjeli smo koliko su znaajne razlike u nainu ivota, obiajima i prihvaenim vrijednostima izmeu samosvojnih cjelina koje su se uobliile u Linitskim zemljama. Cjeline sam nazvao aranimska, ordonska i orinsko-ordulska. Svaka od njih ima svoje sredite i prostor utjecaja, te rubne krajeve u kojima se mijea s uplivima susjedne cjeline. Razmatrao sam kako se to odraava na stvaralatvo i naao da su razlike neprijeporne i razvidne, to zna svatko tko je putovao i imao prilike i sam to iskusiti.Ovdje u iznijeti svoja zapaanja nastala prouavanjem duhovnih i uljudbenih teevina, prvenstveno graditeljstva, slikanja, pisanja, pripovijedanja i pjevanja, a ostaloga u se samo dotaknuti.Gradnja najlake upada u oi. Razlike u nainu gradnje u Kul--Kinelu, Tartasu i Andoru su tolike da doputaju govoriti o aranimskoj, ordonskoj i orinsko-ordulskoj gradnji. Istraimo to poblie.240Zatvorio sam i otvorio oi ne bih li se othrvao slabosti i zadrao pogled na prijeteem iljku dugog maa u ruci bijesnog ratnika nad mojom glavom. Poao sam pogledom uz britku otricu, jedva se usuujui micati oima, dok nisam susreo njegov pogled, odluan i zakrvavljen, usredotoen i nemilosrdan. Munjevito sam prebirao po sjeanju, jer sam tog ovjeka jamano ve negdje sreo.Doista! Sjetio sam ga se unato svom poloaju! Sreo sam ga na Anarturu, cesti koja od Andora vodi do Arola. U to sam se vrijeme gradio insulom i nastojao pribliiti se Arakanu, oekujui da e mi se pruiti prilika susresti uvara Tajne! Rea, Faan, Ragar i ja smo bili utekli s Alkonova broda koji nas je imao dopremiti u Toktasovu stupicu u Aro-lu. Anorturom su tada prolazile sjevernjake agme na putu prema Ara-nimu. Od jednog smo asnika uspjeli dobiti i arana. Upravo je taj asnik, Korimoranin Arih Danbol, bio preda mnom i spreman uzeti mi ivot ve u sljedeem trenutku!Stranci koji posjeuju Kul-Kinel dive se nainu na koji je ureena obala Egata i izgraen Dal-Denoni, te ostale javne zgrade i palae bogatih u Morunu. Kao da uzvraaju pitomoj i razvuenoj prirodi Aranima s otvorenim vidicima i dalekim obzorima, graditelji su uobliili sredinje dijelove Moruna s puno otvorenog prostora, a zgrade razvukli u vodoravnom smjeru. Svej tu poloeno, staloeno i mirno, a iroko stubite to se sputa k Egatu uvlai i njega u ovaj jedinstveni doivljaj.Da ne bude zabune: Dal-Denoni, Dom Dvanaestorice, veliko je i visoko zdanje, ali su njegove okomice nena^laene i izlomljene, a vodoravne crte istaknute i nastavljene. Ravnovjesje i stalnost, mirnoa i uz-globljenost u okoli zajedniki su dojmovi onih koji obilaze Morun, Vodeni trg, po kojem je i cijeli dio Kul-Kinela unutar Gardada dobio ime. Jezero je dijelom grada, kao i Gardad i sve to se nalazi unutar zidina, sve je uklapanje, otvorenost i prihvaanje. Teko da bi se ikoji graditelj mogao toga sam prisjetiti i primijeniti taj svjetonazor da to nije neto to ve postoji u tom kraju, tim ljudima i nainu ivota. Zar je, na koncu, kome udno to Aranimljani ne ratuju, niti dre robove; to u njih nema borilita u kojima umiru robovi i kanjenici, niti se proganjaju oni koji ne misle kao i Dvanaestorica u Domu ?241Prepoznao sam njegovo dugo i duboko izborano lice s usiljenom i naprijed isturenom bradom, visoko elo i samosvjesno dranje. to li e proizii iz ovog susreta? Moe li mi Danbol biti naklonjen i koliko? Sto je radio pod Kul-Kinelom i ime se sada rukovodio?Teko sam progutao osjeajui koliko je smrtonosni iljak blizu moga vrata.Ipak sam dospio razmisliti. Danbol je, mora biti, kivan na mene, jer mi je dao arana na Anarturu, a nije dobio arfane koje je oekivao u Arolu. Dapae, namjerio se na Indara koji mu je mene prikazao kao nepopravljivog kradljivca arana. Sam Indar mi se hvalio tom svojom podvalom dok me je vozio Telenom u Ordon. To je sve stoje ovaj ovjek, Arih Danbol, mogao imati protiv mene, a to se moda i dalo izgladiti. inilo mi se da mi ne moe biti gore s Danbolom nego to bi bilo da sam ostao na milosti* rasputenim sjevernjakim vojnicima.Dospio sam baciti brzi pogled i po gostionici, pomiui samo zjenice. Vojnici s kojima sam se tukao ustajali su s poda pomaui jedni drugima i okupljali se u dubini gostionice pod prijeteim samostrelima nove snage u svratitu: vojnicima Ariha Danbola.Pokuavali su dozvati svijesti Oroka i Garaka. Gostioniar se dijelom oporavio, ali kao da nije mogao stajati na nogama. Bio je blijed kao krpa i naslanjao se s obje podlaktice o jedan od stolova. Rea je takoer bila okruena vojnicima Ariha Danbola.Nisam se pomakao ni malim prstom dok mi se iljak dugog maa naslanjao na vrat. Ako me ve nije ubio do sada, nee to uiniti ni u sljedeem trenutku, ne pruim li mu sam priliku za to. Neka rije ili nepotrebno pitanje mogle bi ga potaknuti da uzvrati silovito.- Ne poznajemo li se mi, moda, otprije? - najzad je procijedio ne uzmiui desnicom ni za imikal.Klimnuo sam glavom, ali je to moglo biti vidljivo samo onome tko je netremice gledao u mene.- Pazi, pazi... Koga sam ja to ovdje uhvatio! Goora mi! Poalit e to nisi utekao jo dalje nego to je Aranim!Oprezno sam progutao, a pomak vrata mogao se ostvariti samo nautrb upiranja o hladni elik. Nita nisam rekao.- Kradljivac arana s Anartura! Sve znam o tebi, bijednice! ovjek nada mnom se estio, a u estini je mogao poiniti i nekukobnu kretnju. Zabrinuto sam jo jednom poao uz otricu, a onda, unatotankih, m m*242Ara ton - Knjiga treaokolnostima, zamijetio na bonoj strani maa, tik uz branik i rukohvat, meni dobro poznati znak: dva ukriana maa s otvorenom, knjigom i zvijezdom izmeu njih! Taj je znak bio urezan i na mojim maevima, znak Dara Arlaka, oruara iz Galigala!Nije to bilo mojom najpreom brigom, ali sam i u svom poloaju dospio pomisliti odakle Korimoraninu ma iz Galigala. Kako se domogao tako osobitog ratnog plijena?- Korimoranin i kradljivac! Krade meni, Korimoraninu! I nas ima svakakvih. Ponovo se to potvruje! A jo sam nedavno mislio da nam je svima ataman u srcu!Je li me moglo spasiti to to me je Danbol drao Korimoraninom? Prisjetio sam se kako me je ukorio kada sam nedolino oslovio Atagija. Tek sam se sada osmjelio i ja neto rei.- Krivo sudi o meni, haman ani... Cijelo se vrijeme borim protiv Atagijevih protivnika... Toktasa i uvara Tajne...Bogati Tartas s Olibalom i Kar-Ingimalom nametnuo se svojim nainom ivota, obiajima i vrijednostima velikom dijelu Linitskih zemalja. Oponaali su ga Dulna, Zemlje izobilja i Oltak, da ne govorimo o benasima unutar Ordona. Dugo se smatralo i u Andoru, mada puno manje u Korimoru, da uzor lijepome i velianstvenome treba traiti na Jugu. Stoljeima je Tartas vladao svijetom, a mo i novac htjeli su se izraziti i na umjetnikom polju.Veliina se dokazivala smjelou gradnje, visinom i tankoutnou izrade. Pojedinosti su dovrene do savrenstva. Okomice su naglaavane, suprotno Aranimu, ali one nikada nisu sebi svrhom, niti su ono to udara u oko motritelju. Pobjeda nad prostorom nakana je tartakih graditelja pa su zato zdanja visoka i smjela, ali za ovakvu pobjedu potrebno ih je bilo uiniti i lakima i prozranima, gotovo pauinastima. Palae u dijelovima Kar-Ingimala i gotovo sve zgrade na Olibalu nose ovaj peat. Neki dijelovi ingarine palae na Olibalu doimaju se kao da lebde u zraku ne robujui teini svoje tvari; tako su njihove potpore nenaglaene, esto zamjenom glomaznog stupa s nekoliko ili mnotvom tankih, a suprotni pravci istaknuti.243^Gledao me je netremice kao da me kani zauvijek zapamtiti.- Naeg atamana nema vie! On je izdan... Prodan od onih kojima je omoguio postati to to jesu!- Jo e se velikih ljudi roditi na prostoru izmeu Furata i Farpora - rekao sam nainom kojim se ljudi esto izraavaju u Korimoru. On je ljutito odbio moju utjehu.- Ostavimo to! Sada u ti suditi za tvoj zloin! Odmah, jer nemam vremena. Zorom kreemo na zapad.Tko su oni i zato i kamo kane na zapad, nisam u tom trenutku drao bitnim. Radije sam mozgao kako bih suzbio Danbolovu elju za zadovoljavanjem pravde.- Dopusti me upitati te kao zemljaka, ako i jesam neto manje plemenitog roda... to misli da sam ti uinio? Potom neka bude pravda, pa to nosila da nosila!Njegov me ma vie nije dodirivao, a tijelo mu vie nije bilo u gru. Ni oi mu se vie nisu inile toliko zakrvavljenima. Nenadoknadiva mu je prednost bila, ipak, to je naoruan i to je bio okruen svojim ljudima.- eli li mi zanijekati da si me prevario i naveo da ti dam jednog arana za etiri arfana u Arolu, a njih nikada nisi imao?- Odnosi u kojima sam se zatekao u to vrijeme bili su vrlo zapleteni. Da ti to predoim, rei u ti samo ovo: One noi, nakon naeg susreta, sukobio sam se s Irolgarom kod Aramala. Jedva sam ostao iv nakon toga... Da sam pobijedio, danas bi sve bilo drugaije...Danbol je na to prasnuo u smijeh.- Ti si se borio s Irolgarom! Dobro su rekli: laac i varalica! Napetost kao da je jo malo popustila nakon Danbolova smijeha iprezirne primjedbe. Odluio sam nastaviti na isti nain.- Pogledaj ovdje! - zabacio sam glavu otkrivajui vrat i veliki oi-ljak koji sam zaradio na Karumalu. - Ovo je od Tordana!- Besmislice! Zato ustrajava na laima?- O tome moe uti i od drugih...- Zato se uope gradi da si od neke vanosti? - upitao je podcje-njivaki. - Pokuaj radije dokazati da si imao one arfane. Budui da si Korimoranin, mogao bi me udobrovoljiti ponudi li mi pravinu odtetu. Mada sam te mislio zatui na mjestu.- A kakva bi ta bila?tari*244- Unovaio bih te, redove... Tvoja bi plaa ila meni prvu godinu. Potom bi bio slobodan initi to hoe, a neto bi i nauio. Vratio bi se kui kao iskusan vojnik.Odahnuo sam, ali ne i pokazao da mi je odlaknulo. Danbol je doao k svijesti i sada je govorio iz koristoljublja, a ne mrnje i osvete.- Dogovorit emo se kao ljudi - rekao sam kao da ne pridajem vanosti njegovu prijedlogu zbog okolnosti u kojima se nalazim. - Iznenauje me, meutim, kako lako stranac moe zavaditi nas, Korimorane.Andor je mladi grad koji je naglo uveao svoje stanovnitvo i izgradio se. Ovaj procvat jo ne traje ni punih etrdeset godina, a ipak se ve uoavaju osobitosti ivota i udorea, drugaije no to je to u Ara-nimu ili Ordonu. Vidi se to i u gradnji.Ponos na izvojevanu slobodu utjelovljen je u svim javnim graevinama. Olien je glomaznim ustrojem koji se opire prirodi i okolini, a ne uklapa se u nju kao u Aranimu. Okviri i okomice su jasno istaknute i istiu vrstu utemeljenost, a ne skrivaju je kao u Ordonu. Vidi se to najbolje na primjeru Itagira, Atagijeva grada iznad Andora, ali i na javnim zgradama u Fardoru i Armalu. Atagijev most preko Aramala rjeitije izraz ovakvog shvaanja gradnje.Moemo li protegnuti ove obrasce i izvan graditeljstva, u podruje netvarne umjetnosti, u slikarstvo, mislilatvo i pripovjedalatvo? Od slikara spomenimo ovdje Agana Agana iz Gar-Altasa koji je nedvojbeno prigrlio ordonski obrazac. Njegove slike, a nabrojat u samo poznate: 'Infar Antel pobjeuje Segetolehet', 'Boj pod Ondolom' i 'Kinel meu zvijezdama' leprave su i bez teita, pa se ponekad i doslovce mogu jednako gledati sa svih strana. U 'Boju pod Ondolom' sueljene su vojske prikazane iz razliitih kutova, a isto je i sa zidinama grada pa je varljivo stoje gore, a to dolje. Infar Antel i nai preci prikazani su u toj mjeri izgubljeni u snjenoj meavi u planini da se ne vide ni staza ni nebo, a ljudi su nagnuti pod razliitim kutovima. Samo Antelova ispruena ruka ukazuje na put i spasonosni izlaz iz meave. 'Kinel meu zvijezdama' jo je manje optereena teinom. Likovi na njoj lebde i prozrani su, mada su sve pojedinosti doraene do savrenstva.245- Korimorana je svakojakih! - odrezao je ljutito. - U to sam se i sam uvjerio! Tebi je bolje ne vraati se na taj predmet!- to su ti rekli da sam uinio, Arih ani?- Jesi li mi obeao arfane u Arolu, protuho?- Da, jesam. A zato ih nisi pokupio, kao to smo se dogovorili?- Zato to ih nikada nije ni bilo!- Tko ti je to rekao?- Dobro sam se raspitao. Najvie sam obavijesti dobio od trgovaca. Oni su te svi dobro znali. Vrlo dobro su te opisali. Ne gradi se zato nevinim!- Je li njihov voa visok i mrav, lijevom stranom lica protee mu se golemi oiljak, iako mu je i na toj strani oko zdravo, a govori veoma dubokim glasom?Vrlo sumnjiavo me je pogledao.- Govori junjaki meko... - dodao sam. -1 ti zna njega, znai!Prinio sam ake licu, to je sada bilo mogue, budui daje on ma povukao k sebi, i pokrio njima oi, vrtei glavom. Kada sam ih uklonio, Danbol me je gledao u udu.- Zar ti je on rekao da je trgovac? - upitao sam. - Je li sa sobom imao robe? Jesu li ga pratile zaprege?- Ne. Objasnio mi je da e robu tek preuzeti. Unajmio je ljude u Arolu da mu tite povorku.- A ti si ga sreo na Anarturu, dolazei od Andora? Kako si mogao pomisliti da u to vrijeme, na cesti punoj vojske, netko moe misliti na trgovinu? Dapae, ii preuzeti zaprege istono od Arola? Zar u pustinji? Znai li to da sa sobom nosi novac ili zlato u tako nesigurnu kraju i jo nesigurnijem vremenu?- Neki ljudi rade upravo to. Kad je nesigurnost velika, i probitak je vei!- Je li se taj ovjek, Arih ani, posebno raspitivao za mene? O tome gdje si me vidio i kamo sam otiao?- Nesumnjivo je da znate jedan za drugoga...- Arih ani! Kad bih ti ja rekao tko je taj ovjek!- Hoe mi rei daje on ukrao tvoje arfane! Pazi dobro kako e mi to prikazati, jer nije ih vodio sa sobom i nije tu da bi se branio.246- Zaboravi na te arfane, Arih ani! Taj ovjek je vaan, a ne gubitak od jednog arana koji si pretrpio. Dapae, tebe ne boli ni to, ve to to se smatra izigranim.- Ja prijevaru kanjavam smru!- Taj me se ovjek domogao sljedei dan po naem vienju na Anar-turu. Uhvatio me je zahvaljujui obavijestima koje si mu ti dao. A on je najvei protivnik onome za to ste se borili, tvoj ataman i ti.- Ne pretjeruj. Tko je po tebi taj ovjek?- To je bio Ir Indar, Ordonac. U to je vrijeme bio uhoda od najvee vanosti za dvor na Jugu. A sad posluaj ovo! Nakon to je umorena lola Alidad, on je postao ingar u Tartasu! On je u ovom trenutku najvaniji Junjak!- To su nevjerojatne prie u koje nitko ne bi povjerovao!- Razmisli i sam o tome. A kakva je uvjerljivost prie da ja, Kori-moranin, kradem arane sjevernjakoj vojsci usred arkorske pustoi?- Ne znam... Kako si ono rekao da se zove?Usporedimo li s Agan Aganovom slikom o prijelazu Infara Antela preko Segetoleheta sliku Andoranina Odada Adagana o istom predmetu, postaje jasnije ono o emu govorim. Adaganov je Infar Antel toliko vrsto na tlu da mu ni meava ne moe nita. On zakriljuje ljude oko sebe i pokazuje im smjer puta, prkosei prirodnim silama.Odraz aranimske prirode vidim i u Gul-Gartarovu 'Boju na Valva-IV, gdje je sukob prikazan vrlo ujednaeno i s obje strane. Po njemu, tu nema pravednih i onih koji poseu za silom da bi pokorili druge. Pomi-renost s ljudskom prirodom i okolnostima izvire iz toga. Samo u Arani-mu moglo je nastati takvo djelo.Primjera ima jo. Adir Galara iz Tartasa u svojim je razmiljanjima ponekad neoptereen korijenima i vie nego to je ukusno, pa se sukobljava s temeljnim odrednicama Vjere. A je li sluajno, na koncu, da ove redove pie Aranimljanin, izjednaavajui sve ove obrasce i traei im izvora u prirodi samih ljudi tih krajeva?(Ab Atadar iz Kul-Kinela: 'Tri linitske uljudbe', iz 'hiniti, njihovi obiaji, slinosti i razlike')247- Adar Artan, sjea li se? Radio sam za Ordara Olimana.- Kad bi stari Oliman bio ovdje i prepoznao te, ja vie ne bih sumnjao.Razmiljao sam za trenutak koliko je mudro ono to sam upravo kanio rei, a onda ipak izustio:- Ima i drugih u atamanovoj vojsci koji me jako dobro poznaju.- Da ujem ta imena! To ti moe pomoi.- Gar Ragar, Andoranin. On je bolje sluio tvom atamanu no mnogi Korimorani.- Pravo veli! Je li doista poznaje Ragara?- Spasio sam mu ivot u nekoliko navrata. Pogledao me je ispod oka.- Neprijeporna istina o tebi je da si hvalisav i neumjeren. Ragara, meutim, poznajem i uvaavam. To emo lako provjeriti, jer je on ovdje, u neposrednoj blizini.Je li nam to bio blagoslov? Svojeglavi Ragar nam je zadavao tekoe sve vrijeme koje je bio s nama. Bi li me on i Danbol dragovoljno pustili, ili e se sve izvri u nove neprilike?- Dobro, Adar ani -javio se opet Danbol. - ekat emo Ragara za tu konanu provjeru. U meuvremenu, recimo da ti ja vjerujem samo dijelom. O tvojoj sudbini emo kasnije. Reci mi sada to radi pod Kul--Kinelom? I zato si u sukobu s onima koji su jo prije neki dan slijedili atamana?- Smijem li najprije ustati?- Ustani, ali ne pokuavaj nita. Ovdje sam s dvije atame vojske. A to je samo dio naih snaga.Podigao sam se na noge, tek sada osjetivi koliko sam izubijan. Napravio sam nekoliko klecavih koraka dok nisam smogao snage ispraviti se. Kada sam rukom otro znoj s lica, na njoj sam primijetio tragove krvi.- Bilo ih je mnogo, zar ne? - upitao sam prijateljski.- Nema sumnje da se zna tui. Htio sam te ubiti zbog toga to ini atamanovim vojnicima.- Mene, Arih ani? Samo sam branio svoj ivot. I ivot svoje prijateljice. Zar misli da sam ih ja prvi napao? Jedna od tih nitarija pokuala je kiritom udariti moju druicu.- Oni su sirovi i divlji, jer je takav i poziv kojem slue. Moraju se ispuhati. Pomoglo im je i ovo akanje s tobom.248- Gotovo su me ubili, a nita im nisam uinio!- Vidi... ja sam ti i ivot spasio. Oni e sada pod moje zapovjednitvo. Mi okupljamo vojnike iz tih razbijenih jedinica i ponovo ih ustrojavamo. Sva trinaestorica su sada opet u vojsci koja se bori za ono za to se borio i ataman. Tebe u takoer uzeti. Bit e zajedno s njima. Petoricu si ih izbacio iz stroja, a ostali nose masnice od tvoje ruke. Ti nosi njihove, pa ete se slagati.- Ne vjerujem da mogu prihvatiti tvoju ponudu. Imam neodloni posao u Korimoru. Krenuo sam tamo i pratim ovu Altaanku. Ne moe me silom unovaiti.- Ne mogu? Zato ne bih mogao? Zar mi ne duguje ivot? Ne treba li platiti za arana kojeg sam ti dao?- Arih ani! Ako tako postupa sa svojim Korimoranima, kakav li si tek s ostalima? Od tebe sam oekivao malo potpore i prijateljski nastup. Zar je rat ubio ono ovjeno u nama?- Mnogo se stvari dogodilo otkako smo se prvi put vidjeli na Anar-turu. U ono sam vrijeme bio spreman progledati kroz prste mojim Korimoranima. Sada se pitam jesam li ja jo uope Korimoranin. Sada... Usredotoen sam na ono to moramo uiniti, a to to si i odakle si vie nije vano.- Sto se to dogodilo, Arih ani? Zar su se nai nedolino ponijeli? Zar nije Atagi izdan od Toktasa, a on nije Korimoranin?- Sjedni tamo - pokazao je za stol. - to pijete ovdje, krmaru?- Imam vina -jedva je iscijedio preplaeni gostioniar.- Mi ne pijemo vino! Zar ovdje nema piva?- Njihovo je pivo drugaije - upao sam. - Jako je kao i vino.- Neka! - odsjekao je Danbol. - Ovom ljutom svijetu i treba ljuti -ne. Donesi nam to pivo!Potom se obratio meni.- Neka moji zavre s ovim novacima. Potom emo k Ragaru i Do-ranu.- Doranu?- Da. Brem Doran je ovdje sa svojim agmama. Pazi! On, koji je gotovo Andoranin, jer je Korimor napustio kao djeak, jedini je ostao vjeran atamanu! I Ragar, takoer Andoranin.- A to je s ostalima: Orisom Tormanom, Korom Darmanom, Ro-lom Zardom, Garom Ortagom?249- Otkuda ti zna za sve njih?- Orisa Tormana znam i osobno. On me je primio u Arakanu, kad sam tamo otiao tvojim aranom.- Opet uveliava! Moda ti zna njega, ali vie no dvojim da on zna tebe.- On me je primio u svoj ator u Arakanu. Zajedno smo sluali to su govorili Atagi i Toktas.- Toktas! Ne govori mi o njemu! On je obrlatio nae voe, ove koje si spomenuo. Taj izrod, Iril Toktas, koji nije ni iz Andora, koji uope nije sa Sjevera, ve mu je otac atamanov, sam Alk Anhor dopustio doi na Sjever, jer je na Jugu bio u nemilosti, on je poveo pobunu u vojsci!- Kau da je imao zato. Atagi je zaboravio na sigurnost svog glavnog grada pa su ga Junjaci ugrozili.- Nikada to nemoj vie ponoviti! To je objeda! Zna li to se doista dogodilo u Andoru? I ovdje... U Aranimu?- Ne, bio sam zarobljen na Jugu. Zarobio me je Ir Indar kojemu si me ti gotovo uruio. Uspio sam pobjei... Ali ne i pratiti novosti s ratita.- Zato si toliko hvalisav? Kladim se da nikada nisi bio na Jugu.- Moe i to pitati Ragara.- Kako e ti on to potvrditi, kad svi znaju, jer je on sam tako rekao, da nikada nije bio ispod Aranima?- To je tono. Njega je Indar uhvatio kada i mene, ali je Ragar uspio pobjei. Bio sam ranjen i nisam ga mogao slijediti.- Neka ti bude. Ne sumnjam da si u svemu prenaglasio svoju ulogu, ali ja neu cjepidlaiti. Ve e se saznati tko je tko. Ti bi, znai, elio nazad u Korimor. A ona? Tko ti je ona? Pusti je, ani, neka i ona sjedne k nama - obratio se vojnicima koji su drali Reu Renon po strani.- Rea, ovo je Arih Danbol, haman u Atagijevoj vojsci - predstavio sam Danbola Rei i nastavio:- Ovo je Rea Renon, jedna od najbogatijih Andoranki.Nisam propustio zapaziti pogled koji mi je dobacio Danbol, nakon stoje vrlo ljubazno pozdravio Reu.- Tako hrabar i vaan asnik e nas znati zatititi od kojekakvih protuha kojih je danas vie nego ikad - Rea se bez uvijanja obratila Danbolu. - On je toliko vaan - pri tome je pokazala na mene - da je svakom Linitu ast pomoi mu.Danbol je pogledao u prazno.250- Zato je on toliko vaan? Zna li ti o tome i vie no to ti je on ispriao? Ili je sve samo pria?- Vjeruj mi na rije, haman ani. S njim sam ve gotovo dva oloka i, velim ti, znam o emu govorim.- Neobino mi je drago biti s tako vanim ovjekom, iita anai. Ali ja imam svoje dunosti i uvjerenja. Za mene je najvanije - i jedino vano - ono to nosi dobrobit ujedinjenom Sjeveru. Za to se ja borim, nakon stoje ataman Atagi izdan.- Postoje i druge vane stvari. Moda jo vanije... to e biti nakon to se Sjever opet ujedini? Hoe li slati svoje sinove, koji su ve iskrvarili u dosadanjim ratovima, u nove vojne na Istoku? Hoemo li dopustiti uplesti se u ratove u kojima ne moemo pobijediti?- Upravo to e se i dogoditi ne pobijedimo li snage koje vode Irol-gar i Toktas. Oko toga se upravo trudimo.- On to moe sprijeiti bre i potpunije no sve vae agme.Rea je to izrekla sabrano i odluno, ne dvoumei se ni trenutak, iako sam joj davao znakove da prestane s tim. Zanimljivo je bilo, meutim, gledati Danbolovo lice. On je ostao bez rijei, ne znajui bi li se smijao ili ostao ozbiljan. Onda se, namjeteno izraavajui uvaavanje, priklonio Rei i upitao:- Reci mi, iita anai, tko je taj ovjek.Ona gaje hladno odmjerila i uzvratila protupi tanjem*:- A tko kae da je on uope ovjek? Danbol se nasmijao.- A to bi bio? Nije valjda Fand?- Ako nije ni ovjek, ni Fand, onda je... Danbol nije prihvatio igru.- Nita tree ne postoji, niti sam za takvo to ja uo!- Ue li vas Vjeri u Korimoru? - nagnula se sada Rea nad stol prema njemu. - Jeste li uli da postoje bia koja puu po tlu i neka druga koja se po zraci svjetlosti kadikad do toga tla spuste? Jeste li uli za bogove?Arih Danbol se nasmijao. Isprva zbunjeno i nesigurno, a onda sve glasnije.- Znam, konano znam tko ste vi! Doli ste iz kazalita u Korimoru i sada biste se tamo vratili! Bogovi, ha-ha... eli li mi rei da ste vas dvoje bogovi, a?251bog.- Ne, haman ani. Ja sam ena, obina ena od krvi i mesa. On je- Bog, kae? Da nije Kinel glavom?- Tako je, haman ani!Danbol je razmahnuo rukama ne bi li neto rekao, ali nije nalazio rijei, a ruke je ostavio razmaknute. Jedan je trenutak gledao u smrtno ozbiljnu Reu, a onda vratio pogled na mene, jednako ozbiljna lica, iako sam se u sebi rijetko dobro zabavljao.-1 to bih ja trebao raditi? - jo je jednom Danbol pokuao pribjei ali. - Pasti pred njim niice?- Mislim da bi to bilo prikladno - nije se zbunila Rea. - On, meutim, ne dri do toga i nee ti zamjeriti ako to ne uini.- Uistinu nevjerojatno! - okrenuo se asnik k meni. - Ne samo da ti vjeruje u svoju veliinu, ve i opija one koji su s tobom.- Ono to je nevjerojatno - upala je Rea - jest da smo svi mi spremni tvrditi kako vjerujemo u trei silazak Kinelov. Ali kada se to zaista i dogodi, nevjerice je posvuda!- Arih ani - dodirnuo sam sada Korimoranina po podlaktici. - Ostavimo te razgovore. Kada se naemo s Ragarom, ti e znati tko sam i to e ti biti dovoljno. Govorimo radije o neemu drugom.Uto je gostioniar stavio pred nas tri drvena vra s pivom. Ja svojega nisam taknuo, ali je Danbol dobro nagnuo svoj.- Kinel, a? - otpuhnuo je otirui usta nadlakticom.- To je moja pria, Arih ani - nastavio sam blago. - Indar me je zarobio i odveo na Jug, uspio sam pobjei i evo me sada ovdje. Vraam se na Sjever. Hitam, u stvari, jer mi je vrijeme dragocjeno. Sino smo zakasnili ui u grad pa nije bilo druge do ovdje prenoiti. Sve bi prolo u miru i redu da se ovi momci nisu odluili zabaviti na na raun.- Dobro, dobro... - Danbol je kuckao prstima po stolu, jo se ne snalazei.- Toktas je, znai, obrlatio sve glaveine... - htio sam promijeniti predmet.- Toktas! Kako je prepreden i podmukao taj ovjek! - sjevernjaki je asnik malo ivnuo.- Ne znam pojedinosti, ali mi se ini da njegovo svrgavanje Atagija nije prolo bezbolno. Sjevernjaka vojska je u rasulu...252- Toktas je bio naumio preuzeti sve atamanove snage. Vrlo je paljivo pripremio svoj nastup. Izabrao je trenutak koji mu se inio izrazito povoljnim...- Neto je ipak polo krivo.-1 sam sam uo negodovanja u vojsci... O tome daje Andor nedovoljno branjen. Svakome tko se razumije u ratovanje jasno je da su te prie podmetnute!-Zato?- Zato? Zato to je Andor nemogue napasti. Junjaka mornarica se ne usuuje ui u Farpor, a Aranim i Sit-Altas vrsto su u naim rukama. Ataman Atagi se, istina, probio jednom Dulnom do Indultala, ali to je bilo samo s jednom agmom i uz mnoge rtve. Taj je put dug i teko prolazan, prepreke su bezbrojne, a cijeli pothvat sumnjive vrijednosti. Ataman se morao povui, etrdeset prve, jer je bio u negostoljubivom okolju i nadomak neprijatelju, a lea mu nisu bila sigurna, jer je i povratak bio jednako teak. Isto vrijedi i za junjaki upad u Andor tim pravcem. Samo ograniene snage se njime mogu provesti, jer ih je teko opskrbljivati. One mogu nainiti tete gradu, ali ne i trajno ga zaposjesti. Taj je napad pokazao glupost Junjaka... I jo neto!Pokazao je daje Toktas izdajnik! Kako bi Junjaci znali da u An-doru nema vojske? Agma Nada Linesa dostajala bi obraniti grad. A Nade Linesa pozvane su u Aranim istom prije dva sartima! Za mene je nedvojbeno: govorkanja o tome daje Andor nezatien s juga i provala Junjaka iz tog smjera... To je dogovoreno! To je namjetena igra kojom se trebao skinuti ataman!- Oni su to i ostvarili...- Istina je da su Junjaci proli kroz Dulnu... Slabi odred u Irmalu, obrani Andora s june strane Aramala, im se dugo odupirao. Na koncu su se povukli preko mosta i sruili most. Ordoncima je trebalo deset dana da prodru u grad. Od drva iz dulneskih uma nainili su pokretne mostove koje su prebacili preko sruenih lukova. Razorili su i zapalili Armal, dio Zilnara i Fardora. U Dildoru su pretrpjeli gubitke, jer su ondanji ljudi divlji kao i Korimorani iz Ura. S dvije geme, koliko su imali, teko se dri grad veliine Andora. Raunamo da ih je bilo oko tisuu i pol. Morali su uvati odstupnicu i opskrbljivati jedinice. Pokazalo se da je cijeli taj pothvat promaaj i da mu je jedina stvarna svrha bila uklanjanje atamana. Oni su se i povukli nakon to su se iivljavali253po dijelu grada uz Aramal. Za slavnog Alka Anhora Junjaci su zaista osvojili Andor, ali onda su imali agme i agme vojske, a Sit-Altas je bio njihov.- Toktas je, znai, iskoristio tu zgodu da se proglasi ingarom!- Optuba je cijelo vrijeme visjela u zraku. Odnosi u vojsci su bili poremeeni. Ataman je izgubio utjecaj nad najboljom svojom agmom, onom uvara Vjere. Zato je i pozvao Nade Linesa, one u koje se mogao pouzdati. Atamanu je bilo jasno to mu se sprema, jer su njegovi odnosi i s ostalim glaveinama bili zategnuti, sa svima osim s Bremom Doranom.Meni je bilo odavno jasno da je upravo onako kako mi je ispriao Danbol. U sutjesci Duldura, traei izlaza iz doline u kojoj su Nade Linesa pritisnule Antarov Olidor, uo sam Toktasov razgovor s Orisom Tormanom. Jo odonda mi je jasno da je Toktas vodio urotu i da e svrgnuti Atagija. Jo otvorenije sam o tome uo u Tartasu od Toktasa samog.- Onda je dolo do najgoreg - nastavio je Danbol nakon to je opet potegao iz vra. - Toktasovi uvari Vjere opkolili su atamanov nastan i Nade Linesa koji su postali njegovom prvom zatitom. Mnogo je naih mladia iz Nada Linesa tu pobijeno, a na koncu je uhvaen i ataman. Sudili su mu zbog izdaje. Zbog toga to nije uvao glavni grad i zbog toga stoje izazivao Irvera, otupljujui nau usredotoenost na Jug. Izmislili su da su dijelovi vojske odbili poslunost atamanu zbog izjava protiv uvara Tajne.Atamanu su odsjekli glavu i Toktasa proglasili ingarom i atama-nom. Mislili su daje time sve rijeeno.... Meutim...Arih Danbol je gorio nekom unutranjom vatrom. Dijelom je to zacijelo od jakog piva, ali nisam sumnjao daje on srcem pristajao uz Atagija i daje svrgavanje i smaknue svoga atamana teko primio.- To se sve odigralo pred vie od pola sartima. Atamana su ubili najvjerojatnije tridesetog kutbasa. Vie od oloka prije, negdje sredinom kutbasa, Brem Doran je, nadirui starom cestom to iznad Telena s ara-nimske strane prolazi Valvalom, naiao na izgubljenog ovjeka u divljini. On je udom ostao iv, jer taj kraj vrvi grabeljivcima. Pokazalo se daje to Gar Ragar, sposoban i odan asnik koji je dobro sluio atamanu, a u jednom trenutku netragom nestao.Ono to je on znao o Toktasu dostajalo je da se ovome skine glava. No, odnos snaga se ve bio promijenio. Glavu bi zacijelo izgubio Ragar254da nije naiao na Brema Dorana. Oni su opomenuli atamana i poeli okupljati njegove odane pristae. Tako sam se i ja njima pridruio.Bilo je prekasno jer su promjene ve bile pokrenute. Gar Ragar je pomogao Doranu oistiti tri agme od asnika koji su bili skloni izdaji, a u jo nekoliko njih posijao je nezadovoljstvo Toktasovom slavohlepno-u. Ono to se iz toga izrodilo oslabilo je Toktasa vie nego to je on oekivao. Od dvadeset dvije agme, koliko su ih brojale nae snage u Aranimu, tri su se otvoreno pobunile protiv Toktasa, jednu je povukao Kor Darman, a est ih je u rasulu, jer su asnici odbili sluati svoje nadreene. Toktas ima pune ruke posla zadrati zapovjednitvo nad onih dvanaest preostalih. Jedino su mu uvari Vjere bezuvjetno odani. Od onih est kojima nitko ne zapovijeda, veliki su dijelovi ve ustrojeni pod Ragarovim i Doranovim vodstvom, a neki Korimorani su se priklonili Darmanu. Zato se ja ljutim na Korimorane! Zvao sam Darmana da nam se prikljui, ali je on to odbio. On se vraa u Korimor i odatle e gledati koja e strana odnijeti prevagu. Onda e joj se pridruiti bude li prejaka, a u protivnom e se sam proglasiti gospodarom Ordula, moda ak i ordulskim ingarom!- A tko dri Andor?- Toktas se svojski trudio oko toga. Mi smo, mislim, jai u Arolu. Jasno nam je, meutim, daje jedno drugo sredite jo vanije.-Kojeje to?- Urgul-Olgi! Krajnji cilj Atagijeva pohoda bio je Urgul-Olgi. Bremu Doranu je to jasno, a jasno je i Toktasu i drugim glaveinama. Ordon je suvie nedostupan da bismo mi zaista i provalili u njega. To bi bilo lake s morske strane, kad ovladamo morima. Sada je trebalo izbaciti Ordonce iz Aranima i uspostaviti nadzor nad Vjerom i uvarom Tajne. Time bi prevaga u Linesu zauvijek prela na nau stranu, a gospodstvo nad svim linitskim zemljama postalo samo pitanje vremena. Shvatio sam svu atamanovu veliinu kada mi je to Ragar obrazloio. To jo moemo i ostvariti. Bude li na ovjek u Urgul-Olgiju, a Toktas od njega prokazan kao neprijatelj Vjere, obrnut emo odnose u nau korist!- Samo malo, haman ani - morao sam ga zaustaviti ne bih li se uvjerio da sam dobro uo. - Ti, Ragar i Doran... vi biste htjeli osvojiti Urgul--Olgi i onda... to?- Nije li to jasno? Na ovjek, moda i sam Ragar, ili netko drugi, obui e crnu obrazinu i nainiti od Vjere ono to nama odgovara.255Nasmijao sam se. Oito, nisam bio jedini bezvjerac na ovom svijetu. Vjera je, izgleda, ostala samo puku, jer sam se u Tartasu uvjerio da su i tamonji vlastodrci spletkarili protiv Irolgara. Nije me, meutim, to ovaj put obradovalo.- Vi ete dii ruku na Kinelova namjesnika na Aratonu? Zar vas nije strah dirati u ono u to toliko Linita vjeruje?- Adar ani! - lice je Danbolovo ve bilo crveno, a oi uarene, znak da ga je pie uhvatilo. - Vjera? Kakva Vjera? To su prie za malu djecu! Misli li da sam ja i za trenutak povjerovao da si ti zaista Kinel?- Mislim da nisi - rekao sam prosto.- Mi emo ve sutra krenuti na Urgul-Olgi. Znamo da tamo jo nema hodoasnika, ili ih ima vrlo malo. Ti e poduprijeti taj na mali pothvat, milom ili silom.- Jesi li ti svjestan daje u Urgul-Olgiju eremdirgar i da Irolgar moe pobjei u svakom trenutku?- Pripravili smo se na to! Imamo ratne strojeve i sruit emo eremdirgar prije nego to Irver nasluti to mu se sprema!- Ne vjerujem u to, Arih ani. Dignut e se i Aranimljani u obranu svog Irolgara. Pitanje je koliko e vas sluati i vae vlastite jedinice ne uspijete li u prvom naletu.- Prepusti to nama. Ragar je sve predvidio. Bit emo s tri agme protiv utvrde koju brane manje od dvije geme.- Dobro... Vrijeme e pokazati... elim te pitati neto drugo. Zapazio sam tvoj ma. Jesi li do njega doao u boju ili na neki drugi nain?- Svia ti se, ha? Zaista vrijedna uspomena iz Aranima.- Ima li samo jedan takav? Ili dva? - upitao sam znajui da je Dar Arlak iskivao svoje maeve uvijek u dvojcima.- Samo jedan! Dovoljno za mene, jer je i ataman uvijek bio protiv junjake navade noenja dva maa. On mi je uspomena na mueniku atamanovu smrt!- Kako to? - ponukao sam ga.- Mi smo htjeli zatititi atamana... Ja i Ragar, i Doran... Kada smo doznali da je Toktas opkolio njega i njegove Nade Linesa... Naalost, doli smo kasno. Na bojnom smo polju nali samo leeve. Mnogi od njih bili su jo djeca. Naa djeca su ginula za atamana, a Toktas ih je nemilice sjekao! Atamanovo tijelo nismo nali...256Pokopali smo Nade Linesa i podijelili njihovu imovinu. Pod jednim mladim tijelom naao sam ovaj ma. Odmah sam zamijetio da je bolji od drugih! Rado bih doznao odakle gaje taj mladac dobio i tko mu gaje napravio. Ma koji sam prije imao sav se nazubio od duge uporabe... A ovaj! Moe njim mlatiti po stijenju dok ti ruka ne odrveni, a na njemu nee biti znaka od toga!- Prije tebe, znai, taj je ma posjedovao jedan od Nada Linesa?- Neosporno. Samo su njihova tijela i njihova imovina ostali na bojitu. uvari Vjere su pokupili svoje mrtve i atamanovo tijelo.Odakle mladcu iz Nada Linesa takav ma? Iskovan u Galigalu za najodlinije meu Linitima? Nitko ne gubi takvo oruje, a daje golu-dravac iz Atagijevih Nada Linesa mogao pobijediti nekoga od vanih kojima bi Dar Arlak pristao napraviti maeve, jednako je nevjerojatno.- Dosta je bilo prie - rekao je sada Danbol podiui se od stola. Posrnuo je i gotovo pao pri tome.- Ovo je pivo zaista jako - rekao je tresui glavom.Zatim je pozvao vojnike koji su ve pod svoje primili moje doma-loprijanje protivnike. Kada smo izili iz svratita, vidio sam ih postrojene pod crvenom svjetlou Goora na istoku. Spazio sam i velikog Oroka i malenog Garaka, jednog najednom, a drugog na drugom kraju stroja.- Veite boga! - rekao je Danbol pijano vojniku koji se pred njim ukoio. - Ja u se postarati za njegovu boicu.257Trinaesto poglavljeDopredsjednik UpraveThalai: Upravo zbog protega Zvjezdanog sustava nemogue je govoriti o nekakvoj sredinjoj upravi za sve naseljene svjetove. Ne postoje ni zajednika tijela, primjerice za usklaivanje razvoja ili novih naseljavanja.Dorman: Sredinja vlast nikad nije postojala ni na Zemlji. Nije li sama zamisao odraz ovjekove slabosti prema vlastitoj veliini? S jedne strane, takve su tenje prevladane uljuivanjem i razvojem. S druge, u Zvjezdanom sustavu su neostvarive. Neki svjetovi, istina, nisu dosegli razinu samostalnosti pa su podupirani od svijeta koji je zaetnik naseljavanja, ali to su privremena rjeenja dok se ta razina ne dosegne. I tu se sve odluke obino donose na mjestu naseljavanja. Jedino tijelo koje djeluje na podruju cijelog Zvjezdanog sustava je Galaktika uprava. Ona, meutim, ima jednu jedinu ulogu: podupirati meuzvjezdane letae. Ispostave Uprave na razliitim svjetovima izmjenjuju iskustva preko Velike mree, ali ak ni ne usklauju stavove. Jedino oko ega nastoje na galaktikoj razini je ouvanje temeljnog jezika, kako se on ne bi mijenjao. Taj je jezik jo uvijek savreno isti kao u dvadeset prvom stoljeu, kada je nastao. Samosvojnost svjetova i razliitost puteva razvoja je, dakle, potpuna. Da i nije posljetkom drutvenog razvoja, bila bi nametnuta udaljenostima izmeu svjetova.258Ostao sam sjediti za svojim stolom i kada je Gez Aknar zavrio prikaz i pozdravio nas do sljedeeg sastanka. "Do sutra", rekao je. Znailo je za osamnaest sati zemaljskog vremena.Moj je krajnik isprekidano bljeskao doznaujui mi da ima poruku za mene, ali nisam sada za to mario. Pritiskalo me je ono to nam je prikazao Gez Aknar. Poeo sam se osjeati odgovornim za to. Nitko osim mene nije mogao skrenuti tijek zbivanja u drugom smjeru. A ja to nisam uinio.Sjedio sam neko vrijeme u onome to sam podrazumijevao praznom dvoranom, a onda mi je neko ulo doznailo da je jo netko u istom prostorju. Polako sam podigao pogled i pod poneto priguenom rasvjetom zapazio Oronu Degrasi. Gledala je sa zanimanjem prema meni. Ve neko vrijeme, rekao bih.- Oprosti mi na neuljudnosti - rekla je brzo svojim mekim, ali odlunim glasom. - Vidim da te neto mui. Taj sastanak s Norom Uba-nom, pretpostavljam...Osmjehnuo sam se. Klea bi to bolje ocijenila. Ili Parit Jamakana.- Ne mogu rei da se veselim tom susretu - rekao sam.- Ni nema se emu veseliti, moj Urte. Nor je tvrd ovjek.- Ne znam to li misli postii tvrdoom. Ni to uope eli u ovom trenutku.Thalai: Tu se dotiemo jednog pitanja koje je izazvalo bezbrojne rasprave i proturjena miljenja od poetka naseljavanja drugih svjetova u svemiru: pitanja rasapa ljudske zajednice. Izraavana je sumnja da e ratrkanost naseljenih svjetova i goleme udaljenosti meu njima izazvati rasap Galaktike u niz samodovoljnih svjetova koji e gubiti zanimanje za ostale bratske uljudbe u svemiru.Dorman: To je izmiljena dvojba! U stvarnom ivotu ovjek je uvijek traio ovjeka, ak i u povijesti drevne Zemlje. Svemir je odvie ne-gostoljubiv i pust da bi ljudsko bie pristalo na usamljenost. Zajednitvo je najvea svetinja, a pripadnost Galaktici vrlo jak osjeaj. Najvanijim ljudskim tvorevinama smatraju se krajnici Velike mree u putanjama naseljenih ophodnica. Openito se smatra da je najtee razdoblje u povijesti ovjeanstva bilo vrijeme kada je ovjek, naseljavajui samo Zemlju, upirao pogled u zvjezdano nebo i, svjestan svoje samoe, traio znake nazonosti drugih bia u svemiru.259- to eli, Urte Darne? eli dokazati svima da on moe istjerati na istac tu guvu oko Aratona. Hoe biti upamen kao onaj koji je prevladao to bolno razdoblje u povijesti Uprave.- Je li on ikada bio meuzvjezdani leta?- Ne, koliko znam. Bio je blizu tome. Nikada nije uspio proi zavrni ispit.Orona mi je prila dok sam ja jo uvijek sjedio. Bila je vrlo samosvjesna i samouvjerena. Osjeao sam to i po tome kako se drala i kako je hodala. Njenu sam mladost zapazio u samom poetku. Zamijetio sam sada, dok mi je prilazila, kako joj je lice obasjao smijeak, a oi zraile toplinom. Vidjelo se da je savreno graena, jer je njena odjea, iako dolina ozbiljnosti skupa, ipak bila poprilino pripijena uz tijelo.Smrknuo sam se i podigao sa sjedala. Nisam u ovom trenutku elio razgovarati, a pogotovo ne skretati mjsli u novome smjeru. Neke crte i ocrti imaju nad mukarcem gotovo nadnaravnu mo, dopusti li on da mu se misli okreu k tome. Ope je uvjerenje da su letai tome manje podloni. Moje je iskustvo da to nije uvijek tako.Nisam znao zastoje Orona upriliila ovaj razgovor.- Nemamo sada vremena - rekla je kada je prila, sada opet posve ozbiljna. - Mora poi na taj sastanak. Sutra, meutim... Nakon ovih prikazivanja... Rei u ti to sve ovo znai. I emu se moe nadati.Njene su oi traile moje, a usne su joj se opet izvile u smijeak, samouvjeren i, rekao bih, nadmoan. Ili obeavajui. Nisam se time dao zavesti.- Zato mi to govori? Oekivao bih da si na Ubanovoj strani.- Rei u ti i to... Sutra.Rekla je i okrenula mi lea, ostavljajui me pratiti ljuljanje njenih bokova. Uspjela je, meutim, podsjetiti me na Kleu Zorn. Kako bih volio daje ona sada tu! Rado bih s njom pretresao sve ove dogaaje od danas. I ona je bila mlada, tek neto starija od Orone Degrasi, zaboravi li se, naravno, ono vrijeme koje je provela ne starei. Ona je, a to mi je vanije, bila leta. U njenu sam dobru namjeru bio uvjereniji, a njen bih sud primio s vie povjerenja..Nisam odvie mario za ono to e mi rei Nor Uban. U stvari, premiljao sam se bih li uope trebao udovoljiti njegovoj elji za razgovorom. Nije mu jo bilo vrijeme. Gez Aknar nije jo zavrio sa svojim prikazom, a ja nisam bio nacistu sa samim sobom.260Moda sam, pak, grijeio, a Nor se moda samo elio susresti sa mnom i iz prve ruke doznati vie o tome o emu je sva povika. Zato bih slijepo vjerovao onome to mi je rekao Parit Jamakana ili, maloprije, Orona Degrasi? Moda bih mu trebao pruiti priliku. Moda bih iz toga razgovora mogao saznati kakvo je stanje u Upravi i to Nor Uban kani poduzeti oko toga.Opet krajnik! Poruka da imam poruku bljeskala je na njemu. Dobro... Da mi to ne poruuje Klea neto?Pun nade posegnuo sam za krajnikom. Ne, to nije od Klee Zora. To je od... Nora Ubana! On me eka... Zelena trepua nit... Dobijesa!Thalai: Nije li bilo i iznimaka, Lene? Prisjetimo li se Grala, primjerice?Dorman: Iznimaka je, dakako, bilo. U dva ili tri navrata, koliko se u ovom trenutku na Zemlji zna. Gral je bio jedan od njih. To je vrlo znakovit primjer. Drugi, moda i vaniji, je Araton. Oni imaju zajedniki uzrok: ljudi vrlo nerado naputaju ophodnicu na kojoj su ustanovili svoja naselja i preivjeli nekoliko narataja. To su, meutim, iznimke.Thalai: Razmotrimo radije objedinjavajue initelje u Zvjezdanom sustavu. Stoje sve to to nas dri zajedno?Dorman: Ova Zemlja, primjerice. Ona je "ovjeanstvu posteljica, usponu ljudskom majka, opstajanju uilite, vorite je uspomena, izvorite povijesti, pouzdani korijen kojim svjetovi, pa i oni najmlai i najudaljeniji, crpe snagu iz svijesti o zajednikom pripadanju, iz navika to uvaju patinu davno promaklih vjekova"'. Tako pjeva Leduan sa Zemlje, zar ne? Zemlja je zatitni znak zajednike povijesti, a time i svegalaktizma. Drugi je objedinjavajui initelj Velika mrea, sustav za izmjenu vijesti meu naseljenim svjetovima. Ona je danas znak galaktikog jedinstva i meusobnog pripadanja. Na koncu, tu su i meuzvjezdani letai...Thalai: Prilika je da o njima ujemo ono najosnovnije.261Poi u k njemu, odluio sam. Stajalite Nora Ubana bilo je stajalite Uprave. Do sada sam se suelio samo s injenicama to nam ih je izloio Gez Aknar, a ne i s neim to bi bio stav Uprave. O njemu sam imao nekih nagovjetaja i zakljuaka izvedenih iz ponaanja onih s kojima sam doao u dodir, ali ne bih mogao rei to se oblikovalo kao stav Uprave. A on je sigurno postojao.Poslao sam kratku poruku Klei. Ispriao se i rekao joj to mi predstoji. Rekao sam joj da se odmori, ali da mi ostavi mogunost poziva, ako s Norom Ubanom zavrim dovoljno brzo. Jo uvijek sam vjerovao daje to mogue.Zelena trepua nit odvela me je do pokretnog plonika, a potom i do stubita. Ovi umjetni svjetovi, na kojima je sila privlaenja dobivena okretanjem, rijetko su koristili vie od nekoliko razina, jer je svaka od njih znaila pribliavanje sreditu vrtnje i promjenu u privlanoj sili. Znaaj i vanost esto su se, meutim, predoavali visinom, pa je i prvi dopredsjednik Uprave svoj poloaj istaknuo okomitim razmakom od ostalih smrtnika na Hatornu.Vrata na kojima je pisalo njegovo ime neujno su se pomakla u stranu, a glas koji sam ve poznavao me je pozdravio.- Dobro doao, Urte. Nor te oekuje. Proslijedi kroz srednja vrata na lijevoj strani.I ona su se beumno uklonila preda mnom, a ja se naao u poneto neobinu prostoru. U velikoj sobi bio je uprilien dio Zemljina krajobraza. Rasvjeta je vrlo dobro podraavala sunevu, a brzo promiui oblaci putali bi ili dokidali njegove zrake do tla. Zelena, blago nagnuta tratina, protezala se do vododerine u kojoj su se nalazile velike zaobljene stijene, izmeu kojih je romorila poneto bjelkasta i donekle mutna voda. Dva udobna sjedala bila su smjetena pod sjenicom na tratini s izduenim stolom izmeu njih.Nor je, zakljuio sam, volio ova udeavanja prostora. Voda je, znao sam, bila prava, takoer i stijene i tratina, ali je protezanje krajobraza na zidove i strop bila ista opsjena, toliko vjerno uinjena da se mogla razbiti tek opipom.Nor je bio podalje od obale rijeke, u dijelu koji se uspinjao prema breuljku pod umom. inilo se da ga ni u emu nisam prekinuo, ve da se tek etkao breuljkom. Njegova slubena odora nije se uklapala u ovaj oputajui krajolik.262Time mi je oteao predvidjeti kakav e stav zauzeti. Ako je elio zadrati slubeno ophoenje, trebao me je primiti u uredu, a ovakvom je krajobrazu bolje pristajao neslubeni nastup i primjerena odjea. Je li mi odorom htio doznaiti da mi nije uputno pomisliti da smo bliski, paDorman: Njihova uloga u Zvjezdanom sustavu je poznata - letovi meu zvijezdama, bez obzira u koju svrhu. Ima tu istraivakih zadataka, ponekad pojedinanih, ali se esto alju i cijele momadi, razliitih znanstvenih pothvata, prijevoza robe, ljudi i sredstava izmeu svjetova, ali ono emu meuzvjezdani letai duguju svoj ugled je neto drugo -osvajanje i naseljavanje novih svjetova. Pod time podrazumijevam sve djelatnosti do potpunog osamostaljenja novog svijeta: od istraivanja novih ophodnica do ralambe skupljenih podataka i donoenja niza odluka o moguem preudeavanju, prosuivanja oko izdavanja zvani-nih dozvola za pokusno naselje ili razinu samostalnosti, sve do radova na preudeavanju i naseljavanju. Sve se ove odluke bistre s inovnicima Uprave sa svijeta koji se sam ponudi kao zaetnik naseljavanja. Nije rijetkost ni da ve samostalni svjetovi trae meuzvjezdane letae radi pomoi pri prosudbama oko razvojnih dvojbi i slinog. To govori o ugledu letaa.Thalai: Zadrimo se jo trenutak na objedinjavajuim initeljima u Galaktici. Moemo li zakljuiti taj dio, Lene ?Dorman: Svakako. Iza ova tri initelja krije se neto osnovnije i dublje - snana upuenost ovjeka na ovjeka, tenja da ostanemo bliski i zajedno. Zato se gradila Velika mrea, zato se velia uloga Zemlje u prolosti Zvjezdanog sustava, odatle potjee ugled koji uivaju meuzvjezdani letai. Ta je tenja izrazito ljudska i izvire iz spoznaje o golemosti Galaktike i siunosti ovjeka pred njom, iz - iza svega - straha pred jednom ovjeku tako neprimjerenom sredinom kakav je svemir. Svjetovi su meusobno vrlo, vrlo uinkovito odijeljeni - vidjeli smo -prostorno i vremenski. To su otoci izgubljeni u nepreglednom moru kojim je jedva mogue broditi. Kao to znamo, nikad nije bilo redovitih prometnih pravaca meu njima.(Razgovor s Khabom Dormanom za Veliku mreu, Zemlja, 3594.-09.-20., ZRV)263makar me primao i u ovakvom okolju, ili je tek elio izazvati dojam o svojoj veliini, jer, eto, on je prvi ovjek Uprave u ovom dijelu Sustava, to se moe itati s njegove odore, a na raspolaganju mu je i oblikovanje 'sobne vanjtine', kako se to znalo nazivati meu letaima? Bude li ovo drugo, jasno mi je zato nije uspio na Magatu-Pet.- Dobro doao, Kinele - rekao je dubokim glasom koji je jedva podsjeao na toplu dobrodolicu. Ne, nije bio ukoen ili neljubazan, tek suzdran. Uzvratio sam pozdrav.Rukovali smo se. Bio je neto nii od mene, ali jak i irok, crne kose i gustih crnih obrva ispod duga i zakoena ela. Tamne, prodorne oi nisu nauile uzmicati, a isturena etvrtasta brada kao da je jo jednom potvrivala isti utisak. Prvi ovjek Uprave u ovom dijelu Galaktike dopustio je sebi izvjesnog oputanja. Vidjelo se to po nakupinama masnog tkiva oko njegova pasa koje odora nije mogla prikriti.Blago me je potapao po ramenu i pokazao mi put sjenice.- Volim ovaj krajobraz! Gorska rijeka, divlja i brza, presijeca pitomu livadu... to bi ti rekao, Kinele, je li to sa Zemlje ili s Aratona?- Iz daljeg gledano, moglo bi biti i s jednog i s drugog... Iz bliega, vjerujem da bih mogao nai odgovor pomnijim razgledanjem biljnog svijeta. Debla su na Aratonu tanja, a kronje vie, za to je donekle odgovorna slabija sila tea, a da ne govorim o grai kore ili lista...- A Zar-Jedan?- Ovo sigurno nije krajolik sa ara-Jedan. Tamo nema ovakvih rijeka, ni tratina. Glavni sastojak njihovih mora nije voda, a kruenje vode sloenije je no to je to sluaj na Zemlji ili Aratonu.- Zar moe biti ljepote u takvom svijetu, Kinele? Bez rijeka i tratina?- Ljepota je neto o emu je teko govoriti. Oni kau da onaj koji je jednom vidio boje njihovih mora pod kosim zrakama tamonjeg sunca i pauinaste oblake koji bacaju po njemu zagasite sjene, nikad nee zaboraviti Zar-Jedan.- No, dobro... - rekao je sjedajui za stol pod sjenicom i pokazujui mi rukom na mjesto suelice njegovu. - O aru-Jedan e priati s Kamalom Bortom, moda sutra, a vjerojatnije neki drugi dan. Ja ne elim govoriti o nekom posebnom svijetu. Mi emo ovdje razgovarati o Galaktici.- U svjetlu onoga to se dogodilo na Aratonu, naravno - dodao je nakon to nisam odgovorio.264Nisam ni sad imao to primijetiti.- Nevjerojatno je, Kinele - nastupio je nakon stanke s vie povjerenja, gotovo kao da se ali na ope nerazumijevanje oko sebe. - Nevjerojatno je koliko je uniten duh i polet u posljednjim stoljeima. Duh i polet ovjeanstva u sudaru s izazovima koje mu postavlja svemir...- To je prirodno - oprezno sam dodao. - Zastoj uvijek slijedi razvitak... I obrnuto...- Ne misli li ti, Kinele, daje ove jalovosti previe? I daje predugo trajala?- Meni jeo tome teko suditi. Ovdje sam odnedavna.- S time se nosim svaki dan... ovjeanstvo je u odstupanju. Kao da novih naseljavanja vie nikada nee biti!ekao sam da se Uban konano odredi.- Mislim da su se u ovom trenutku - nastavio je prvi ovjek Uprave za Zemlju - konano stekli uvjeti da se prijelom prevlada. Jednom i zauvijek. To je neto to paljivo slijedim otkako radim u Upravi. Sada je dolo vrijeme da tome maloduju i slabosti zadamo odluni udarac.Nisam mogao znati na koji to nain Nor Uban kani preporoditi Upravu i Galaktiku, ali sam gajio izvjestan oprez prema njegovu oduevljenju. inilo mi se da je prvi dopredsjednik Uprave naumio to slomiti preko koljena, a nisam bio nimalo uvjeren da je to pravi nain za ono to ima pred sobom.- O svemu tome emo nairoko - nastavio je. - No, uz razgovor ide i pie. Jesi li ve pronaao pie koje ti odgovara, u ovom dobu i na ovom mjestu?- Nisam imao za to vremena - odgovorio sam donekle zbunjeno gledajui kako se pred nama iznenada pojavio, gotovo na Norov mig, tonije na izgovorenu rije, posluitelj pia.- Ti zna to ja pijem, Hate - rekao je Nor. - Dvanaest posto ovaj put.- Uzet u jarkocrveno pie od voa - osmjelio sam se. - Bez dodataka i nita na ljestvici opojnosti.- Molim te, budi odreeniji, Urte - odvratio je Hat, mozak ovog svijeta, Hatorna, ovaj put u liku posluitelja pia. - Imam tono jedanaest pia koja odgovaraju tvom opisu.- Mislim da Kinel eli 'crveni gnjev'. To sam i ja pio dugo vremena. Slegnuo sam ramenima i za as u ruci drao au s napitkom nalikna onaj to sam ga pio nakon ruka, u drutvu s Paritom Jamakanom.265Srknuo sam oprezno iz vrlo visoke ae i shvatio da pie koje sam ranije pio imam traiti meu ostalih deset Hatovih mjeavina. Ovo je bilo trpko i ljuto, po mome ukusu na granici neugodnosti. Nisam pie drao vanim pa nisam prosvjedovao, ve sam ga samo odloio na stol ispred sebe.Tek je Nor pio neto osebujno! U jajastoj, potpuno zatvorenoj ai- ako se to moglo nazvati aom - bila je tamna, gotovo crna tekuina iz koje su na sve strane prtali oblaci pare i plina i odbijali se od stijenki te posude i vraali nazad k dnu. Bila je to prava oluja u ruci prvog dopredsjednika Uprave. Kada bi zaelio otpiti iz te nemirne tekuine, Noru je bilo dovoljno palcem potisnuti malu polugicu u tijelu ae. Tada se vrh zatvorene ae prelamao, dvije su ljuske skliznule niz tijelo jajolikog pehara dok se, za divno udo, tekuina smirivala.- Ovo je savreno pie, Kinele - osvrnuo se na svoj izbor Nor Uban.- udesno izgleda, a jedva da posjeduje okus. Zanemari li opojnost, gotovo je nalik na vodu. Dovod kisika smiruje djelovanja u tekuini, uskratim li joj kisik, djelovanje jaa.Nauio sam na svu silu neobinosti i razliitosti na svakom od naseljenih svjetova. Zemlja je i u tome morala biti korak ispred ostalih.- Reci mi kako si dobio taj udan nadimak Kinel - Nor je nastojao oko prisnosti ovaj put.- Vuem to s Magata-Pet - rekao sam zamiljeno, nastojei proniknuti oko ega se to Nor trudio. - Kinel je bio jedan od voditelja obuke, ovjek koji nas je kinjio vie nego drugi, ali se takoer nevjerojatno veselio naem napredovanju. Jednom sam, pri koncu obuke, uspio razrijeiti iznimno zamren sluaj koji je pred nas postavio. Nitko drugi to nije uspio. Kinel je bio toliko oduevljen daje pred svima izjavio neto poput ovoga: "Od danas si ti Kinel, ja mogu u mirovinu." Prosto, zar ne? Bilo je to neobino i ostalo je upameno. ak su i ostali voditelji obuke, pogotovo na zavrnom ispitu, prihvatili ovaj nadimak pa sam ga i ja uzeo kao svoj.- uo sam da si bio dobar na Magatu-Pet. I ja sam tamo dobro prolazio. Zaista mislim da sam bio jedan od jaih i izdrljivijih. No, obuka nije samo to. U redu, ja shvaam prednosti koje donosi poniranje u sebe i nauio sam crpsti snagu i svjeinu iz toga. Ali ono to su tamo zvali 'spoj sa stvarnou' uvijek mi se inilo umjetnim i proizvoljnim. To je neodredivo, Kinele! Imao sam petlju to otvoreno rei i mislim da su mi to zamjerili. Na koncu nisam uspio na zavrnom ispitu. Prvi sam put266doao do polutnika, a u ponovljenom pokuaju gotovo do junog stoernog kruga. Morao sam izabrati izmeu smrti od gladi i naputanja snova o letakom pozivu. Evo, nije mi ao, na koncu. Mislim da sam ovako jo vie pridonio Zvjezdanom sustavu i ovjeanstvu.Moda sam shvatio. Kod nekih je ljudi tenja za isticanjem i vlastitom potvrdom bivala jaom od osjeaja za okolni svijet. Oni su teko uspostavljali spoj sa stvarnou. Njihova nutrina im ne bi ukazivala na prirodni put razrjeenja u tekoama kada je on bio zakuast i sloen. Mi, letai, cijenili smo to vie od svega. Ono to sam ja zvao spojem sa stvarnou u ovom mi je trenutku govorilo da se cijeli slom u Upravi i Galaktici, izazvan onim to se dogodilo na Aratonu, moe prevladati samo priznanjem da je greka uvijek mogua, prihvaanjem novog ishoda kao prirodnog posljetka stvari, bez obzira na to kako se to inilo stranim. ovjek moe utjecati na stvari i prirodu oko sebe, ali ne i potpuno upravljati njima. Priroda se ne da zauzdati i podvri ljudskoj volji!Sto se Nora Ubana tie... inilo mi se daje njegova tekoa kruto i previsoko postavljanje samog sebe. Takav e ovjek teko proi zavrnu provjeru na Magatu-Pet, unato ostalim kakvoama... A uspjeti u uzdizanju i vanosti po drutvenim i strunim ljestvicama.- Mislim da u svoj najvei doprinos Upravi i Sustavu tek dati -nastavio je Uban. - A i ti sa mnom, Kinele. Mi smo u ovom trenutku tako postavljeni da moemo razrijeiti taj gadni vor to optereuje Upravu... Optereuje cijelo ovjeanstvo!Pozorno sam sluao. Nisam mogao rei da znam to Uban smjera, ali nisam sumnjao da je on odluio u kojem se smjeru imaju razvijati dogaaji. Predviao sam neprilike ne poklopi li se to s onim to se i meni inilo prihvatljivim.- Mislim da nam nee teko pasti ni pokoja rtva. Kada se radi o tako velikim ulozima, ti, Kinele, ili ja, a moda i obojica, ili i netko trei ili etvrti... Svi mi moramo prihvatiti svaku rtvu.- Mnogo je rtava ve i prinijeto - nastavio je Uban, jer sam ja utio. - Ne mislim na Aratonu, nego ovdje, u Upravi. Kada je propao i posljednji pomirbeni pohod koji je vodio Onon, zabiljeena su dva samoubojstva u Upravi. To su bili elni ljudi na Kani-Dva, zaetniku naseljavanja na Aratonu, oni koji su najvie zagovarali taj posljednji pokuaj. Mira Mai, dopredsjednica Uprave, pribjegla je brisanju mozga, gotovo gorem inu od samoubojstva....267- to je brisanje mozga? - upitao sam.- esto se naziva i prekidom s prolou. Sigurno si uo za taj izraz!- Ne.Nor Uban me je paljivo pogledao.- Ja ne znam kako to djeluje, ali se koristi ve nekoliko stotina godina. Mogue je potpuno zaustaviti odreene djelatnosti ljudskog mozga. Prekinuti veze izmeu razliitih sredita. Bolje je rei umrtviti te veze, a kasnije ih opet oivjeti, ako...Uspravio sam se odiui lea s naslona, dok se Uban nadnio nad stol.- ... ako je sauvan zapis prema kojem su veze umrtvljene. Postupak je, naravno, nadziran i proveden raunalom.- Pretpostavljam daje dopredsjednica Uprave unitila zapis ili naloila raunalu, ili mozgu, da ga uniti nakon zahvata.- Tono. Mira Mai nije htjela saznanje o tome da je i posljednji pothvat propao.- Je li to umrtvljivanje veza trajno?- Zato te to toliko zanima, Kinele? Zna li da se to neko vrijeme koristilo kao mjera protiv prijestupnika. Zato je i razvijeno. Oni koji su uinili teke prijestupe, i to uestalo, znali su biti kanjavani 'prekidom s prolou'. Takoer su mu podvrgavani oni koji su patili od odreenih sjeanja, potresa koje nisu mogli prevladati.- O tome do sada nisam nita uo.- Danas je brisanje mozga vrlo uznapredovalo. Moe to uiniti na razliite naine, dublje ili manje duboko, potpunije ili povfnije. Moe osobi oduzeti jedno osjetilo, vida primjerice, ili umrtviti veze izmeu svoga trajnog sjeanja, pamenja, dakle, i svoje svjesnosti. Posve je jednostavno od odrasle osobe nainiti dijete polusvjesno svoje okoline. Mogue je umrtviti ove veze zauvijek i jedino obrnutim postupkom koji moe ponoviti raunalo vratiti se na staro. Ili se veze mogu prekinuti tako da se one same obnove, recimo za nekoliko dana ili tjedana... Ili godina... S tim da ne vjerujem daje mogue podesiti ovo vrijeme vrlo tono.- Zanimljivo... Dopredsjednica Mai je izabrala trajni zaborav?- Da, iako joj se neto sjeanja vratilo. Uvia li koliko je osobnih potresa dolo s Aratonom? Mi smo duni nai rjeenje i zbog tih ljudi.- Na je posao nai rjeenje - sloio sam se.- Smatra li odgovornima stanovnike Aratona, makar i u malome dijelu?268- Moram se, prije svega, ograditi. O svemu tome jo uvijek ne znam sve. Sudim da e Aknarov prikaz uzeti jo najmanje jedno zasjedanje. Sljedei dan, kako vi ovdje kaete.Mogu ipak rei - nastavio sam iako je Uban htio neto primijetiti -da razumijem osnove onoga to se zbilo, pogotovo uloge naseljenika. Sam sam bio tamo kada su prijetili pobunom. Ovako u to saeti...Sada sam se i ja nagnuo nad stol i pogledao Ubana ravno u oi.- Netko bi moda mogao rei: oni su htjeli ostati pa su dobili to su traili. Tako moe razmiljati onaj koji nije svjestan Galaktike i zakona kojima se rukovodi ovjeanstvo u njoj. Ve i druga odrednica Arbio-nova niza nedvosmisleno govori o tome. Ti je poznaje, Nore, jednako dobro kao i ja. 'Galaktika uprava mora uvati ljudske zajednice u svemiru i ne dopustiti upitnost njihova opstanka.' Mi, letai, smo vojnici Uprave. Jasno je da smo duni sprovesti i ono to se naseljenicima ne mili, ako je to vano za opstanak zajednice. Ostavljanje ljudi na Aratonu bilo je, s obzirom na okolnosti, njihovo ugroavanje, ak ako i zanemarimo Fande i prvu odrednicu Arbionovu.- To si vrlo dobro iznio, Kinele...- Odnos izmeu letaa i naseljenika esto je neto to podsjea na odnos izmeu roditelja i djece u porodici. Naseljenici znaju biti svojeglavi i skloni oglusivanju ili suprotstavljanju onome to im govore letai. Na je nain uvjeravanje i razuvjeravanje, strpljivost i upornost.- Obueni ste za to. Priznaje li, znai, da naseljenici nisu uistinu i krivi za propast koju su doivjeli?- Zato to pita, Nore? Nitko nikad nije okrivio dijete za nesreu koja ga je snala. Odgovornost je uvijek na roditeljima.Nor me je netremice promatrao i kada sam zavrio. Dugi trenutak gledali smo se u nijemoj tiini. Onda je on oborio pogled i rekao:- Vrlo mi je drago to tako misli. Tako mislim i ja. ekao sam ga da nastavi.- Ako naseljenici nisu krivi, sva je krivnja na letaima, kako si i ti rekao.- Krivi su oni koji su pogrijeili. Naseljenici nisu pogrijeili. Oni su titili svoje probitke.- Tako je. Oni koji su pogrijeili su letai: ti i Onon.- Dobro. to misli daje moja greka, Nore? Ili Ononova?- Tvoja je greka to nisi ljude povukao s Aratona!269- Svakako da bih to uinio da sam znao da se sprema Soranski udes. Takve stvari nitko ne zna unaprijed, naalost.- Kinele! Zar e sada porei da si kriv?- Ne. Ali za to sam kriv, Nore? Mogao bih biti kriv zato to sam otkrio Araton. Da ga nisam otkrio, nitko na njemu ne bi stradao od Udesa.- Tvrdi li da nitko nije kriv zbog svega to se dogodilo? Tisue i tisue ljudi je stradalo. Ostali su gurnuti u divljatvo i bijedno preivljavanje. Jedina strana razumna vrsta koju poznajemo na tragu je unitenja, a u svakom je sluaju ometena u razvoju! Svi su zakoni ovjeanstva pogaeni! A ti tvrdi da nitko nije kriv!Nor Uban je vikao podigavi se sa sjedala i oslonivi se akama o stol. Ja sam se ponovo naslonio. Jar nije nain da se bilo to rijei ili postigne. Nor je bio daleko od meuzvjezdanog letaa.- U ovom trenutku ne bih govorio o krivnji. Svakako da se ne osjeam ugodno zbog svoje uloge u svemu tome i tisuu sam puta sebi predbacio to nisam djelovao odlunije... Neto je u cijeloj stvari mnogo vanije od isticanja pojedinanih krivnji...Nisam mu sad dopustio da me prekine iako je to pokuao.- Ono to nam se dogaa po svemiru posljedak je naeg nepotpunog znanja, a ono nikada nee biti potpuno. Kad bismo sve o svemu znali, a udese kakav je Soranski pretkazivali unaprijed, Uprava ne bi trebala letae, a ni oni ne bi trebali svoj spoj sa stvarnou. Cijelo naseljavanje Galaktike svelo bi se na potporu koju bi pruali mozgovi na svemirskim brodovima.Suprotno je, meutim, istina. Mi se kreemo po svijetu i svemiru o kojemu znamo vrlo malo ili nita. Znanost tu ne nudi prave odgovore, a pogotovo ih ne nudi upravo onda kada ih trebamo. Pogledaj Zemlju! Zaista estoki potres i danas na njoj ubija strahovito mnogo ljudi. Nitko ne moe premjestiti stotinu tisua ili vie ljudi u roku od nekoliko sati, a to je vrijeme za koje potres moemo predvidjeti. Nitko ne moe biti siguran koje e snage potres tono biti... A nikad nisam uo da se trae odgovorni za smrt tisua ljudi kod velikog potresa!Ono to elim rei, Nore, jest da ivimo u opasnom svijetu. Nema potpune sigurnosti ni za koga od nas ni u jednom njegovu dijelu. Svaki svijet moe snai udes soranske ili druge vrste ve sutra. Taj udes moe povui za sobom druge udese, kao to se dogodilo na Aratonu. Svaki270udes je dio prirode i prirodan u njoj, jednako kao to je i smrt, pa i ona nasilna, prirodna i uobiajena meu svim vrstama. Nor Uban je jedva doekao moju stanku.- udne si mi stvari ovdje iznio, Kinele! Ti bi htio pomiriti se s onim to se dogodilo na Aratonu, prihvatiti to kao neminovnost i okrenuti lea porazu! To bi ovjeanstvo i uinilo, tisuu ili dvije tisue godina prije. Mi smo za to vrijeme, meutim, neto nauili i uljudili se! Mi nismo divljaci iz te prolosti!Ova Uprava ovdje, Kinele, koristi sva znanja i vjetine - a napredovali smo mnogo, mnogo, i jo uvijek napredujemo - kako bi ovaj svijet i svemir uinila manje opasnim mjestom. Najboljima od naih ljudi povjereno je da se skrbe o Galaktici i ljudima u njoj, primjenjujui sva ta znanja i iskustva i iskljuujui mogunost pogubnih greaka. Naglasit u, Kinele... iskljuujui mogunost pogubnih greaka! Njih ne smije biti!- Zar uistinu misli da u stvarnom svijetu moe iskljuiti pogreke?- Svakako! Araton se nije smio dogoditi! Lanac greaka morao je uslijediti, pa da se dogodi najgore! To je neoprostivo! Leta mora puhati i na hladno! Onon je trebao traiti dodatno vrijeme i pomnije pretraiti Araton. Oni koji su prispjeli na njega nisu dovoljno prionuli upoznati ga pa su Fandi kasno otkriveni. Svi su oni uzeli zdravo za gotovo da razumnih vrsta na Aratonu nema jer ih nisu otkrili nigdje drugdje. Ti si zakazao poputajui naseljenicima. Nemoj mi tvrditi da to nisu greke!Ja nisam nita tvrdio. Htio sam samo ukazati Noru na svojstva svijeta koja nee promijeniti suprotstavljajui im se.- Sve su te greke uinjene zbog povrnosti i oputenosti kada im nije bilo vrijeme! Mislim da vas ue na Magatu-Pet kako njima nikad nije vrijeme u letaevu poslu. Da je svaki korak uinjen s dunom ozbiljnou i usredotoenjem, sve bi danas izgledalo drugaije. To je pouka aratonskog udesa i stoljeima zastoja u Galaktici!Zatvorio sam oi oputajui ruke u krilu. Najzad sam uputio kljuno pitanje koje sam ve prije nekog vremena oblikovao u svijesti.- Na koji nain misli prevladati tako dugotrajni zastoj?- To se podrazumijeva. Zaista je jednostavno shvati li ovo to sam ti do sada iznio. Nesrea na Aratonu posljedica je ljudske greke! Ta greka mora biti javno priznata i objanjena. Kada se shvati da je sve prouzroeno loim upravljanjem okolnostima, nehatom zapravo, svima271e biti jasno u kojem smjeru treba traiti poboljanja. To se ve i radi. Izdavanje svih dozvola je vrlo pootreno, a istraivanja proirena. Novog Aratona ne smije biti i nee ga biti!- Vjeruje, znai, da e vratiti polet ako...- Polet e se sam vratiti onog trenutka kada shvatimo da svemir ne trpi povrnost. Mnogo stroi propisi i ustaljene provjere vratit e nam sigurnost. Jo samo trebamo zakljuiti ovo razdoblje, a tu nam ti moe biti od neprocjenjive pomoi!- Rado bih znao na koji nain.- Javno e obznaniti da si kriv i da si pogrijeio. Ti i Onon. Na taj e se nain vidjeti da je aratonska nesrea posljedica nehata dvojice ljudi i nita vie. Znat emo da ljudi mogu bolje.utio sam, a ni on nije nita rekao.- Misli li, Nore, da bi netko drugi na Ononovu mjestu naao Fan-de prije no to je zasnovano pokusno naselje?- Ne, ne bi... Onda! Danas ne bi ni pomislio na osnivanje pokusnog naselja dok nije nacistu s tim!- Onon je, Nore, na Aratonu ostao pet godina. I to aratonskih! Ako je i to premalo, onda e od letaa nainiti pokusne naseljenike. Moda ne bi otkrio Fande ni za deset godina. Njih su nali na zaista neoekivanim mjestima i to kada su oni ve imali osnovane svoje drave, izgradili zapletene drutvene odnose i poeli se iriti. Da su ostali u kronjama stabala u praumama visokih dijelova Fandora, tko zna kada bi ih otkrili! A to da su se jo bolje krili? Da su ivjeli pod tlom i tamo gradili gradove? Je li na istraivakoj momadi provjeravati svaku rupu na ophodnici?- Mislim da pretjeruje, Kinele. Onon je trebao biti savjesniji.- Jo neto. Nije on odredio koliko e ostati na Aratonu. Postoje dobro razraeni propisi koji to odreuju...- Njih smo pootrili. Ali to,nije izlika. Leta ima puno pravo, a ja bih rekao i dunost, prilagoditi se okolnostima. Nitko mu ne bi zamjerio daje traio dodatna pretraivanja, vie vremena ili novu momad koja bi ga odmijenila.- Ja u sigurno poduprijeti svaki temeljitiji pristup. Istodobno u istaknuti dvije stvari. Prva: letai nikada nisu prilazili pretragama ophodni-ca i utemeljivanju ljudskih zajednica neozbiljno. Ne prihvaam rije nehat za Ononov ili moj rad. Drugo: nesree se mogu dogoditi ma kako272temeljiti ili oprezni bili. Slaem se da odgovornosti i opreza nije nikada dosta, ali potpuna sigurnost ne postoji.- Ne slaem se s tobom, Kinele! Nitko u Upravi vie tako ne misli! Mi imamo i druge rijei za letae koji olako prilaze naseljavanju ophod-nica. To je sada izrazito loe odreenje: ekspanzionizam. Oni koji tee neodgovornom irenju Galaktike bit e iskljueni iz redova letaa!- Mislio sam da vodimo ozbiljan razgovor.Rekao sam to polako, naglaavajui rijei. Kao to bi to uinio i svaki drugi leta na mom mjestu, doao sam Noru Ubanu pomoi mu u odgovornoj i vanoj zadai koja mu je na pleima: voenju Uprave i ovog dijela Galaktike. Meni su, kao i ostalim letaima, dobro Galaktike, naseljenih svjetova i ovjeanstva bili na srcu i njihovim probicima posvetio sam svoj ivot. On, prvi ovjek Uprave na Zemlji, meutim, optuio me je za nezrelost i ekspanzionizam, to je neto ime su se opijali pojedinci na Magatu-Pet koji nikada nisu uspjeno zavrili obuku, a to je razvikano od onih koji nikada nisu bili letai. Ekspanzionizam meu letaima nikad nije postojao. Optuiti me za takvo to mogao sam primiti samo kao neozbiljnost prvog dopredsjednika Uprave. Ili kao pokuaj da mi se okrnji ugled samo zato to nisam prihvaao Ubanove stavove. Zaista je zlo da su oni koji nisu uspjeli na Magatu-Pet krojili sudbine onima koji su taj teki ispit proli.Gledali smo se netremice. Nor Uban nije ustuknuo. Nisam ni ja.- Tvrdokoran si, Kinele, ali ne moe protiv cijele Uprave. Ono to sam ti rekao je iroko prihvaeno u Upravi na Zemlji, a vjerujem i posvuda drugdje. Ljudske su greke razlogom aratonske nesree. Nai su vjetaci ukazali na tebe i Onona kao sredinje krivce. Ovaj je stav imao mnogo vremena za uobliavanje i on je tu, ishod promiljanja vie narataja. Nepobitno je da e se to sruiti po tebi. Zvao sam te ovdje da uinimo stvar lakom za Galaktiku. Tvoje prihvaanje krivnje skinulo bi breme koje Uprava tako dugo nosi. Sve bi se sagledalo iz jednog novog kuta i palo na svoje mjesto. Polet i samopouzdanje bi se uskoro vratili.- Neu pristati na takva samozavaravanja - rekao sam gledajui pred sebe. - Pri emu ne govorim o tome u kojoj sam mjeri kriv i hou li i kako biti kanjen. Proglasiti krivce i ostati kod toga daje svijet savren je samozavaravanje i bijeg od stvarnosti. Tu nema spoja sa stvarnou. To je krivo... A to se tie samopouzdanja i poleta... Zato se elimo dovesti u poloaj slijepog jurianja dok opet ne dobijemo po273nosu jednom novom nesreom? Koliko e nam se samopouzdanje i polet onda srozati?- Pitat u te jo jednom - Nor Uban je kazao donekle nestrpljivo. -to nam je tu drugi izbor? Rei da se takve stvari dogaaju i nastaviti dalje? Zar te ne pogaa ono to se tamo zbilo? Ljudi koji su ostali na Aratonu podivljaili su se i odneljudili, postali su nama strani i vie ne znaju za nas! Mi imamo dvije uljudbe u svemiru... Jednu, galaktiku, koja koliko moe dijeli dobra i napredak, i drugu koja je potonula u neto to je slino ranom srednjem vijeku na staroj Zemlji. To uasava, Kinele! Oni vie nisu od nae vrste i mnogi dvoje da e se ikad uzdii k zvijezdama. Imaju na tom putu mnotvo prepreka i tisue godina razvoja... Ako ih ne iskorijene Fandi, koji su ipak starosjedioci i bolje prilagoeni Aratonu, i ako krenu stopama znanstvenog napretka... Nitko ne kae da se to mora dogoditi!- Ja imam jedno drugo pitanje. Jeste li suraivali s letaima kada su vjetaci prouavali aratonski sluaj?- Kakvo je to pitanje, Kinele? Letaima je posao letjeti. Ne moemo ih ometati u tome. Meu vjetacima je bilo i bivih letaa, gotovo sam siguran. Ne mnogo, ali bilo ih je.Znao sam da se gdjekoji leta odlui skrasiti i uzeti posao u Upravi. Ne mnogo njih, jer je takav posao daleko od onog to su prije radili. Letau posao ne treba radi osiguranja ivota, jer e mu Uprava platiti sve trokove ma gdje i kako ih napravio. Nikada nisam uo da je leta nastojao oko asti i poloaja, pa se ne trudi ni oko uspinjanja na sve vie poloaje u Upravi.- to je bilo Ononovo miljenje kad ste sasluavali njega?- Onon je branio tebe! Kao i neki drugi letai, priklonio se sebi slinima! On je na tragu tvojih razmiljanja, mada mi se ini daje u posljednje vrijeme promijenio stavove.- Nore! Meni se ini da nijedan leta nije prihvatio tvoje poglede na aratonski udes! Moje je pitanje: zato zapostavljate miljenja letaa?- Mi u Upravi vrlo cijenimo letae, Kinele, i nije istina da ne marimo za njihova miljenja. No ja takve stavove ne uzdiem iznad gledita i stavova drugih ljudi, esto i strunijih od letaa. Nai su vjetaci radili kao momad, a nisu se dijelili na letae i neletae.Nije imalo smisla nastaviti. Odluka je pala i znalo se na koji e nain Uprava uzvratiti. Prevelika je teina bila na toj strani a da bi bilo274koji pojedinac mogao u tome neto promijeniti. Bio sam uvjeren da je stav Uprave u biti pogrean, iako nitko ne moe biti protiv vee budnosti i temeljitosti. Ustrajati na nepogreivosti znait e slomiti se prije ili kasnije. Bilo je vrijeme da upitam za svoju sudbinu.- Vidim da ste o svemu sudili i presudili. to se od toga meni zalomilo?- Kao to sam ti prije rekao, oekujem da e suraivati. To znai prihvatiti krivnju i poduprijeti nae gledite...- to e biti sa mnom u tom sluaju?- Izrei e ti se doivotna zabrana letenja. To je nuna zatitna mjera. Smatram, meutim, da bi ti mogao letjeti i dalje, ali pod drugim imenom. Kinel e ostati na Zemlji, a ti se vratiti svemiru i zapoeti ispoetka.- Mislim da ste to ponudili i Ononu i da je on odbio. to ste mi namijenili ako ni ja ne sudjelujem u vaem naumu?- Jasno i prosto. Zatitna mjera zabrane letenja za sva vremena slijedit e i u tom sluaju. Uprava nee izmijeniti svoj stav ni za crno pod noktom, a ti nee letjeti. Runi naziv za to je doivotno progonstvo na jedan od naseljenih svjetova. Po tvom izboru.275etrnaesto poglavljeOpsada"Meuzvjezdani letai? To su posebni momci! Nisam se usudio poi tim stopama... Mislim da bi bilo lijepo vidjeti ovaj isti svijet za stotinu ili dvije stotine godina.""0 letaima znam da su strano daleko i da ne utjeu na moj ivot. Ne kanim se seliti sa Zemlje.""Mislim da prosjean ovjek nije svjestan to znai biti meuzvjez-danim letaem. Oni su toliko ispred drugih ljudi po osposobljenosti, uljuenosti i znanju da gotovo ine drugaiju vrstu. ""Cvijet ovjeanstva. Oni su cvijet ovjeanstva!""Sluajte, priznajem im vrsnost u svakom pogledu. Ali, kakvog to ima smisla: ivot provoditi u svemiru i nikada ne upoznati obian, uravnoteen ivot? To nije za mene.""Ja bih se voljela upoznati s jednim od njih. Ali oni su tako daleko da uope ne sanjam o tome."276ionurivitorr-fa>Jutro nas je zateklo u ustrojenoj povorci koja se rastegla po Irkturu, Svetoj cesti. Kretali smo se nazad, prema Urgul-Olgiju, upravo onim putem kojim smo doli Rea i ja u drutvu trgovaca, bjeei iz Urgul--Olgija. Ruke su mi bile preda mnom, vezane u zapeima. Reu nisu vezali, ali je bila pod Danbolovom paskom. Skinuli su mi igas i zatvorili ga, zajedno s maevima, u koveg ugraen u stranji dio voza. Voz je bio otvoren i pun ratne opreme, uadi i kojekakvih potreptina nunih na ratnom pohodu. Smjestili su me na prednju klupu, izmeu vozara koji je bio s moje lijeve strane i naoruanog pratioca s desne.Povorka se muno uspinjala uz strmu stranu. Pred nama se uzdizao prijevoj Fergaz na kojemu su i zaprege Mora Vedena imale potekoa. Dan je bio jasan i vru, tek se neto oblaaka skupljalo prema jugu. Pogled unazad otkrivao mi je dolinu pred Kul-Kinelom i najvei grad na svijetu koji je blistao pod zrakama sunca."Jasno je da sam uo za njih. Pokuao sam predstaviti sebi takav ivot. Unato svemu to sam uo i vidio, nije mi shvatljivo da neto takvo postoji.""Ma kakvi letai! To su ljudi koji nisu posve u redu. Greka u glavi, razumije?""Ja u biti leta! Dvanaest mije godina i ve se spremam za to. Nitko nije jak kao ja. Pogledaj koliko mogu zadrati dah'!""elio bih se ubaciti u to drutvo. Mislim da im je zabavno tamo gore. Imaju vremena napretek, a posade su mijeane. To je ludi provod!""Lako je njima rjeavati nekakve svemirske zavrzlame. Zato ne dou ovdje k nama, u ovu nesretnu zemlju... Da vidimo mogu li s time izii nakraj!""ujte, to su udni ljudi. Oni su izdvojeni od ostalih svjetova, a skrbe se o njima. Nakon posebnog uilita, oni imaju jo pet godina obuke na nekoj udnoj ophodnici.""Grozim se tih hladnih i negostoljubivih prostora. Ne mogu shvatiti pojedince koji hrle tamo i ostavljaju toplinu vlastitog doma, rodbinu i prijatelje. Oni ne mogu zasnovati porodicu, niti imati djecu, arne?"277Golemu je vojnu silu ustrojio Brem Doran i poveo je na Urgul--Olgi. Ona je dijelom jo uvijek bila postrojena dolje u ravnici, ekajui svoj red da stupi na Irktur i krene na zapad. Oko mene su se kretali vozovi za opskrbu i golemi ratni strojevi koje su vukli omroni. Cesta se k vrhu prijevoja vrlo strmo i zavojito uspinjala pa smo napredovali veoma sporo. Ponekad smo zastajali, jer se poneki voz nije mogao pokrenuti nakon to je stao, ili arani nisu imali snage iznijeti ga. Tu i tamo smo zaobili zapregu kojoj se dogodila nezgoda i oko koje su poslovali ljudi.Razmiljao sam dok je na vozar uz kletve gonio etiri arana koji su jedva izvlaili teku zapregu. Zed mi je jo jednom okrenuo lea. Opet su me omeli u naumu i silom poveli u suprotnom smjeru od onoga kojim sam kanio. Zaista mi se nije mililo vraati u Urgul-Olgi, a do ega e doi kada me izvedu pred Gara Ragara, tek e se vidjeti.Zbivanja u Aranimu i Linesu otela su se svima koji su poeljeli upravljati njima. Atagi i Indar, Toktas i uvar Tajne, svi su oni kovali svoje naume i upinjali se ostvariti ih, ali su se dogaaji uvijek izrodili u neto novo, neutanaeno, nenarueno i neeljeno. Sada je Brem Doran bio u zaletu. On se nadao ostvariti ono za im je bio posegnuo Atagi: osvojiti Urgul-Olgi i domoi se Irolgara i njegova ugleda. Kao to je Irken kazao pod Arktasom, boj se prividno vodio izmeu Sjevera i Juga, a stvarno za gospodstvo nad Aranimom i Vjerom. Atagi u svom nasrtaju nije uspio; hoe li to poi za rukom Doranu i Ragaru gledat u, inilo se, iz vee blizine.Vie me je zanimalo kako e se Ragar postaviti prema meni. Znao sam da je svojeglav i zatucan, umiljen i ohol, ali s nama je preivio iznimno teka vremena u Aafu i na Arkturu. Bez mene bi zacijelo skonao u Aafu, ili kasnije, u Ver-Hatalu, Antarovu skrovitom zamku meu hridima Almasa. Nisam mogao predvidjeti kako e se ponijeti, mada nisam sumnjao daje opet opsjednut svetim zadaama koje je sam sebi zadao.Zatima kasnije preli smo Fergaz i dosegli uravnjena prostranstva ara-nimske visoravni. Daleko na jugu vidjeli su se nazubljeni vrhovi planina; s drugih su se strana prostirale travnate, a kadto i krevite, blago valovite ravni. Poploana cesta se uspinjala i sputala, zaobilazila vee prepreke ili se usijecala u brda, ali je postojano vodila na zapad. Skoro etiri dana nam je trebalo da prijeemo ovaj put s Otagovom zapregom; sudio sam da e teko natovarenoj vojsci biti potreban najmanje jedan dan vie.Neur je jo bio iznad obzora kada se vojska zaustavila i otpoela pripreme za noenje. Do mene je doao Danbol, a Rea gaje pratila.278- Doi, oe na - rekao je podrugljivo. - Bio sam kod Ragara. On ne zna ni za Kinela, ni za Adara Artana. Bio sam dovoljno budalast spomenuti mu tvoju la da si mu dvaput ivot spasio. "Takav se jo nije rodio", bio mu je odgovor, ali je traio da te dovedem. "Vidjet e ta protuha tko je kome ivot spasio i tko e kome ivot jo spasiti", rekao mi je.Danbol se zabavljao.- Valjda e me odvezati - rekao sam. - Ragar e te ukoriti to me dovodi vezana."Imao sam dobru volju. Najbolja djevojka koju znam krenula je na to uilite. Pokuao sam i ja. Nisam se uspio upisati. A zamislite tek posebnu obuku na Magatu-Pet!""Letai, letai... To su mladi pripravnici Nove vjere, zar ne?""Mislim sve najbolje o njima, ali im se ne mijeam u posao. Neka samuju u svemiru, ako im se to svia.""To je udesno! Granii s najluom matom! Jesmo li uope svjesni da su to ljudi koji su preivjeli stoljea i stoljea na Zemlji? Ima ih ak koji su se rodili u prolom tisuljeu! i su, znai, suvremenici Darina, Hatorna, Adisa iAvale!""Moja najbolja prijateljica se prijavila na to uilite. Odgovarala sam je od toga, ali uzalud. U pradavno su vrijeme djevojke ostajale kod kue. Rania kani zaista daleko odlutati.""To je za mlade i snane koji su skloni pustolovinama. Moda se time izbjegava odgovornost koju donosi odreeno mjesto u drutvu. Ja to vidim kao neku vrstu bijega iz drutva.""O meuzvjezdanim letaima znam da su to iznimno pripremljeni pojedinci sposobni donositi razumne odluke u tekim i sloenim okolnostima. Jasno je da nije svatko tome dorastao. Zamislite odgovornost tih ljudi! Oni odluuju o cijelim svjetovima!""Mene svemir ne zanima. Sve u vezi s njim smatram nevanim."279- Izdrat u i to. Vezao sam i boga pa mi nebo nije palo na glavu. Smijao se i pjevuio dok smo ekali na arana po kojeg je poslao.Reu je ostavio u svom atoru, a mi smo pojahali uz blagu strminu prema vrhu breuljka.Neur je nestajao za pitomim zelenim brdima. Za nekoliko lizata do-jahali smo do atora voa. Dva su velika atora bila okruena manjima, a izmeu njih je ostao prazan prostor u ijem je sreditu pobodena zastava na dugoj motki. Prepoznao sam Anornan, bijelo-crveno-crnu zastavu ujedinjenog Sjevera. Pet zdjela u kojima je gorjelo ulje bilo je pravilno rasporeeno oko nje predstavljajui pet velikih benasa Sjevera. Bilo je mirno i zastava je mlohavo visjela niz stup.Straar nas je najavio i uskoro pustio ui. Ragarov je ator bio prostran i visok pa smo u njemu lijepo mpgli stajati. Straar je odmakao zastor koji je dijelio manji prednji dio od prostranog glavnog dijela i pridrao ga dok smo uli, najprije Danbol, a potom i ja.Unutranjost je bila lijepo namjetena za ratne prilike, bolje, rekao bih, no to je to bio sluaj sa atorom Orisa Tormana u Arakanu. Zapazio sam mnogo koe, krzna i odabranih tkanina. Oruje, titovi i bojna pokrivala za glavu visjela su o potpornim stupovima. Povieni krevet zastrt krznom i tkaninama nalazio se u jednom kutu. Niski stol sa rairenim zemljovidom bio je blie sreditu sobe. Kraj njega je sjedio krupan ovjek svijetle i duge kose koju je straga vezao u repove. Bio je zadubljen, ili je htio pokazati da je zadubljen u zemljovid. Prepoznao sam Ragara i prije nego to je podigao glavu k nama.Njegovo vrsto, etvrtasto lice pravilnih i moda lijepih crta doimalo se manje isposniki blijedo i upalo no to sam ga pamtio iz dana kada smo se probijali Arkturom. Njegove oi, a i zategnute bore oko usta, meutim, davale su tome licu jo stroi izgled.Osjetno se trgnuo kada me je prepoznao, u najmanju ruku ja sam to lako zamijetio. Poao sam ravno k njemu i bio bih mu stisnuo podlaktice kao ravan ravnome jer smo se ipak zajedno borili. Nesebino je stao na moju stranu kod Karumala, ako me je i izdao u sukobu s irturima na Arkturu. Njegova je straa, meutim, skoila k meni, a dva su se maa u rukama dvojice jakih tjelesnih uvara isprijeila preda mnom. Stao sam ne obazirui se na njih. Gledao sam prema Ragaru.- U redu je, Morose - rekao je Ragar oholo zabacujui glavu. -Sjedni s druge strane stola. Oni uvaju mene, a time i budunost Linesa.280Slegnuo sam ramenima. udno da Danbol u ovim rijeima nije naao nikakva pretjerivanja.- Mislio sam da e mi odvezati ruke, kad se ve poznajemo - rekao sam sjedajui s druge strane stola. Ragar je savio svoj zemljovid ne odvraajui na ono to sam rekao.- Jo si iv, Morose. Ve sam te bio otpisao, nakon to sam vidio stoje od tebe uinio Irver. to bi to udo imalo znaiti?Sjeo sam na prekriene noge ne odgovarajui. Onaj tko odgonetava znaenja dogaajima esto sam malo na njih utjee."Letai su neka vrsta nadljudi. To moraju biti s obzirom na okolnosti u kojima ive. Mislim da se svi ostali ljudi dijele na dvije skupine: jednu, koja im otvoreno zavidi i drugu, koja to preuuje i proziva ih luacima.""Letai? Ja bih ih ovako odredio... Mi, obini ljudi, raamo se, ivimo i umiremo na istom svijetu. Neki, rijetki meu nama, odluuju se preseliti i otpoeti ivot iznova na nekoj drugoj ophodnici, pa upoznaju i drugi svijet. Letai su jedini koji poznaju vie od dva svijeta.""Svemir je negostoljubivo mjesto, znate... Biti stalno u njemu trai vie od obina ovjeka. Zato postoje letai.""Boe moj, u to smo se uvukli! Ostavljamo kosti po svemiru i gubimo nau djecu posvuda po njemu! Ja se s tim ne slaem! Voljela bih da sam se rodila prije svemirskih letova!""Pitate pravog ovjeka! Upravo sam se upisao na to uilite, ovdje u Saharanu. Svaki deseti je primljen. Ako ne otpadnem tijekom nastave i zavrim uilite, idem na Magat-Pet! Ne vjerujem da u u tome uspjeti, iako elim biti leta odmalena i sve sam tome podredio... A tek Magat--Pet! Kako je teko tamo biti uspjean!"('to mislite o meuzvjezdanim letaima?', ispitivanje provedeno u Saharanu, Afrika, 3379.-10.-22., ZRV)281- ujem da se hvasta nekakvim spaavanjima moga ivota - rekao je obrativi se opet meni. Njegov je pogled bio hladan i tvrd, kao da odmjerava predmete, a ne ive ljude.- Moe to zvati i hvastanjem - rekao sam blago.- Morose! - nestrpljivo je prekinuo. - Ono to nikada nisi razumio jest da bogovi uzimaju nae ivote, ili nam ih poklanjaju. Ovisi o tome to ti je zadaa pod kapom nebeskom. Ja svoju jo nisam zavrio i zato sam iv, a ne zato to mi je netko ukazao na put koji do tada nisam vidio, ili je svoj ma pridruio mome.- Kako eli. Nisam traio nita zauzvrat. U mojim oima ipak ostaje da ti ne bi imao prilike goniti te svoje zadae da te nisam izbavio iz Aafa i kasnije iz Ver-Hatala.- Opet ne razumije, ali te ja neu poduavati. Ne razumiju to ni mnogi oko mene, a da oni to shvate, mnogo mi je vanije.- Vidim da si se okruio astima i udobnou. U Aafu, a i kasnije na Arkturu, traio si smrt i zaricao se kako e se rtvovati. Uistinu si promijenio nain ivota.Prezrivo je otpuhnuo u mome smjeru.- To je tvoje shvaanje svijeta! Koliko si me samo poniavao nameui mi nagodbe s prokletnicima i neprijateljima Andora! Po tebi je vrhunsko umijee i svrha svega spasiti svoj bijedni ivot! Sve si tome podredio! Nia bia i nii ljudi rukovode se time!-A ti?- Rei u ti, Morose... Ja oslukujem to mi je initi u ovom svijetu. Bogovi daju znakove, uvijek i svakome, samo oni kojima je jedino stalo do sljedeeg udaha to iz straha ne zamjeuju. Kada sam te naao u podzemlju Almasa, meu prokletnicima, bilo je mnogo znakova da mi je umrijeti u slavu atamanovu. Pomirio sam se s tim, kao to se svaki pravi ovjek miri s viim dobrom. Onda sam shvatio, dok me je stari luak drao zatoenog u svom skrovitu, da je jo neto preda mnom. Veliki ataman je bio moja vodilja i ja sam spoznao da mi je posegnuti za njegovim neprijateljima: Toktasom i Irverom.Irver je bio jai, tamo na Karumalu - nastavio je. - Privremeno. Sada kad je na ataman i uitelj ubijen, samo ja mogu nastaviti njegovo djelo. To je moj poziv: sruit u Irvera i Toktasa! Nikad vrijeme nije bilo tako zrelo za to kao sada! Ja sam ma atamanov koji je dignut na odluni udarac! Oko atamanovo i ruka boja time upravljaju! Tu ne moe biti promaaja!282- Zato si toliko uvjeren da samo ti moe ispuniti Atagijevo djelo?- Zato? Zato? Zato to sam na ovom mjestu. Zato to imam mogunosti. I zato to sam udom do toga doao. udom sam utekao Ju-njacima, udom se nisam utopio u onoj rijeci i udom sam preivio u divljini. Na koncu, udom sam naiao na Brema Dorana, jednog od rijetkih neukaljanih velikaa sa Sjevera. Zar bi sva ta uda mogla biti tek pukim sluajevima, bez smisla i svrhe?- Ne znam. udom si se i na mene namjerio. Najprije u Aafu, a potom i ovdje...- O tome u morati dobro promisliti. Mnogo je nepoznatoga s tobom u vezi. uo sam da su te cijenili Junjaci koji su nas izvadili iz Aramala. Na Arkturu sam se osvjedoio koliko i Toktas dri do tebe. Zajedno smo itali pismo koje mu je slao Kor Darman. Ja, meutim, mogu i bez tebe... Jer znam to hou i kako u to postii... Ali drat u te neko vrijeme. Nikad se ne zna.- Vie nismo saveznici, ili prijatelji, znai. Drat e me zarobljenim ne bi li se time okoristio.- Upravo tako. Prijatelji nikada nismo ni bili. Saveznici neko kratko vrijeme, silom prilika. Mrzio sam svaki taj trenutak.- Lijepo, Gar ani. Drat e me i dalje vezana i vui za sobom po Aranimu...- Bit e blie meni i dobro nadziran. Znam da si spreman na kojekakve vratolomije ne bi li se oslobodio, ali sa mnom ti to nee uspjeti. Je li i ona oboavateljica Juga jo uvijek s tobom?- Ako misli na Reu, Danbol ju je uhitio zajedno sa mnom. Ona je pod njegovom paskom.- Arih ani - obratio se Ragar sada njemu - ta ena je takoer sposobna za kojeta. I nju mora vezati!- Zar i enu?- Rekao sam. Vei ih oboje, a nju dri pod natkrovljem. Neka se ne zna da je ena s nama!- Razumijem, ataman ani!- A ti, Morose... posve je neprilino oslovljavati me s Gar ani. Jesi li ti svjestan da sam ja novi ataman ovdje?- Ne znam o tome. Mislio sam da Brem Doran vodi vae agme.- Njega priznajem pretpostavljenim sebi u mirno vrijeme. On me je sam predloio za atamana, jer nije odvie vian vojevanju.283- Time si iznad njega i nita te ne prijei uzeti svu vlast u svoje ruke.- Ovdje nema vlasti koju bi se uzimalo. Bit e je jednoga dana, sudim. Brem Doran je bio do kraja vjeran atamanu Atagiju, a kod kue ga eka ki Alka Anhora, atamanova oca. Ja to uvaavam, Morose.- Do trenutka kada nanovo spozna to ti je initi za spas Sjevera...- Ne rugaj se, Morose. Vi koji nemate taj osjeaj nikada to neete shvatiti.- Moe biti. Ne razumijem, meutim, zato si toliko uvjeren da e ovaj put pobijediti Irolgara?- Moram, Morose. Ne pobijedim li ga, mi smo izgubljeni. Rat s Ju-njacima jenjava. Oni imaju svoje tekoe kod kue, a mi imamo svoje, daleko od kue. To znai da e Toktas imati slobodne ruke okrenuti se k nama... I Koru Darmanu...Naa je prednost to on ima pune ruke posla okupljanjem vojske u rasulu. Umorstvo atamanovo nije lako primljeno meu agmama i mnogi su se asnici suprotstavili Toktasu. Dok se on time bavi, mi moramo ovladati Urgul-Olgijem!- Misli li da e te vojska slijediti u tom napadu i daje uvar Tajne nee pokolebati, ako ne i odvratiti?- Oni ni ne znaju kamo idu. Samo pouzdani asnici to znaju. Tamo nema vojne sile koja bi nam se suprotstavila. Sve znamo, ispitao sam to prije desetak dana. ak i hodoasnici kasne i nee ih biti u veem broju za pola sartima.- Neto drugo me iznenauje jo vie... Kako je mogue da e ti udariti na Urgul-Olgi? Zar si se odrekao Vjere?Ragar je lijevim dlanom pokrio elo i poao njime nadolje preko oiju, kao da otire neto s ela i lica.- Doran je, Morose, bio vrlo blizak atamanu. Blii no Torman, Zard ili Darman. On zna to je i na voa znao o Irveru. Oni su znali na koji nain Junjaci obmanjuju svijet. Svi su irolgari - pazi, govorim u mnoini - uvijek bili s Juga. Od poetka povijesti crna obrazina krije nae neprijatelje. Zato je ataman Atagi htio s time prekinuti. Zato se i sam proglasio nasljednikom Kinelova prijestolja!Nitko nije bio vei vjernik od atamana! Irolgar, koji se, dapae, jo drskije proglasio Irverom, svojatajui time svu linitsku batinu, je samozvanac i stran je Vjeri i njenoj biti. Ataman je dobro vodio cijelu vojnu: ovladao je Aranimom i Irolgar mu je ostao na milosti. On bi gotovo284Ara ton ~ Knjiga treaneopazice postavio svog ovjeka u Urgul-Olgiju, a da nitko ne bi ni pomislio da novi Irolgar nije i pravi. Samo da nije bilo Toktasove izdaje!- Neka ti to i poe za rukom. Imat e svog Irolgara. I to onda? Kako e vratiti Andor? Toktas ima pet puta jae snage protiv tebe.- Mi emo voditi blagoslovljenu vojsku! One koji e od Irolgara uti da su bogovi na njihovoj strani! Postarat u se da se to prouje i po Toktasovim agmama. Ve sam razradio kako emo potom ograniiti Toktasa na Andor. On ne moe obilaziti udaljene benase i nagovarati ih da ga podupru, a Irolgarov se glas daleko uje. Arkor, Orara i Sit-Altas bit e uz nas za olok ili dva. Ordul je donekle neizvjestan zbog svoje-glavosti Darmanove. Taj nee izbjei mojoj osveti, jer je bio spreman na izdaju i za ivota atamanova!Vidi, dakle, daje to dobro razraeno i ima glavu i rep, mada bi na prvi pogled rekao da su moje snage u beznadnom poloaju. Za olok, sve e to izgledati drugaije. Toktas e izgubiti saveznike i biti stjeran u Andor, a snage e mu kopniti iz dana u dan.- Jesi li ve pripravio svog Irolgara? Tko e biti novi uvar Tajne?- Bit u to ja za prvo vrijeme. Vidjet emo s vremenom to e biti.- Nisam uvjeren da e ti sve ii glatko. Ne uspije li zauzeti Urgul--Olgi u prvom naletu, imat e Aranimljane, hodoasnike i sve drugo to je sposobno drati ma protiv sebe, ukljuujui svoje vlastite vojnike.- Znam to radim, Morose. Osvjedoit e se i sam u to za jo samo nekoliko dana. Doivjet e to, kad si sve dosad preivio.- Oekujem da e u meuvremenu zatititi moju imovinu. Posjedujem dva maa do kojih mi je stalo.- Prije bih oprljio prste na otvorenoj vatri no dodirnuo to junjako smee. No... ja ne poseem za tvojim ivotom pa je mogue da e preivjeti ovo zarobljenitvo. Mi nismo plja. Imat e u tom sluaju svoje eljezo.- Priznajem da ne vidim to u ti ja, u stvari...- Ha! Ne vidim ni ja, Morose. Jo ne! Vidjet u u danima koji dolaze. Shvatio sam da su mnogi drali kako si bio netko od vanosti i utjecaja prije nego to si izgubio sjeanje. Najvjerojatnije i sam pod Irolgarovom obrazinom, prije nego to te je netko drugi nasilno smijenio. .. U to i ja vjerujem! No ja ne pridajern irolgarima nikakvih nadnaravnih moi, a s ovim sadanjim znat u zavriti i bez tvoje pomoi. Pa ipak... nikad se ne zna.285- Pustit e me, znai, nakon to osvoji Urgul-Olgi?- Moda, Morose, moda... Nema moga obeanja, ali u te pustiti ne budem li te mogao iskoristiti. Jesi li se ve prisjetio svoje prolosti?- Gotovo niega. Nieg vanog.- Tako sam i mislio. Precjenjivali su te, Morose. Vian si borbi i udaranju, ali nisi od osobite vanosti. Vidio sam ja to i iz tvoga razmiljanja, od poetka.- Vodi ga, Arih ani - obratio se sada Danbolu. - Dri ga dobro vezana. On nam nije protivnik, ali ni prijatelj. On je od onih koji nemaju vjere, ni uvjerenja, ni viih naela. Opasan je, meutim, s maem i akama. Dobro ga pazi.Zatim se jo jednom obratio meni:- Krajnje je neukusno predstavljati se Kinelom. I budalasto, jer nitko ne moe takvog jadnika zamijeniti za naeg najdraeg boga!Nisam odgovorio. Iziao sam pred ator, u mirnu aranimsku no. Strae pred ulazom nisu ni okom pomakle. Danbol se opet smijao.- Kakav si ti laac i varalica! Koliko li tek imena ima! Kladim se da ni Moros nije tvoje pravo ime.- I nije - rekao sam gurnuvi ga ramenom. - Ja sam Kinel, bog li-nitski!Tako je proao moj ponovni susret s Garom Ragarom, mojim nestalnim i nepouzdanim saveznikom, ali stalnim i pouzdanim braniteljem bivega ingara Atagija i Andora. U kako je veliki zalogaj zagrizao taj mladac ovaj put! Nisam vjerovao da bi on mogao pobijediti u odmjeravanjima u Linesu i na Sjeveru, uz monog Irolgara i opasnog Toktasa. Dobro sam se sjeao, meutim, kako se svojedobno u otimanju oko mene, izmeu Atagija, Irolgara i Toktasa, najbolje snaao najslabiji od njih, Ir Indar, i priveo me svojoj gospodarici u Tartas.Sutradan su me vezali okovima za stranu zaprege s natkrovljem. Uz drugu je njenu bonu stranicu na isti nain prikovana Rea. Opet smo se nali zajedno, ali u jadnim okolnostima.- Kakve li sramote! Kakve li nezahvalnosti! - ljutila se moja prijateljica. - Zar tako Liniti doekuju trei silazak Kinelov?- Ljudi su zabludjeli beteri - pokuao sam se naaliti. - Teko je oekivati uredne nizove ljudi koji padaju na tlo niice. Takve se asti udjeljuju svjetovnim vladarima.286Ara ton - Knjiga trea-1 ja sam, Dir ani, trei silazak Kinelov uvijek zamiljala kao neto najavljeno i ureeno, dogaaj kada e se okupiti i najmoniji meu Lirii-tima, predvoeni Irolgarom i ingarom i pasti niice.- Taje slika stvorena radi puka i Vjere. Kinel je oboavan da bi se ustalila jedna slika o svijetu i utvrdilo jedno drutvo, a ne poradi Kinela samog. Tko zna to je on inio po Aratonu kada je prije bio ovdje i je li sve od toga bilo dobro. Predanja postoje radi ljudi koji ih sluaju, a ne zbog junaka i bogova koji su u njima opjevani.- Da, samo... Kinel - to si ti. Zato govori o njemu kao nekom drugom?- Svjestan sam daje to ime vezano uz mene, ali ne i daje povezano s pradavnom osobom iz prolosti Aratona. tovie, jo uvijek to drim nemoguim. Dapae, volio bih kad bi me ti manje isticala kao pradavnog boga.- To ne moe, Dir ani... Svijetli boe, htjela sam rei. Teko mi je nai nain oslovljavati te pravilno. Kako se obraati plemiima, asnicima, ingarima i uvaru Tajne razraeno je do u sitnice, a kako osloviti boga, to nitko ne zna! Zato se ljudi nisu pripremili za takav dogaaj?- Moda zato jer bogovi vie vole neusiljeni nastup?- Svejedno, moj presvijetli. Moram obznaniti cijelom svijetu tko je meu nama! Sve dok to uvjerenje ne prevlada!- Smijem li ti ja, kao bog, neto narediti, Rea anai?- Budalasto pitanje, presvijetli... Oprosti.- Ne zovi me boe. Ne zovi me svijetli, ni presvijetli. Zovi me Dir. Kao znak osobite panje primit u oslovljavanje s Dir ani.- Moj najdrai Dir ani! Vie bih voljela da si arpit u Tartasu, no bog u kojega se zaklinjemo! Zato jer znam da nam preostaje malo vremena zajedno. Tvoja e te plava zraka uzdignuti im vrati svoje sjeanje, a ja u ostati u ovom izmuenom i prljavom svijetu!- Zraka je samo znak, Rea anai, kojom nas Irolgar zavarava. Sigurno ni ti ne smatra da se on moe vinuti po njoj k zvijezdama.- On ne! Ali ti si se prisjetio da si bio jaha zrake svjetlosti!- Nijedno od svojih prisjeanja nisam domislio. Ni svoju krivnju pred Aratonom, ni svoje posjete Soranu i Vastalu, ni to jahanje zrake svjetlosti, niti svoje ime. Sve su to samo isjeci cjeline koju ne mogu povezati. Jedino to me ohrabruje jest da znam gdje mogu vratiti svoje sjeanje, a to nije u Urgul-Olgiju, ve u Vastalu u Fandoru.287- ivim za taj dan, Dir ani! I bojim ga se... Strano ga se bojim!Ove su teke rijei ostale visjeti meu nama, jer na to nisam imao nita dodati ni oduzeti. Kao da sam ih i sam izgovorio. One su odrezale svaki nastavak razgovora, jer su im samo muk i duboko promiljanje mogli biti primjerenim odgovorom.Putovali smo tako cijeli taj dan, pa jo jedan i jo jedan. Neko se nelagodno iekivanje uvuklo u Reu i mene. Ne bi nas prenerazilo ni da se Irver, uvar Tajne, iznenada okomio na ovu povorku unezvijerenih vojnika koji nisu znali ni kuda idu, ni zato su tamo voeni, potukao ih i opet nas se domogao. Nisam poricao upornost, vjetinu, snagu i odlunost Ragaru i njegovoj vojsci, ali sam dobro poznavao nesmiljenu smr-tonosnost Irolgarovu. U tom je odmjeravanju zagrieni Andoranin bio patuljak koji se namjerio na gorostasa.Veinu puta proveli smo prikovani za osnovu zaprege. Samo za odmora, zastoja ili predveer, jedva desetak puta na dan, izvodili bi nas van i doputali nam da za kratko ostanemo sami, svatko od nas zasebno. Ragar je vjerovao da nijedno od nas nee pobjei samo za sebe, pa se osigurao tako da ne prui priliku i Rei i meni u isti mah. Konano je, u predveerje etvrtog dana otkako sam razgovarao s Ragarom, ili petog dana naeg puta od Kul-Kinela, k nama doao Arih Danbol i rekao nam kako emo odsad biti s Ragarovom pratnjom, jer smo na odreditu, a zaprege imaju krenuti drugim putem.Jo je bilo vrue, a Neur se drao nad obzorjem. U tom je smjeru bilo teko i gledati, ali sam razabrao da su na pravcu izmeu moga oka i sunca na zalazu obrisi grada kojeg sam poznavao: Urgul-Olgija, goleme tvrave nainjene da odoli svakom napadau. Neto ledeno stegnulo me je oko srca kao i prvi put kad sam je vidio. Sumnja da je Gar Ragar dorastao onome ega se prihvatio jaala je u meni.Na istom se pravcu naao i Olikor, planina na ijem je vrhu Kul--Aksil. Njegov je istureni iljak ve dodirnuo jarki Neurov kolut. Blagi je vjetar dolazio sa Segetoleheta, ali nije donosio osvjeenje; ono to je u njemu bilo svjee ostalo je na obroncima planina.Na maloj uzvisini, neto prema jugu, podizali su se veliki atori, a zamijetio sam i Gara Ragara okruenog straom. Jo je nekoliko velikaa stajalo s njim, od kojih je jedan bio sasvim uz njega. I odavde, a to je bilo dalje od sto kala, vidjelo se da je taj ovjek visok i debeo. Danbol nas je poveo u tom smjeru.288Ara ton - Knjiga treaRagar zaudo nije gledao prema Urgul-Olgiju. On i oni oko njega pratili su neto prema sjeveru, a Ragar pokatkad davao upute onima iz svoje pratnje, na to su oni uzjahivali arane i brzali u raznim smjerovima. Prijelomni su trenuci nastupili. ini se daje opsada Urgul-Olgija otpoela.- Arih ani - obratio se Ragar Danbolu. - Morosa okuj tu negdje. Njegova djevojka nee pobjei, a okove bez kljua ne moe otvoriti.Potom mi je okrenuo lea.- Ovo je presudni trenutak. Mislim da emo uspjeti.- Jesu li daleko?- Nisu, sasvim su prili. Nai su, meutim, posvuda izmeu njih i utvrde. Oni ne mogu prii utvrdi.- Jesu li nas zamijetili iz utvrde? - upitao je sada debeli velika u asnikoj odori s oznakama dilmana.- Vjerujem da jesu, Brem ani. Ali to uskoro nee biti vano. No se blii, a za Goora poet emo ruiti kule. Nadam se da su strojevi ve postavljeni. Zato me Adran ne izvjeuje?ovjek do Ragara je bio Brem Doran, ija je ena Atagijeva sestra, a kojega sam vidio u Itagiru kada su me izveli pred Atagija. On e svojatati krunu u Andoru doe li.u poloaj da to moe uiniti. Pomislio sam kako e proi dosta vremena dok se netko ne ustali na tom poloaju.- Nemam ljudi koji bi se posebno o tebi brinuli - okrenuo se Ragar na trenutak Je meni. - Bit e tu do jutra, a onda emo krenuti naprijed.- Ataman ani!Uzvik je doao s druge strane. ovjek se rijetko smionim skokom bacio s arana koji se jo nije zaustavio nakon bjesomuna trka. Kleknuo je pred Ragarom i za trenutak pognuo glavu.- Govori! to je sad?- Uhvatili smo skupinu inolsila istono od utvrde... Ne znamo na kakvom su poslu ovdje. Svi su naoruani!- Dovedite ih ovamo. Idi!- Izgleda da veeras nee biti boja - obratio se Ragar Doranu. - To je dobro. Jako dobro.- Prate nas od podneva. Dobro je da smo se rairili po ravnici pa nisu mogli proi pokraj nas.- Umorni su, Brem ani. Usiljeno su napredovali ne bi li nas pretek-li. Mi smo dovde potroili skoro pet dana, a oni najvie tri. Zato nas i nee napasti. Na kraju su snaga.289- Moda bismo mi njih mogli iznenaditi.- Nema potrebe. Mi emo obaviti svoju zadau. Trostruko smo jai. Ne smijemo im dopustiti prii Urgul-Olgiju. To je jedina opasnost. Kad bi se uvukli u utvrdu, bilo bi nam puno, puno tee.- Moda e to pokuati pod okriljem noi?- Moda. Teko je, ipak, vjerovati da e se vrata Urgul-Olgija otvoriti pred Toktasovim uvarima Vjere. To bi ve upuivalo na smiljenu i dogovorenu suradnju. Mi, meutim, moramo ostati oprezni. elim da se cijela agma postavi izmeu njih i utvrde. To su ve i proveli, nadam se. Borbeni strojevi bi ve morali biti postavljeni ispod eremdirgara na istoku. Zato mi se Adran ne javlja? elim da cijela jedna agma bude spremna isprijeiti se na bilo kojem dijelu, ako oni neto pokuaju. Zil ani! Pohitaj Garu Hartoru! Neka isturi lance dojavljivaa prema neprijatelju... Tako da doznamo sve njihove namjere, sve pokrete njihovih snaga! S ostalima emo pripremiti juri. Borbene kule i ljestve poet emo graditi im se ukae Goor. to je sa sjeom ume?- Sve smo zaprege poslali po drvo, Ragar ani. Ono to je bilo u njima prenijeli smo u tvoje zaprege.Ako sam dobro razumio, opet se dogodilo neto to monici nisu uzeli u obzir. Zbivanja u Linesu.su se rugala onima koji bi njima upravljali. Toktasovi uvari Vjere naumili su onemoguiti Ragarov i Dora-nov pothvat. inilo se da su usiljenim napredovanjem sustigli Ragarove snage pa se on sada imao suprotstavljati njima i opsjedati Urgul-Olgi. Nije bilo izgledno da e Ragar u jednom danu zauzeti tako utvreni grad, pa ak i kada u njemu nije bilo previe branitelja. Boriti se istodobno s najsposobnijim Toktasovim snagama inilo je taj zadatak mnogostruko teim. Nisam znao kakvog su borbenog duha Ragarove snage, ali mi se inilo da e morati brojem nadoknaivati taj manjak pred probranim Toktasovim borcima.Je li s njima dolazio i sam Toktas? Moe li se dogoditi da e se na istom bojnom polju nai Toktas, Irolgar i Ragar? Hoe li sutranja bitka odluiti budunost Linesa, u najmanju ruku kada su Sjever i Vjera u pitanju?udilo me da su Toktas i Irolgar saveznici. Nakon onoga to sam uo od Toktasa u Tartasu, i sam sam povjerovao da je Irolgar jedina prepreka Toktasovu usponu. Irolgar mi je u Urgul-Olgiju rekao kako je Toktas ve bio pod njegovim gradom i poklonio mu se. To mi se inilo290mudrim u trenutku kada je tek okupljao svoju snagu. Moda mu je bilo mudro staviti se i sada na stranu Vjere i potui Ragara koji mu je osporavao krunu i gospodstvo nad Sjeverom. Pobijedi li, Toktas bi mogao uvrstiti svoju vlast nad podrujem koje je svojatao i Atagi: golemim prostorom od Soranskog velikog mora do Irodala. Nije li upravo zato stizao u pomo ugroenom Irolgaru?Ili... Je li tu bilo i neeg jo dubljeg? Djelii velike slike jo se nisu dali postaviti na svoje mjesto i razbistriti mutnilo u koje su uronjena lineska zbivanja. Hoe li se to pojasniti sutra?Najtee sam razumijevao Irolgarovu prividnu ranjivost. Prividnu, jer mi je bilo teko povjerovati daje on uistinu toliko nezatien i izloen. Kako se moglo zbiti daje jedan od najmonijih silnika ovoga svijeta izazvao ak i jednog Ragara da ga tako ozbiljno ugrozi? Osim vrstog grada sa, znao sam, nedovoljnim snagama koje bi ga branile, on gotovo da i nije imao jakih poluga u odmjeravanju s golemim vojskama koje su vrljale po Aranimu. Njegovi su inolsili ostali daleko i slabo ustrojeni, inkati jo dalje i bilo ih je malo, vjernici u puku uope nisu bili vojno spremni. Nisam vidio kakvim bi se jo jakim sredstvom Irolgar mogao posluiti u krajnjoj nudi.Visoki stup na kojem e biti izvjeen Anornan ve je bio poboden. Meni su poklonili malo panje. Tek su me odvukli do toga stupa u sreditu tabora i prikovali me uz njega. Moje su ruke bile u lancima koji su se s mojih zapea mogli skinuti jedino kljuem koji je drao Danbol. Jedan od Ragarovih straara jednostavno je provukao debeli klin kroz jedan od obrua lanca i zabio ga u stup, a drugi kraj iskrivio, pa sam tako ostao prikovan u sreditu Ragarova okola. Sjeo sam na tlo i prislonio se uz stup. Rea je sjela do mene i naslonila se leima o stup.Prvi se sumrak hvatao, a vatre ve bile upaljene kada su pred Ragara i Dorana doveli zarobljene hodoasnike. Prepoznao sam rababrite po nainu na koji vezuju halju i po igasima preko njihovih olsila. Oni su bili buntovni i ponositi, no Ragar se nije libio obeati im brzu smrt ne odgovore li na njegova pitanja.- Meni nije teko ubiti Ordonca - rekao je prijetei.- Mi smo iz Irilina, a Irilin vie nije Ordon! - hrabro je izjavio inolsil.- Gdje su ti braa? Kako to da vas nije vie ovdje?- Zadrali su se u Irilinu.291- Zato su tamo ostali?- Odmetnuli su se. Ne ele vie biti Irolgarova vojska.- Zar su od svih inolsila samo estorica ostala uz Irolgara?- Ima nas jo mnogo, ali se drugi nateu s onima koji ne ele doi.- Zato su se odmetnuli?- Zato? Drugi su ih obrlatili. Preli su iz reda u red.- Zar svi inolsili ne priznaju Irolgara vrhovnim voom?- To je nekad tako bilo. Nije vie.- Oekuje li uskoro vie svojih ovdje?- Manje skupine e poeti pristizati za dva-tri dana. Za pet ili est bit e nas sve vie i vie.- Kada oekujete da vam se obrati Irolgar?- Ne znamo tono. Za sartim, moda manje od toga,- A zato ste vi toliko uranili?- Poli smo unaprijed. Pripremit emo boravak za svoju brau. Pripraviti se duhom za susret s Irverom, uvarom Tajne.- Dobro. Ne sviate mi se, ali nemam posla s vama. Bit ete ovdje vezani dok ne zavrimo ono po to smo doli. Potom u vas pustiti.Protesti hodoasnicima nisu mogli pomoi pa su uskoro i oni privezani za isti stup za koji su i mene okovali. U stvari, samo je prvi od njih bio pribijen uza stup, a ostali za lanac koji je vodio od stupa do posljednjega od njih. Ragar je jo uvijek primao i slao poruke svojim isturenim jedinicama, ali se inilo da je na crti sueljavanja ostalo mirno. Potom su se voe povukle, a samo je straa ostala koraati izmeu vatri.Nama nije bilo lako usnuti. Uspio sam se okrenuti i provui tijelo izmeu stupa i ruku, pa sam se mogao leima osloniti o stup. Rea mi se naslonila na rame. Kraj drugog ramena bio mi je jedan od inolsila.- Teke okolnosti, bar ani - obratio sam mu se.- Neka im bude dok ne razljute Irolgara. Onda e ih sve poistiti odavde.- Ja bih se radije oslonio na silu samog bratstva. Ono treba pomoi Irolgaru, a ne obrnuto.- Tko si ti da tako govori? Sto ti ima s nama?- Dobro sam poznavao adbara Aradora. Bio sam s njim u Pordoru za slavnih dana.- Doista? Ne govori kao da si s Juga.292- I nisam. Ali sam bio tamo. Poznajem Tartas i Ondol. Neto malo i Alarim.- Adbar Arador je, naalost, mrtav. Ubijen. Njegova je smrt poetak propasti rababrita.- Propasti, bar ani? Kakve propasti?- Teko je rei... Ostala velika braa nemaju snage okupiti red. Govori se ve da neki gube vjeru u Irolgara.- Kako je to mogue?- Ne znam. Vele da Irolgar nije sprijeio Aradorova ubojicu. tovie, da mu je taj pred nosom pobjegao.- Ne zamjeri mi na rijeima, ali to to si rekao zvui besmisleno.- Ne znam. Ni sam nisam lako povjerovao vijestima.- to sad spremaju naa braa?- Bojim se da su tek to loe vijesti...- to se dogodilo? Zar su odbacili olsile?- Gotovo daje tako. Dosta ih je odbacilo oruje.- S kim e se Irolgar onda suprotstaviti zlu to se iri svijetom?- Ne znam, bar ani. uli smo da su neki od njih prihvatili nenasilje kao najkrai put k bogovima.- Olih Inara je to rekao - upao je hodoasnik koji se nalazio do ovoga s kojim sam razgovarao. - Rekao nam je da postoji ozbiljna opasnost da dio rababrita prie eknitima.- Eknitima?- Da. Njih vodi starac kojeg oni zovu Irken. On je govorio u Mori-doru i Dorimoru.- Zar ih je on obrlatio?- Naa su braa, veli Olih Inara, bila kao izgubljena djeca nakon to je ubijen adbar Intel Arador. Nekoliko stotina njih pristupilo je eknitima. Boriti se promijeniti sebe, a ne vanjski svijet, to je glupost koju sada zastupaju.- Ekniti moda postaju jedan od brojnijih inolsilskih redova - upao je opet onaj prvi. - Njima su pristupili i neki adulabriti i tilabriti. Kau da taj Irken zaista zna govoriti.- udnoga li svijeta u kojem nenasilje pobjeuje silu oruja! - rekao sam.- Moda bismo se trebali zalagati za takav svijet - dometnuo je plaljivo jedan iz pozadine.293- Ne govori gluposti, Ankore! - otro je uzvratio onaj najblii meni. - To moe ponijeti zabludjele due. Djelatan je ovjek onaj koji se rauna. To nam je i Irolgar rekao.- Zalaganje za nenasilje je takoer djelatnost - nije se dao Ankor.- Dosta, Ankore! Sutra e prepoznati tko je tko i to je to! Kada se Irolgar uplete u ovo i kae svoju rije!Reeno je to estoko i resko pa se onaj naklonjen nenasilju vie nije javio. Nisu govorili ni drugi pa smo s vremenom usnuli.Kad sam se probudio, Goor je ve bio visoko na nonom nebu. Rea je jo spavala. Potmuli udarci uli su se razmjerno blizu. Ragarovi ratni strojevi izbacivali su kamene gromade na zidine Urgul-Olgija i Irolga-rov eremdirgar. Potrajalo je to dugo. Na koncu su se probudili i inolsili i Rea, a udaranje u daljini je jo trajalo.ivo je bilo i oko Ragarova atora. Ljudi su u njega ulazili i iz njega izlazili, donosei vijesti i odnosei upute. Danilo se kada je Ragar iziao pred ator. Bio je potpuno spreman za okraj pa je ak i glavu zatitio oklopom. Uskoro je do njega doao i Doran, glomazan i nezgrapan u bojnom oklopu.- Jesmo li ih odbacili, Ragar ani?- Nita jo nije odlueno. Vrlo su estoke borbe na svim prilazima Urgul-Olgiju. Slomit emo tu agmu jednom zauvijek!- Nismo li to ve morali uiniti? Imamo najmanje tri puta vie ljudi.- Rekao bih da je taj odnos tri i pol naprama jedan. Moda i vei. Ali to su uvari Vjere! I sam sam bio jedan od njih i znam na to su spremni!- Moemo li uope osvojiti grad dok se u isto vrijeme suprotstavljamo njima?- Mislim daje to nemogue, Brem ani. Oni su toliko uporni i nasrtljivi da su sve nae snage u okraju s njima. Samo su dijelovi moje i tvoje osobne zatite ovdje, oko nas. Svi ostali su u boju.- Koliko dugo to ve traje?- Zatima. Gotovo od izlaska Goora. Otkad smo poeli napadati eremdirgar i zidove Urgul-Olgija. Oni su se na to pokrenuli i najprije se pokuali probiti do bojnih strojeva. Tu je najea borba. Jo i sada.- A Urgul-Olgi? Je li netko iz grada neto pokuao? Je li se Irolgar pojavio ili oglasio? To smo oekivali, zar ne?294- Ni traga ni glasa od IroIgara! Nikakve djelatnosti ni odziva iz Ur-gul-Olgija!- S tom stotinom ljudi iz nae pratnje moda moemo uhititi Irol-gara, otvore li nam put ratni strojevi...- Ne bih to ni pokuao, Brem ani... Najprije, okolo nas je samo neto vie od trideset ljudi sposobnih za borbu. Desetorica odlunih ratnika na zidovima moe nas zaustaviti. Posebno ako ih Irolgar vodi. Ne smijemo krenuti na utvrdu dok ne odbacimo uvare Vjere!- Upitno je je li Irolgar uope u svom gnijezdu...- Obavijeten sam da je tu, spreman ustrojiti inolsile koji, vidjeli smo, ve dolaze. Ali... kako oni kasne, zaista je pitanje jesmo li ga zaskoili... Jo uvijek bih rekao da jesmo, no to emo znati tek kad pretraimo utvrdu!- Ti uvari Vjere... Oni ne mogu potui tri nae agme, zar ne?- Mislim da e slomiti zube. I sam u se za to pobrinuti. No, ne zanosim se da neemo imati gubitaka... Ozbiljnih, Brem ani. Ovako jako, kako oni udaraju ve zatima... Prema izvjeima koja sam primio, teko da emo i veeras moi sastaviti tri agme.- Tako mi zvijezda!- Da, Brem ani. Ostvarit u, meutim, ono to sam naumio makar i s jednom agmom! Razbit u te uvare Vjere! Bez njih je i Toktas bezubi gartar!- Ali mi vie nemamo priuve! Koliko dugo mogu izdrati nae snage?- Nema vie priuve ni na jednoj strani! Bit e to borba do kraja. Vano je da ne ustuknemo! Zato u se i ja pojaviti usred okraja.- Zato su oni toliko uporni? Brane li oni Urgul-Olgi ili napadaju nas? Kao da ovi zidovi uvaju Toktasa, a ne Irolgara!- Zato? Zato to je Toktasu jasno kakvi su ulozi u pitanju. On zna to smjeramo i nema nas ime odvratiti no uvarima Vjere. Siguran sam, meutim, da je poslao po nove snage. Uvjeravam te da u ovom trenutku one hrle prema ovom mjestu! Sa svih strana!- Ovaj posao treba, znai, hitno zavriti!- Jo danas, Brem ani. Ne obavimo li danas ono po to smo doli, neka nam je nebo na pomoi!- Nadam se da si to dobro odvagnuo. Nadam se da moemo odgris-ti to u to smo zagrizli. Inae... vodio si nas u propast, Ragar ani!295- Bez krzmanja, Brem ani! Ovo je jedini nain na koji moemo spasiti Lines! Pobijediti uvare Vjere i uzeti Urgul-Olgi. Onda emo braniti grad od Toktasa!- Zar i to? Nai ljudi ne mogu sve to izdrati! Toktas moe dovesti deset agmi pod Urgul-Olgi! to onda, Ragar ani?- Onda emo mi biti oni to uvaju Irolgara! On e, a 'on' - to u biti ja - zvati u pomo Aranimljane, i inolsile, i vojsku Toktasovu. Vidjet emo na djelu kolika je mo Vjere u Linesu! S dvije agme moi emo braniti utvrdu dovoljno dugo. Svaki dan opsade skupo e kotati Toktasa! On takovo to ne moe izdrati!- Tek mi sada puca pred oima u to smo zagrizli!- Zar bi ti nazad, Brem ani?- Ne! Ne, uvjeravam te! Uinimo sve da nam naum uspije!- Poimo, dakle! Pogledajmo to je na bojnom polju. Ve je dan i izmaglica se die. Vidjet emo kako izgleda Urgul-Olgi nakon svega.- Evo insula, Ragar ani!Jaha je u sumanutom trku izbio pred atore voa i skoio s arana kojemu je s njuke curila pjena. Kleknuo je na ugaenu travu i povio glavu k tlu.- Govori, ani - blago mu se obratio Ragar.- Vijesti od hamana Adrana - rekao je insul sopui. - Neprijatelj je... odbijen od strojeva... Povukli su se... u neredu... prema sjeveru... Mnogo je... rtava... na obje strane... Adran je ranjen... Sada jae pritiu... na sjever... sjevernoj strani... I zapadnoj... kod glavnog ulaza...- Koliko je Adran teko ranjen?- Ruka i glava su... mu povijene... Izgubio je uho... Sposoban je... zapovijedati... Ne i boriti se...- Dobro, ani... Hou da nae snage potpuno okrue utvrdu, tako da nitko ne moe k njoj, ili iz nje. Sto pedeset do dvjesto kala oko zida mora biti sigurnosno podruje kojim mi vladamo. Neka Adran nae snage rasporedi prema potrebi i onemogui sve napade. Ja u voditi boj netom se uvjerim u pravo stanje stvari. Jesi li zapamtio? Pouri!- Premjestit emo se, Brem ani - obratio se Ragar Doranu. - Poimo na zapad, tamo su se premjestile borbe.-A zarobljenici?- U voz s njima. Gdje je Arih?296- Sa svojim ljudima.- Neka on vodi zarobljenike. Mislim da nee imati osobitih iskuenja i da naa zatita nee biti izloena.- Nadajmo se, Ragar ani.- Poimo, dakle! Danbol s naih tridesetak ljudi i sa zarobljenicima. atore mogu sruiti. Ovdje se vie neemo vraati. Sljedeu no moramo provesti u Urgul-Olgiju!Opet su nas utrpali u otvoreni voz. Danbol nije propustio primijetiti neto u vezi s mojom boanskom prirodom, a izrekao je i pregrt duhovitosti na raun vezanih hodoasnika. I oni su bili sputani okovima, a usput su ih dugim lancem vezali jednog za drugoga. Rea je ostala potpuno slobodna. Tono je trideset ljudi titilo Dorana i Ragara, ako im se pribroji i Arih Danbol.Osvanuo je jasan dan, slian jueranjem. Neur je visio nisko na istoku kad smo se otputili neravnim ozemljem prema sjeveru, izbjegavajui tlo neposredno pred Urgul-Olgijem. Istureni jeziak je bio uperen ravno prema nama, a Irolgarov eremdirgar opaljen punim Neurovim sjajem. Osvijetljeni su ostaci visokih graevina na koje sam se prije nekoliko dana spustio zifom, zajedno s Faanom i Reom. Tragovi oteenja su se vidjeli i po oziu, ali bi ono izdralo i mnogo ee i dugotrajnije napade. Eremdirgar je, meutim, bio teko oteen i zasigurno neuporabljiv. To je razljutilo hodoasnike pa su oni uzvratili kletvama i krikovima bijesa i mrnje. Nisu se smirili ni kada je Danbol priao zaprezi i podijelio im nekoliko tekih udaraca.Proli smo dijelom nedavnog bojita. Lako se uoavalo da je boj bio estok i krvav. Posvuda su leale strvine i leevi ljudi, odbaeno oruje i izgorjele zaprege. Ranjene su podizali u vozove s natkrovljem. U daljini su se okupljale svjee snage, s jedne i s druge strane. Na ovom su se mjestu uvari Vjere pokuali probiti do ratnih strojeva i onemoguiti razbijanje Irolgarove utvrde. Jedan je ratni stroj bio izgoren i prevr-nut, a drugi odvueni odavde; vidjelo se to po dubokim tragovima kotaa u rosnom tlu.Napredovali smo uz sjeverni zid utvrde i preli Garmal, rjeicu to se slijevala niz hridinu Urgul-Olgija. Zaobili smo poprita borbi i pronali put uz strminu koja je uzdizala Urgul-Olgi nad okolnom ravnicom. Konano smo se izvukli na zapadnu zaravan i dosegli cestu koja je od Irktura vodila do glavnih vrata Urgul-Olgija.297Jaki zidovi Irolgarova grada uzdizali su se ovdje visoko iznad tla, iako vie nismo bili pod hridinama na kojima je ona smjetena, ve smo se uspeli na razinu utvrde. Mona predutvrda na usamljenoj hridi, izdvojena od Urgul-Olgija, ali i od tla do kojega smo se uspeli, bila je jo via i bacala je dugu sjenu do pred nae noge. Oba su pokretna mosta bila podignuta pa se grad doimao nedosenim i neosvojivim. Nije bilo znakova ivota na predutvrdi, ali na dijelu zida Urgul-Olgija iznad podignutog mosta komeali su se orunici. Irolgarov se grad spremao na otpor.inilo se da je Ragaru vie nelagode zadavao neprijatelj u dolini. Odavde se sve vidjelo kao na dlanu. uvari Vjere su uprli probiti Raga-rove snage na nekoliko mjesta. Najvee su se borbe vodile na uzbrdicama gdje se tlo uspinjalo iz doline oko utvrde na zaravan koja je vodila do pokretnih mostova k Urgul-Olgiju, zaravan na koju smo i mi izbili. Nevjerojatna je odlunost i estina Toktasovih boraca koji su uspijevali, premda u manjini, potisnuti Ragarove snage i to napadajui uzbrdo! Na nekim su se mjestima probili nadomak ruba gornje zaravni. Nisam dvojio da e u tome i uspjeti, ali ni vidio kako su mislili pobijediti mnogo brojnije branitelje prilaza Urgul-Olgiju. Dolje, uz sjevernu stranu utvrde, uvari Vjere su odstupali pruajui ilav otpor i, oito, odvlaei Ragarove snage od mjesta gdje su se nadali uspjehu.- Neka se i domognu zaravni! - estoko je prijetio stisnutom akom Ragar. - Imamo ih! Oni ne mogu pobijediti!Ratni su strojevi opet poeli izbacivati kamenje prema predutvrdi i zidovima Urgul-Olgija. Nisu time mogli nauditi debelim zidovima, ali su mogli ustraiti branitelje i pokolebati im duh. Mnogo dana ovakvih ispucavanja bilo bi Ragaru potrebno da nanese ozbiljnu tetu oziu Irolgarova zaklona.- Dir ani! - Rea me je uhvatila za ruku. - Pogledaj!Poao sam pogledom za njenom rukom ispruenom prema jugu, uperenom prema neemu visoko iznad tla. Tamo sam zapazio, nakon trenutka pretraivanja po jasnom plavetnilu, jednu crnu mrlju koja je razmjerno brzo putovala zrakom.- Zif! - viknuo sam.Zif je u pravilnom luku ponirao nanie, usmjerujui se, ve je bilo razvidno, prema eremdirgaru na istonom dijelu Urgul-Olgija, nedaleko mjesta gdje smo noili i bili domalo prije. Nije mogao tamo i pristati pa298se opet vinuo neto navie. Sada je i Ragar, a s njim i Doran, Danbol i ostali, ugledao zifa. Svi smo pratili let ove udne zvijeri koja nije krz-mala prizemljiti se usred boja na ivot i smrt.Naas je Neur sakrio svojim bljetavilom zifa i njegova jahaa, jer daje jahaa ivotinja voena ovjekom nisam ni za trenutak posumnjao, a vjerujem ni itko od onih oko mene.Onda je zif izronio iz sjaja s istoka, sada mnogo blie nama, i uinio jo jedan pokuaj slijetanja, ovaj put na ravni vrh predutvrde, izmeu nas i Urgul-Olgija. Trenutak kasnije, zif i jaha, koga nitko u tom kratkom vremenu nije uspio prepoznati naspram sunca na istoku, nestali su iz naeg vidokruga.- Eremdirgar! - viknuo je Ragar. - On ima priuvni eremdirgar u predutvrdi!On! Je li se to zaista 'on' pojavio? Ne bjeei, ve pristajui u Ur-gul-Olgi!- Ragar ani! - preplaeno je gotovo vrisnuo Brem Doran. - Pojaanje! Moramo zvati pojaanje!Ragar se hladno ogledao za svojim etama to su imale pune ruke posla jedva atakal daleko.- Kakvi su tvoji ljudi, Arih ani? - upitao je Danbola. - Ovi to nas tite?- Najbolji, ataman ani! Probrani iz svih naih agmi.- Trideset ljudi... I ja, kao trideset prvi... To dostaje protiv jednog ovjeka, zar ne?Nitko nije odgovorio na ove trijezne i hrabre Ragarove rijei. Potmuli tropot je u sljedeem trenutku zaokupio svu nau panju. Podignuti most predutvrde poeo se sputati.Gledao sam i ja netremice prema stjenovitoj hridi na kojoj se koila utvrena kula. Otok izvan dosega prestajao je to biti kako se pokretni most sve vie poravnavao s cestom to je vodila do njega.- Postroji svoje ljude - procijedio je Ragar kroz zube.Nalazio sam se na pedesetak kala od mosta, a Ragar, Doran, Danbol i njegovi ratnici bili su mu jo blii. Nisam sumnjao da bi se na irokom i vrstom mostu dvije zaprege mogle mimoii bez tekoa. Otvor u predutvrdu zjapio je pred nama, mraan i tajanstven, izazivajui i prijetei. Cijeli se most nalazio u dubokoj sjeni, a Neur nad predutvrdom bio dodatna smetnja da se to mjesto bolje sagleda.299Gliver FraniMuk je vladao predjelom. ak i odjeci borbe jedva da su se uli na ovom mjestu. Danbol je rasporedio svoje ljude i oni su ekali. Svi smo ekali.Trenuci prolaze.Onda se iz tame otvora na predutvrdi odvojila jedna jednako tamna sjena i stupila na most. Irolgar! Neto je plavkasto palacnulo u njegovoj ruci. Sjajna se zraka Neurova odbljesnula od uglaanog pokrivala na njegovoj glavi kada je priao kraju mosta.Gipko i lako iziao je gospodar Urgul-Olgija pred Ragara i trideset njegovih najboljih vojnika. Posljednja i najtea prepreka Ragaru i njegovim snovima o novom ustrojstvu u Linesu!300i na"noPetnaesto poalavlienna >voj i naZajutrakeset"Arot i Irmanl Najzad oni stiu! Vi mi to kriom stizete iz hlada, u vrijeme kada urote se diu!Gdje li se kriste, dilmani, do sada? Zar snujete zlo gospodaru svojem?" Tad je Otamu ostavila nada...Osulo elo ledenim se znojem,ostao nijem je, grlo mu se stislo,na rubu svjetla, pred dilmana strojem.,Ne vidje dobro lice mu se kislo, a od gora drug izbavi ga jada laktom u lea gurnuv' ga suvislo.Irtor se spusti na koljena tada. Smijeh ga podrugljiv ingara tek prene, suh, kratka daha, kojim jedva vlada.Xatim i glas mu zau se iz sjene: "Pustimo alu... Sutra imat hou najljue agme, tome nema cijene!"010301Od Nora Ubana otiao sam skoro omamljen.Hatorn je za mene izgubio svu privlanost. Pozvao sam pauka i rekao Hatu i prije nego to je vozilo stiglo da elim doma. Nisam ga dugo ekao. On je provjerio koga ima pred sobom usporeujui moj izgled s onim to je imao zabiljeeno u svojim spremnicima, a da ja ni jednog trenutka nisam mogao nita od toga zamijetiti, izvukao odatle gdje je dodijeljeni mi stan i beumno krenuo.Nisam vie elio ii Klei Zorn. Ne bih je volio optereivati svojim mranim razmiljanjima, a ona mene iz njih, vjerujem, ne bi mogla izvui. Manje od tri sata preostalo je do njezina sputanja na Zemlju; bolje je da joj ostavim to vrijeme za odmor i pripremu za put. Meni je pak trebala samoa i mir, oputanje i razmiljanje.Je li to prvi dopredsjednik Uprave temeljito uzdrmao moje duevno ravnovjesje? ime? Zar time to e mi zabraniti letjeti i uiniti me doivotnim stanovnikom Zemlje, ili kojeg drugog naseljenog svijeta? To me je neosporno pogaalo, ali ako i jest bilo nenadoknadivim gubitkom kojim e se moj ivot korjenito promijeniti, nisam utio duevne boli ili oajanja zbog toga. Nauio sam se miriti s neumitnim. Tee bih podnio sudjelovanje u igri koju ne odobravam, a na to me je pokuao privoljeti Nor Uban, nego odustajanje od onoga to sam smatrao svojim ivotnim pozivom.Uistinu, bio sam svjestan te razdjelnice, kao to bi je bili svjesni i ostali letai. uvao sam se nainiti krivi izbor, ovdje i sada, jer bih takvu odluku nosio na dui dovijeka, a budunost e biti kakvom ve mora biti. Budem li sve podredio jednoj odreenoj budunosti, pripremio sam se za srozavanje vrline i sporazume koji mi nee olakati ivot, a pomra-it e, sigurno, i tu budunost do koje mi je stalo. Ne, bio sam poprilino siguran, Norovo krojenje moje sudbine nije razlog mojoj utuenosti.Je li me, umjesto toga, smetala sama njegova osoba, njegov nastup, tvrdoglavost i samoljublje zbog kojih je elio sam razrijeiti najvei prijepor u povijesti Uprave? To tek nije mogao biti razlog. Bio sam svjestan svih manjkavosti prvog dopredsjednika Uprave, ali sam davno svladao umijee ophoenja sa svim vrstama ljudi. Oni koji su proli obuku nauili su primati ljude kao neto dano prirodom, to se uvijek ima razmatrati, ali ne i do kraja uzeti k srcu. Nisam sumnjao da sam zadrao taj odmak i nakon razgovora s Norom Ubanom. Nisam bio osobito kivan na njega i mogao bih ga bez optereenja ponovo pogledati u oi.302A to je s njegovim - tako sam prosudio - ogranienim pogledima na tekoe koje je iznjedrio aratonski udes, a to ga je navelo na, po meni, neprimjerena rjeenja koja e Galaktiku uiniti jo ranjivijom od slinih udesa u budunosti?Tek me to nije smjelo pogoditi, jer sam se s takvim okolnostima esto sretao i nosio. Do razmimoilaenja oko toga kako treba odreeniJo Arot nogu nemae vrstou, al' Irman, drug mu, svoju ruku pruzi sve dok udova ne vrati kakvou. 020Doe on k sebi, da ga tijelo sluzi, a onda krene tamo gdje e sresti te s kojima se svakodnevno drui.Uoe potom gdje su mogli sjesti: pod nastan velik, ali ipak tijesan, jer esnaest njih ue da se smjesti.Pred svima Odrak, raskou obijestan, ingara znake i ogrta dobi, a njegov indan stav uze podesan. 030Irol Agdaul, tek vidljiv u sobi, ko stvar bijae, ko da nije svjestan, dok ingar, zgrbljen, ne zbog svoje dobi,hvatae okom lik njegov savjestan, none ne bi li odvratio more to ine daje i danju bolestan.Voe se Juga aratom podvore i sru gorko i vrue to pie, smjetajui se, me' sobom amore.Vrativi sebi najzad svoje bie, Arot Otama kraj drugih zasjedne, pazei da se o njih ne zaplie. 040303svijet razvijati, ili emu dati prednost u odreenom trenutku, je dolazilo na svim svjetovima.esto sam u takvim raspravama bio usamljen sa svojim stajalitima, ili protiv sebe imao nepopustljive ljude, uvjerene u svoja gledita. Nikad me takav poloaj nije zabrinjavao, a kamoli ljutio.Iskustvo me je uilo da razvoj svakog pojedinog svijeta, a i ovjeanstva u cjelini, ne moe biti savren i da su se nerijetko cijeli narataji upinjali popraviti ono to je zabrljano krivim voenjem i loim odlukama preanjih narataja. To je u naoj prirodi, ma koliko se mi trudili izbjei pogreke. Kao da je vie poloaja na kojima se donose vane, ponekad i sudbonosne odluke, no stoje ljudi doraslo njima.O tome sam esto govorio s drugim letaima. Mi smo, ve zbog prirode svog posla, morali biti izuzetni i vrlo smo uinkovito procijeeni kroz sustav obuke, takorei od najranije dobi. Sustav koji na povrinu izbacuje upravitelje na najviim mjestima u ustrojstvu rukovoenja ljudskim zajednicama, na naseljenim svjetovima ili vanim tijelima kakva je Galaktika uprava, manje je uspjean. Samoljublje i elja za moi i samoisticanjem jaki su porivi u zauzimanju istaknutih poloaja u ljudskim ustrojbama, a gotovo nemaju vanosti u oblikovanju meu-zvjezdanih letaa, jer niti taj posao privlai samoljubive i one kojima je najvanija hvala drugih, a sami su sebi najvaniji, niti im se njime nudi osobita mo nad drugima. Povrh svega, takvi se teko provlae kroz zamke postavljene im kroz obuku.Iako nijedan Od ovih razloga nije mogao osjetno utjecati na moje raspoloenje, inilo se da se ono ipak srozalo njihovim zajednikim djelovanjem. No, ne bih se smio zavaravati... Glavni je uzrok moje tjeskobe bio onaj otprije i nije bio ni u kakvoj vezi s domjenkom na travi kod Nora Ubana! Sve sam bio uvjereniji, naime, da sam loe poslovao na Aratonu kada sam posljednji put tamo bio. Da sam samo ustrajao na brem povlaenju sveg puanstva! Da sam samo nepopustljivo ostao kod dvadeset godina! Da sam samo... Kakvog su smisla imale sada ovakve jadikovke?Poslao sam kratku poruku Klei, takvu koju e proitati tek ako je sama potrai. Naveo sam da u se bolje potruditi sresti je nakon to se vrati sa Zemlje, a prije nego to poleti u svemir. Imao sam neugodni razgovor s Norom Ubanom, rekao sam, ali sve posljedice jo nisam sagledao.304Prije nego to sam zavrio, Hat me je upozorio da smo stigli. Trebam, rekao je, prisloniti ruku na vrata svoga stana i on e mi ih otvoriti. Mogao bih urediti da ih otvaram i bez njegove pomoi, samim dodirivanjem vrata, ako bih to htio, ili glasnom naredbom, ili na neki drugi nain iza kojeg bi uvijek stajao Hat.Irmanje Irtor pozdravio jedne kao to ratnik ratnika pozdravlja, s drugima pune dijelio je tjedne,pa im se samo iz daljine javlja; sjedne do druga jo beskrvna lica, da pomogne mu dok se oporavlja."Platit mi mora ta jadna aica tih buntovnika to se suprotstavlja! Nee bit sutra novih smicalica!" 050Ingar e muklo, ko daje bez zdravlja: "Do Korimora goniti ih elim, a vama dat u velik dio slavlja!"Tako ree pred dilmanima smjelim, oslonjen bradom o desnice aku, ilbovim krznom zaogrnut bijelim.Teke mu rijei ostae u zraku. Tiina naas na dilmane padne; tek jedan od njih odvrati Odraku: 060"Dopusti meni, umnosti mi jadne, nijedne rijei ne dvojei tvoje, da ovdje sada, glave posve hladneiskaem javno neke misli svoje... Iru Otarku tko to moe rei da oprez i strah on zamijenio je?305Na njegovu sam se svenazonost lako priuio; na isti je nain Bet vodio cijeli svemirski brod. Sredinji mozgovi preuzimali su sve vie poslove upravljanja svjetovima/Nisam znao je li tako i na Zemlji, niti me je to toliko zanimalo da bih na to potraio odgovor. Pogotovo ne u ovom trenutku.Hat je priekao dok nisam poslao poruku Klei. On me je, jasno je, doekao u mome stanu, spremno otvorivi vrata nakon to sam pred njima zastao. Nisam u njemu zatekao 'sobnu vanjtinu', ali je nisam ni oekivao, ni trebao. Stan je bio udoban i prostran, sa svime to bi u dokolici ovjek mogao poeljeti, ali omoguujui i djelatnoj osobi potpunu povezanost sa svijetom i znanjem Hatorna. U svom sam stanju vie cijenio mir, tiinu i izdvojenost-iz okoline.Skinuo sam odoru i odbacio je. U sljedeih pola sata ili neto vie kupao sam se i gnjeio tijelo pod mlazovima vode i zraka, istei se i pripremajui se na duhovno proienje. Potom sam utonuo u mir svoje nutrine hvatajui se oslonca koji e me voditi kroz divlji splet odnosa i djelatnosti to ga obino zovemo stvarnou. Neizmjerna je snaga koju sam crpio iz tog utonua i dodira s nekim prapoelima u sebi i svijetu, a iz nje je polako izvirala nova odlunost i jasnoa, mir i pomirenost, prihvaanje i vedrina. Nor me Uban zasigurno nee skriti, ma kakvu mi sudbinu namijenio. Obnovit u svoj dodir sa stvarnou i djelovati u skladu s njom, najbolje to mogu i onoliko koliko mi daju. Budunost mi ne moe donijeti nita doista loe, budem li se odredio jasno i konano prema svemu to me titi i smeta mi sada, ako je to odreenje mogue.Zato me je Nor Uban zvao k sebi prije nego to su rasprave oko Aratona pravo i poele?Nisam dvojio: traio je moju suradnju, elio je da priznam da sam kriv kako bi skinuo aratonski prijepor s dnevnog reda, a sebe istakao kao onog koji je spor razrijeio. Vjerovao on iskreno u ono stoje zastupao ili ne, ostaje da su ga obina elja za isticanjem i zaslijepljenost vlastitom veliinom vodile u tom poslu. Naoko je imao i jaku polugu kojom je to zamislio ostvariti i nije se libio upotrijebiti je: ucjenjujui me, a prije mene Pari ta, naom budunou.Zar je doista tako malo znao o letaima, a cijeli je ivot radio s njima? Zar smo mi uistinu u toj mjeri drugaiji od drugih ljudi s kojima je on moda bio ee u dodiru? Jasno je da sam ga odbio, jasno je da ga je odbio i Parit, odbila bi ga i Klea, Khab Dorman ili bilo tko306drugi od letaa. Nitko od nas ne bi ni bio leta da je potkupljiv ili podloan ucjenama.Nora sam ocijenio kao ovjeka koji ne odstupa lako. On e pokuati sprovesti svoj naum unato tomu to nije privolio ni Onona ni Kinela na suradnju. Njegov stav nuno nisu dijelili i ostali slubenici Gal akti kePobjedu nigda nije lako stei i buntovnici, premda nisu sila pred kojom bi nas strah lovio vei,protivnik jo su koji ima krila, oruja dosta koje moe sjei... Od njih opasnost u emu bi bila? 070Da ih je vie teko je porei: etiri napet odnos je me' nama; nisu seljaci pa da e pobjei...Sjeamo li sejote toga srama kad su nam agme, etiri probrane, slane u Andor da se buna slama,same se nale sa suprotne strane; Gardor-Gi tad je sam unitio dvije; u Itagiru jo dvije su uvane... 080Ustroj im vojske sad razliit nije od tog to nama donosi probitke, kad uzeli su to imali smo prije!A obiljeje pameti je plitke pobjedu ekat da nam se posrei, jer urotnici znaju vodit bitke!Moj gospodaru, htio sam tek rei da naum dobar pripravit nam valja a i nas same na napor najvei! 090307uprave. On e ih morati uvjeriti u nae krivnje da bi nas podvrgao stegovnim mjerama. Nije ni tada izvjesno da e nam zabraniti letenje, pogotovo ne zauvijek. Meutim...Meutim, ve sam osjetio ozraje meu Norovim podreenima. Oni su odvie dugo bili izloeni onima koji su besprizivno podupirali Nora Ubana pa su najee i sami prigrlili takve stavove. Moda je bilo i neto pritisaka u tome smjeru, ali nisam sumnjao da su Deis Dodon, Nol Tamut, Orona Degrasi, a moda i Gez Aknar, vjerovali kako se temeljitou moe izbjei svaka nesrea u svemiru, pa se dakako mogla izbjei i araton-ska. inilo se da je to uvjerenje prevladalo i da e na tim osnovama ubudue ovjeanstvo pristupati svemiru i Zvjezdanom sustavu. Moda je za ljudsku vrstu bilo najvanije daje viestoljetna tjeskoba prevladana, pa ak i ako je taj novi pristup utemeljen na samozavaravanju. Neki novi narataj sve e to sagledati jo jednom iz nekog novog kuta.Ja nisam imao takvu priliku. Zabrane li mi letjeti, ti e novi narataji za mene doi prekasno. Zabrane li mi letjeti, a osjeao sam kako se zbivanja nezadrivo uljebljuju u tu koloteinu, morat u korjenito promijeniti svoj ivot i skrasiti se na nekom od svjetova. Zar mi je ve razmiljati o tome koji e svijet to biti?Temeljitiji pristup, rekao je Nor Uban. Iz toga je proizlazilo da je dosadanji pristup bio nedovoljno temeljit. Vie opreza nikad nije bilo na odmet, ali nisam vidio u emu bi se sastojalo smiljeno poboljanje temeljitosti. Jedino u zaustavljanju naseljavanja novih ophodnica, to je ve na djelu.Nije Nor Uban donio nita novo svojom tenjom za veom temeljitou. On je samo prihvatio stanje koje je zatekao postavi prvim ovjekom Uprave. Zbog zapanjenosti onim to se dogodilo na Aratonu i zbunjenosti koja je uslijedila, osnivanje novih svjetova je zamrlo, a to se nagnue zadralo i rairilo Galaktikom brzinom svjetlosti. Nor e ga svojim novim pristupom samo ozakoniti, pa e se novim cjepidlaenjem oko uvjeta, beskonanih istraivanja i provjeravanja taj zastoj nastaviti. Savjest ovjeanstva e se moda smiriti, jer vie nee biti 'ekspanzionizma', 'slijepog naseljavanja' i 'neodgovornog izdavanja dozvola', ve e se 'temeljito' prilaziti svemiru. Nije li bit time promaena? Ono na to je ovjeanstvo u ovom trenutku trebalo odgovoriti jest jesu li mu novi svjetovi potrebni ili ne, hoe li se nastaviti iriti u svemir ili nee. Nije se time ni otpoelo neijim hirom ili odlukom u vrhu Galaktike uprave.3080 svemu tome bit e mnogo rijei u danima koji dolaze. Bit u u sreditu tih zbivanja i izloen daljnjim pritiscima. Ako e se to vrzino kolo plesti oko mene, bit e vano da sam ouvam mir i spoj sa stvarnou. Tako u najbolje pomoi i sebi i Galaktici, jer nije sasvim sigurno kome je od nas pomo potrebnija.Meu nama se jo neto pomalja! Vijesti nam kau o Sjevera strani da nesloga ih nimalo ne kalja!Kod nas, dapae, ak se i probrani me' sobom gloe rad' slave i moi... To zli su znaci, znaj, ataman ani!Ako elimo do pobjede doi, slabosti nae ispravimo sada... Za to, vjerujem, snage emo smoi."Tiina grobna prostorom zavlada kad Otarka glas gromki svoje ree; u mnoga srca uvukla se nada, 100jer stare borce mnoge isto pee; Arot Otama, napet kao struna, gotovo i sam uze rije tu vee'...Jo bi i due trajala zabuna da piskutavim ne javi se smijehom ingar kom i to moe bit pobuna:"Jesmo li zbilja mi proeti grijehom onako kako Otark nama kae?VSto drugi misle, tu, pod ovom strehom?" 110Pogleda ukrug kad svoje iskae. Jedna se krupna prilika tad die i osvrne se, svima se pokae.309S tim sam mislima usnuo. Kad sam se probudio, osjetio sam se lakim i odmornim, svjesnim da su tekoe preda mnom i da s mnogo toga nisam ni sam raistio, ali i znajui da sam u posjedu snage kojom u sve to znati dovesti u red. Bilo je jo rano za sastanak u zgradi Uprave, ali sam se ipak otputio tamo. Osjetio sam glad, ali sam odluio jesti u gostionici Uprave, a ne u stanu gdje bi me dvorio Hat.U zgradi sam bio dva sata prije zakazanog poetka skupa. Poao sam do gostionice i tamo zatekao Geza Aknara. Upravo je izabirao jelo usporeujui troprotene slike ponuenog, a igrajui se dirkama krajnika na svom stolu.- Nikad ne moe vjerovati ovim prikazima - rekao mi je nakon pozdrava.- Je li tako sa svim prikazima na Hatornu? - bocnuo sam ga.- Svaki je prikaz raen s odreenom namjerom i nosi obavijest o njoj, kao i o onome to je prikazano - dodao je ozbiljno. - Kao to, esto, okvir slike pria dio prie o slici samoj. Treba znati itati i jedno i drugo.- Pomozi mi onda odabrati meu ovim prikazima - rekao sam.- Zaista je jednostavno. Izbor moe suziti uzdrava li se od nekih vrsta hrane. Ja ne jedem meso pa pritiskom na ovo polje otklanjam takve ponude. Na ovim ljestvicama moe izabrati prevladavajui okus, recimo tridesetpostotnu slatkou u mom sluaju. Kada svi ti prikazi izniknu oko tebe, odlui se za ono to ti odgovara pritiskom na odgovarajue polje ili glasno izgovorenim nazivom jela. Hat e se postarati o ostalom. eli li, moe naruiti i jelo po svom ukusu. tovie, moe navesti Hatu osnovne sastojke i nain iprave i on e ti to napraviti i zapamtiti za sljedei put.Odabrao sam sok od naravnog limuna i groa, okruglice od smeih resina s vonim nadjevom u ukiseljenu mlijeku, pecivo sa sirom i kolae s maslinama i orasima. Malo sam se zadrao oko pogaanja okusa, ali sam dao sebi pravo i na greku, budui da sam ovdje bio prvi put. Sve to sam poelio na koncu se stvorilo preda mnom iziavi iz unutranjosti stola.- Uranio si, Urte - rekao je Gez nakon to je otpio iz ae neku si-voutu tekuinu za koju ne bih imao hrabrosti pogaati to je.- Rano sam se probudio. Rano sam i zaspao. Veer mi nije bila uzbudljiva.310- Jasno. Pogotovo nakon razgovora s Norom Ubanom...- ini mi se daje ope uvjerenje kako sastanak s dopredsjednikom Uprave ne moe biti zabavan.Gez se nasmijao.- Nor vjeruje u stegu i sustav nadreenosti. To su opipljive stvari za koje se moe uhvatiti.Pogled na koncu k ingaru mu stie. "Evo ti kakvog imamo ingara!" Irmanu Arot primakne se blie."Zatitu trai ta budala stara pred onim tko ga odvraa od pada! Tko mu upomo hita spuno ara? 120Ba onaj koji izvor je tih jada! U tome, ipak, vie vidim pravde jer slabost hrli tom' gdje e da strada.""Koliko mogu vidjeti odavde ", dubokim glasom Zil e Vastas-Gator, "Iru Otarku smetaju nepravde!No kad pogledom obiem ja ator tek vitezove plemenite gledam! Nai su od: Hargar, Intar, Hator...Ne treba da ih jo i dalje redam! Dodati njima elim jo jednoga... Tek o njem loe govoriti ne dam! 130Potujmo vie gospodara svoga! Jesmo li ikad promislili bolje, kako bi teka iskuenja mnoga- to Carstvu su nam poznato okolje - ^ mudra i jaka da ingara nije, daleko vie nosila nevolje...311- Koliko je ve dugo na tom poloaju?- Jedanaest godina, mislim. Moda i neto due. Parit Jamakana nije jedini kojemu je zabranio letjeti.- Parit se jo uvijek nada da to moe biti preinaeno.- Poznavajui miljenja onih koji o tome odluuju, mislim daje to iskljueno. Puna presuda se tek oekuje.- Meni to nalikuje na raspravu u koju se ulazi, a njen je zakljuak unaprijed zadan. Skupu je stavljeno u zadatak utrti put do tog zakljuka.- Ti bi to trebao razumjeti, ako ne i prihvatiti. Ljudski se rod osjetio toliko bespomonim i neuspjenim nakon aratonskog udesa da je netko morao odgovarati. Ti i Parit ste istaknuti i prirodni odabir, zar ne?- Neosporno, mi smo istaknute linosti u uobliavanju ljudske zajednice na Aratonu. Nae kanjavanje dovoditi, meutim, u vezu s lijekom protiv boljetice u koju je Galaktika zbog Aratona upala je neozbiljno. Neka se nae krivice ostave Paritovoj i mojoj savjesti. Neka se govori o kazni za ono to se na Aratonu dogodilo, a ne o netemelji-tosti ili krivom pristupu poslu. To ne prihvaam, a nee ni" Parit, siguran sam. Uban dovodi u zabludu i sebe i druge kada tvrdi da se drugim pristupom udes na Aratonu mogao izbjei. Jo je gora i vea zabluda kada tvrdi da se to ne moe ponoviti u budunosti... Bez obzira na to kakve nove mjere uveo!- Ne dvojim da bi svaki drugi leta postupio kao i ti, ili kao i Parit. U to nema sumnje. Prouavao sam i druge aratonske zapise iz vremena kada si tamo bio. Tvoj je prijedlog jedva proao. Velike su sumnje ostale nakon tvoga odlaska da e on biti doista i potovan od strane stranke Obraenih narodu. Nijedan leta u takvim uvjetima ne bi ustrajao na trenutanom povlaenju.- Moe li zamisliti nedoumice i napetosti ako bi letai u budunosti traili uzmake s ophodnica koje su ve naseljene zbog najmanjih sitnica? U to ih gura Nor Uban.- To se nee dogaati na svjetovima koji imaju dozvolu. Kao to zna, odgovornost je tamo u potpunosti na samim tim svjetovima. Na onima na kojima su jo uvijek pokusna naselja, to bi se moglo dogoditi kad bi takvih svjetova bilo puno. I kada bi letai slijedili ono to im nalae Nor Uban.- U tome i jest stvar. Nor se dovodi u opasnost propisivati ono to letai nee moi izvriti.312Ara ton - Knjiga trea- U tvom sluaju treba naglasiti jo jednu olakotnu okolnost. Povlaenje s Aratona traeno je radi osiguranja ivotnog prostora Fandima, a ne radi spaavanja ljudstva od prirodnih udesa. To nitko prije toga nije uzimao u obzir. Sada se ustrajava na tome da si ti morao biti svjestan i te opasnosti.Nije li jasno kome od ranije da Hargarovom i rukom i duhom ingar Ir Odrak voditi nas umije... 140/ da su samo umnou mu suhom za borbu spremne agme sada nae; nije li jasno, i slijepom i gluhom,najbolje voe da zemlje nam dae - te daje i nas ustrojio vladar -onda sad takve, koji se jo plae,dobronamjerno upitat sam kadar: je li to u njih posustala vjera u voe koje Bog nam dade na dar? 150Ako i nije na djelu zavjera, koliko pote dati tome strahu to bacat sumnje meu nas sad smjera?0 govoru tom Otarkovu plahu jo mogu rei nekoliko slova: rekao on je u jednome dahuo loem stanju ispod ovog krova, a ja u uzet ono stoje reko - znajui dobro kakva je on kova,kom nisu tekli ni med, a ni mlijeko na granicama oko hodala, pa neu njega sad suditi prijeko - 160313- Da sam i znao da je prirodni udes neizbjean... ne vjerujem da bih savjetovao naputanje ophodnice. Zar se svijet naputa zbog straha od potresa ili poplave?- Meutim... Posljedice Udesa su tako teke i mnogobrojne daje neprihvatljivo da nema odgovornih. To stoje izgubljeno mnogo ljudskih ivota strano je po sebi, ali nije ono to je zaprepastilo Galaktiku. Tekih je nesrea bilo i na drugim svjetovima, ponekad su one bile posljedica ljudskih greaka, to je jo gore. Pobuna preivjelih je mnogo tei udarac. To se jo nije dogodilo. Nigdje i nikada nije dio ljudske vrste ustao protiv ostalog ovjeanstva. Sama ta pobuna govori o snazi uvstava probuenih na Aratonu i o tome da tvoj zadatak tamo nije bio lak. To je na neki nain dokaz da nisi mogao sprovesti nita bolje od onoga to si tamo uglavio. Vidjet e u dananjim prikazima koliko je bezgla-vosti ta pobuna donijela ovjeanstvu i Upravi.Trea je teka strana Udesa - nastavio je Gez Aknar - ruenje ljudskih zakona, mislim tu na nepotivanje prve odrednice Arbionova niza i ugroavanje jedine razumne vrste koju smo do sada sreli u svemiru. Ne moram ti isticati kako su Fandi tisuu puta ugroeniji priprostim ljudima na Aratonu nego to su to bili zajednicom koja je priznavala Galaktiku i bila svjesna zajednikih vrijednosti. Ima jo toga... Buntovnici na Aratonu nisu samo okrenuli lea Zvjezdanom sustavu... Oni su pali u divljatvo i priprostost i izgubili sve veze s glavninom ovjeanstva. Oni su, Urte, druga uljudba, nama strani, s nama nemaju vie nikakvih dodirnih toaka. Jedino to imamo zajedniko su podrijetlo i bioloka osnova.- Sad pogledaj... U takvim okolnostima i nakon stoljea i stoljea mozganja... Nor Uban dolazi s rjeenjem. eli da priznam svoju krivnju... eli moju izjavu o mojoj neodgovornosti. O povrnosti i oputenosti, tako je rekao. Time bi sve bilo pokriveno!- Takvi se sudovi sve ee uju. U posljednje su vrijeme priguili sve ostale glasove.- Kako je mogue da prevladavaju tako povrni pogledi?- Kako? A to bi ti izdvojio kao uzrok padu Aratona?- Zato misli da bi se na neto ili nekoga trebalo uprti prstom i rei: evo, zbog toga, ili zbog njega, je stradao jedan svijet? Najjednostavniji bi odgovor bio priroda, Bog, sudbina, kako se kome mili. Zamislimo li da se Udes dogodio prije nego to su Fandi otkriveni, rasprava o iseljavanju ne314bi bila ni pokrenuta. Posljedice bi mogle biti iste ili gotovo iste kao to su ove koje imamo danas. Pobunjeni naseljenici koji se ne ele iseliti, pad u divljatvo i ugroavanje Fanda. Tko bi onda odgovarao za to?- Parit Jamakana, Urte. ovjek koji je previdio Fande. Onaj koji nije upozorio na opasnosti od djelatne aratonske kore. Dok god govorimopukim neznanjem bez osobnog jala i vikom brige pred sutranju bitku, a sudbina je na kraju mi dalauputiti vam poruku sad itku: ni za kog ovdje, stoje meu nama ne dvojim zrna u odanost britku!A tek ingaru uputiti plama ljubavi mogu i vjernosti iste, jer domovini on je vjernost sama!" 170Disanja slaba uti mogli niste nakon to dilman rijei svoje ree. "Sluamo uvijek smicalice iste ",Irtora apat Otamu zatee beskrvna lica, bez nade u oku. "Rane se kriju, nikada ne lijee."Moni se ingar pljesnuo po boku: "Dilmani, uste 1' govora ovoga! Da jo je takvih kod nas na Istoku! 180Od sveg najvie, od govora tvoga, tu vezu svetu cijenim ja, Zil ani, vezao kojom Carstva ti si mogas onima to su od predaka znani; Odilje Hargar, to ja neu kriti, i Hatan Hator, i drugi probrani,315o pokusnom naselju, odgovornost je na zaetniku naseljavanja i Galaktici. Letau, u ovom sluaju. To je to shvaanje, vrlo jednostavno i blisko ljudima. Odgovoran je uvijek ovjek.- ovjek je samo ovjek. I sam si se sloio da nitko ne bi uinio bolje od onoga to smo uinili Parit i ja...- Da, ali ovjek i sudi svemu tome...- to time eli rei?- Skreem ti pozornost na zakonitosti naeg miljenja i zakljuivanja.- Oito je da one nisu iste kod Ubana i kod Parita i mene!- I da i ne, Urte... Ali ako potrai dublje osnove... Pogledaj! Ti vjeruje u svoj 'spoj sa stvarnou', u ono to su ti muno ucijepili na Magatu-Pet. Nor Uban vjeruje u ralambu, uzroke i posljedice. elim naglasiti da obojica vjerujete. To je ljudska priroda. U biti, mi smo bia vjere, a ne vjenog preispitivanja, usporeivanja i mjerenja. Tako i mora biti...- To mi nisi osobito dobro pribliio.- Ako govorimo o razlikama... Pristup je drugaiji u Nora i velike veine ljudi oko njega no u vas, letaa. Oni su uvijek zauzeti ralambom, to je osnova znanstvenog pristupa svijetu, a letai su skloni sagledavanju cjeline, objedinjavanju. Vi lako uoavate cjelinu i smjerove kojima razvoj sloenih sustava tei, zato ste neprocjenjivi kada se donose dalekosene odluke o cijelim svjetovima.- Zar nismo i sad u slinom poloaju? Potrebne su nam dalekosene odluke o najveoj cjelini koju poznajemo: Galaktici!- Pokuaj to objasniti Noru... Hou ti rei, ne moe oekivati da e netko istisnuti Nora i ostale ljude iz Uprave i na njihovo mjesto postaviti letae. Letai se nikada nisu uzdizali visoko na ljestvici poloaja u Upravi. Njihovi pogledi nikada nisu prevagivali.- Moda je zato u Upravi i bilo toliko bezglavosti.- Nitko ne tvrdi da je ustroj savren. Ja pokuavam razumjeti u emu su razlike izmeu tebe i Nora Ubana i zato ste suprotstavljeni.- On je suprotstavljen i Paritu, a vjerojatno i ostalim letaima.- itao sam neto o tome. Bor Amaro, i sam nekad leta, vrlo je dobro to opisao u 'Proimajue uljudbe, suprotstavljene uljudbe'. Ono to sam ti dosad rekao takoer sam tamo proitao. To stalno iznova susreem u ivotu i uvijek se iznova potvruje. Vi letai, kae Bor, teite, moda i nesvjesno, utapanju u svijet oko sebe, biti jedno s njim, dijeliti njegovu316sudbinu, voditi ga iznutra i biti odgovorni za nj. Drugi pristup - koji Bor naziva 'znanstvenim', znanstvenim u polunavodnicima, jer ne eli ismijavati taj pojam, ali ga nee ni poistovjetiti s uobiajenim znaenjem te rijei - hoe se nametnuti svijetu izvana, upravljati njime i okolnostima po svojoj volji, iskoritavajui znanja i zakone toga svijeta...- to se te podjele tie, Gee, i onoga to si prije rekao... Dodao bih da letai poznaju oba pristupa. Nekad je nuno ralanjivanje kako bi upoznao sastavne dijelove velikih sustava i sloenih dogaanja. Objedinjavanje pomae shvaanju nove cjeline koja e se uspostaviti nakoningari kakvim i ja elim biti, a srce moje, pak, plamti od milja to to i drugi ve mogu otkriti!Ako o tome rekli smo sve, zbilja, ja prei predmet naeo bih sada jer ni s vremenom nismo kod obilja. 190Obavit nam je sada kako spada zadau koju uzeli smo na se... Ti, Arot ani, kakvih ima jada?"Istupiv' naprijed, zagledan preda se, Arot e jakim, al' drhtavim glasom: "Moj gospodaru, vrline te krase!Tu zaklinjem te, krunom i Tartasom, Otarka rijei uzmi k srcu vie, jer on svojim ne trguje benasom! 200Da li ikome istinom odie Alarimljanin kad Hargara hvali, i Akru Intar, Hatora tovie,one koji su ponajvie dali gospodstvo da se Alarima srui; to prijetvornitvom oduvijek smo zvali!"317promjena... Rekao bih da je ovo potonje teko jednoznano i izravno utvrditi. Tu letau uvelike pomae njegov spoj sa stvarnou. A Nor mi je neuvijeno rekao da je spoj sa stvarnou za njega neto umjetno i proizvoljno!- Ha, pa to je za oekivati! Ono to je Bor nazvao znanstvenim pristupom prevladavalo je stoljeima. To je znanost koja je zapoela vrtoglavi razvoj strojeva i odgovarajue promjene u ljudskim drutvima. Sav taj napredak koji nas je izbacio u svemir dugujemo tom 'ovladavanju prirodom' i nainu miljenja u kojem ralamba i uzrono--posljedine veze imaju kljune uloge. Znanost se kroz dugo vrijeme pokuavala predstaviti jedinim nositeljem znanja. Znanje koje se nije moglo podvesti pod znanost omalovaavano je i odbacivano. Pojave koje se nisu dale promatrati i prouavati po znanstvenim naelima proglaavane su nepostojeima i matarijama pojedinaca. Ovu snagu nametanja svojih sudova i naina znanost je stekla bezbrojnim uspjesima. I -ja bih dodao - ljudskom prirodom koja je sklona vjerovanju. Najrairenija vjera meu ljudima bila je i jo je - vjera u znanost.- Jedan od oslonaca svakom letau, Gee, je i nepristrano znanje o stvarima i pojavama to mu ga nudi znanost. Nijedan se leta ne bi toga odrekao. Ovo kaem da bih naglasio njenu veliku vanost. S druge strane... Rekao sam: jedan od oslonaca...- Znanost je pristup svijetu. Ona ne moe odrediti ili izvesti to je spoj sa stvarnou ili, jo jednostavnije, stoje veselost. Tu je bilo nebrojenih pokuaja i nategnutih poluuspjeha, ali neopredijeljeni bi promatra lako sruio sve pokuaje znanosti da ovakve pojave svede na koliine spojeva, njihova meudjelovanja i tome slino. Mnogo od onoga to si nauio na Magatu-Pet ne moe se podvesti pod znanost.- To je dijelom i zato to su granice znanosti esto odreene ljudskim samoljubljem. Odreeni ljudi, obino pod zatitom ustanova, ugleda i ustaljenih postupaka propisuju to se uklapa u znanost, a to ne. Mi letai smo svega toga svjesni, Gee... Svjesni smo i razlike izmeu nas i ljudi kakav je Nor Uban. Takvih je mnogo, irom Zvjezdanog sustava. Mi smo, dapae, uvjereni da, izravno ili neizravno, oni ine tetu sami sebi. Njima, u stvari, treba pomoi.- Kako bi ti to pomogao Noru Ubanu?- On je izgubio spoj sa stvarnou. Noru je potrebna potpora da bi se vratio blie stvarnosti. Tekoa je u tome to je on zaslijepljen318svojom veliinom i odbija takvu potporu. U ovom trenutku mu se ne moe pomoi.- On je zaslijepljen tim svojim 'znanstvenim' uvjerenjem. On je ralanio dogaaje i na taj nain doao do vas dvojice, Pari ta i tebe. Potom je nanovo krenuo uspostaviti nadzor nad stvarima koje su seZapne u trenu, prebiru po dui. "Ja opravdati mogu sama sebe!" Tad Otarka glas Arotov zaglui. 210"Moj gospodaru, u srcu me zebe pri misli samoj to bi moglo biti da drugi nisu posluali tebei nastavili da smo se koriti; zato u i ja od govora moga sam odustat, jer valja se boritiza doma slavu, ingara i boga, a uvat ono najvee nam blago, to u Ordonu oduvijek je sloga!Priznati moram, a nije mi drago, da tim smo mogli doi do zle krvi, a zato nikad nisam se zalago... 220Vastas-Gator je po vrlini prvi, a ja, takoer, dodajem mu hvale! Arotov govor isto time vrvi...Sto divi njega, a i nas ostale? Tartasa voe Zil ovdje uzdie, benasa crte za njeg su nestale!"Prilika tad se gorostasna die a teki glas mu, irilinske boje, odzvoni krugom i do sviju stie: 230319izmakle upravljanju. Prirodom je teko upravljati, pa je takvim nainom mogao doi samo do ljudi. Oni moraju biti spremniji, bolji, temeljitiji. Zar nije oito kako ga takav nain razmiljanja gura u tom smjeru? A ti? Ti si pogoen onim to se zbilo na ljudskoj razini, ali, iza svega, prihvaa sve to se zbilo kao neizbjean dio djelovanja prirode i rad si pomiriti se s tim. Onaj koji bi zauzdao i pokorio prirodu, ukrotio je, da tako kaem, ne moe se s tim pomiriti. On se hoe osigurati da se takvo to vie nikada ne ponovi!- On se izlae novim lomovima u budunosti!- Vjerojatno. Vano je uoiti razmjere i dosege ove raspre u Upravi. To je sukob u shvaanju svijeta, duboki raskol izmeu dva naina miljenja, preispitivanje naeg odnosa spram prirode i njenog poimanja. To je prijelomni trenutak u razvoju ovjeanstva, na neki nain. Knjige i knjige napisane su o svim vidovima toga sukoba i osvjetljavaju ga sa svih motrita. Araton je predmet na kojemu su se okuali mislioci svih podruja, usmjerenja i vrijednosti. Nema ovjeka koji je o tome sve proitao, vidio ili uo. Dva mu ljudska vijeka ne bi za to bila dostatna.- Mene najvie zanima hoe li ovjeanstvo i dalje naseljavati nove svjetove ili e se takav razvoj nepovratno zaustaviti.- Mislim daje to prekrupno pitanje a da bi ovisilo o hiru ili gleditima pojedinaca ili skupina. Prevagnut e probici ovjeanstva. Mi nismo sluajno u svemiru. Je li nas po Galaktici rasprio nagon za opstankom, jer se na samo jednoj ophodnici nismo osjeali dovoljno sigurnima, gospodarstvena prinuda, ljudska priroda ili to drugo, ne znam, ali je presudno pitanje djeluje li jo uvijek taj poticaj. Djeluje li, ni Nor Uban, ni cijela Uprava nee to moi zaustaviti. uo sam da je bilo takvih pritisaka i da su neki ljudi smijenjeni s visokih poloaja jer su zagovarali nastavak naseljavanja.- Zar nisi i ti sklon tome? Ovim to si do sada rekao pokazao si razumijevanje za stavove letaa, a sam si na visokom poloaju u Upravi. Zakljuio sam, dapae, da si i ti jednom bio leta.- Ne, Urte. Nikad nisam letio. Hatorn je najdalje to sam ikad bio u svemiru. No nisi ti jedini koji je to krivo procijenio.- Zar nisi bio ni na obuci na Magatu-Pet?- Ne. Ja sam sljedbenik Nove vjere, audist. Mi takoer prolazimo obuku, po mnogoemu slinu vaoj na Magatu-Pet. Obuka meuzvjezda-nih letaa nuan je preduvjet za primicanje istini, kao to je to obznanio320na pokojni uitelj Zaltan Aud. Odatle mnogi nesporazumi s letaima, jer me mnogi od njih uzimaju za jednog od njih.- Na svojoj si obuci morao usvojiti i nain razmiljanja slian naem. Zar te to nije dovelo u sukob s Norom kada se on obraunavao sa svojim neistomiljenicima?- Bi li neto takvo dovelo tebe u sukob s Norom Ubanom?- Ne znam. S njim sam se juer sukobio oko manje stvari.- Jesi li se uistinu sukobio? Ti se nisi sloio s njegovim vienjem i to je sve. Zato? Zato to smatra da e Galaktika, a i on sam, upasti u"0 Otarku u povu rijei svoje! Govorio sam o njemu prije blago ne znaju dobro iza lica tko je.U njega krive nade sam polago, pa traim pravdu od svog gospodara! 0 Arotu, tek, nije mi re drago:otrovne lai dok on izgovara, okrenut Otark znaenje je htio tako da njima pria odgovara! 240Uz prazne hvale izdaju je krio!" "Sumnjive rijei!" ingar tad e rei. "Shvatio jesam ja istine dio.Rasprave ove tijek u sad presjei! Istrait sve e starjeina vijee kad naemo se, neki put sljedei.Ir Otark s nama sastaniti nee! Arote, i ti, izii e s njime!" Odrakov pogled to se teko sreetad ga ozeze: "Svrit u ja s time!" 250(Orad Gul-Gartar iz Kul-Kinela: 'Boj na Valvali', nje: 'Odrak') etvrto pjeva-321neprilike zbog toga. elio si mu pomoi svojim vienjem prijepora. Ti nikada ne bi sebi dopustio okrenuti se protiv njega osobno, bez obzira na to kako on tebe kaznio, a pomogao bi smijeniti ga jedino ako je onaj tko e ga zamijeniti bolje rjeenje za sve, posebno za Galaktiku. Ovdje, u Upravi, bilo je drugaije. Borili su se za poloaje. Oni koji su zagovarali irenje inili su to radi svojih osobnih probitaka. Oni koji su bili protiv toga izgubili bi svoje poloaje da su izgubili u toj raspri. U takvim se okolnostima nisam odredio, kao to se ne bi ni ti. Spoj sa stvarnou nije nalazio vrline ni u jednom od tih stavova.- Ljudi su esto nalik na djecu. To sam rekao i Noru. On je mislio da bih ja mogao okriviti naseljenike, jer su se oni pobunili, na koncu konca. Ja tim ljudima nikad nisam zamjerio, ak ni kad sam bio na Ara-tonu i kad su prijetili meni i mojim suradnicima. Ljudi su pod pritiscima skloni strahu i jaru, a oboje ih vodi u nerazboritost. Juer si nam pokazao kako su jaki bili ti pritisci. Tko bi mogao optuiti te ljude za bilo to?- Zar ne misli da su i neki iz Uprave nerazboriti?- Ako o tome promisli dublje, Nor je svakako nerazborit i nezreo. Zavoenje mira u kui poradi osobne slave i samoisticanja, a ne da bi se ovjeanstvo u Galaktici postavilo na vre i zdravije temelje, takav je primjer. tovie, doputam da on iskreno vjeruje u ono to zastupa, ali nezrelo je igrati se opim dobrom guei tua miljenja i nameui svo. Zar taj ovjek nikada nije posumnjao da moda nije u pravu?- Vjerujem da nije, jer se uvijek iznova vraa ralambama i vaganju dijelova. Glavni mu je poticaj nai naina nadzirati i potpuno upravljati zbivanjima i razvojem u Zvjezdanom sustavu. On je uvjeren daje to mogue jasno odreenom odgovornou i sitniavom temeljitou.- to e uiniti ovaj put kada doe do izvlaenja pouka iz araton-skog vrzina kola? ini mi se da e se ovaj put morati odrediti. Moglo bi doi do novih raiavanja u Upravi.- Svakako u iznijeti svoje miljenje. Omjer snaga je, meutim, takav da to nee initi nikakvu razliku. Ljudi koji do istine dolaze jedino cijepanjem cjelovitosti i vaganjem dijelova doi e do istih zakljuaka kao i Nor Uban. Nol Tamut, primjerice. On je, moda, jo uvjereniji u lako rjeenje no Nor Uban. On je, dapae, jo manje snoljiv spram suprotnih gledita.- Za mene to znai, 1cad podvuem crtu ispod svega, da je Zar--Jedan bio moj posljednji zadatak, a dolazak ovamo moj posljednji let...322- Bojim se da je tako. Ako ne rauna onaj koji e te odnijeti na ophodnicu po tvome izboru. To zaista zvui kao izgnanstvo.- Znai li to da se i kazna ve zna?- Tu nema dvojbi, Urte. U Upravi se to zove zatitnom mjerom. Galaktika se mora zatititi od neodgovornosti pojedinaca. Za ono to si uinio ne mogu te zatoiti, a svaka privremena zabrana letenja nije primjerena uasu to je snaao Araton. Osloboenje se nee ni razmatrati. Trajna zabrana letenja gotovo je sigurna kazna.- ini mi se da e uskoro moja najvea dvojba biti na kojem u svijetu provesti ostatak svojih dana.- Mnogi uzimaju daje Zemlja prirodni odabir u takvom sluaju. Ja ti, sigurno je, nita oko toga neu savjetovati.- Najprije u do kraja pogledati tvoj prikaz o Aratonu. Potom u uti to o tome misle ostali. Mislim da se ne moram odluiti odmah.- Ne. Sigurno ne. Takoer, svi tvoji trokovi na bilo kojem od svjetova padaju na raun Uprave. Novac ti nikada nee biti potreban. Imat e, naravno, i njega, zaeli li to.- Upravu e to stajati vie nego to sam joj dao.- Kojeta, Urte! Rauna se daje leta jednim svojim letom otplatio sve to se u njega ulagalo. Pogledaj Paritov sluaj, predajnog Onona. On je dao Galaktici tri svijeta koji su danas naseljeni. Svaki od njih neprocjenjivo je blago. Nema troka koji bi se s time mogao usporediti. Svemirski brod je sitnica spram toga, ak i cijeli Hatorn, kad bi se te stvari mogle na takav nain posjedovati.- Da, ali ja sam Galaktici donio samo Araton, a on ju je skupo stajao!- Misli li, uistinu, i ti na takav nain? Spoj sa stvarnou prije bi te vodio do posve suprotnog zakljuka.- Do kojeg, Gee?- Otvorena je jedna od inaica razvoja. Ona se mogla nikada ne pokazati, ali je sada tu. Samo je na ljudima daje pretvore u ponor patnje ili zlatni rudnik. Prijeporno je vrijeme uvijek vrijeme velikih mogunosti.- Kako bih volio uti na koji bi nain Nor prihvatio te rijei!- Vjerujem da e imati prilike. Moda ve sutra.- Kada se bude raspravljalo o Aratonu, nakon prikaza... Hoe li to biti javna rasprava... Ili e sve ostati unutar Uprave?- Uistinu se vidi da si doao iz svemira! Dolje, na Zemlji, svi su krajnje uzbueni zbog toga... Uloili smo velike napore da bismo323osigurali uobiajeni mir na Hatornu. Bojim se da e se to promijeniti sljedeih dana.Bit e to vrlo neizvjesni dani. Neizvjesni za mene, jer jo nisam znao kako u sve to primiti, mada se inilo sasvim izvjesno kako e postupak tei i s im e zavriti.Zajutrak smo ve odavno zavrili, a ostaci su se jela i pribor jednako nenametljivo izgubili u unutranjosti stola kao to su se i pojavili. Bilo je vrijeme za nastavak prie o Aratonu.U dvorani za prikazivanje velika je kruglja Aratona jo uvijek visjela u sredini sobe. Velika su kopna bila drugaije okrenuta no juer, znak da se kruglja okretala kao i sama ophodnica.Nol Tamut, Deis Dodon, Parit Jamakana i Orona Degrasi ve su bili tamo zaokupljeni ustrim razgovorom. Deis Dodon je upravo govorio.- S pravne strane je sve isto. Neko je vrijeme bilo sumnje da se radi o sluaju koji se do sada nije dogodio i da e on biti temeljem slinim sluajevima u budunosti. Daleko od toga! Neprimjerenim djelovanjem ljudi uoblieni su uvjeti u kojima je Udes imao takve posljedice. Tu nema ni traga sumnji. Sluaj e se podvesti pod nepromiljeno djelovanje i nehat. Ugroavanje ljudskih zajednica iz nehata! To je vrlo ozbiljna i teka optuba! Mislim da postoje olakotne okolnosti, ali optuba se ne moe osporiti!i- Je li onaj koji pretkazuje vrijeme i pogrijei oko toga koliko e jaka biti nepogoda, a ona ubije ljude, mada to nitko nije oekivao... Je li on ubojica iz nehata? - vrlo je mirno, s glavom na prsima, upitao Parit.Nol Tamut mu je okrenuo lea, nestrpljivo odmahnuvi rukom. Orona Degrasi imala je to rei:- Priznajete li ikad vi, letai, da niste u pravu? Moete li i vi nekada biti krivi za neto, ili samo berete lovorike zbog onoga to vam je posao?324esnaesto poglavljeDil-indul... O napuenosti tih prostora tijekom prvog stoljea nemamo nikakvih podataka. Infar Antel je, znamo, odveo veinu onih koji su preivjeli Soranski udes preko Segetoleheta. Svi hiniti poznatog nam svijeta vuku korijene iz te skupine naih hrabrih predaka. Danas se smatra da je druga skupina, daleko malobrojnija, otila na drugu stranu, preko Ara-mala u Arkor. Moja je procjena daje Infar Antel okupio najmanje tri puta vie ljudi.Aranim je opustio, znai, u praskozorje Drugog razdoblja. Zastoje naputen kraj koji je jedno sam Kinel izabrao? Je li na praotac i bog namijenio lo nastan Tariknitima? Ili se naputanje starog kraja nakon Udesa moe povezati sa strahom ljudi da e se Aranim opet tresti i da e se sruiti i ono to bi ljudi drugi put podigli? Jesu li nai preci tek bjeali od mjesta zle sudbe i loih uspomena?Smatram da sam dokazao u prethodnom poglavlju (vidi ' Uvrenje linitske zajednice u Mlinu1', str. 113 i dalje), da je mogue opustjelost Aranima tumaiti i na drugi nain. Nai su preci zatrovali Aranim, njegovo tlo i vode, zrak i ivi svijet, pa su iz njega morali pobjei. Kao to sam to tamo objasnio - a posjedujem pisane izvore iz Prvog razdoblja koji to potkrepljuju - unitenje Aranima i Soranski udes posljedice su rata izmeu dviju ljudskih zajednica: one u Aranimu i druge u Soranu.___________325Nije bilo pokreta na strani Ragarovih boraca. Nijemo su promatrali stranog ratnika u crnom koji se primicao bez skanjivanja. I zrak je zamro, a jasno jutro, jo svjee i rosno, kao da je nepomuenim mirom naglaavalo znaenje onom to se upravo odvijalo pred glavnim ulazom u Urgul-Olgi, Irolgarovu utvrdu u Aranimu.Neur je jo uvijek bio nisko nad obzorom, a njegove su kose zrake smetale svima nama koji smo gledali spram spodobe u crnom. Tiinu su remetili samo odjeci udaljene bitke u kojoj je padala odluka o tome hoe li Toktas ili Ragar biti vladar na Sjeveru. Shvatio sam i ja, vezan i silom ovdje doveden, kolika je vanost onoga to se zbivalo oko Urgul-Olgija, tamo na prilazima utvrdi i ovdje, pred samim njenim ulazom.uvar Tajne je neometen preao pokretni most osiguravajui svome poloaju dubinu iza svojih lea. Moda bi on i nastavio prema nama, sam zameui boj protiv tridesetorice probranih Ragarovih boraca, da nije Ragar, hladno i prisebno, pozvao svoje ljude.- Donesite mi glavu ovog straila koje oponaa Irolgara! Dajem svoj dio plijena onome tko ga ubije! Dvije stotine zlatnih laa onome koji strgne obrazinu s njegova lica!- Naprijed! - viknuo je punim glasom Arih Danbol podiui ma i krenuvi prvi prema Irolgaru. Oduevljeni ratni pokli je kao struja proao strojem i sva tridesetorica su jurnula za Danbolom.Stasita crna prilika zaustavila se na rubu sjene, na cesti neto ispred drvenog mosta. Na tom je mjestu mogao raunati s Neurom koji e zasljepljivati njegove protivnike, a daje jo uvijek mogao sprijeiti da mu se oni zavuku iza lea. Kao da mu se ruga, mali je oblaak preao preko Neurove ploe i trenutna sjena pala je na predio.Ragar je i sam sjahao, pozivajui i Brema Dorana da uini isto. Nitko se ovdje nije pripremao na uzmak, ili neodluni ishod. Odluka e pasti ovdje i danas, odluka koja e uobliiti Sjever i Lines i budue odnose meu ljudima na Aratonu.Sraz je bio nesmiljen i estok, a dva su Holokova maa uspjela odbiti desetak protivnikih. Onda je Arih Danbol urliknuo promuklim glasom:- Za nau djecu! Za slobodu! Smrt izdajniku!Red se Ragarovih boraca jo jednom pokrenuo, ali je udario o moni elik gospodara Urgul-Olgija. Irolgar nije ekao napad, ve je sam su-nuo naprijed, odbijajui maeve desno i lijevo i okomljujui se na326samog Danbola. Tordan se u mahu naao daleko iza njegovih lea, dok je on zgrio noge, kao da je unuo.Nemjerljivi imizat kasnije, Irolgar se uspravio u punoj visini, a Pla-meni je ma povuen snagom koju sam i sam u nekoliko navrata iskusio. Svijetli je trag ostao za otricom dok se ona ruila k Danbolovoj glavi. Korimoranin nije bio neiskusan borac i vrsto je suprotstavio svoj galigalski ma Tordanu. Nita se, meutim, nije moglo oduprijeti Irol-garovu udarcu: Danbolov je ma odbijen ustranu, a Irolgarova je otrica pala postrance na vrat nesretnom Korimoraninu. Vrutak krvi i uplji krik oznaili su uspjeh gospodara Urgul-Olgija. Danbol je pao u smrtnom hropcu.uvar Tajne se odmah obranio od najbliih prijetnji, najprije lijevim maem, a onda i desnim, hitro i usredotoeno. Nitko od njegovihZabiljeeno je da su se prvi hodoasnici vratili u Aranim trideset pete godine D. R. Prije toga, ini se, nitko to nije ni pokuao. Nakon toga to je opet zabranjeno izriitim ingarovim zapovijedima, sve do Adara Irkol-Garsita. Iza njega, Dangal Ramanhan je jo jednom uveo zabranu za sva prometovanja preko Segetoleheta, pa je tek sljedei ingar u Alarimu, Anman Sormakor, otvorio Aranim naseljavanju. Bilo je to 123. godine D. R.Danas se dri da su ukidanje zabrane i poticaj naseljavanju Ara-nima doli od Irolgara koji se ustoliio u Urgul-Olgiju ve 106. godine D. R. Kul-Kinel je utemeljen 146. godine D. R., a do kraja drugog stoljea, ili u prvim desetljeima treeg, uobliili su se i drugi aranimski gradovi: Irktor (188. g. D. R.), Orun (206.) i Ador (231.). To je razdoblje prvih velikih linitskih irenja, s jedne strane u Aranim, a s druge niz rijeku Meg u dananji Arul i Marmu.Za alarimsko-tartakog rata, takozvanih ratova na Jugu, od pobune Hargarove 193. godine pa do pada Alarima 319. godine, mnogo je onih koji sii izbjegli rat naselivi se u Aranimu, iako su i ti gradovi po pravu potpadali pod alarimsku krunu. Alarimski su ingari, meutim, cijelo vrijeme bili skloniji plaenikoj i dragovoljakoj vojsci i nisu se mnogo trudili oko novaenja u Aranimu, to im se, na koncu, moda i osvetilo.327protivnika nije ga dospio ni ugroziti. Meutim, neto se drugo dogodilo. Dok je on nasrtao na Danbola, etvorica Ragarovih ljudi zali su mu iza lea, izmeu njega i predutvrde Urgul-Olgija.Irolgar, Irver, uvar Tajne Aratona, bio je sada okruen sa svih strana. Njegovi su protivnici za trenutak ostali osupnuti snagom kojom je skolio nesretnog Danbola, ali nisu odustajali. Sudio sam da su svi oni ovrsnuli i prekaljeni mnogobrojnim iskuenjima u Aranimu, pa ih sama krabulja ili Plameni ma nisu mogli odvratiti od okraja. Onda je neprirodno jak glas uvara Tajne lako nadjaao soptanje boraca, zveckanje njihove opreme i topot nogu.- Ja sam Irver, Kinelova ruka na Aratonu! Tko se usuuje udarati na bojeg namjesnika, uoi njegova treeg silaska?Hoe li se ove rijei uhvatiti svijesti neukih i sirovih boraca, uenih tovati Kinela i Irolgara iznad svega?- Okupite se oko mene, Kinelovi sinovi! - zagrmio je opet Irolgar. - Za jedinstveni Lines i za opstanak nae vrste! Protiv voa koji nas dijele i hukaju jedne protiv drugih!- Skini tu obrazinu da vidimo koga bi imali slijediti! - svom je snagom viknuo Ragar, moda se i sam bojei da bi se odlunost njegovih boraca mogla poeti topiti.- Iza te obrazine nema lica, jer Irolgar nije ovjek... - bestrasno je zagrmio uvar Tajne.- Ti si laac i varalica! - po vikao je Ragar. - Skinut emo ti mi tu obrazinu! Na njega!uvar Tajne je mirno primio napad. Maeve je drao razmaknute pa je mogao odvratiti na udar s bilo koje strane. Nemogue je bilo znati u kojem su smjeru gledale oi iza crnog zaslona. Ako su se ljudske oi nalazile iza njega!Novi se sukob zametnuo uz bujicu povika, kletvi i krikova. I sam je Ragar uao u taj okraj. Izvan njega je ostao samo Brem Doran, nadomak nas. On je vrsto stiskao isukani ma i povremeno mahao njim po zraku, zamiljajui valjda da je i sam u sreditu sukoba. Izmicao se i hitao naprijed, da bi se odmah zatim povukao, ali nije u njega bilo srca pridruiti se svojim ljudima.Gospodar Urgul-Olgija se uspijevao obraniti i odbiti trideset bijesnih boraca. Svojim maevima uvao je prostor oko sebe. Nije se doimao umorno, jer je hitro mijenjao mjesto i okretao se. Dvojica Ragarovih328Ara ton - Knjiga treaboraca iznosili su jednoga od svojih, ubijena ili tek ranjena, teko je bilo ustanoviti s mjesta na kojemu sam bio vezan.Nisam vjerovao da bi Irolgar mogao pobijediti cijelu Ragarovu pratnju i njega s njom. Bilo bi to ravno Evelovu podvigu pod Ondolom, ili Rastanovu u Vetelu, moda i vie od toga. Nisam, meutim, mogao ni zamisliti da bi Ragar mogao pobijediti i skinuti obrazinu uvaru Tajne, prvi put otkako je Kinelov namjesnik meu Linitima. Svijet se mijenjao ovdje, pred mojim oima, a ja, mada nazoan, teko da sam tome mogao sagledati dubinu i znaaj.Rea se oslonila o moje rame, i sama ponesena nesmiljenom borbom pred nama. Inolsili iza nas su likovali pri svakom Irolgarovom uspjenom potezu. Gurali su se iza mene i potiskivali jedni druge, vikali i zazivali Kinela, tresui svojim okovima i cijelim vozom uz koji smo bili sapeti.Opet su Irolgara napali sa svih strana, a njegovi su maevi palacali izmeu desetina drugih, odbijajui i zadajui udarce. Cijeli zid njegovih protivnika se povio kada bi on udario u tom smjeru i vraao k njemu im bi se on od tog smjera okrenuo. Nevjerojatna je njegova okretnost,Nakon pada Alarima dolazi do poznatog 'pranjenja' Mlina. to iz straha pred gnjevnim osvajaima, to zbog protivljenja da im slue, mnogi su Irilinjani prebjegli preko Segetoleheta u Aranim. Pogotovo je opustio zapadni Mlin i krajevi oko jezera Utan i doline Rabul. Tada su naputeni cijeli gradovi, posebice Irbol.Uskoro je Aranim postao najnapuenijim linitskim benasom. Ondanji vladari u Tartasu zadovoljili su se osvajanjem Mlina i nikada nisu pokuali i Aranim podvrgnuti svojoj vlasti. Vjerojatno ni Irolgar ne bi rado gledao sukobe meu Linitima na tlu Svete zemlje.Od tog davnog doba Aranim zna samo za napredak i blagostanje. Nikada ne iskusivi ratnih pustoenja i ulaganja u velike vojne, a ugoavajui tisue i tisue hodoasnika koji hrle k Urgul-Olgiju i Irolgaru, Aranim je rastao i razvijao se, ponovo postajui sreditem Linitskih zemalja, kao to mu je to Kinel na samom poetku vremena i dosudio.(Adir Galara, mislilac iz Tartasa: 'Posljedice ratova na Jugu', iz 'Crtice iz ordonskepovijesti', Tartas, 544. g. D. R.)329brzina i tonost. Kakva je to snaga koja je dostajala uvijek iznova podii ma i uvijek iznova odbijati udarce upuene od daleko svjeijih i daleko brojnijih ruku?Prava iskuenja su tek ekala Irolgara. Uslijedit e umor i sve e tee biti braniti se od napada sa svih strana. Bit e sve tee zadrati usredotoenost i tonost, a hitrina i snaga e kopniti s iscrpljenou.inilo se daje daleko od toga bio gospodar Urgul-Olgija! Tolikom se snagom zaletio u bojni red protivnika da ga je rascijepio i sudario se sa samim Ragarom. Ovaj je uspio obraniti se i povui nazad, iza svojih ljudi. Irolgar nije uspio jo jednom obezglaviti svoje protivnike!Slijedio je sraz za srazom, sudar za sudarom, za kojih su se uvijek ista dva maa suprotstavljala desetinama drugih i uvijek su ta dva maa dostajala obraniti svoga gospodara. Ponovo i ponovo je nadirui zid njegovih protivnika bio prisiljen ustuknuti, a on je uspijevao zadrati nadzor nad prostorom oko sebe. Jo su dva Ragarova borca pala u tom odmjeravanju i ostala izvaljena na poetku pokretnog mosta.- On e ih potui, jednoga po jednoga - rekao je jedan od inolsila meni iza lea. Prepoznao sam trag zebnje iza njegove uvjerljivosti.Trideset ili dvadeset est nije inilo razliku. Stvari su se pogoravale za gospodara Urgul-Olgija, jer je ve mnogo njegovih protivnika nalo naina zaci mu iza lea, na most prema predutvrdi.Kao da se rugao ovim mojim procjenama, Irolgar je napao hotei se jo jednom probiti do Ragara. Gorljivi Andoranin kao da se nije vie bio rad rtvovati. Radije se povukao iza svojih ljudi, uvidjevi Irolgaro-vu nakanu, i pustio mu gubiti snagu u ovim prodorima. Strani uvar Tajne skinuo je jednu glavu u tom naletu, a onda se munjevito okrenuo i nasrnuo na one to su mu bili iza lea. Jo jedan Ragarov ovjek pao je pod Plamenim maem.Ponovo je Irolgar uspostavio krug smrti omeen vrcima svojih stalno pokretnih maeva. I sam se okretao oko sebe, na jednu pa na drugu stranu. Iako to nisam, mogao vidjeti, znao sam da mu je pogled brzo prelazio sa strane na stranu i da nije mogao uistinu biti zaskoen dok je god odravao krug smrti. I sam sam bio u slinom poloaju u ravnici uz Dul-dur, kada su me okruile Nade Linesa ispod Antarova Olidora.Ragarovi su borci puno tvri od Nada Linesa pa sam vjerovao da Irolgar nije imao laki zadatak ovdje, na ulazu u svoj zabranjeni grad. Kada se okrenuo onima koji su mu zali iza lea i sudario se s njima,330morao je stupiti na pokretni most. Drugi su nahrupili za njim suavajui mu slobodni prostor. Borba se sada vodila na mostu s kojega se sjena predutvrde polako povlaila kako se Neur uzdizao.Sve to kao da nije smetalo Irolgaru. On jo nije pokazivao znakove umora, niti je traio dugih predaha. Nije ni uzmicao; ee je on zapodi-jevao okraj, estoko udarajui po maevima isturenim prema njemu. inilo se kao da doista moe izii na kraj sa svim borcima koje mu je Ragar postavio suelice. Nijedan od njih nije jo svojom otricom ili iljkom doao do njegove crne odore.Rea i ja, as nama i inolsili iza naih lea, pratili smo bez daha ovo nejednako odmjeravanje. A onda je neko drugo vikanje, prigueno zbog udaljenosti, doprlo do nas s druge strane. Odvratio sam za trenutak pogled s opinjavajue borbe na pokretnom mostu i pogledao u nizinu s lijeve strane gdje su se Toktasovi uvari Vjere jo uvijek nosili s Raga-rovim agmama.Vei dio bojnog polja otvarao se mome pogledu. Kada sam posljednji put gledao na tu stranu, uvari Vjere su nadirali iz dva pravca, od Irktura sa sjevera i iz doline s istoka, elei ovladati cestom to je od Urgul-Olgija vodila k Irkturu. Najblie njihove postrojbe bile su od mjesta na kojemu smo Rea i ja jedva atakal daleko. Njihov je pritisak prema sjevernoj hridi Irolgarove utvrde bio popustio. Toktasove su se jedinice, dapae, povlaile od sjeverne strane Urgul-Olgija i odvlaile Ragarove snage dublje u ravnicu u smjeru Irktura. Kako se u meuvremenu promijenila slika boja pod Urgul-Olgijem!Je li to povlaenje uvara Vjere i odvlaenje Ragarova desnog krila koje je titilo pristup sjevernim zidovima Urgul-Olgija bilo proraunata varka ili su Toktasovi borci tek iskoristili greku svojih protivnika, nisam mogao zakljuiti iz svoga poloaja. Moda su Ragarovi vojnici, da su bili bolje voeni, mogli na vrijeme prestati potiskivati uvare Vjere u povlaenju i okrenuti se onima na svojoj lijevoj strani kojima su, napredujui, sve vie izlagali svoj lijevi bok. Dobar bi ih vojskovoa vjerojatno poveo upravo na tu stranu, protiv onih koji su se trudili ovladati gornjom zaravni na kojoj smo se i mi nalazili i cestom to vee Urgul-Olgi s Irkturom.Umjesto toga, dogodilo se upravo obrnuto. uvari Vjere koji su dijelom ve izbili na visinu ulaza u Urgul-Olgi, ako ne i na samu cestu, sjurili su se nazad u nizinu udarajui s boka Ragarove jedinice. One se331nisu odmah pokolebale i bile bi se moda i odrale da su im njihove snage gore na cesti pohitale u pomo.uvari Vjere su sada imali u klijetima skoro dvije tisue Ragaro-vih ljudi i silovito su ih pritisnuli s dvije strane, budui da su i oni koji su do maloprije bili u odstupanju sada krenuli u napad. Zanimljivo je da Toktasovih boraca nije bilo ni tisuu, ali je njihova estina potisnula prve redove Ragarove vojske i odbacila ih na one iza njih. Tamo je nastalo veliko guanje i mete, na to su uvari Vjere jo sranije navalili. Ragarove ete u okruenju su se potpuno obezglavile i izgubile bojni poredak. Toktasovi su borci uli meu njih pomamno ih sijekui. Odvratio sam pogled od pokolja u dolini i usredotoio se radije na borbu na pokretnom mostu pred Urgul-Olgijem.Irolgar se jo uvijek drao. Moda vie nije bio onako hitar kao u poetku, ili je uvao snagu, ali je jo bio netaknut i prkosio je desecima maeva koji su posezali za njegovim ivotom. Izbrojao sam dvadeset jednog neprijatelja njemu nasuprot, ukljuujui Gara Ragara. Desetorica njih su ivotom ili tekim ranama ve platili svoj drski nasrtaj na vjerskog vou Linita!Kakve bih izglede dao sebi, Tulu Titanu, ili bilo kojem od vrsnih pojedinaca suprotstavi]enom dvadesetorici odlunih ljudi? Male, ako ikakve, ak i kad ne bih uraunavao umor. Unato besprimjernom pothvatu koji je ve ostvario, nisam vjerovao da Irolgar moe neto oekivati od ovog boja.On, inilo se, nije dijelio moga miljenja. Toliko je bilo drske samouvjerenosti u njemu, preziranja opasnosti i nepokolebljive odlunosti da je opet napao, zabivi se u redove svojih protivnika. Njegovi su maevi bili poput krila kojima je udarao na obje strane u isti mah, poput neitljiva leta nonih kukaca za koje se nikad ne zna na koju e stranu, oni su bili vjesnici smrti u jasnom jutru. Jo je jedan Ragarov ovjek, posjeen po prsima, pao na drveni most i umirio se na njemu. uvar Tajne je odmah odskoio unazad, obranio se od napada s lijeve strane, zamahnuo nadesno i okrenuo se odgovoriti onima koji bi ga napali s lea. Nije ovaj put uspio obraniti prostor i naao se pritisnut tijelima i maevima. Posjekao je jo jednog protivnika u okretu, izmiui novim udarcima i podmeui svoje maeve onima kojima nije mogao izmaknuti.Novi ga je protivnik napao s lica. Irolgar je odbio njegov ma Tordanom, a probio mu prsa Gastanom. Nije to bio sretan ubod, jer je332pogoeni pao k njemu povlaei i lijevi Irolgarov ma k tlu. Irolgar vie nije mogao osloboditi svoj lijevi ma!Munjevito je gospodar Urgul-Olgija uzvratio Plamenim maem, jo ne isputajui iz ruke zaglavljeni Gastan. Odbio je prvi udarac koji je traio njegovu glavu, pa drugi, trei, okreui se na peti da bi ga presreo, izmakao se etvrtom i odbio peti. Onda je silovito cimnuo ljevicom i uspio izvaditi svoj lijevi ma iz grudi palog protivnika. U tom trenutku udario je na njega Ragar i mimo Tordana pogodio ga u prsa.uvar Tajne je pokleknuo i inilo se da je svreno s njim. Kada je Ragar, meutim, kanio zavriti posao, a s njegovim se maem podiglo jo onoliko maeva koliko je i njegovih ljudi bilo na mostu, gospodar Urgul-Olgija se odrazio od tla i nanovo doekao jarosne nalete svojih protivnika. Obranio je prvi udarac i skoio na tu stranu, sudarivi se s Ragarovim ovjekom i sruivi ga na tlo. Iza njega pljutali su udarci po mjestu na kojemu se domalo prije nalazio.Dospio je jo prerezati vrat palome protivniku i jo se jednom uspraviti, za trenutak izvan neposredne pogibelji. Sedamnaest je odlunih ljudi ostalo suelice ranjenom Irolgaru!Nevjerojatan je bio uinak gospodara Urgul-Olgija. etrnaest dobrih boraca izbacio je iz stroja prije nego to ga je dotaknuo prvi protivniki ma. Nisam sumnjao da sam nazoio izvanrednom dogaaju koji e ostati zapamen i prepriavan dok e god biti tovatelja dil-indula u Linita, bude li ikoga tko e o ovome moi priati. Kao to je nezaboravljena posljednja borba Evelova pod zidovima Ondola, a ona se zbila prije dvjesto dvadeset godina, kao to se pamtila junaka smrt Rastano-va u Zemljama smrti. Jedina je tekoa opjevati smrt besmrtnikovu.Irolgar se sada naao na samom rubu pokretnog mosta prema ponoru, jer je to bio laki nain da zatiti svoja lea. Pod njim je zjapilo petnaestak kala dubine, stjenoviti prosjek u ivoj hridi kojim je Urgul-Olgi odvojen od okolnog stijenja. Sedamnaest upornih napadaa pritiskalo ga je sve jae, uvjereniji u svoju pobjedu no u poetku.Sve je ovisilo o tome koliko je ozbiljna Irolgarova rana. Ragar nije bio u prvom bojnom redu da bi zadao zaista odluan udarac. Uinio je to odostraga, uluivi priliku kada se uvar Tajne vie nije mogao pokriti. Moda ga je Ragarov ma tek okrznuo, ili mu je nanio manju povrinsku ranu. Gospodar Urgul-Olgija e se nesumnjivo opirati i dalje, ali sam i sam iskusio kako tijelo brzo slabi i sa slabim krvoliptanjem.333Jedan zapjenjeni aran i izbezumljeni insul izbili su pred nas i za trenutak odvukli moju panju od dogaanja na pokretnom mostu. Brem Doran je primio usmenu poruku i vidno se uzbudio. Oito je da do sada nije ni znao da su na sjevernoj strani Urgul-Olgija uvari Vjere unitavali cijelu jednu Ragarovu agmu. Moda to sa svoga mjesta nije ni mogao vidjeti, jer su mu to branili moni zidovi predutvrde i samog Urgul--Olgija, dok je god bio toliko blizu mostu i juno od njega.Doran je sada pokuavao privui panju Ragarovu viui i skaui. Osmjelio se prii i nama blikraju mosta, posve blizu najbliim borcima i mjestu gdje je pao Arih Danbol na samom poetku boja. Konano gaje i Ragar zapazio.- Ma to daje, nije vanije od ovoga! - proderao se izbezumljenim glasom i okrenuo lea Doranu. Svojatatelj prijestolja u Andoru pokunjeno se vratio na sigurnije mjesto podalje od pokretnog mosta.Ostaci Ragarove osobne zatite jo su jednom ogoreno nasrnuli na Irolgara. On se za dugi trenutak nije pomakao, a onda je kao arolijom odbio Gastanom udarac napadaa koji mu je prilazio s krajnje desne strane, i sam na rubu mosta. Ragarov ovjek je zateturao ulijevo, od ruba, to je bilo dovoljno uvaru Tajne da se prpvue uz sami rub i opet izmakne svima. Nije pri tome propustio Tordanom dohvatiti ovjeka koji je izgubio ravnovjesje i poslati ga krvavog na grubo drvo mosta.Irolgar je opet stajao pred ulazom u predutvrdu, kao u poetku, nemajui nikoga za leima i suprotstavljen gomili. Ta je gomila bila gotovo upola manja nego to je bila u poetku. Tanak trag krvi vidio se na prsima uvara Tajne.- On je krvav, junaci! - proderao se Ragar. - Eto dokaza da je smrtni ovjek pod tom odorom! Ubijte ga, zatrpat u vas zlatom!Gospodar Urgul-Olgija povukao se za korak, pa za jo jedan i naao se meu samim vratnicama predutvrde. Nije mogao pobjei podiui most, jer su svi njegovi neprijatelji bili na tom mostu. Sada sam ja. meutim, uoio svoju priliku!Svi Ragarovi borci koji su se jo mogli nositi sa stranim gospodarom Urgul-Olgija bili su na daljem kraju mosta. Ovamo, blie nama. ostao je samo Brem Doran i nekolicina palih. Truplo Ariha Danbola bilo nam je najblie od njih.- Rea anai - oslovio sam je. - Tamo... Arih Danbol je imao klju od mojih okova.334Rea mi je stisnula ruku.- Kada bude prilike... - rekao sam. - Pazi na Brema Dorana.- Ne boj se, Dir ani. Njega u pljusnuti stane li mi na put!U tom je trenutku Irolgar nevienom estinom krenuo naprijed, u trku se sudarivi s Ragarovim ljudima koji su poli za njim. Jo je jedan od njegovih neprijatelja pao i izvalio se na most, kotrljajui se prema rubu te ostao tamo leati dok su mu glava i lijeva ruka propale nad ponor.Novo se kreevo zametnulo na mostu. Na Irolgaraje udarao jednaki broj maeva kao i u samom poetku, jer se svi oni nikada nisu mogli probiti u prvi red prema svome protivniku. On je uzmicao, uklanjao se, odbijao udarce, okretao se i stizao uzvratiti. Saginjanjem je izbjegao udarcu koji bi mu moda i glavu skinuo i iz pognutog se stava odrazio naprijed, takorei ispod ruke neprijatelju koji ga je promaio. Dok je lijevim maem presreo udarac novog protivnika, desnim je zamahnuo unazad i zasjekao lea onome prvome.Irolgar se opet nalazio na sredini mosta, sa svih strana okruen neprijateljima. Njegova su izmicanja bila tako hitra i neoekivana, esto u posljednjem trenutku, da se s moga mjesta mnogo puta inilo daje pogoen. Unato rani, estoko je uzvraao na sve napade i pronalazio naina, vremena i snage za protuudare koji su bili uvijek smrtno opasni za njegove protivnike. On se smiljeno kretao po mostu, namjerno ulazio u sredinu izazivajui Ragarove ljude i prezirui opasnost okruenja, da bi potom umakao prema kraju mosta ili vratima predutvrde. Pri takvim mijenjanjima mjesta esto se dogodilo da su se jedan ili dvojica njegovih neprijatelja nali blie njemu od ostalih, a to je prilika koju je traio.Jo jednom je Irolgar uzmakao prema vratima predutvrde razvlae-i Ragarove borce. Onda je skoio naprijed, inilo se mimo najisturenijeg svog protivnika, njemu poneto zdesna. Kao da nije ni pogledao na tu stranu. Samo je Tordan uinio otri luk, zaobiavi ma koji se tek spremao na ubod i zarezao vrat neopreznog Ragarova ovjeka. Ranjeni je Irolgar sada pred sobom imao samo trinaest protivnika!Je li mogao, izvan svih mojih oekivanja, gospodar Urgul-Olgija pobijediti sve svoje neprijatelje? Bio je ranjen, a imao je suelice dvanaest ornih ljudi i Ragara, umjenog borca. Morao sam, meutim, priznati da nije bilo takvoga koji bi u tome bio ravan uvaru Tajne. ak ako bih tu ubrojio Tula Titana, sebe ili Arama Tara.335Ponovo su Ragarovi borci napali i opet se uvar Tajne obranio. Onda je on krenuo naprijed, od vrata predutvrde prema sredini mosta, trgnuo se naglo nadesno, pa se vratio ulijevo, a ova je varka tijelom povukla njegove neprijatelje njemu nadesno. Dospio je munjevito odbiti maeve koji su mu prijetili slijeva, a onda se okomio na desnu stranu. Dvojica Ragarovih vojnika zasmetala su tamo jedan drugome, gotovo se sudarivsi, jer su razliito protumaila Irolgarovu kretnju. On je tolikom estinom navalio na onog blieg da je ovaj ustuknuo i ponovo udario o svog suborca. Vjerski voa iz Urgul-Olgija jo je jednom odbio ma prvoga, a onda mu priskoio i estoko ga gurnuo ramenom. Nesretnik je odbaen unazad prema svome drugu i obojica su propala s drvenog mosta u duboki ponor i vjerojatnu smrt.Irolgar je ponovo odbio nekoliko udaraca i probio se prema nama i kraju mosta. Jedan srani Ragarov borac u tom gaje proboju ipak uspio dosei!Hrabri se ovjek bacio za hitrim Irolgarom zamahujui u padu maem. Otrica je zareala gospodara Urgul-Olgija po lijevom bedru, neto iznad koljena. On je gotovo pao, ali se zadrao zahvaljujui podmetnutom mau i zdravoj desnoj nozi. Jo uvijek je imao snage hitro se okrenuti prema svojim neprijateljima i suoiti se s jedanaest smrtno ozbiljnih ljudi.Nije bilo likovanja zbog nove Irolgarove rane. Oito je da su preostali Ragarovi borci shvatili da im zadaa do kraja nee biti laka i da nita nije odlueno. Bilo koji broj njih jo bi mogao pasti pod nemilosrdnim maevima uvara Tajne.Jedanaest ljudi vie nije napadalo jednog ovjeka. On je, dapae, bio taj koji ih je stisnuo prema predutvrdi. Neto se krvi vidjelo na prsima Irolgarovim, a nova je krv navirala kroz njegovu odoru na lijevoj nozi. On, meutim, nije odustajao, ve je nainio jedan teki korak usus-ret neprijateljima. Slutio sam sa svog mjesta, tridesetak koraka daleko, da njegova usredotoenost nije popustila i da je jo uvijek bio spreman za borbu.Onda je uinio jo jedan slabi korak i skoro pao. Oslonio se lijevim maem o tlo i pognuo glavu. inilo se da je na kraju snaga. Da nije ranjen i drugi put, mnogo bi neizvjesniji bio krajnji ishod ove borbe.Njegovi su protivnici pohrlili k njemu elei ga dovriti. Neoprezni protivnici, jer Irolgaru nisu trebali vjerovati, ak i kada je izgledao ovako izmuen i iscrpljen kao sada.336I doista! Najblii su mu neprijatelji prili gotovo na dohvat maa kada se on pokrenuo. Kao da uope nije bio ranjen, odrazio se od mosta i zamahnuo sa oba svoja maa. Tordan je opisao smrtonosnu krivulju, udarajui odozgo i lijevo prema dolje i desno, mnogo bre nego to se kretao ma Irolgaru suprotstavljenog ovjeka. Taj je pao uz kratki krik, zasjeen po ramenu i prsima. Jo je sloeniju krivulju za istog skoka uinio Gastan, lijevi ma Irolgarov. Njega je on malo zadrao, a onda povukao svom snagom odozdo prema gore i potpuno sa strane. Drugi Ragarov borac pogoen je njime u trbuh i sruio se isputajui ma kojim je htio okonati borbu. Irolgar je istodobno sruio dva svoja protivnika!uvar je Tajne mnogo pretrpio u ovom skoku. Jedva se odrao da ne padne, a morao je pokleknuti pri doskoku. Teko se i sporo podigao na noge, ali ga nitko nije napao.Devet unezvijerenih ljudi poelo je prvi put proraunavati svoje izglede. Oni su jo uvijek bili jaa strana i teko da bi bilo sumnje u kraj ovog krvavog odmjeravanja da je sve ostavljeno stvarnom odnosu snaga. Predojmljiv je, meutim, bio nastup Irolgarov i previe im je suboraca isprueno na mostu, ili propalo dolje u ponor, a da to ne bi ostavilo traga u svijesti ovih ljudi. Slutio sam da im se ini da ne mogu pobijediti i da je bijeg ono o emu razmiljaju.- Dovrit emo ga, momci! - hrabrio ih je Ragar. - Ranjen je i slabi.- Nema spasa... protivnicima Vjere... - zagrmio je Irolgar.Glas mu je bio osjetno zadihan. Bio je iznuren i ranjen. Nee moi jo dugo. Inolsili iza mene se vie nisu uli. Osjeao sam samo njihovo disanje.Irolgar, Irver, uvar Tajne je uinio jo jedan teki korak prema svojim protivnicima. On bi morao zavriti ovu borbu to prije, jer mu vrijeme nije saveznik. Krv se teko vidjela na njegovoj crnoj odori, ali na mostu je ostajao krvavi trag nakon to bi on uinio korak lijevom nogom.Glava mu je ostala pognuta, kao daje na kraju snaga. Ragarovi ljudi su mu polako prilazili rasporeeni po uputama svoga voe. Onda su napali, svi odjednom.Gospodar Urgul-Olgija je kleknuo na koljeno i pokrenuo poznatom brzinom i snagom svoje ubojite maeve. Jo jednom je bio bri od svojih protivnika i odjednom zasjekao u dvojicu najisturenijih napadaa. Dva su Ragarova ovjeka tromo pala na sve krvaviji most.337uvar Tajne nije, meutim, imao dovoljno snage i za obranu. Trec: ma od onih to su neposredno udarali na njega pogodio ga je sa strane u lijevu stranu prsiju. Tek nakon toga, inilo se s krajnjim naporom. uhi opremu i < mosta, to bio i- Nen ljevicom zgrab370ivotinje. Jedan od drvenih vozova s natkrovljem bio mi je vrlo blizu, na ulazu u usjek izmeu Urgul-Olgija i predutvrde.Vratio sam se do Faana. Uloio sam mnogo napora da ga odvuem do tog voza, a jo vie da bih ga podigao na nj. Potom sam drhtavom rukom naao svoj upalja i prinio slabani plamiak platnenom natkrov-lju. Maem sam razderao platno pa je ono palo niz strane voza, tako da e se plamen dohvatiti i drvene grae. Ostao sam tu jo neko vrijeme dok se vatra nije rasplamsala, a cijeli voz pretvorio u buktinju. Nije bilo vie niega to bi vezivalo Faana uz ovaj svijet. Neka mu je prijelaz u taor lak.Pourio sam nazad. Ova e vatra privui uvare Vjere, a ja sam imao jo posla, ovaj put oko Toktasa. Potrajalo je dok mu nisam skinuo odoru i skupio razliitu opremu koju je imao za pojasom. Od odore sam nainio zaveljaj i njime obuhvatio njegovo pokrivalo za glavu, maeve i ostalu opremu i oruje. Zaveljaj sam vezao krajem ueta kojim sam se spustio od mosta. Onda sam se i sam poeo uspinjati uz njega.Nije to bio ni kratak ni lak uspon, ali sam se na koncu, umoran i odrvenjelih ruku, prihvatio ruba mosta i stao se izvlaiti na nj. U posljednji trenutak, moda, da bih izbavio Reu iz pogibelji!Zaboravio sam na Ragara! Kada je Rea podigla most, i on je ostao na njemu. Kada sam se uspravio nakon uspinjanja uz ue, vidio sam samo njegova lea i ruku s maem kojom je zamahivao prema nekome unutra. Rea je oito branila prilaz eremdirgaru i predutvrdi.Ovome mladome goropadniku nisam vie elio dopustiti da mi staje na put. Nisam htio ranjavati svoju aku, a nisam htio ni uzeti mu ivot. Izvukao sam Tara i pljusnuo ga njime pljotimice po glavi. Izgledalo je da sam mogao dozvoliti sebi i malo jai udarac, jer se Ragar samo zateturao i okrenuo na peti, ne isputajui ma.- Nemoj, Rea! - zaustavio sam je da ga ne probode, a svojom mu ljevicom zgrabio zapee kojim je stezao ma i iskrenuo ga. Ma je pao iz njegove ruke, a ja ga jednom pljuskom poslao na tlo meu vratnice predutvrde.- Bude li se micao, udari ga po glavi - savjetovao sam Rei dok sam izvlaio Irolgarovu svojinu iz prosjeka.Uinio sam to u posljednji tren. U usjek su upravo ulazili prvi jahai uvara Vjere, jo uvijek vrui od proteklog boja. uo sam njihovu pjesmu i vrisku, neki su primjeivali ovo ili ono o zapaljenom371vozu, polupodignutom mostu i ubijenim ljudima. Na koncu e naii i na Toktasa i, vjerujem, prepoznati ga. Sudio sam da e ih proi volja za daljnjim borbama nakon to se osvjedoe da im je voa mrtav. Morat e odluiti koga e slijediti u budunosti. Mi ovdje vie nismo imali to traiti.Prije nego to smo se povukli u unutranjost predutvrde, jo sam se jednom obratio Ragaru:- Mislim da ti je ivot jo jednom poklonjen. Tri puta, koliko ja znam. Krajnje je vrijeme da razmisli to e s njim. Ova tvoja srljanja odvest e te u pogibelj i kada nas ne bude u blizini.Nita nije odgovorio. Ostao je ataman bez vojske i nesueni uvar Tajne. Jo juer je vjerovao da moe zagospodariti cijelim Sjeverom, a sada je iukan i potuen, ranjen i sam, ostavljen od vojske i saveznika Brema Dorana.- Neu ti sprijeiti ulaz u predutvrdu - jo sam mu rekao. - Moi e spustiti most kada zaeli i utvrdi da ti nije opasno.Ni ovaj put nije nita odgovorio. Potrajat e dok doe k sebi, ali nisam sumnjao da e ga nepresuna unutranja snaga koju je posjedovao opet usmjeriti k nekom novom naumu. Takvi ljudi ili postaju neto veliko, ili bivaju uniteni pokuavajui to.Nisam li mu i ja bio slian? Opet sam uobliio novo odredite, jo jednom na granici moguega i upravo sam kretao prema njemu: prema Iladonu, izgubljenom linitskom naselju duboko u Fandoru, u Vastalu, zemlji izmeu Urgistala i Ogistala.Irolgarov je zif bio na gornjoj razini, velika i runa ivotinja poput onih s kojima smo sletjeli Faan i ja u ovaj isti Urgul-Olgi. Moda je upravo bio jedan od tih zifova.Uskoro smo pokrenuli eremdirgar i nali se na vrhu kule. Usjeci pod nama pruali su zifu vie no dovoljno dubine da bi mogao sigurno uzletjeti. Osigurao sam Irolgarovu svojinu u gnijezdu na leima zifa, viknuo Rei i oslobodio ga. Kao kamen odapet iz ratnog stroja izletjeli smo iz kule predutvrde. Sunovratili smo se nisko nad glave uvara Vjere to su se okupili oko Toktasova tijela i onda se izravnali, jedva neto ispod razine Urgul-Olgija. Potom sam usmjerio zifa prema istoku i poeo se uspinjati.- Opet smo slobodni, Dir ani! Znala sam, ja sam znala! Reinu oduevljenju nije bilo kraja.372- Sto si to znala, draga?- Da e ih sve pobijediti! Znala sam da e pred tobom pasti i Irol-gar, i Ragar, i svi ti jadni smrtnici!- Jedan jedini kojega sam ja pobijedio je Gar Ragar, Rea anai. ak je i on bio ranjen otprije i nije se stigao braniti. Uope se nisam borio. Faan je ubio Irolgara.- Faan, jadni Faan! Kako mi je ao tog neovjeka! Kako sam se nadala da e se ostvariti Irkenove rijei, tamo na Arktasu: da e se vratiti svojima! Sada smo ga mogli povesti...- Gotovo je s Faanom - rekao sam tupo. - On se zarekao ubiti Irolgara... I preko svih oekivanja, jer vidjela si to je sve u stanju uiniti uvar Tajne, on je uspio. Rekao bih da je mirno primio smrt. Dijelom zato jer se osvetio, a dijelom zato to je vjerovao meni...- Sto ti je to vjerovao?- Vjerovao je da u prenijeti ono to je on znao drugim Fandima. Da u ih osposobiti da se nose s Linitima.- Jesi li mu ti to obeao, Dir ani?- To je deur koji smo zajedno uglavili. Mrnja ljudi prema Fandima treba biti razobliena i otklonjena. Treba meu njima omoguiti snoljivost, ako je suradnja nemogua.- Samo malo, Dir ani! Namjerava li zaista traiti Fande i prenositi im Faanove rijei? Nisi valjda na to mislio?- Nitko drugi to ne moe obaviti. Morat u ja to uiniti.- Poi e na istok, iza Irodala i Vetela? Nitko se nikada nije tamo uputio sam, a ni s vojskom, otkako je pao Vetel. To je jednako bezumno kao to je bilo izazivati uvara Tajne!- Nije tono, Rea anai - rekao sam blago. - Zar ti nisam rekao, jo u domu Rosa Mekora u Andoru, da sam doao otamo. Proao sam kroz Zemlje smrti i preao rijeku Gul. ak sam upoznao i neke Fande.- O, svemogui boe! Jo jednom sam zaboravila da sam privremena druica Kinelova, naeg boga i utemeljitelja svijeta! Oprosti mi, jer se uvijek iznova dam prevariti tvojim ljudskim izgledom.- Nisam li ti, u svojstvu boga, zabranio da me smatra bogom?- O, Dir ani! Kinele, boe! Kako si ti velika nepoznanica! Kako se ja bojim za tebe zbog svih tih pogibelji u koje upada, i kako se bojim da e me jednoga dana ostaviti i otii meu zvijezde! Priprosta Alta-anka ne pripada bogovima!373- Rekao bih da moe prepoloviti svoje strahove. Ako sam bog, ne mogu stradati u pogibeljima, ako nisam, ne moe me izgubiti. Da ti kaem iskreno, ja sam cijelo vrijeme zazirao od svoje priprostosti, od one veere kod tebe u Andoru nadalje. Bio sam prljav i neprilian kui u kojoj si me ugostila...- Kojeta! Onaj koji se sputa po zraci svjetlosti meu nas smrtnike je iznad svih plemia ovoga svijeta!- Hoe li da i tebe povedem meu zvijezde jednoga dana?- Obeava li mi to?- Zar se boga pita takvo to?- Hou, sigurno da hou! Kad bi to moglo biti?- Ve letimo, Rea anai. Irolgarov zif leti i nou. Moemo biti meu zvijezdama ve sljedee noi.- Podmukli Adrase! - munula me je u lea. - Ti se ruga sa mnom! Nasmijao sam se, a ona me je uhvatila oko vrata. Bio sam naprijed,blie vratu zvijeri i drao se za zifovu grbu, dok je Rea sjedila iza mojih lea, u gnijezdu zifove mladunadi. Opet sam osjetio onu poznatu milinu koju je proizvodio Rein dodir, njezina blizina ili pogled, milinu kojoj sam se toliko dugo pokuavao izmaknuti. Bezuspjeno. Mada se u sebi nikada nisam oslobodio zebnje da mi ona nije suena i da u je najednom mjestu i u jednom trenutku izgubiti. Kao to se i ona bojala da emo se ubrzo rastati.Dugo, dugo smo ostali bez rijei, pripijeni jedno uz drugo, ona uz moja lea, ja razmiljajui o svojoj sudbini, ona vjerojatno o svojoj.- Sada imamo zifa, Dir ani - rekla je poslije dugo vremena. - Letjet emo iznad vojski i nesigurnih cesta. Ubrzo emo biti u Vastalu. Ubrzo e znati sve o sebi.- Bit e to dug i teak put. I opasan, usprkos zifu.- Ne pokuavaj me odvratiti. Zar bi me htio ostaviti, nakon svega to smo zajedno proli, ine rei mi svoju tajnu?- Ja bih ti se sigurno vratio.- Ne, Dir ani. Ii u s tobom. ak i k Fandima, ako treba. Ja sam Kinelova pratilja u ovom svijetu. U dobru i u zlu, u lagodi i u opasnosti. Neka bude tako. Jednog e se dana govoriti o meni. Za treeg svog silaska Kinel je za svoju pratilju izabrao Reu Renon.- Tko mi je bila pratilja za drugog silaska?374- O tome se nita ne govori. Vjera to ne spominje. Valjda se smatra da je bog neto toliko uzvieno da mu ne treba druga dua, niti da ima potrebe ljudskih bia.- Neto ti nisam rekao. Ovo je moj tajni silazak. O tome nitko nita nee znati.- To emo jo vidjeti. Promijenit e miljenje kada sazna sve o sebi. *- To mi se ini budalastim. Bog koji je sam sebi nepoznanica...- Saznat e i o tome. Sada, kada nema Irolgara, morat e ponovo ustrojiti ovaj svijet na temeljima pravde i potenja. Nema vie ni Atagi-ja, ni Iole Alidad da ga prljaju svojim gnusobama.- Misli li da su Indar, Ragar i Doran bolji izbor? Priekaj da se ustale na vlasti i vidjet e ponovo iste stvari.- Toktas je bio iza Irolgarove obrazine, zar ne? Vidjela sam ga s vrha mosta dok si ti povlaio svoj zaveljaj. Nije me to osobito iznenadilo. On je bio sposoban za tako velike naume. Irolgar se inio nezatienim, a imao je iza sebe pola sjevernjake vojske!To je zasigurno bilo tono. Irolgar se svojski trudio okruiti se silom ovoga svijeta, agmama vojske i poloajima. Umalo je ujedinio sredite moi u Andoru i ono u Urgul-Olgiju. Da nije ubijena lola Alidad, moda bi uspio ujediniti cijeli linitski svijet. Za dlaku mu je to uspjelo. Da je gospodarica Juga ostala iva, a da Gar Ragar nije preivio svoj bijeg od Ira Indara u Aranimu, svijet bi bio drugaiji. Lines bi moda bio ujedinjen, a Liniti pozvani na nova krvoprolia na Istoku. Tamo bi, sudim, imali privremenih uspjeha i slomili se za tri, pet ili deset godina. Tko zna to bi tek iz toga proizilo.Mislim daje dobro da se to nije dogodilo. Ljudi su dobili novu priliku razmotriti svoj poloaj i odrediti se trezvenije prema Fandima. Kupili su vrijeme, jer ne vidim tko, kako i kada bi ih mogao opet povesti u vojne u Fandor.Otkriem daje Toktas iza obrazine uvara Tajne mnoge su se stvari pojasnile u vrzinom kolu spletki i progona koji su me pratili otkako sam dospio u Andor. Otpala je dvojba o tome tko nas je zaskoio u Tn-garu Linesa' i ubio Tula Titana. Irolgar je od Titana uo za mene i odluio nas smaknuti obojicu. istim sam sluajem to preivio, pa me je Toktas jo jednom pokuao ubiti u tamnicama Itagira, pogotovo nakon to je za mene doznao i Atagi i htio iz mene iupati sve o dogaanjima u Tngaru Linesa'.375Ve je onda Toktasu moralo biti jasno tko sam. U njegovim sam oima bio najvea smetnja ujedinjenju Linita i ratu s Fandima, jer je mislio da mi je zadaa vratiti Linite k zvijezdama, ma to se krilo iza toga. Zato se toliko uzbudio kada me je nanjuio u sutjesci Duldura, zato me je ekao na Anarturu i traio potpuno izvjee o meni od Kora Darmana!Jesam li i prije mogao dokuiti da je Toktas Irolgar? Njih su se dvojica esto javljali na istim mjestima: oko Arakana, iznad Arola, primjerice, i u Tartasu. U ingarinu kupalitu na Olibalu Toktasa je od gnjevnih razgibavaa spasio Anakar, ovjek koji je donio tisuu zlatnih laa Arlaku u Galigal, kao plau za nove Irolgarove maeve.esto sam se pitao to e Irolgaru novi maevi. Sada sam i to razumio. Ta su dva maa trebala Toktasu, jer je on izgubio najmanje jedan u sutjesci Duldura, nakon to se sukobio sa mnom. U toj je sutjesci kasnije taj ma naao jedan mladac iz Nada Linesa i donio ga sa sobom u Aranim, kada je Atagi svoje uzdanice zvao u pomo. Bio je to onaj isti ma koji je kasnije naao Arih Danbol i drao mi ga pod vratom u svra-titu pod zidinama Kul-Kinela^ Dvojici koji su se njime sluili taj je ma donio smrt, u skladu s vjerovanjem da se razdvojeni maevi dil-indula ne smiju koristiti.Ve sam u Galigalu, a jo lake kasnije u Kul-KInelu, mogao dokuiti tko je uvar Tajne. Anakar koji je spaavao Toktasa mi je takoer mogao biti putokazom. A Irolgarovo uilite Irkol-Gi u Ondolu, rodnom gradu Toktasovu? Na koncu i upiranje Toktasovih uvara Vjere da razbiju opsadu Urgul-Olgija. Da sam povezao sve ove sitne znakove, mogao sam ranije, moda i davno prije, dokuiti pravu prirodu Irolgarovu.O samom sebi nisam se vie usuivao ni razmiljati. Usredotoio sam se na svoje odredite: Iladon u Vastalu, sada kada sam bio slobodan uputiti se kamo elim i kada sam posjedovao sredstva za to. Moje novo odredite bilo je toliko daleko da ni sam nisam znao kojim u putem doi do njega. Imao sam samo ogranieno znanje o upravljanju zifom, a vrlo slabo poznavao Lines, pruanje njegovih gora i ravnica. Trebao bih se domoi Almasa, a do njega bih mogao doletjeti s Kalkala, to smo pokuali napraviti u suprotnom smjeru nakon bijega iz Olidora i uzleta s Ver-Hatala. Nismo u tome uspjeli i pali smo u Tal-Kizik. Takve promaaje ne bih smio vie sebi dopustiti.Kako u, meutim, dospjeti do Kalkala? To se gorje nalazilo iznad Arola, sjeverno od Aramala. Do njega bih trebao preletjeti cijeli Aranim.376se a..ihto bih trebao slijediti? Nisam se mogao tek uputiti prema sjeveru, bez nekih putokaza i uporinih toaka. Samo maleni otklon od zamiljenog pravca, a nije bilo naina da se nepogreivo drim uvijek istog smjera, mogao bi me, kada su u pitanju takve daljine, odvesti drugamo, a ne tamo kamo sam zamislio. Mogao bih se lako izgubiti u golemim prostranstvima i upasti u nove neprilike.Zbog toga se nisam odluio okrenuti zifa nalijevo, prema sjeveru. Daleko u pozadini, zdesna i prema jugu, nazirale su se nazubljene Sege-tolehetske planine, a ispod mene, ponekad vie desno, ponekad lijevo, protezao se Irktur, cesta kojom smo proli dva puta, po jednom u svakom smjeru. Oni su mi bili oslonci u koje sam se pouzdavao. Nisam poznavao drugih cesta i drugih planina u Aranimu, jer ih nisam imao kad upoznati.Jednom u se ipak morati odluiti. Slijedei Irktur, dospjet emo tamo gdje smo ve jednom bili, u Kul-Kinel, najvei grad u Aranimu i na svijetu. U Kul-Kinelu su stolovala Dvanaestorica i Ostan Kormor-man koji je ekao da naslijedi Irolgarovu odoru i maeve. Kul-Kinel? Zvijezde Kinelove!Protrnuo sam do kostiju. Zar su me to okolnosti upuivale upravo na to terdnsko gnijezdo, koje bih trebao izbjegavati vie no bilo to drugo? Je li me to kob vodila ba tamo, jednako kao to me je vodila u Urgul-Olgi iz Irilina, a ja to nisam htio sebi priznati, kao to me je vodila iz Arakana na vrh Karumala, je li to isti onaj zov koji sam posluao kad sam ostavio Arama Tara i uputio se iz Iladona Vastalom na istok, u bezumnu pustolovinu koja me je izvukla iz Meustijenja?Dopustio sam sebi razmotriti i takvu mogunost. Zato bih se bojao Dvanaestorice? Nisam li ja Kinel i ne donosim li naslov Irplgara najboljem od njih, ininu Irkol-Gija, Ostanu Kormormanu? Nije li moja dunost poi upravo k njima i upoznati one koji upravljaju Linitima?Unutranja toplina me je preplavila, a dvojbe se rastakale i rastoile. to sam vie o tome razmiljao, Kul-Kinel i Dal-Denoni, Dom Dvanaestorice, su mi se inili sve nezaobilaznijim odreditem. Dapae, proela me je jednaka bodrost i samopouzdanje kao i onda kada sam s insulskom odjeom uao meu uvare Vjere u Arakan i sjedio s Orisom Tormanom, dok su Toktas i Atagi govorili pred postrojbama.Kao daje itala moja premiljanja, Rea me je upitala:- Kuda emo sad, Dir ani?377- Ne poznajemo Aranim. Ne usuujem se uputiti na sjever. Ara-nim je prema Aramalu sve uravnjeniji i nii. Ne znam ni kolike su to udaljenosti.- Ovim e smjerom uskoro doi do Kul-Kinela. elimo li ga obii, bolje je da smo blii Segetolehetu.- Razmiljao sam i o tome. Segetoleheta se moemo drati sve do Ozoda. A to potom? Time emo opet ui u Ordon.- Morat emo izabrati neto od toga, Dir ani.- Nijedno ne obeava mnogo...- Hm... Nije ti svojstveno to zdvajanje. Neto si odluio, znam to... Ne... ne misli, valjda...- to, Rea anai?- Misli li zaista sletjeti u Kul-Kinelu? Tamo su Dvanaestorica, slijepo odani Irolgaru! Nema nam opasnijeg mjesta na svijetu od toga!- Kad bolje promislim... Kul-Kinel... To nije loa zamisao.- Upravo otamo moramo bjeati!- Zato? Ja donosim ostavtinu Irolgarovu. Sprijeio sam da se otkrije tko je on. Dvanaestorica bi to trebala uvaavati.- Oni e te ubiti da bi to zauvijek ostalo tajna! To e im prvo biti na pameti!- Zar Kinela, Rea anai?- Ne ali se, Dir ani. Najprije zavladaj, neka te svi priznaju Kine-lom, a onda e podiniti i Dvanaestoricu.- Ne trebam ih podinjavati. Sluat e me i ovako.- Kako u to moe biti siguran? Oni su neosporna vlast u Aranimu. Budi uvjeren da tu vlast i utjecaj ne kane ni s kim dijeliti!- Ne elim im se nametati u upravljanju, niti ograniavati vlast. Osjeam da moram poi k njima. Moram govoriti s njima o upravljanju Linitima i odnosu prema Fandima. Dugujem to Faanu.Doista sam utio taj unutranji glas, slabani poriv koji sam nauio prepoznavati i slijediti. Je li to glas ata-indulov, ili nagovjetaj zeda? Privlai li me opasnost sama po sebi, jer je ona, nakon to sam toliko dugo ivio u njenoj sjeni, postala opojnom i vabeom, kao to asirov cvijet mirisom zove u smrt?Negdje ispred mene, iza obzora koji lei na blagim breuljcima i valovitoj ravnici, nalazi se najvei grad na svijetu i u njemu Dom Dvanaestorice, palaa dvanaest dil-indula koji po nekom starom zakonu378ot-upravljaju Aranimom. Jo samo oni imaju nekakve vanosti za Araton i sve Linite u Linitskim zemljama. Nekad davno takvu su vanost imali ingari u Alarimu, a potom Irver, uvar Tajne. Svi ostali, ordonski ingari u Tartasu, novi samozvani ingari u Andoru, a jo vie mali vlastodrci dananjeg svijeta, poput Ragara, Darmana ili Dorana, zaokupljeni su samo svojom vlau i borbom za nju.Dvanaestorica u Kul-Kinelu moraju odluiti to e uiniti u svijetu koji je sloeniji i nepredvidljiviji no to je bio juer. Novi Irolgar morat e se u danima koji slijede obratiti inolsilima pod Urgul-Olgijem i pruiti im neku novu utjehu u svijetu neispunjenih proroanstava i razoaranja u stara vjerovanja. Stari tvrdokorni stav prema Fandima mogao bi donijeti mnogo patnje i njima i Linitima. elim li ita od toga promijeniti, morat u i sam biti tamo gdje se utemeljuju odluke koje se odnose na budunost Linitskih zemalja i Aratona.- Zar ne misli da bi nam Dvanaestorica mogla dati korisnih naputaka oko daljnjeg puta? - rekao sam okreui se Rei i privlaei joj se u zaklon gnijezda.- Ne ali se, Dir ani. Ja... ne znam to bih rekla... Moda je i bolje da ne govorim, jer me svejedno nee posluati. Jo uvijek sam zbunjena. Previe sam se nauila na tebe i previe izgleda ovjekom da bih te drala bogom... A previe je dokaza da si bog da bih te drala ovjekom...Stavio sam joj ruku na rame i pogledao je u oi.- Je li mi potrebno pozvati se na poslunost bogu... ako bih te elio poljubiti?Oi su joj se zacaklile prije nego stoje skrenula pogled.- Tu elju ispunit u i bogu i ovjeku, ako je on Kinel.Zadrao sam je u naruju za trenutak, utapajui se u tim dragim, tamnim oima. Onda smo se sastavili, kao da smo oduvijek bili jedno i onda se nekim nesretnim sluajem razdvojili. Rea Renon je moje meso i krv, dio mene i moga ivota, moj ivot sam.Imali smo jo mnogo vremena do Kul-Kinela, a ipak premalo da bismo ga izgubili u zdvajanjima o opasnostima i tekoama. Nad nama se irilo plavo nebo proarano nakupinama oblaka, a pod nama ugibalo meko perje najvee ptice na Aratonu. Je li to na koncu i meni zed okrenuo svoje ljepe lice?Znao sam da mukama i naporima jednom dolazi kraj, a novo me je iskustvo uilo da on jo bre dolazi zadovoljstvu i ugodnim trenucima.379Neur se sputao k obzoru, prema brdima koje smo nedavno preletjeli, kada se pred nama otvorila prostrana ravnica, obrubljena s blie strane strmim padinama. Novi su se goroviti vrhunci dizali prema naprijed, a malena se rijeka vidjela u pozadini. Veliki grad pruao se od rijeke k planinama i uzdizao uz obronke brda.Prepoznao sam ta mjesta, iako sam ih sada gledao iz zraka. Prepoznao sam Fergaz, opasni prijevoj niz koji sam se spustio i sljedei dan opet uspeo, rijeka na istoku je Termal, Zelena rijeka o kojoj mi je priao Otag, a grad je, dakako, Kul-Kinel, Vrata ka Kinelu, kako bi. glasio nezgrapni prijevod na Prvi jezik.Veliki grad se doimao jo veim iz zraka. Bilo je to zbog samog pruanja Kul-Kinela, jer je on rasprostro svoje ulice, trgove, javne zgrade, palae i kue na oba obronka brda, pa se onaj dio s druge strane nije ukazivao onome tko mu je prilazio cestom. Mogao sam to sagledati sve bolje i bolje.Pred nama se ukazao kruni vijenac planina i uzvisina koje su zatvarale brdovitu dolinu u ijem se niem dijelu otkrilo prekrasno jezero plavozelene boje. Ovaj je vijenac bio doista strm i gorovit na daljem kraju, a na mjestu blie nama bio nalik na kosinu koju je lako svladati hodom. Kul-Kinel se dijelom razvio unutar krunog vijenca brda, uz jezero, a dijelom se proirio preko ovih manje strmih padina, kao da se prelio preko mjesta gdje je ovaj lanac uzvisina bio najnii i najmanje strm i spustio se izvan njega do ravnice.Jaki i visoki zid branio ga je s vanjske strane ovog kruga brda. S desne, june strane, brda su bila toliko strma i stjenovita da se zid, zati-tivi ono to je tititi trebao, tek naslanjao na okomitu hridinu. S lijeve strane, padine su bile blae pa se i zid uz njih uspinjao i nastavljao vrhom ovih uzvisina, sve dok i one nisu postale toliko strme da tu vie nije bio potreban.Na je zif sada nadletio zidine, jo uvijek na velikoj visini. Rea je uskliknula drei se za moja lea. Prekrasan je bio Kul-Kinel gledan iz zraka, posebno njegov dio uz jezero. Cijela obala je bila oploena svijet-losmeim ulatenim kamenom, a Neurove su se kose zrake zrcalile o tom oploenju, sada kada smo preletjeli obalu.Ureena se obala stubama sputala do jezera, pa i ispod njegove povrine. Podalje od vode dizale su se velike palae i javne zgrade. Sve su one bile okrenute jezeru i prostranom trgu uz njega. Posvuda je mnogo380perivoja i sjenica, a vjeti su graditelji propustili vodu jezera u ograene sabirnice ispred najvanijih zgrada, pa su se one zrcalile u toj mirnoj vodi. Neobino se doimao taj trg. Na njemu su se mijeali voda, zelenilo i rad ljudi, kao da graditelji nisu htjeli do kraja istisnuti prirodu iz okoline ovih palaa, neslino Nandoru, Korimoru, Andoru, Tartasu, Indultalu, Galiga-lu, Ondolu i Alarimu, gradovima koje sam do sada upoznao.- Dal-Denoni! - viknula je Rea pokazujui rukom na najvee zdanje u sreditu ureene obale. - Moramo li tamo, Dir ani?Ve smo bili daleko nad jezerom kada sam spustio zifa i okrenuo ga nalijevo. Preko ramena sam pogledao u pravcu Reine ruke i naao nae odredite: palau sjajnih zidova okruenu vodom i zaposjednutu zelenilom, jer se pravi perivoj pruao ne samo oko nje, ve i na njenim gornjim razinama. Iznad svih stabala, meutim, uzdizalo se djelo ovjeka: dvostruka kula eremdirgara, jedino pristanite za zifove nama u dogledu. Taj je prizor otklonio sve dvojbe o tome gdje smo trebali traiti nae odredite.- Ako i ovaj put ostane iv, Dir ani - uznemirenim se glasom javila Rea - neu vie dvojiti da si bog. Opet se bojim. Ne mogu sebi pomoi.Uhvatio sam je za ruku. Dlan joj je bio znojan. Zif je iziao iz okreta, ustaljujui se na novoj visini s koje sam ga mogao navesti na slijetanje.Progutao sam i ja. Jutros sam vidio kako udara Toktas. Ovdje me je ekalo dvanaest najboljih linitskih boraca nakon njega. Nisam imao nikakvih izgleda u borbi protiv njih, odlue li me unititi. Lijevom sam rukom i nesvjesno zgrabio ogrlicu oko moga vrata, nisku od ilbovih zubi.- Faan... - promrmljao sam opinjeno gledajui prema Domu Dvanaestorice. - Daje sada Faan sa mnom...Sam sam... Rea i ja... Pogibelji u koje ulazimo plaaju se. Sve skuplje i skuplje.Preda mnom je bio eremdirgar iji je vrh blijetao na zalazeem Neuru. Okrenuo sam zifa jo jednom tako da smo dvostrukim kulama prilazili sa sjevera. Tek sam sada zapazio ono to sam mogao primijetiti i ranije da mi nije smetao Neurov sjaj. Zar sam mislio da e eremdirgar biti otvoren i spreman primiti me? On je doista i bio zatvoren, eljeznom reetkom spreavajui zifu sletjeti na dizalo!Ve sam posegnuo za uzdama, elei podignuti zifa i odustati od sputanja kada se eremdirgar pokrenuo. Reetka od kovine skliznula je i oslobodila prilaz kad smo ve bili jedva pedesetak kala daleko.381- Dir ani... - zaustila je Rea, ali ju je glas izdao.Stresao sam se i ja. Jesam li dobro procijenio kretanja zeda? Jesam li pravilno razumio Faanovu poruku iz taora?Vie nije bilo povratka. Zif se ve nalazio na vagi eremdirgara i propadao dolje, k Dvanaestorici i usudu koji nam se jo nije otkrio.382Devetnaesto poglavljeVjeraOtrim zifovim tko promatra okom zeleno more do obzorja vidi i nita drugo u krugu irokom.Meu kronjama rijetki su prekidi, ovdje gdje Telen sasvim sporo tee, dalje na sjever od gorskijeh hridi,a jo ni blizu mjestu gdje ga sijee Aramal moni, voda sviju mati; u sjeni ume, gdje sunce ne pee- o tom iz zraka nita nee znati -i druge vode uz Telen se kriju: desno, uz Dulnu, movara ga prati,kojom se ljudi kretati ne smiju; sa zapada, pak, pritjeu mu vode niz aranimsku kosu to se sliju.Iz zraka, od njih, jedna oi bode: zastrta nije umom kao druge; pitome ravni koje oku gode010383- Prosudimo jo jednom o onome to smo maloprije vidjeli i o emu smo govorili - nastavio je Gez Aknar sjedajui na kraj svoga stola.Orada Anakran je gotovo uspjela u svojoj nakani. U jednom je trenutku sve bilo vrlo neizvjesno i moglo se razrijeiti na oba naina. Infar Antel je prozreo opasnost i nesmiljeno je obranio svoje ivotno djelo. Uspio je ustrojiti odanu skupinu oko sebe i Ramona Orama, sastavljenu mahom od 'sinova Aratona', i zatrti pobunu koja se nije pravo ni razmahala. O presudi nad Oradom i njena dva letaa njegovi Liniti nisu ni znali sve do dana smaknua. Pojedinosti ne znamo, ali vjerujemo da je velika veina ljudi prosvjedovala i osudila taj in. Bilo je prekasno.Da Infar Antel nije okupio dovoljan broj vjernih ljudi, a uvjereni smo da ih nije imao ni stotinu, ili da se meu puanstvom doznalo to mu je namjera, on vjerojatno ne bi uspio. Da gaje Orada onemoguila silom, mi ne bismo sada raspravljali o aratonskom sluaju. Ona je za to imala sredstava, ali nije posegnula za njima. Ne bi to uinili ni drugi letai. Ako bismo danas poto poto htjeli traiti njen propust, onda bi se on mogao nai samo u njenu pristajanju na sastanak u zatvorenom krugu. Da se to razraunavanje odvijalo javno, Antel vjerojatno ne bi uspio.Ostaje alosnom injenicom da je i ta prilika propala u nepovrat. Infar Antel je obranio svoj san. Ne znamo mnogo o razdoblju koje je uslijedilo neposredno, osim da se njegov ugled tim inom jako srozao. On je preuzeo punu odgovornost za ono to se dogodilo.Linitska zajednica suoila se tada s pitanjem nazivne i stvarne vlasti. Jednu aratonsku godinu nakon Oradine smrti Infaru Antelu je zabranjeno uplitanje u javne poslove i oduzete su mu sve poluge vlasti. Ramon Oram se takoer okrenuo protiv njega. On je postao prvim izabranim upraviteljem Linita u Drugom razdoblju, unato tome to je -vidjeli smo - prije toga podupirao Infara Antela.Sam Infar Antel proveo je ostatak ivota povueno i nezapaeno. Neko je vrijeme bio izrazito neomiljen, ali ga je njegovo djelo postupno izvuklo iz omraze i uvuklo u povijest Linita koja je tek nastajala. Umro je u krugu svog benasa dvadesete godine po njihovu raunanju vremena. Prije nego to je umro, sastavio je oporuku koja je primljena raznoliko, ali je s vremenom prihvaena kao svetinja. O tome emo jo govoriti.Rekao sam da znamo vrlo malo o dogaajima koji su uslijedili. O tome znamo ono to je uspjela prikupiti Ononova momad, nakon to384je on prispio na Araton. On je dobio uvid u pisane izvore Linita i umnoio izvornike.Nakon pokolja letaa u Dorimoru, Liniti su bili prisiljeni vratiti se turobnoj svakodnevici. Zasigurno je opet bilo maloduja, beznaa i samoubojstava, ali je ivot odnio prevagu. Prvenstveno pri tome mislim naOUorubom su toku koji poput pruge daleku umu s rijekom Jelen spaja; obli breuljci doline te duge 020jedina golet cijelog su tog kraja; al' katkad i te pustare se prte vlasti U' asti hoe li se sjaja!Godine petsto trideset etvrte, prvoga kruga, dvadeset devetog tonbasa dana, oko te se crte,preko proplanka, umi preotetog, to potok mali Valvalaje ini, skupila vojska Junog Carstva svetog, 030rasprostiru se u punoj silini po brdima svim od Valvale juno; gotovo istom, na drugoj padini,to se otvara spram sjevera kruno, od ruba ume, sputaju se hodom i irei se, uz rijeku uzduno,andorske agme, pod maglenim svodom, uzornim redom kreu se nadolje i staju tamo, sto kala pred vodom.Izlaze najzad na to bojno polje Andora voe, Anhor im na elu; 040s omrona on e promotrit okolje.385to da su sve vie starije Linite, one koji su nekad ivjeli u Gradu sunca, zamjenjivali mlai, oni koji su roeni nakon Soranskog udesa i Prisege iz Rabula. Ovi drugi nisu odvie tugovali za onim to nikada nisu iskusili, ve su se uhvatili u kotac sa svakodnevnim ivotom. U njihovoj je svijesti Prvo razdoblje postalo doba prvobitnog blaenstva iz kojeg su ispali zbog grijeha svojih predaka. U to su vrijeme lijenost i slab porod smatrani najveim grijesima, pa je to pripisivano iteljima Grada sunca.Sve su te prie u to vrijeme nepovezane i nestalne, prepriavaju se od usta do usta i polako ulaze u predaju. One e, zajedno s oporukom Mara Antela, postati jezgrom nove vjere koju je zatekao na Aratonu Onon.Liniti su zaista i ustanovili novi grad na mjestu gdje su doskora tek napasali stada za ljetnih vruina. Dobio je ime Irbol i bit e uspjeniji od Dorimora koji je utemeljen na loem mjestu i bez znanja o tome gdje bi grad trebao biti.Izmeu Dorimora i Irbola bilo je oko ezdeset ili sedamdeset kilometara, po Ononovoj procjeni. Izmeu ta dva mjesta sagraena je i prva linitska cesta da bi se po njoj mogle kretati zaprege. Konji i zaprege, to su postala prijevozna sredstva u Linesu!Neki od benasa, poglavito oni koji su se bavili stoarstvom, preli su u Irbol. Dorimor je postao sreditem zemljoradnje. Trgovina se podrazumijevala.Irbol je dobio svoga upravitelja, pa se postavilo pitanje sredinje vlasti. Svaki je benas imao odreeni broj glasova, ovisno o svojoj brojnosti, pa su na taj nain birani ljudi u Vijee iskusnih i Vijee pravde. Vijee iskusnih biralo je vrhunskog upravitelja Linita, onog koji bi vodio cijelu zajednicu i brinuo se o njezinu opstanku.Ova se zajednica konano uobliila u tridesetim godinama. U to vrijeme jedva daje bilo jo koga tko bi se prisjeao Grada sunca i ivota u lagodi i obilju Prvog razdoblja. Opeprihvaene vrijednosti postale su predan rad, okrenutost benasu i iroj zajednici, trezveno razmiljanje, mudrost, ljubav prema djeci, iskrenost, umijee pripovijedanja i pjevanja, najee junakih pjesama o Infaru Antelu i sjetnih o izgubljenom zlatnom razdoblju.Ramon Oram izabran je za upravitelja na razdoblje od deset godina. Svake godine, meutim, Vijee iskusnih moralo je dati prolaznu ocjenu njegovu upravljanju da bi on zaista i ostao na vlasti. On je tada morao uvjeriti Vijee da e i dalje ostati dobar upravitelj. Ako u tome ne bi uspio.386iz iH. n-iiniDd raik 9d bijo uvijek mu je ostavljena godina vladanja za koje je imao priliku popraviti se, a tada bi Vijee saslualo njega, ali i druge natjecatelje za to mjesto. Ramon Oram izgubio je svoje upraviteljske ovlasti nakon deset godina, dvadeset sedme godine Drugog razdoblja. Samo je jedne godine morao"Ja vidim, Gare, na ovome dijelu, da neprijatelj ne prilazi blize. Stoje i dalje oni im na elu.""Magla i oprez ine ga da gmie; nee ni Odrak da bezglavo srlja! Priekaj malo, magla se ve die ", *mirno e Tartor, gledaju gdje mrlja vue se bijela izmaglice dolom. Daleko motre, on bradu protrlja. 050"Da, ingar ani, s asnom ti dozvolom, ako je bila jalova nam elja da emo lako izazvati prolomnjihova bijesa, neka nam veselja, jer teko im je ekati na miru, pa sudim da e njihova proelja,zahvaljujui oholu preziru, kojim im vojska smrdi gdje god stigne, - vidi sad tamo, bolje se naziru - 060krenuti naprijed im se magla digne; pa prilika e sluit nam se sama da i gordi Jug glavu zemlji prigne!""Suprotstavi li uzbrdo se nama? Oekivati previe ne treba... Protivnik naom mudrou se slama.387braniti svoj nain upravljanja pred Vijeem iskusnih i tri druga natjecatelja. Po isteku deset godina natjecao se za sljedeih deset, ali ih nije dobio. To je mjesto tada osvojio Antar Urgul, utemeljitelj Vjere kakvu je na Ara-tonu zatekao Onon i veliki promicatelj Infara Antela i njegove oporuke.Urgul je postao upravitelj Linita dvadeset sedme godine nakon Udesa. U to je vrijeme samo tisuu esto ljudi ivjelo na Aratonu, jedva neto vie njih no u vrijeme kada je tamo bila Orada. Vjerujemo da ih je tisuu sto ili tisuu dvjesto ivjelo u Dorimoru, a ostali su se okupili u Irbolu. Puanstvo je na Aratonu sporo raslo, nakon to se othrvalo stalnom smanjenju u prvih petnaest godina po Udesu i razdoblju ravnotee u broju roenih i umrlih.Pokazalo se daje Dorimor podignut na neprikladnu mjestu. Razina jezera Utan znala se podizati i sputati, plaviti usjeve i kue ljudi, a potom ostavljati nezdrave barutine. S vremenom su se ljudi povukli od obale i izgradili svoje domove na obroncima breuljaka oko jezera. Njihova polja su, meutim, jo uvijek ostala ugroena.Antar Urgul je shvatio da su Liniti jo uvijek u vrlo tekom poloaju i da im je opstanak jednako upitan. Ugroavala ih je priroda, bolesti i tekoe u ovladavanju vjetinama koje su poeli upoznavati tek prije nekoliko desetljea. Antar Urgul nije zaboravio ni na Galaktiku upravu i opasnost koju su za njegovu zajednicu predstavljali letai koji e, posve sigurno, jednoga dana biti tu sa svojim svemirskim brodovima. Linitska je zajednica, smatrao je on, trebala duevnu potporu, udoree i tenje koji e proizlaziti iz njihove prolosti, jedinstveni pogled na svijet koji e ujediniti ljude i vezati ih uz svijet u kojemu su odluili ivjeti, a nakon to je poriv za golim opstankom na njemu poneto popustio.Osnovu svemu tome Urgul je naao u Antelovoj oporuci. Tamo je 'otac Linita' oporuio ljudima da se imaju boriti za svoj svijet. Priroda, Galaktika uprava i Fandi, svi su oni opasni za opstanak linitske zajednice. Kao to se on borio da Araton pripadne ljudima, jo od vremena NiteManar i Prvog razdoblja, tako se i novi narataji moraju za to boriti. On je odkrinuo vrata koja vode osvajanju Aratona, na mlaim naratajima je da to osiguraju i zadre. Muke i tekoe s kojima su ljudi suoeni u svakodnevnom ivotu privremena su pojava dok ljudska zajednica ne pone napredovati i razvijati se. Infar Antel je posebno ustrajao u potrebi da se Araton obrani svim sredstvima i da ljudi ne dopuste da ih Galaktika uprava od toga odvrati.388slikama, onima koje su jo preostale nakon Udesa. Sve to podsjea na njega, ili nosi njegov peat, a to su reci koje je on pisao, predmeti kojima se sluio, mjesta koje je pohodio - ako su dostupni i zna se za njih -najvee su svetinje ljudima u Unesu*Gotovo sam se zagrcnuo nakon posljednjih Gezovih rijei! Ja sam smatran bogom, oboavan od tih jadnih i napaenih ljudi koji su potonuli u neznanje i priprostost! Gnuao sam se toga, iako sam znao da su oni to uinili radi svojih razloga, da bi odgovorili na tekoe pred kojima se nala njihova zajednica i da bi joj omoguili bolje izglede u budunosti, upravo ono stoje Galaktika htjela unititi i zbog ega je ubijena Orada Anakran.Jesam li nosio i njenu krv na svojim rukama? Da sam sve te ljude uklonio s Aratona, ne bi ni ona stradala. Ne bi, u tom tako sretnom i izmatanom sluaju, bilo ikoga da spletkari protiv Uprave i letaa i zari-e se onemoguiti tenje onih koji bdiju nad Galaktikom. Nitko ne bi tada smatrao mene bogom. Svojom sam grekom sam to omoguio.- Znai li to da se izgubila uspomena na Kinela kao obinog smrtnog bia koje je bilo na Aratonu da bi s njega odvelo ljude koji tamo nisu smjeli ostati? - upitao sam sabrano.- Na neki nain - odgovorio je Gez Aknar. - Moe li ti to bolje opisati, Parite?- Kada sam ja doao - Parit je poeo vrlo usredotoeno - Kinel je tovan kao praotac ljudi na Aratonu. On ih je tamo doveo i otkrio im je svijet kojeg su oni - tako su vjerovali - ve jednom posjedovali i zbog nerazumnog ga grijeha izgubili. Upravo zbog te Kinelove privrenosti i naklonosti - jer on se izborio da Araton pripadne ljudima, protiv volje drugih bogova, ili neke stare presude kojom su kanjeni i kojom su ga izgubili - upravo zbog toga Kinel je omiljen i postavljen u sredite li-nitskih vjerovanja.- Liniti takoer vjeruju - nastavio je Parit Jamakana - da e se Kinel i trei put spustiti na Araton. Tada e neporonima vratiti blaenstvo Prvog razdoblja, a ostale protjerati na Goor, Sunce zla, gdje su svi oni bili dok im nisu podarene ume i livade Aratona.Drugi Kinelov silazak, to to smo vidjeli na Gezovu prikazu juer, doveo se u vezu sa Soranskim udesom. Kinelu je, kao boanstvu, budunost poznata, pa je on, skrbei se za ljude, pohitao na Araton upozoriti ih na Udes. Liniti nikada nisu zamjerili Kinelu to nije sprijeio Soran-ski udes. U njihovu vjerovanju postoje sile monije od bogova, one390Ara ton - Knjiga treautjelovljene Tvorevim stvaralakim inom, a to su zatvoreni krugovi razvitka u prirodi, ivoj i neivoj, i ishodi takvih djelovanja, vremenske i svake druge nepogode, prema tome. Takoer i kretanja nebeskih tijela, vidljive i nevidljive plime i oseke u prirodi, nastupanja i povlaenja povoljnih i nepovoljnih prilika, stoje osnova vjerovanja u zed o kojemu i Kinel mora povesti rauna.Ne slute da e ostaviti kosti daleko od sveg stoje njima blisko; nai su ljudi, imaju smjelosti,prodrli sasvim kroz zemljite sklisko, uiniv' prolaz, nama sada zdesna, kroz gustu umu i raslinje nisko,svladavajuc mnoga zapreenja tijesna, a rade teko tijekom cijele noi, kako bi staza postala podesna.""Moemo, znai, za lea im doi! Jesi li, Gare, umorio ete, tako da snage za boj nee smoi?"100"Ne, ingar ani", Tartor se ne smete. "Mijenjao ja sam svaka dva-tri zata one to rade, da ne bude tete.Prilika svima za odmor je dat a koliko i uvijek, kad ratno je vrijeme." "Magla se, Gare, vie tla ne hvata...Suprotna brda ve se vidi sljeme! I tamo dolje, nedaleko rijeke,. sve bolje vidim stjegova tih breme! 110Gdje lije Toktas da kroz te prosjeke razazna tko su stjegonoe Juga ? Tko u sredini nam ini zapreke?"391Zed utjee na smjer buduih zbivanja, jer mada netvaran i neprepoznatljiv, pospjeuje ostvarivanje svih onih napora koji su u skladu s njim, a ini tekim ili nemoguim ono to mu se suprotstavlja. To je netvarna osnova svijetu u kojoj sve tvarno pluta; on je za sva zbivanja nekakva dodatna privlana sila koja djeluje promjenjivom snagom i iz promjenjivog smjera i ini da se ishodi naih nastojanja ne mogu jasno predvidjeti i znati.Tvorac je netvarna sila koja je u jednom trenutku iznijela na vidjelo cijeli tvarni svijet i opredmetila ga u zedu koji je tu od ranije. Tvorac se esto smatra dijelom zeda, a nastanak svijeta njegovim krajnjim nagnuem. Ako strujanje zeda dosegne takvu snagu u suprotnom smjeru, ovaj isti svijet jednako tako moe prestati postojati i istopiti se u vjenom zedu. To mu je i sueno, ali ne predstoji neposredno. Dapae, vjeruje se da su Liniti na samom poetku svoje povijesti i da im je zadatak zavladati Aratonom i vratiti mu sjaj Prvog razdoblja. Time bi opet zasluili milost svoga boga Kinela i zadobili pravo naseliti zvijezde, stanita bogova.Kada je Kinel pohodio Araton drugi put, smatraju Liniti, on im je obznanio to ih eka, pa su oni slabiji, koji su se ponajprije bojali za svoje koe i imanja, odluili pobjei s Aratona. Oni koji e ostati na njemu, podnijet e strahoviti udar zeda, ali e ostati na svijetu koji im je Kinel dodijelio. Time e ga sauvati za ljudsku vrstu i pokazati'da su zasluili milost i povjerenje Kinelovo kada im je taj svijet podaren prvi put.- Ostala je nedoumica gdje je to Kinel povukao ljude koji se nisu htjeli izloiti Soranskom udesu - nastavio je Parit Jamakana. - Oni su po novom vjerovanju prenijeti do samog boanskog stanita, zvijezda, ali se vjeruje da se tamo nisu mogli zadrati. Novo procjenjivanje zasluga i sudbina nesumnjivo im je dodijelilo Goor, pa se bijeg od pogibelji pokazao probitanim samo na kratku stazu.Spomenuo bih jo na kraju daje, u vrijeme kada sam drugi put sletio na Araton, vjera u Kinela i zed ve bila vrlo razraena i sloena. U njoj je bezbroj skrivenih znaenja koja se dotiu ljudske due i poimanja pravde, prava, utemeljenosti ljudi na Aratonu, grijeha i spasenja. Spas se -vezivao uz trei silazak Kinelov, ali i uz djelatnost ljudi, jer e se Kinel spustiti kada ljudi to svojim ponaanjem, udoreem i drugim zaslue.- Odlino, Parite - preuzeo je rije ponovo Gez Aknar. - Tome ne bih imao nita dodati ili oduzeti. Urgul je osmislio sva velika dogaanja na Aratonu i povezao ih u Vjeru koju je nesigurno i ugroeno stanovnitvo392Aratona edno upilo. Zapazimo najvanije: svako naputanje Aratona izjednaavalo se s izdajom, prokletstvom i izgnanstvom na Goor, mjesto zla. U Urgulovoj vjeri osobito se istie dvojstvo dobra i zla, to se povezuje s Neurom i Goorom. Neur i Goor utjelovljuju sve proturjenosti Aratona: sjaj Prvog razdoblja i muke svakodnevice, blaenstvo i prokletstvo, istu"Ataman ani, iz mog vidokruga ne mogu o njem sve primiti lako; Taj Toktas za me iz svijeta je druga.Paljivo uho zapazit e kako junjaki meko izgovara rijei; kako je primljen, udilo me jako." 120"To to mu nita kod nas se ne prijei, svi ga primaju srdano, dapae ? Svoje sad sumnje slobodno zalijei!Povjerenje u nj u mene je jae nego u druge, to moje su krvi; nepovjerenja uvijek se povlaekada, bez znanja, od sumnji sve vrvi, a o Toktasu, to se saznat moe, ja teio sam doznati sve prvi.Znam ga kao da iz njegove koze vjerovat moe, ovaj svijet ja gledam; kad na poela stvari se razloe, 130o njem u ovo da ispripovijedam: da, iz Ondola potjee mu pleme; izgubio je, da dalje ne redam,roditeljicu u poroda vrijeme; otac mu pade u Zemljama smrti, ostaviv' jedva za budunost sjeme.393vjeru i sumnju, tenju za bogovima i onu za tvarnim dobrima, ostanak na Aratonu i bijeg s njega, plodnost i jalovost, ivot i smrt, ljude i Fande, dobro i zlo... Sve se te oporbe izmjenjuju, jednako kao to se izmjenjuju dan okupan Neurom i no koju razblauje crveno svjetlo Goora, a sve upravljano tananim prelijevanjima i strujanjima zeda, krajnjeg redara u svemiru. Gospodara reda i nereda, kako je Urgul sam znao zapisati.U toj se vjeri mudro preuuju Galaktika i letai, ali se obznanjuje daje i drugih bogova osim Kinela i da svi oni obitavaju na zvijezdama i Neuru, a to su ostaci Orosila, pradavnog zatitnog omotaa oko Aratona, raspuknutog za kaznu ljudima koji su htjeli napustiti Araton. Kakvog li ispreplitanja prie o grijehu i pravednoj kazni s podukom ljudima kako im je ostati na Aratonu i s objanjenjem o ustrojstvu svijeta! Ako je Infar Antel stvorio Linite, Antar Urgul im je zasigurno osigurao opstanak, utemeljujui ih u novom svijetu i vezujui ih uza nj vre nego to je to inila privlana sila ophodnice!Svetom bojom Vjere je odmah postala svijetloplava boja nebeskog svoda nezastrtog oblacima i zlatna boja Neurova. Uvjereni vjernici su oblaili svijetloplave halje i zaklinjali se nebu. To treba povezati s oekivanim treim Kinelovim dolaskom sa zvijezda, s neba dakle, ali i s dugo uskraenim plavetnilom nakon Soranskog udesa. Tri je postao svetim brojem meu Linitima, a trozubac e uskoro postati znakom vladarove asti i prava upravljanja u ime Kinelovo.Fandi su vana stavka u Vjeri. Njih se ponekad i tamo naziva starosjediocima Aratona, ali samo u smislu da su ve bili tamo kada je Kinel doveo na njega ljude. Lako je uoiti jo jednu namjenu prie o Orosilu i izgonu ljudi s Aratona, nakon to su se oni drznuli upitati stoje s druge strane boanskog plata. To predanje ne govori samo o grijehu i kazni, niti samo objanjava kako je to svijet postao ovakav kakav jest. Ono nije tu da samo poduava Linite da e biti kanjeni usude li se napustiti Araton... Ono im daje pravo na njega, jer su, toboe, oni ve jednom tu bili, prije svih drugih. Oni su, po tome predanju, izabrana vrsta, jer je Tvorac stvorio Araton i odijelio ga boanskom bljetavom zavjesom od okolna zla, da bi ljudi tamo ostali zatieni. Cijelo stvaranje i postojanje Aratona je zbog ljudi na njemu, pa su oni njegovi prirodni i jedini gospodari.Fandi su zato prikazani u loem svjetlu. Oni su tvorevine Goora i suprotstavljeni su dobru i Kinelu. Vjera ih zato smatra prokletnicima i upozorava na njih ak i prije nego to su Liniti doli u dodir s njima.394Kasnije e se pojaviti jo jedna svetinja koja e ocrniti Fande. To je takozvana 'Knjiga Istine', o kojoj Onon, a ni Liniti, nisu nita znali u vrijeme kada je on sletio na Araton. Kinel je, naime, prije nego stoje napustio Araton, uglavio sporazum s ljudskom zajednicom koji je uzdignut na razinu pravnog propisa. To je bio zakon. U njemu je utanaeno koliko dugo ljudiPreostavi sam na ivota prti, mladi se Toktas obratio snazi; otad ivi na dil-indula crti... 140Zna emu tee na toj udnoj stazi: u Irkol-Gije doao na koncu, mada se tamo nelako ulazi,aV ime su mu pronijeli na zvoncu, kad od najboljeg bolji on je bio, priklanjaju se Vjeri ko osloncu.Mi uilita znamo slave dio: za Orkosa smo i Rastana uli; al' bijeli povez Toktas je ponio 150tako lako da slavu im utuli; no, on je htio i vie od toga: voditelji su njemu bili truli!Naumio je smijeniti ednoga Ira Irkamu, ija se ve staza umorila od pravca dosljednoga.Tog nasljednika Aginora Aza spasiti nije od potpuna pada mogao nitko, nakon takvog sraza!Jer ve je Toktas znao da zavlada od svojih blinjih srcima i umom! Do Irolgara stvar je dola tada... 160395smiju ostati na Aratonu i to je sve doputeno ili nedoputeno u odnosu prema Fandima. Kada su Liniti otkrili taj spis, mnoge od tih razloga nisu vie razumjeli, ali je krajnja poruka ostala: ljudi i Fandi ne mogu ivjeti zajedno. To e kasnije postati pokriem voama u Linesu za poziv na zatiranje Fanda. 'Knjiga Istine' e takoer biti jedna od najveih svetinja u koju e se Liniti zaklinjati, mada je jedva nekolicina njih imala prilike itati je, a da ne govorimo o tome da je nikada nitko ni priblino nije razumio. Ona je tek poetkom drugog stoljea postala dijelom Vjere, mnogo godina nakon Urgulove smrti, ali sam je ja spomenuo ve sada da bih zaokruio ovaj dio razgovora o mjestu Fanda u Urgulovoj vjeri.Urgul je predvidio borbu za Araton izmeu ljudi i Fanda. On je zato u Vjeru ugradio pokretaku snagu koja e omoguiti da ljudi tome dorastu. Oni su se trebali mnoiti i iriti po cijelom Aratonu, jer je on dom Linitima, a ne neki izdvojeni dio Linesa ili Lines sam. Zato je svjesnom naporu da se dosegne sjaj Prvog razdoblja, a to znai razvitku, poklonjena iznimna panja. Zato je jo jednom porasla uloga ene i njen znaaj u tome drutvu.Mada ena nije nikada bila na elu linitske zajednice tih ranih godina, one su uglavnom vodile glavnu rije u benasima. Nesposobnost da zanese bila je najvea nesrea eni toga vremena. Zanimljivo je da su u Vijeu iskusnih veinu imali mukarci, a u Vijeu pravde ene. Kao da je eni davana prednost kad god su se odluke ticale sadanjosti i neposrednih djelatnosti, a mukarcu kada se radilo o budunosti i njezinu zacrtavanju.Ovakvu je vjeru Antar Urgul poeo propovijedati negdje oko tridesete godine, najvjerojatnije upravo tridesete ili trideset prve. Uvjerio je u nju najprije Vijee iskusnih, a oni su je uskoro zapisali i poeli itati stanovnitvu. Vjerojatno se tih godina jo uvijek nalo ljudi koji su prozreli sve patvorine u toj prii, a nisu pristajali uz miljenje daje nuna nova istina o svijetu i ljudima u njemu. Oni su postali protivnici Vjere, ali su do etrdesete ili pedesete godine uglavnom nestali ili su postali nevani.Trideset pete godine Antar Urgul je odluio povesti skupinu odlunih ljudi u Aranim, vraajui se stopama Infara Antela. Nazvao je to hodoaem i ustrojio prvi hodoasniki red koji je postao nositeljem Vjere. Vjerovao je da e mu aratonska godina dostajati da se probije preko Segetoleheta, pohodi Aranim koji je po Vjeri dobio naziv Svete zemlje i vrati se nazad. On i dvadesetorica hrabrih ljudi otputili su se u divljinu i doista preli planine i spustili se u zemlju svojih praotaca.396Prava namjera Urgulova je bila provaliti u Oradin zabran u Olgiju i sprijeiti da se o Oradinoj kobi sazna u Galaktici. Na to je upozorio Infar Antel u svojoj oporuci. Urgul je mislio da e unitenjem utvrde Galaktike uprave u Olgiju unititi i dokaze o Antelovu nedjelu. Oni su tamo doista i dospjeli, ali se pokazalo da je Oradino djelo nemogueOn zamijenio nije brdo humom, ve je u Ondol pohitao smjesta; doao tamo s jednim je naumomi prijetvornosti tu njegove nesta: pokroviteljem on je od tog doba i skrbnikom tog, za Jug vanog mjesta!Posluaj stoje sad junjaka zloba: i dini Odrak naao se tamo istraju na zlu, ta bijedna rugoba! 170Za nagodbu mu s Irolgarom znamo, to kob ovakvu uilitu dade: Irolgar vodit Irkol-Gi e samo,po volji svojoj, kako sam to znade, al' uvjet jedan potovati treba: protjerat sve e on inkate mlade,one to tu su doli iskat hljeba, a domom jesu sa sjeverne strane; ta se nepravda mora ut do neba! 180Pala i Vjera na niske je grane: smjer u njoj Holok junjaki ulijebi naa sad nije, to su stvari znane.Dalje o tome ti priao ne bi'. 0 Toktasu ti nisam reko kraja; njegova sudba ovako se prebi:397unititi. Ljudi na Aratonu toga doba, a to je samo trideset pet mjesnih godina po Udesu, nemono su stajali pred djelom uljudbe kojoj su nekad i sami pripadali. Njihovim priprostim oruima, priprostim domiljatostima i vatri Oradina utvrda je odoljela bez tekoa. Na koncu je tu i sam Antar Urgul izgubio ivot, a njegovi se hodoasnici ostavili uzaludna posla.Urgul je pokopan u Olgiju, a otada to je mjesto poznato pod novim imenom: Urgul-Olgi. Prvi su se hodoasnici uspjeli vratiti nazad, naime sedamnaest njih je dolo nazad u Dorimor nakon neto manje od godinu dana izbivanja.Novi upravitelj Linita, izabran prije nego to se Antar Urgul uputio u Aranim, bio je Ab Arama. U njegovo se vrijeme stanovnitvo najzad poelo osjetnije poveavati. Lines je brojao dvije tisue ljudi etrdesete godine, a dvije tisue petsto ljudi pedesete godine.U to su vrijeme dva potpuno razliita predmeta potresala ljudsku zajednicu, uz stalnu borbu za preivljavanje. To je strah od brodova Galaktike uprave koji e htjeti iseliti sve puanstvo s Aratona, unato elji ljudi i Vjeri, te potreba da se puanstvo preseli, jer se Dorimor pokazao zaista loim izborom za naselje. Prvi predmet rasprava jaao je Vjeru, a drugi doveo do razliitih istraivakih pohoda koji su najee upuivanna jugoistok.Tih su godina ustanovljena manja naselja istono od Irbola, a novi su benasi, kod diobe starih, ohrabrivani naseljavati puste krajeve na istoku. Na taj su nain Liniti preli razvode koje prolazi sredinom doline izmeu Segetoleheta i Segetokalmasa u smjeru sjever-jug i dospjeli do gornjeg toka rijeke koja e postati najvanijom u njihovoj daljnjoj povijesti. To je Meg uz koji su utemeljili grad Alarim, jezgru svoga budueg opstanka. Alarim je, smatra se, osnovan etrdeset osme godine Drugog razdoblja. Utemeljitelj je bio Ab Otikar koji je jo jednom i nepovratno okrenuo lea Galaktici.Za njegova prethodnika i imenjaka Aba Arame znakovito je to preseljavanje puanstva na istok. To je bila tiha i postupna promjena, razvoj koji se donekle poticao, ali je hranjen vie nepogodnou doline jezera Utan, no pogodnou novih krajeva. Ab Arama premjestio je sjedite svoje vlasti u Irbol koji je tada narastao do osamsto ili devetsto ljudi, a puanstvo se Dorimora spustilo na petsto stanovnika. Ab Arama je podupirao Vjeru i potpomagao hodoasnike koji su je irili meu398Linitima. Njegovo je doba razdoblje ravnotee i mira, postupnog premjetanja na istok i straha od novog sukoba s Galaktikom upravom i letaima.Ab Otikar je bio ista suprotnost svome prethodniku. Pronicljiv i bistar, odluan i neustraiv, odlian poznavatelj prolih dogaaja i svihPreuredbe mu Irkol-Gi usvaja, sad s Parmanarom Odilom na elu; taj nije bio Toktasova sjaja!Tim Irolgarje stiao podjelu i primirio Irkol-Gi polako. Izgubio je Toktas bitku cijelu... 190Mada je svoje stavove promak'o, platio za to visoku je cijenu: protjerao je Holok ga, dakako. -AV on je kobi gledao u zjenu i odluio Sjevernjake pratit, ostavio je Irolgara sjenuznaju da nee u Ondol se vratit i da mu valja odrei se Juga; podlu tu igru mogao je shvatit... 200Znaj, usud dao dobrog nam je druga: s podreenima on upravlja lako, odmah razumije nareenja duga,bez astohleplja, poduzetan jako, najbolji borac on je ovog svijeta...VSto ja ga imam, sretan sam jo kako!""Moj ingar oni! Evo, tu je eta! Dilman Atagi na aranujae! I haman Toktas stie iz zaleta!" 210399tajni Drugog razdoblja, potpuno odan Vjeri i tenjama Infara Antela i Antara Urgula, Ab Otikar je odluio povesti svoj narod jo dalje od Galaktike i ukorijeniti ga u Linesu. Pri tome se esto sukobljavao s Vijeem iskusnih i puanima, a njegovi su ga korjeniti stavovi esto suprotstavljali i Vjeri i njenim nositeljima.etrdeset osme godine D. R., Drugog razdoblja, dakle, Ab Otikar je postao upravitelj Linita. Iste je godine donio prvu od svojih osporavanih i dalekosenih odluka. Odluio se preseliti u netom osnovani Alarim u kojemu se naselio tek jedan benas s jedva pedesetak ljudi. Uspio je u tome, ali je ve tada ponio nadimak 'Svojeglavac' koji e ga pratiti do kraja.Njegova sljedea odluka ticala se hodoasnikih pohoda u Svetu zemlju. Jaka struja u Vjeri htjela je osigurati u najmanju ruku prigodna hodoaa u Aranim i Urgul-Olgi. Otikar je obrazlagao kako su takva putovanja opasna i nepotrebna. Na koncu ih je otvoreno zabranio, a redarstvu naloio onemoguiti takve pokuaje. Vlast je u Linesu posegnula za silom protiv svoga puanstva da bi se osiguralo potivanje upraviteljevih ukaza.U to je vrijeme Ab Otikar donio ukaz o izbacivanju Prvog jezika iz javne uporabe. Koristiti jezik Uprave postalo je kanjivo u Linesu. U ranim pedesetim godinama preinaene su mjere za raunanje vremena, duljina i teina. Zat, lizat, mizat i imizat zamijenili su sate, minute i sekunde i uvele desetinski sustav i u mjerenju vremena. Umjesto metra uveden je kal, a umjesto tisuu grama lad. Rasprave o tome produljile su se na cijelo vrijeme Otikarova upravljanja, ali ih je on nepopustljivo nametnuo dravnoj upravi. On je prvi poeo kovati zlatni lad i uvoditi novac u do tada razmjenom voeno gospodarstvo.Pedeset sedme godine ruilaka je poplava opustoila Dorimor i odnijela dvjesto ivota. Oranice su naplavljene muljem, a ljetina je unitena. Tristo ljudi ostalo je sa skromnim zalihama hrane, izloeni gladi i mukotrpnom obnavljanju unitenog. Ab Otikar im je uskratio svaku pomo ustraju li ostati na tom nesigurnom i nezdravom mjestu. Obeao im je pomo u hrani i radu presele li se u Alarim. To je i prihvaeno, pa je Dorimor naputen iste godine. Kasnije je i to mjesto postalo predmetom hodoaa. Dio preplavljene obale na kojoj se nekad nalazila i prva kua Infara Antela u kojoj je potpisana Prisega iz Rabula nazvan je Moridorom, 'Vodomnad gradom', kao suprotnost Dorimoru, 'Gradu nad vodom'.ezdesetih godina u Alarimu je ivjelo tisuu dua, pri emu su se ljudska naselja sve vie pomicala na istok. Irbol je u to vrijeme ostao400daleko na zapadu, a ljudstvo mu je opet palo na petsto dua. U cijelom Linesu tada jo nema tri tisue ljudi.Najeu je bitku Ab Otikar poveo protiv poglavara Vjere, u namjeri da sam postane njen vrhovni sveenik i pribavi sebi njen ugled. U tome nije uspio, ali je nastojei oko toga iscrpio sve snage mlade zajednice."Argar Atagi iz daleka mae brojnom pratnjom i stjegovima bojnim, otkrivajui poloaje nae,to protivi se pravilima vojnim!" to ingar tiho promrmlja u bradu, a tad e glasno jahaima znojnim:"Ti, Iril ani, donosi nam nadu da prepoznati pred tim emo strojem stjegove drske u prvom napadu.Pogledaj okom i po sudu svojem, reci o svemu to ti na um doe, pa emo bolje upravljati bojem." 220Ne osvrnuv' se na ostale voe, na prsa glavu Toktas kratko spusti, arana cimne, kraj ingara proeijau bodro ivotinju pusti da niz redove vojske ga ponese; a vrativi se, ovako izusti:"Raspored njihov sumnje mi raznese: sredinu dre Mlina ete! Vastas-Gatora zastavu tam' vjese! 230To govori mi to se kod njih plete! Ve isturene agme su mu sada, spremne na udar, ko strijele zapete.401To je razdoblje neprekidnih sukoba izmeu Aba Otikara, Vjere i Vijea iskusnih, pri emu su nadlenosti svih tih dijelova postale upitne, a ljudi su se oko svega toga podijelili. Taj se prijepor nije izgladio za Otikarova ivota, ali je on ostavio svome nasljedniku, Olzilu Armordoru, nedvosmislenu uputu kako da se on prevlada. Prije nego to prijeem na taj dio, spomenut u da je Otikar uspio postii da poglavar Vjere bude u njegovoj palai, a da stavovi drave i Vjere moraju biti usuglaeni. Ugled i znaaj Vjere u to je vrijeme ve bio vrlo velik."Neka ti dobrobit drave bude najprea i ne libi se koristiti silu ili okrutna sredstva da bi najkraim putem osigurao njeno nesmetano djelovanje. Zatri najprije u sebi odbojnost prema takvom inu, a onda zatri i one koji beskonanim pitanjima i provjerama ometaju provoenje onoga to si odluio." To je uputa Aba Otikara Olzilu Armordoru na kraju Otikarove vladavine, a koje se on sam nikada nije drao.Danas smatramo daje u tim uvjetima do toga moralo doi. Time se linitska zajednica jo jednom korjenito razila s drutvima pravde i nenasilja, ali i sebi omoguila uinkovitost u danim uvjetima i - vjerojatno - opstanak. Sila i prinuda jo su se jednom pokazale krajnjim sucima u odnosima koji se nisu mogli raspetljati na drugi nain.Ab Otikar se suprotstavio Vijeu iskusnih i stavio ga izvan snage. Da dokae kako to nije uinio radi svoga probitka, imenovao je sam novoga upravitelja. To nije prolo bez nereda, ali je Armordor posluao Otikarov savjet i u krvi uguio pobunu. Samo u Alarimu ubijeno je oko sto dvadeset ljudi. Otada je bilo kanjivo uputiti i najmanji prijekor dravnoj vlasti. Vijee iskusnih je rasputeno, kao i Vijee pravde.Sedamdeset druge godine Olzil Armordor se proglasio ingarom, to je naslov slian onima to su ih imali neogranieni vladari na staroj Zemlji. Znaenje rijei gar na mjesnoj inaici saetog jezika je kruna, a ingar je nositelj krune, okrunjenik, vladar, kralj. Kruna je svakako Kinelova kruna, a kraljevstvo Kinelovo kraljevstvo u ije ime ingar vlada do Kinelova povratka. Budui da je Kinel samo jedan, ne moe biti ni dva njegova namjesnika, pa je nezamislivo da se taj naslov cijepa.S istim je obrazloenjima Otikar u svoje vrijeme elio preuzeti poglavarstvo nad Vjerom. Armordor nije, ini se, nikad nastojao oko402jre i Vijea itne. a ljudi lOtikarova mi. nedvo-i na taj dio, Je u njego-ni. Ugled i>ristiti silu nesmetano nu. a onda aju provolu Armor-ikada nijea. Time se ravde i ne--jrojatno ..ima utzvan sna-enovao je Armordor i A1 ari mu> uputiti i eno. kao i> ingarom,'.iri na . ...ukajeKruna je t"o u ijesamo jeli vo da se> preuzeti oojao okotoga. Podijelio je vladanje na svjetovni i vjerski dio i ostavio ovaj drugi dio Vjeri. Uredio je prihode drave, poreze i pristojbe za koritenje dravnih dobara i udvostruio redarstvo koje je moralo osigurati izvrenje njegovih odluka i uredaba. U to se vrijeme sila okrenula protiv samih Linita, a vlast im je prvi put nametnuta.Redarstvo je moralo posjedovati oruje da bi bilo djelotvorno. Tajna puanog praha Linitima nije u to vrijeme bila poznata, a naprednija oruja nikada nisu koristili, pa su se vratili kopljima, kukama, kijaama, motkama, maljevima, sjekirama i na koncu - mau. Prisila se provodila uz pomo oruja. Pojavili su se prvi prijestupnici i prve nesigurnosti. Taj e se razvoj nastaviti do duboko u drugo stoljee.U jednoj od takvih pobuna ubijen je Olzil Armordor. Pobunjenici nisu, meutim, vie mogli vratiti kota aratonske povijesti. Nikome vie nije ni na pamet palo birati Vijee iskusnih koje bi raspravljalo o najboljemZavriti on brzo boj se nada, stjeravi klin u rasporede nae; znam mu ja snagu, kadar je da zadapoguban udar ako se razmae... al' taj ne gleda to se zbiva vani; tek jedan naum: slabost to se zvae.Pojaat treba, odmah, ingar oni, snage to su na srednjoj bojinici! Golom nas silom pobijediti kani!""Uspjeti nee gnusni plaenici! Mi eljeli smo napada njihova, nizbrdo bismo bili u prilici...""Uputiti im valja onda zova! Nek' naa krila prvo krenu nie... Mislit e da smo tamo jaeg kovai udarit gdje... oni prednost knjie!"240250(Orad Gul-Gartar iz Kul-Kinela: 'Boj na Valvali', peto pjevanje: 'Toktas')403moguem upravitelju Linita na Aratonu. Pobunjenici su okrunili novog ingara. Na vlast je sedamdeset devete godine u Alarimu doao Adar Irkol--Garsit, veoma sposoban i poduzetan ovjek koji je za svoje duge vladavine jo jednom usmjerio razvoj linitske zajednice u novom smjeru.A imao je izazova... On je, naime, vladao u doba kada se na Ara-ton spustio Onon", svjestan da ga tu oekuju tekoe, ali ne znajui na kako e se tvrda protivnika zapravo namjeriti.404Dvadeseto poglavljeetrnaesteroPrvi stalni stanovnik Aranima koji se vratio nakon Udesa i ostao na tlu naih praotaca bio je Irolgar. On se nastanio u Urgul-Olgiju jo 106. godine D. R. i otada se skrbi o Svetoj zemlji.Ostalo je zapisano da se u to davno vrijeme Liniti nisu smjeli naseljavati po Aranimu. Zabranio je to tadanji ingar Dangal Ramanhan, nasljednik Adara Irkol-Garsita, dil-indula. Mali broj Linita ipak je i tada u Aranimu; to su oni koji su tamo prispjeli za vladavine Irkol--Garsita i ogluili se o njegov i Ramanhanov poziv da se vrate u Mlin. Njih je, meutim, bilo malo, zacijelo manje od stotine. Svi su ivjeli u neposrednoj blizini Urgul-Olgija i bili Irolgaru pri ruci.Ingar Anman Sormakor, koji je vladao poslije Ramanhana, otvorio je Aranim naseljavanju pa je stanovnitvo Svete zemlje poelo rasti. Irolgarje odredio da ne smije biti gradova ni stalnih naselja u neposrednoj blizini Urgul-Olgija pa su prvi hodoasnici, a oni su prvi pohodili Aranim, poli dalje na istok traei podruja koja bi naselili.405Zif je jo jednom rairio krila hvatajui ravnovjesje kada je zdjela vage eremdirgara udarila o tlo i zakripala o kamenu podlogu. Letea zvijer je mogla prosvjedovati samo promuklim krikom, jer sam joj ve pokrio oi, a onda se okrenuo k Rei.Ona nije drhtala onako vidljivo kao kad smo se sputali i spustili u Urgul-Olgi, ali su mi bljedilo njena lica i izbezumljeni pogled govorili da bi najradije bila daleko odavde.- Moda e ovi pasti niice preda mnom, kada to ve nije Irolgar -rekao sam pokuavajui je ohrabriti alom.Ukoio sam eremdirgar, privezao zif a i pomogao Rei spustiti se. Duboko sam udahnuo. Ohrabrenja je trebalo i meni. Bit e dobar znak ako me gospodari Dal-Denonija ne sasijeku prije bilo kakva razgovora, pa i kada od njih nisam oekivao nerazumnih djelovanja ili takvih pod utjecajem prve pobude. Nisam li bio posljednja zapreka njihovoj nesmetanoj vladavini, jedini koji je osporavao njihove naume s Fandima, Lini-tima i Aratonom? Samo sam ja znao za tajnu Aratona i tajnu Irolgarovu, mene su oni progonili po Linesu i razapinjali mi zamke u koje su me htjeli uhvatiti i ubiti.Lijevom sam rukom uzeo zaveljaj sa stvarima koje su pripadale Irilu Toktasu, a desnom obgrlio Reu i poveo je prema izlazu iz ovog smradnog mjesta. Kako nam je malo taj smrad smetao sada kada smo se usredotoili na opasnost iza eremdirgara u Dal-Denoniju, u samoj palai Dvanaestorice!Most je bio sputen. irok i vrst, jednostruk od debelih drvenih dasaka, obraenih i uglaanih, i sputao se sa strane palae prema kuli sa zifovima. Na ulazu u kulu nasuprot naoj ekao nas je pogrbljeni starac ija je bijela neureena kosa vijorila na vjetru. uvar zifova spustio je most da bismo preli na drugu stranu. Nije bilo naina kojim bismo mogli zadrati taj most sputenim. Bio sam uvjeren da e ga starac podignuti im se naemo sa suprotne strane. Nazad emo moi samo milou gospodara Dal-Denonija.Starac se povukao ustranu i ustupio nam prolaz. Iza njega sam zamijetio malenu sobicu s vitlom za sputanje mosta i neto vee predvorje. U njemu smo nali niske poivaljke presvuene koom i dvojicu jakih ljudi u odjei plavoj poput inolsilskih halja, ali neto drugaijeg kroja. Zapazio sam da su se jedina vrata, osim ovih na koja smo upravo uli, nalazila iza njihovih lea.406Stao sam pred njih i spustio zaveljaj na pod. Upitno sam ih pogledao.- Ovo je Dal-Denoni, strance - rekao je jedan od njih tvrdo. - Uao si u palau Dvanaestorice nenajavljen. Ima li ozbiljnog posla s upravljaima Aranima, reci svoje ime i razlog zato si doao. Ja u im to prenijeti. Ne znai da e i biti primljen.- Dobro - rekao sam. - Prenesi im da elim k njima. Ostanu Kor-mormanu prije svega.- Tko si ti? .Kul-Kinel je utemeljen 146. g. D. R., etrdeset godina nakon to se Irolgar nastanio u Urgul-Olgiju. Govori nam to da su hiniti sporo naseljavali Svetu zemlju i dugo se vrijeme ustruavali ostati u njoj.Pria se da su prvi stanovnici Kul-Kinela doli k Irolgaru po savjet kako e ustrojiti svoju zajednicu. Ingar u Alarimuje daleko pa se njegova vlast, mada su je oni priznavali, nije mogla uinkovito protegnuti sve do Kul-Kinela. Irolgar im je odvratio da ni u kojem sluaju ne bi odobrio novog ingara u Aranimu, ali da e im rado rei to on podrazumijeva pod dobrom upravom. ,ele li potenu vlast, bez samovolje kojoj je sklon.pojedinac, dobro je da se o vlasti brine vie ljudi. Bitno je da ona bude sve vrijeme proeta Vjerom, ali da vladari ne zanemaruju ni svjetovne stvari. Dobro je u vlast uliti i drugih vrlina koje pripisujemo dil-indulima, a to su nepotkupljivost, nesamoivost, sklonost da se ope dobro pretpostavlja pojedinanom dobru, predano sluenje i zdravo rasuivanje. Dapae, sastave li vlast od vie ljudi, svi bi oni trebali biti dil-induli, jer samo na taj nain nee meu njima doi do podjela, zavisti i elja da se prigrabi to vei dio vlasti.U to je vrijeme postojalo samo jedno dil-indulsko uilite: Dad--Irgal u Alarimu. Ingar Anman Sormakor odobrio je naum Aranimljana, jer mu se svidjelo da e upravitelji Svete zemlje biti iz njegove blizine, i to oni u iju se vjernost - mislio je - moe pouzdati, a ne kakav poduzetnik eljan vlasti kojega bi, zbog daljine, bilo vrlo teko i skupo ponovo dovoditi u red. Zato je on poslao dvanaest gotovih dil-indula u Kul--Kinel, koji su tamo ustolieni u Dal-Denoniju - Domu Dvanaestorice.407- Reci mu: Kinel. Dolazim od Irolgara u Urgul-Olgiju. Ne elim ekati dovijeka.udnim me je pogledom pogledao jaki ovjek u plavom prije nego to se okrenuo i ostavio nas nasamo sa svojim drugom.- Priekajte - rekao je ovaj pokazujui na prostirke.Rea se donekle oporavila. Poveo sam je do poivaljke i sjeo prekrii vi noge, ali zadravajui uspravan i ozbiljan stav. kripanje s moje lijeve strane doznailo mi je da je starac zaista poeo dizati most. Zalazei Neur je kroz otvorene prozore bacao posljednje krpe naranaste svjetlosti na zidove prema mostu i po dijelu stropa.Umirio sam disanje i zatvorio oi obraajui se dil-indulu u sebi. Jesam li pogrijeio ulazei u ovu ilbovu peinu, u teronsko gnijezdo onih koji bi mi mogli biti najopasniji neprijatelji? Nisam nalazio odgovora. Dil-indul i taor ostajali su nijemi, a strujanja zeda jednako neshvatljiva kao i ranije.To me je ohrabrilo. Greka bi ve zvala na uzbunu, dil-indul bi ve naslutio pogibelj. Nije to doista znailo da pogibelj nije postojala i da smo Rea i ja sigurni u ovoj ilbovoj jami. Zakljuio sam da sam postupio onako kako je trebalo i da sam uinio ono to je bilo ispravno. Zato nisam utio otpora iz svoje nutrine, dil-indula ili taora, kako je ve tko zvao ovaj spoj s viom stvarnou.Smrkavalo se kad se glasonoa vratio. Unato dugom vremenu za kojega smo ostavljeni ekati, bio sam bodar i io. On nas je rjeitom kretnjom pozvao da uemo uklanjajui se s okvira vrata. Stao je s jedne strane vrata, a njegov drug s druge, pa smo sada ugledali i treu osobu u jednakoj plavoj halji. Taj se kratko naklonio i pozvao nas da ga slijedimo.Sputali smo se stubitem, razinu po razinu. Nakon esnaest puta po jedanaest visokih stuba, ili osam razina nie, bili smo na visini prvih perivoja i viseih vrtova Dal-Denonija. Provedeni smo kroz nekoliko hodnika i soba namjetenih bogato i s ukusom, ali neslino svemu to sam vidio u Tartasu, Ondolu, Alarimu, Andoru, Korimoru, Indultalu ili Itagiru, te na koncu uvedeni u veliku dvoranu bez prozora, osvijetljenu mnotvom svijea u golemim svijenjacima.Veliki uzdignuti stol nalazio se u sredini sobe. U njegovoj su se uglaanoj gornjoj plohi zrcalila svjetla votanica. Kao i cijela dvorana, stol je bio izduen, a za njim se moglo smjestiti etrnaest ljudi, po jedan na njegovu elu i kraju, te estorica sa svake strane. Na mjestu svakog408'2-sjedala gornja je ploha stola bila izrezana u polukrugu, pa bi onaj koji bi se na takvom mjestu smjestio imao gornju povrinu stola sa svoje tri strane. Mjesta na elu i zaelju stola su posebno istaknuta. Tamo su ova uvlaenja vea i ira, a sjedala prostranija i raskonija.Nismo uli u prazno prostorje. Pet ozbiljnih ljudi, jednako obuenih, stajalo je uz svaki od duljih zidova dvorane. Odjenuli su crnu odjeu poprilino pripijenu uz tijelo, gotovo nalik na onu koju je imao Irolgar i koju sam nosio u zaveljaju. Bili su nepokretni, kao da ne diu, oputeni i nedokuivi, uzvieni i okrenuti sebi vie no vanjskom svijetu; bili su dil-induli.Kasnije e se ustanoviti nova dil-indulska uilita u lotu (Zonin), Galigalu (Adolnin), Zerelu (Nin-Oldar) i svakako Ondolu (Irkol-Gi). Uilite Dad-Irgal u Alarimu sravnjeno je sa zemljom nakon to je Akra Intar osvojila Alarim, 319. godine D. R. Slavu tog uilita preuzeo je Irkol-Gi i postao najvanijim rasadnikom dil-indulskog umijea. U novije vrijeme uobiajeno je da svi upravljai u Kul-Kinelu dolaze upravo iz Ondola i Irkol-Gija. Uilita u lotu i Galigalu su mala i daju tek pokojeg dil-indula, a ono u Zerelu jo je i daleko i u zabaenu kraju pa se o njemu slabo i zna.Vjerojatno je da su u poetku dil-induli iz Dal-Denonija odlazili u Alarim po savjete i naputke o vladanju, ali daljina i dil-indulska samouvjerenost ubrzo su prekinuli takve navade. Utjecaj Irolgarov je u isto vrijeme jaao pa je Aranim, pod mudrim vodstvom Dvanaestorice i pod okriljem Kinelova namjesnika, stalno napredovao i uveavao svoje stanovnitvo.Danas je to najbogatiji benas pa njegovi itelji spremno podupiru svoju vlast i Dvanaestoricu, meu kojima je malo Aranimljana. Nezadovoljstva je jedino zbog stranih vojski koje slobodno ulaze u Svetu zemlju, jer ona nema vlastitih jakih snaga kojima bi ih odvratila. Gotovo je sigurno da e Dvanaestorica morati ustrojiti svoje oruane snage, sve kad se tome protivi i Irolgar.(Adir Galara, mislilac iz Tartasa: 'Dil-induli u Aranimu, iz 'Svijet u kojem ivimo', Tartas, 540. g. D. R.)409Nijedan od njih nije pokazao da je primijetio moj ulazak. Rea i ja zastali smo udno stola, uz veliki stolac koji je nalikovao na vladarevo prijestolje. Rea me povukla za rukav.Bacio sam pogled na zid na koji mi je ukazala pogledom. Veliki broj votanica davao je dovoljno svjetla, pa sam mogao razabrati to je na tom zidu. Na oba su se velika zida, desno i lijevo od mjesta gdje smo stajali, nalazile slike velikih razmjera. Prepoznao sam onu slijeva na koju mi je Rea skrenula pozornost. Bila je to slika Agana Agana iz Gar--Altasa, slika iju sam drugu izvedbu ve vidio u domu Rosa Mekora u Andoru, 'Kinel meu zvijezdama'!Jednako je ustrojstvo slike i na isti je nain sveti Kinelov lik okruen poudnim ljepoticama raskonih oblina. Jednako uzvieno svetac se odupire izazovima, a vrzino kolo zanosnih tijela je osloboeno teine i uporita. Neto je ipak drugaije, osim to je i po prote-nosti ova slika vea. Mnogo je vie suprotstavljanja i snage, prkosa, osjeaja i napetosti u ovoj slici no u onoj u kui Reina oca u Andoru, pa nije udo daje i njena vrijednost vea. Toliko je ovdje otre protivnosti, napadne oprenosti, nitenja jedne strane drugom, nerazrijeene^ borbe i napetosti do praska da se slika pretvara u neizvjestan sukob uzvienosti i poroka, slobode i ropstva, blaenstva i prokletstva, bogatstva i bijede, dobra i zla.Samo sam nekoliko imizata, ipak, posvetio Aganovu djelu nad djelima, a slici nasuprot njegovoj ni toliko. Usredotoio sam se na osobe u ovom prostorju, a posebno na one koje su upravo u njega ulazile s nasuprotne strane: dva ovjeka, stasita i jaka, obuena takoer u crno. Jedan od njih se uklonio u stranu, a onaj drugi kome je svijetla ili sijeda kosa u pramenovima padala na ramena priao je elu stola i prstima uhvatio naslon visokog sjedala. Usprkos etrnaestero ljudi, gluha tiina je vladala u ovoj dvorani Doma Dvanaestorice, prekidana tek povremenim krckanjem koje je dolazilo od izgaranja votanica.Sigurno je prolo nekoliko mizata prije nego to je ovjek nasuprot meni progovorio:- Zato si doao?Pustio sam i ja da se teina pitanja slegne, a njegovo znaenje dopre do svih nazonih. Onda sam podigao svoj zaveljaj i poao niz stol, mimo dvojice najbliih dil-indula. Na pola puta do onoga koji me je oslovio, a to je mogao biti samo prvi meu Dvanaestoricom, Ostan410Kormormaa. bacio ga na sr-DoU? biljno okitm ne sacekavfaOAiaor romdajepra*" las istora pc lrolgarovc ma - IniOaal Tokiasove m-digao Torte ostao je za nisam strop i Onda je-Me"izvjesnom drugi pnfli "*"flKormorman, upravitelj Irkol-Gija u Ondolu, razvezao sam zaveljaj i bacio ga na sredinu stola.- Doao sam razgovarati o Aratonu - odgovorio sam polako i ozbiljno okrenuvi se Ostanu Kormormanu. Potom sam mu okrenuo lea ne saekavi odgovora i vratio se k Rei na kraju stola.O Aratonu! To je zvualo tako nesvakidanje i toliko je odisalo Vjerom daje pristajalo Kinelu. Bivi Irolgar, Iril Toktas, ne bi to bolje izrekao.Kada sam se opet okrenuo Ostanu Kormormanu, svi bijahu u navlas istom poloaju. Nisam sumnjao, meutim, da su im oi bile uprte u Irolgarove maeve i odoru i da su znali stoje to u to gledaju.- Iril Toktas, Irolgar u Urgul-Olgiju, htio je da njegovi maevi i odora pripadnu Ostanu Kormormanu - rekao sam polako i jasno.Ostan Kormorman je krenuo niz stol sa svoje strane. Doao je do Toktasove ostavtine i ispitao stvari, jednu po jednu. Za trenutak je podigao Tordan i zamahnuo njime po zraku, a svijetloplavi plameni trag ostao je za maem. Podigao je i kovinski valjak debljine prsta za koji nisam znao emu slui, a iz njega je jasnoplava zraka svjetlosti udarila u strop i osvijetlila ga viestruko bolje nego to su to mogle votanice. Onda je ostavio Toktasove stvari i vratio se tamo gdje je i do sada bio.- Mora li djevojka biti s nama? - upitao je.- Mora - rekao sam bez objanjavanja. Opet je proao trenutak neizvjesnosti.- Neka Dvanaestorica zasjednu - rekao je i obiao sjedalo. Sada su i drugi prili stolu pazei da Kormorman prvi sjedne.- Za ovim stolom ima etrnaest mjesta - rekao je Ostan Kormorman, a da jo nije sjeo. - Nikada nas ovdje nije bilo etrnaest. Uvijek dvanaest ili trinaest. Staro je vjerovanje da e se Araton promijeniti budu li sva mjesta zauzeta.- Vrijeme je da se i promijeni - odrezao sam. - Zato sam i ovdje. Zato sam i ovdje! Ja, Kinel! Jesam li znao to sam ovdje govorio ikoliko je znaenje svemu tome? Za koga li su me smatrali dil-induli u dvorani?Zasigurno ne za boga. Za dil-indula, sposobna i opasna, svakako. Da li i za onoga koji im ima pravo rei kako e upravljati svijetom?- Ima promjena i promjena. Mi se skrbimo o ljudima na Aratonu. Nita to ne ide njima u prilog neemo prihvatiti. Bez obzira na to tko o tome govorio i koliko se oko toga trudio.411- Ja se skrbim o Aratonu - naglasio sam prvu rije. - O Aratonu u cjelini. O ljudima i Fandima. Jednostrana skrb za ljude stajala je te iste ljude vrlo mnogo. Nerazumna skrb e ih posve unititi. Ovdje sam da bi se to ispravilo. Od vas oekujem da vratite vrlinu i razum u ljudske zajednice.- Ti si ovdje jer si' traio ovaj razgovor - suho je odvratio Ostan Kormorman. - Mi znamo povijest naeg svijeta i neprestana uplitanja tebi slinih. Samo mi, Liniti, upravljat emo Aratonom i dijeliti dobro od zla. Uinit emo ono to je najbolje za ljude. Po naoj prosudbi. Ti moe govoriti i rei to misli. I nai preci su inili to isto: Iar Antel, Adar Irkol-Garsit i Marad Olifan. Oni su uvijek sasluali tebi sline to su dolazili sa zvijezda. Bude li za Linite najbolje ubiti te, neemo se toga libiti. Opstanak ljudske zajednice je iznad dobra pojedinaca.- Hoe li ubiti i Kinela u ije se ime zaklinje i koga zazivaju tvoji inolsili i puk diljem svijeta?- Ako je za taj isti puk dobro ubiti te, uinit emo to bez krzmanja. Bit je Vjere jasna, ako je i put do nje zakuast: ljudi e ivjeti i razvijati se na Aratonu!- Za dobrobit tih istih ljudi, njihov ivot i razvitak, ja ovdje govorim. Njih je loe vodio Irolgar ije sam stvari donio. elim da se to promijeni.Ostan Kormorman je odutio. Umjesto toga je sjeo, toliko usredotoen na taj in sjedanja, kao daje o tome sve ovisilo. Njegova krupna prilika nije izgubila na dojmljivosti ni u tom poloaju. Ostali su ga slijedili zauzimajui svoja mjesta s obje strane stola. Dao sam znak Rei, a sam sjeo na visoko i prostrano sjedalo nasuprot novom Irolgaru, udaljen od njega u najmanju ruku deset kala.- Iril Toktas je uivao nau punu potporu - bez napora i s dojmljivim naglaavanjem najzad se javio Kormorman. - Mi smo zajedno zacrtali djelovanja koja je on prionuo ostvariti.Pogledao sam niz mrka lica odlunih ljudi, dil-indula koji su upravljali ovim svijetom. Snaga Vjere i starih prisega vodili su ih u razmiljanjima. Oni su bili korijen Aratona, njegova veza s poecima Linita, prije vie od pet i pol stoljea. Morao sam se prisjetiti tko sam i zato sam ovdje da bih odolio maloduju i strahu.- Ovdje sam da bismo popravili ono to je loe u tim naumima -rekao sam lako, ne podlijeui vanosti onoga to se dogaalo. - elio bih da zajedno jo jednom razmotrimo to je jbolje za Araton.412Novi Irolgar je rairio ruke i zadrao ih u zraku.- Zato bismo te mi uope sluali? Mi vjerujemo u nae vlastite sudove koje smo davno donijeli. Ima li razloga da neto u tome mijenjamo?Pogledao sam pred sebe, hotimice oduivi s odgovorom.- Vi ete o tome odluiti. Iznijet u ono to smatram daje krivo, a onda emo zajedno prosuditi. Doao sam uvjeravati, ne nalagati.Ostan Kormorman je spustio ruke, svjestan da je sve u njegovim rukama.- Mi te sluamo, Adrase.- Iril Toktas je poginuo branei ono to je neobranjivo - poeo sam. - Vjerujem da se i u vaa srca uvlai zebnja kad o tome razmiljate, jer ste preuzeli ostvariti nemogue.Zastao sam za dugi trenutak.- Razmotrimo trijezno va naum u ije je provoenje Toktas uloio cijeli ivot. Odmah u rei daje u dijelu toga iznimno uspio. Nitko to ne bi mogao uiniti bolje od njega. To to sam sada rekao potvruje daje cijeli naum neostvariv...Tvrda lica dil-indula nisu mi doznaavala kako primaju moje rijei. Nastavio sam.- Prva polovina nauma bila je objedinjavanje Linita. Trebalo je ujediniti Sjever i Jug pod zastavom Vjere. Zato je i pokrenut posljednji rat. Toktas je, mimo svih oekivanja, bio blizu tome. Daje lola Alidad ostala iva... Jug bi se priklonio jedinstvenom Linesu. Moda... Sjever i Vjera bili su ve ujedinjeni samom Toktasovom osobom, nakon to je ubijen Atagi...elio bih vam skrenuti pozornost na to koliko su sva ta jedinstva umjetna i privremena. Onaj koji razumije tijek povijesti, uvidjet e i sam da su na djelu suprotne sile koje e pocijepati carstva i saveze koji su prividno jedinstveni. Ordon se raspada pred naim oima. Oko Tartasa i Marme ostat e vjerojatno samo Ozod. Sjever se takoer raspao. Darman e odijeliti Ordul, a Doran nee imati snage zadrati Zemlje izobilja i Oraru, moda ni Arkor. Raditi na jedinstvu Linitskih zemalja, kada svi postojei initelji, a to su prostorne udaljenosti, razliiti obiaji, uobliavanje manjih zaokruenih benasa, njihova samosvijest, vlastoljublje voa benasa, osjeaj nepravde i slino, kad sve ovo i jo mnogo toga to nisam nabrojao radi protiv tog jedinstva, nije izgledno. Jedinstvo Linitskih zemalja je u ovom trenutku nemogue. Ostvarivati ga sljepilo je nesvojstveno dil-indulu...413Opet sam zastao, a da me nitko nije prekinuo.- Jedinstvo Linesa trebalo je biti tek prvi korak. Sam Ml Toktas mi je to nekoliko puta rekao. Smisao ovog jedinstva bio bi u novom nadiranju na Istok, u novim vojnama koje bi trebale iskorijeniti Fande. Ta je zadaa toliko vana u vaim oima, a bila je i u Toktasovim, daje vidite kao kljunu za opstanak ljudske vrste. U vaoj je svijesti: ili vi ili oni. To je druga velika zabluda koja moe prouzrokovati mora patnje...- Takva je vojna teko ostvarljiva - nastavio sam -jer nema niega to bi Linite privlailo u Zemljama smrti. Vjerom im se mogu puniti ui, ali e malo toga dodirnuti se njihovih srca. Prisilna novaenja i ratovi daleko od kua iza kojih ne stoji laki plijen u obliku zemlje ili robova, ve prije toga bolesti, vruine, golema bespua i krvoedni Fandi koji brane svoje, dovest e prije ili kasnije do sloma. Taj e slom odjeknuti bolnije no poraz pod Vetelom i poljuljat e mnoge zasade o Vjeri. elio bih sprijeiti srljanje u takve poraze...Zautio sam, a utnja je potrajala. Onda sam nastavio.- Nitko u Linesu ne zna nita o brojnosti Fanda, njihovim oruanim snagama, ni umijeu ratovanja. Ja znam da oni ratuju meu sobom, kao i ljudi. Znam da se pri tome usavravaju i domiljaju novim orujima i vjetinama. Nitko razuman ne bi poveo vojnu u takvim okolnostima. U njoj nema poticaja koji bi se nudio vojsci, ni vrline kojom bi se ona proela. Fandi bi, pak, imali i jedno i drugo. Vojevali bi kod svojih kua i branili ih od najezde, uvali bi svoju zajednicu i svoj nain ivota.Nitko nije odvratio pa sam jo jednom nastavio:- Fandska i ljudska zajednica danas su u ravnotei. Jedna ne moe unititi drugu. Zemljopisno, one su razgraniene i meu njima nema trenutnih trvenja. Mislim da se ljudi mogu razvijati, a da pri tome ne upiru unititi Fande.Zautio sam. Ostan Kormorman kao da nije kanio govoriti. Upadica je dola s desne strane stola.- Zna li ti nau povijest, Adrase? Mi nemamo drugog izbora do iskorijeniti Fande. Dok je njih na Aratonu, vi sa zvijezda bit ete protiv nas, a prokletnici e ekati svoju priliku s druge strane.Okrenuo sam se na tu stranu i najprije odvagnuo to imam kazati. "Vi sa zvijezda" udno se dodirnulo neke tjeskobe u meni.- Mislim da se u ovoj kui mogu pozvati na razbor. Moda je nekad bilo razborito ukloniti nekoliko stotina ili nekoliko tisua Linita imu414tako izbjei sve tekoe. Vremena su se promijenila. Nitko razborit ne moe govoriti o uklanjanju milijuna Linita s Aratona.Nitko razborit! Jo juer bih se zakleo da nitko razborit nikad ne bi spomenuo uklanjanje jednog jedinog Linita s Aratona. Ni sada nisam znao to bi to moglo znaiti, ali sam posljednju reenicu izrekao lako, posve uvjeren u njenu istinitost.- Znai li to da Uprava vie nee prijetiti ljudskoj zajednici na Ara-tonu? - upitao je trijezno Ostan Kormorman.Nisam znao to je Uprava, ali sam razumio to zanima novog Irolgara.- Ja sam Kinel, ovjek koji je doveo ljude na Araton. Liniti su stanovnici Aratona i imaju pravo na njega. Nitko im vie to pravo ne moe osporiti. To je moje vrsto uvjerenje.Ostan Kormorman je klimnuo glavom nekoliko puta.- Zato si ti doao u na svijet? - upitao je.- Doao sam spasiti Fande od novih krvoprolia. U isto sam vrijeme doao spasiti ljude od njih samih. Spas jednima ujedno je spas drugima. To je dobro koje nosim Aratonu. Vjerujem da je u vama snage suoiti se s time i promijeniti ono to u dosadanjim djelovanjima nije bilo dobro.Opet je mnogo vremena prolo a da nitko nije progovorio. Dil--induli su vagali moje rijei i pronicali u njihove krajnje posljedice. Oni se ni rijeju ni inom nisu jo izjasnili o onome to sam rekao. Najprije e se potruditi razumjeti moj stav. Vrijeme za njegovo izlaganje sam dobio, ako nita drugo.- Kakve promjene ti predlae? - najzad je upitao Ostan Kormorman.- Promjene u Vjeri. Irolgar to moe obznaniti u govoru inolsilima koji se oekuje ovaj sartim ili poetkom sljedeeg. Treba rei daje Ihtil krivo tumaen. Da su 'prokletnici' druga vrsta koja takoer ima pravo na Araton. Hukanje na ratove na Istoku treba prestati. Svu trgovinu robljem treba staviti izvan zakona.- Oni imaju pravo na Araton... I ljudi imaju pravo na njega?- Zar to ne proizlazi iz same stvarnosti? Tko to moe nijekati ono to mu je pred oima, a da mu se to kad-tad ne osveti?- O tome emo kasnije. A sada o tebi, kao vjerodostojnom predstavniku Uprave... Mi znamo da si izgubio sjeanje. Znamo da si za to415optuivao Irolgara i da te je na to uputio Tul Titan. Ono to si nam upravo predloio posljedica je vremena to si ga proveo na Aratonu i ne mora se poklapati s miljenjem u Upravi. Bilo kakav sporazum s tobom ne bi onda vrijedio nita.Ovo je bio ozbiljan prigovor. Na njega nisam mogao odgovoriti doli istinom.- Razumijem takav oprez. Moje se sjeanje, meutim, vraa. Priznat u da jo ne znam o Upravi. Ono to sam vam rekao moj je vlastiti stav do kojega sam doao upoznavajui Araton, njegove ljude i Fande. To nije neto to mi je dano u Upravi zajedno sa zadatkom da to provedem...- Vidi li i sam koliko je malo smisla u ovom razgovoru?- Naprotiv. Ako sam ja poslan od Uprave razrijeiti naa sporenja, a doao sam do spoznaja, zakljuaka i uvjerenja koji su vam prihvatljivi, onda smo na korak do dogovora.- Tvoja razumnost je posljedica tvog boravka ovdje. Oni gore to nee prihvatiti.- Zato ne bi? Zato bismo pripisivali nerazboritost.drugoj strani, nakon to smo vidjeli stoje proizilo iz pripisivanja te iste nerazboritosti nama?- Sve su to umovanja, Adrase. Nas zanimaju injenice. Gdje je Uprava i kako je moe dosei? Kako nas moe uvjeriti da emo biti ostavljeni na miru?- Dio moga obnovljenog sjeanja je i to da znam kako u ga vratiti, u cjelini i u trenutku. Mogu ga stei za manje od sartima. Onda u znati kako sam i zato poslan, kako se mogu povezati s Upravom i ostalo. Rekao bih, meutim, jo jednom: protiv stvarnosti kakvom ona jest ni jedna strana nee moi nita. Ne moe nita.- elim te uputiti u neke stvari, Adrase, jer te je ivot na Aratonu na neki nain pribliio nama. Pogotovo to to si izgubio pamenje. Time si prihvatio ovaj svijet onakvim kakav on jest, bez predrasuda. Mislim da te je i Irolgar pokuao privoljeti na suradnju.- On je bio previe okrenut provoenju onoga to je naumio, a da bi dopustio dvojiti o tome.- Svejedno. Ljudi na Aratonu, Liniti, ive od samog poetka u strahu da e izgubiti ono to su nauili zvati svijetom. Predaleko smo od tog poetka da bismo sada raspravljali o tome to je sve bilo opravdano i pravedno u tom poetku, prije vie od pet i pol stoljea. To vie ne moe416biti vano. Ono to jest vano je da se svaki narataj, ili svaki drugi narataj, suoava s prijetnjama sa zvijezda. Ti nam ljudi dolaze prijateljski, nudei pomo i razumijevanje, ali sijui razdor i sumnje, ne skrivajui svoju krajnju namjeru: ele ukloniti ljude s Aratona i ostaviti ga Fandima. Mislili smo da smo s Upravom uglavili sporazum prije etiri i pol stoljea, za ingara Irkol-Garsita u Aranimu. Uzalud! Spletke su se nastavile, a neprijateljstvo postajalo sve otvorenije.Nas Dvanaest i Irolgar uvamo Araton od naih praotaca sa zvijezda. Oni su nam opasniji protivnici nego to su to Fandi ikad bili. Mi uvamo i njegujemo ostavtinu iz Prvog razdoblja, prouavamo povijest i ponovo otkrivamo stara znanja kako bismo se uspjenije tome othrvali. Nai su preci izmislili i postavili Irolgara ija je zadaa odvratiti Upravu i obraniti ljudski rod. Irolgar je postavio nas Dvanaestoricu da bismo ga u tome poduprli. Kroz nas se uva znanje o toj prijetnji, jer je ono u puku i grabeljivim vladarima nestalo. Mi podupiremo Vjeru i dil--indulska uilita, jer nam ukorijenjenost u ovom svijetu i snaga duha i tijela pomau. Stalno smo na oprezu, jer znamo da na neprijatelj ne miruje. Bilo bi veliko olakanje kad bismo se rijeili te prijetnje.Rei u neto i o tebi. Tebe smo zamijetili u Titanovoj pratnji i nismo ti pridavali odvie panje, dok nije Titan doao k Irolgaru s priom o pravom Irolgaru i protupravnom grabeu oko mjesta Kinelova namjesnika. Mi smo znali daje Titanov naum uvui Vjeru u sukobe u Linesu na strani Ordona i da on dalje od toga nije vidio, ni gledao. Sada nam je jasno daje u isti mah htio i tebe dovesti pod ordonsku zatitu i pribliiti te Tartasu, jer si bio neopredijeljen. Ovdje smo uglavili na odgovor i pravac djelovanja. Svi koji su se ogrijeili o Vjeru trebaju biti kanjeni. Atagi i Titan osueni su na smrt. Vojni pritisak Sjevera prema Jugu trebao je biti iskoriten za sporazum. Jedinstveni Lines vidio se kao mogunost.Ti si trebao biti ubijen zajedno s Titanom. To se samo udom nije dogodilo. Irolgar te je prvi put vidio te noi u Andoru. On je vodio svoje ljude pod obrazinama, i sam nosei obrazinu, jer se vjerovalo da je on, Toktas, u to vrijeme bio u Korimoru. Tamo je i otiao u uvjerenju da si ti mrtav. Uistinu se iznenadio kada te naao ivog i zdravog u svojim tamnicama. On te je, svakako, odmah prepoznao. U Urgul-Olgiju imamo Kinelove slike, pa ako znanje o tome tko je na praotac blijedi u puku, mi, posveeni u tajnu, to dobro znamo.417Za svoga izbivanja Toktas se vie brinuo o tebi nego o borbenom stanju svojih agmi. Bio je kod Kora Darmana i pridobio ga za sebe. Darman je i sam istraivao za njega, ali je Toktas doznao ono glavno. Tvoja slinost s Kinelom je nesumnjiva. Mi znamo za uda kojima su se sluili nai preci, a vi sa zvijezda jo njima vladate. Toktas je zakljuio da se ili Kinel vratio, ili je nekome drugome namjerno dan Kinelov lik. Prepoznali smo Upravu iza svega. Njoj je znano koliki je Kinelov ugled na Aratonu pa su ga odluili iskoristiti. Zakljuili smo daje tvoja namjera pobuniti Linite ili na drugi nain zlouporabiti Kinelov lik. Mi i danas u to vjerujemo. Poduprli smo Irolgara u njegovim naporima da te ubije.- Dri li moguim da nisam uistinu Kinel, ve da mi je dan njegov izgled s odreenom namjerom iza svega?- U. to jedva da treba sumnjati. Takvi postupci su sigurno u dosegu znanja i moi ljudi sa zvijezda.Zautio sam sabirui misli. U Urgul-Olgiju sam se prisjetio svoga imena pa ne bih trebao sumnjati tko sam.- Uskoro smo doznali vie o tebi - nastavio je Ostan Kormorman. - Iako opasan protivnik, uspostavilo se da si sam sebi najvea briga. Uvaljivao si se u kojekakve pogibelji ne bi li neto o sebi saznao. Svojim druenjima s Fandom i svojom tvrdoglavou i upornou te loim primjerima zasluivao si smrt uvijek iznova, ali si uspijevao izmicati.Danas smo na krianju. Toktas je mrtav, a svijet nepredvidljiv. Mi to uviamo. Linitski je svijet na novom poetku, a njega valja osmisliti. Taje odgovornost sada na mojim pleima. Ja u govoriti s Urgul-Olgija, a jo se prema svemu tome nisam odredio...Sad sam upao i nastavio.- Smatram da e ljudima odlaknuti uju li da ih se vie ne poziva u krvave borbe u Fandom. Ja bih govorio o miru i napretku, o trudu da dosegnemo znanje i mudrost naih praotaca. Manje drave koje e slijediti svojim ozemljem granice benasa nee moi izazivati ratove ovakvih razmjera kakve su zapodijevali ingari na Jugu i Sjeveru. Mi neemo moi sprijeiti ratove izmeu benasa, ali oni nee potresati cijeli svijet.- Ima tu i dubljih nedoumica, Adrase. Korijeni nae Vjere su u borbi za Araton. Ta Vjera e izgubiti uporite nestane li nae ugroenosti. Ili e ona pronalaziti nove opasnosti, primjerice u Fandima, i zagovarati isto.- Vjeru onda treba promijeniti. Irolgar i Dvanaestorica mogu voditi svijet samo dok ga vode na njegovo dobro. Mi ne moemo zagovarati418Vjeru koja koristi pojedincima ili skupinama, a teti veini. Ona mora nauavati istinu, vrlinu i potenje. Ono neizrecivo ega se dodirujemo samoponirui mora se u njoj iskazati. Ona mora pozivati na bolji svijet i boljeg ovjeka i oliavati ono najplemenitije i najuzvienije u nama. Inolsili bi trebali biti oni koji e prezreti prazne udobnosti i ivotne slasti i posvetiti se onostranom, a ne sluiti se silom i sudjelovati u ratovima.- Ja znam o emu ti govori, Adrase. Svaki dil-indul razumije to bi ti htio. Mi takvu vjeru, meutim, nemamo, a one se ne stvaraju preko noi.- Vjerovanje je potreba ovjekove due, Ostan ani. Vrijeme e donijeti one to e vidjeti dalje, ili kojima e se krajnja istina neobino jako prikazati. Neki od njih e znati prikupiti sljedbenike. Mislim da sam i sam naiao na jednog takvog u bespuima Segetoleheta kojega njegovi zovu Irken...- Eknita, Adrase?- Oni govore o jednostavnim i razumljivim stvarima i propovijedaju ljubav, a ne mrnju...- Neemo govoriti o eknitima. Mislim da ih je malo i da nisu znaajni. Ima vanijih stvari...- Ovom svijetu trebaju mudri voe - nastavio je. - Mi bismo odahnuli kada bismo znali da nismo ugroeni odozgo. To je neto to nam jo duguje. Vjerujem u tvoju dobru namjeru, ali s njom se i do Goora stie. Neemo oslabiti u budnosti sve dok o tome ne saznamo iz prve ruke.Ostan Kormorman je sastavio prste razmiljajui. Produio je nakon nekog vremena.- Mi se, a od danas najvie ja, skrbimo za ovaj svijet. Odgovornost je velika i o njoj emo jo govoriti. Ne mogu prihvatiti promjene na temelju tvojih izgovorenih rijei. Ukoliko ih niim ne potkrijepi do petog timbasa ovog, etvrtog, kruga, ostat e sve po starom.- Kakvoj potvrdi biste vjerovali?- Vjerovali bismo Upravi. Ma koliko podli oni bili u namjerama, nikada nisu bili lasci. Ukoliko Uprava do toga dana javno obznani daje Araton linitski, pa makar ga i dijelili s Fandima, pristat u na promjene u Vjeri i propovijedima. Neemo pozivati na ratove u Fandoru, niti zagovarati zatiranje Fanda u tom sluaju...Obojica smo pustili da se znaaj onoga to je izrekao Ostan Kormorman slegne i dopre do sviju. inilo se da izgovoreno nije nestalo sa zvukom, ve da je smisao ostao tu, izmeu stola i svijenjaka, izmeu slika na zidovima. Onda sam upitao:419- Na koji nain bi Uprava to trebala uiniti?- Kao to sam rekao, petog timbasa ovog kruga ja u govoriti inolsi-lima pod Urgul-Olgijem. Danas je osamnaesti tonbas, pa je to sedamnaest dana u budunosti. Ako se ti, ili netko drugi iz Uprave pojavi do toga dana na nain na koji nai ljudi zamiljaju bogove, letei iznad tla, primjerice, i potvrdite li da ovaj svijet pripada i nama, mi emo to ozbiljno shvatiti. Moe iskoristiti tu priliku i rei to god eli, ako je u skladu s onim to si ovdje govorio.- Dao si mi samo sedamnaest dana...- Sedamnaesti dan, ne raunajui ovaj dananji, odluit e se budunost Aratona i Vjere na njemu.- to e se dogoditi ako se ne pojavim do tog dana?- Sve e biti po starom. Mi emo, tovie, razraditi nove naine kojima emo pristupiti svijetu koji je drugaiji od onoga juer. Vjeru, meutim, neemo mijenjati. Za nas e to znaiti da ti nisi uspio vratiti svoje sjeanje, pa emo ekati sljedeu ruku pomirnicu iz Uprave, ili da si, prisjetivi se svoje prolosti, okrenuo list i prezreo rijei koje si ovdje govorio.- Znai li to da mogu otii odavde kada zaelim?- Svjestan sam odreene opasnosti u tome. Ali moje je miljenje da od tvoje smrti u ovom trenutku Araton ne bi imao koristi.- Jo neto. Promjene u Vjeri mogu smanjiti vanost uvaru Tajne. Araton u budunosti moda nee trebati Irolgara. Kako gleda na to?- Meni je to jasno od poetka, Adrase. Misli li da me je e za vlau dovela u Dal-Denoni i sada u Urgul-Olgi? Samo najbolji od najboljih dil-indula mogu se nadati ui u ovaj Dom... U takvima je malo niskih pobuda. Rado bih se odrekao vlasti, ako bi to koristilo Linitima. Ako i ne bih, tu je ostalih dvanaest da me na to upozore.Razmiljao sam. Sama pomisao da bih se mogao vratiti u Urgul--Olgi za samo sedamnaest dana, upravljajui nekim udima ljudi sa zvijezda, ili govoriti s takvima, ljudima ili bogovima, inila mi se toliko stranom da o njoj nisam htio dalje razmiljati. Da bih u to vrijeme mogao vratiti svoje sjeanje, inilo je da zadrhtim od nestrpljenja i enje. Nisam, ipak, dvoumio kada je trebalo dati odgovor.- Moram prihvatiti takve uvjete, jer su poteni i ukorijenjeni u okolnostima kakve je ve ovo vrijeme proizvelo. Ja u se svakako vratiti. Nadam se na vrijeme. Ako me kakva nesrea ne preduhitri...- li'420- Mi emo sada vidjeti ima li i drugih miljenja. Neka se izjasni ovaj Dom, jedan po jedan. Onaj koji je razumio to smo ovdje uglavili neka da svoju suglasnost, ili iznese svoje primjedbe.Pogledao sam niz dva reda dil-indula koji su sjedili prekrienim nogama na visokim sjedalima oko stola. Svaki od njih bio je nedokuiva cjelina, izdvojen od svih i svega, a opet okrenut zajednikom cilju i tenji.Kada je i to bilo usuglaeno, Ostan Kormorman je htio znati neto drugo.- Kako si ubio Irolgara, Adrase?- Nisam gaja ubio, Ostan ani. Ne vjerujem da bi to itko mogao,u ravnopravnoj borbi. Njega je ubio Faan, Saurova Smrt, moj Fand, prijatelj i suborac. Ubio je sebe i njega u isti mah. Prije toga Irolgar se borio protiv tridesetorice odlunih boraca.- Kako se borio Irolgar?- Kao dil-indul. Poput Evela i Aga Rastana. Ubio je svu trideseto-ricu, a da nije bio smrtno ranjen.Ispriao sam im najvanije o sukobu na mostu ispred predutvrde. Rekao sam im da zaista nitko, osim nekolicine inolsila, nije vidio to se dogodilo s Irolgarom, a pogotovo nitko nije otkrio tko je on zapravo. Svi oni mogu nai sijaset tumaenja za ono to su vidjeli.- Ovaj je svijet uistinu teko voditi, ako u tome nije uspio Iril Tok-tas - rekao je na koncu Ostan Kormorman. - Mi smo odavno zapazili te tenje k rasapu velikih drava o kojima si govorio. Pouzdavali smo se u nae zajedniko podrijetlo, u Vjeru i Toktasovu sposobnost. Danas nam je jasno da Linite nitko vie ne moe ujediniti.- Sto je novoga u Tartasu? I na Sjeveru? - upitao sam.- Ir Indar dri Tartas, Iot i Galigal. U Indultalu su nemiri. Toktas je podupirao one koji su ustali protiv Ordonaca, ali mi se u to neemo mijeati. Irilin i Arul su se odcijepili, u Ondolu je bilo nereda, ali Argil Bar-galman je ispao najjai. Na Sjeveru... Darman je odcijepio Ordul, kao to si i sam rekao, a tek emo vidjeti tko e zagospodariti Andorom. Zemlje izobilja, Orara i Arkor su ostavljeni sami sebi. Atagijevi fagati nikad tamo nisu imali potporu puka pa se ne zna kako e sve ispasti. Odnosi se tamo mijenjaju iz dana u dan.Podigao sam se. Ustao je i Ostan Kormorman.421- Veer je i rado bih se odmorio i jeo - rekao sam. - Sutra bih nastavio put prema sjeveru. Moje je odredite Vastal u Fandoru, zemlja izmeu Urgistala i Ogistala. Ni sam ne znam kako u zifom do tamo...Ostan Kormorman se gotovo nasmijeio.- Stvari su se promijenile, Adrase. Sad smo gotovo saveznici. Dobit e najbolji smjetaj u Dal-Denoniju, onaj to ga drimo uvijek spremnim za Irolgara. Nema tete ako ja u njega uem jedan dan kasnije. Namirit emo i ostale tvoje potrebe. Iza teneura moe vjebati s nama. To je ast i nama i tebi. Na koncu, dobit e podrobne upute i zemljovid po kojemu e letjeti. Sve e to biti spremno kada grane Neur.Pozvao sam Reu. Ona se doimala smetenom i izgubljenom meu gorostasnim dil-indulima. Zbunjeno je ustala sa svoga sjedala i prila meni.- Mi znamo i za Reu Renon - primijetio je ljubazno Ostan Kormorman. - Da si birao olocima, Adrase, ne bi naao sposobniju djevojku. Njoj vie nije opasno vratiti se u Andor. Tajne oko poslovanja njezina oca vie nisu vane.Prvi put sam se pribliio Ostanu Kormormanu na dohvat ruke. On je bio u godinama, a kosa mu je sijeda, zasigurno je stariji od Toktasa ili mene. Koa na obrazima i pod oima mu je izborana, ali to je lice odluno i svjee. Naslutio sam nepokolebljivi duh i izgraenu osobu, ovjeka koji se usavravao cijeli ivot. Znao sam i sam koliko su mu jake ruke od onog naeg sraza u Irkol-Giju u Ondolu. Kako je dobro da mi taj ovj ek vi e nij e neprij atelj!- A ti, Adrase... Zovem te Adrase, jer ono drugo ime jo nisi opravdao... Ako, nakon svega, kada se prisjeti svoje prolosti, a sve se s Aratonom okrene na dobro... Ako tada odlui ostati na Aratonu... Javi se ovdje, u Dal-Denoni.- Ako sve ispadne dobro... Ako se prisjetim... - ponovio sam uplje.422Dvadeset prvo poglavljeIrkol-GarsitThalai: Vratimo se sada pitanju prometa meu svjetovima. Vidjeli smo da meuzvjezdani leta skoro ne stari za vrijeme leta. Meutim, drutvo koje napusti stari na prirodan nain. Sto e se dogoditi kada se taj leta vrati? Kako e se on ukljuiti u sredinu koja je trideset, pedeset ili sto godina starija od njega i u kojoj on vie nema starih uporita ni prijatelja? On je, u stvari, preskoio jedno razdoblje povijesti, skoio u budunost! Naposljetku, tu je i pitanje korisnosti takvih letova, jer se sve njihove posljedice mogu oekivati tek daleko u budunosti.Dorman: Hm... Leta je, istina, uvijek iznova stranac. On moe darovati ivot novom svijetu, ali je i u njemu, u ijem je naseljavanju sudjelovao, stranac im se drugi put pojavi, jer je proteklo toliko godina... Pretpostavljam da bi se obian ovjek izgubio u svijetu u koji dolazi nakon, primjerice, sto godina... Tamo se sve promijenilo... Ne samo ljudi, mjesne prilike, gradovi i obiaji, u sto godina mijenjaju se i ostali vidovi uljudbe, kao to su tenje, nain ivota u najirem smislu, sustav vrijednosti, odnos prema prolosti, budunosti, Galaktici i bezbroj drugih stvari koje moemo i ne moemo zamisliti. U sto godina svaki se svijet moe korjenito promijeniti. Meuzvjezdani leta, to mu je osnovno odreenje, mora znati s time izii na kraj.423- Na ovom mjestu - nastavio je Gez Aknar sjedei za svojim stolom dok je druga ophodnica zvijezde Ara jo visjela pred naim licima -jo bih jednom htio dati vremenski kvir ovim dogaanjima. To je vano kako bismo razumjeli vrijeme u koje je na Araton stigao Onon.Petnaeste godine po Antelovu raunanju vremena, kada je u Do-rimoru ubijena Orada Anakran, Zemlja jo nije znala za Soranski udes. Te nemile vijesti nisu jo prevalile ni pola puta dovde. One e ovdje biti primljene u vrijeme kada je na Aratonu Ab Otikar provodio svoje preuredbe, samo neto prije nego to je naputen Dorimor u dolini jezera Utan.Dvije tisue sedamsto ezdeseta je bila na Zemlji, rekli smo, kada je Araton potresao Soranski udes. Dvije tisue sedamsto osamdeset prve stigli su tamo spasioci s Kane-Dva. Sljedee godine ubijena je Orada Anakran. Zemlja e o Udesu saznati, ve smo rekli, dvije tisue osamsto trideset pete. Onon je na Araton prispio dvije tisue osamsto osamdeset pete. Na Aratonu je to bilo poetkom devedeset druge godine po Antelovu raunanju vremena.Poznato nam je kako djeluje Galaktika uprava. Zemlja je za njih, unato brojnom puanstvu, tek jedan od svjetova, i to onaj koji je razmjerno daleko od veine drugih naseljenih svjetova. Ove sam usporedbe sa zemaljskim vremenom iznio samo zato jer smo mi sada na Zemlji. I dalje u se sluiti zemaljskim godinama kad god ne koristim aratonske, a ne godinama s Kane-Dva ili Deudane-Tri, a to su mjesta odakle je na Araton dola Orada Anakran, odnosno Onon. Rekli smo da emo za ljude koji su najvie povezani s Aratonom koristiti njihove letake nadimke, Onon i Kinel.Uprava je djelovala im je zakljuila da s Arom-Dva, Aratonom, neto nije u redu. To nije bilo odmah, jer, kao to je znao i Infar Antel, Oradina snimka sastanka s Antelom sauvana je u Olgiju, koji emo ubudue zvati Urgul-Olgi, ali ne i poslana u Veliku mreu. Muk je, dakle, bio jedina vijest poslana s Aratona, a potrebno je vrijeme dok se on ne pretoi u poruku. Sedam godina nakon to se Infar Antel obraunao s Oradom Anakran, taj se muk poeo primati na krajniku Velike mree na Kani-Dva, ali nije bio osobito ozbiljno shvaan u nekoliko sljedeih godina. Preraunamo li sve u zemaljske godine, na Kani-Dva su zakljuili da se s Aratonom neto ozbiljno dogaa u vrijeme kada je na Zemlji bila dvije tisue sedamsto devedeset esta ili sedma godina.424Da bismo shvatili zastoje sljedei leta, a to je Onon, prispio tek devedeset godina nakon toga, moramo se osvrnuti na poloaj u kome se naao jedan drugi svijet: Kana-Dva. Kana-Dva, ili za tamonje itelje Sorogal, po letau koji se prvi na nju spustio, jedan je od svjetova koji nisu osobito napredovali. Mi smo vidjeli taj obrazac i drugdje: gospodarstvo se nikada nije uistinu razmahalo, jer su sirovine vrlo skupe, a sredinje sunce Kana predaleko i ne daje dovoljno energije. Nikada nisu imali vie od milijun itelja. U stvari, njihova velika nada bio je Araton, svijet koji nije trebalo preudeavati, a toliko je slian Zemlji i blizu Sorogalu.Benar Odid je, vidjeli smo, s jednim brodom i manje od etiristo ljudi doao na Kanu-Dva, Sorogal. Toliko ljudi mogla je prihvatiti nejaka sorogalska zajednica, da su tamo htjeli ostati. Oni su, meutim, doli s Aratona i nije im se milila hladna Kana-Dva. U to su se vrijeme dobro razvijale zajednice na Sardaru-etiri, Oranu-Tri i Rami-Dva, pa su Ara-tonci odluili odspavati jo tridesetak godina. Benar Odid poveo je njih, ali i nekoliko tisua Sorogalaca na Ramu-Dva. Posljedica je toga bila da na Kani-Dva nije bilo sposobnih letaa koji bi se prihvatili tako sloene zadae kakvom se inila Ara-Dva, Araton.Orada Anakran se trebala redovito javljati svojim izvjeima u Mreu, a to je znailo najmanje etiri puta u tijeku vremena usporedivog s aratonskom godinom. To su izvjea JA razreda: odgovornim osobama, svim svjetovima. Krajnici Velike mree ire takve poruke po unaprijed utvrenom redu i smjerovima. Krajnik na ophodnici preko kojega seThalai: to to znai, Lene?Dorman: To znai da se ne smije izgubiti u tim razlikama. ovjek kojemu su oslonci stvari na koje je nauio, njegova sredina, prijatelji, nain ivota, jezik, odreena vrsta drutva i slino, na takvu iznenadnu uronjenost u neto posve strano moe uzvratiti na jedan od dva naina: ili e se posve izgubiti i postati posve nekoristan, nekoristan za Upravu i Galaktiku, mislim, jer e biti pun svojih tekoa, ili e biti prezauzet time da u novim okolnostima nae sebi sline oslonce i opet postane ovisan o novom svijetu, a Upravi i Galaktici opet nekoristan. Ovi drugi mogu naseljavati razliite svjetove, no preporuljivo je da to rade jednom u ivotu. Onima prvima najbolje je da ostanu tamo gdje su roeni.425alju poruke u Mreu sam alje takozvane muk-poruke JA razreda ukoliko nema nita drugo, a prije toga nije poslao 'kraj svih poruka'. Zanimljivo je da bi krajnik, drugaije preudeen, mogao sam poslati u Mreu ono to je Orada snimila na svom posljednjem sastanku s Infa-rom Antelom, ali letai rijetko proputaju u Mreu neureene poruke.Prema propisima, na prijemnoj strani se o muk-porukama vodi rauna onoliko koliko je ta strana daleko od izvora poruke. Kana-Dva je, dapae, zaetnik naseljavanja za Araton, pa su nakon uestalih takvih poruka sazvana nadlena tijela. Oni u to vrijeme nisu bili sami sposobni preuzeti na sebe zadatak takve sloenosti, a nisu ga trebali ni poduzimati samo na osnovi nekoliko muk-poruka. Oni su zato u Mreu odaslali svoje poruke neosposobljenosti JA razreda, mada se osposobljenost pojedinih svjetova i strunost njihovih letaa uvijek dojavljivala u Mreu pri svakoj promjeni. To su takozvane poruke stupnja osposobljenosti.Osim Kane-Dva, Aratonu je najblia Deudana-Tri, na oko trideset pet zemaljskih svjetlosnih godina, i Rama-Dva, na skoro etrdeset. Na Deudani-Tri o Soranskom se udesu saznalo u vrijeme kad smo na Zemlji brojali dvije tisue sedamsto devedeset petu godinu, a prve muk-poruke primljene su dvije tisue osamsto osamnaeste. Deudana-Tri je potvrdila uvjetnu osposobljenost, jer su smatrali da nemaju letae dorasle tako sloenom zadatku, ali se nekoliko skupina letaa nalazilo na putu k njoj. Kao to znamo, svjetovi ne znaju unaprijed za dolaske letaa, jer su takve vijesti samo za nekoliko postotaka bre od samih brodova, ali se to zna posredno. Ako je Deudana-Tri mnogo ranije traila strunjake za dodatna preudeavanja i procjene, onda se moglo oekivati da su oni na putu. Rama-Dva je primila muk-poruke tek dvije tisue osamsto dvadeset druge, a poruku neosposobljenosti s Kane-Dva nekoliko godina kasnije.Jasno je da se u prometu meu svjetovima nita ne poduzima napreac. Araton je stradao pa je morao ekati dvadeset godina. Nitko, prema tome, nije urio spaavati Oradu Anakran. Ona je, ocijenjeno je, ve davno mrtva, ili onemoguena poslati poruku. Nove prilike su samo znaile daje aratonski sluaj jo otvoren i da netko mora vidjeti to je s tim tvrdoglavim naseljenicima koji se odbijaju iseliti. Ne zaboravimo, prijanja Oradina izvjea JA razreda redovito su primana preko Mree. Dvije tisue osamsto etrdeset prve s Deudane-Tri je poslana poruka da je zadatak prihvaen. Tada je do nje dola poruka o letaima koji stiu s dvadeset pet godina svjetlosti daleke Dane-etiri. Oni su tamo i doli426pet godina nakon poruke i zadrali se skoro etiri godine. Dvije tisue osamsto pedesete letai su napustili Deudanu-Tri i krenuli na trideset pet godina dugi put do Aratona. To je bila vrlo sposobna momad kojoj je na elu bio jedan od najboljih poznavatelja Aratona i ovjek koji je na njemu ve ranije proveo pet aratonskih godina: Onon.Onon je na Araton prispio dvije tisue osamsto osamdeset pete po zemaljskom raunanju, ili devedeset druge godine Drugog razdoblja po aratonskom raunanju. U tom je trenutku on ve znao za sve to se naThalai: A kako se snalaze letai u takvim sredinama ?Dorman: Oni nemaju oslonca u vanjskom svijetu. Oni ga moraju imati u sebi i to im se ucjepljuje tekom i dugotrajnom obukom. Oni ne nastoje oko prijatelja, a opet ih lako stjeu. Nauili su biti sami, a odlino se snalaze u drutvu, bez obzira na to kakvo ono bilo. Mislim da ih je nemogue zavesti vanjskim bljetavilom, bilo da se radi o zamislima, ljudima, potronoj robi ili imanjima. Vrlo su suzdrljivi i ne podlijeu porocima. Leta nee biti svladan bilo kakvom pojavnou, jer e se u njoj truditi razabrati bitno i novosti primati korak po korak. Samo takav ovjek moe biti koristan Upravi i Zvjezdanom sustavu.Thalai: Je li to sve to je potrebno letau?Dorman: Svakako ne. Leta mora imati ucijepljeni osjeaj za bitno i za stvarnost. To se na Magatu-Pet, sjeditu za obuku, zove 'dodir sa stvarnou'. On mora u malo vremena razumjeti cijeli svijet kojim je doao u dodir bolje no tamonji naseljenici. On mora znati vladati ljudima, bez obzira na to bili oni suzdrani ili otvoreni, nepovjerljivi ili samouvjereni, odmaknuti ili gorljivi, promiljeni ili samoivi. Na nekim svjetovima ne vole letae i neprijateljski su prema njima... Kad kaem vladati ljudima, mislim da leta mora biti sposoban pridobiti ih za suradnju. On mora razumjeti ljude i odmah prepoznati koga ima pred sobom. On mora biti tjelesno sposoban i jak, jer e samo u elinom tijelu moi smjestiti ove druge osobine. To mu je dano obukom, zajedno s voljom da takav ostane.Thalai: ini mi se daje to dosta zahtjevan posao...427toj ophodnici dogaalo od vremena kad ju je napustio: da je njegovo izvjee o nepostojanju samorodnih razumnih bia pogreno, daje Kinel tu bio nakon njega i uklonio samo dio puanstva, sve o Soranskom udesu i raskolu meu naseljenicima, o spasiocima i Oradinim nastojanjima. Ve iz putanje on je mogao proitati i one zapise koji nisu odaslani u Mreu, pa je doznao o Oradinom alosnom kraju. Utvrdio je, takoer, i naseljena mjesta u podruju koje se sada zvalo Mlinom i procijenio puanstvo na etiri i pol tisue ljudi. Pogrijeio je za manje od stotinu.Onon je na raspolaganju imao osamnaest ljudi s kojima je, kao to je to ranije uinila Orada, pristupio poslu vrlo sustavno. Smjestili su se na Urgul-Olgiju, obnovili i proirili Oradinu utvrdu, i prouili sve podatke koje su mogli dobiti bez izravnog dodira s naseljenicima. Njihova kretanja praena su iz putanje, a razgovori zabiljeeni kako bi se izvukli zakljuci o razvoju njihova jezika i ostalome. Ve tada je linitski jezik bio poseban, jer mada tek odnedavno jedini u uporabi, ta se inaica saetog jezika razvijala bez dodira sa slinima jo od prije Soranskog udesa. Oko sto pedeset zemaljskih godina, u najmanju ruku, a vjerojatno i preko dvjesto godina.Onon je znao da se uputa u vrlo neizvjesnu pustolovinu u kojoj izgledi nisu na njegovoj strani. Oni koje je kanio privoljeti na naputanje Aratona vie se nisu sjeali Galaktike, ni ivota u obilju, neslino onima oko kojih se trudila Orada Anakran. Ona im je mahala pred nosom neim to je budilo enju za ivotom kakvim su ti ljudi obiavali ivjeti, a on im namjerava upravo uskratiti nain ivota kojim ive i na koji su se priuili. Ve je sedam ili osam narataja stasalo na Aratonu, a svaki leta zna kako se naseljeni ci nakon nekoliko narataja veu uz svijet u kojemu ive.U takvim okolnostima Onon nije nita prepustio sluaju. Nauili su jezik Linita, doznali o njihovim zadjevicama, uoili izazove koji su pred njima stajali, unato najboljoj volji mnogo tota nisu razumjeli, udili se u to se prometnula sasvim obina zajednica kakvih je ve bilo mnogo diljem Sustava i - na koncu - odluili su se okuati u izravnom dodiru s Linitima. O tome imamo ovaj vrlo, vrlo zanimljivi prikaz.Novi je prizor na stari i poznati nain popunjavao prostor iz kojega je nestajala slika aratonske kruglje. Nepokretni prikaz se ovrivao i uobliavao bojom i dubinom vrlo brzo, toliko brzo da nisam na to bio pripravan. Kada je bio posve uoblien, nisam izdrao da se ne428pridignem iz sjedala, drei se vrsto naslona za ruke i zaboravivi zatvoriti usta. To to sam vidio potiralo je svaku izmiljotinu koju bi moja ili ija druga mata mogla iznjedriti.Onona sam odmah zapazio. Crnomanjast i naoit, uspravljen i dostojanstven, ako ne i visok, ostavljao je utisak svojom ozbiljnou, smirenou i neusiljenim stavom. Ono u emu se takav Onon naao, ili bolje, ono to se oko njega odigravalo plijenilo je svu moju panju, a, nisam dvojio, i drugih oko mene.Nalazio se u sreditu guve kakvu nikad nisam vidio. Tu se tiskalo sijaset ljudi, premda su neki od njih nesumnjivo nastojali odrati red. OsimDorman: Vie nego zahtjevan. On je gotovo nemogu. Bez jakog zanimanja i ljubavi za nj on jest nemogu. Meuzvjezdani su letai izrazito privreni Galaktici i svjetovima kojima pomau. Oni nemaju dojam izdvojenosti i beznadne razliitosti od itelja svijeta na koji su doli. Njihov je odnos pokroviteljski, zatitniki, roditeljski, usudio bih se kazati. Leta, svakako, mora mnogo znati o Galaktici i svijetu na kojeg dolazi, njegovo iskustvo i poznavanje drugih svjetova i Galaktike blaga su koje nosi sobom. Konano, on je gost na svjetovima koje posjeuje, jer njegova nazonost nikad nije trajna. Njegovo je pravo stanite svemir, a dom itava Galktika.Thalai: Stoje sa svrhovitou takvih letova?Dorman: Sjetimo se to najee rade letai. Naseljavanje novih svjetova, primjerice. Zar se tu postavlja pitanje vremenskog jaza ? Nase-Ijenicima je razdoblje putovanja u stvari preskoeno, jer su podvrgnuti istom postupku kao i letai... Matinom svijetu, zaetniku naseljavanja taj vremenski razmak nije vaan, jer ne oekuju nita nazad od onih koji odlaze. S istraivakim letovima je slino, ak i trgovaki letovi imaju smisla i mi ih podupiremo. Naseljavanje jednog svijeta... kojeg esto treba preurediti za ivot ljudi, to je pothvat koji se ne moe usporeivati s uobiajenim vremenskim razmacima koji su vani u ivotu pojedinca. Takvi pothvati su, meutim, kratki kada se usporeuju sa ivotima i razvojem cijelih svjetova, koji su, pak, vjenost usporede li se sa ivotom obinog ovjeka.Thalai: A letai? Oni rade za vjenost?429mukaraca, tu je bilo i djece, ena i ivotinja, natisnutih na nekom blatnom tlu izrovanom kotaima zaprega. Najdojmljiviji su bili ljudi. Ti ljudi! To nisu bila lica koja bih mogao usporediti s licima itelja bilo kojeg svijeta u Zvjezdanom sustavu, a vidio sam Oran-Tri, Iranu-Tri, dobar dio Zemlje, Sardar-etiri, Mohor-Tri, Laru-Tri i mnogo drugih. Sjeam se da sam gledao prikaze o starim ratovima na Zemlji davno prije svemirskih letova, od kojih su neki bili dvoproteni i izvorni, i zapazio samoivost, divljatvo i surovost tih ljudi, ali se to nije moglo mjeriti s ovima koji su okruili Onona. Zar je mogue da su to bili potomci onih istih ljudi s kojima sam razgovarao na Aratonu? Zar je mogue da sam ih u to gurnuo?Njihova odjea, nonja i ponaanje jo su vie doprinosili tome dojmu. Bili su polugoli i u prnjama od grubog sukna koje su mukarci obino utegli u pasu konim remenjem i o njemu drali ovjeene kojekakve potreptine meu kojima sam poee zapazio ovei no za rezanjeodenje. Mnogi od tih mukaraca su bili goli iznad pasa. Dobar dio ena, a i mukaraca, su hodali bosi. Mlaa djeca su bila gola i valjala se po blatu, hrvala se meusobno i s nekakvim domaim ivotinjama kakve nikada u ivotu nisam vidio.Lica mukaraca vrlo su esto zarasla u duboke brade i veliku kosu koju su ponekad vezivali u repove na najrazliitije naine. Osupnjivala je gruboa, sirovost, priprostost i tupost veine tih lica. Mnoga od njih su bila mrana, neiskrena i podmukla. Na rubu prizora zapazio sam goljavca krnjavih zubi koji je poudnim okom otvoreno odmjeravao poluobnaenu djevojku. Ona kao da se nije kanila ili se nije mogla uzmaknuti, ve je ukoeno stajala pred njim i gledala pred sebe u tlo, gdje joj je oko nogu puzalo maleno dijete. Liniti su izgubili mnogo vie od blagostanja Prvog razdoblja, primijetio sam potiteno.- Vjerujem da su ve njihova lica dojmljiva - rekao je Gez Aknar jo ne pokreui prikaz. - Cijena odranja na Aratonu bila je visoka. U ivotima, izgubljenom znanju, moi i padu u priprostost. Ovako su izgledali i prastanovnici Zemlje, dvije, tri, etiri i vie tisua godina prije svemirskih letova. Hoe li i ovima biti potrebno jednako toliko vremena da se iz te priprostosti izvuku?Svega ovoga to sam gledao ne bi bilo da sam bio odluniji kad sam bio na Aratonu! To je saznanje boljelo. Znao sam da to ne bi bilo lako, ali ja nisam ni pokuao ustrajati na kratkom vremenu. Kako sam mogao znati da ne bih uspio, ako nisam ni pokuao?430m blatnom i ljudi! To g svijeta u k> Zemlje, se da sam kih letova, divljatvo tu okruili otima sam>..: tomemukarcitene koje-i za reza-Dobar diovaljala separna kak-cliku kosu supnjivala ga od njih pazio sam fcnjeravao mogla uz-u tlo. gdje 50 vie od5cz Aknar visoka. U ako su iz-Klina prije 0 vremenauniji kad ne bi bilo Kako samGez je pokrenuo sliku i taj je daleki svijet za koji sam se morao uvijek iznova uvjeravati da postoji, a nije tek igrokaz prireen za neiju zabavu, postao stvaran, ovdje na Hatornu, u putanji oko Zemlje.Onon se blagonaklono, ali odluno probijao kroz mnotvo to se tiskalo oko njega i nekolicine njegovih letaa i pokuavalo ga dodirnuti ili zagledati iz blizine. U tome su mu pomagali kosmati grubijani u svijetlo-smeim prnjama koje su u tom svijetu, dopustio sam, mogle biti smatrane odorama. Njima je o pasu visjelo oruje koje sam mogao usporediti samo s maevima na drevnoj Zemlji. Zacijelo je i Onon tim ljudima bio stran, jednako kao i oni njemu ili meni. to je on uope mogao napraviti uDorman: Gotovo bi se moglo rei.Thalai: to ih nagoni na to to rade? Zato ostavljaju sigurnost svijeta u kojem ive i tumaraju meu zvijezdama ? Zar je takav ivot privlaan obinim ljudima?Dorman: Mi imamo vrlo stroge uvjete na uilitima za meuzvjez-dane letae na svim razinama. U prosjeku e svaki peti od onih koji su to eljeli proi stroge provjere i zavriti uilite. Slijedi Magat-Pet... Onih koji bi eljeli biti letai nikada nije manjkalo. Unato svim neizvjesnostima i opasnostima takvog zanimanja i napornoj i dugotrajnoj obuci... Zato ? Leta ima vrlo jaki osjeaj posebnosti, slobode i moi. Osjea se sposoban, dorastao svemu, vaan, svrhovit. On pobjeuje svemir; nevjerojatne daljine ga ne zaustavljaju, a ponori vremena koje svladava daju mu osjeaj besmrtnosti. On je putnik kroz vrijeme koji prati razvoj svjetova kroz pokoljenja i sudjeluje u irenju Galaktike, bdije nad njom i poznaje je. Letai siju ivot na do tada nenastanjenim ophodnicama, prate njegov razvoj, osjeaju se odgovornima za nj i tite ga do trenutka osamostaljenja. To su sposobnosti kakve su nekad pripisivane bogovima i - doista - ima neeg skoro boanskog u svemu tome.Thalai: Hvala, Lene, na ovom dirljivom i uvjerljivom prikazu. Htio bih da do kraja obrazloimo neto drugo. Ranije si ukazao na mogunost dosezanja bilo koje toke u Velikoj galaktici. Unato tome, letovi s kraja na kraj Mlijene staze nikada nisu pokuani, a Zvjezdani sustav proirujemo korak po korak.431takvim prilikama? Svi smo mi ve znali da nije uspio maknuti te ljude s Aratona. Nisam vidio kako je to uope mogao.Jedna se ena s djetetom u naruju otrgnula iz mnotva i pala pred Ononom niice, viui neto to nisam mogao do kraja razumjeti. Onon je stigao sagnuti se do nje prije nego to su pritrali redari. Ona ga je vrsto uhvatila desnom rukom za rukav odore dok je lijevom drala dijete. Onon je klimnuo glavom, ali su redari ve prili i odvukli enu.- Sada u ukljuiti prevoenje. Ova je ena traila lijek za svoje bolesno dijete. Onona je smatrala bogom koji je doao sa zvijezda, posve u skladu s Vjerom o kojoj smo govorili.Cijela je skupina nastavila svojim smjerom koji nam se sada otkrio, jer je snimano iz drugog kuta. Pred Ononom i njegovom pratnjom ukazale su se uglaane iroke stube koje su vodile do zdanja od vanosti i ugleda. Nisam ga mogao usporediti ni s im to sam vidio na svjetovima na kojima sam bio, ali sam o Aratonu ve dovoljno znao da bih i bez toga to mogao pogoditi: stube su bile prilaz palai ingara Linita, Adara Irkol-Garsita o kojemu je ve govorio Gez.Irkol-Garsit! Kako su se samo i imena ljudi promijenila. Saeti je jezik bio dovoljno drugaiji na Aratonu da ga nisam razumio kada su ga govorili oni koji su se samo njime sluili, ali sam znao dovoljno druge njegove inaice da bih mogao uhvatiti znaenje ovome preuzetnome imenu. Irk je moglo znaiti samo svet, bezgrean, a ol je vjerojatno bog. Garsit je - po gar, kruna, i sit, to je mnoina od su, tlo, zemlja - kraljevstvo ili carstvo, pa je ime vladaru Linita Sveti Bog Carstva! Zaista pristalo ime upravitelju nad nekoliko tisua jadnika izgubljenih u divljini Arine ophodnice!Onon je na vrhu stubita blago zadrao vou redara na nain kojemu ovaj nije mogao odoljeti i umjesto k palai krenuo k rubu uzvisine uz koju su se popeli kako bi mogao pogledati predio. Ingarova se palaa nalazila na vrhu breuljka iznad plahe rijeke. Sve do vode smjestilo se mnogo zdanja, najvei broj njih od drva, ali ih je bilo i kamenih, meu kojima su se kretali ljudi. S druge strane dvora, ili palae, ukazivala se vea i via uzvisina uz ije su se pristranke takoer poele dizati kue. S druge strane rijeke vidjele su se krevine na kojima vie nije bilo ljetine. Okolo njih prostirale su se duboke zimzelene ume, novi bregovi i vrhunci, a na koncu i vrletne planine koje su se nad Alarimom uzdizale u tri istaknuta visa, svaki odjelit od ostalih i uprt u nebo, gol i pokriven snijegom.432ieOnon se tu zadrao samo za trenutak, a onda se vratio redarima koji su bili zastali u nedoumici. Jo je jednom pogledao palau, zdanje od plavkastog kamena, obrubljeno crnim i utim, ne odvie uzvienu ili velebnu, ali upeatljivu i veliku graevinu poduprtu stupovljem, a onda je uao pod trijem i preko njega u palau.Uslijedio je rez, a novi je prikaz uprizorio novi prostor i nove ljude. Podrazumijevao sam da se radi o unutranjosti palae. Bila je to prostrana i sumrana dvorana kojoj su neto svjetla davali uski prozoriDorman: Mislim daje to razumno i razlono. Mi bismo mogli uputiti istraivaki brod na daljinu od tisuu zemaljskih svjetlosnih godina, primjerice, i on bi se vratio nakon neto vie od dvije tisue godina s letaima koji su oko etiri stotine godina bili zamrznuti. Vjerojatno je da bi nakon dvadeset stoljea takvi letai i njihov brod pobudili pozornost, ali prije svega kao istrgnuti dijelovi prolosti, kao kad bi se u nae vrijeme pojavili srednjovjekovni vitezovi u oklopima, ili odred rimskih legionara u doba prvifi svemirskih letova.Thalai: Iz istih razloga mi u svemiru u nae vrijeme susreemo ljudska djela iz prolosti...Dorman: Da, ali je vremenski jaz manji. Thalai: Primjerice Pioneer-Deset...Dorman: To je zanimljiv primjer. Bilo je vie takvih letjelica. Pioneer-Deset trebao je nositi nau poruku drugim civilizacijama u svemiru. No, to se dogodilo ? On je sada duboko u unutranjosti Galaktike, jer se ona daleko bre irila nego to se on kretao. Mnogi naseljeni svjetovi danas su neusporedivo dalje od Zemlje nego Pioneer-Deset. On ne moe ispuniti oekivanja svojih graditelja i rasprave da li ga dopremiti i izloiti na Zemlji, ili ostaviti kao trajni spomenik ljudskoj upornosti, kako ujem, jo traju.(Razgovor s Khabom Dormanom za Veliku mreu, Zemlja, 3594.-09.-20., ZRV)433visoko iznad tla. Cijeli je prostor bio bogato namjeten, ali sam u svemu naao malo istananosti i sklada, po mjerilima dananjih svjetova.Sredinji je predmet bio veliki, dug i razmjerno uzak stol jedva odig-nut od poda. Pred sreditem obje njegove dulje strane nalazila su se velika i nezgrapna sjedala od kamena i drva obloena koama. Onaj koji bi u njima sjedio imao bi gornju plohu stola u visini koljena, ili i neto nie. S obje strane svakog od ovih sjedala bile su postavljene niske prostirke na kojima se moglo sjediti kao to se moe sjediti i na podu, a jednako se dobro moglo i leati. Visoka sjedala su poivala na kamenim postoljima koja su sa strane prostirki bila obrubljena nizom debelih upaljenih svijea u glomaznim stojeim svijenjacima. Podovi su bili zastrti vezenim tkaninama, koama i sagovima, a slino je i s veinom zidova. Neto se i drugog namjetaja nalazilo uza zidove i u dubini dvorane.Onon je pod pratnjom doao do jedne strane stola, a s druge se sada pojavila druga skupina ljudi na elu s visokim i vrsto graenim ovjekom oputena dranja. Nosio je odjeu od boljeg sukna i ogrnuo se laganim ogrtaem na kojem su izvezene plave, ute i crne niti. Na glavi je imao trorogu krunu od kovine koja bi po boji mogla biti zlatna, a u ruci vrstu ezla s tri vrha. Tek u se morati svii na taj znak vlasti u Linita kojeg su oni zvali Kinelov trozubac i koji je trebao predoavati vanost Kinelovog - zvijezde milostive: mojeg! - treeg silaska na Araton.Vie od svega to je taj ovjek, Adar Irkol-Garsit nosio na sebi ili u rukama zanimao me je on sam, jer nam je Gez Aknar ve skrenuo panju na njegovu posebnost. Moda je i njegova vanjtina to dala naslutiti.Poglavar ili ingar Linita je bio mlad i samosvjestan, ali pronicljiv i lukav. Vidjelo se to po nainu na koji je preletio pogledom preko Onona i njegovih ljudi dok su jo bili daleko, a onda skrenuo pogled i gradio se zaokupljen svojim pribliavanjem. Oi su mu hitro prelazile s predmeta na predmet, ali su se znale i zaustaviti na jednoj osobi, pri emu on kao da nije bio u tom pogledu, ve negdje iza, gdje je bestrasno vagao i usporeivao vieno. Upravo je sada stao suelice Ononu pa su se oni pozdravili preko stola, dodirujui jedan drugome ruke, to je ispalo donekle nezgrapno, jer to nije bio nain pozdravljanja meu letaima, a zacijelo nije bio ni na Aratonu.- Mi smo ovdje u miru i nudimo mir i napredak - rekao je Onon jednostavno, mada nisam dvojio da je to smiljao za ovu priliku, a ne izrekao ono to bi obino govorio pri prvim dodirima na drugimpoar -Ona Pamt*T I434tn u svemu ova.edva odig-u se velika g koji bi u io nie. S rostirke na jednako se postoljima nih svijea enim tka-Neto se i_ _ -e sada ::. ovje-rnuo se la-S'a glavi je ka. a u ruci li u Linita m vanost Mon.a sebi ili u renuo pa-i naslutiti, jronicljiv i tko Onona i gradio se i predmeta mu on kao ragao i us-ie oni poz-k" donekle10 je Onon ru priliku, na drugimsvjetovima. Potom je predstavio svojih sedam ljudi, a Irkol-Garsit je pomno zadrao punu pozornost na svakome od njih.- Kretanja zeda su nepredoiva ovjeku - rekao je on na kraju. -Ona nam odnose i donose prijatelje, ili od saveznika ine neprijatelje. Ponekad i obrnuto. Zed uobliava temelje dogaanjima, a nae radnje moraju biti u skladu s njim, elimo li uspjeh i napredak.udno je zapoeo Irkol-Garsit, kao da je taj uvod bio vie namijenjen Linitima nego Ononu. Bio bih to paljivo odvagnuo na Ononovu mjestu, a nisam sumnjao da je on to upravo inio, ma kako se njegovo lice inilo nepozanimanim, jer su te rijei krile dio stava Linita i njihovo shvaanje njihova odnosa s Galaktikom.- Tko sam ja da bih se protivio zedu koji vas je donio? - nastavio je Irkol-Garsit dok su svi stajali oko stola. - Sluim ovom narodu koji me je kao ingara prihvatio i uvam boju krunu dok se bog ne vrati. Primam zato rado njegove glasnike, jer mi se ini da nas dobar zed prati.Reeno je to kraljevski, ili ingarski, svejedno. Adar Irkol-Garsit e sasluati to mu Onon ima rei, a uiniti ono to mora, jer mu je sluati vie naputke zeda i slijediti opu dobrobit.- Ovo je Urud Aratan, prvi sveenik Vjere - predstavio je ingar Linita ovjeka do sebe u nepbinoj svijetloplavoj halji. .- Moji savjetnici koji itaju zed esto bolje od mene - nastavio je okrenuvi se sada nalijevo. - Ortur Bolgi i Har Aranman.Potom je Irkol-Garsit sjeo na visoko sjedalo sa svoje strane stola, a njegovi su ga slijedili spustivi se do prostirke. Onon je, tono shvaajui to se od njega oekuje, sjeo i sam na veliko sjedalo, a rukom pokazao svojima da e se morati zadovoljiti prostirkom.- Donosite li mi vi to sjaj Prvog razdoblja? - upitao je ingar, a da je bilo teko prozreti koliko je bilo ale, a koliko zbilje u tom pitanju. - Ili poruku od Kinela kada e se vratiti svome narodu?- Oni koji bi htjeli ivjeti u sjaju Prvog razdoblja, izobilju i miru, trebaju mi samo rei - rekao je Onon lako. - Ja to mogu urediti za sve vas.- Na Aratonu je to neto tee. Zed je odavde pomeo i bogove. Naa je prilika, meutim, u ustrajnosti. Ostanete li due, vidjet ete i sami.- Mi smo prispjeli u ovaj grad, ovu zajednicu i svijet da bismo ga upoznali. Rado bismo uli o vaim iskustvima i iskuenjima.- Volim prijateljevanja - rekao je ingar, donekle neodreeno. - ast mi je biti s onima sa zvijezda. Upoznat emo se i znati tko to misli.435- A to... o iskustvima i iskuenjima... - nastavio je. - To je pria za vie no jednu no... No, mi imamo vremena. Upriliit emo prije svega gozbu. Priat emo. Ugostit u vas ovdje, u ovoj skromnoj palai. Svatko e od vas dobiti svoje sobe i zabavljae za dugu i hladnu irilin-sku no. Mi cijenimo vae sjeme koje ete ostaviti u ovoj zemlji. A to se vaih ena tie... moda e i one cijeniti nae sjeme...To je bilo posljednje to je Irkol-Garsit rekao. Nakon toga se slika ukoila, pa nestala, a Araton je jo jednom lebdio izmeu stolova.- Uistinu ne znam - nasmijao se Gez Aknar - je li se i kako Onon iskobeljao iz ove prve neprilike koju mu je priredio Adar Irkol-Garsit. O tome nema nita na snimkama, uvjeravam vas.- Zato bismo to zvali neprilikom? - upala je Orona Degrasi. -Moda je to prilika. Kae se da letai ire ljudsko sjeme po svemiru.Parit Jamakana se suzdrano nasmijao.- Taj Adar Irkol-Garsit se nije smio uzimati olako - rekao je. - Nikada nam nita nije zamjerio i bio je zaista prijateljski nastrojen. Sve nam je htio pokazati i u sve nas uputiti, a da nije dodirnuo pitanje onoga po to smo doli na Araton. On me je smatrao svojim osobnim prijateljem i alio mi se na tekoe u upravljanju, ali je vrlo lako razgraniavao dunost od prijateljstva.- Ononu je ovakav stav linitskog ingara iao na ruku - uzeo je opet rije Gez Aknar. - On mu nije uskraivao ni ograniavao boravak na Aratonu, ve ga je pozivao ostati i biti to vie s Linitima. Sam Irkol--Garsit je mnogo znao o povijesti Drugog razdoblja, a itao je i o onome prije toga. Sada je bio u prilici upitati za mnoga pojanjenja, to mu Onon, naravno, nije uskratio.Uskoro je Onon otkrio da je Irkol-Garsit proitao mnogo o letaima i, mada od svega toga nije razumio ni deseti dio, njegovo zanimanje za taj predmet je esto vraalo razgovor na njega. Osobito je mnogo pitao o obuci letaa, Magatu-Pet i tekoama obuke. Bilo mu je bliskim miljenje da tekoe ovruju ovjeka te da samo onaj koji je proivio izmne tekoe moe u krajnje tekim prilikama i sam biti izniman. Ukratko, ve sljedei sartim po Ononovu dolasku, ingar u Linesu izrazio je elju imati sredite za obuku letaa na Aratonu.Ononu je trebalo vremena da ustanovi to u stvari Irkol-Garsit eli. Ne, on nije traio da se zatvori Magat-Pet, a da se letai ubudueobuavaju na Aram jaima pred izazov"Onon je na kam je mogao odvojio m svi oni proli na li godine da se izaftrai ljivosti, snage *> ali mu se nije fc-" -Garsitovo iiiiflptiji1 ono to su mati1 da to ima bio tome priao.Onoo je utjecaj na koja je s Anakran. U pa je sve " nali oaooDok ftvanosti. Vm predam* ku kut* moa je "fee lov ka436obuavaju na Aratonu. On je elio obuku za svoje ljude da bi ih uinio jaima pred izazovima koje im je netedimice upuivao Araton.Onon je na koncu morao ozbiljno razmotriti njegove zahtjeve. On je mogao odvojiti tri ili etiri ovjeka i upriliiti neto od onoga to su svi oni proli na Magatu-Pet. Bile bi potrebne tri ili etiri aratonske godine da se izabrane meu Linitima uputi u tajne samoponiranja, izdrljivosti, snage volje, duha i tijela. On bi im mogao pruiti dobru obuku, ali mu se nije inilo izglednim da bi od toga neto proizilo. Irkol--Garsitovo miljenje da bi takvi koji tu obuku prou mogli dalje iriti ono to su nauili, Ononu se inilo posve neuvjerljivo. Ingar je ustrajao da to ima biti ozbiljna obuka pa je Onon to na kraju prihvatio i savjesno tome priao.Onon je smatrao da time dobiva vrijeme za kojega e prenositi svoj utjecaj na linitsku zajednicu. Vidimo da se priklonio istim sredstvima koja je s uspjehom, ali u daleko povoljnijim okolnostima, rabila Orada Anakran. U isto je vrijeme dobio pristup pisanoj i ostaloj batini Linita, pa je sve to umnoio i na koncu predao Galaktici. Na taj smo nain saznali ono o povijesti Aratona to ste do sada od mene uli.Dok je Onon bio na Aratonu, zbio se tamo dogaaj od povijesne vanosti. Urud Aratan, kojeg je kao vjerskog poglavara Irkol-Garsit predstavio Ononu, usprotivio se devedeset tree godine daljnjem ostanku letaa na Aratonu. On se time usprotivio i ingaru, prvi put suprotstavljajui vjersku vlast svjetovnoj. U proglasu koji je uputio Linitima on je sebe prvi put nazvao Irolgarom, uvarom Boje krune, to je naslov koji je izravno osporavao pravo ingaru smatrati se Kinelovim namjesnikom. O ovom naslovu jo e se uti u povijesti Linita.Irkol-Garsit nije se, zaudo, odvie uzbudio Aratanovim napadom. Nije ga ak ni pokuao ukloniti s njegova poloaja. Zadovoljio se javno ga ismijati i sve ostaviti kako jest. Istina je da je jedina snaga kojom je Urud Aratan raspolagao bio utjecaj Vjere, ali se razlog Irkol--Garsitovu suzdravanju ipak naao na drugoj strani. Ingar Linita je bio od ljudi koji su gledali dalje u budunost i koji je paljivo pripremao svoje budue korake. Zato nije uklonio Aratana dok za to vrijeme nije sazrelo.Devedeset pete godine prvi su Liniti zavrili obuku nalik na onu to je letai prolaze na Magatu-Pet. Za Onona je to bilo zanimljivo iskustvo i uspjeh petorice nije se mogao porei. Devetnaestoricu od gotovo437stotinu dragovoljaca odabrali su sami letai prije tri godine. Mahom su to bili Irkol-Garsitovi redari, ljudi koji su ve odabrani, ako ni zbog ega drugog, ono zbog svoje tjelesne snage. Zanimljivo je da je i Irkol--Garsit rado sudjelovao u mnogim vjebama i radovao se onome to je postigao sam, kao i onome to su postizali njegovi Liniti.Kao znak uspjeha i promaknua, Onon im je oko glave stavio bijeli povez, prije svih samome Irkol-Garsitu. Njegov se naslov letaa imao shvatiti poasno, ali ima li uda u tome to je uskoro ingar ustvrdio daje upravo on prvi poloio obuku za letaa? Bilo je to udno promaknue, nalik na obrede kakve su nekad davno, vjerujem, prolazili srednjovjekovni vitezovi na dijelovima stare Zemlje. Irkol-Garsit i petorica Linita koji su zavrili obuku kleali su pred Ononom, dok im je on oko glave namjetao bijeli povez. Vidjet emo kako je vjeto sve to znao iskoristiti Irkol-Garsit i u to se sve to izvrglo!S vremenom su se pojavili znaci o postupnom rastu napetosti izmeu Onona i njegovih letaa i Adara Irkol-Garsita. Letai su koristili prilike i upoznali se dobro sa stanovnitvom, njihovim nainom ivota i razmiljanja. Govorili su im o mogunosti drugaijeg naina ivljenja, o obilju i sigurnosti pod okriljem Zvjezdanog sustava i o tome daje samo na njima, iteljima Aratona, izabrati izmeu bijede i imanja, ugroenosti i sigurnosti, izdvojenosti i zajednitva. Teko je bilo razumjeti kako su Liniti primali takve prie. Na trenutak bi se mnogom Linitu zacaklilo oko, jer mu se bijeg iz svakodnevne oskudice i tekog ivota inio privlanim, ali bi potom umuknuli kao da se sami boje te probuene nade. Takvi razgovori nisu vie bili tajna ni za koga, pogotovo nakon tri godine, ali Irkol-Garsit nikada nije prosvjedovao, ni rijeju, ni djelom.Letai su esto zorno predoavali snagu, mogunosti i obilje Zvjezdanog sustava. Od biranih jela do leta kroz zrak, od proizvodnje svega i svaega bez truda i napora do snage strojeva; sve je to ostavljalo jaki dojam na Linite i inilo ih mualjivima i zamiljenima. Teko su primali prie o drugim svjetovima i ivotu negdje gore, odakle za vedrih noi sjaje zvijezde. Irkol-Garsit nije ni od ega pravio pitanje, ali se osjealo da e do razrjeenja morati doi. Vjerujem da letaima nije bilo drago to o trenutku kada e se sve postaviti otvoreno na stol odreuje samo Irkol-Garsit.Krajem godine ingar Linita najzad je smijenio svoga vrhovnog sveenika. Proglasio ga je neosposobljenim i uklonio nakon njihova438ibraK su sami letai prije tri godine. Mahom su edan. ljudi koji su ve odabrani, ako ni zbog tvoje tjelesne snage. Zanimljivo je da je i Irkol-u mnogim vjebama i radovao se onome to je ne to su postizali njegovi Liniti. promaknua. Onon im je oko glave stavio bijeli ne Irkol-Garsitu. Njegov se naslov letaa imao i U uda u tome to je uskoro ingar ustvrdio daje obuku za letaa? Bilo je to udno promaknue, n nekad davno, vjerujem, prolazili srednjovje-vima stare Zemlje. Irkol-Garsit i petorica Linita leali su pred Ononom, dok im je on oko glave t'idjet emo kako je vjeto sve to znao iskoristiti etoizvrglo!pojavili znaci o postupnom rastu napetosti iz-i letaa i Adara Irkol-Garsita. Letai su koristili KQ sa. ^tmovmtvomoiiihovim. nainom ivota i nh su im o mogunosti drusaciiegotvorenog rjeckanja prigodom govora o vanoj godinjici ege iz Rabula, posljednjeg dana u godini. Irkol-Garsit je puanstvu kako na elu Vjere ne moe stajati obina osoba, Aratan. Na tom mjestu, kao i na mjestu svjetovnog poglava biti onaj koji je zavrio obuku kod letaa kakvu je i on s tom je govoru, posljednjeg dana devedeset pete godine, li tvrdio naziv Irolgara vjerskom poglavaru i imenovao Ord; donedavnog vou svoje tjelesne strae i najboljeg na obuci Po uzoru na letae, novi je vjerski poglavar uzeo novo ii -Ankor e se pokazati neobino vjetim u previranjima ko nakon Ononova odlaska, a to dijelom moe zahvaliti i toj c etvoricu ostalih koji su uspjeli na obuci ingar je imi uiteljima - ininima na njihovu jeziku - i povjerio im v< koje e biti u stanju proizvoditi nove 'letae', u navod naao i izraz za takve koji su bili u stanju zavriti obuku.' ratnici ili dil-induli. Onon i drugi letai nisu osobito vjerotvorenog rjekanja prigodom govora o vanoj godinjici: proslavi Prisege iz Rabula, posljednjeg dana u godini. Irkol-Garsit je znao objasniti puanstvu kako na elu Vjere ne moe stajati obina osoba, kakva je Urud Aratan. Na tom mjestu, kao i na mjestu svjetovnog poglavara, odsad mora biti onaj koji je zavrio obuku kod letaa kakvu je i on sam zavrio. U tom je govoru, posljednjeg dana devedeset pete godine, Irkol-Garsit potvrdio naziv Irolgara vjerskom poglavaru i imenovao Ordana Ir-Ankora, donedavnog vou svoje tjelesne strae i najboljeg na obuci, na to mjesto. Po uzoru na letae, novi je vjerski poglavar uzeo novo ime: Holok. Ir--Ankor e se pokazati neobino vjetim u previranjima koja e uslijediti nakon Ononova odlaska, a to dijelom moe zahvaliti i toj obuci.etvoricu ostalih koji su uspjeli na obuci ingar je imenovao svetim uiteljima - ininima na njihovu jeziku - i povjerio im voenje uilita koje e biti u stanju proizvoditi nove 'letae', u navodnicima. On je naao i izraz za takve koji su bili u stanju zavriti obuku. To su uzvieni ratnici ili dil-induli. Onon i drugi letai nisu osobito vjerovali da e od toga ita biti, osim novih naslova kakvim se okitio i sam ingar. Stvarnost ih je opovrgla. Dil-induli su postali iznimno cijenjeni ljudi kroz daljnju povijest Linita na Aratonu, a kasnije su osnovana i nova uilita. Da li zbog imena ili gole potrebe, oni e zaista postati poznati po borbenom umijeu i sposobnosti usredotoenja cijelog svog ivota oko jedne paljivo odabrane svrhe:U tom se obraanju Linitima Irkol-Garsit dotakao i letaa. Zahvalio im je to su njega i ostalu petoricu toliko osposobili da e im voenje zajednice postati mnogo lakim. Rekao je da zna za namjere letaa i odvoenje Linita s Aratona. On se tome ne protivi i ostavlja svakom Linitu i njegovoj savjesti da o tome odlui. On predlae da se ukine stara zabrana hodoaa u Aranim, pa neka ljudi pogledaju stanite bogova. Svaki onaj koji smatra da ga njegova zajednica, Vjera, Prisega ili nain ivota ne vezuju uz Araton, moe s njega i otii. Njegov je blagi savjet da se poslua ono o emu je govorio Kinel i to se dogodilo onima koji boga nisu sluali.Ljudima sa zvijezda poruuje daje ovo jedini nain da se sve nesuglasice rasprave meu njima jednom i zauvijek i da obje strane imaju posluati narodnu volju. Ukoliko se sav puk odlui ogluiti o Kinelov poziv i omalovai njegov napor kojim je Araton drugi put izborio za ljude, i on, Irkol-Garsit, e prazne due krenuti s njima.439Ovo je bio vrlo snaan govor u kojemu bi letai pronali mnogo 'dodira sa stvarnou'. To je takav pristup: ja se neu protiviti pravom stanju stvari, ma kakvo daje ono. Drugo tumaenje ovog govora jest daje Irkol-Garsit jako dobro razumio svoje ljude i znao do ega im je stalo. U svakom sluaju, on je pokazao hrabrost stavljajui sudbinu Aratona jo jednom na kocku. U isti mah on je raistio svoj odnos s Ononovom momadi. Nakon takvog izjanjavanja, slinog onom na ruevinama Grada sunca, kada su se preivjeli nakon Soranskog udesa odluivali poi s Infarom Antelom, ili ostati i ekati spasioce s Kane-Dva, Onon vie nema to traiti na Aratonu. Dano mu je vrijeme za uvjeravanje i ne moe se potuiti na lo odnos ili svjesno ometanje. Unato svoj vjetini i opremljenosti, ponajvie zahvaljujui okolnostima, ali i Irkol-Garsitovoj osobnoj umjenosti, Onon uglavnom nije vodio igru na Aratonu.Irkol-Garsit je bio ingar od rijei. Svima je dopustio hodoae u Aranim. To je dobro primljeno. Svi koji su mogli ostaviti svoje svakodnevne poslove odluili su pohoditi zemlju svojih otaca. Ustanovljena je povorka zaprenih vozila, a Onon im je pomogao izgradnjom ceste na najteem dijelu puta, preko prijevoja na Segetolehetu. On im je predlagao da ih preveze svojim letalima, ali je bilo slabog odziva. Moda je po tome unaprijed mogao predvidjeti ishod izjanjavanja.Oko devetsto ljudi pohodilo je Urgul-Olgi devedeset este godine Drugog razdoblja. Ostat e to zapisano kao 'veliko hodoae' za Irkol--Garsita. Cijeli je put prikazan kao ponavljanje Antelova djela, sa zalihama hrane u peinama koje su priredili letai. Irkol-Garsit je u Linitima pobudio udivljenje prema tekoama kroz koje su proli njihovi preci, a njima je to sada razmjerno lako. Liniti su postali puni neke nove bodrosti i ivotne snage i prvi put su s manje straha gledali u budunost.Zed se potpuno okrenuo protiv Onona i njegovih namjera. Izjanjavanje je zaista i provedeno. Manje od stotinu Linita odluilo je otii s Aratona, a veinu su meu njima inili propalice, neradnici i oni koji se nisu uklopili u svoje, a vjerojatno nee ni u bilo koje drugo drutvo. Irkol--Garsit je uivao u potpori kakvu nije imao nijedan prijanji upravitelj. Nemono je slijegao ramenima pred Ononom, dajui mu do znanja da on tu nita ne moe. Na rastanku se javno izljubio sa svim letaima.Onon je, prije nego to je napustio Araton drugi put, pred svoje ljude postavio ozbiljno pitanje: to misle o tome da etiri tisue petsto ljudi silom odvedu s Aratona. Oni su to, znamo, mogli uiniti. Provedeno jetajnoO tome CiZaktnjego%" upt nije \mm m sprijei440tajno izjanjavanje. Od njih devetnaest, nijedan nije htio primijeniti silu. O tome e se kasnije takoer mnogo govoriti.Zakljuak je daje Ononov dolazak dodatno uvrstio Irkol-Garsita i njegovu zajednicu na Aratonu. U uvjetima u kakvima se zatekao, Onon nije imao izgleda za uspjeh. Time su iscrpljene mogunosti Uprave da sprijei prerastanje aratonskog prijepora u najteu nedoumicu pred kojom se Galaktika ikad nala.441Dvadeset drugo poglavljeDrevno bojiteCijelo je dvadeseto stoljee ostalo u povijesti zabiljeeno po besprimjernom napretku u znanosti i njenoj primjeni, po najkrvavijim ratovima koje je ovjeanstvo ikada vodilo i po promaenim pokuajima da se izgrade drutva jednakosti, razuma i pravde kada im jo nije bilo vrijeme.Gospodarski obrazac toga vremena jo uvijek je bio takozvana trina privreda, temeljena na ponudi i potranji. Ovaj je obrazac bio na djelu od vremena prvih uljudbi i razlogom je trgovini, mijeanju ljudi, istraivanjima i otkriima, novim iznaaima i razvoju, naravno i ratovima i podjarmljivanju. Njegovo je djelovanje zakonito i da se promatrati na nain na koji se promatraju i prirodni zakoni. Sto su se ljudi manje mijeali u nesmetano djelovanje ovih zakonitosti, to su se njihova drutva u pravilu vie bogatila; to su vie nastojali upravljati njima, sputavali su razvoj, sve kada im to i nije bila namjera.U dvadesetom, i jo vie u dvadeset prvom stoljeu, veliki su dijelovi Zemlje na ovaj nain doli do nesluenog tvarnog bogatstva. Stoljetna borba ovjeka protiv siromatva zaista je i dobivena sredinom dvadeset prvog stoljea, zahvaljujui jednostavnom naputku: ulaganju i oploivanju vrijednosti.442 .O-o>ia oetJ.i-Jutro je osvanulo svjee i rosno, a perivojima Dal-Denonija i Moruna razlijegao se pjev ptica. Plavozelena voda Egata, mirna poput ulja, poprimala je s daljinom sivlje preljeve i neodreenije obrise kako se jutarnja izmaglica stapala s njom. Olistale su kronje zakriljivale raskone palae, ali su njihova proelja bila znalaki otvorena prema sabirnicama vode i ogledala se u njima. Kula eremdirgara na ijem je vrhu uznosito stajao na zif uzdizala se visoko nad svim tim.Taj je nain najprije posezao za izvlaenjem dobiti iz uvjeta kakvi su postojali u proizvodnji i tritu, ali je posjedovao i mogunost pritiska i na proizvodnju i na trite. U proizvodnji je poveavao koliinu proizvoda, kako bi trokovi i cijene proizvoda padali, to je poveavalo potranju i proizvodnju i gomilalo dobit, jer se nikada sva uteda zbog poveane proizvodnje nije ogledala u smanjenoj cijeni proizvoda. Na tritu, privreda tog doba posezala je za stvaranjem potreba kroz oglaavanje, takozvanu modu i bezbroj drugih naina, to je za posljedicu opet imalo novu potranju.Razvoj je u ovakvim uvjetima potican postojanjem potranje, a to je u prvo vrijeme znailo siromatva. to se, meutim, dogaa kada siromatva vie nema, a do tada nerazvijeni krajevi i sami nastupaju sa svojom proizvodnjom?Zadovoljavanje osnovnih ivotnih potreba ne znai i nestanak svih potreba, govorili su zagovornici ovog obrasca. Uvijek ima potrebe za novim uslugama, boljim i novim stvarima i promjenama. Stvaranje novih potreba postalo je na taj nain znanost i esto uvlailo ljude u nezdrav i neprirodan nain ivota. Primjerice, prvo je kroz oglaavanje stvorena potreba za uivanjem u nebrojenim vrstama jela i pia, a potom potreba za uklanjanjem vika tjelesne teine.Pritisak na proizvodnju i trite vrlo je jak u cijelom dvadeset prvom stoljeu, jer novih prostora kojima bi se donijelo bogatstvo bilo je sve manje, a na koncu ih gotovo i nije bilo. Taj je pritisak vinuo ovjeka u svemir i konano ga nainio stanovnikom, a ne samo rijetkim gostom u svemiru.443Za trenutak smo Rea i ja upijali ovu umirujuu sliku predivna krajolika u kojem se inilo da su ljudi u miru s prirodom, a onda se letea zvijer strmoglavila s kule. Sve se premetnulo u komeanje i mete, a svijest se vie nije utjecala lijepom, jer ono postaje nevano kad zavladaju strah i nelagoda. Kao strijela iz odapeta luka sunuo je zif s vrha kule u ponor pod njim.Ispravili smo se iznad perivoja, a ja sam zaokrenuo veliku pticu prema Egatu, sve dok ona nije nainila gotovo potpun krug, uzdiui se bez napora, i usmjerila se prema zapadu. Osvrnuo sam se prema Dal-Denoniju.Meu umjetnim jezercima zarobljenima u izduenim paetvorina-ma koje je zamislio ovjek i zelenim stablima koja su podignuta na mjestima gdje je on to zacrtao, na ljunanoj stazi koja je vodila od otvorenog prostora na kojem sam do prije zata vjebao s dvanaestoricom dil-indula, primijetio sam samotnu pojavu koja je, moda, gledala u nas. Neurove zrake, koje su tek nadile vrhove brda na istoku, s one strane Egata, obasjale su mu bujnu kosu svijetle boje, a ta se svjetlina isticala na tamnoj odjei koju je nosio.Ostan Kormorman, prvi meu jednakima u Dvanaestorici, upravitelj Irkol-Gija u Ondolu i - od juer - novi Irolgar u Linitskim zemljama! Najvaniji od onih koji se skrbe za Araton, uvar Tajne za koju zna i haje sve manje Linita. Iskreno sam se nadao da za nju nitko vie nee trebati znati.Pratili smo se pogledom dok je to bilo mogue. Osjeao sam kako smo povezani ovim svijetom, koji je na tako udan nain oblikovao ljude i mene, u vremenu koje sam pamtio. Iznenada sam outio neku udnu privrenost ovom svijetu, neto to dosad nisam osjeao, jer nijedan od njegovih dijelova koje sam upoznao nije bio moj pravi dom. Uinit u sve to mogu da bi Araton, ljudi i Fandi na njemu, uspijevali i razvijali se. On mi je bio na dui, jer ako sam nekada za neto drugo i znao, to sjeanje jo nisam vratio.Ve je prolo vie od est godina od vremena kada sam naen na pijesku Vastala, jedva neto izvan Iladona. est je godina dugo vrijeme, u kojem ovjek prigrli i naui ivjeti u bilo kakvim okolnostima. Nisam sumnjao, ipak, da e, i kada vratim sve ono znanje koje sam izgubio, Araton ostati vano mjesto u mojim sjeanjima.Konano sam odvratio pogled od samotne spodobe u vrtovima Doma Dvanaestorice. Prije nego to sam prenio pogled naprijed, zapazio sam njeno i toplo lice Ree Renon. Dok je god ona bila uz mene,444ivot na Aratonu jednak je blaenstvu kojeg su iskusili samo drevni bogovi Linita na Orosilu, boanskom ovoju oko svijeta. Ne, Araton za mene ne moe biti mjesto kao i svako drugo.Zif se uspeo nad Gardad, prirodnu obranu Moruna, a pod nama su se rairili novi dijelovi Kul-Kinela, Korun i Arasit, a sasvim lijevo i Zondor. Usmjerio sam ga vie nadesno, prema zapadu, preko doline koju smo dva puta preli vozei se po tlu, a sada smo je i prelijetali drugi put. Sveta cesta, Irktur, mukotrpno se penjala uz obronke na drugojSve vee nadmetanje u borbi za trite uinilo je nove nesluene proboje u proizvodnji. Ljudski rad je gotovo iskljuen iz proizvodnje tvarnih dobara, a zatim sve vie smanjivan u uredskim, posrednikim i uslunim djelatnostima. Razvoj umjetne pronicljivosti dosegao je stupanj da se sa strojem moglo razgovarati kao s ovjekom, a da obian ovjek nije mogao otkriti razliku. Obiljeje je toga vremena sve nia cijena dobara i sve manja potreba za ljudskim radom. Promjene u drutvu su morale uslijediti.Stari sustav vie nije mogao djelovati. Po njemu, svi ljudi koji nisu bili potrebni u proizvodnji i pruanju usluga, oni koji nisu vlastitim radom zaraivali novac, dakle, izgubili bi posao i ne bi vie bili plaeni, a to znai da ne bi imali sredstava za ivot i ovisili bi o neijoj pomoi. To bi znailo gurnuti u krajnju bijedu veliki dio stanovnitva u doba najveeg obilja i bogatstva.Prijelaz u dvadeset drugo stoljee burno je razdoblje. Veliki dijelovi stanovnitva su nesigurni u svoju budunost i prosvjeduju. Sueljavanja izmeu nezaposlenih i namjetenika s jedne i vodeih ljudi privrede s druge strane osobito su otra za drugog desetljea novog stoljea. To je takozvano 'vrijeme odloenog prevrata', vrijeme u kojem su radnici prijetili da e izazvati nered i unititi strojeve ukoliko se ne pronae razuman izlaz iz poloaja u kojem se drutvo nalo.Kao to znamo, izlaz je doista i naen...(Valder Tur aha: 'Deset tisuljea povijesti', predavanje 'Povijesne nunosti i nunost povijesti', Saharan, 3073.-03.-10., ZRV)445strani doline. Usmjerio sam zifa neto sjevernije, ne slijedei vie cestu za Urgul-Olgi.Jedna druga cesta odvajala se od Irktura netom je on svladao prijevoj Fergaz i vodila na sjever. Bio je to Kinortur, cesta za Orun i preko njega za Arol na sjevernoj strani Aramala. Slijediti nju bio bi opasniji put do Kalkala i Almasa.Ostan Kormorman me je uputio u mnoge vjetine upravljanja zifom i dao mi zemljovid s ucrtanim zranim putevima. Zif e najlake dosei udaljene krajeve vodi li ga se u smjeru istok-zapad ili zapad-istok, a u smjerovima okomitima na taj nije ga uputno prisiljavati da dugo leti. To je zbog stalnih i jakih vjetrova koji uvijek pusu ili sa zapada na istok, ili obrnuto, ovisno o visini. Znalac u upravljanju zifom koristit e rijetke i neizvjesnije vjetrove sa sjevera i juga, ustreba li mu to. U jakoj i stalnoj struji zraka, broj no to sam leti, zif e rairiti svoj rep i do kraja razviti krila kako bi ih izloio tome vjetru i odravao se u zraku.Zbog svega toga posluao sam Kormormanov savjet i upravio zifa k sjeverozapadu. Toga bih se smjera trebao drati sve dok ne izgubim iz vida Segetolehet, a tlo se ne promijeni u nisko i bezvodno. Nastavim li tim smjerom, iz ravnice se moraju uzdignuti nove planine, suhe i ute, kojima su vrhovi zatupljeni i nepristupani, jer su okrueni okomitim stijenama. Tri su takva uzvienja na okupu, okruena niim brdima. Zovu se Nal-Imtel, usamljeni visovi, a njih ne smijem mimoii. Najvii od njih je, dapae, rascijepljen pri samom vrhu, ali je preko tog raspora priroda ostavila kameni most izvijen u luk izboen nagore. Ti su visovi odlino prihvatilite za zifove i sigurno utoite, ponese li ovjek sa sobom dovoljno vode, objasnio mi je Ostan Kormorman.Od Nal-Imtela zifa bih trebao okrenuti na sjeveroistok i pustiti ga da leti po svojoj volji. On e preletjeti cestu prema Arolu sjeverno od Oruna i na koncu doletjeti do kraja Aranima i rijeke Telen prema Dulni, vrlo blizu Valvali i Giltas-Ingritu, grobu dva ingara. To mjesto ne smijemo mimoii, jer u tome kraju na eststo atakala uokrug nema drugoga na koje bi zif mogao sletjeti i odakle bi ponovo poletio. Dvanaest do petnaest zata leta trebalo bi nam do Val vale, mjesta drevnog boja Sjevernjaka i Junjaka, gdje su poginuli Ir Odrak i Alk Anhor.Osim zemljovida i uputa, Ostan Kormorman nam je dao vode i hrane, ak i dva topla ogrtaa, nalik na onaj to sam ga bio ponio iz Korimora, jer je sjevernije od Aramala bila zima. Kako se sretnim446rie cestulao prijeti i preko i opasnijiju i'nj'iii 1ie dosei tstok. a u oku. To ilipokazalo to sam odluio otii u Dal-Denoni! Dugo mije trebalo razabrati ta tanana strujanja zeda koja su me tamo upuivala. Da sam se na bilo to drugo odluio, najvjerojatnije je da bih unitio zifa na nekom tekom tlu i opet se izloio pogibeljnoj borbi za odranje protiv divljine, ivotinja i ljudi.Zacijelo je jednako velika dobit koju sam izvukao iz posjeta Dal--Denoniju to to sam naao zajedniki jezik s Ostanom Kormormanom i to ovog trenutka nisam imao jakih neprijatelja koji bi mi bili za vratom. Ira Indara sam se otresao, moda i zauvijek, a on zasigurno nije imao vie kad o meni misliti. Gar Ragar je zasad postao nevaan i slab da bi mi mogao nauditi. Jedva sam u to vjerovao! Rea i ja smo iznijeli ive glave iz svih pogibelji i zamki koje su se oko nas plele!Moj susret s Dvanaestoricom mogao bi donijeti mir i Aratonu, ali o tome se nisam jo usuivao ni misliti. Bilo je to povezano s mojim povratkom sjeanja i konanim raspletom sve one zbrke koju sam nosio u glavi nakon to sam poeo sastavljati djelie o svom prijanjem ivotu.Konano sam bio na putu do mjesta koje bi trebalo donijeti kraj vun mojih traganja, mjesta odakle sam ih i zapoeo! Budem li oprezan i samo malo sretan, ostane li zed na mojoj strani, ili mi se u najmanju ruku ne suprotstavi, za nekoliko u dana preletjeti Aranim, Arkor, Orin i Sil-Altas i okuati se s vrletnim Ogistalom. Kako je raznovrsna uvstva budio u meni ovaj put i ono to me je ekalo na njegovu kraju!Nikada nisam bio u boljoj prilici dosegnuti istinu o svojoj prolosti, ali su me ta blizina i ta mogunost poneto i plaile. Hou li, vrativi ^Noje sjeanje i s njim znanje koje sam jednom imao, zadrati svoj stav prema Aratonu, Linitima i Fandima, kako sam ga izrekao Ostanu Kor-mormanu u Dal-Denoniju? Ili u spoznati neke druge,odnose, zamrene utjecaje ljudi i njihovih probitaka, priznati zvaninike i njihove razloge i ustrajati na neemu drugome od onoga u to sam sada vjerovao? to je s osjeajem da sam ve jednom pogrijeio na Aratonu, a to me je jo uvijek peklo kao iva vatra?Ja, Kinel, koji sam prema predaji vratio ljude u ovaj svijet, grdno sam u jednom trenutku pogrijeio i od toga e zauvijek ispatati cijeli Araton. Araton je cijeli svijet, pa ukljuuje i ljude i Fande. Je li, zaista, kako je smatrao Faan, moja najvea pogreka bila upravo to to sam doveo ljude na Araton? To je uistinu djelo koje se ne moe popraviti, ali izaziva nove nedoumice.447Vjera nas ui da se u doba prvih ljudi, koji su na Araton stigli s Ki-nelom, nije znalo za Fande. Oni su otkriveni kasnije, a Kinel je doao ponovo. On je odredio da se ljudi trebaju povui pred Fandima iz razloga koji je za mene jo uvijek nepoznanica, sudim zato da bi se izbjegli ratovi do kojih je kasnije zaista i dolo. Moda je Kinel pogrijeio upravo tada, jer je propustio nagovoriti Soinite da se pridrue Dairnitima, a da je uspio ukloniti sve ljude s Aratona tada, za prvu se greku ne bi ni znalo.Potom je slijedio Soranski udes. Je li Kinel, a to sam ja, kriv za Udes? Ili je odugovlaio s odlaskom ljudi, moda im dopustio da se upuste u jalove rasprave, a poslije Udesa su se oni izgubili i okrenuli lea Kinelu, to jest meni, tajanstvenoj Upravi i ostalim ljudima ili bogovima na zvijezdama? Nisam to mogao znati.Potom sam prognao sam sebe u Vastal. Na Araton, dakle. Je li to narav pravde i udoree ljudi sa zvijezda? Kanjavaju li oni sami sebe? Taj isti Vastal krije i klju moje tajne, onoga to sam nekad bio. Moda sam ga zato i izabrao. Jesam li sam sebi oduzeo sjeanje?Odmahnuo sam glavom. Ne bih mogao shvatiti toliku okrutnost prema samome sebi, kao to nisam razumio ni svoju krivnju, ni okolnosti u kojima sam zloin poinio. Kao i uvijek do sada, razrjeenje ovih dvojbi morat u ostaviti budunosti.Letjeli smo zatima i izmijenili tek nekoliko rijei. Najpree nam je bilo ne izgubiti se u golemom prostranstvu Aranima, pa sam zato s mjesta jahaa za zifovom grbom, a ono je ispred golemih krila, pozorno motrio tlo ili obzor, sad s jedne, sad s druge strane ispruenog vrata velike zvijeri.Segetolehetske su se planine tanjile i nestajale za obzorom. Mogao sam ih jo vidjeti sasvim lijevo i nazad. Tlo pod nama je ostalo brdovito, s poneto ume i malo vode. Uglavnom su to bila suha podruja tamno-smee, ute i zagasitocrvene boje. Nebo je bilo bez oblaka, a Neur je bacao teki ar na predio.uto sunce se ve visoko uspelo kada sam zamijetio brda pred nama. Kraj je bio ve posve suh i uravnjen, gol i stjenovit. Raspucalo sti-jenje i beivotna zemlja smee, crvene i ak ljubiaste boje sterala se do obzora. Aranimske su se pustinje doimale jednako beivotne i opasne kao i arkorske ili fandorske.Brda pred nama kao da su izrastala iz ravnice, sporo, ali postojano. Uskoro smo se uvjerili daje to Nal-Imtel. Potvrivale su to strme strane448m stigli s Ki-rnel je doao na iz razloga zbjegli ratovi upravo tada, a da je uspio nalo.n ja, kriv za pustio da se ili i okrenuli ima ili bogo- Je li to li sami sebe? i bio. Modaku okrutnost l ni okolnos-rjesenje ovihpree nam jei sam zato s rila, pozorno uenog vrata>rom. Mogao alo brdovito, ruja tamno-ta, a Neur jevda pred na-iaspucalo sti-sterala se do "ne i opasneili postojano. > strme stranei zaravnjeni vrhovi. Ubrzo sam razabrao i najvei od njih, ali ne i prirodni most izmeu dijelova njegova raspoluenog vrha. Ostan Kormorman mi je rekao da je otvor ispod mosta upravljen u novom smjeru kojeg trebamo slijediti, a to je sjeveroistok, prema Telenu, na granici Aranima i Dulne, pa se iz naeg poloaja moda nije mogao vidjeti.Tri velika visa, zapravo prave planine, i desetak niih brda i izdvojenih stijena, svi vrlo strmih, gotovo okomitih obronaka nalazili su se usred neplodne ravnice. Sredinji su visovi bili neoekivano visoki i strmi. Vrlo smion, izdrljiv i uporan trebao bi biti penja koji bi se usudio uspeti uz gotovo okomite stijene. Pristup zaravnjenim vrhovima, radije sam vjerovao, imali su samo oni koji bi dojahali zifovima.Naa je ivotinja letjela neto ispod razine zaravni na vrhu najvieg visa. Mora daje Irolgar, koji je esto koristio irove, do u tanine poznavao ovakva mjesta, irom Aranima i Linesa, a moda i dalje. Odavde bi hrabar leta moda u jednom danu dosegao i Kalkal iznad Arola na Aramalu. Ja sam se odluio drati naeg prvotnog nauma.Na je zif sada zaao s june strane najvieg visa, opet neto ispod razine zaravni, nakon to sam ga bio uspeo iznad nje dok smo prilazili. Nikoga nije bilo na vrhu planine. Ovdje se nismo mislili zadravati. Nastavit emo prema Valvali, jer je zif jo uvijek bio io i sit, mada emo o ovome drugome uskoro morati povesti rauna.Zif je klizio zrakom na dvadesetak kala od june padine golemog visa i zaokrenuo uz nju prema sjeverozapadu. Odavde se ukazao raspor u stijeni koji sam traio. Jedan usamljeni stup, uspravan i razmjerno tanak, odijelio se od tijela planine, a suha tvar koja ih je nekad spajala raspala se u sipinu. Ne posve, jer je neobini, nagore izvijeni luk ostao povezivati ovaj stup i ostatak planine. Zed i priroda igrali su se ovdje stijenjem i planinama velikih razmjera: sam most po kojemu je cijelo mjesto dobilo ime bio je na najtanjem dijelu deblji od velikih stupova Atagijeve palae u Itagiru, a razmak stijena ispod njega mnogostruko iri no raspon krila naeg zifa.S nekom nestanou upravio sam zifa prema tom procjepu u stijenama, nadsvoenog mostom. Nisam se osobito izlagao, jer je prostora bilo dovoljno i u vodoravnom i u okomitom smjeru. Time u i zifa usmjeriti tono prema Valvali i Giltas-Ingritu.Zif je promuklo zakrijetao kada ga se dotakla sjena Nal-Imtela, a on razumio kuda treba proi. I mi smo suzdrana daha gledali teku449stijenu nad svojim glavama, uglavljenu samo na krajevima i razapetu u zraku izmeu njih. Ona je proarana pukotinama i ilama tamnije boje, tragovima rude i zemlje. Sjena glavne stijene pokrila je i nas, a to je bio dobrodoao predah od jare sredinjeg dijela dana.Pravo pred nama opet se ukazala ravna pustinja i daleki obzor. Pustio sam zifa izabrati visinu na kojoj e imati povoljan vjetar dok sam ga drao vrsto upravljenog u eljenom smjeru. S lijeve su nam strane ostala druga dva visa, jedva neto manja od ovoga oko kojega smo obletjeli. Glavni dio puta je jo uvijek bio pred nama.Zatima i zatima kasnije preletjeli smo oploanu cestu, zacijelo Orar-tur, cestu od Oruna do Arola, jedinu vanu prometnicu to je vezivala sjever i jug Aranima. Znao sam da je postojao jo jedan tee prohodni put uz Telen, dalje na istok, o kojemu mi je priao Indar, ali njega su koristile uglavnom vojske kojima je vano biti uz obilje vode, a ne plae se velikih aratonskih grabeljivaca.Tlo je jo uvijek bilo uravnjeno, mada smo prema obzoru ve raza-znali prva uzvienja, na istoku, jugu i sjeveru. Krajolik je postajao ivot-niji i zeleniji. Primijetili smo povremena jezerca i tekuice koje su otjecale uglavnom na istok. Krdo tarkara u brstu, poneki divlji omron ili jato ptica katkad nam se ukazalo u vidokrugu. Ponekad je i kakav uma-rak zaposjeo stranu ili vrh breuljka.Ovdje sam morao dopustiti zifu da lovi. Uinio sam.to samo na mjestima gdje sam mogao tono odrediti pravac naeg leta i na njega se vratiti po kakvom istaknutom visu spram obzora.Nismo izgubili smjer, a nahranili smo zifa. Izgubili smo neto vremena, ali sam vjerovao da do Valvale moemo stii do sutona, ostane li sve po dobrom.Krajolik se sveudilj mijenjao. Pod nama je bilo sve zelenije, s vie vode, ume i ivotinja. Istoni je Aranim bio vlaan i vru, odvie slian Dulni da bi ljudi tu gradili svoja naselja, pogotovo kada su raspolagali visoravnima oko Kul-Kinela, Irktora i Adora, pojasom umjerena podneblja nadomak Segetolehetu.Neto se mijenjalo i na naoj visini. Zelenilo tla odravalo se na obilju vode, a ona je mahom stizala iz zraka. Kie su ovdje bile este i uobiajene u svako doba godine. Postalo mi je to jasno kada sam zapazio da je oko nas sve vie oblaka, a da su najtei i najvei od njih stajali tono na putu naem zifu.mt450Zif je uz divlje krijetanje zaao u njihovu sjenu. Nisam mu ni po koju cijenu htio dopustiti da skrene s naeg pravca ni za imikal. Oblaci su nas uskoro okruili, a iznad naih glava mogli smo kadto zamijetiti palacajue iskre. Uskoro emo se nai usred oluje.Prvo nas je dohvatio vjetar. Doao je sa sjevera, a to je bilo s nae lijeve strane i donekle odnaprijed, zanosei zifa, a nas prisiljavajui da se vrsto uhvatimo njegova perja. Potom se nebo zamrailo, a tlo vie nismo mogli vidjeti. Uslijedila je kia, estoka i krupnih kapi od koje smo u trenutku postali potpuno mokri. Vjetar je postupno jenjao, ali su se kia i neprozirna magla zadrali. Ostalo nam je nadati se da smo zadrali dobar smjer.Vrijeme je prolazilo, a mi smo postajali sve zabrinutiji. Mnogo vie od kie smetalo nam je to se nismo mogli ogledati. Moda smo ve bili nadomak Telenu, a moda smo ga i preli. Nad golemim bi bespuima Dulne mogli lutati dovijeka. eststo atakala uokrug Giltas-Ingrita nema dobrog mjesta za slijetanje, rekao mi je Ostan Kormorman. Nai nae odredite prije noi postalo je za nas pitanje ivota i smrti.Spustio sam zifa nie, pa jo nie, dovodei ga u opasnost da krilom zapne o kakvo visoko stablo. Ponekad mi se inilo da razaznajem nekakve obrise, ali su to bili samo preljevi sivoga koji su dolazili prije od oblaka no od tla.Na koncu smo kroz tmastu maglutinu ipak ugledali tamne kronje. Usudio sam se spustiti jo nie, a onda sam ugledao beskrajno more tamnog lia, bezbrojne kronje to su zatvarale svaki smjer gledanju. Dulna? Je li to bila Dulna, ili jo uvijek Aranim?- Ovamo! - viknula je Rea pokazujui nalijevo.Spazio sam i sam neto svjetliju crtu to se razabirala izmeu zagasitih kronji. Bila je to nekakva rijeka, vodotok to je sluajno na tom mjestu ostao nepokriven kronjama, pa se dao razabrati iz zraka. To nije mogao biti Telen, jer bi on morao biti vei i vidljiviji, ali ako se zaista radilo o rijeci, za vjerovati je da i ona zavrava u Telenu, a da smo mi jo nad Aranimom.Uspio sam jo jednom ugledati taj tanki trak meu tmastim kronjama. Odmah sam zaokrenuo zifa u smjeru u kojem se inilo da je on tekao, nadajui se da u ga ponovo zapaziti. Nastavio sam letjeti u tom novom smjeru, ali od tog vodotoka nisam vie vidio ni traga. S vremenom se naoblaka stanjila, a sve je vie svjetla dopiralo do tla. Jo uvijek451je sipilo, ali sam sada mogao podii zifa navie kako bih cijeli kraj mogao promotriti s vee visine.Nisam se usudio promijeniti smjer leta iako po onom iskrivljenom traku nisam ni priblino mogao odrediti gdje bi se Telen trebao nalaziti. Kao da se s nama ruga, Neur se nije dao ni naslutiti. Pola zata kasnije na je poloaj ve postao ozbiljan. Po tlu se jo povlaila debela sjena i sve je bilo sivo i tamno. Kia je gotovo stala, ali se Neur nije pojavio. Jednolino sivo nebo nije dozvoljavalo odrediti strane svijeta.Gotovo smo oajavali. Upravo sam naumio predloiti Rei da pokuam uzdignuti zifa iznad oblaka, ne mijenjajui pravac leta, kako bismo razaznali s koje je strane Neur, a on je ve trebao biti dobro nagnut prema zapadu, kada smo je ugledali, Rea i ja u isti mah.- Rijeka, Dir ani! - viknula je. - To je Telen!Zaista, desno od nas iroki se vodotok valjao nama ususret. Bio je jednako siv kao i njegova okolina, ali jednobojniji i ploniji. Mi smo letjeli gotovo usporedo s njim i nasuprot njegovu tijeku, znai na jug i s dulneke strane.- Dri se, Rea anai! - viknuo sam okreui zifa udesno. - Valvala mora biti odavde dosta na sjever, jer smo mi zabrazdili na jug. Sada nam vie ne moe promai!Izravnao sam zifa nad lijevom obalom Telena i upravio ga prema sjeveru. Opet sam ga malo spustio kako bismo u oblanom danu sigurnije prepoznali Val valu.Due od zata pod nama su promicale bezbrojne kronje i lijena rijeka. Vodotok joj je ostajao irok, kadto zastrt kronjama, a ponekad se razlijevao u prostrane vodene povrine. I njih je znala pokrivati uma, pa se nisu uvijek dale zamijetiti iz zraka. Te su se naplavne movare Dulne prostirale uz cijelu desnu obalu Telena. Kroz jednu takvu, Ogrud, daleko odavde na jug i jugoistok, proveo nas je Indar kada nas je zarobljene vodio u Tartas, ondanjoj ingari loli Alidad. Ovom rijekom, koju smo upravo gledali iz zraka, vodio me je Indar na Jug, a ja sam bio ranjen i potuen, na granici ivota i smrti, nakon to me je Iril Toktas, Irolgar i Irver, gotovo ubio na Karumalu.- istina! - viknula je sada Rea, pokazujui naprijed.Je li to bio Giltas-Ingrit? Nikada ovdje nisam bio da bih ga prepoznao. Nisam vidio nikakvog mjesta gdje bi bilo mogue sletjeti.-Gat"lctyct452- Jo dalje - dodala je. - Da si itao 'Boj na Valvali' Orada Gul--Gartara, znao bi da su dvije istine prije Valvale, dolazi li se s juga. Na pravom smo putu! Kao da povlauje Rei, oblani se sloj jo vie stanjio, a Neurov se kolut ukazao kroz sive kovitlajue pramenove oblaka. Kia je stala, a vlaga i teki miris ume i trulei doao je i do ove visine. Opet smo pre-letjeli istinu, a onda ugledali i slijedeu.- Tamo je Valvala, Dir ani!Predio, iako poumljen, postao je valovit. Ova su brda najizraenija upravo na istini na koju mi je ukazala Rea. S nae se strane isticao jedan goli vis koji se izdizao iznad okolne ume i na kojega bih se mogao pokuati spustiti. Boljeg mjesta nije bilo u dogledu pa sam se odluio na prizemljenje. Zif se spustio do nad same vrhove posljednjih stabala prije istine, a onda zakrijetao i ispruio noge kada sam mu za trenutak pokrio oi. Zalamatao je krilima, ja sam mu ponovo otkrio oi kako bi sam vidio gdje slijee i trenutak kasnije on je meko dodirnuo neugaenu tratinu. U isto vrijeme Neurove su se zrake opet probile punom snagom sve do tla i odrazile se od bezbrojnih kapi kie po kronjama i travi. Pravovremeni pozdrav naem uspjenom sputanju na Valvali, mjestu povijesti i meulinitskih ratovanja!Sputali smo zifa i ogledali se. Dan jo nije bio na zalasku. Preostalo nam je zasigurno etiri zata vidnog vremena i za to smo vrijeme morali prikupiti dovoljnu zalihu drva za vatru koja nam mora gorjeti cijele noi, elimo li se zatititi od grabeljivih stanovnika.praume. Hrane smo imali za nekoliko dana.Naa je uzvisina bila nedaleko ume s jedne strane, a nadnosila se nad dolinu male rjeice s druge. Odatle e zif sutra lako uzletjeti. Ova se rjeica, a Rea mi je rekla da se ona zove Valvala, sputala niz koso tlo slijeva udesno i nestajala u barutinama uz rijeku Telen, koje su se odavde jo jedva nazirale. Tlo se uz obje obale Valvale blago uspinjalo, potom se donekle uravnjivalo, a naposljetku zavravalo brdima na ijim su vrhovima poinjale ume. Jedina gola uzvisina je bila ova na koju smo se spustili.Poao sam kroz visoku travu k rubu uzvisine, razgonei rojeve kukaca. Uvjerio sam se daje travnata strmina prema dolini i potoku tolika da se ovjek uz nju ne bi mogao uspeti. Za zvijeri iz ume nisam bio siguran. Onda sam primijetio trobridni kameni stup poboden u tlo i poneto nakoen, samo nekoliko kala od mjesta na kojemu sam stajao.453Priao sam mu, a Rea me je slijedila. Na obiljeju koje je ovdje netko ne tako davno postavio mogao sam proitati na hakar-silitu: "Ovdje je na dan 29//1. 534 D. R. junaki poginuo utemeljitelj Garsita Alk Anhor nakon to je ubio Ira Odraka, takozvanog ingara iz Tartasa."- Posljednji su ovdje bili Sjevernjaciv- rekao sam. - Moda je na ovom istom mjestu bilo prije toga junjako obiljeje koje je velialo smrt njihova ingara.- Moe li pojmiti, Dir ani - Rea je rekla donekle uzbueno - da mi stojimo na samom mjestu najuvenije bitke izmeu Sjevera i Juga. Ovdje je, na ovom uzvienju, stajao Ir Odrak i njegov savjetnik Otor Ador. To mu je mjesto namjerno prepustio Alk Anhor da bi ga uhvatio u stupicu. Sjevernjaci su nainili prolaz kroz umu, tamo gore, i u odlunom trenutku iznenadili Junjake.Pogledaj, Dir ani, kako se odavde dobro vidi Valvala! Tu su nekad stajali ordonski velikai sa svojim vojskama i zastavama, a s druge su strane bili Korimorani i Andorani. Sve se slae! Kako je to dobro opisao Gul-Gartar!- Mora da je i sam sudjelovao u tom boju.- Zar ne zna veliku nepoznanicu s tim u vezi? Nitko ne zna tko je Orad Gul-Gartar! Nagaa se daje iz Aranima, ali ni to se ne zna sigurno.- Razumio sam daje 'Boj na Valvali' vrlo itano djelo. Zar se njegov tvorac odrekao slave?- Ha! Javilo ih se nekoliko, ali je potvreno da su lasci. Pravi se pisac nije nikad otkrio. Vjeruje se daje to zato jer je opisivao ljude koji su postali vrlo moni nakon toga boja.- Misli li da ih se bojao?- Vjerojatno. Gul-Gartar je dobro opisao slabosti i vrline svih sudionika u tom okraju. Trebao si itati na koji je nain opisao Ira Odraka!- ekaj... Poslije boja na Valvali doli su na vlast Iv Atagi i lola Alidad, ona neto kasnije. Ona nije ni sudjelovala u boju pa se pisac vjerojatno bojao Atagija.- Zato bi se bojao Atagij a ako nije sa Sjevera? To nije mogao napisati Sjevernjak. Ne, on se morao bojati Iole Alidad, jer je Ira Odraka prikazao u jako loem svjetlu. Vidi, tamo dolje, kod onih movara... Tamo je Arot Otama probio sjevernjaku obranu i gotovo donio pobjedu Jugu...454- Trenutak, Rea anai... Ovdje, gdje stojimo, to je Giltas-Ingrit, zar ne?- Da, to je naziv koji je ova uzviica dobila kasnije, upravo po tome to se dogodilo u toj bici.- Tu su ingari Sjevera i Juga ubili jedan drugoga, zar ne? Tko je ostao iv da bi sve to opisao, kad kae daje sve opisano vrlo vjerno?- Samo je jedan ovjek u tom trenutku bio na ovom brdu i potom ostao iv, Dir ani. Iril Toktas, ovjek koji je donio krunu Ivu Atagiju.- Onda je Toktas morao pisati o tome.- Toktas? Bi li ti povjerovao da Toktas pie spjevove? Ab Atadar smatra da je Orad Gul-Gartar neosporno Aranimljanin zbog naina na koji pie. Cijelo djelo doimlje se nepristrano. Hvali pojedince iz oba okola, a nemilice ocrnjuje pretvorice i nesposobnjakovie.- Hm... sada sam se sjetio... Jedan ovjek mi je rekao daje bio posve blizu Odraku i Anhoru kada su se oni proboli maevima. A o njemu taj spjev vjerojatno ne govori... Argil Bargalman iz Ondola!- Za njega nikad nisam ula, Dir ani...- Argil Bargalman je dorman u Ondolu. Rekao mi je da je bio u neposrednoj blizini kada su ingari proboli jedan drugog! On bi imao mnogo razloga ne otkrivati se kao pisac, jer je ivio na Jugu. A Toktas ga je zacijelo poznavao, jer je i Toktas iz Ondola... Moda ga zato i nije ubio, ve gaje pustio otii... Sve mi se ini daje .Argil Bargalman tajanstveni Orad Gul-Gartar!- Moda, Dir ani. Tko to moe bolje znati od Kinela, uostalom? Nasmijao sam se. utio sam se dobro. Svi su strahovi, pogibelji iteke odluke bili iza mene, inilo se, a budunost mi je nudila ostvarivanje onog do ega mi je najvie stalo. Nikada se ranije nisam mogao u toj mjeri opustiti.- Nitko na ovom svijetu ne zna toliko malo koliko Kinel. I o sebi samom i o Aratonu. Ja sam najvea neznalica. Eto, ni 'Boj na Valvali' nisam itao.- Ti si bog, dragi moj boe i sveznajui, samo toga trenutano nisi svjestan. Ti si iznad najmonijih na svijetu. Svi su propali koji su ti se suprotstavili... I Toktas, i Indar... A tek Dvanaestorica...- Zar su i oni propali?- Ne, ali su te prihvatili kao svog boga. Oni su ti se pokorili. Bila sam tako ponosna, juer u Dal-Denoniju!455- Oni se nisu pokorili, Rea anai. Oni su bili razboriti, kako se prilii upraviteljima na vanim poloajima.- Juer sam te prvi put ula govoriti na nain boga. Bio si zaista Kinel u Dal-Denoniju. Priznao si da vlada udima i da e im to u najskorije vrijeme pokazati.- udima, Rea anai? Za mene je najvee udo to jo uvijek vladam svojim ivotom.- Za mene je jedna stvar neosporna. Ti ve vlada ovim svijetom. Sam ti je Ostan Kormorman to priznao pozivajui te da se vrati u Dal-Denoni. Mogao si juer zatraiti biti Irolgarom i on bi ti zacijelo to prepustio.- Zato bih se ja, Kinel, prihvaao mjesta Kinelova namjesnika? -htio sam sve izvri u alu.- Ti se ali, Dir ani - nasmijala se. - Ali ovom svijetu treba Vjera. Ti bi mogao toliko mnogo oko toga napraviti!- to to, draga? .- Uvrstiti mir u svijetu. Propisati ponaanje i udoree. Osloboditi podjarmljene narode. Donijeti nam blagostanje koje smo uivali za Prvog razdoblja. Sve bi to mogao uiniti, objavi li da si Kinel i da si se trei put spustio na Araton. Da si doao dovesti u red ovaj svijet i da e tu za neko vrijeme ostati. Svi bi svjetovni vladari trebali doi pokloniti ti se, a ti bi priznao samo one koji vladaju u duhu Vjere i udorea. Irolgar bi u duhovnim stvarima utro tvoj put. Napisali biste novi Ihtil i u njemu bi se propisao novi nain ivota. Inolsili bi ga provodili u zbilji, za uzor irem puku. Novi bi se sklad irio svijetom, a zadovoljstvo i blagostanje istisnuli bi napetost, lakomost, samoivost i netrpeljivost. Novi bi se svijet uobliio u samo nekoliko godina, a na velikim bi svetkovinama u tvoju ast stotine i stotine tisua vjernika uzvikivalo tvoje ime...Blago sam uhvatio Reu za ramena i prislonio svoje elo uz njeno jo dok je govorila. Potom sam poloio prste desne ruke na njene usne.- Ne, Rea. Nemoj o tome. To lijepo zvui... Ali mi se ini sigurnim nainom da se uniti i ono dobro to u ovom svijetu postoji...- Dir ani! Ti ne bi uinio nita loe, nita to bi bilo sebino ili nepravedno, nita ne bi bilo upereno protiv ijednog pojedinca ili bena-sa. Svi su oni Kinelova djeca, ak ako su ponekad zabludjeli i ogrezli u nepravdama.- Znam, Rea anai. Svijetu treba dobra. Ali ono se, dano ljudskom rukom, esto premee u svoju suprotnost. Faan mi je rekao u Urgul-Olgiju:456"Od nebrojenih uzroka zlu, dobra namjera je na prvom mjestu." To se potvruje kroz cijelu povijest Aratona. O tome mi je govorio i Argil Bargalman, kojega sam ve spominjao.- Ljudi su uvijek pokuavali, kroz svu prolost trudili su se uvoditi promjene. Svatko ima svoje zamisli kako bi svijet trebao izgledati.- Mislim da je dobro da mnogi od njih nikada nisu bili u prilici provesti svoje zamisli, jer to gotovo nikada ne izie na dobro. Najgore je to smrtni ljudi hrle upravo tome, svatko misli da upravo on ima lijek za sve svjetske boljetice. Velike odluke, u koje ulijeu monici i kojima se opijaju jer, moda, misle da ih preureivanje svijeta pribliava bogovima, a vjerojatnije ele tek istaknuti vlastitu vanost, esto donose rasene nesree. I sam sam uvjeren da sam jednom tako pogrijeio.- Zar nee pomoi ovom nesretnom i napaenom svijetu? Zar te ja, tebi toliko blizu, ne mogu za to zamoliti u ime ljudskog roda?- Ne bih mu htio nauditi - rekao sam oprezno. - Mora me jednom zauvijek uzeti za ovjeka, ne za boga. Nisam samo smrtan, ja sam grean i sklon pogrekama, krivim procjenama i odlukama. Ne mogu se igrati proroka nekanjeno. U Tartasu sam itao o tome. Adir Galara je napisao knjigu 'O prorocima i proricanju'. Sve proroke je vrijeme opovrglo.- Zar je Galara sveznajui? to imaju s tobom svi njegovi proroci?- Imaju to to smo svi mi nesavrena ljudska bia, sklona popustiti pred onim to je dojmljivo i to nas pogaa, ili pogaa na osjeaj za pravdom. Kad Galara govori o prorocima, on nema na umu one koji, kao Irken, ele ljude pribliiti samima sebi, otkrivajui im istine o njihovu unutranjem biu, ne, Galara govori o toj okrenutosti prema vanjskom svijetu i elji da se on mijenja i preureuje.- Ti su ljudi nesavreni i greni, ak i Irken s njima. Ti si, meutim, bog, Dir ani. Ne zaboravi to.- Ne, Rea anai. I ti zna, jer si dugo sa mnom, da sam ovjek i da nisam mnogo bolji ili gori od ostalih. Ljudi o kojima govori Galara zanose se da su pronali naine na koje bi ljudi trebali urediti svoje odnose ili drutvo, a koji bi vrijedili za sva vremena. Ja ne vjerujem u istine neovisne o vremenu. Svako vrijeme ima svoje i teko je vladaru koji ne ita zed oko sebe, ve pribjegava vjenim istinama zapisanim u knjigama. Na to sam upozorio Kormormana i Dvanaestoricu juer, to je bila Toktasova greka kada je tvrdoglavo htio ostvariti naume koje vie stvarnost nije podupirala.457- Ljudi ine tu stvarnost, a nju valja mijenjati, ako tim istim ljudima nije po volji. Ovom svijetu treba promjena na bolje, Dir ani!- To je svakako istina, ali takve su promjene postupne i odgovaraju stvarnosti u kojoj ti ljudi ive. Zbude li se, meutim, da netko doe u poloaj propisivati naputke koji imaju vrijediti vjeno, koji donese zamisli koje promu ljude, ili ih svojim ugledom nametne za sva vremena, kao to bi se moglo dogoditi propie li neto Kinel, lako je mogue da e izazvati nove tekoe, sporenja i nesree. To je rekao Galara svojom knjigom.- A ako bi nam otkrio tajnu blagostanja i nauio nas onome to smo znali za Prvog razdoblja? to bi u tome bilo loe?- to bi bilo loe? Najgora je stvar da ja to ne znam i ne mogu znati. Neto bi sigurno bilo loe. Recimo da zaista znam i prenesem ljudskom rodu na Aratonu neto od znanja ljudi sa zvijezda, onih u ije postojanje jo nisam uvjeren. To bi unaprijedilo ljude, moda im uinilo ivot lakim, a moda i teim, jer su oni skloni iskoristiti svako novo znanje i za dobro i za zlo, u miru i u ratu. U ratu bi bili opasniji i mogli bi stei toliku prednost pred Fandima da bi bili u iskuenju unititi ih. Time bih unitio ono dobro koje se trudim sada ostvariti.- Ne razumijem, Dir ani. Ako e nas blagostanje voditi u ratove, kakva nam je nada u budunost uope? Ako e nam vie znanja donijeti vie nesree, onda bismo trebali teiti neznanju...- Ni sam ne znam mogu li ti to objasniti, to je neto to osjeam, vie nego znam. Znanje moe biti mo, to smo u Linesu vidjeli kod samo-strela, primjerice. Mo i strah ne idu zajedno, to je opasan spoj. Strah je najgori od svih savjetnika ovjeku. Kao to ue dil-indule, jedino je strah od straha opravdan. Strah od gladi, zbog nesigurnosti i ugroenosti, bilo ivotne ili ugroenosti vlasti, jaki je razlog nasilnosti. ini se da ljudi postaju bolji ostanu li neizloeni takvim strahovima kroz due vrijeme. To sudim iz naih pria o Prvom razdoblju. im su im ivoti opet postali ugroeni, nakon Udesa, ljudi su pali u priprostost kakvu vidimo oko sebe. U tom se smjeru mi moemo promijeniti preko noi. ini mi se da nam je potrebno mnogo, mnogo due vrijeme da bismo se uljudili, i to uz uvjet da nas ne ometaju strahovi ni astohleplja naih voa. Zato mi se ini da budunost kakvu elimo Aratonu moe donijeti samo postupni napredak, prirodni tijek stvari koji e podjednako uzdizati Linite i Fande.- To je iznad mog razumijevanja, Dir ani - popustila je Rea. - Bit u dobra vjernica i vjerovat u Kinelu.458Pogledao sam je u oi. Ona je sjala od zadovoljstva.- Kako sam ja sretna, Dir ani! Na vanim sam mjestima, sanjala sam o tome da budem ovdje, u ovoj divljini i da mogu usporediti sve ovo to vidim s onim to sam itala! A da ti ne govorim o tome koliko sam vanih ljudi upoznala! I na koncu... Najvanijeg od svih: Kinela, boga samog! Jo ne mogu doi k sebi od te sree! Kako sam ja vana! Smijem ti rei, kao prava vjernica, da ne postoji Linit na svijetu koji ljubi Kinela vie od mene! Oboavam ga i zauvijek e biti tako.- Dopusti mi rei - uzeo sam je u naruje - da i Kinel ima svoju vjeru. On oboava Reu Renon, puanku iz Sit-Altasa. Ona je za njega boica, stvarnija i uzvienija od svih onih koje moda postoje na zvijezdama.Skoila je na mene tolikom snagom da se nisam odrao na nogama. Pao sam na lea i pri digao se, ali je ona ve bila na meni.- Sada e vidjeti, sine zvijezda - unijela mi se u lice. - I iskusiti ono to na zvijezdama nikada nisi iskusio.Nae su se usne i zubi sastavili tolikom estinom i ei za onim drugim da smo oboje zadrhtali. Taj je dodir predstavljao toliko pranjenje i ispunjenje, a njen zagrljaj bio u toj mjeri omamljujui da je sve prestalo postojati: mokra trava i opasna okolina, sve blia veer i glad koju ve dugo nismo utolili; sve je prestalo biti vano, a milostivi nam zed nije poslao ni terona ni gartara, ni otrovne nangule, ni divlje ragafa-re koji bi u nama zasigurno imali lak plijen.459Dvadeset tree poglavljeBoji prstVe rastau se pramenovi magle, ili se desno, prema rijeci vuku, ne otkrivaju nigdje kretnje nagle,na tlu na kojem, unato tom muku, tisue ljudi svoju sudbu eka; uspinjui se, Neur, po svom lukuoslobaa kraj od maglena mlijeka, ali mu zrake teko do tla stiu, pa dolom vlada jo koprena meka.Vie, gdje brda k umi se uzdiu, kao kolut se Neur blijedi ini; nejasne sjene puta on da liutvre il' meke po toj okolini, a vrci kronji tom se sa zapada kroz maglu vide na sunca svjetlini.Od brda jedno krajolikom vlada: obronak strm ga od Valvale dijeli po ko'mne moe trpjeti napada;010460- Kada sam se poeo njom baviti, aratonistika je ve dosegla svoje zrelo razdoblje. To je jedno vienje. Ja sam priklonjeniji drugom, po kojemu je zrelo razdoblje aratonistike tek pred nama.S tim sam se mogao sloiti.sjuga obronci blai su se sveli spram uzbrdica to doseu hlada ume to rubi krajolik taj cijeli; 020k istoku ono spram Telena pada, pri vrhu strmo, a kasnije blae, travnato uvijek, ugaeno sada;Spram zapada se pogledu izlae brdo do brda, a vidjet se moe, unato magli krajolik to mae,gdje crne sjene tamo se taloe: to rub je uma divljih to se blie da na strelomet ovaj vis izloe. 030Na vrhu brda sjenica se die, da pod njom ljudi uili bi hlada i Neura plam s visina kad lie.Tu Odrakov je ratni nastan sada, glavni stan vojske kojom zapovijeda; monije vladar odluan da zadaudar kojim bi prekinuo slijeda poraza gorkih to mu Ordon gue; i njegova je, pri tom, glava sijeda,jedna od onih to se moda rue... ... ko mlohavi Ot na visoku koplju nadolje povit, jer vjetar ne pue... 040461- Zrelo u smislu razumijevanja do ega je dovelo meudjelovanje ljudi, nae galaktike uljudbe, znai, i Aratona - iznio sam svoj stav. -Obje su strane ostavile strahoviti peat jedna na drugu. Tim su proimanjem i ljudi i Araton zauvijek izmijenjeni.- Upravo tako - upro je u mene oba svoja kaiprsta Nol Tamut. - Kada sam to poeo prouavati, prije tridesetak i neto godina, aratonistika je bila zrela samo u opisnom smislu. Sjeam se svoga iznenaenja pred redovima i redovima knjiga... Pravilnije u rei pred dvoranama i dvoranama knjiga o Aratonu... Mada nije sve ni skupljeno u knjigama. Mi ih ve dugo slabo koristimo, ali je jako uputno suoiti se s tim starim knjinicama, kako bismo sebi moglj zorno predstaviti obilje rada uloenog u taj predmet.Jeli smo i spremali se vratiti nastavku prie o Aratonu. Ostalo nam je podosta do vremena u kojem nam je nastavak zakazao Gez Aknar. On se zadubio u razgovor s Paritom Jamakanom, a Deis Dodon se nekamo izgubio. Nol Tamut i ja smo zapoeli razgovor, a Orona Degrasi se drala uz mene. Moda i vie nego to bih volio.- Ponekad je i ugodnije drati u rukama otisnute stranice, no imati pred oima lebdea slova, bez obzira na sva mogua podeavanja - rekao sam.- Zar si i ti takvog kova, Urte? - upitao je Nol. - Ja se esto tako osjeam. Listanje stranica ostavlja mi dojam koliko sam toga uinio i daje neku tvarnu protenost umnom radu. I kada koristim suvremena sredstva, volim da mi je knjiga pri ruci.- Araton je ve bio dobro izuen i u vrijeme kada sam se na njega vratio... Prije... sedamsto esnaest godina. Sve je bilo uredno istraeno i popisano...- Tako je. Danas, Urte, biti aratonistom ne znai nita. Postoje strunjaci za sustav zvijezde Ara, strunjaci za ophodnicu, njen sastav, djelovanja kore, postanak i razvoj, oni koji prouavaju ivi svijet Aratona s nebrojenim uim podrujima, strunjaci za Fande te ljude na Aratonu. Na koncu, i za ono to se obino zove povijeu Aratona. esto se pod tim misli na povijest ljudi na Aratonu. To je Gezova ua struka.- A tvoja je, razumio sam, Fandi?- Ve sam se godinama usredotoio samo na njih. Vie ni ne pratim to se zbiva s ukupnom aratonistikom. Povijest me Aratona zanima utoliko to obiluje sukobima s Fandima.- Zar su se ljudi doista s njima sukobili?462- Doista, doista. Bilo je dugih i tekih ratova. Vjerujem da se oni i dalje vode, sve do dananjih dana. ut emo vie o tome jo danas.- Mislim da su u tim sukobima Fandi ugroeniji. Ljudi su na viem stupnju razvoja, koliko sam shvatio.Stjegova drugih, tu nadomak snoplju, to Juga voe predstavljaju vrlo; na kraju lanca glasnika to soplju,vijesti ekaju da istresu grlo; u krugu svojih doglavnika ratnih to promatraju okolje zamrlo;optoen nizom ureenja zlatnih po oklopu od kovine blistave, to znak su ina i ovlasti znatnih 050uz atamana to idu zastave; Ir Odrak moni, gospodar je Juga, rijeima dao opet da nastavenjegova brojat premiljanja duga, aV te mu nisu otklanjale treme, ni strepnje kojom muio je druga."Udarit sada upravo je vrijeme! Dok njihov nije bojni red pred nama... Odluke sada na menije breme!" 060Sluao mirno Odrakova plama Otorje Ador, savjetnik ingara, znaju na kakvim vladar je mukama."Moj gospodaru, ne trebamo dara, sami smo rekli, jer s malo umijea moemo slomit tobonjeg vladara."463- Oni su i otpoeli sukobe. Srljali su na Istok, u Fandor. Ali nemoj podcjenjivati Fande. Oni su pronicljivi u najmanju ruku koliko i ljudi, jednako su spremni braniti svoje ozemlje i svoje zajednice i brzo ue. Na dugu stazu oni e potisnuti ljude, ili e se uspostaviti nekakvo ravnovjesje. Ako nisu izumrli u prvih sto aratonskih godina od poetka sukoba, oni e se odrati. Siguran sam u to.- Zadivljen sam tom vrstom - nastavio je Nol Tamut. - to se vie njima bavim, sve sam oduevljeniji njima. Oni su toliko razliiti od ljudi po izgledu, tjelesnoj grai, unutranjem ustroju tijela, nainu na koji nastavljaju svoju vrstu daje to predmetom cijelog podruja znanosti o Fandima. A s druge strane... Strano smo slini... Ne mislimo li s razvojnog stanovita, nema druge vrste u svemiru koja nam je toliko nalik. Tu mislim na svrhovito djelovanje same jedinke i njeno uklapanje u zajednicu, ustrojstvo zajednica, sustave vjerovanja i mnogo drugoga. Njih pokree i vodi isto ono to pokree i vodi ljude. Na toj smo razini slini do nerazluivosti. Sama ta spoznaja gurnula je naa razmiljanja o prirodi i razvoju u novom smjeru.- Mi danas smatramo - produio je Nol - da e priroda, daju li joj se osnovni uvjeti i vrijeme, iznjedriti ivot, a na koncu i razum, iz mnogo razliitih okolnosti, s tim da su svi ti razliiti vii oblici razvoja sve sliniji. Sav taj razvoj kao da tei jednom zavretku i svrsi.Nol Tamut je volio govoriti o svom podruju. Stajao je iroko razmaknutih nogu, leima okrenut lebdeoj kruglji Aratona i pomagao se rukama pri govoru. Nije odvie mario za svoju vanjtinu to se vidjelo po neukrotivom irenju njegova trbuha i viestrukom podbratku. I odijevanjem je potvrivao ovaj moj zakljuak.On se sav posvetio Aratonu. Bolje rei, Fandima na njemu, pa je i sad nastavio o tome:- Ono to me uistinu zanima, Urte, to je fandska zajednica, njene opeprihvaene vrijednosti, oblici tih zajednica i njihova tvarna i nad-gradbena postignua. O tome jako malo znamo, a teko se je nadati da emo ikada znati mnogo vie. Glavni su nam izvori ono to saznamo prislukivanjem iz putanje, esto preuzeto od Linita, sa svim iskrivljavanjima koja proizlaze iz njihovih predrasuda.- Kako bi ti procijenio tetu nastalu dogaajima na Aratonu? tetu po fandsku vrstu... S obzirom na to da si uvjeren da e se oni odrati.- Sa stajalita Fanda, dodiri s ljudima ubrzali su njihov razvoj. Moglo bi se rei da su im ak i koristili. tete vidim na drugoj strani.464o i se- Fandi su uprljani ljudima - nastavio je. - Mi nemamo deset neljudskih civilizacija na deset ophodnica pa daje zanimljivo vidjeti to e se dogoditi s jednom od njih koja je izloena sudaru s ljudima, mada bi i to bilo protuzakonito i pogreno. Svaka vrsta, smatra se danas, mora imati prostora i vremena za svoj nesputani razvoj. Fandi su nepovratno"Al' opasnost nam ne moe bit vea! Odgovornosti da tolike nije to uprtio ja sam je na plea!Ja savjetnike trebam razumnije; pobjedu hou, ma kako mi dola, i savjet valjan da boj se dobije! 070Uzbrdo ako vojska bi sad pola, Anhor bi s visa sruio se na nas; prigoda tad bi utaman nam prola!""Znat emo to to najbolje je za nas kad vidimo to neprijatelj snuje i kuda najprije krenut e on danas...to dilmani nam kau nek' se uje; insuli za to ekaju u redu! Sto bojno polje sad nam poruuje ? " 080"A do eg doli sino smo na sjedu ? Vastas-Gatora zamisao nije, o prodoru kroz Sjevernjaka srijedu,osporena tad, pa nitko ni ne smije mislit da moe mijenjati to sada, kako se kome ovog asa prohtije!""Tu, ingar oni, s crte se napada Vastas-Gatorov insul k tebi vraa... ujmo kakav e udar on da zada!" 090465promijenjeni otkako su u dodiru s ljudima, taj je susret izvor strahova i poticaj novom ponaanju, esto oponaanju i krai, ili iznuivanju znanja, tko zna, moda i novim pogledima na svijet i novim vjerovanjima. Prije svega toga, takav je dodir mogao Fande unititi zauvijek. Takvi se dogaaji, dakle, ne mogu opravdati ni brim razvojem tih zajednica.- Zar nisu i oni utjecali na ljude? Moglo se dogoditi da oni nadvladaju i iskorijene ljude, koji su ipak malobrojniji na Aratonu.- Moglo se i to dogoditi, ali tome bi ljudi bili sami krivi. Fandi bi se samo branili. to se tie utjecaja, dat u ti samo primjer jezika... Neur i Goor, o kojima je Gez ovdje govorio u vezi s vjerom ljudi na Aratonu, nisu izrazi koji su bili poznati ljudima tog doba. To su fandski izrazi za dva sunca Are-Dva, koje su Liniti preuzeli u vrijeme osvajanja Fandora. Ara je izvorno ime za Neur koje su rabili ljudi, a Ara-Tri za Goor.- Dobro, svi ti utjecaji i proimanja su neto to se dogodilo. To je prolost. to moemo oekivati u budunosti?- Budunost Fanda? Oni e se i dalje razvijati... Bit e i dalje trvenja s Linitima, o tome nema spora. Ono to je jako zanimljivo... a to moemo promatrati upravo zahvaljujui jednoj ovakvoj greci - tvojoj greci, Urte -jest kako e se sporazumijevati dvije toliko razliite vrste. Kako e dijeliti svijet, u ratu i u miru, kako e trgovati i suraivati. Budu li dijelili Araton sljedee stotine i tisue godina, morat e nauiti ivjeti zajedno. Nadam se tome, jer im u protivnom predstoje ratovi do istrebljenja. To nije isto kao sueljavanja naroda na staroj Zemlji. Strane na Aratonu se nikad nee mijeati, jer su meusobno neplodne i ne privlae se, teko se razumiju jezikom, a gotovo nikako po svemu ostalom. S druge strane, ive od istog zraka, vode i sline hrane i jednako cijene ivotni prostor. Hoe li u tim uvjetima doi do snoljivosti i suradnje? Hoe li se, ako do nje doe, te zajednice razviti u mudrije i snoljivije no to je to bilo na Zemlji? To su zanimljive mogunosti otvorene ovim dogaajima.- Ovo je prvi put da se spominje i neko dobro u vezi s aratonskim sluajem. U najmanju ruku budunost bi mogla donijeti nekog dobra.- Mogue je. Ja nisam shrvan tako crnim razmiljanjima kakva su prevladala u Upravi. Slaem se s najotrijim pristupom, to je dobro radi primjera i moguih slinih dogaaja ubudue. Ovaj se sluaj mora urezati u svijest ljudi za sva vremena. Ali to je, tu je... Najgore su patnje prole, a ljudi su se odrali i razvijaju se. Znam za mnoge u Upravi kojima se smuilo nae zdvajanje. Oni bi da se naseljavanja nastave.466-1 ja to kaem, Nole - pridruila mu se Orona Degrasi.Nol ju je promotrio, suzdrano i ozbiljno, samo trenutak due no to je to uobiajeno kada netko upadicom skrene panju na sebe. Kao da sam razabrao neko neslaganje u tom pogledu, kao da Orona nije bila osoba u koju je Nol imao povjerenja, ili kao daje dvojio u njenu dobru namjeru."alju me vaa irilinska braa", smjerno e insul, oborene glave, "Trenje za napad, na dilman sad shvaa!Ovo je naum da se oni smlave: s tri bi on agme poao k potoku: svojom, 'Imboltur', agmom stare slave,jurinom 'Irdad', na desnome boku, treom, 'Anarun', njemu s lijeve strane; sve tri su znane dobro na Istoku!Moda i oni napadati kane, Zil Vastas-Gator naime jo dri, vide li nae pokrete svestrane. 100Ne vrijedi, ipak, da se njome tri ta kosa kratka, jer kad agme jurnu, a prvi sukob teki se izdri,pa kad se ete njihove odgurnu, od Valvale se dalje ih pomete - a za to vrijedi u u bitku burnu -iza padine, za kia nanijete, humasta ravan, nakoena blago, ne moe nudit nikakve nam tete!" 110"Hitnu vijest nosim, da bih je odlago", kraj prvog insul drugi se uplete. "Moj gospodaru, nije mi re drago...467- U mojoj porodici gotovo svi su na neki nain vezani uz svemir -nastavila je. - Neki su letai, neki su u Upravi, ili su se iselili sa Zemlje. Voljela bih da se ova jalovost prevlada.Jalovost? Tim je rijeima to opisivao i Nor Uban. Je li samo sluaj to sam ih uo i iz Oroninih usta?- Jasno mi je da si se ti tu sluajno zatekao - nastavio je Nol. - elim rei da bi svatko na tvom mjestu uinio to si uinio ti, ili manje od toga. Onako kako ja na to gledam, to nije od znaaja. Mi moramo sve upletene najotrije osuditi kako bi se aratonski udes upamtio. Potom emo se iriti i dalje. Ima ih koji su se uplaili Zvjezdanog sustava i njegove veliine. Oni bi se najradije vratili nazad, na majku Zemlju, neki od njih moda i u utrobe svojih pravih majki, jer se boje onoga to vide oko sebe. Takvi nas vode stoljeima. To je naa prava tekoa.- Po tebi, Nole, biti na samom mjestu na kojem sam ja bio u to vrijeme dovoljno je za krivnju?- Tono. Loa srea, letau. Kaznena mjera, ako uslijedi, nije tu da bi odgojila tebe, ve da bi istakla taj sluaj i ukazala svima na nj. Tako ja na to gledam.Uto se vratio Deis Dodon i upleo se u razgovor izmeu Geza i Parita. Bilo je vrijeme za nastavak pa sam se i ja odvojio od Nola i poao na svoje mjesto. Sada sam se mogao posvetiti pozivu koji sam ve neko vrijeme osjeao kao slabo titranje o pasu. Bila je to poruka, a ne pravi poziv, pa se nisam odmah odazvao. Primit u je na svome krajniku. Je li od Klee?Razmiljanja i zakljuivanja Nola Tamuta bih ocijenio udnima. Njegova je razloitost prejednostavna i daleko od 'spoja sa stvarnou'. On bi cijeli sluaj sveo na uvjetno uzvraanje, zastraivanje buduih letaa onim to se dogodilo meni. Kakvog dobra moe proizii iz straha? Kako ustraiti letaa, uostalom? Uleti li u udes slian aratonskom, njegova je poruka, bit e kanjen. Kao da se udesi ponavljaju i mogu se unaprijed predvidjeti. to je s razumijevanjem viestoljetnog zastoja koji bi nas trebao uznemiravati jednako toliko koliko i aratonska nesrea?Poruka nije bila od Ree. Javio mi se Kamal Bort. Predloio je za preksutra krai razgovor o Zaru-Jedan. To jedva da je jo vano, ali mi je doznailo da e se rasprava o Aratonu uskoro zavriti. Sutra bi sve trebalo biti gotovo. .ao mi je ara-Jedan. Sastavio sam zamano i sloeno izvjee koje je pokrivalo dobar dio onoga to smo Klea i ja inili i do ega smo doli na toj468Tucajophodnici. Prvi put u mome ivotu moje izvjee nije zakljueno prije naputanja ophodnice na koju se odnosi. To je traenje bilo toliko neuobiajeno da se nisam protivio. Razumio sam daje neto veliko iza svega. Uobiajeni postupak bio je prouiti sa strunjacima s Orana-Tri na koji su nain zadovoljeni uvjeti za izdavanje dozvole. Potom bi se istakle opasnosti, iznala osiguranja i jamstva i time uvjetovala razina samostalnosti. Letai su slovili kao nepristrani u tim prosudbama. esto su predstavnici zaetnika naseljavanja i predstavnici ophodnice s pokusnim naseljem imali tekoa s letaima, jer ovi nikad nisu olako pristajali na razinu samostalnosti.Neprijatelj ve priprema nalete na desno krilo i marmansku Treu! Arot Otama sad trai savjete...On skrit moe silu mnogo veu, aV budno prati gdje se oni blize... Misle, on kae, da se kriom kreu." 120"Na lijevom krilu kreu se nanie!" Odraku jedan od vijenika ree. "Zar oni prijete? " ingar se sad die."Zar nee bitka onako da tee kako ste meni, savjetnici moji, vi sami rekli, josteprolo vee?"Vidjevi gdje se moni ingar znoji, Otor e Ador posve vrstim glasom: "U dobre vijesti ovo nek' se broji!Nek' Vastas-Gator, posljednjim harasom, poe sad naprijed, jako poput klina, na sredinu im udari uasom 130po kojem znaju borce Irilina! Moj gospodaru, pameti ba nema iza tih prijetnji s rubova padina...469Sada mi je jasno zato je Galaktika uprava traila odgodu odluke o Zaru-Jedan. Moda se takvi zahtjevi ire Velikom mreom po cijelom Zvjezdanom sustavu, jer je nesigurnost i kolebljivost zavladala Upravom. Kao da e ljudi prestati naseljavati nove svjetove, a Zvjezdani se sustav prestati iriti.Klea me nije zvala. Neka joj bude taj kratki odmor prije novog zadatka, neu ni ja nju uznemiravati. Moda u uluiti kakvu priliku vidjeti se s njom nakon to se ona vrati na Hatorn, premda mi je i samom dobro poznato u kolikoj e guvi biti prije polijetanja.U meuvremenu je i Gez zasjeo za svoj krajnik i pripremio se za nastavak izlaganja. U narednom trenutku zaista je i poeo.- Dok je Onon bio na Aratonu, Zemlja je ve saznala za Soranski udes. U stvari, tono pedeset godina prije Ononova sputanja na Aru--Dva ta je vijest dola dovde, na krajnik Mree koji je u sklopu ovog istog Hatorna. Ona je izazvala dosta uznemirenosti gdje god je primljena, ali najgore vijesti su tek slijedile.Poruke Orade Anakran o odmetnutim naseljenicima izazvale su nova uenja i zabrinutost. One su ovdje primljene neto prije dvije tisue osamsto ezdesete. Vjerovalo se da e Orada dovesti stvari u red. Pravu bezglavost je izazvala vijest o njezinu kraju, koju je poslao tek Onon dvije tisue osamsto osamdeset pete, a ona ovdje primljena dvije tisue devetsto ezdesete, sedamdeset pet godina poslije, oko sto godina nakon prve vijesti.Te su vijesti jo tee primljene na Sorogalu, Kani-Dva. Razumljivo, jer je sa Sorogala otpoelo naseljavanje Aratona i jer se on skrbio o njemu. Kada je na Zemlji bila dvije tisue osamsto devedeset peta godina, Sorogal je doznao o neuspjehu Ononova pohoda.Zabiljeena su dva samoubojstva u Upravi. elni ljudi koji su upravljali naseljavanjem Aratona nisu mogli u sebi prevladati slom koji je time zapeaen. Dopredsjednica Uprave, Mira Mai, izabrala je nepovratno brisanje svog sjeanja. Ona nije htjela znati o tome to se na Aratonu dogodilo...A tamo su se zbivanja ubrzavala. Mi o tome dosta znamo, jer je Onon opleo ophodnicu prislunim ureajima i osposobio samoupravlji-ve letjelice za blia izvianja. Moemo sa sigurnou rei da o tom razdoblju povijesti ljudi na Aratonu znamo vie no to danas znaju njihovi potomci. Da vidimo to se tamo odigralo...470Adar Irkol-Garsit je u posljednje godine prvog stoljea, po Antelo-vu raunanju vremena, uao s uvrenom vlasti. Imao je iroku potporuAnhor tek kua da li nam se drijema, aV znamo i mi borbeno umijee! Ordon je spreman za bitku posvema!""to, Otor ani, tamo se zamee? Jesi 1' to dobro odmjeriti znao ? " ingar e pogled Adorov dok sree. 140"Za pobjedu bih mnogo sad ja dao... Nek' krene naprijed irilinska sila! Tog glavu hou krunu to je krao!"Gore od svega to bi mata snila, ma kog od onih to prije tog su boja pobjedu zvali razigrana bila,snalo je oba sueljena stroja; poeo tako krvav je dan, zao, kada se ljudi stide ljudskog soja. 150Neurje arki nacijediti znao potoke znoja s obje strane tijeka, ratni se zanos ipak nije dao itih protivnika koje dijeli rijeka; s june je strane, s uzviena brda, bolesni ingar, bez pomoi lijeka,proivljavao iskuenja tvrda, jer bitka tijekom poi nije htjela kojim je htio, s njim ko da se sprda.U jasnom danu dolina se cijela kao na dlanu razabrati dala: k zapadu, lijevo, naspram ume ela, 160471ljudi koji su poeli vjerovati u svoje snage i svoju ukorijenjenost u Line-su i Aratonu. Vjera je postajala sve vanija, a time je jaao i ugled i poloaj njezina poglavara irolgara Ordana Ir-Ankora. I on i Adar Irkol--Garsit skrbili su se za linitsku zajednicu, ali su obojica poeli razmiljati o budunosti. Irkol-Garsit je pripremao sebi nasljednika, a Ir-Ankor se pitao to e biti ako taj nasljednik ne bude po njegovoj udi. Vladari mogu biti kojekakvi, govorio je Irkol-Garsitu, a on nee trpjeti onoga koji se nee zalagati za Vjeru i boljitak Linita.ini se da su se ova dva ovjeka sloila oko toga. Obojici je bilo jasno da su ljudi potkupljivi i srebroljubivi i da je teko uvati poloaj ingarov i irolgarov od pohlepe i vlastoljublja. Sloili su se da do vlasti i vrhova Vjere pristup treba omoguiti samo iznimnima, onima koji su do kraja odani Aratonu i spremni raditi za ope dobro. Po njihovu uvjerenju to su mogli biti samo dil-induli.U tom je vremenu, a govorimo o kasnim devedesetim godinama, podignuto nekoliko dil-indulskih uilita koja su Linite uila savrenstvu. Reeno je da sljedei irolgar i ingar mogu biti samo iz njihovih redova. Ova su se uilita uzdravala ingarovim darovnicama te pruanjem usluga graanima, pogotovo zatitom i posredovanjima, jer su sukobi meu Linitima ve uestali, a nesigurnost porasla.Obuka se zadrala uglavnom onakvom kakvom su je ustanovili letai. S vremenom se nije razvodnila, ve su je, dapae, razvijali i nadograivali. Inini su kinjili budue dil-indule, a te su pripravnike zvali inkati, jednako ili gore nego to kinje letae na Magatu-Pet, ili sljedbenike Zal-tana Auda na Zemlji. Araton im je za to pruao obilje pogodnosti.Dogovor Irkol-Garsita i Ir-Ankora ukljuivao je i upoznavanje obojice sa svom batinom Aratona i znanjem o opasnosti sa zvijezda, to e uskoro poeti blijedjeti i gubiti se u puku, pritisnutom svakodnevnom borbom za preivljavanje. Taj je vrsti savez izmeu drave i Vjere proiziao iz svjesnosti daje opstanak na Aratonu jo uvijek upitan. Ako su i vjerovali Ononu na uglavljenom sporazumu, voe Linita su jo uvijek sumnjali da bi neki sljedei narataj 'ljudi sa zvijezda' mogao obrnuti list. Znali su, znai, koliki je grijeh bio njihovo odmetanje od Zvjezdanog sustava.Zahvaljujui toj dvojici irokogrudnih i snoljivih ljudi, prestale su razmirice, izmeu svjetovne i vjerske vlasti. Ir-Ankor se, dapae, obvezao ne uplitati u svjetovna pitanja Irkol-Garsitove drave. Taj je sklad472potrajao kratko, a novi su sukobi pokrenuli nova zbivanja i primakli Araton jo blie onome kakvim je on danas.Adar Irkol-Garsit je - ve smo istaknuli - uivao svesrdnu potporu puanstva nakon Ononova odlaska. Toliku da se, moda, i previe opustio. Volio je biti meu ljudima i sluati hvale na svoj raun. Zaboravio jeestina boja jako je opala i vojske mahom drale su svoje; neprijateljstva kao da su stala.Arulske agme, to na visu stoje, Korimorane odbile su glatko kad su strminu htjeli da osvoje.Sjevernjacima nije bilo slatko sudariti se s ureenim strojem to neprobojnu obranu je satko: 170duboki jarak iskopao je znojem, ogradio se sa titova zidom, a branio ga pozamanim brojemdugog oruja, esto s otrim bridom: hadanima i halafima bojnim, dok su odnazad strijelci s otrim vidomkosili svojim strelicama brojnim sve one to su Valvali ve prili, pokrivaju tlo trupinama znojnim. 180Ako su borci tu se i razili, drugdje se nisu tek tako osuli; k Valvali drugdje Junjaci su sili.S visine svoje, ko daje u kuli, Odrakje mrano gledao sredinu odakle krici teki su se uli.473pritom da je tamo gdje je puno hvale puno i zavisti, a da se vani poloaji i mo koja s njima ide mile mnogima.Adar Irkol-Garsit je ubijen na stubitu svoga dvora sto tree godine D. R. Ubijen je muki i okrutno, izboden noevima dok se uspinjao na ravan krov ne bi li pozdravio svoje puane. Ubojica je bio voa njegove tjelesne strae, ovjek koji je na toj dunosti zamijenio Ir-Ankora. Irkol--Garsit je propustio svoju tjelesnu strau popuniti dil-indulima kojih u to vrijeme jedva da je bilo, osim u uilitima. Jedan jedini dil-indul iz njegove pratnje suprotstavio se ubojicama i bio i sam ubijen nakon teke borbe.Ubojica se proglasio ingarom i kao Dangal Ramanhan poznat je u povijesti Linesa. Vladao je skoro dvadeset godina. To je bilo razdoblje strahovlade i sve vee nesigurnosti. Dobri odnosi izmeu drave i Vjere istog su asa narueni.Ir-Ankor je osudio Ramanhana i pozvao na njegovo ruenje. Ramanhan se nije libio okrutno uguiti pobunu, nakon to je mitom pridobio dio voa. Potom se okomio na Ira-Ankora koji je utoite naao u dil-indulskom uilitu. Ova su uilita ostala jedini otok otpora Raman-hanovoj vlasti. Da bi se odrala, ona su se ujedinila na jednom mjestu. Otada je njihova obuka bitno izmijenjena i ukljuuje sve vrste borbenih vjetina. Da bi opstali, dil-induli su od savrenih ljudi postali savreni ratnici, kako im sam naziv ve kae.Posljednjih godina Irkol-Garsitove vladavine doputena su povremena hodoaa u Aranim. Obino ih je vodio Ir-Ankor, pa su se javile zamisli o ustanovljavanju stalnog naselja u Urgul-Olgiju. To je za Linite bilo mjesto strahopotovanja, jer je bilo prepuno graevina i strojeva 'ljudi sa zvijezda'. Ljudi su tamo mogli nai opipljive dokaze da bogovi postoje i da pohode Araton.Dangal Ramanhan je zabranio sve odlaske u Aranim. Hodoasnici su mogli pohoditi Dorimor i Moridor, ali im je strogo zabranjeno prelaziti Segetolehet cestom koju je sagradio Onon. On se otro suprotstavio zamisli o naseljavanju Linita tako daleko od Alarima, jer je znao da im tamo nee moi nametati svoju vlast. Trudio se okrnjiti i ugled koji je uivao Ir-Ankor, Vjera i dil-induli, ali tome se odazvalo malo ljudi.Ir-Ankor je propovijedao protiv njega i otvoreno je objavio da e sam prijei u Aranim i ostati ivjeti u Urgul-Olgiju. U linitskoj je povijesti ostalo zapisano da je on to i uinio sto este godine Drugog474Ara ton - Knjiga trearazdoblja. On nije htio sobom povesti dil-indule, jer bi time zatvorio njihova uilita.Nagovorio ih je, umjesto toga, da se nagode s Ramanhanom kako bi preivjeli to teko razdoblje. Nakon sto desete godine oni su se nauili snoljivom ivotu, mada nikada nisu vjerovali jedni drugima. Dil--indulska su uilita uskoro postala pretvrd orah za Ramanhanove jurinike, pa su radije ostavljana na miru.Irilinjani, to su uz strminu krenuli arom, tam' su doekali odgovor ei na svoju estinu.Desetine ih k tlu su popadali, iV bez ivota po kosi se gre; u smrtni kotac drugi su upali. 190Novi pak borci uzbrdicom tre, istom se silom trude prema gore; a nadesno su stvari jote mre!Dvije jadne geme, jo u tijeku zore, sa sjevera su prodrli kroz bare, kroz maglu i kal, vode to ga tvore,mrtvo li lee nad muljem za jare; Arkorani su poslani s boka napast na svoje gospodare stare. 200Vrsnu je agmu juno od potoka, na tome dijelu vodio Otama i dobro se uvao s istoka:jedna je bila dovoljna mu hama, rasporeena uz tresetno ue, otkrit to mu se blii movarama; -jer pazio je na blatno poue, kojim nijedni nisu ovladali, tamo gdje magle uvijek su najgue 210475Otada je Ir-Ankor propovijedao s Urgul-Olgija, a hrabri su se hodoasnici, unato zabranama, upuivali na dugi i neizvjesni put u Aranim. Irolgarove su rijei prenoene puku, a njegova izdvojenost poela se tumaiti prirodnom posljedicom njegova posredovanja izmeu ljudi i bogova. Uskoro e se i njemu dati boansko podrijetlo, pa ga ve u drugom desetljeu drugog stoljea smatraju namjesnikom bogova, bogom na Ara-tonu i besmrtnikom. On je to znao iskoristiti, pa se u javnosti od treeg desetljea nije ni pokazivao. Odjenuo se u crno, a glavu je zaklonio crnim pokrivalom, pa je mogao tvrditi daje uvijek isti ovjek iza te obrazine. Ir--Ankor je, ini se, paljivo razradio nain na koji e irolgar biti nasljeivan, vjerujui samo dil-indulima. Trebalo je to sluiti odravanju svjesnosti o podrijetlu Linita i njihovoj sada ve stoljetnoj borbi za opstanak na Aratonu, a protiv samoivih ingara koji do toga nisu drali.Sto dvadeset druge godine Ir-Ankor je krenuo preurediti svijet. Dil--induli su razmjerno ojaali, a s njima i razliiti vjerski redovi koji su priznavali irolgara. Ramanhan je, dapae, oslabio, jer mu je upravljanje bilo slabija strana, a okrenutost uicima i preziranje Vjere izazvalo je nezadovoljstvo puana. Dok su inolsili, a na Aratonu to su pripadnici vjerskih redova koji se odijevaju u plave halje, zajedno s puanima poveli pobunu u gradu, esnaest dil-indula osvojilo je Ramanhanov dvor. U to je vrijeme glavno oruje meu Linitima bio ma, a nitko nije njime bolje rukovao od dil-indula. esnaestorica njih pobili su skoro sve ivo to se u dvoru nalo, a na koncu i priklijetenog Ramanhana. Moemo zamisliti njegova preklinjanja i obeanja dil-indulima, ali tim ljudima niti je bilo vano ono to im je Ramanhan mogao ponuditi, niti su se dali umoliti od samoiva vlastodrca.Novi ingar u Alarimu je postao dil-indul Anman Sormakor. Njegov je zadatak, kako je sam rekao, bio izgladiti odnose drave i Vjere i vratiti linitsku zajednicu na pravi put, onaj koji su zacrtali Antel, Ur-gul, Otikar, Armordor i Irkol-Garsit, a nad kojim e i dalje bdjeti irolgar. Novi dogovor s irolgarom donosi konanu podjelu nadletva izmeu njih dvojice: irolgar e se starati o vjerskim pitanjima i inolsili-ma, a ingar o svjetovnim stvarima i upravljanju pukom. Irolgar je priznat besmrtnikom i to vie nije naziv za poloaj, ve pridjevak Kinelovu namjesniku i pie se velikim slovom. Ingarsku krunu jedino on moe dodijeliti svjetovnom vladaru. Aranim je otvoren hodoasnicima, dapae i naseljavanju.476Anman Sormakor je vladao dugo i bez velikih potresa, punih trideset devet aratonskih godina. Pomagao je inolsile i dil-indulska uilita, bio odan Vjeri i donio razmjerno blagostanje puanstvu. Puanstvo se za njegova vladanja vie nego udvostruilo: od oko osam tisua dua sto dvadeset druge godine dosegli su oko dvadeset tisua sto ezdeset prve godine.- i sad se tuda, k Telena obali, po vruem, danu izmaglica vue -u kraj je mogo stati toj navali.Prije no nevolje na njega se srue, istok i sjever zaprijeeni jesu; s obje je strane spreman da se tue.Atamanaje izvijestio gdje su, al' nije znao ni njihova broja, ni kakvu smutnju mogu da unesu.Odgovor doe iz Odraka stroja: u dvojbe teke Otama e zaci kad shvati elje najviega sloja. 220Uprilii on zato susret krai s dilmanom agme to mu krilo uva; Irman je lrtor onaj kog e naikako na noge oklope nazuva: "Ingar ne eli da primimo boja; Njih sredit, kae, naa e priuva",Arot e rei strahovanja svoja dilmanu Sedme jurine iz Marme, "S ostalim to uh nema mi spokoja... 230Sad u pogibelj ovaj ingar star me olako gura, a u propast sebe; kazati moram da plai taj ar me477Taj e se rast nastaviti, pogotovo nakon to se teite njihova okupljanja premjesti dalje na jugoistok, u plodnu dolinu rijeke Meg i, naroito, njezina naplavnog ua. Obilje.hrane i ivotnog prostora uinili su da se stanovnitvo u Linesu utrostruuje za svakih pedeset godina, to odgovara prirastu od neto vie od dva posto. Osnovani su brojni novi gradovi: Kul-Kinel u Aranimu sto etrdeset este, Irktor u Aranimu sto ezdeset este, Tartas u donjem toku Mega sto osamdeset etvrte, a u treem stoljeu Iot, Ondol, Galigal, Andor i Korimor, uz brojne druge. U vrijeme kada se odigrao posljednji sraz Linita i Uprave, krajem drugog stoljea, Linita je bilo vie nego to je bilo ljudi za Prvog razdoblja, u doba procvata Grada sunca.Novi pregovarai doli su na Araton sto osamdeset pete godine. Oni su imali korjenito drugaiji zadatak no Orada Anakran ili Onon, a sama priroda njihove zadae govori nam o stupnju bezglavosti u Upravi na Kani-Dva. Njihova je namjera bila odvesti Linite sa sobom po svaku cijenu, ne libei se sile. Za takvo su se rjeenje opredijelili odgovorni na Kani-Dva, ne mogavi se pomiriti sa stvarnim stanjem na Aratonu. Oni su ustrajali na tome iako su imali niz pokazatelja da e se to teko provesti.Prvi od pokazatelja je bilo odbijanje meuzvjezdanih letaa da sudjeluju u nasilju. Neslino dil-indulima u Linesu, letai nikad nisu posezali za nasiljem. Oni su pristali prevesti naoruane ljude Uprave na Araton, ali ne i puniti brodove Linitima.Drugi razlog neuspjeha je neiskustvo u takvim pothvatima. Uprava nije mogla pronai ljude s borbenim iskustvom, pa je pribjegla obuci koja je svakako bila manjkava i nedovoljna. Trei razlog je bio sam odnos snaga: pedesetak 'vojnika' iz Uprave trebalo je silom sprovesti trideset pet tisua Linita u svemirske brodove. Takav je pothvat mogao zavriti samo bolnim slomom.Imamo mnogo prikaza tog pothvata, ali ni jedan dovoljno saet, jer se na tome neemo dugo zadrati, budui da smo razvoj ljudske zajednice na Aratonu dovoljno obradili i shvatili. Dostaje kazati da su ljudi iz Uprave bili toliko neoprezni da su otvoreno govorili to namjeravaju, a da je ondanji ingar Marad Olifan u suradnji s Irolgarom i dil-indulima vrlo jezgrovito odgovorio.Dok su se ljudi Galaktike uprave moda zanosili da e se Liniti iz straha pred 'ljudima sa zvijezda' milom predati monijima, Olifan je dao zatvoriti vrata dvora u kojem su se pregovori vodili - a to je bio onaj istidvor gdje je $cp spremnih sasjekli su e iaDanas emo pratiti Telen na sjever. Nadali smo se da emo dosei Kal-kal u Arkom, sjeverno od Aramala, to nije bilo osobito daleko, ali e zif morati letjeti bez pomoi zapadnih ili istonih vjetrova.Ako za zifa i bude teak, ovaj dio puta ne bi smio to biti i nama. Telen je iroka i lijena rijeka u svom donjem toku koju je lako pratiti. Vjerovao sam da emo prije podneva preletjeti ue, mjesto na kojemu smo ve jednom bili. Tamo smo onesposobili Alkonov brod koji nas je poveo dobar dio puta uz Aramal i skoili u rijeku bjeei s njega. Tamo se nalazio i Karumal, mjesto naeg prvog sukoba s Irolgarom. Faan, mojNajgue je naseljeno podruje izmeu Gar-Altasa i Irtigara uz obalu Uskog mora, te uz Nandor, na zapadnim padinama Ogistala. Ovi krajevi se razvijaju zahvaljujui plodnoj zemlji i trgovini, a na sjeveru rudarstvu i kozarstvu, ali je pravi zamah izostao. Ceste su loe, pa se ak iz Gar-Altasa u Nandor ne putuje kopnom, a davna elja da se naini put koji bi od Gar-Altasa vodio do Vetela ostat e moda i zauvijek samo elja.Altaani su znali iskoristiti poloaj svojih gradova. Gar-Altas i Kul--Altas uvaju ulaz u Usko more i tuda se ne brodi bez njihove privole. Kul-Altas je, iako na zapadnoj obali Uskog mora, pa zemljopisno, dakle, u Dulni, po stanovnitvu i svemu ostalome altaki grad. Zato su do poetka naeg stoljea Altaani izgradili trgovako brodovlje s kojim se moglo usporediti samo ono ujedinjenog Ordona, a po vjetini trgovanja nitko im nije bio ravan. Trgovake su puteve protegnuli na Korimor i Andor, In-dultal i Kul-Ordon, Galigal i Pordor, Iot i Otel. S ordonskim brodovljem u Kul-Ordonu otimali su se za trgovinu robljem i istiskivali ga s vezova na otoku Tohon.Ordon je naseljavanjem i ratovima postupno proirio svoj utjecaj na cijeli Sit-Altas, mada su stanovnici Nandora zadrali mnogo od krutosti i ponosa to su im ih ostavili korimorski utemeljivai. Taj je utjecaj bio prihvaen i poznat pa Ordon nikada nije podinio Zemlje izobilja u mjeri kako je to uinio s Arulom, Ozodom i na koncu Irilinom. One su, kao i Dulna, ostale u okrugu tartakog utjecaja, ali i osloboene nameta i prisilnog novaenja. Obilno darivanje dvora o Otagu, najveem junjakom blagdanu, te slanje plaenika u ratove na strani Ordona, bili su znaci naklonosti koje je bilo opasno proputati za jakih vladara u Tartasu.487vjerni Faan je tada bio sa mnom! Kako mi je nedostajao srani i promiljeni Fand, pravi sin Aratona, pomislio sam, a ruka mi je sama pola k nisci ilbovih zubi o mome vratu.Iza Aramala i Arola, grada nadomak kojemu smo bili, bio je Ara-kan na prvim padinama Kalkala, gdje sam se gradio insulom i imao zatitnika u Orisu Tormanu, jednom od Atagijevih velikaa i Toktasovih odanika. Negdje na tim padinama emo prespavati sljedeu no, opet u divljini, moda u gorim uvjetima nego na Valvali, jer bi moglo biti hladnije, vjetrovitije i mnogo bezvodnije.Dan nas je zatekao nad Telenom koji se probijao kroz nepregledne praume. One su se s dulneke strane protezale unedogled, a s aranimske su kadto iz njih strali vii vrhunci, ponekad ogoljeni ili travnati, a i poneki bi jai pritok razbio jednoliko zelenilo. Telen je na mjestima vrludao, zavijao desno ili lijevo, ponekad i toliko da je tekao svojim vodama ususret, gdjegdje razlijevajui se u jezera koja su se gubila pod gustim kronjama.Bilo je oblano i ponekad je kiilo. Trpjeli smo hladnou, a ogrtai koje smo dobili u Dal-Denoniju postali su pravom blagodati. Bio je to i Neur kad se katkad pojavio u procjepu meu oblacima.Postajalo je toplije kako je dan odmicao, a Neur se ee ukazivao. ume su se poneto prorijedile s aranimske strane, a tlo je postalo urav-njenije. Na nekim mjestima rijeka je ulazila u brzake, ali oni nisu bili teki da bi onemoguili veslanje onome tko se na to odluio. Oni nisu zaustavili Ira Indara da se probije upravo ovuda i mnogo dalje uz Telen sve do Ogruda i rijeke Dulne.Kao daje itala moje misli, Rea mi se obratila. - To su bili teki dani, Dir ani. Leao si bez svijesti danima, a Indar je bio uvjeren da je s tobom svreno. Bila sam uz tebe tada, danima i noima, plakala i nadala se. Nisam onda znala da si Kinel i da su tvoji porazi tek stube na putu k potpunoj i konanoj pobjedi. Indar se rugao da e te pokopati na Valvali i da boljega uistinu ne moe traiti, jer ebiti u drutvu ingarovu.- Tada sam zaista preivio za dlaku, Rea anai.- Bijedni Indar ne zna da je omalovaavao boga. to je bilo koji ingar Kinelu? Samo namjesnik, i to onda ako je pravdoljubiv i poten. Danima i danima nisi dolazio k svijesti. Prala sam ti elo i usne i davala ti vode, kap po kap, kasnije i sok ornasovih plodova. Kako je velika bila moja srea kad si prvi put otvorio oi!488Sjedio sam okrenut prema njoj, na jahaem mjestu, drei se vrsto perja i spustivi noge u zifovo gnijezdo gdje se smjestila Rea.- Tu negdje je pobjegao Ragar...- Negdje u ovim brzacima. Drugi dan. Bacio se u plitku vodu, ali gaje ona sruila i ponijela nizvodno. Vidjeli smo da ga matica povlai i odnosi, ali mu Indar nije htio pomoi. Ragar mu nije bio vaan.- Danas emo zanoiti na loem mjestu, Rea anai. Sutra emo ravno na istok do Almasa. Pokuat emo pronai Ver-Hatal. Tamo e nam biti udobnije, a obnovit emo i nae zalihe hrane. Nadam se da ga Antar nije ponovo osvojio.- Je li starac jo uvijek iv? Indar mu je oteo posljednjeg zifa, a Nade Linesa su bile oko Olidora. Moda su Atagijevi jurinici sve popalili i razruili.- Za mene je udo da se stari i toliko odrao. On je sin ordonskog fagata i zakleti neprijatelj Atagijev. Olidor je bio utoite junjakim uhodama. Tul Titan je takoer tamo navraao. Atagi i Harat su za to znali, nema sumnje.- Potom, Dir ani? Kuda emo letjeti potom?- Jo uvijek mislim da bih te trebao ostaviti nadomak Andoru. Svakako da u ti se vratiti.- Zato me ljuti, Dir ani? Ili eli da ti opet kaem Adrase? Ja sam tvoja pratilja na Aratonu i bit u uz tebe sve dok se ne odlui vratiti k zvijezdama. Ili dok sam iva... Ne pokuavaj to promijeniti!Ranih etrdesetih godina ovog stoljea na Sit-Altas se okomio sve moniji Garsit. Andor i Korimor su izrazito ranjivi dri li Jug Kul-Altas i Nandor, te ima li, uz to jau mornaricu. Sjevernjaci su zato upali u Sit--Altas i osvojili ga u dvije odlune bitke. Najprije je petsto etrdeset tree Korak osvojio Nandor nakon to je spalio brodove kojima se pred njim iskrcao. (Ordonci dre da je to morao uiniti budui da mu je za leima bila jaa i iskusnija ordonska mornarica.) Jo je vanija bila borba kod Irtigara, godinu dana kasnije, u kojoj su gar-altaki plaenici poraeni do nogu. Gar-Altas i Kul-Altas pali su takorei bez otpora, ne doekavi znaajnije pomoi iz Tartasa.(Ab Atadar iz Kul-Kinela: 'Linitski mostobran u Fandoru , iz 'Li-nitske zemlje i gradovi')489Nasmijao sam se Reinoj odlunosti. Put u Vastal e biti opasna pustolovina, ali ona je prola kroz daleko tea iskuenja. Nisam je mogao ostaviti protiv njene volje.- Vodit u te onda svome pooimu, Rea anai. Njemu dugujem to sam iv i za sve to znam. Jo mnogo drugoga. Najvie od svega, njemu dugujem to sam dil-indul.- Voli li ga, Dir ani?- Aram Tar je za mene otac, uitelj i mudrac, svetac i zatitnik. On je za mene gotovo bog, Rea anai. U trenucima najveih iskuenja uvijek sam pomiljao na njega i ono to me je uio. Uvijek mi se inilo da bi on daleko lake proao kroz ono s im sam se ja muio.- Koliko je star iit Tar?- Ja ga zovem inin, to je stari naziv kojim dil-induli oslovljavaju svoje uitelje. Nitko ne zna njegovu starost, a vjerujem da ni on sam ne broji svoje godine. Zasigurno je mlai od Irkena. Mogao bi biti Antaro-vih godina.- Pedesetih?- Da. Moda pedeset... Njegovo je tijelo jo gipko, a on brz i jak. Pronicljiv je i mudar. Onaj koji ga vidi dok hoda i govori nikada mu ne bi dao te godine.- Koliko emo dana letjeti do tamo?- To je teko pitanje. Olakavajua je okolnost da emo cijelo vrijeme letjeti na istok. Ostan Kormorman mi je ukazao na dva puta. Jedan, juni, vodio bi od Almasa preko Kul-Altasa na Kutdarabokatu i preko Uskog mora tamo gdje je ono najue, pa preko Gar-Altasa i Zemalja izobilja do Vetela. Dalje od toga ni Kormorman nije znao. Drugi, sjeverni put, vodio bi nas od Almasa preko Uskog mora do ispod Nandora, a onda bismo slijedili Ogistal na istok. On je tei, jer prolazi hladnijim krajevima, a posebno je neizvjestan dugi prelet preko mora, ali bismo poslije toga bili na Ogistalu i odatle lako nastavili dalje. Nitko ne zna, meutim, kako od Vetela dospjeti do Ogistala. Zato bih radije koristio sjeverni put.-Koliko e takav put trajati?- Ako se sutra dohvatimo Ver-Hatala... Tamo emo se pripremiti i potom odletjeti do obale, kako mi je Kormorman naznaio na svom zemljovidu. Dan nam treba do Nandora, a potom jo osam do deset dana do mjesta gdje bi mogao biti Iladon. To je jako daleko na istoku, daleko iza Zemalja smrti.reo490Ara ton - Knjiga trea- Nikada nitko nije iao tako daleko... Osim Dira Morosa, moram rei Kinela, dva puta. I sada mene, prve predstavnice ljudi.- Predstavnice ena, Rea anai. I to boanskih.Njene su tople oi sijevnule ispod dugih trepavica i ja sam se jo jednom utopio u njima. Letjeti dugo na zifovim leima moglo bi biti pravo muenje. Nisam za to mario dok je Rea bila sa mnom.Neur je ve proao svoju najviu toku kada smo zamijetili jo moniju rijeku pred nama: Aramal. ume su se Dulne ve pred neko vrijeme prorijedile, a s aranimske strane zadrale samo uz pritoke Telena. Ovdje, pred uem, ukazalo nam se beivotno tlo s podrujima pominog pijeska s obje strane Telena.- Karumal! - pokazao sam Rei na kobne kamene stupove pobodene u korito Aramala. Tu sam doivio najtei poraz i bio najblie smrti! Kao da se to odigralo prije nekoliko godina, a ne prije samo oloka i pol!Zubi rijeke su izvrsno prihvatilite za zifove, odmah sam uoio. Bolje nam je bilo pristati tu, nego na negostoljubivom Kalkalu traiti prikladno mjesto. Pod Karumalom nam se nudilo obilje vode, a sutra smo mogli odmoreniji nastaviti put.Cimnuo sam zifa i dopola mu spustio pokrov preko oiju.- to misli o popodnevnom kupanju u rijeci? - upitao sam Reu dok se naa ivotinja sputala.S Karumala smo uzletjeli dok se Goor jo uspinjao po nebeskom luku. Kad je iziao i Neur, bili smo nad arkorskim pustinjama, a Aramal nam se nalazio zdesna i prema junom obzoru. Prisjetili smo se naeg putovanja brodom u suprotnom pravcu, za kojega su Rea i Faan krili svoja lica. Koliko li je odlunosti bilo u nama u to vrijeme! Rea i ja smo se sada vraali, jadni je Faan spaljen nebrojenim atakalima daleko od svoje postojbine, a plahi je Ragar onemoguen u Aranimu.Rano popodne preletjeli smo Arktur, cestu koja je vodila kroz najstranije pustinje Linesa, Tal-Kizik i Tal-Pilis i od Korimora vodila na Anartur, mimo Orina i Andora. Bio sam ranjen dok smo se tuda probijali, ugroeni negostoljubivim krajem i Toktasovim zamkama. Potom smo letjeli preko stjenovite pustoi Tal-Kizika i presjekli veliku okuku Aramala. Bilo je ve kasno kada smo opet preli na sjevernu stranu Suneve rijeke i nadletjeli prve obronke Almasa. Evo nas u Orinu, nadomak Andora, grada u kojemu je zapoela moja pustolovina s Reom Renon!491Zatima kasnije spoznao sam da nee biti lako otkriti Olidor ili Ver--Hatal. Almas je prostrano gorje, a uvuenih dolina, strmih hridina i dubokih sutjeski je bilo u izobilju. Zato sam odluio spustiti se i prenoiti na prvom pogodnom mjestu, a Antarovo utoite potraiti sutradan.Novi dan je bio vedar i topao za ovo doba godine. Uzletjeli smo tek kada se pojavio Neur, jer nam je trebalo njegovo svjetlo. Letjeli smo onoliko visoko koliko se zif htio uspeti. Postalo mi je jasno da smo mimoili nae odredite kada smo zapazili da se pribliavamo Andoru, najveem gradu Sjevera. Vratio sam zif a na zapad, ovaj put dalje od Aramala i dublje u Almas, drei na oku Itagir i prosuujui gdje bi mogao biti onaj izlaz iz Aafa kojim smo se probili Rea, Faan, Ragar i ja, a zamalo i Taut. Zatima kasnije opet sam vratio zif a na istok, ovaj put jo dublje u planine.Rea je, gledajui prema sjeveru, prva pokazala na visoka brda i vodotok koji se probijao izmeu njih. Jesmo li pronali Duldur, rjeicu uz koju je Olidor i kraj koje sam se nosio s oporom nedoraslih ratnika iz Nada Linesa?Preletio sam brda na velikoj visini i iza njih ugledao pitomu dolinu koja se protegnula sve do vrletnih hridi atakalima daleko. Maleno naselje i vrsta nevelika utvrda na rjeici blistali su pod Neurovim zrakama.- Olidor! - viknuli smo oboje.Odavde emo lako nai i Ver-Hatal. Htio sam prije toga vidjeti to je s Olidorom i tko je drao grad. Spustio sam zifa prije naselja da bih to bolje promotrio predio.Posvuda su se vidjeli tragovi pustoenja. Selo je bilo popaljeno, mnoge su kue bile bez krova, a neke potpuno unitene.- Ovdje vie nitko ne ivi, Dir ani!Selo je bilo zaista naputeno, znak da su Atagijeve Nade Linesa znale obaviti ono za to su poslane. Dalje uzvodno bila je utvrda Olidor.- Pokretni most je sputen! - viknula je Rea. - Vrata su otvorena!- Nema zastave na kuli! - dodao sam.Nadletio sam Olidor i njegove kule uz koje sam se verao po istaknutom kamenju i uvuenim spojevima. Antarova se utvrda inila naputenom. Eremdirgar je bio otvoren, a oba mosta izmeu kula sputena.- Spustimo se, Rea anai - rekao sam. - Danas imamo vremena. Zif je lako sletio na vagu eremdirgara, a ona se odmah pokrenula.Spustili smo se u isti smradni prostor odakle smo jednom pobjegli, Rea, Faan i ja, ugrabivi najveeg Antarova zifa. Toga smrada vie nije bilo.492.t i:ek loono-iliUkoio sam eremdirgar i pri vezao zifa. Nikoga nije bilo u prihvatilitu. Oprezno sam stupio na most.Ni u dvoritu, koje sam s mosta mogao dobro promotriti, nije bilo nikoga. Nikoga na mostu, niti s jedne njegove strane. Vjetar je povijao lance koji su drali most i oni su se povremeno javljali kripanjem. Poao sam preko njega.Na kraju mosta prema Antarovim sobama nalazio se maleni pred-prostor kojeg sam poznavao, gdje je bilo vitlo za podizanje mosta i koji je sluio kao spremite za kojekakvu priuvnu opremu. Vrata u unutranjost, u Antarovo osobno prostorje, bila su zatvorena.Potisnuo sam ih ramenom i ubrzo ustanovio da nisu zabravljena, ve daje neto teko oslonjeno o njih s druge strane. Pojaao sam napor i ona su popustila, a ja sam, i za mnom Rea, upao u Antarove sobe.Vrata su bila pritisnuta tijelima ljudi koja smo sada odgurnuli u sobu. Bila su to'mrtva tijela koja su se ve poela raspadati, pa je zrak tu bio gori nego to je to ikad bio u kuli sa zifovima. Pet se leina nalazilo u Antarovoj sobi, ubijenih u borbi ili ustrijeljenih iz blizine. Izvukao sam jednu strelicu iz raspadajueg trupla.- to misli o ovome eliku? - upitao sam.- Ne razumijem se u to. Zar nisu svi elici isti? Okuao sam prstom kovinski zavretak strelice.- Nema ni dva elika ista, ako ne potjeu iz iste radionice.- to ti misli o tom eliku, onda? Jo je bolje ako mi o tome kae na nekom drugom mjestu.Sloio sam se s njom. Ovdje nije bilo ivih ljudi. Nade Linesa -ako su to bile Nade Linesa - pobile su sve one koji nisu pobjegli. Bez uzmaka k Ver-Hatalu, sumnjam daje itko mogao pobjei.U kutu sobe naao sam drveni stup podignut do stropa. Na jednakim razmacima uz njega su pribijene preke, pa se njima ovjek mogao sluiti kao ljestvama i popeti se na gornju razinu. Poveo sam tuda Reu.Otvor tajnog prolaza kojim je Antar mogao iz svoje sobe za primanja utei u svoje osobno prostorje sada je bio irom otvoren. Na gornjoj razini nije bilo nikoga. Tu smo svojedobno Rea i ja ruali s Antarom i Indarom. Ovdje je Indar usuo anbor u Reino pie, a ja je nakon toga imao u naruju, ne shvaajui zbog ega se muila. Zastakljene police su bile razbijene i unitene, zidovi oneieni i ogoljeni, a vrednijih predmeta nije bilo.493Nekoliko razina ispod nalazila se soba u kojoj smo bili zatoeni i u koju smo se vratili nakon neuspjelog bijega niz Duldur, mjesto gdje sam pio vino s Reom, nakon ega su sva daljnja zbivanja iezla u slatkoj izmaglici. Kako su mi danas dragi ti trenuci i ta sjeanja!Nisam se, ipak, smio prepustiti prolosti i uspomenama, jer nije bilo iskljueno da iz nekog zakutka Antarove utvrde nee ispasti kakav preivjeli orunik ili sluajni pljaka i napasti nas, ili se pokuati domoi naeg zifa. Kroz otvorena vrata iziao sam na stubite.- Teko mi je to rei, Rea anai - nastavio sam prije zapoeti razgovor. - Ovo kao da nije korimorski elik. Nije ni nandorski.- A iji bi onda bio?- Ne znam. Moda ordonski.- Misli li da nisu Nade Linesa...- Ne znam. Poimo dalje.Istraivali smo razine, jednu po jednu. Pronali smo jo leina, ali nigdje ivih ljudi. Na koncu smo se spustili do Antarove palae i goleme dvorane za primanja. Velika su vrata bila zatvorena, a nekoliko pripitomljenih i naputenih ragafara zavijalo je oko njih.Unutra smo nali jo vie tragova ruenja i borbe. Antarova bijela zastava neovisnog Orina bila je pocijepana i izgaena.- Moda e je sada razvijati Brem Doran - rekao sam.Mnogo je leeva lealo na putu prema prijestolju. Na jednom ih je mjestu bilo nakupljeno nekoliko. Sagnuo sam se primijetivi neto.- Ovo nije Antarov orunik - pokazao sam na drugaije odjevena mrtvaca ispod drugih tijela. Nogom sam odgurnuo ona nad njim i sagnuo se.- Ovoga nisu odnijeli jer je bio pod tijelima svojih neprijatelja. Pogledaj, Rea anai... Ova naranasta vrpca o njegovom ramenu... Ovaj no... Taj ovjek je Ordonac!Uspravio sam se. Ordonci! Ir Indar je bio ovdje! On nije otrpio uvrede koje mu je nanio Antar zahtijevajui od njega pomo. On se, nakon to je poharao Andor, nije zaboravio vratiti ovdje i unititi Antara. Nakon to je ovaj preivio opsadu Nada Linesa i desetljea opasnog Atagi-jeva susjedstva!Ir Indar! Krvavi Ordonac koji je pobio sve one koji su mogli svojatati tartako prijestolje, netom se uspeo na njega, ovjek koji je popalio Indultal traei osvetu za ponienje koje mu je nanio Ar Dostas, koji je494sa zadovoljstvom razruio Andor; on je ovdje okrvavio ruke s nemonim Antarom!Pohitao sam prema prijestolju. Jo je vie mrtvih lealo po stubama koje su vodile k njemu. Na velikom je sjedalu bila jedna prilika zabaene glave i rairenih ruku iz ijeg je trbuha i sada virio duboko zariveni ma. Lice joj je ve djelomino istrunulo, pa se nije dalo prepoznati, ali duga bijela kosa nije ostavljala sumnje. Dara Antara je ovdje dotukao onaj koga je on smatrao saveznikom i ponudio mu gostoprimstvo. Gotovo sam zaplakao.- Taj gad je ubio Antara i Galaru! Najumnije glave ovoga svijeta!Nasilje, nasilje, nasilje! Sila upravlja ovim svijetom, a znanje i uenost se pred njom kriju, ili su zatuene stanu li joj na put. Kakav je to poredak i tko gaje ustalio? Gotovo sam zaelio imati mo koju pripisuju Kinelu da bih sprijeio takva divljatva i kaznio surovo Indarovo zlodjelo. Utaman! To nije nain kojim bih ita postigao. Znanje i estitost na nioj su cijeni no mo i sila, pa bezobzirnost postaje dijelom nae svakodnevice. Je li bilo drugaije za Prvog razdoblja?Neto se nalazilo u Antarovoj stisnutoj desnoj ruci. Sagnuo sam se i oprezno oslobodio predmet. Bio je to pregrt listova uvezen u knjigu po kojima je Antar zapisivao svoje misli dok je bio izvan svoje knjinice u Ver-Hatalu. Antar je u ruci stiskao knjigu dok gaje Indar, ili jedan od njegovih Ordonaca, probadao maem!Paljivo sam oistio knjigu s Antarovim zapisima i uzeo je sa sobom. Potom sam se okrenuo k Rei, jednako osupnutoj onim to se ovdje odigralo.- Ovaj svijet te treba, Dir ani! Ne ostavljaj ga u ovako jadnom stanju. Pomozi nam! Treba nam bog!Zajecala je i privila se uz mene.- Nita tu vie ne moemo uiniti - rekao sam zagrlivi je. - Osim jedne stvari. Doi. Vrijeme je da napustimo ovo mjesto uasa.Iziao sam u dvorite, maem odbivi od sebe gladne ragafare. U gospodarskim sam zgradama naao gomile rezanog drveta za loenje i slame za prehranu ivotinja. Natovarili smo jedan voz drva i jedan voz slame i otkotrljali ih do vrata dvorane s mrtvima. Otvorio sam vrata prijestolne dvorane, na to su ragafari uletjeli unutra.Morao sam uloiti mnogo napora da bih oba voza ugurao u dvoranu s mrtvima. S gnuanjem sam odvratio glavu od pregladnjelih ragafa-ra koji su poeli prodirati meso leeva. Potom sam zapalio ostatak495slame u stajama i onu u prijestolnoj dvorani. Vatra se uskoro primila i razgorjela. Ubrzo e se uhvatiti namjetaja i drva na zidovima i stropu. Olidor e uskoro biti plamena buktinja.Zadrao sam se u Antarovu osobnom prostorju i tamo gdje smo neko ruali. Pokupio sam nekoliko razbacanih i izgaenih knjiga i poao k mostu prema eremdirgaru. S lea zifa i s vrha eremdirgara vidjeli smo prve plamene jezike koji su ve lizali kroz prozore Antarove palae. S Olidorom je bilo gotovo.Ver-Hatal smo nali bez tekoa. Bilo je kasno popodne kada smo se spustili na vijenac stijena koji je titio unutranje dvorite. Antarovo utoite je bilo naputeno i oito nitko tu nije bio otkako smo Rea, Faan, Ragar i ja odavde odletjeli. Olidor se odavde vidio kao na dlanu, duboko dolje i progutan plamenom.Osigurali smo zifa i spustili se u dvorite. Najprije smo provjerili da je utoite zaista naputenoga onda smo navalili na jelo. Antarove zalihe suenog voa, kiselog akara, soljene ribe, dimljenog sira i suenog mesa su nam se inile neiscrpnima. Uzet emo sutra od toga onoliko koliko smatramo da e nam dostajati za deset dana.Odmorili smo se u Ver-Hatalu i obnovili nae zalihe, a ja sam dospio nai vremena i za Antarovu knjinicu. Ostavio sam tamo knjige koje sam donio iz Olidora, a na stol, na kojemu je jo uvijek stajala velika 'Povijest Linita', poloio sam Antarove zabiljeke koje je uvao kod sebe sve do smrti. Ako ikada opet budem razgovarao s Ostanom Kormormanom, rei u mu o Ver-Hatalu. Neka napor onih ljudi koji su ivot posvetili biljeenju svojih i tuih misli i napose napor koji je uloio Antar u svoju 'Povijest Linita' ne bude uzaludan. Ovaj e svijet iznjedriti jo umnih ljudi koji e cijeniti takve knjige. Znanje koje se predaje s koljena na koljeno - nije li to prva i najvanija razlika koja ovjeka uzvisuje nad ivotinjama?Sljedei smo dan krenuli nakon to je Neur ve iziao. Letjeli smo ponad vrletnih visova Almasa zaobiavi Itagir u irokom luku. Tko je sada vladao u lijepom dvorcu, visoko u oblacima? Atagi nije ostavio nasljednika, a Brem se Doran zasigurno jo uvijek nije vratio iz Aranima. Je li Koru Darmanu palo na pamet uzeti i Andor, uz Korimor? Sumnjao sam da je imao snaga odvaiti se na to. Vjerovao sam da e se utvrditi u Ko-rimoru i smatrati se iznimno sretnim zadri li ga samo za sebe.Je li u Andoru bezvlae? esto je ono gore od najgore vlasti, jer je u ljudima niskih strasti po kojima je sve doputeno nema li sile kojom se496. to prijei. Sto je s jadnicima u itagirskim tamnicama? Hoe li im promjena vlasti donijeti slobodu? Nee li novi vladar, da bi se uvrstio, najprije pobiti i pozatvarati dio svojih podanika, kao to je to uinio Ir Indar u Tartasu?Pod nama su se izmjenjivali bezbrojni vrhunci i planinski hrbati, prekidani rijetkim pitomim dolinama i jo rjeim jezerima. Mnogo je ume, nesavladivih hridina i divljih rijeka. Zapazili smo i poznate al-make zifove koji su se odrali u divljini, ako nisu u okolici Andora. Iza podneva smo se pribliili golemoj planini vrlo strmih strana, pokrivenoj snijegom.- Ovo mora biti Kar-Silman, jedan od najviih almakih vrhova -rekla je Rea. - Sokos je jo vii, ali nije na naem putu. Prije rta Babol, a tamo upravo idemo, nalazi se Astal, jo jedan vrlo visoki vrh. Almas je pun visokog gorja i dubokih dolina izmeu njih.- Ne bi bilo dobro sruiti se ovdje, kao to nam se dogodilo u Tal--Kiziku - odvratio sam.- Moda bi bilo i gore. Ali... Kinel nas je izvukao tada, ne bojim se da to ne bi uinio i ovdje.Njene su duboke oi sijevnule spram mene. Prestao sam je razuvje-ravati da sam bog. Vjerovao sam, u stvari, da me je oslovljavala i usporeivala s bogom iz najobinije zbunjenosti.,Kinel je ime koje je svaki Linit imao u srcu i s njim ivio od roenja. Nai se pred njim ivim i uskladiti to s vjerovanjerA i predanjima, ne moe biti jednostavno.Vrijeme se opet pogoralo. Hladni sjeverni vjetar je postajao sve jai. Drhtali smo, iako umotani u ogrtae. Na kraju je taj vjetar donio kiu i snijeg. Okruivali su nas olovno sivo nebo i huei vjetar pod ijim1 zapusima je veliki zif posrtao. Snijeg se polako poeo hvatati zi-fova perja, naih ogrtaa i Reine kose. Letea je zvijer krijetala i frkta-la, ali je za sada odravala smjer.- Neemo moi jo dugo letjeti - primijetio sam.- Ovo nije uobiajeno vrijeme u Almasu, Dir ani. Hou rei, ovakve provale nevremena su uobiajene, ali smo mi loe sree pa smo upravo naletjeli na jednu.- Sad bismo ve morali biti nadomak moru.- Tamo e biti jo i gore. Sjeverna obala Orina loe je mjesto zimi. Ona je vrlo slabo naseljena. Sa sjevera tu dolaze nepogode preko Farpo-ra, izravno s Furata i jo sjevernije od njega.497- Onda emo se zakloniti iza onog drugog vrha, rekla si nadomak Babolu...- Astal. On nam je jedina prilika.- Mislim da e to biti neugodna no, Rea anai. Smrznut emo se ne pronaemo li sklonite.Doista je i bila neugodna. Spustili smo se na malenu zaravan pokrivenu snijegom, nad kojom se uzdizala okomita hrid. Na tom smo nepristupanom mjestu pronali naputeno gnijezdo gulprana ili zifova i sklupali se u njemu. Grijao sam Reu svojim tijelom, a ona mene svojim. Niega tu nije bilo boanskog, osim Reine blizine, ali sam ve prihvatio da je sva istina u oku promatraa.Za teneura smo se tresli od hladnoe i poskakivali da bi se ugrijali.- Eto ti boga - rekao sam. - Kinel se iv smrznuo.- Gluposti, Dir ani. Kada se bude znalo o svemu ovome, tisue e vjernika pohitati noiti na ovakvim mjestima za hladnih noi, kao to smo to mi uinili. Kinel je uvijek uinio ono to je bilo najbolje.Promotrio sam okolinu. Posvuda je bio snijeg koji se crveno ljeskao na goorovoj svjetlosti. Nebo je bilo bez oblaka, a Kinelov se dom nametao svom svojom velianstvenou. Nije bilo ni daka vjetra, ali su nam hladnoa i vlaga prodirali do kostiju. Zif je uobiajeno rogoborio, ali se inilo da mu loe vrijeme nije naudilo.Unato svemu, uspjeli smo uzletjeti. Promjena je dola i prola. Hladno vrijeme se ustalilo. Danas bismo trebali preletjeti Farpor i iz Linesa prijei u Fandor. To je bila presudna dionica naeg puta, jer na moru nije moglo biti prinudnih slijetanja, a svaki je gubitak smjera mogao biti koban. Oekivalo nas je skoro etiristo atakala puine, prema nacrtu koji mi je dao Kormorman.Letjeli smo iznad tihog krajolika presvuenog u bijelo, a okupanog crvenilom, mimo prijeteih iljastih vrhova planine za koju je Rea rekla da je Astal. Samo su se izloeni visovi i padine ljeskale crvenilom, a duboka tama je pokrivala ostalo. Onda se, nakon gotovo cijelog zata, kada je visoki Astal ve ostao daleko za nama, s desne strane ukazala vea povrina to je zrcalila goorovinu. More!Jo uvijek sam se drao kopna, sve dok se more nije pojavilo i s druge strane. Ostali smo nad poluotokom, sve uem prema naprijed, dok se nepregledna zagasitocrveno ljeskajua povrina pruala u beskraj s obje nae strane. Smjer u koji je upirao krajnji rt ovog kopna, a to je poluotok498Babol, najisturenija toka Orina na istok, ukazivao nam je gdje emo traiti drugu obalu. Izgubimo li ga u imalo znaajnijoj mjeri, na jednu ili drugu stranu, moglo bi se dogoditi da tog drugog kopna nikad ne ugledamo. Zato sam paljivo pratio gdje nam je ostajao Goor koji je ve zalazio, pokuavajui procijeniti na koji e nain on mijenjati svoj poloaj pri Sputanju kako bih to mogao uzeti u obzir.Izlazak Neura zatekao nas je nad otvorenim morem. Studen je bila tolika da se zifovo perje caklilo od smrznute vlage, a mi bili obamrli i ukoenih udova, iako pod pokrivaima i stisnuti jedno uz drugo.- Mogla si sada biti u krevetu, u grijanoj sobi u Andoru - rekao sam joj cvokoui u uho i isputajui oblak pare iz usta.- Dok moj bog mrzne sam... Nikad! - odvratila je uz drhtanje po kojem sam je pamtio samo za slijetanja u Urgul-Olgi.Dva zata kasnije, na se poloaj donekle popravio. Neur je rastopio led i snijeg na zifovu perju, naim ogrtaima i kosi, a studen je postala otrpljivija. Nakon nekoliko zata postalo je jo toplije, pa smo na koncu skinuli i ogrtae. Do podneva je postalo upravo ugodno pa se Rea ispruila na zifovu perju, izlaui se Neurovoj toplini to je vie mogla.Ja sam se brinuo o upravljanju. Nakon to je zaao Goor, Neur nam je ostao jedina preostala uporina toka. Budui da se on nije uspinjao s istoka ravno nad nae glave, ve postojano uzmicao i prema jugu, morao sam to na neki nain uzeti u obzir. Drugim rijeima, trebao sam sve vie zakretati od Neura da bih ostao na istom pravcu. Ovdje, na sjeveru, za podneva e mi Neur biti tono na jugu, a sada je preda mnom, na istoku. Zifa sam zato morao postupno zakretati iz smjera prema Neuru do onoga, za podneva, kada bi mi Neur morao biti zdesna. Najvea je potekoa pravilno procijeniti protjecanje vremena, ali sam se nadao da, ako i pogrijeim, neu pogrijeiti previe i nepopravljivo.Doista, za ranog popodneva uoili smo crtu obale, jo nejasnu i sivu u daljini, ali nije bilo sumnje daje moru kraj. Odlaknulo nam je. Prevalili smo jo jednu opasnu dionicu naeg puta, preletjeli smo Farpor!- Fandor, Rea anai! Ovo je Fandor, kopno s kojega sam doao!- I ja sam dola s njega, Dir ani. Sudim da smo daleko od Gar--Altasa, ali ja sam bila i u Nandoru. Ros Mekor me je rado vodio sa sobom, kada je mogao.- Ostaje nam pronai prenoite. Potom emo letjeti na istok. Danima. Preko Sit-Altasa i Sit-Gulasa, preko Irodala i njegovih pritoka,499stalno uz Ogistal. Najednom emo mjestu morati prijei planine. To e nam biti presudni ispit. S druge strane je Vastal. Uemo li prerano, mogue je da neemo imati gdje sletjeti. Vjerojatno je da neemo moi nazad. Ako je uope mogue prijei Ogistal.Obala Fandora je bila niska, a valovi Farpora su zapljuskivali alo. Bijela pjena nadirala je u razmacima prema kopnu. Unutranjost se inila breuljkastom, donekle umovitom, a uvijek zelenom. Brda su se vidjela dalje pred nama.Nakon jednog zata bili smo u divljem kraju punom ume i gorskih kosa. Velianstvene planine dizale su se u pozadini. Lanac visova sterao se unedogled. Doli smo do Ogistala, najduljeg planinskog lanca na svijetu.Sutradan smo letjeli ravno na istok. Zdesna su nam bile nie planine i brda, sve manjih visina to su dalje od nas. Slijeva se pruao velianstveni Ogistal, vis do visa, hridina do hridine, strm i neprelazan. Njegovi vrhovi nisu imali imena na jeziku ljudi.Sljedei dan smo malo letjeli. Priutili smo sebi odmor nakon mnogih dana leta. Sjediti na leima zifa postajalo bi zamorno nakon desetak zata, uskoro nakon toga teko, pa muno i neizdrivo. Jo je gore ponavlja li se to iz dana u dan. Zato smo odluili odmoriti se na hridi iznad pitome doline koju je nainila mala rijeka nakon to se spustila niz planine. Taj sam se dan pobrinuo za zifa pa se on najeo za nekoliko sljedeih dana.Dan iza toga preletjeli smo mnogo jai vodotok za koji sam pretpostavio daje Irodal, ali ovako daleko na sjeveru je to mogao i ne biti.Dani su zaredali, a mi smo letjeli sve dalje na istok, sve dublje u Fandor i sve dalje od ljudi i njihovih naselja. Zemlje izobilja su ostale iza nas, a Zemlje smrti su ostale desno, na jugu. Dvojio sam da su ovi krajevi uope imali imena na jeziku Linita, jer nije bilo Linita koji je ovuda hodao, jahao ili letio. Nai su preci iz Prvog razdoblja mogli i nisu morali pohoditi ove krajeve. Kada sam traio puta u suprotnom smjeru, kretao sam se daleko junije, uz rijeku Gul i kroz Zemlje smrti.Misli su mi letjele ispred mene. S njima sam ve bio u Iladonu, malenoj zaklonici u Vastalu. S uzbuenjem sam oekivao ponovo sresti svoga pooima i uitelja, Arama Tara i Nivu Moros. Oni su me nauili svemu to sam znao i razumijevao. Aram Tar je od mene napravio dil--indula, a dil-indulu je inin svetiji od pravih roditelja. Roditelji ga donose na svijet, a inin ga ini doraslim njemu. On mu otkriva bit ivota i500nine. To e fcrano. mo-cemo moikivali alo. jost se ini-Brda su segorskih kora sterao se a svijetu. nie plani-miao veli-ncprelazan.roor nakon jrno nakon Svo. Jo je "oriti se na Uo se spus-do za neko-tam pretpo-le biti. le dublje u ja su ostale n da su ovi nita koji je 4ja mogli isuprotnom nije smrti, adonu, ma-novo srestime nauiliipravio dil-a dono-/ivota isvijeta i ui ga kako e crpsti snagu iz dodira s njom. Dorasli uenik e onda nauiti tu bit sam nalaziti. Zato je za dil-indula ova bit, jednom kad je otkrije i osjeti, inin sam, ona je neraskidiva veza izmeu uenika i uitelja, neto neiskazivo i sveproimajue to se katkad naziva ata--indulom. "To je korijen kojim je svatko onaj koji ga poznaje u vezi s cijelim svijetom i samom prirodom i, naui li razumijevati ono to mu se otuda doznauje, bit e usidren u svijetu i istini." Tako mi je govorio Aram Tar, a ja se tisuu puta osvjedoio daje bio u pravu.Planine s lijeve strane itavo su vrijeme ostale neprolazne. Dugi hrpti s vrletnim hridima, visoki vrhovi to su se nastavljali jedan na drugi i kao da su rasli jedan iz drugoga, duge kose to su se sveudilj uspinjale spram nebesa; gdje u tu nai puta?Nekoliko sam puta pokuavao ulaziti u planinu na mjestima gdje se to inilo manje nemoguim. Morao sam odustajati, uvijek iz istog razloga: puta nije bilo, a zif se nije mogao uspeti jo vie.Osmi dan nakon to smo preletjeli Farpor odluio sam dati sve od sebe ne bismo li se probili preko planine. To bi mi moralo uspjeti na mjestu koje je zapadno od Iladona, jer u Vastalu neu moi letjeti od istoka prema zapadu. Divlji vjetrovi koji tamo vladaju otpuhali bi nas nakon kratkog vremena.Zaokrenuo sam prema Ogistalu na mjestu gdje se jedan dugi hrbat uputao, a novi, krai i strmiji, otpoinjao. Pomislio sam da bih mogao nai prolaz izmeu njih, kao to sam se to ponadao ve nekoliko puta dosad. Nakon zata i pol otkrili smo da je sedlo visoko i pokriveno snijegom, ali vie nisam htio odustati. Uzbrdica prema sedlu se inila blagom, pa sam odluio iskuati koliko daleko zif moe uz nju napredovati.Uskoro smo se nali nad kamenim i ljunanim klizitem, mjestimino pokrivenim snijegom, koje se uzdizalo prema prijevoju. Zif se javljao krijetanjem, jer nije mogao uzletjeti jo vie, a tlo mu se bliilo. Do sedla je jo bilo daleko.- Moramo se probiti ovuda, Rea anai - rekao sam. - Inae nikada neemo uspjeti! Lakeg puta naprosto nema.- Zif nee preletjeti greben, Dir ani. Nikada to neemo uspjeti! Stisnuo sam zube.- elimo li u Vastal... morat emo. Odbacit emo sve to nam ne treba da bismo zif u smanjili teret.501- Zar i hranu? I vodu, Dir ani? Nita drugo ni nemamo.Skinuo sam svoj ogrta. Bilo je hladno ovdje u planinama, ali sam se morao odluiti. Bacio sam ga dolje.Rea je utke skinula svoj i odbacila ga. Bacili smo i vodu i hranu koje smo imali za jo etiri dana.- Sada moramo uspjeti, Rea anai!Rea nije uzvratila. Dvojio sam u to i ja, jer zif nije uzletio mnogo vie. Sedlo pred nama inilo se i dalje nedohvatljivim.Tlo se pribliavalo, sve vie i vie. Ono se ovdje uspinjalo jednolikom padinom pokrivenom snijegom. Hoe li zif smoi jo malo snage i nadletjeti sedlo?Vukao sam uzde i zatezao mu glavu nagore, ali se on divlje opirao i krijetao. Dvadesetak kala, trebalo bi nam samo dvadesetak kala!Uzalud! Mogao bih ve pred nama traiti toku, stotinjak kala prije sedla, moda, u kojoj e zif zapeti o tlo. Zar u se morati vratiti, nakon to smo odbacili hranu, vodu i toplu odjeu? emu bismo se onda mogli nadati?Ne, odluio sam. Nastavit emo, makar se i slomili. Nisam se mogao nadati lakem prolazu na nekom drugom mjestu, pogotovo ne bez sustavnog pretraivanja za koje bismo moda trebali sartime i godine. Ovo je bila moja prilika, sve to mi je dano i ovdje sam morao uspjeti ili propasti!Samo je nekoliko kala praznog prostora ostalo ispod naeg zif a. I on je osjeao daje preblizu tlu, ali mu njegova krila nisu mogla pomoi. Promuklo je krijetao i udarao velikim krilima koja nisu graena za uestalo mahanje.Neemo uspjeti! Tlo je sada bilo odmah pod zif om i svaki smo se trenutak mogli razbiti o padinu. Bez zifa u ovoj pustoi ne bismo se imali emu nadati. Odluio sam se u trenutku i pokrio zifu oi, na to je on jo jednom zalamatao krilima i ispruio noge prema naprijed. Udario je njima o tlo prije nego to je bio spreman spustiti se, pa je pao nadesno. Mi smo silovito zanijeti na istu stranu. Uspio sam se zadrati obgrlivi rukom zifovu grbu, ali je Rea izbaena iz gnijezda i sa zifovih lea.Oblak snijega prhnuo je s tla. Uklonio sam pokrov sa zifovih oiju kako bi se on sam snaao u krajoliku, a pogledom sam potraio Reu. Ona je pala u snijeg i ve se uspravila, otresajui se, inilo se bez teih posljedica. Ni zif se nije predao. Uz pomamno krijetanje i odguravanje krilom nastojao se uspraviti na noge. Na koncu je u tome i uspio.502Opet sam mu pokrio oi kako ne bih Reu doveo u opasnost, jer zif je zvijer i napada na sve ivo u svojoj blizini. Potom sam dobacio Rei ue.- Uspni se, Rea anai. Jo se nismo predali.- Kinel se ne predaje - odvratila je. - Mada ne znam to emo sada. Zif ne moe uzletjeti uzbrdo. Ne moe ni niz nizbrdicu kakva je ova.- Zif moe hodati. Neka nas hodanjem iznese do sedla.Kada se Rea ponovo nala na zifovim leima, a ja se uvjerio da joj se nita ozbiljno nije dogodilo, skinuo sam pokrov sa zifovih oiju. On je frktao i stajao na mjestu, kostrijeei se i okuavajui krila. Potom je oprezno zakoraio, ne vjerujui povrini kroz koju noga propada. Na ovom mjestu nije mogao ostati. On e se truditi izvui se do vrha u nadi daje iza njega ponor u koji se moe baciti.Zif nije dobar hoda i potrajat e to njegovo izvlaenje na prijevoj koji moe biti dvjestotinjak kala daleko i desetak kala iznad mjesta na kojem smo stajali. Nalazili smo se usred divlje negostoljubive pustoi s jedva pokojim stablom i bez tragova ivotinjskoga svijeta. Suro stijenje zatvaralo nam je vidokrug i probijalo bijele nanose koji su se sterali u svim smjerovima. Bilo je hladno i oblano, a studeni nam se vjetar probijao do kostiju.Zif je napredovao bez urbe, esto zastajui i otresajui se. Gotovo je proao cijeli zat dok se nije izvukao na ravniji dio, a jo neko vrijeme dok nas nije doveo do mjesta odakle smo mogli sagledati to je iza prijevoja. Oboje smo ostali zateeni prizorom pred naim oima.Ako je uspon s nae strane i bio postupan, posve je drugaija druga padina k ovome sedlu. Kao da je s druge strane dio planine otkinut, pa je ostala golema praznina pred naim oima. Pogled nam se otvorio do unedogled. Pod nama je bilo niih vrhunaca i cijeli jedan novi planinski lanac, dosta nii od ovog na koji smo se uspeli, a iza njega se sterao uravnjen predio i gubio se u izmaglici.- To je Vastal, Rea anai - mirno sam pokazao rukom, iako mi je plima uvstava nadirala nutrinom.- Ti si opet uspio, Dir ani! Iziao si iz njega i vratio se... A nitko drugi nije to nikada uinio!- Sada moramo nai Iladon. Tek to nee biti lako!- Nita od svega to si do sada uinio nije bilo lako. Pa ipak, iza svega, ja sam razabrala neku lakou kojom si to uspijevao, neku tihu potporu zeda koju, sudim, posjeduju oni boanske prirode. Uvjerena503sam da bi ti uspio u svemu to bi poduzeo... ak ako bi razarao planine... ili zaustavljao rijeke i isuivao mora...- Poimo, Rea anai... Dok nam zed jo pue u lea.Doveo sam zifa do isturene hridi odakle je mogao skoiti. Nije ga na to trebalo.nutkati i ve u sljedeem trenutku on se bacio u ponor, a mi se bezglavo uhvatili, ja njegove grbe, a Rea perja.Pad je bio dug, mnogo dui no inae, no zif se na koncu opet ispravio i u velianstvenom luku odmakao od opasne hridine. im sam se oporavio od propadanja, zategao sam uzde ne doputajui zvijeri da se odvie spusti. Jeo je jutros i to e mu dostajati. Nisam ga kanio izlagati opasnim naletima vjetra pri tlu.Visoki oblaci donekle su zastirali Neur koji se sve osjetnije naginjao zapadu. Iladon sam, nadao sam se, trebao traiti na istoku. Zifa neu moi dugo zadrati na ovoj visini, a nie e biti teko letjeti. Bit emo u tekim iskuenjima nismo li blizu Iladonu.Jedva smo nali prenoite na ovolikoj visini. Ove, sjeverne padine Ogistala jo su se strmije uzdizale od junih. Vrlo esto su to bile sure okomite hridi koje je brusio pustinjski pijesak noen jakim vjetrom. Vastal je, cijelim dijelom kojim sam ga upoznao, besplodna pustinja puna pominog pijeska i pjeanih rijeka, urmala.Sutradan smo poletjeli visoko iznad Vastala, a ja sam pomno prouavao predio. Jaki vjetar osjeao se i na naoj visini. Taj je zanosio i gurao zifa, a naa je ptica rairila svoje repno perje kako bi se njime okoristila.- Kao to vidi, Ogistal je neprelazan, pogotovo iz Vastala - rekao sam Rei. - Ni zif ne bi uzletio do onog prijevoja, a u Vastalu nema zifova. Lijevo, na sjeveru, drugi je vrletni lanac, takoer neprelazan: Urgistal. Ukazao bi nam se za nekoliko zata, ako bismo letjeli na sjever.- A ono dolje, to se kree...- To su taurore, Rea anai. Mnogo vee no one to smo ih vidjeli u Tal-Pilisu. I mnogo opasnije...- Jesmo li blizu?- Ne znam. Nadam se, jer vie nemamo hrane ni vode. Ovaj zif vie nee jesti. Njegova je kob zapeaena.- Zar ga ne moemo spasiti, Dir ani? Ostat emo i sami zarobljeni u Vastalu izgubimo li zifa.504Ara ton - Knjiga trea- Znam... Ako i sletimo, zif nikada vie nee moi uzletjeti. Vastal je ravan, poput pladnja.- Lijepe mi stvari govori, Dir ani! Zar emo stradati nakon svega to smo poduzeli? Zar nam je propast nagrada za sve pobjede?- Pobjeivali smo iz nude, Rea anai, ne radi nagrada. e i glad nam ve prijete.- Umrla bih od straha da nisam s tobom. Ti e i zifa sauvati, zatreba li ti zaista.- Bit e jako loe ne naemo li Iladon danas ili sutra. Moda je i sutra prekasno, jer je ovdje teko nai mjesto za noenje, budui da mora biti visoko i zatieno sa zapada.- A to je ono? Moda smo ga ve nali!Rea je pokazala rukom naprijed, prema istoku. Tamo se krajolik uistinu mijenjao, a jedna izuzetna pojava odmah je i meni upala u oi.Ogistal je ovdje ulazio dublje u vastalsku pustinju, a onda se ponovo povlaio nazad, ostavljajui veliki prostor polukrunog oblika zaklonjen od udara vjetra sa zapada. Iz te se zaklonice uzdizao dim koji je Rea primijetila i ukazala na nj. Taj se dim uzdizao okomito dok nije iziao na visinu na kojoj gaje vjetar povio k istoku i smjesta rastoio u okolnom zraku.- Iladon... - rekao sam vie sebi, zateen to sam ga tako brzo naao.- Oz-Hagi, Rea anai, to je ovaj dio planine to titi Iladon sa zapada. Takoer i Kirmor, vidi li tamo, voda koja kao udom izvire iz planine i slijeva se niz stijenu. Tamo je Aram Tar...- Vidim i ljude... Oni nas gledaju!- Moramo se spustiti. Zato smo letjeli sve dovde. Bez obzira na jadnog zifa.- Ti zna to ini, Dir ani. Ne oklijevaj.Spustio sam zifa i zaokrenuo ga uz ogistalsku hrid, pokraj Kirmora i prema izlazu iz Iladona u otvorenu pustinju. Htio sam ga okrenuti jo jednom, ali je zif u tom okretu iziao iz zaklonjenog prostora. Vjetar ga je tu udario iznenada i takvom snagom da ga je odbacio nazad i jo vie na otvoreno.- Dri se! - viknuo sam Rei, u isto vrijeme nastojei opet upraviti zifa prema zaklonu.On je izgubio na visini i brzini i borio se protiv zapuha koje sam poznavao. Bio je to dnevni vjetar kojeg su u Iladonu nazivali neur, po505suncu, kao to su noni nazivali goor, iako se on javljao i za goorovine, a i kada bi ona izostala.Nisam uspio ni ja, ni zif. Vjetar gaje odbacio jo dalje u Vastal i on se sad borio ne bi li se odrao u zraku. Bili smo posve nisko, tek nekoliko kala iznad tla. Uoio sam i drugu opasnost.- Urmal! Samo to dalje od urmala!Novi zapuh je jo jednom izbacio zifa iz ravnotee. On se nakrivio i propao za novi kal ili dva. Zalamatao je krilima i u tom lamatanju dodirnuo tlo. Vie ga nita nije moglo spasiti pada, a ni nas s njim.Tlo je dodirnuo najprije krilom i smjesta se zaokrenuo oko te toke. Jo sam mu uspio pokriti oi, jer je s letom bilo gotovo, a ovaj zif vie nikada nee letjeti. Nije mu moj in ni pomogao ni odmogao, jer se on ve ruio na pijesak, kojeg je pri tlu bilo mnogo i u zraku, pa je s vjetrom ibao tlom i ujedao po koi poput tisua sitnih iglica. Glavom i prednjim dijelom zif je ponesen naprijed, upadajui u urmal. uo sam samo jedan zlosretni krik, a onda se jo samo trzao stranjim dijelom, nogama i krilima.Rea i ja preivjeli smo udar i ostali na leima zifa. Vie ni tu nije bilo sigurno.- Ruku, Rea anai! - viknuo sam okreui lice od vjetra i pijeska koji je dolazio s njim.Urmal mi je bio najprea briga. Nisam sumnjao da e uskoro i veliki zif nestati pod nezasitnom pjeanom rijekom. Potom smo se trebali probiti kroz pjeanu oluju u okrilje Oz-Hagija i u Iladon.Skotrljali smo se sa stranje strane zifa i izbjegli urmal. Potom smo puzali uz tlo, s licem prema istoku, mukotrpno se primiui Iladonu. Znao sam da e nam koa sljedeih dana biti crvena od udara bezbrojnih estica pijeska noenih bijesnim vjetrom. Iznuren i poluslijep od napora i pijeska uspravio sam se u zaklonici, na ulazu u veliki prostor okruen stijenama koji mi je nekada bio dom. Dugo za nikakav drugi nisam ni znao.Skupina ljudi stajala je u sigurnoj zaklonici i promatrala me u uenju i sa zanimanjem. Jedan visoki i stari ovjek, suh i koat, ali gordo uspravljen i jak, bio je nekoliko koraka ispred njih.Potrao sam k njemu i pao na pijesak pred njegovim nogama.- Oe moj... - promucao sam obgrlivi ga oko koljena.506Dvadeset peto poglavljeOtputenThalai: to moemo danas rei o Pioneeru-Deset i njegovu zadatku? Znamo li o stranim civilizacijama neto vie no onda?Dorman: Da, ali u odrinom smislu. Kada govorimo o civilizacijama naprednijima od nae, mi smo danas za vei dio svemira uvjereni da ga takve zajednice ne nastavaju. Mi znamo za Fande na Ari-Dva, ali oni nisu mogli zapaziti Pioneer-Deset, niti je Pioneer-Deset mogao zapaziti njih. U novije je vrijeme, kada se radi o vrlo razvijenim civilizacijama, sve cjenjenija Andrade-Dorova pretpostavka.Thalai: Ona pretpostavlja velike zaokrete u razvoju, zar ne ?507U dvorani za sastanke Galakticke uprave na Hatornu bilo je sada vie stolova, vie ljudi i vie svjetla. Kruglja Aratonaje jo uvijek visjela u prostoru, postajui sve vie zlokobnom i prijeteom. Za Parita i mene, ali i za Zvjezdani sustav, letae, Upravu i ovjeanstvo u cjelini. Nije se to moglo zakljuiti po ljudima koji su oputeno askali i ispijali svoja pia. Nor Uban me je prvi primijetio i odmah pozvao.- Doi, Kinele! Predstavit u ti ove ljude, njih jo nisi upoznao. Gospodo, ovo je Urt Darn, predajni Kinel, otkriva Aratona, jedan od najboljih letaa koje imamo i najodgovorniji za ono to se dogodilo na Aratonu.Nisam volio nain na koji me je Nor predstavio. Kieni nain i velike rijei mu pristaju. Nauio sam, meutim, prelaziti preko nevanih stvari.- Ovo su moji najblii suradnici, Kinele. Ozam Nilbor je strunjak za pitanja seoba, moj prvi savjetnik kad je o njima rije. Tabor Rode-gord je strunjak za dugoroni razvoj, jedan od najboljih poznavatelja Galaktike u cjelini, ne uvijek i moj istomiljenik.- To ga moda pribliava meni - acnuo sam prvog dopredsjednika Uprave.- Bojim se da smo U onome to tebe najvie zanima obojica suglasni - hladno i nemilosrdno uzvratio je Nor.Pozdravio sam se s ljudima koji su bili ukoeni i daleki, ljubazni, ali nepristupani. Poznavao sam takvu vrstu. Upravljanje je njihov posao, a sve to nije na toj razini, ukljuujui i ljude koji se tim niim stvarima bave, nije im zanimljivo, osim to to mogu biti predmeti koji se daju premjetati.- Da li po uvjerenju ili slubenoj dunosti? - uzvratio sam jo otrovnije.- Kinele... - Nor mi se sada pribliio. - Greka je ako sve to uzima osobno. I sam e uvidjeti danas i sutra kako su krupni ulozi ovdje u igri. Budunost ovjeanstva. Ni manje ni vie. Ja ti kaem toliko. Sve ostalo nije vano. Ti, Parit, ili ja... Svi smo mi smrtni i bit emo zamijenjeni drugim ljudima. ovjeanstvo je vjeno. Ono mora ostati na pravom putu.- Nain kojim se ovjeanstvo izvodi na pravi put esto je dio toga puta.- Znam, znam... Zato i sastanimo toliko. Ovo danas nee biti pre-suujue. Raspravit emo sve nae razmirice meu sobom, u Upravi.508Odluka o tebi past e, vjerujem, danas, ali ti ima klju svoje sudbine u svojim rukama. Onako kako sam ti rekao juer u uredu.- emu uope sastajanja i razgovaranja ako je sve dogovoreno u uredima, negdje iza zatvorenih vrata?- Pusti to sad, Kinele. elim ti rei neto drugo. Sutra je glavna rasprava i presudan dan. Ovo ovdje je izvan javnosti, razgovara se unutar Uprave. Sutra e na Hatornu biti predstavnici najviih vlasti na Zemlji i rasprava e biti javna. Izravno u Mreu, svim svjetovima. Ti zna to to znai...- Nadam se da e se konano rijeiti pitanje naseljavanja...- Nadam se i ja. Mislio sam da imam Upravu na svojoj strani. Mislio sam da emo biti jedinstveni oko toga da se naseljavanja nastaveDorman: Na neki nain. Najlake u to pribliiti govorei o prijenosu vijesti. Moemo zamisliti razmjerno priprostu civilizaciju koja vijesti prenosi dimnim znakovima. Poruka se krije u prekidanju dima, njegovoj boji i slino. Ako na tom istom podruju obitava druga civilizacija ija razvijenija znanost omoguava prijenos vijesti radiovalovi-ma, ona prva ne moe takav prijenos otkriti pukim motrenjem obzorja. Ovo se naprednije drutvo izgubilo onom priprostijem iz vidnog polja. Zato onda mi oekujemo da emo otkriti civilizacije na viem stupnju razvoja oslukivanjem radioraspona? Ako one koriste neke druge uinke eteronskih polja razliite od elektromagnetskih, mi to za sada ne moemo otkriti.Thalai: Na koncu se primiemo miljenju da do dodira sa stranim visokorazvijenim razumnim vrstama moe doi samo izravnim susretom pri irenju ovjeanstva u prostor. Upitajmo se stoga koliko je zaista veliko podruje koje je zaposjeo ovjek, ravnajui se po pokazateljima koji nemaju ovjeka u sreditu. Koliki je, primjerice, na Zvjezdani sustav u odnosu na Veliku galaktiku ?Dorman: Ha, to je zanimljiva usporedba, nakon svih slavopojki koje upuujemo Zvjezdanom sustavu. Velika galaktika je neusporedivo vea od dijela kojim vladamo i kojeg smo napuili. Taj je odnos skoro milijardu. To znai da Velika galaktika, na zvjezdani sustav, Mlijeni Put, ili kako ga ve elite nazvati, prostorom premauje Zvjezdani sustav koji su naselili ljudi milijardu puta.509kada se suoimo s predstavnicima vlasti. Uprava je, meutim, podijeljena, nakon to smo se ve jednom sukobili oko toga, prije nekoliko godina. Ne mogu zamisliti da u Galaktikoj upravi, u ustanovi kojoj je svrha postojanja potpora naseljenim svjetovima i novim naseljavanjima, da i u njoj sjede ljudi koji bi je najradije ukinuli. Vidjet e to i sam...- Svi su postali kolebljivi i nesigurni u sebe. To je posljedica predugog oklijevanja nakon aratonske nesree...- Moda, Kinele. Ja ne dvoumim. Jasno mi je to trebamo uiniti. Bio sam uvjeren, dapae, da imam potporu cijele Uprave. Pokazuje se da nije tako. ak me ni letai ne podupiru. Ni ti, Kinele.- Ja ne zastupam krajnosti. Nakon tolikog metea i preispitivanja jedna je krajnost uplaiti se svega i povui se. Druga je skupiti oajnike i slijepo jurnuti naprijed.- Skupiti oajnike, Kinele? Slijepo jurnuti? O kome ti govori na takav nain?- O svima onima koji ne razumiju svijet i prirodu kojom bi vladali. Te se stvari ne daju posjedovati, niti ih se moe pokoriti. To je svakome letau jasno, jer se on od poetka obuke postavlja u poloaj da nastoji ovladati samim sobom i oko toga se trudi cijeloga ivota. ovjek ne moe ovladati samim sobom, Nore, a ti bi htio ovladati prirodom i zauzdati je! Jer, ako se ona otme i iz toga proiziu nesree, kao to je ova na Aratonu, kriv je onaj koji to otimanje nije sprijeio.- Ti se opet vraa na svoj sluaj. Rekao sam ti daje to nevano. Usredotoi se na Galaktiku, Kinele, a ne na to hoe li ili nee biti kanjen.Zavrtio sam glavom. Nain na koji razmiljam ja, ili Parit, moda i Gez, za Nora je neuhvatljiv. Znam daje to mogue. Mi smo uvjetovani, svaki od nas, nainom razmiljanja koji nam je ucijepila uljudba, odgoj i izobrazba, nain ivota za koji smo se odluili ili smo u njega gurnuti. Ako ovjek to ne shvati i ne naui sluati i razumjeti druge, moe mu se dogoditi da ne primi nikakvu poruku iz onoga to mu ti drugi i drugaiji govore, jer se njihovi naini nemaju na to kod ovoga prihvatiti. Kao da je to reeno drugim jezikom, nemutim i nerazumljivim.I ovaj skup je otvorio Gez Aknar. On je vrlo neusiljeno stao pred nas i okrenuo se uokrug, doznaujui svima da e govoriti. Bio je ozbiljan, ali ne i smrknut, prije bih rekao svean i dostojanstven, ali istodobno prijateljski i uviavan. Poklonici Zaltana Auda imaju dosta zajednikog s letaima.510c-e-u ejatflaline>J" ne2-s-se iji iaasih- Potovani lanovi Galaktike uprave - poeo je Gez Aknar -njeni upravitelji, strunjaci i letai! Dragi prijatelji... Naa Uprava je okosnica svih ljudskih nastojanja u svemiru, i to gotovo od samog poetka svemirskih letova, danas dalekog dvadeset prvog stoljea. Ova ustanova postoji, dakle, preko petnaest stoljea. Tisuu petsto godina, i vie od toga.Ona je cijelo to vrijeme bila predvodnica u uobliavanju, ostvarivanju i prihvaanju najuzvienijih tenji ljudske vrste, a najvee dvojbe ovjeanstva prelamale su se ovdje, u Upravi. Posljedak tih petnaest stoljea rada je dojmljiv: mi danas imamo preko trideset naseljenih svjetova koji su potpuno samosvojni i neovisni o svima drugima. Nema takvog prirodnog udesa za kojeg danas znamo, a da moe zbrisati ljudski rod iz svemira. ovjeanstvo je sebi osiguralo razvoj do kraja svojih mogunosti.Thalai: Onda je prostor za daljnje irenje ovjeanstva otvoren, a ekspanzionizam je na samom svom poetku!Dorman: Ja bih tu bio oprezan. Ekspanzionizam nije sam sebi svrhom. On sa sobom nosi tekoe koje se s vremenom zaotravaju. On nikada nije bio svjesni izbor. ovjeanstvo je, slijedei zakonitosti svog razvoja i odrastanja, gurnuto u svemir i u irenja u njemu.Thalai: Znamo, meutim, za krilaticu 'Galaktika Galaktici'. Ona je bojni pokli koji poziva na zaposjedanje prostora. Ona se ini izrazito ekspanzionistikom.Dorman: Vrlo je teko rei to taj 'pokli' danas znai. Izvorno je to bila ekspanzionistika krilatica sa znaenjem da se nastanjeni Zvjezdani sustav ima proiriti na cijelu Veliku galaktiku. Bio je to izraz jednog zanosa i oduevljenja nakon prvih uspjeha u svemiru. Ta izreka ima i drugo znaenje koje je postalo vano kasnije, nakon vremena u kojem se Zemlja pojavljivala kao iskljuivi zaetnik naseljavanja. Sada je to bio poziv za veom ulogom novonaseljenih svjetova. Galaktika Galaktici, a ne Zemlji. Konano, tu je i trei smisao: naseljena Galaktika itavoj naseljenoj Galaktici, to jest svi svima i svi sa svima. Naglaeno je jedinstvo svih svjetova, elja da se ostane u dodiru i njeguje ono zajedniko.511Ovo nije prvi put daje ovjeanstvo na raskriju, a dometi odluka koje moraju biti donijete nesagledivi. Sve se ovo jo jednom prelama u Upravi. Nitko u ovom trenutku, meutim, nije u boljem poloaju odgovoriti izazovima vremena no mi u Upravi. Mi posjedujemo znanje, iskustvo i osjeaj za Zvjezdani sustav, jer smo u stalnom dodiru s njim. Nitko ne moe dati mjerodavnije odgovore na nae dvojbe.Ove su dvojbe zapoele s nesreom na Ari-Dva, svijetu u kojeg smo polagali najvee nade. Splet okolnosti, o kojima sada svi potanko sve znamo, na toj je ophodnici ugrozio jedinu razumnu vrstu na koju smo u svemiru naili, ograniio je u razvitku i zarazio je ljudskim utjecajem. U isto vrijeme dolo je do odmetanja naseljenika i srozavanja njihove uljudbe. Sluaj Are-Dva, Aratona, ukazuje na opasnosti s kojima smo suoeni u svemiru i na moguu dalekosenost malih odluka.Ovdje smo da bismo izvukli pouke iz aratonskog sluaja. One mogu biti dalekosene i mogu izmijeniti na stav prema naseljavanju novih svjetova.. Postoje bezbrojne ralambe sloma na Aratonu koje ga osvjetljavaju sa svih strana, toliko je protuslovnih i meusobno iskljuujuih prijedloga da se u svemu tome teko snai. Mi emo ovdje izbistriti naa motrita, a sutra, vjerujem, uobliiti novi stav Uprave u dogovoru s vlastima na Zemlji. Posljedak svega bi trebao biti prevladavanje svih vidova ovog prijepora i vraanje samopouzdanja u Upravi i na svim naseljenim svjetovima.Posebno mi je drago naglasiti da su meu nama i meuzvjezdani letai koji poznaju Araton i koji su bili tamo za prijelomnog vremena. Letai Parit Jamakana i Urt Darn mogu nam biti od neprocjenjive pomoi pri ovim prosudbama. Ja u se sada povui, ali vam neu obeati da neu govoriti kasnije...Gez se vratio svome stolu, a ostali su zaagorili. Nor je razgovarao s Ozamom Nilborom, a Tabor Rodegord s Oronom Degrasi. Kao da nitko nije kanio govoriti. Uobiajeno je da se ljudi skanjuju govoriti prvi, ako nemaju pripremljene govore. Zato sam oekivao Nora Ubana na samom poetku. Zaista me je iznenadio onaj koji je sada uzeo rije.Deis Dodon, strunjak za pravo. Njegov tihi glas nije se ni uo dok se ostali nisu smirili, unato razglasu. Nije se potrudio izii i stati pred skup, ve je progovorio sa svoga mjesta, sjedei za stolom.512- ... ulo se vie puta. Nor je govorio o gubitku poleta, neki govore o jalovosti, drugi o zastoju. Te se ocjene izriu i ponavljaju, a da se poblie ne odreuju, niti ih se preispituje. Mislim da je upravo vrijeme da se ovjeanstvo odredi spram naih pothvata u svemiru, a da se mi odredimo prema takvim procjenama.Mi smo preko petnaest stoljea u svemiru, kae Gez. To je dugo vrijeme kroz koje se ustalilo uvjerenje da ovjek pripada svemiru, a svemir ovjeku. Ono je nastalo na krilima uspjeha, jer je povijest prodora u svemir povijest velikih uspjeha, budui da se manje nesree brzo zaboravljaju, a osvojeni svjetovi ostaju, inilo se zauvijek.Araton nam je pokazao koliko je krhka ta slika i koliko smo se za-nijeli vlastitom veliinom. Oholosti i nerazumnom velianju naih djela mislim daje doao kraj, iako jo svi nisu toga svjesni. Oni koji ne razumiju to sve aratonska nesrea sa sobom nosi govore nam o trenutanom zastoju koji e se pretvoriti u jo vei polet kada se uzroci nesree sagledaju. Po njima, treba samo prevladati ova jalova preispitivanja i iriti Galaktiku jo bre.Sto se tie Onona i Kinela, njihove su krivnje bjelodane, jer su nehatom prouzroili sve ono to smo vidjeli i uli. Mislim da emoThalai: to da naposljetku mislimo o ekspanzionizmu, Lene ? Rekao si da nam je prirodno nametnut, s jedne strane, i krije odreene opasnosti, s druge.Dorman: Tako je.Thalai: Kako se ovjeanstvo uope nalo na tragu takvog irenja? Kako je sve to poelo?Dorman: Poelo je na staroj Zemlji. Mo gospodarstva i nadmetanje u proizvodnji iznijelo je ovjeanstvo u svemir u dvadeset prvom stoljeu, mada se najblia okolina Zemlje istraivala i prije. U dvadeset treem stoljeu dobili smo prvu stalnu zajednicu ljudi na jednoj drugoj ophodnici. Ahal-Dva, Daruhan, preivio je teke trenutke, ali se odrao i razvio., U dvadeset sedmom stoljeu imali smo est naseljenih svjetova i odlunost ovjeanstva i Uprave da nastave tim putem.513se najlake sloiti o potrebi da im se izrekne zatitna mjera zabrane letenja.O letaima ne znam mnogo, a o Ononu i Kinelu nisam do prije nekoliko dana znao nita. Ovdje sam uo - i nemam razloga ne vjerovati vam - da su Onon i Kinel meu najboljim letaima u Upravi. Mi, dakle, govorimo o slomu galaktikih razmjera koji su izazvali - ili ga nisu mogli sprijeiti - najbolji letai ove Uprave. Ne bi ga, znai, sprijeili ni oni drugi koji su manje ili jednako dobri kao Onon i Kinel. Zakljuak je, gospodo, da nitko nije mogao sprijeiti aratonski slom!Aratonski se sluaj morao dogoditi jer se ovjeanstvo dovelo u poloaj jurianja na nove svjetove. Morao se dogoditi jer smo bili oarani njegovom slinou sa Zemljom i jer smo htjeli dokazati sebi kako smo veliki zbog jo jedne pobjede u svemiru. Mi nismo pobijedili one divljake u sebi koji bi za zrno slave pokoravali svjetove i iskorjenjivali itave narode, a kakvih je bila puna povijest drevne Zemlje.Dopustite mi da iznesem nekoliko primjera takvih srljanja. Neka od njih su zavrila nesreama manjih razmjera no to je bio sluaj s Arato-nom, a neka su sprijeili razumniji ljudi pa do naseljavanja nije dolo.Prvi svijet izvan sustava nae zvijezde koji su naselili ljudi, Ahal--Dva, imao je nesreu sa zrcalima u putanji, pa se podneblje onog dijela ophodnice koji su nastanjivali ljudi korjenito promijenilo. Imali smo rtve, poremeenu zajednicu, uvjeravanja i razuvjeravanja hoemo li povui ljude ili ne. Na Gralu-Jedan postavilo se pitanje je li vanije zadrati svijet ili ostati ovjek. Irana-Tri, svijet toliko dalek od svih ostalih da ne postoje izgledi ikakvog spaavanja u sluaju ma kakvog udesa. Razgovarali smo i o svijetu koji bi ljudi naselili, a u njegovu ozraju gotovo da i nema kisika. Oni koji bi ga naselili domislili su se isputanju kisika iz stijena. Predlagali su slanje robota koji bi preuvjeto-vali taj svijet. Procijenjeno je da bi se postotak kisika u ozraju ophodnice podigao za jedan posto za svakih sto zemaljskih godina danononog rada robota! Zar-Jedan se htio naseliti iako na njemu nema pitke vode... Mogao bih redati unedogled!Treba li nam toliko svjetova i po tolikoj cijeni? Tko nas to gura zaposjedati ophodnice koje su mahom negostoljubive i opasne? Osvajamo li ih mi iz potrebe za prostorom ili zbog iivljavanja nekih naih praiskonskih poriva: dokazivanjem snage i moi irenjem u prostor?514Za mene je odgovor jasan... I porazan. Porazan za nas, ljude, porazan za Upravu, a najporazniji je za nedune stanovnike novih svjetova. Oni su u opasnosti posvuda u Zvjezdanom sustavu, jer su se svjetovi olako naseljavali. Da, ja smatram da nije samo Araton olako naseljen. Dobar broj svjetova je to jednako tako. Hir je prirode da je nesrea zadesila Araton, a ne neki drugi svijet. Blagoslov je prirode da se drugdje to jo nije dogodilo.Smatram da bi ljudskom rodu, a posebice Galaktikoj upravi bilo primjerenije suzbiti oholost i ponos i razviti skromnost. Nova naseljavanja trebalo bi potpuno zaustaviti na neodreeno vrijeme, a sigurno za sljedee stoljee ili dva. Mi za njima nemamo stvarne potrebe. Sve dosad naseljene svjetove treba podvri najstrooj provjeri i ponovo utvrditi opasnosti koje bi i od njih mogle nainiti nove Aratone.Thalai: esto se u tome osvajanju zvijezda vidi borba ljudske vrste za odranjem.Dorman: Nema sumnje da je ovjeanstvo postalo mnogo manje ranjivo. Kod toga mislim na kojekakve mogue udese svemirskih razmjera, a ni samounitenje vie nije izvedivo. Sloio bih se s tim da je tu na djelu borba za odranjem. Ne za opstanak, ali za osiguranjem opstanka. Nitko nita ne moe rei o prirodi buduih izazova ljudskom rodu. To je usporedivo sa skupljanjem znanja. Mi prikupljamo i uvamo i ono znanje koje trenutano ne moemo primijeniti, ili koje nikad neemo moi primijeniti. No u nekom stjecaju okolnosti, koji se moe, a ne mora dogoditi u budunosti, upravo ono moe biti od presudne vanosti.Thalai: Moemo li zaokruiti ovaj dio razgovora, Lene ?Dorman: O ekspanzionizmu? Upravo smo ga zakljuili. Naglasit u da se ljudi i dalje vode starim porivima borbe za opstanak. Kao stoje pradavni lovac gomilao zalihe mesa nakon uspjena lovna razdoblja i upoznavao okolno ozemlje kada je za to smogao vremena, tako i danas njegov nasljednik gomila znanje i istrauje Veliku galaktiku.(Razgovor s Khabom Dormanom za Veliku mreu, Zemlja, 3594.-09.-20., ZRV)515Divljatvo dijela ljudi na Aratonu i njihovo srozavanje na ono to smo ovdje vidjeli juer i danas besprimjerno je zlodjelo u povijesti ovjeanstva. Mi za to moemo kazniti dva letaa, jer su se oni sami istakli svojim djelovanjem u kljunim trenucima. Ali nemojmo se zavaravati... Pravi krivac za slom na Aratonu je neodgovorna Uprava i slijepo zaposjedanje svjetova!Deis Dodon je zavrio i zabuljio se pred sebe. Bio je to hrabar govor i odraavao je veinu strahova i sumnji spram bujanja Galaktike. Nisam sumnjao daje Deis stajao iza onoga to je rekao. Iznenadio sam se zbog neega drugoga.Mislio sam da je Nor Uban nametnuo svoje stavove cijeloj Upravi na Hatornu. Pokazuje se da je u Upravi nejedinstvo, da postoji struja koja bi zaustavila naseljavanja i ona koja bi ih nastavila, optuivi Parita i mene za netemeljitost. Zacijelo je upravo to Norova zamisao: nai rtve koje e preuzeti krivnju pa e se sve nastaviti skoro na isti nain kako je i bilo. Nisam volio ni jedan od ta dva pristupa.S druge strane stola ustao je visoki i snani savjetnik Nora Ubana, kojega mi je ovaj predstavio kao Tabora Rodegorda. On je oputeno uao u sredinu prostora, gotovo se oeao o lebdeu kruglju Aratona i okrenuo se oko sebe irei ruke i pozdravljajui nazone.- Zanimljiva su vremena pred nama, rekao bih - poeo je. - Doba kada smo o Zvjezdanom sustavu i Aratonu imali svaki svoj stav je prolo. Naa se gledita priklanjaju sve vie jednoj od dvije struje koje sam do sada zamijetio: nastaviti s naseljavanjem svemira, kako je to prije nekog vremena jo i bilo, ili tome pristupiti opreznije. Za ove potonje jo donedavno su u Upravi postojale samo loe rijei: oni su obiljeavani kao oklijevala, slomljeni, oduzeti, jalovi... Nalo bi se togajo.Uprava je doivljavana kao mjesto odakle se mora promicati irenje Zvjezdanog sustava. Ako to ne zagovaramo mi, koji se o njemu staramo, tko e onda? Tako se razmiljalo, makar i podsvjesno. Istaknut u ovdje neto to je toliko razvidno da to moda i ne trebam spominjati. Iznijet u to zato jer se time odreuje kako da se postavimo u ovim prijelomnim vremenima.Galaktika uprava ne promie Zvjezdani sustav; ona bdije nad njim. Mi ne izvlaimo dobit iz njega, mi se skrbimo o njemu. Ugled Uprave nije razmjeran veliini Zvjezdanog sustava, on je onoliki516JVlkolika je naa odgovornost za njega. To svi znamo. Pitanje koje ja postavljam jest: ako sve to znamo, zato mnogi meu nama toliko nastoje nastaviti s rasenim naseljavanjima po svaku cijenu? emu ima sluiti bjesomuno irenje ovjeanstva u prostor?Kao stoje Gez rekao pred koji trenutak, mi ne poznajemo udes takvih razmjera koji bi pomeo ljude iz svemira. Moda je danas mogue rei, uza sav potreban oprez, jer nikada sve ne znamo, daje dobivena tisuljetna borba ovjeka za odranjem pred slijepim silama prirode. S tim na umu jo je tee razumjeti ar onih koji bi slijepo naseljavali svemir.Ja sam to poeo razumijevati nedavno, a sa zadovoljstvom sam uo da je'do istog odgovora doao i Deis Dodon. Ljudi se u svemir ne ire radi prostora kojega je na Zemlji malo, oni ne tee novim svjetovima jer se na starima ne mogu potvrditi, ovjeanstvo ne iri Galaktiku da bi osiguralo opstanak u sluaju udesa svemirskih razmjera, ono se ne seli jer im je tamo negdje bolje. Iza svega toga je ljudska slabost, zaslijepljenost veliinom i snagom, opijenost pobjedama i mogunostima, time upravlja ljudska oholost, sebeljubije i potreba za dokazivanjem. To, naalost, nije nita novo. Ovu bolest poznajemo stoljeima i nazivamo je ekspanzionizam.Ekspanzionizam je proizvod nezrelosti ovjeanstva. irenje Galaktike do stupnja koji imamo danas je posljedica te nezrelosti. Cijela nesrea na Aratonu je odraz stanja naih duhova. Gdje je tu zauzdava-nje kojemu uimo meuzvjezdane letae, gdje je nadzor nad slijepim pobudama nae zajednike sebeljubive prirode? Gdje je mudrost odmjerenih koraka u opasnom okruenju? Gdje je zrelost pred izazovima pred kojima nikada prije nismo bili?Pozivam na razum i mudrost. Oni u ovo vrijeme trae preispitivanje i oprez. Svako daljnje poputanje ostacima naih priprostih priroda vodi nas u nove nesree. Ekspanzionizam treba raskrinkati kao nezrelu tenju za dokazivanjem, kao djeju bolest nezrelog razdoblja ovjeanstva. Podupirem prijedlog Deisa Dodona da se sva irenja Galaktike zaustave za sljedeih dvjesto godina.Tabor Rodegord, savjetnik dopredsjednika Uprave. I on je protiv novih irenja u svemiru. Taje struja jaa no to sam mislio. Na drugoj su strani Nor, Nol Tamut, Orona Degrasi, da li i drugi Ubanov savjetnik Ozam Nilbor? Stav Geza Aknara mogao bi imati veliku teinu, ali ne vjerujem da se on moe opredijeliti za jednu od strana517onako kako su ovdje podijeljene. Bijelo ili crno nije izbor u arenom svijetu.Nisam sumnjao da su ova trvenja u Upravi trajala godinama i da je svaka strana prikupljala saveznike za obraun. Nije li Nor Uban htio juer, na svoj nespretni i nasilniki nain, mene uiniti svojim saveznikom, ili u najmanju ruku ojaati svoj poloaj mojim priznanjem?Bio sam svjestan da je sve ovo to sam ovdje uo i to u jo uti tek odmjeravanje pred pravi obraun sutra. To 'sutra', vrijeme nakon spavanja, dakle, ukljuit e i elnike sa Zemlje, pa e biti jo neizvjesni-je. Je li taj sraz stavova, miljenja i promiljanja, a nesumnjivo i probitaka, meni bio vaan? Poeo sam razumijevati Geza Aknara koji je ostao suzdran kod jednog prijanjeg takvog razraunavanja u Upravi.Pred nas je sada iziao Nor Uban. Njemu zasigurno nije bilo lako otrpjeti dva govora protiv onoga za to se on zalagao, a u Upravi u kojoj je on poloajem najvaniji. Bio je u sredini, meu stolovima i vrlo usredotoen; njegove su vjee sputene, a guste crne obrve stisnute skoro do dotika. Potom je progovorio.- Cijenim govore svojih prethodnika. Deis je govorio iz srca, ja bih rekao iz zabrinutosti i straha da se aratonski udes ne ponovi na novom mjestu. Tabor je pokuao nae irenje Galaktike objasniti naom nezrelou i oholou, duevnim poelima, naime.Moda se i tolika suzdrljivost pred izazovima pred kojima je Galaktika, Uprava i ovjeanstvo jednako tako moe objasniti duevnim poelima. Mi to zovemo strah. Nesigurnost i kolebljivost. Oni koji nisu dorasli izazovu od njega okreu lea, jer im koljena klecaju. To ne treba uditi jer su izazovi u naem vremenu strahoviti. Na Zvjezdani sustav budi u svakog onog koji ga poznaje i razumije strahopotovanje i udivljenje. Rei u ono to svi znamo: ono to e sutra biti snimano za Veliku mreu putovat e do nekih od naseljenih svjetova due no to e ivjeti - pazite, ne mi -ve naa djeca i djeca nae djece. Sto pedeset godina... Kada nae snimke, govori Deisa ili Tabora, budu prispjele na te daleke svjetove, sto pedeset godina svjetlosti daleko, moda e ih trebati proslijediti jo dalje... Jer u tih sto pedeset godina taj je daleki svijet mogao zaeti naseljavanje na nekom jo daljem... Galaktika je golema.Prije desetak godina dobili smo vijest da je ustanovljeno pokusno naselje na jo jednoj ophodnici, Arnaru-Tri, kojoj je zaetnik naseljavanja Mohor-Tri. Ona je, dapae, naseljena unato svim nastojanjimarame518da se takva naseljavanja potpuno zaustave. Pedeset svjetlosnih godina daleko, Arnar-Tri je, znai, naseljen ve pedeset zemaljskih godina.Nije prvi put da se ovjek prestravio djela svojih ruku. To se dogaalo i u staro vrijeme prvih strojeva i ostalo je opisano u knjievnosti, a bezbroj se puta ponovilo u ratovima, sve strasnijima to je vie primjene u njima nalazila znanost, sve dok je drutvo ratove podnosilo. Zov za okretanjem od napretka i za odbacivanjem opasnih izazova uvijek je bio jak i nalazio je zahvalne sluatelje... Ali nikad nije pobijedio niti onemoguio jedan drugi zov - poziv ovjeku da opredmeti do kraja svoje sanje i ostvari sve ono za to je sposoban. Taj zov prema nazad nikad nije prevagnuo... Do sada.Imam jednu primjedbu na Deisovo odbrojavanje do sljedeeg udesa. Po njemu proizlazi da svjetovi propadaju pod udarima nesrea sluajno, kada ih to zadesi, i da te uasne neminovnosti nita ne moe sprijeiti. Vrlo je udan lijek povlaenje, moda ak i s onih ophodnica koje su i danas naseljene, povlaenje nazad... Gdje? Na Zemlju? Zar je na Zemlji sigurnije no negdje drugdje? ime se to obrazlae, ime potvruje?Istina je da je ovjeanstvo naseljavanju drugih ophodnica pristupilo i pristupa vrlo promiljeno i oprezno. Mi smo ustanovili jedno novo zanimanje i prilagodili mu ljude do krajnjih granica: meuzvjezdane letae, za koje neki dre da su u tolikoj mjeri promijenjeni obukom da gotovo vie nisu ljudi. Mi imamo ovu Upravu u kojoj se - diljem Galaktike - bdije nad naseljenim svjetovima. Postupci istraivanja ophodnica koje bi se mogle jednom naseliti razraeni su u tanine. Jednako je s dozvolama za pokusna naselja ili razinu samostalnosti. Tu se nita ne preputa sluaju. Letai koji u tome sudjeluju imaju potpun pregled nad ophodnicom i zajednicom na njoj.Ne moe se dogoditi nesrea aratonske vrste ukoliko se ne izgubi potpuni nadzor nad ophodnicom. Ako se on izgubi, nesrea postaje moguom. Na Aratonu se takav nadzor izgubio nekoliko puta. Nakon pet godina istraivanja Onon je zakljuio da na njemu ne ive razumne vrste. To je bio zakljuak, ne pouzdano znanje proizilo iz uvjerenja i potvreno dokazima. Taj se zakljuak mogao donijeti i nakon tri dana: nema razumnih vrsta jer ih nismo opazili. Mi traimo potvrde vrste: nema razumnih bia, jer na to ukazuje ovo, ovo i ovo. Tek nakon to je na ovakav nain mogao govoriti o razumnim biima na Aratonu, Onon bi mogao zakljuiti svoje istraivanje i odobriti pokusno naselje.519Znam da se smatra kako nije mnogo na kocki s pokusnim naseljem. Takvo razmiljanje vodi do gubitka nadzora i omoguuje nesreu, kao to se i pokazalo. Tvrdim s punom odgovornou daje mogue razraditi postupke, da su oni, tovie, ve razraeni, s kojima puni nadzor nikada nee biti isputen, a time i sve nesree aratonskih razmjera onemoguene.Posebno je razraen postupak u prilikama kada je takav nadzor gotovo isputen. To su prilike koje je zatekao Kinel kada se drugi put spustio na Araton. U tim okolnostima poremeenog nadzora i velike opasnosti trai se bespogovorno naputanje ophodnice, ako joj razina samostalnosti nije dodijeljena. Mi emo stupnjevati i razinu samostalnosti; to ne moe biti jednom za svagda dosegnuto stanje. Predlaemo tri stupnja. Nakon prvog, doseljavanje e jo biti ogranieno, ali e se odluivanje prenijeti na ophodnicu. Tek nakon tree potvrde o dodijeljenoj razini samostalnosti taj bi svijet uistinu postao samosvojan i neovisan.Da zakljuim... Udes na Aratonu posljedica je nehata letaa. Tono odreenih ljudi za koje znamo tko su i to jesu, a to nisu uinili. Ta je ralamba uinjena i u potpunosti shvaena. Njihovo djelovanje moemo objasniti manjkavou razraenih postupaka i nesagledavanjem krajnjih posljedica koje su se mogle izroditi iz danih prilika.Moemo li razumjeti da propisani postupci koje posjeduje Uprava nisu savreni i da se tome pribliavaju kako u njih pretaemo naa svakodnevna iskustva? Da bi se dogodio aratonski udes, morali su se ostvariti vrlo malo vjerojatni dogaaji i to u slijedu, nekoliko takvih. Udes je postao mogu nakon nekoliko uzastopnih loih odluka i malo vjerojatnih dogaaja, neto to nije zabiljeeno ni prije ni kasnije u Galaktici. Zar je onda udno da nije bilo razraenih postupaka koji bi ga sprijeili? Odgovorno tvrdim da oni danas postoje i daje svaki udes aratonske ili sline vrste nemogu.Pri tome mislim da je nemogue ustanoviti pokusno naselje, a da se tono ne zna to sve nastava danu ophodnicu i kakve mogue ili pritajene opasnosti ona nosi za ljudski rod. Danas se svaki naseljenik pismeno obvezuje da e potivati odluku o naputanju ophodnice donese li je Uprava ili zaetnik naseljavanja, a prije nego to je razina samostalnosti nedokidivo i konano izdana. Danas je nemogue i pomisliti da bi se gledalo kroz prste nezakonitom naseljavanju kakvoga je, znamo, bilo na Aratonu. Vie se ne bi ostavljalo letaimaS1T-a*520uglavljivati redoslijed i vremenski okvir naputanja ophodnice, ve bi oni trebali provesti mjere koje su propisane za sluaj uzbuna i prijelomnih stanja.Osvrnut u se na kraju jo jednom na miljenja kako smo do sada bezglavo srljali u svemir i kako to treba zaustaviti, a sve postignuto preispitati. Govorio sam ve o tome, odakle takva razmiljanja... Dodao bih da je iza nas strahovito mnogo povijesti, moemo rei da je deset tisua godina zapisane povijesti iza nas i da se iz toga tota moe nauiti... Ono to je primjenjivo na na sadanji poloaj jest daje ovjek uvijek uzimao ono to mu se nudilo. On se uvijek borio da do kraja iskoristi svoje mogunosti. U to je ulagao sve svoje znanje, snagu, utjecaj, hrabrost; um i srce. Ovdje se govori o pristupu Galaktici s pola srca i zlouporabom uma. To mi se ini izdajom ljudske vrste.Tako je govorio Nor Uban. Vrlo otro i odreeno, u skladu s onim to je rekao i meni u svom uredu. On je oito ocijenio da je vrijeme sazrelo za obraun, jer to nije bio govor kojim bi pridobivao prijatelje. Raskol u Upravi sada je bjelodan svima i na ovom e se skupu samo jo vie iriti, jer nema sumnje da su poloaji ve zauzeti. Izvan toga smo Parit i ja, vjerojatno i Gez. Ne znam- to je s Ozamom Nilborom, drugim Norovim savjetnikom, ali po tome to se dri uz Nora mogao bi i on biti na strani dopredsjednika Uprave.Sutra e o svemu rei svoju rije i oni sa Zemlje. Za oekivati je da e oni biti oprezniji u naseljavanju svjetova nego Uprava. Oni e, meutim, sa sobom donijeti probitke Zemlje i za njih se zalagati. Kakvi su oni ne znam. Mislim da se ve prelamaju ovdje. Nor s jedne, a Deis i Tabor s druge strane, istaknuti su predstavnici razliitih struja u ovom trenutku i vremenu. inilo se da je Nor sada u zaletu i da vodi igru. On je paljivo pripremio ovaj trenutak, omoguujui skup na kojem e imati i Parita i mene i koristei nas za obraun s onima koji misle drugaije.Teko je odrediti se u tim sukobima kada su manjkavosti obje strane u toj mjeri razvidne. Odluio sam upozoriti ih na to i iznijeti im svoje vienje. Zato sam ustao kada se Nor vratio na svoje mjesto i sam iziao pred dvadesetak ljudi. Preletio sam pogledom sva nazona lica i zadrao se kratki trenutak na svakome od njih dok sam ih pozdravljao, a onda sam poeo.- Razvoj dogaaja na Aratonu kosnuo je narataje letaa, ljudi u Upravi i onih izvan nje, sve one koji su s tim udesom doli u dodir i o521njemu saznali. Mi, svakako, imamo najpreu dunost prouiti te dogaaje i postarati se da se u budunosti neto slinoga ne dogodi.Bio sam svjestan i ranije da sam dijelom utjecao na dogaaje na Aratonu. Ovdje sam imao priliku uoiti gdje su ta moja djelovanja bila u sklopu ostaloga to se tamo odigralo. S obzirom na posljedice Udesa, na teak poloaj u koji su gurnuti Fandi, ali i ljudi, s obzirom na uzviena naela kojima se u svemiru rukovodimo i na njihov slom na Aratonu, razumijem potrebu da se to pitanje prevlada, a odgovornosti istaknu.Od njih nisam kanio, niti hou pobjei. Za nesreu nije potrebno uvijek initi loe, ponekad je dovoljno nita ne uiniti ili odabrati krivo u naizgled bezazlenim dvojbama. Lanac takvih, gotovo beznaajnih, krivih odabira moe voditi do udesa. Odgovornost je uvijek na mjestu odluka. Mira Mai je utila tu odgovornost, iako nikad nije bila na Aratonu. Dio te odgovornosti ponio sam i ja.Ja u je prihvatiti kakvom god se ona ukae. Mislim da smo o tome dovoljno razglabali i da i vi i ja znamo da se govori o zatitnoj mjeri zabrane letenja. Shvaajui svoj udio u aratonskom slomu, prihvaam takvu odluku. Upravo sam ja popustio pritiscima naseljenika, a upravo je to poputanje omoguilo sve ono to se kasnije dogodilo. Mislim da je ovo moje priznanje oekivano i da ja samo prihvaam jednoduno uvjerenje svih vas...Zastao sam dok se nije stialo neto amorenja oko Norova stola.- Zavrivi s ovim osobnim dijelom, elio bih rei neto vie o povijesnim odrednicama aratonskog sluaja te, naravno, i o sukobima koji, vidim, postoje u Upravi.Najprije u rei neto o ljudima na Aratonu, onima iji su nas izgled, ponaanje i okolnosti u kojima ive potresli na prikazu Ononova posjeta Adaru Irkol-Garsitu. Rei u neto o njihovu srozavanju. Ma koliko taj pad bio straan i dojmljiv, pogotovo sa stajalita nae uljudbe koja poznaje gotovo iskljuivo samo napredak i to u razdoblju od preko dvadeset stoljea, ljudi i njihove uljudbe trpjeli su takve padove u dugoj povijesti ljudskog roda. Uzroci tim padovima bili su razliiti: vojna podinjavanja od strane divljijih i nazadnijih uljudbi; nazadovanja uslijed loeg upravljanja i zanemarivanja javnih poslova kroz due vrijeme; unutranja sukobljavanja i nerijeena pitanja, opet kroz due razdoblje; izdvajanja i ograivanja od utjecaja drugih kroz stoljea, i slino. I primjera takvih padova u prolosti Zemlje je mnogo: pad522Zapadnog Rimskog Carstva u petom stoljeu, pad Indije u desetom i jedanaestom stoljeu, izmeu ostalih. U starom vijeku takvih je slomova bilo daleko vie, jer su uljudbe bile krhkije, a njihovo okruenje neprijatelj skije.Pad aratonske zajednice izazvan je njihovim okretanjem lea Galaktici i nemogunou da zadre znanja koja su posjedovali. Razlozi potonjeg su u slomu energetskog sustava i malom broju preivjelih. O tome znamo. Ono to sam htio istaknuti jest daje taj pad, ma kako straan nama i bolan njima bio, nije neto to se dogaa prvi put. Povijest nam ukazuje i na sveopi lijek kojim se takve rane lijee.On je vrijeme. U ljudima je uvijek dovoljno snage i odlunosti uhvatiti se u kotac sa svim okolnostima, ako im nema lakog uzmaka. Njihovim radom i stvaralakim sposobnostima svaki e slom biti prevladan. ak i ako to potraje stotinama, ili tisuama godina.Ovo moe biti slaba utjeha, ali bih elio ukazati na smjer u kojem se razvija Zvjezdani sustav i koji je uzrok veini strahova onih koji se protive irenju Galaktike. Veze meu svjetovima postaju sve tanje i sve ee -jer su udaljenosti meu njima sve vee - prenose obavijesti o njihovoj povijesti. Sustav se rasipa u neovisne uljudbe i razvoj na svakoj od njih je potpuno samosvojan. Pomo s najbliih svjetova je uvijek mogua, ali uvijek postoji opasnost da e neki od njih zaostati u razvoju ili ponoviti neuspjeh neke od uljudbi sa Zemlje.Znam daje ovakvo razmiljanje osnova strahu od irenja Galaktike, ali istiem ovdje ono to sam htio rei: u svjetlu vietisuljetnog irenja i neovisnih svjetova, uljudba na Aratonu je tek jedan od njih, pokleknuo u ovom vremenu, ali s izgledima za oporavak u stoljeima i tisuljeima koja slijede. Mogue ju je promatrati ne kao iznimku, ve kao dio ukupnog razvoja u svemiru, razvoja ljudskih zajednica, koji ima svoje uspone i padove. Mislim da emo u sljedeim stoljeima i tisuljeima morati prihvatiti kao prirodnu pojavu da su svjetovi vrlo raznoliki i po stupnju svoga razvoja.Opazio sam da se ono to sam govorio ne prima lako. Deis Dodon je odmahivao glavom, a Nor Uban iskrivio usne u prosvjed. Ja sam, meutim, nastavio:- To to sam rekao tie se ljudi na Aratonu. Sada u govoriti o Fandima. Po svim izvjeima i miljenjima s kojima sam se ovdje imao prilike upoznati, Fandi se uspjeno odravaju i razvijaju. Ljudi ih523nisu uspjeli potisnuti kada su bili od njih znatno jai, pa je za oekivati da do toga nee doi ni u budunosti. Vjerojatno je da e se ustaliti izvjesno ravnovjesje i da e obje strane nauiti ivjeti s tim.To ne iskljuuje naredna razdoblja bijesnih ratova koje e povesti strana koja se u nekom trenutku osjeti jaom. Svaki takav neuspjeni rat doprinosit e ravnovjesju i razumijevanju potrebe za suivotom. Svaki od tih ratova bit e vrlo vjerojatno neuspjean jer, ako to u poetku ne bude, izazvat e na drugoj strani toliko otpora i ara za povratom otetog da je teko zamisliti potpuni poraz jedne strane. I ljudi i Fandi bit e na oprezu i nee se dati znaajnije zaskoiti.Dobili smo, znai, prvu razumnu neljudsku vrstu koja se razvija u susjedstvu ljudske uljudbe na priblino istom stupnju razvijenosti. Mi se, dakako, bunimo to se ta neljudska uljudba ne razvija bez dodira s ljudima, neokaljana njima, u 'prirodnim' okolnostima, prirodnim u navodnim znakovima.to su to prirodne okolnosti? Mi smo prestali promatrati ljude kao dio prirode, vidimo ih suprotstavljene njoj i u borbi s njom. Gledajui na taj nain, ini nam se da je tamo uinjena nepopravljiva teta. Ako obje zajednice prihvatimo kao proizvode prirode, moda emo uoiti da se nije dogodilo nita neprirodnoga. Dolo je do sudara dviju cjelina koje su proizvodi prirode i novih odnosa kao posljedice toga sraza. Mi moemo aliti zato je do toga dolo, ali ne i oajavati zbog toga to je greka nepopravljiva. 'S gledita prirode, nema manje ili vie eljenih ishoda, nema udesa. Upravo sam to rekao: nema udesa, lomova, slomova, nesrea, propasti, kobnih ishoda, i tome slino. Ono to priroda poznaje su neprestano nova slaganja, meusobno oploavanje i novi razvoj. Dio toga je nagon ljudi, ali i Fanda, ja bih rekao nagon zajednica za opstankom. Nova slaganja i odabiri mogu biti novi, neobini ili nesanjani, ali sa stajalita prirode nikad nisu neeljeni. Oni su tu i priroda e ih poduprijeti ako su bolji od onoga to je bilo prije, a truditi se unititi ih ako nisu.Kada smo otkrili Fande, mi smo se ponadali da emo ih imati u zabranu i promatrati ih u neokuenim uvjetima. Zamiljali smo. sebe kao strunjake u bijelom ogrtau, sa zatitnim rukavicama i zatitnom tkaninom na ustima, a Fandi su trebali ostati predmetom promatranja pod staklenim zvonom. Tko dobro poznaje povijest znanosti zna da se i neiva priroda otrgla ovakvom promatranju. Svaki odnos sa svijetom524uvijek se svodi na meudjelovanje, uzajamno proimanje ispitanika i ispitanog. To se dogodilo i s Fandima.Ponovit u izvedenice ovakvog naina razmiljanja. Prvo, slom ljudske zajednice na Aratonu neto je od ega nijedna civilizacija nije zauvijek zatiena. Time to smo naselili vie svjetova upravo smo se zatitili od toga da takav udes pomete cijeli ljudski rod. Drugo, dodiri i sukobljavanja s Fandima, ako i jesu nepopravljiva teta, nisu neoprostiv zloin; s motrita prirode, po kojem smo i mi ljudi dijelom te prirode, nita se neprirodnog nije dogodilo. Svjestan sam koliko je teko prihvatiti ovakve poglede. To mogu usporediti sa spoticanjem i bolnim padom jednoga od nas, Geza primjerice. On e proivljavati svoju bol i iz pada izvlaiti zakljuke kako e hodati sljedei put. Mi ostali ocijenit emo stvar prirodnom i zakonitom: ne postavi li svoju nogu na pravo mjesto nakon to si promijenio teite tijelu, pad ti je neminovan.Dopustite mi na kraju neto primijetiti o sadanjim sukobljavanjima u Upravi. Smatram da obje strane previe oekuju od posljedica tog sueljavanja, kao da su smetnuli s uma da su u Upravi i daje predmet rasprave Zvjezdani sustav.Istina je da su neke od drevnih uljudbi u starom vijeku na Zemlji propale zato to su se previe rastegnule i previe snage potroile na odravanje svoje veliine. Druge su usahnule kada im se istopila spremnost odvratiti na izazov, ve su se priklonile obrani postignutog. Naa uljudba, ova kojoj jo uvijek svi pripadamo, izdigla se iz metea koji je proistekao iz sloma jo starijih uljudbi i iz toga razdoblja, koje danas poznajemo kao srednji vijek na Zemlji, dospjela je do zvijezda. Ja sigurno nisam pozvan protumaiti zato je to upravo tako. Moje je skromno miljenje, meutim, da je jedan od razloga tome daje ona znala okupiti iskustva drugih uljudbi i dopustiti razliite obrasce ponaanja.Deis i Tabor nastoje pridobiti Upravu da obuzda nova naseljavanja u Velikoj Galaktici. Nor bi ih htio nastaviti. Vjeruju li oni podsvjesno da mogu zaustaviti naseljavanja ili ih otpoeti? Zdravim razumom takvo to sigurno ne bi tvrdili. Nor je to sam izrekao maloprije ustvrdivi daje jedan svijet naseljen unato svim preporukama.Kao to je Nor rekao, Zvjezdani sustav budi udivljenje. Ta njegova golemost ima jo jednu posljedicu: ma do kakvog zakljuka doli mi ovdje danas i sutra, on vrijedi ovdje, na Zemlji. Siguran sam da ga mi ne elimo nametati drugima, a i kada bismo htjeli, mi to ne moemo.525To znai da, bude li po Deisovu i Taborovu, bit e dijelova Sustava u kojima e prevladati drugaiji stavovi. Bude li po Norovu, to opet nee biti prihvaeno svuda. Zato bih izbjegao iskljuive razgovore po kojima jedan obrazac ponaanja mora prevladati. Oba su izrazi ljudi suoenih s velikim izazovima i oba su pravovaljana. Treba im dopustiti postojati jedan pokraj drugoga.To je jo jedna od teevina nae rairenosti u svemiru. Ne moe nam se nametnuti jedan stav koji bi, ako je pogrean, doveo do sveope nesree. Mnotvo svjetova odluit e pri takvim dvojbama na razliite naine i osigurati razliite posljetke koji e se usporeivati, a prvobitne odluke ispravljati, ako su bile pogrene i ako ih je ispravljati mogue.S ovim u zakljuiti: naseljavanja novih svjetova donijela su viestruke i nemjerljive koristi ovjeanstvu. Hoe li se nastavljanjem ovih naseljavanja one jo uveliati ili, dapae, ugroziti nas na nove naine, ne moe se odgovoriti doli iskustvom, a njega emo imati za nekoliko stotina ili tisuu godina. To emo iskustvo imati neovisno o tome kakve odluke donesemo danas i sutra. Odgovorni smo, meutim, za ovaj dio Zvjezdanog sustava, a Zemlja je uvijek bila i ostat e jo dugo izvorom veine naseljavanja. Odluka Uprave na Zemlji, prema tome, iznimno je vana.Zavrio sam i vratio se na svoje mjesto. Izgledalo je da se moj govor nikome nije svidio. To je otprilike i rekao Nol Tamut, uzimajui rije nakon mene. Pohvalio je moju ocjenu o koristi koju ovjeanstvo do sada ima od irenja u svemir i nastavio govoriti o potrebi da se naseljavanja nastave. Potom je govorila Orona Degrasi pa Parit Jamakana. I on je prihvatio zabranu letenja. On je istaknuo vanost onoga to e proistei iz sadanjeg sukoba u Upravi na Zemlji, jer je Zemlja najvei naseljava-telj novih svjetova. Jo su jednom govorili Nor Uban i Tabor Rodegord, oba jo otrije no prvi put. Govorili su i drugi, ali, na moje iznenaenje, ne i Gez Aknar. Nije ni Ozam Nilbor, Norov drugi savjetnik.Nikakva izglasavanja na koncu nije bilo. Razumio sam da je to ostavljeno za sutra. O Paritovoj i mojoj kazni je odlueno. Ma to se odigralo na skupu s predstavnicima vlasti na Zemlji i ma kakva uvjerenja prevagnula u Upravi, svoj sam posljednji zadatak obavio na Za-ru-Jedan. Nisam vie bio leta. Postat u stanovnik jednog svijeta. Onoga kojeg sam odaberem.526Gez Aknar nam je jo objasnio gdje emo se sastati sutra i na to se imamo pripremiti. To e biti javni skup i mnogo toga e biti drugaije zbog toga.Mene se to slabo ticalo. Osjeao sam se praznim, iscijeenim i omamljenim. Nisam jo ni sasvim shvaao to me je snalo, ali sam znao da u imati vremena za privikavanje. Moj je cijeli ivot protekao u promjenama. Najvea od njih, ona k stalnosti, sada je preda mnom.Letenje i Zvjezdani sustav moj su ivot. To je ono za to sam osposobljen i to me ispunjava. Svaki novi svijet je uvijek bio novi izazov, sa svim tekoama i dvojbama koje je unosio. Cijeli Sustav je bio poput rascvjetanog vrta koji je trebao vrtlara da ga odrava zdravog i naprednog. Jedan od tih vrtlara bio sam i ja, bdijui i skrbei se o cva-tuem vrtu. Bio sam omamljen mirisom njegova cvijea i do kraja sam se posvetio njegovu ureenju. Nita drugo ne bi me moglo toliko zaokupiti. Teko u, jako teko ivjeti bez toga.Moe li onaj koji se nikad nije naao u tom poloaju shvatiti koliko mi je drag uspjeh Orana-Tri ili Bedela-Tri? Koliko sam truda uloio na dalekoj Irani-Tri i Zaru-Jedan? Koliko sam tekih dvojbi tamo razrijeio, koliko jo teih rasprava vodio i uistinu tekih tjelesnih napora uloio u upoznavanje ophodnice?Dugo sam vrijeme bio jedan od 'uvara Sustava', onaj koji je irio svijest o Galaktici i borio se za dobrobit ljudi u njoj. Mi smo od negostoljubivih, divljih i opasnih ophodnica inili pitoma mjesta gdje su drugi ljudi mogli utemeljivati tople domove. Ne bih mogao zamisliti svrhovitijeg posla, ni vanijeg zanimanja. Pripadao sam mu svim svojim biem, kao i ostali letai. Tome je sada doao kraj.Ostao sam sam u dvorani za sastanke. Sam s lebdeom krugljom Aratona. U najmanju ruku mislio sam da sam sam, jer su drugi nestajali u hodnicima izlazei iz ovog prostorja. A onda sam osjetio daje jo netko tu, pokraj mene.- Glavu gore, Urte. Ovdje, na Zemlji, nije sve zavreno ni kada ti se ini daje tako. To ti moram podrobnije rastumaiti.Bila je to Orona Degrasi.jeta.527Dvadeset esto poglavljePosljednja noDo znaajnijih naseljavanja svjetova dolo je sredinom dvadeset treeg stoljea, a uz svjesna nastojanja Galaktike uprave i nositelja vlasti na Zemlji.U to je vrijeme Galaktika uprava bila ve jaka ustanova, a meu-zvjezdani su letai istraili mnoge okolne zvijezde. U neposrednoj blizini Zemlje, a pod tim podrazumijevam udaljenosti do oko sto deset petame-tara, to je skoro dvanaest zemaljskih svjetlosnih godina, jedva da postoji svijet koji se mogao naseliti. Na koncu je pronaen Ahal-Dva, u dananje vrijeme poznati Daruhan, nazvan po meuzvjezdanom letau koji je prvi na njega sletio. Daruhan je imao ozraje koje se moglo udisati, a teom je bio blie Zemlji no svjetovi koji su kasnije naseljavani. Podneblje mu je bilo mnogo hladnije, ali se to moglo razmjerno brzo promijeniti. U poetku se to inilo zrcaljenjem dodatnog svjetla i topline iz putanje.Na Zemlji je u to vrijeme ivjelo oko dvanaest milijardi ljudi i taj se broj nije poveavao.528Leao sam na pijesku Iladona, pred nogama Arama Tara, kao i onoga davnog dana kada sam, nesvjestan i nemoan, prvi put dobauljao dovde. utio sam se kao to sam se morao utjeti i onda: da sam napokon na sigurnom, jer se pod monim okriljem svoga pooima i inina nisam imao zato bojati svojih neprijatelja ili vanjskog svijeta. Vjerovanje je da je Aram Tar toliko moan zatitnik da se ni ne suprotstavlja neprilikama; one same radije pred njim uzmiu.Podigao sam pogled. On me nije ni na to pourivao. Stajao je nada mnom, uspravljen do svoje pune visine i glave nagnute k meni. Nosio je jednostavni utozeleni haljetak bez rukava od abrama, tkanja to se dobiva od taurorina vlakna, i iste takve hlae to su sezale do ispod polovice bedara. Uspravio sam se na koljena.Poloio je svoje duge i jake ruke na moja ramena, a ja sam raspoz-nao veliki oiljak na desnoj podlaktici gdje gaje dohvatila taurora.Teko je rei neto odreeno to bi vrijedilo za toliki broj ljudi, ali, usporeujui s drugim razdobljima od poetka povijesti, moemo ustvrditi da su pedesetih godina dvadeset drugog stoljea stanovnici Zemlje ve zaboravili na neimatinu, glad i veinu bolesti. Oni su ivjeli u razmjernom izobilju, oslanjajui se na besplatnu proizvodnju veine tvarnih dobara. Proizvodi ljudskih ruku imali su veliku cijenu i njima su se diili oni kojima je skupljanje vrijednosti bilo smislom ivota. Oni koji su teili duhovnim vrijednostima mogli su se tome potpuno posvetiti, a istraivaima i znanstvenicima drutvo je davalo svaku moguu potporu. Ouvanje i zatita prirode dosegli su skoro vjerski zanos pa je cijela povrina ophodnice bila podijeljena na podruja na kojima je dozvoljeno naseljavanje, ona koja su ostavljena gospodarstvu, te na zatienu prirodu. Pomno je razraeno u kojoj mjeri ovjek moe biti nazoan u ovim posljednjima i na koji nain. Pristup zatienim perivojima prirode postao je ogranien i stoga vrlo poeljan.Puanstvo je time stisnuto na manje podruje. Prostor je dobio na cijeni i postao mjerilom ugleda. Ono to je jednom bila mo ili bogatstvo, postao je sada prostor; onaj koji je raspolagao s vie etvornih metara ili kilometara svoga posjeda bio je predmetom zavisti ostalih. Posjedovati velike prostore teko da se vie i moglo; oni su na jedan ili drugi nain postajali javnim dobrom ili dijelovima zatiene prirode.529Njegovo glatko izbrijano lice bilo je opaljeno Neurom. Ono je etvrtasto i poneto grube koe, s malo isturenom bradom i pravilnim usnama. Izraz lica mu je bio ozbiljan, gotovo strog i tvrd. Pod visokim elom nalazile su se izraajne sive oi, dobrohotne i blage. U njima se ogledalo ono to sam znao o svom ininu: velika snaga volje, produhovljenost, produbljeno zanimanje za svijet, suut i blagost. vrstinu i ozbiljnost izraza uravnoteivalo je ovo duboko zanimanje i misaona snaga, ilavu tvrdou tijela blailo je razumijevanje i uzvienost duha koji se izgraivao cijeli ivot. Uspravio sam se pred njim doseui njegovu visinu.- Vratio sam se, ada ani - rekao sam.On se smijao samo oima. Njegove su ruke vrsto stisnule moje podlaktice, na nain na koji ratnik pozdravlja ratnika, sebi ravnoga. Zadrao sam dah, znajui kakvom je au biti na taj nain primljen od svoga inina.- Mi smo ekali i nadali se. Zed odnosi i donosi. Srca strpljivih puna su. Dobrodoao u Iladon, ani.Nitko nije govorio kao Aram Tar. Svaka je njegova reenica zaokruena i potpuna, doreena i domiljena. Ujedno mu nije bilo potrebno suvinih rijei kojima bi naglasio toplinu ili radost, jer je sve to zrailo iz naina na koji je rijei izrekao.- Dobro je opet biti tu - rekao sam puna srca.- To to si otiao govorilo je za sebe. to si se vratio govori mnogo puta vie. Kasnije emo uti potankosti.Stisnuo me u zagrljaj, a potom se okrenuo Rei koja je stajala tik do mene.- Rea Renon, ada ani. Druica u dobru i zlu. Ovo je Aram Tar, Rea anai, moj inin i pooim.Rea je pred njega stupila poneto smeteno. On joj je sa strane dodirnuo ramena i pogledao je u oi.- Odlunost i vjernost - rekao je. - To itam u tvojim oima. Iladon je odsad i tvoj dom.Netko mi je drugi sada pritrao s boka. Okrenuo sam se i jedva ostao na nogama. Netko je upravo skoio na mene zagrlivi me oko vrata. Niva, Niva Moros, ena koja mi je dala svoje ime!- Dir ani! Vratio si se!- Ama anai! Daj da te vidim, ama anai!- Veliki sine! Srce mi je govorilo da u te opet vidjeti! Ja sam mu, naravno, vjerovala!530nrtasto nama. Gelom ledalo enost,.. o ui pod-rao nina. h pu-i zao-ebnonogoikdoReai do-ios-rata.mu.- Nisi se promijenila, ama anai...- Ti si se jako promijenio, ani. Pun si oiljaka. Zvijezde Kinelove, to ti je to pod vratom!- Nosim uspomene od sraza sa svijetom. Nije bilo tebe, ni moga pooima da biste me titili od njega.- Vidim da si odabrao i druicu. Ako je dobra kao to izgleda, bit e sretan ovjek.- Rea - uzeo sam je za ruku. - Ovo je moja pomajka, Niva Moros. Ja nosim njeno ime. Rea Renon, ama anai.Dvije su se ene uhvatile za ruke i pozdravile. Ni vina dob je bila blizu Aramovoj, ali joj je tijelo jo uvijek bilo vitko i gipko. Znao sam daje i ona eline volje i da je svoju vrstinu, kao i Aram Tar, dugovala svakodnevnom vjebanju. Po svemu je bila dil-indul i nitko u to nije dvojio, sve kada i nije vjebala maevima. Njena ravna smea kosa proarana sjedinama uokvirivala je izdueno lice jo uvijek zategnute koe, a bore su se uhvatile tek njezinih oiju i vrata. Ako oi zrcale duu, onda je Nivina ira od Vasta-la ili svih aratonskih velikih mora, ali se ta irina s mjerom otvarala i zatvarala. U tim je smeim oima bilo velike samosvijesti i pronicljivosti, dobrote i mira. Znao sam koliko je tih kakvoa u mojoj pomajci.U takvim uvjetima ponuena su velika podruja na Ahalu-Dva, Daruhanu. Odziv je, svakako, bio slab, jer obian ovjek nee naputati svijet i ivot na koji se nauio da bi zadobio nekakvo bogatstvo o ijoj korisnosti nema iskustava. Jedva da se itko na to i odazvao.Onda su se u naseljavanje umijeale vlasti na Zemlji, a u dogovoru s Galaktikom upravom. Kanjenicima i prijestupnicima ponueno je, umjesto kazne, nastaviti ivot na Daruhanu. Ovaj je nain poluio vie uspjeha, ali se i on potvrdio tek kroz desetljea primjene. Zanimljivo je da su, kao i u povijesti stare Zemlje, prijestupnici i kanjenici prvi naselili novi svijet.Zajednica na Ahalu-Dva imala je svoje uspone i padove, dapae i prijelomne trenutke, kada se inilo da e biti ukinuta. Zrcala u putanji kao izvori energije, topline i svjetla pokazala su se nepouzdanima na dugi rok, pa je ophodnica trebala biti nanovo preuvjetovana. Danas je to napredna zajednica s pet milijuna ljudi.531Pozdravio sam se i s ostalim mjetanima Iladona, jer sam ih sve poznavao. S tim ostalima nikad nisam bio u osobito prisnim odnosima, a neki me od njih nisu posebno voljeli. Uvijek sam se drao Arama Tara kada sam mogao, a Nive Moros kada nisam. Dan Oran me je, dapae, doekao zajedljivom primjedbom:- Vratio se... Samo da bi pokazao da je uspio otii...Nisam odvratio na njegovo podbadanje. S Danom sam okapanja imao i prije, i ne samo ja. Primijetio sam da se izdvojio od veine Iladonjana i da se okruio nekolicinom grubijana mranih lica.Niva je povela Reu, a Aram mene u dubinu Iladona, k peinama u kojima su stanovali, a i ja jednom s njima. Unutranjost Iladona inila je pjeana zaravan izduenog oblika, opkoljena stijenama sa svih strana, osim s jedne. Odatle, od Kul-Iladona, smo upravo dolazili. Nepravilnu zaravan unutar hridina zvali smo Urdur. On se sterao oko jednog atakala u dubinu od Kul-Iladona i neto vie od pola atakala u irinu na mjestu izlaza, a moda i puni atakal pri dnu. Pogledao sam preko Urdura, jo uvijek obasjanog Neurom, prema istonom rubu Iladona.- Nisam vidio Agdorane - rekao sam Aramu Taru. - Zar vie ne uvaju Kul-Iladon?Ljudi u Iladonu, dospjeli ovdje tko zna kada i kako, podijelili su se kao to to ljudi obino ine. Zapadnu stranu Urdura i Iladona, uz Oz--Hagi, drao je Aram Tar i peine u tom dijelu nazvane su Ozdorom, Zapadnim gradom. S istone strane Urdura se nalazio Agdor, Istoni grad, peine u kojima je ivjela druga polovina Iladonjana. Neprijateljstvo i sukobi Ozdorana i Agdorana trajali su otkako je sjeanja u Iladonu, a glavni im je povod i opravdanje voda koje je bilo samo najednom mjestu: Kirmoru, junoj stijeni Ogistala niz koju se ona slijevala, nekad obilno, ponekad jedva, ali postojano kroz sva zapamena vremena. Pod Kirmorom se nalazila peina s vodom, gdje se ona zadravala do odreene razine koja se poneto mijenjala s godinjim dobima, a onda otjecala nekim podzemnim i nepoznatim putevima.- Bili su tamo, ali su slabi pa se ne razmeu svojom nazonou.- Drimo li jo uvijek Kirmor i peinu s vodom?- Da. Uzeli smo i Vasdor na junoj strani. Agdorani su stisnuti uz istonu stranu Iladona i dre najvie treinu Urdura.Ratovi su se izmjenjivali s razdobljima mira u Iladonu. Za mudrih upravitelja zajednica voda se dijelila, a mukarci su se razmjenjivali532kada je trebalo svjee krvi za novu djecu. Onda bi neki od slavohlepnih htio sve za sebe i najee nasrnuo na Kirmor. Osvojivi vodu, mogao je njom trgovati i ucjenjivati, a najee je izazvao bjesomune pokuaje druge strane da tu vodu silom ponovo vrati. Padale su glave u obraunima sve dok opet nisu mudriji doli do rijei i vratili se podjeli vode. Slijedila su ispriavanja i nove izmjene mukaraca, a mrnja bi ubrzo bila zaboravljena. Ona nikada nije uhvatila jakog korijena, jer su estim izmjenama ljudi Ozdor i Agdor postali iste krvi. Na zajednikim svetkovinama ponosno su izlagane najdraesnije djevojke kako bi se privukli najsposobniji mukarci s druge strane, a oni bi se meusobno odmjeravali u snazi i borilakim vjetinama.- Uvjetuje li im vodu? - upitao sam.- Dok je Agdorom upravljao Ogadir, traio sam dvije taurore na dan, ili jednog mukarca za etrdeset dana. Otkako tamo sluaju Hakara Irgala, ustupam im vodu.- Je li to onaj isti Ogadir koji nas je napao u Ozdoru i oteo nam vodu, a mi jedva obranili peine?- Da. On je prvi u cijeloj prolosti Iladona pokuao potpuno unititi drugu zajednicu. On nije htio doi do nekoliko mukaraca u zamjenu za pristup vodi, kako je prije bilo uvrijeeno.Do dvadeset petog stoljea seobe puanstva postale su vie-manje uobiajena pojava. Mnogi su poduzetni ljudi odluili zapoeti svoj ivot nanovo na nekom drugom svijetu, pogotovo ako nisu u svojim pothvatima uspjeli na Zemlji. Mnogima su smetali brojni propisi i razraeno koloteje ivota na Zemlji. Nakon dvadeset etvrtog stoljea svaki je stanovnik Zemlje imao na raspolaganju i tu inaicu: okuati se u ivotu na novom svijetu gdje ljudsku zajednicu treba ustrojiti iznova, a priroda nije pokoreni div, ve prijetea stvarnost s kojom se treba svakodnevno nositi, makar i uz pomo monih strojeva.Stanovnitvo na Zemlji se smanjivalo. Ono se nije smanjivalo zbog seoba, jer one nikada nisu bile tako znaajne. Nikada milijun ljudi nije napustilo Zemlju u jednom mahu i krenulo put neke daleke ophodnice. Takva sredstva Galaktika uprava nije imala na raspolaganju, a teko da ih i danas ima. Gubitak od nekoliko desetaka tisua ljudi godinje ne moe ostaviti traga na ophodnici od dvanaest milijardi dua, sve kad su oni i u najplodnijoj dobi.533- Prije nego to sam otiao, potukli smo ga pred Kirmorom. to se potom odigralo?- Tada smo mu uzeli vodu, potom i peine Vasdora kada je iz njih pripremao nove napade. Na koncu je toliko oslabio da su ga smijenili njegovi Agdorani.- A Hakar Irgal? Je li on razumniji?- Hakar je dil-indul. Bio je moj uenik prije nego to si se ti pojavio. On i ja pregovaramo ve danima. eljeli bismo uglaviti sigurniji sporazum no to je u prolosti bio na snazi.- Kako kani uglaviti trajni mir ako novi upravitelji mogu uvijek obrnuti list?- Gdje ima volje, ima i naina, ani. Prolo je vrijeme kada su dvije suprotstavljene zajednice mogle dijeliti Iladon. Ogadir je pokazao da se Iladon moe objediniti silom i krvlju. Drugi e to slijediti dok ne uspiju, a pola Iladona bude poklano. Pokuavam ujediniti zajednice na miran nain.- To se moe postii samo svoenjem s dva upravitelja na jednog.- Tono. Razmatramo razliite naine da se to postigne.- Nije li prirodno da ti Irgal prizna prednost? Ti si mu inin, zar ne?- Nije to pitanje dvojice ljudi, ani. Njegova zajednica bi se usprotivila takvoj predaji. Ujedinjenje treba odraavati jednakost zajednica.- To e biti tee postii.- Zamisao o kojoj raspravljamo je predloiti enu iz jedne zajednice i mukarca iz druge. Oni bi se izdvojili u Vasdoru, izvan Agdora i Ozdora. Oni bi trebali biti priznati upravitelji svojih sredina, a prvo sposobno dijete takve veze bilo bi prvi jedinstveni upravitelj. Vasdor bi bio stalni nastan upraviteljima u budunosti.- Nije uobiajeno imati enu za upravitelja. Koja zajednica e na to pristati?- Jaje ve imam. Sa zadovoljstvom u ustupiti svoje mjesto Adari Gard. Ona je jedna od njih troje koje poduavam. Nakon dugog vremena imat emo novu enu dil-indula.- Hm. A smeta li te to e upravljanje Iladonom najvjerojatnije postati nasljedno?- Ne znam. Mi smo mala zajednica i kada nas promatra zajedno. Svi smo povezani rodbinskim vezama i izmijeani.- Koliko je sada stanovnika u Iladonu?534- Sto etrdeset dva u Ozdoru. Osamdeset pet u Agdoru. Neto nas je manje no u vrijeme kad si ti ovdje bio.Surovi Vastal nije mogao prehraniti mnogo vie od tog broja. Samo zahvaljujui vodi Kirmora i bogatom urmalu ivot je ovdje uope bio mogu. Hrana, ako i jednolina, bolja je od one u ingarskim blagovaonicama Tartasa i Andora. A to se vidjelo na stanovnicima Iladona, na Nivi Moros i Aramu Taru.- Bi li svi prihvatili takav razvoj ? - upitao sam dok smo zaobilazili istureni greben Oz-Hagija, a peine se Ozdora ukazale pred nama.- Uvijek je onih koji prosvjeduju. Ovaj put nezadovoljnici su iz Ozdora. Oni misle da Agdor nikada nije bio slabiji i da je sada prilika da ih se zatue do kraja. Za mnoge je ljude jedino mir groblja valjani mir, jer se jedino tako njihovo ja moe uznijeti. Dan Oranje najglasniji od njih.Stanovnitvo se na Zemlji ipak smanjivalo. Od dvanaest milijardi u dvadeset treem stoljeu na deset u dvadeset petom, devet u dvadeset sedmom i est i pol milijardi danas, tri tisue sedamdeset tree godine. Je li vie ljudi danas, ako se pribroje svi naseljeni svjetovi, ili je to bilo prije osam do devet stoljea?To je zanimljivo pitanje. Procijenimo li broj naseljenih svjetova na dvadeset, to mora biti priblino tono, a poznavajui neke od njih, moemo izvui zakljuak da izvan Zemlje danas ivi etrdeset do sto milijuna ljudi. Uzmemo li gornju granicu ove procjene za istinitu, pa ako je i udvostruimo, mada smo sigurni da 'tamo gore' ne ivi toliki broj ljudi, jo uvijek imamo veoma slabu brojku za usporeivanje. Odnos je ovakav: na svakog stanovnika novih svjetova, trideset je pet ljudi koji su ostali vjerni Zemlji. Vjerojatniji odnos je pedeset prema jedan, a moda se on pribliava i stotini naprama jedan.Zakljuak se namee sam po sebi. Ako govorimo tek o jednom do dva i pol postotka od ukupnog ljudskog puanstva, koliko ih ivi u putanjama oko drugih sunaca, neosporna je injenica da je danas ukupan broj ljudi gotovo prepolovljen u odnosu na dvadeset drugo i dvadeset tree stoljee.(Valder Turaba: 'Deset tisuljea povijesti', predavanje 'Povijesne nunosti i nunost povijesti', Saharan, 3073.-03.-10., ZRV)535- To me ne udi. Koliko je ljudi pridobio?- Nekolicinu. On nema osobita ugleda, pogotovo ne od juer kada mi se suprotstavio opijen mogom. estio se da e sam povesti svoje pristalice i istjerati Agdorane kroz Kul-Iladon.- Vidio sam njega i trojicu njegovih u Kul-Iladonu. Odaleili su se od drugih ljudi, a Danov pozdrav ne bih nazvao dobrodolicom.- To su ta etvorica, ani. Drim ih na oku, ali oni nisu razlog za zabrinutost. Kad si god na tragu opeg dobra, bit e i onih koji e ti se suprotstaviti. Oni kuaju tvoju odlunost, a esto se slamaju sami od sebe.Zaustavili smo se pred Ozdorom. Peine su bile ravno pred nama, upravo onakve kakve sam ih i ostavio. inili su ih veliki glavni otvor, koji se uzdizao za desetak ljudskih visina i pet manjih, etiri s desne strane i jedan s lijeve. Meusobno su svi oni bili povezani i isprepleteni u unutranjosti Oz-Hagija, mada ne i osobito duboki. I druge peine lladona su bile sline: one Agdora i Vasdora, a i ona pod Kirmorom. Tar je vjerovao da je cijeli Iladon nainjen radom vode, onog slabanog Kirmora koji je danas jedva vlaio junu stijenu Ogistala na jednom mjestu. Taj je vodotok kroz nebrojene godine, stoljea i tisuljea pod-lokavao hrid i odnosio je, a vastalska je pustinja pijeskom zastirala novonastali prostor.- Vrijeme je ruku, anati - obratila nam se Niva. - Mi smo upravo htjeli zaloiti kada je sjena vaeg zifa pala na Urdur. Svi smo potrali prema Kul-Iladonu, jer gostiju ovdje nema svaki dan.- Otkad pamtimo, dolo ih je dvoje - dodao je Aram. - Dir dvaput. Rea se vratila k meni, uhvativi me pod ruku. Prostirka pletena odsuenog abrama pokrivala je niski kameni stol, dug i uzak, koji se naao tu u pijesku, a uravnjen je ljudskim radom. Za lijepog vremena, a ono je uglavnom takvo u Vastalu, ugodnije je bilo vani nego u pemama. Aram Tar i Niva Moros su obiavali spavati na otvorenom, a i ja s njima, u to davno vrijeme moga ivota u Iladonu. Ostali su najee spavali unutra, osjeajui se sigurnije u peinama.- Mislim da smo gladni - obratio sam se Rei i spustio se na pijesak. Na vrijeme sam zapazio prijekorni Nivin pogled i odmah ustao. Skinuo sam svoj igas s maevima i odloio ga uz stijenu, nekoliko desetaka koraka dalje.- Oprosti, ama anai - rekao sam. - Gotovo sam zaboravio pravila ponaanja. Oruje ne ide uz jelo.536Stol je bio krcat osebujnim jelima koja je teko nai drugdje. U Ila-donu se jelo rukama, a hrana sluila u lupinama od taurorinih glava, kako se ovdje zove sredinji dio taurore koji uva mogo. Velikih posuda nije manjkalo, jer su vastalske taurore bile mnogo vee od onih koje smo vidjeli u Tal-Pilisu u Arkoru.U jednoj takvoj velikoj posudi, koju bih uz gornji rub jedva mogao obuhvatiti rukama, nalazilo se mnogo jo ivih urora. To su bijeli crvi veliine prsta i neto deblji od njega, koji su ivjeli u urmalu i premetali njegov pijesak pa bi on postao ostalom pijesku neslian, laki i sjajniji, hladniji na dodir, jer je bolje odraavao sunev ar, i onaj na kojemu e se skupiti sva vlaga iz gotovo potpuno suhog zraka. Taurore su zato traile urmal u svojim lutanjima i pobirale vlagu i pokoju uroru na tom putu, mada su im toplina i Neurovo svjetlo bili najvaniji za ivot.Druga je posuda napunjena najtanjim granicama taurora, onima tik do vanjskih listova s iglicama, s kojima je kotrljaljka u dodiru s tlom. Bilo je tu i sjeenih debljih granica i grana, strugane obloge taurorinih glava te moga razliite jakosti. Lagani mogo s gornje etvrtine po taloenju krepko je pie i dobar umak za zelenu oblogu taurorinih glava. Drugu etvrtinu moga valja opreznije piti, a jo je bolji umak za zelene dijelove taurora. Treu etvrtinu moga ne piju oni koji bi zadrali istu svijest i odrali uinkovitost u svakodnevnom zanimanju, mada ima ljudi koji su se i na to priuili. Mogo ove gustoe je vrlo djelotvoran lijek i pospjeuje oporavak od gubitka krvi, neishranjenosti i bolesti. On se obino uzima umakanjem tankih granica taurora. Najgui mogo, sam talog, nije za one koji su bez iskustva u uzimanju moga. Znalci ga uzimaju na nain na koji se uzima trea etvrtina taloga, obino prije velikih tjelesnih napora i prije borbe.U posebnoj je zdjeli bio pijesak urmala preraen urorama. U njemu je uvijek bilo jo sitnijih, okom jedva zamjetljivih ivotinjica koje su se drale povrine zrnaca pijeska. Ur-tehagat smo ih zvali u Ilado-nu, a nigdje drugdje nisam za njih uo. Ljudi su ih jeli na nain da su pijesak urmala stavljali u usta izmeu usana i zubi, a onda usisavali kroz zube ono to je moglo proi. Pri tome nije smetalo pojede li se i neto pijeska. Aram Tar ga je poesto i namjerno uzimao i smatrao ga iznimno ljekovitim.Jedna je stvar nauiti se na vastalska jela od poetka, a druga doi pred njih s nekim drugim navikama u prehrani. Vidio sam kako se Rea537svladava i posee za urorom. Stavila ju je u usta ulaui u to krajnji napor volje. Trebat e joj nekoliko dana privikavanja prije nego to joj to postane obinim i dragim jelom. Ohrabrio sam je smijekom i za nagradu joj dao tankih taurorinih granica u umaku od najlakeg moga.Aram Tar je bio na elu stola, a ja desno od njega. Do mene je bila Rea, a do nje Niva Moros. Lijevo od moga pooima zasjeli su drugi odlinici Ozdora, od kojih sam veinu dobro poznavao. Poneki od njih bio je novi u Aramovoj zajednici jer je preao iz Agdora, bilo da je razmijenjen ili je zarobljen. ene su sjedile meu mukarcima, ravnopravne, ali nisu bile onoliko napadne i razgoliene kakve su znale biti u Linesu. Iladonska je zajednica bila zajednica lovaca na taurore, radnika u peinama iz kojih se dobivalo neto rude i topilo u kovinu, te tkalaca i upredaa abrama. U njoj nije bilo drva ni poljodjelstva, nije bilo uzgoja ivotinja ni mnogo ega drugog to je meu Linitima osnova njihova preivljavanja.Sasluao sam uenja drugih o tome kako sam se iz Vastala izvukao i ponovo u njega vratio. Zadovoljio sam njihovu najveu znatielju o tome gdje su, kakvi su i kako ive drugi ljudi, ali sam odbio govoriti o podrobnostima prije no to sve ispriam Aramu Taru.Jelo smo ubrzo priveli kraju. Niva i Rea su se udubile u povjerljiv razgovor, gotovo apui jedna drugoj u uho. Aram je samo malo zadi-gao obrve, a ja sam to shvatio kao znak da je vrijeme da se nas dvojica izdvojimo. Ustao je, a ja sam ga slijedio. Poveo me je dublje u Iladon, prema junoj hridi Ogistala i Kirmoru.Hodali smo neko vrijeme utke jedan kraj drugoga.- Ti si namjerno ovdje doao - konano je rekao. - Da bih razumio tvoje razloge, treba mi ispriati sve, od naeg rastanka nadalje.Poeo sam s probojem iz Vastala. O tome kako sam se borio za preivljavanje, liui rosu s povrine urmala i lovei urore i taurore, o bjesomunim vjetrovima koji su me mnogo puta umalo zatrpali pijeskom, otpuhali u urmal ili razbili o stijenje, o najveem urmalu i najveim taurorama koje sam ikada vidio, o mjestu gdje se Ogistal i Urgistal pribliavaju do dogleda, o oajnikom nainu na koji sam se odluio i tuda probio, o kraju Vastala i pustoi iza njega.Hodali smo za to vrijeme i zastajali dok sam objanjavao potankosti. On je pozorno sluao i prekidao bi me samo kada neto nisam dore-kao. Pripovijedao sam mu potom o svom prodoru na jug i zapad, preko538Ara ton - Knjiga treabeivotne pustinje za koju sam mnogo kasnije saznao da su je ljudi na zemljovidima upisali pod imenom Mokos. Ispriao sam mu kako sam, unato svemu, doao do gorja Sarus i o nainu, iza svake vjerojatnosti, na koji sam se probio do rijeke Gul na istonoj granici Sit-Gulasa, Zemalja smrti, a potom i do visokih vrhova Gulkora i divlje rijeke Angul. Rekao sam mu o neljudima i to mi se dogodilo u njihovoj zemlji. O njima je i on neto znao od svojih starijih dok je sam bio dijete.Nastavio sam sa svojom priom o probijanju kroz Zemlje smrti i nalaenju prvih tragova bia moje vrste: ruevinama Vetela, najvee ikad sazidane utvrde na svijetu. Potom sam mu rekao kako sam otkrio tajnu vodopada Bator i preao u Zemlje izobilja gdje sam naiao na prve ljude. Ispriao sam mu o ljudima i njihovim zajednicama, o gradovima i podjelama u Linitskim zemljama. Rekao sam i o Titanu, o Nandoru i Korimoru gdje sam radio kod Ordara Olimana. Potom sam preao na svoj put u Andor, na susret s Reom Renon, zasjedu u 'Ingaru Lines a' i bijeg iz Itagira. Ispriao sam mu cijeli svoj teki put Linesom, za kojeg sam spoznao tko sam, iskricu po iskricu.Doao sam i do Urgul-Olgija i konane samospoznaje, jo bez poblieg odreenja i smisla. Nije me ni tada prekinuo, ali mome oku nije promakla izrazita usredotoenost i udubljenost u ono to sam govorio. Proao je zasigurno zat i pol, a moda i vie od puna dva dok nisam doao do naeg dugog leta zifom i, na koncu, njegovim ruenjem u ur-mal, tik pred Kul-Iladonom, Za to smo vrijeme proli ili prostajali cijeli juni zid Ogistala, Kirmor i peine s vodom i doli do Vasdora, naputenih peina nadomak istonoj hridi i Agdoru. Dalje nismo smjeli nastaviti jer je neprijateljsko podruje bilo blizu. Moj pooim je sjeo na pijesak i dugo, dugo nije rekao ni rijei.utio sam i ja, ispranjen priom koju je u potpunosti znala samo Rea, a prijelomne dogaaje jo nekolicina ljudi. Zbog toga sam iz Vas-tala iziao, zbog istog sam se u Vastal vratio, a da ni sam nisam znao to u sada.- Naao sam te pred Kul-Iladonom kada se goor ve dizao - konano je izgovorio moj pooim. - Te je noi neto bilo drugaije od uobiajenog. Prije nego to se goor razmae, tiina je nad Vastalom i u toj tiini Oz-Hagi se potresao, jedanput, pa jo jedanput, i poslije toga nekoliko puta slabije. Nije to osobito udno, jer su se Ogistal i Oz-Hagi tresli i ranije, ali je udno bilo to to nitko u Agdoru toga nije upamtio.539Zakljuio sam, ma kako to udno ili slabo vjerojatno bilo, da se tresao samo Oz-Hagi, a ne cijeli Ogistal.Aram Tar je govorio tiho i vrlo zaokupljeno, vaui i paljivo slaui reenicu po reenicu, kao da ih pribavlja iz tog prolog vremena od prije est godina.- Kada sam poao istraiti to se dogodilo, naiao sam na tebe kraj krajnjeg grebena Oz-Hagija pred Kul-Iladonom. Leao si na pijesku, nesvjestan sebe i svoje okoline. Goor je ve puhao tako estoko da je svako izlaenje iz zaklona moglo biti kobno. Bio je mrak, a i da nije, tragova ne bi bilo. Uprtio sam te na lea i doveo u Ozdor.Sutradan sam iziao u Vastal prije nego to se razmahao neur. Poao sam uz sjevernu hrid Oz-Hagija na zapad. Oko sto koraka od mjesta na kojem sam te naao neto je bilo drugaije. Mi dobro poznajemo taj kraj gdje je urmal najblii Ogistalu, jer tamo lovimo taurore i traimo urore. Nikada ne obraamo posebnu pozornost na stijene, ali prolazimo kraj njih iz dana u dan pa nam se njihovi ocrti, izboine i uvuena mjesta s vremenom usijecaju u sjeanje. Gotovo bih se bio zakleo da se na tom mjestu neto promijenilo.Kao da su se obrisi strmih stijena promijenili. inilo se daje udubina na mjestu gdje bih oekivao izboinu, ili obrnuto. Nisam mogao sa sobom raistiti u emu je promjena, ali sam nju samu zapazio. To nije trebalo biti udno ako se povee s potresom koji smo osjetili prethodne veeri. Ali na tlu, uz Oz-Hagi nije bilo odlomljenog kamenja, niti je bilo novih pukotina ili razlike u boji stijena. Zakleo bih se da je ta promjena bila u vezi s potresom prethodnog dana, ali prirodu te veze nisam mogao dokuiti. Do ovog trenutka dok mi nisi ispriao ono to si imao, nisam se nikad usuivao to povezivati s tvojim pojavljivanjem. Sada znam da je to u najuoj vezi.Veina ljudi nikada nije uoila razliku u pruanju hridi na tome mjestu. Neki su je zamijetili, ak ako im ja nisam to nametao. Niva Mo-ros je to zapazila, neki od mojih uenika isto tako. Ne znam to trai, ali ako je to ovdje, u Iladonu, to je prvo mjesto koje bih ja pretraio.I sam sam to uinio. Proao sam kraj tih hridi stotinama puta i pomno ih ispipao, od tla do iznad moje glave. Nita neobinog nisam zapazio, nikakvu razliku u boji, izgledu ili grai kamena. Otukao sam uzorke stijena s razliitih mjesta, ali sam na koncu ostavio ta istraivanja.540- Kako ocjenjuje moje prisjeanje da sam Kinel, a to ime nai ljudi povezuju sa zvijezdama i bogovima? - nisam odolio a da ne upitam.- udo se u stvarnosti uvijek skriva iza neznanja i nepoznavanja uzroka i razvoja. Naa je povijest zapisana od strane onih koji su je slabo razumjeli, ili namjerno izokrenuli, a ovdje u Iladonu je i dodatno zaboravljena. Rei u ti da sam u tebe zamjeivao udne stvari cijelo vrijeme. Tvoje tijelo nije imalo oiljaka, a danas je takvo to teko nai i u ene. Tvoji zubi su bili savreno zdravi i svi na broju. Ti si ovladao dil-indulskim umijeem u tako kratkom vremenu da nisam ni najmanje sumnjao da si dil-indul bio i ranije. Tvoje upravljanje dahom i dubina poniranja otkrili su mi da iza toga stoji puno godina upornog vjebanja.Tvoje uoavanje bitnog, lakoa odluivanja, usredotoenost, slojevita nazonost u ovom trenutku ovdje i tamo iza, u bezvremenosti, tvoje pokretanje u skladu s dahom i djelovanje ukorak sa zedom toliko su bili napredni za ostale kojima sam bio uitelj da si im i ti to mogao biti. Kod nikoga drugoga nisam vidio toliko uravnoteene primjene snage, brzine i okreta u borbi maem, koja moe proizii samo iz nesvjesnog. Da, naprezao sam sve svoje umne snage i povlaio se k onima podumnima ne bih li dokuio odakle si i kako stigao, i tko si jednom bio. ini se da e odgovor na to pitanje biti jo zaudniji no to sam ja ikad mogao pretpostaviti.Nisam odgovorio svome pooimu i uitelju na ove rijei. One su doticale poznati out u meni, strepnju i enju od koje mi je nutrina znala zadrhtati, a marci prostrujati leima. Jesam li zaista bio samo nekoliko stotina kala daleko od razrjeenja svih dvojbi i muka? Hou li ve sutra, a to moe biti jo i danas - doista, zato ne sada, sljedei zat? - biti najzad ono to jesam i toga svjestan? Hou li vratiti u sebe svoje.duevno teite i pomiriti se sa svijetom kakav jest, prestati lutati i boriti se, traiti negdje drugdje ono to mi nedostaje? Trebalo mi je sve moje umijee svladavanja da bih i dalje ostao mirno sjediti na pijesku Urdura ispred peina Vas-dora i da bih zadrao usredotoen]e na Arama Tara i na razgovor.Sjedili smo dugo na tom mjestu, u tiini i okrenuti sebi, u tom lelu-javom dodiru sa svojom nutrinom, ali ne naputajui svijeu vezu s prirodnim okoljem oko nas. Moda je to trajalo etvrt zata, moda i pola zata, a onda je Aram pogledao ulijevo i nastavio gledati u tom smjeru. Okrenuo sam i ja glavu na tu stranu.Trojica ljudi dolazili su iz smjera Kirmora, pa su mogli biti samo Ozdorani. Uskoro su se pribliili, pa sam mogao prepoznati Dana541Orana i jo dvojicu iz njegova drutva. Jesu li se sluajno nali ovdje, ili su nas traili?- Bit e neprilika - rekao je mirno Aram vraajui pogled pred sebe.Koliko su nam tete mogla nanijeti ova trojica? Ne bih ih se osobito bojao ni da sam sam, a s ininom na mojoj strani drao sam ih potpuno bezopasnima. Razumio sam, meutim, Arama Tara. On nije elio izgreda, niti bilo to to bi otealo njegove naume, ili ga prisililo uporabiti silu protiv napasnika.Trojica su se zaustavila na desetak kala s Aramove strane, a da im ni on ni ja nismo pridali nikakve panje. Onda je Dan Oran priao jo blie.- Ti si me juer ponizio pred svima! - viknuo je na Arama. - Drugi te se boje da bi prosvjedovali, ali ja ne. Svi znaju da sam u pravu! Svi bi oni napali Agdor da se ne boje tebe!Pogledao sam goropadnika. On je bio potpuno izvan sebe, najvjerojatnije pod utjecajem moga, kada se usuivao ovako govoriti Aramu Taru. Inin ga nije ni pogledao, kao da nije bio svjestan njegove nazonosti. Dan je bio krupan i snaan ovjek i po tome bih ga mogao usporediti s Garom Ragarom, ali s time nije mogao proi ni kod mene ni kod Arama. Gotovo sam ga otpisao kao pijanu ludu, a onda sam zapazio neto to me uznemirilo i dovelo u pitanje ove odnose.On se uprtio mojim igasom kojeg sam ja ostavio pred Ozdorom i nosio moje maeve, Tara i Titana. Jesam li neoprezno ostavio ubojito oruje nadohvat bezumniku? Aram i ja smo ostali goloruki naspram britkog galigalskog elika.- Jesi li me uo, starce? - vrisnuo je Dan razjaren Aramovom utnjom. - Dostaje bilo tvojih gluposti! Ja u voditi Ozdor!- to bi ti uinio bolje da si na mom mjestu? - upitao je vrlo sabrano Aram otupljujui za trenutak Danov gnjev.- Pobio bih cijeli Agdor! Sve njih! Sve! I tebe s njima!Dan se vie nije suzdravao. Znao sam za njegovu nezgodnu narav i vruu glavu, ali ovaj sam nasrtaj mogao protumaiti samo neumjerenim uivanjem moga, unato povrijeenom samoljublju i neslaganju sa svojim starjeinom.Aram gaje sada pogledao u oi.- Iz smrti nema povratka, ani - rekao je blago.-1 ne treba ga biti! - estoko je uzvratio Dan. - Ja u voditi Ozdor!542Sa zlokobnim slabim struganjem izletio je iz toka Tar, moj ma kojeg sam nazvao po svome uitelju. Dan je drao desnicu nisko, pa je ukoso podignuti ma bio vrkom u razini njegovih oiju.- Nee biti nikakvih varki ovaj put - promuklo je rekao Dan primiui se za korak. - Ja vodim ovu igru.Aram se podigao s pijeska bez pomoi ruku, ravnomjerno i polako, kao da izrasta iz njega. Dan je, ako nije bio vii, zasigurno bio tei od njega. Dugi ma u ruci naoko je bio nenadoknadiva Danova prednost. Htio sam i ja stati uz Arama, moda i uplaiti time Dana, ali me je inin zaustavio rukom.- Ovo u ja srediti, ani.Potom se obratio zajapurenom protivniku.- Vrati to oruje njegovu vlasniku - rekao je strogo i ispruio ruku.U tom je trenutku Dan udario. Vidio sam da e to uiniti u njegovim oima, vidio je to Aram Tar jo bolje od mene. Dugi ma se digao na udarac i odmah potom poletio nanie k Aramovoj glavi. Inin nije ustuknuo. Ono to sam ja vidio, a nitko nije bio blii da bi vidio bolje, bio je brzi pokret Aramove desne ruke kojom je zamahnuo prema mau, njen sraz sa smrtonosnom otricom i poluokret ulijevo dok je otri elik otklonjen ustranu.Razumio sam to se zbilo, ako i nisam sve mogao zapaziti. Moj je pooim golim dlanom presreo ma i, uskladivi brzinu ruke s njegovim kretanjem, odgurnuo ga upiranjem o plonu stranu maa. Znao sam koliko je Aram brz, ali ovakvo neto nikada nisam vidio, niti smatrao moguim.Dan se jo vie iznenadio. Jamano je ipak povjerovao da je prvi put promaio sluajno, pa je zamahnuo jo jednom. Bio je to vodoravni rez u visini prsiju ili vrata, na koji se Aram jednostavno sagnuo i ponovo uspravio ne mijenjajui mjesto. Sljedei je udarac ponovo doao odozgo i poneto ukoso, a inin ga je ponovo skrenuo golim dlanom desne ruke, okreui se zbog toga ulijevo. Ma je jo jednom odgurnut u prazno i prema tlu. Onda je inin uzvratio tolikom brzinom da se sve slabo dalo razabrati.U jednom je trenutku Dan bio povuen svojim neuspjelim udarcem prema Aramu, a moj uitelj bio okrenut njemu bokom i leima, odbacujui njegov ma. U sljedeem je Aram pokrenuo svoju lijevu ruku, a odmah zatim je Dan odbaen nazad najmanje za korak i oboren na pijesak.543Kao da gaje grom pogodio i sa zemljom sastavio! Inin gaje izravno pogodio u elo donjim dijelom lijevog dlana iz punog zamaha.Dan se uspio pridii tek iz drugog pokuaja. Nije mu vie bilo do borbe, ve je nagnuo u bijeg. Jo je jednom Aram skoio k njemu i svojim nogama podapeo njegove. Ovaj se put Dan naao licem u pijesku. Aram Tar je stao pred njega i nad njim, ekajui da se pridigne.Konano je Dan bio opet na nogama, jo uvijek s mojim maem u ruci i drugim na leima. Bio je, meutim, daleko od pomisli da ih uporabi. Kao roditelj pred nepoudnim djearcem stajao je Aram pred ubogim i ponienim Danom.- Ostavi ovdje ono to nije tvoje - rekao je inin.Dan nije imao snage podii pogled. Nije se usudio dignuti ma koji je drao u desnici, ve gaje spustio na tlo. Odrijeio je igas na prsima i pustio ga da padne na pijesak.- Idi - jo mu se jednom obratio inin.Pokunjeno je Dan Oran okrenuo lea Aramu i poao nazad. Nakon nekog vremena je potrao, elei se to prije udaljiti s mjesta ponienja. Njegovi su istomiljenici bili ve daleko, pobjegavi im su vidjeli u to e se izvri sukob pred vasdorskim peinama.- Radije bih da sam to razrijeio mirnim putem - rekao mi je inin pruajui mi moj igas. Spazio sam trag krvi na njegovu dlanu i zadrao njegovu ruku u svojoj. Ma mu je najednom mjestu zarezao dlan, ali je rana bila mala i bezopasna.- To je od prvog udarca. Starim, ani, i nisam brz kao to sam bio.Promotrio sam svoga uitelja. Njegova je kratka kosa bila proarana sjedinama, a lice na dijelovima izborano, ali ponosito uspravljena pojava i lakoa s kojom se drao i kretao bili su daleko od naznaka starosti. Dvojim daje itko od Iladonjana, ukljuujui sve dil-indule stasale pod Aramovom rukom, ukljuujui tu i mene samoga, mogao uzvratiti tako brzo i tono na potegnuti ma i otkloniti njegovu otricu upiranjem u bonu stranu.- Poimo nazad - rekao je dok sam ja spajao remenje igasa na prsima.Urdur se dobro zagrijao, a u iladonskoj zaklonici nije bilo hladno ni zimi. Ponekad se, za studeni, Kirmor zaledio, ee gore uz hridinu nego pri dnu, a ponekad su ljudi trebali razbijati led u peini da bi doli do vode. Ljeti bi se, pak, pijesak Urdura uario od vruine, a zrak nad544njim titrao stvarajui privid maglice nad tlom koja se u dogledu mogla zamijeniti za vodu. Tada se utoite nalazilo u peinama i popodnevnoj sjeni Oz-Hagija.Ljudska se zajednica ustalila u Iladonu. Nitko od sada ivuih nije znao za svijet izvan Iladona i Vastala. Svi su oni bili roeni u ovom zaklonu udubljenom u strmim hridima Ogistala. Kad bih pogledao navie, kao to sam to nebrojeno puta inio dok sam ovdje ivio, vidio bih samo okomite stijene, isturene grebene, istake i udubljenja koji su strali u nebo. Na je zif nadletio Oz-Hagi dok smo dolazili, ali je to bilo na tolikoj visini da nam ni ataka! dugi Urdur nije bio dovoljan za sputanje, ve sam izletio kroz Kul-Iladon u ve jaki neur. Odakle ljudi u Iladonu? Je li Aram znao vie o tome no to mi je dosad rekao?Sustigao sam ga dok je on odmjereno koraao na zapad, ka Kirmo-ru, rubom sjene koju je bacala juna strana.- to se dogodilo daje ljudi manje u Iladonu nego kad sam ja otiao?-upitao sam.- Priroda - rekao je gledajui prema visokim stijenama Oz-Hagija, nakon to je odutio nekoliko trenutaka. - Ima li nas vie od dvjesto pedeset, poinju nevolje. Urmal se izlovljava i sve je tanji. Taurore onda nalaze neke druge puteve i manje ih je. Slijedi glad, pa sporenja i sukobi. U krvoproliima strada odreeni broj ljudi, pa se tako ravnovjesje opet uspostavi. Prolazili smo kroz nekoliko takvih dolova, upravo smo izili iz jednog. Ne smijemo sebi dopustiti slobodan prirast. Ja nemam svoje vlastite djece. Zato je nae udoree strogo, a svaka ena vezana uz samo jednog mukarca. Uzima li redovito pijesak urmala, gotovo e svaka ena ostati neplodna.- Djecu nisam ni zamijetio.- Hakar i ja smo raspravljali o tome. Namjera nam je upravljati priratajem. Mislimo daje to bolje no da glad i sukobi dovode stvari u ravnovjesje. Ovog su trenutka samo dvije ene trudne, a od prole zime roeno je tek jedno dijete. Godinu prije toga troje djece. Zato nae stanovnitvo opada, ali je urmal bogat, a taurore se rado kotrljaju kraj Kul--Iladona.- Zar je oduvijek bilo dvjesto ljudi u Iladonu? to se uope zna o tome odakle ti ljudi potjeu i kako su pristigli?- I sam sam traio te odgovore. Zna da imamo nekoliko knjiga, dvije od njih na Prvom jeziku, koje govore o taurorama i mogu. Sve sam545to proitao. Dobro se sjeam to su govorili nai stari dok sam bio dijete. Stariji od njih jo su se sjeali dolaska, ili onoga to im je o tom dolasku netko jo stariji rekao. Otprilike znam to se dogodilo.Nikada prije nisam se uistinu zanimao za taj predmet, a moj poo-im nije sam zapoinjao takve razgovore.- Nai su preci doli zifovima preko Ogistala - nastavio je Aram. -Doli su traiti mogo za kojeg su uli iz knjiga o kojima sam ti govorio. To su knjige iz Prvog razdoblja u kojima se taurore i mogo opisuju kao velike dragocjenosti, a kae se da ih u Vastalu ima u izobilju. Oni su doli traei bogatstvo i ostali zauvijek u Vastalu. To je moglo biti prije osamdeset do sto godina.Ostali su uhvaeni na isti nain kao Rea i ja prije nekoliko zata. Inin je na mjestu gdje se pred nama ukazao Kirmor skrenuo nadesno, sijekui krajnji jugozapadni rukavac Urdura i upuujui se ravno k Ozdoru.- Zacijelo nisu bili jedini koje je uhvatila groznica za mogom. Oni koji se nisu dohvatili zaklona u Vastalu, brzo su propadali. Oni kojima je nedostajala voda, umirali su sporije. Oni koji su se dokopali Iladona, mogli su preivjeti.Zakljuio sam da ih je bilo dvije skupine i da su se posvadili u samom poetku. Ta se svaa izrodila u dananje podjele, a pogodnost da je meu njima bilo i ena omoguila je sljedee narataje. Njih je u poetku bilo najvjerojatnije desetak, moda petnaest, ali su doli s drugaijim poimanjem udorea, onakvim kakvog si mi opisao da vlada u linitskim gradovima.Zaustavio sam se za trenutak prisiljavajui i Arama Tara da zastane.- to ako pronaemo nain da se Iladonjani vrate u naseljene zemlje na zapadu? - upitao sam ni sam ne znajui odakle mi to. - Bi li oni bili voljni otii? Ili bi ostali?Inin je dugo gledao u mene kao da teko poima znaenje onoga to sam rekao.- Ne znam - odgovorio je. - Ako se i kada ukae takva mogunost, govorit emo o tome.utke smo se vratili u Ozdor. Tamo je bilo mirno, a ljudi zabavljeni svojim uobiajenim poslovima. Niva i Rea su bile same za kamenim stolom i razgovarale, kao kad smo ih i ostavili.- Dire, moj Dire! - viknula je Niva kada sam priao. - Sve znam o tebi! Uvijek sam znala da e biti neto veliko i ti me nisi iznevjerio!546Reci mi, bismo li te trebali oslovljavati drugaije? Slaem se s Reom da nas nitko nije nauio ophoenju s bogovima. Nasmijao sam se.- Bogovi trae da im se prilazi kao ljudima. Ljudi ponekad trae da ih se smatra bogovima. Mislim daje razlika meu njima mnogo manja nego to se misli.-Zvijezde Kinelove... Nemoj to rei! Onaj koji je doao sa zvijezda i bio ovdje prije tisuu godina zasigurno nije od iste vrste kao Aram, Rea i ja.- Niva anai, i tebe i mene je inin nauio da ima pitanja na koja ne vrijedi odgovarati. Ljudi se esto najvie trude upravo oko njih. Rei sam to vie puta rekao. Smijeno je svako objanjenje koje ja ili netko drugi pokua izmisliti, pa sam seja okanio jalova posla. Ustvrdi li se na koncu da sam uistinu bog, onda emo razgovarati o tome to to znai i kakvim se zakonima bogovi pokoravaju, a za koje ne mare. Ispadne li sve obinom stvari, objasnit e se i odakle mi ime Kinelovo i kakve to ima veze s predanjima u koja svi mi vjerujemo.- Ne ljuti se, Dir ani. Bog ili ne, kod svoje si Nive uvijek dobrodoao. Zagrlio sam dragu enu.- Mogu li se ja ljutiti na onu koja me je nauila jesti, hodati i govoriti, Niva anai? Boja majka i sama mora biti boica, zar ne?- Vidjet emo sutra u to e se sve izvri. Prvi put u svom ivotu osjeam da sutra nee biti dan kao i svaki drugi, kao svi oni koje sam do sada preivjela.- Samo je jedna no do tada.- Kada je o noi rije... Hoe li spavati na mjestu gdje si to uobi-avao i ranije? Prostrijet u tamo za tebe i Reu...- Da, spavat emo vani. A do noi... Ako je neur donekle popustio, pokazat u Rei urmal i taurore.Doista smo Rea i ja ostali sami, jer se Niva izgubila svojim poslom, a Aram Tar poao na novi sastanak s Hakarom Irgalom. Poveo sam je izvan Iladona, u Vastal kojim je jo huao vjetar i nosio pijesak, ali to vie nije bilo nesnosno kao prije.- Neur pada... - rekao sam. - Neur je dnevni vjetar u Vastalu, ne samo sunce na nebu.Rea se slabo osmjehnula, ali kao da nije bila usredotoena na ono o emu sam joj govorio. Pokazao sam joj Neur na zapadu, krvavo crven547iza oblaka pijeska, kakav nikada nije na bilo kojem drugom mjestu. Onda sam je odveo do urmala. On je ovdje bio irok preko deset kala i nitko ga na ovom mjestu ne bi mogao prijei. Svojedobno sam prelazio urmal na drugim mjestima, ali to je uvijek bila opasna pustolovina.- Pogledaj kako se cakli povrina urmala - pokazao sam Rei. - Pijesak se na njoj ne moe zadrati i klie u stranu ili propada na dno. Stavi li svoj prst u urmal - ovako - osjetit e kako lako propada. Zadri li ga tako, moe ti se dogoditi da osjeti lagano cupkanje i potezanje. To su urore koje se obavijaju oko tvoga prsta. Izvue li ga naglo, moe izvaditi i uroru. Tako se one love.- Pravilo broj jedan, Rea anai - nastavio sam. - Kad si god blizu urmala, mora gledati na zapad. Odatle dolaze taurore. Opasnije su od terona i ilbova. Pogledaj tamo... Jo su daleko... Dolaze, najmanje dvije.Povukao sam Reu od urmala, a ona je pola za mnom bez pravog ara i sudjelovanja. Neto ju je pritiskalo, a nije se odluila govoriti o tome.Tri velike taurore kotrljale su se prema nama. Bile su doline predstavnice vastalske vrste, zelena brda to se valjaju urmalom i svojim vrhovima doseu skoro dvije moje visine. Ve sam uo njihov osebujni zvuk, mjeavinu treperenja mnogobrojnog lia na vjetru i prevrtanja sipkog pijeska urmala, jer taurora uvijek prevre urmal, dublje, ako je vjetar jai da bi se usporila i plie, ako je vjetar slab. Pri tome stradaju neke od njenih granica pa se njima hrane urore, ali i urore, ako ih dohvati list s bodljama.Tri su taurore protutnjale kraj nas poput plahih omrona, dvije od njih gotovo usporedo, a um trepueg lia i presipavanja pijeska porastao je u tropot. Ni opor gartara ne bi ostavio jai dojam.Uskoro je dan poeo zamirati. Sada je bilo vrijeme za lovce na taurore, prije nego to se digne goor, noni vjetar, i jo jednom pokrije predio briuim pijeskom to zasipa stijene Ogistala i brusi ih kako bi bile jo okomitije i nesavladivije.Na koncu sam poveo Reu nazad u Iladon, donekle razoaran njenom povuenou i time stoje se nita to samjoj pokazao nije osobito dojmilo. Shvatio sam daje tome morao postojati razlog i da e mi njega ona sama rei kada tako odlui. Uhvatio sam je jednom gdje grize donju usnicu i iskrivljuje lice kao da trpi nekakvu bol, ali kada sam je o tome pitao, odvratila je da je sve u redu. Potom se, dok smo se vraali548Mi) mjestu. leset kala i m prelazio ivina.iRei.-Pi-da na dno. opada. Za-|e i poteza-i ga naglo,_ vi blizuj su odjvije.^ravogoriti o. joline m i svojim rv osebujni prevrtanja lije. ako je te stradaju ako ih do-l d\ije od eska pora-*cc na tau-im pokrije ih kako biaran nje-ijc osobito t mi njega gdje grize k sam je o se vraaliuz Oz-Hagi, a mrak ve bio skoro potpun, ona odjednom ispriala i pohitala k stijenama. Kada sam doao do nje, ona je jo uvijek teko disala, ali je opet opovrgla da ima bilo kakvih tekoa.Svoje smo leajeve s pokrivaima od abrama nali izdvojene pod stijenom Oz-Hagija. Rea je i dalje bila utljiva i povuena, neuobiajeno rastresena i nerazgovorljiva. Predosjeao sam daje to stoga stoje znala to predstoji, jer je bila svjesna da u ja sutra uiniti neto da bih vratio svoje sjeanje - neto to ni ja sam nisam znao to je - a da bi to neto moglo zapeatiti nae prijateljevanje. Iako sam to predosjeao, podrazumijevao sam da e ona tome prii drugaije, da e mi eljeti biti to bliom, a ne daljom.Nisam htio naruavati samou za kojom je osjeala potrebu. Nisam ni vjerovao da mi sutranji dan moe donijeti toliku promjenu da bih okrenuo Rei lea. On me je svejedno zaokupljao, pa sam rado ostajao sa svojim mislima. Razmiljao sam o onome to mi je rekao Aram Tar i dvojio u smisao svega toga. to bih, meutim, mogao uiniti do otii do toga mjesta i... to onda? Nisam mogao izgovoriti arobnu rije nakon koje e me pogoditi svijetla zraka s neba i vratiti mi sjeanje, jer ako sam takvu aroliju ikad i znao, i nju samu sam zaboravio.Legao sam na svoj leaj i nosnicama upio poznati i dragi miris abrama, vonj iscijeenih stabljika taurora koji je blago podsjeao na mogo. Taj mi je out nedostajao godinama, neto to se moglo usporediti s povratkom doma.Doma... Je li Iladon moj dom? Uistinu me je radovalo biti opet tu, to vidim inina i Nivu, ali... Ako sutra ne uspijem u udu zbog kojega sam ovdje doao, ako ne otkrijem taj nain, za me jednako nezamisliv i udesan sada kao i sve prolo vrijeme, kojim bih sebi vratio sjeanje, u to sam se onda uvalio? Ponovo sam u Vastalu, opet bespomoan i beznadno daleko od sveg naseljenog svijeta.Teko bih to podnio. Zar mi je opet probijati se iz Meustijenja, kao to sam to uinio prvi put kada sam samo sluajno ostao iv? S kakvim sam pravom dovukao ovdje i Reu i zatoio je? Kako sam se to ja, na koncu, dao zavarati vjerovanjem da e mi vraeno sjeanje dati i nekakve nadnaravne moi kojima u lako izii iz Vastala? Zar sam se toliko dao zaslijepiti Reinim matanjima da sam i sam povjerovao u uda? Ja bih ovdje doao u svakom sluaju, i bez razmiljanja bih rtvovao cijeli svijet i zauvijek ostao u Vastalu samo da bih vratio sjeanje na549svoj proli ivot. Nisam to, meutim, smio napraviti Rei, mladoj i prelijepoj, bogatoj i u punoj ivotnoj snazi.Volio sam ovaj miris i blage noi Iladona, volio sam Arama i Nivu, ali me sve to nije ispunjavalo onoliko koliko mi se inilo da ispunjava pravi dom. Hou li se sutra tome pribliiti?Nisam mogao zaspati, a ni Rea nije jo bila na leaju. Nada mnom se prostirao Kinelov dom, velianstven kako to samo moe biti u Ilado-nu. Zar se moe dogoditi da u mu i ja biti blii sutra?Uzvieni mir nonog neba me je preplavio. Opet sam prepoznao zvijezde, a Kinelov dom nije vie bio neitak kao u Tartasu. Prepoznao sam Dil-Daul visoko nad glavom, neto su nie Zei-Tai lijevo i Barabar desno. Posve desno otkrio sam Uragu, a Turgor je bio tik nad mranim obrisom Oz-Hagija. Ismerol i Ismerolov trokut nisam mogao vidjeti od stijena. Odavde mi je ostao nevidljiv i Urgdaul, koji ukazuje na priblian smjer sjevera.Svi su smrtnici nitavni pred zvijezdama. lola Alidad, mona inga-ra u Tartasu, priznala je to na krovu Odora, one noi kada me je izvela sa zabave u vrtovima svoje palae, neto prije nego to je ubijena. Smrtnici... A bogovi?Toliko sam zastranio mislima da nisam odmah razabrao mranu sjenu to se nadvila nada me. Samo trenutak sam krzmao trebam li se zatititi od pridolice, a onda sam razabrao dragi lik. Rea se spustila na mene pokrivajui me svojim tijelom.- Ovo ti je posljednja no sa mnom, sine zvijezda - rekla je tiho. Nisam odgovorio. Poljubila me je njeno i predano, a potom ugrizla za donju usnu.- To je loa vijest. Imam i dobru.Vratio sam joj poljubac. Teko je zamisliti nastan bogova koji bi bio privlaniji od pijeska Iladona s njom na njemu.- Ako te sutra i vidim - nastavila je - nai e odnosi biti promijenjeni. Mi neemo biti ljubavnici. Nikad vie.Reeno je to mirno i sabrano, hrabro i s razumijevanjem posljedica.- Zar se ne boji suprotnoga, da smo osueni jedno na drugo u ovoj pustoi i to zauvijek?Zanijekala je glavom to sam osjetio, jer je pri tome oeala svoje usne o moje.550- Znam to e se dogoditi... Ti e otii... Iskrast e se dok e svi drugi spavati. Neu te tavljati ni pratiti, jer tako mora biti... Potom e se uti tutnjava. Oz-Hagi i Ogistal e se zatresti... A ti e opet biti bog.- Kao kada si se pojavio - nastavila je. - Niva mi je rekla...Opet sam odutio. Zagrlio sam je oko lea. Poljubila me je jo jednom, dugo i predano.- Ovo to sam bila s tobom... dostaje za vie no jedan ivot. Smrtnica ne smije traiti vie.Sada sam ja pokrio njene usnice svojima.- A dobra vijest? - upitao sam kada sam doao do daha.- To... - ivnula je. - Sumnjala sam ve nekoliko dana, ali od danas sam sigurna...ekao sam. Ona je zastala, poljubila me i nasmijala se.- Nosim tvoje dijete, Dir ani!Trgnuo sam se kao oparen. Ima li uda u tome? Djeca se upravo na taj nain prave, prisnou odraslih mukaraca i ena. Zato o takvoj mogunosti nikad do sada nisam razmiljao?- Zar se ne veseli, Dir ani, dragi?Veselim li se? Znam to dijete znai, svugdje i uvijek. Ono je vezivanje, novo vezivanje, a ja se, upravo kao i Rea, strano bojim da naa veza nee imati budunosti. Ne zbog nespojivosti bogova i ljudi, naravno, ali...- Znam o emu ti misli, Dir ani... Misli kako si sputan tim djetetom, misli da nee moi ono to bogovi rade... Moda misli da u oekivati da ostane uz mene...Nijemo sam sluao.- Ne, Dir ani, dragi... Ti e otii... Ali meni e ostati neto tvoje... Neto to u voljetiie od ivota samog... Hvala ti za to, Dir ani...Poloio sam svoje dlanove na tjeme i zatiljak Ree Renon i privukao je k sebi. Najmilije bie ovog svijeta. Kako bih i zastoja nju ostavio? O, zvijezde Kinelove...- Ja sam bogata, Dir ani. Nita nee nedostajati bojem djetetu. Bude li mukarac, zvat u ga Dir, po tebi, jer to nije tvoje pravo ime. Bit e i on dil-indul, jai od ingara i lanih besmrtnika....- Rea, Rea anai...551-Reci, moj Dire...- O, zvijezde Kinelove, koliko te volim, Rea anai!I te je noi Rea Renon pomraila sve zvijezde Kinelova doma, a stanita bogova uinila neprivlanim i dosadnim mjestom. Pa ipak, probudio sam se u gluho doba noi kad je Goor ve bio visoko na nebu i iskrao se iz njena zagrljaja. Dolo je vrijeme da potraim svoju prolost.552Dvadeset sedmo poglavljeOrona i KleaTeki ar Neur krajinom prolijeva dok dvije se vojske nemilice tuku; no tko da mari, oruje dok sijevato se to zbiva na boanskom luku,o nelagodi tko li jo se brinedok krv mu vrije, a bijes vodi ruku?U toj se vrevi hrpimice gine, ljudi tu ljude Gooru sad alju, strah, jar i stega od njih zvijeri ine.Tek jedan od svih ne slui svom kralju; polako jae, gleda u daljinu, zastaje esto ne oznojiv' halju.ini se tako, dok on uz padinu aranom stie k rubu uzvisine, koja pred umom zatvara istinu.Odatle pogled puca spram doline, a uokrug se tu atori steru: ureen okol voa sred tratine.010553Jedan dugi trenutak trebao sam za usredotoenje, od rasplinutih premiljanja o tome to sam izgubio do ohrabrujuih rijei Orone De-grasi. Ona je i juer govorila sa mnom, prije nego to sam otiao Noru Ubanu i rekla mi da e mi danas neto rei. Smetnuo sam to s uma, shrvan svim onim to se u posljednje vrijeme dogodilo.to sad? Ona je polako obila moj stol i naslonila se na njega s prednje strane. Prila je neusiljenim korakom drei se samouvjereno i ozbiljno. Pustio sam joj da se izrazi do kraja.- Cijelu sam veer namijenila tebi. Promijenit emo ovaj otok za neto doista uzbudljivo. Jest emo i razgovarati. Kanim te upoznati s mogunostima koje su ti na raspolaganju. Potom ti odlui.Pogledao sam je s novim zanimanjem. Procijenio sam vjerojatnim da njeno radno vrijeme jo traje i daje sve ovo inila u dosluhu s Norom Ubanom. Nainio bih, meutim, greku, ako bih se ogluio na poruke s druge strane.- No, Urte... zar je teko prihvatiti takav poziv od djevojke? Ja ostavljam svoju ulogu slubenice Uprave ovdje, na pragu ove dvorane i postajem prava ja s one druge strane. Moe me i takvu upoznati, ako eli. Svi oni koji su bili za ovim stolovima do maloprije smatrali bi da im se ivotni san ispunio da sam im ovo predloila.U svoju izuzetnost nisam vjerovao, pa me nije dojmio Oronin izbor. Hvala se ponekad daje iz srca, ee iz uma, a umje mjesto gdje se grade spletke i smiljaju varke. Takvu sam igru mogao za sada prihvatiti.- Otkud ti uvjerenje da i ja nisam o tome matao? - upitao sam naglo. Lice joj se ozarilo.- Hajdemo - rekla je i povukla me za ruku.Morao sam najprije ustati i zaobii stol, a za to je vrijeme ona krenula prema izlazu ljuljajui se u bokovima. Jesam li se varao, ili to nije bio onaj isti hod kojim je pred neko vrijeme izila pred skup? Znao sam, meutim, koliko je tono da je sva istina u oku promatraa. Jesam li morao svemu tome davati vanost?Priekala me je na izlazu.- Mora da ti se Hatorn uinio prilino dosadnim mjestom - rekla je vodei me prema dizalu i postaji na koju smo prispjeli Klea i ja prije, kako to ovdje kau, dva dana. - Suprotno je blie istini. Otoci u kojima je Uprava su doista dosadni, ali Hatorn je za Zemljane mjesto za zabavu. Nigdje se to ne ini istananije nego na Hatornu.554Nisam osjeao potrebu za takvim mjestima, ali ni zazirao od njih. Pretpostavljam da zabava mnogo znai onima koji nisu zadovoljni svojim ivotom onda kada se ne zabavljaju. Ona moe biti vrlo prazna, ma kakvim se bljetavilom i arenom pojavnou zaogrnula. Zabava, naravno, esto podilazi strastima. Prodavai zabave raunaju da se njen potroaStjegovi bojni spram neba se veru, a insuli se meu njima kreu; sred tog se visa, u Valvale smjeru 020Sjevera voe tiskaju i sreu: zbivanja prate suzdrana daha, i dogaaje me' sobom premeu.Burno se javlja priroda im plaha: potresa na as sjenicu im cijelu sad likovanje, sad gr bijesa, straha.Usamljen jaha sjaha na tom dijelu, arana pusti i proe kroz strae, pridrui potom monika se sijelu, 030uz pozdrav kakav propis ve nalae: na koljena se pred ingarom spusti, dok desnu ruku na srce polae.Govorit prvi atamanu pusti: "Da tebe sudba preda me donese negdje, ve znamo, treba da prigusti...Dok ustroj svijeta tu i sad se trese, mi, Iril oni, nas voa aica, ekamo da se dogaanja dese!Ovih je ljudi nova smicalica'', tu savjetnika on pokae mimo, govore ilo, ali mrka lica, 040555nee moi suzdrati. Naao sam u tome slinosti s izazovnim Oroninim hodom. Samo je na meni kako u protumaiti taj hod i koliko u zabave sebi priutiti.Uskoro smo se nali u pauku. Orona je turo rekla naziv otoka, neto kao Bali-Jedan, a Hat je potvrdio odredite. Ona se, zaudo, nije pridruila meni u sjedalu, ve je za trenutak ostala iza mojih lea.- Ovako, sad sam primjerenija mjestu na koje idemo.Orona je sjela lijevo od mene i vezala se za sjedalo, jer je sila privlaenja na postaji slaba, a nakon poetnog ubrzanja po kretanju nestaje. Vozilo je ubrzalo izlijeui iz otoka u kojemu je Uprava i jurnulo k prijenosnoj cijevi u mrkli mrak kroz koji su bljeskala nadzorna svjetla.Svojim novim izgledom Orona je stavila na kunju moje umijee svladavanja. Ona se u tih nekoliko trenutaka koje je proboravila iza mene preobukla, ili strgnula prijanju odjeu koju je nosila iznad ove, ili uinila jednu od drugih arolija koje omoguuju enama, i ne samo njima, mijenjati svoju vanjtinu u svako vrijeme i gotovo na svakom mjestu.Nova odjea Orone Degrasi bila je blago reeno smjela, a od njezina je tijela otkrivala dobar dio. Bila je nekakve zagasito crvene boje kovinskog mutnila i zablijetila bi kada bi se svjetlost od nje odrazila pod odreenim kutom. Svaka pojedinost njene odjee bila je u istoj nijansi, od cipela do vrpce oko ela koja joj je drala sputenu kosu u kojoj su se prelijevale uta i zelena boja.Ramena su joj bila gola, a iznad grudi i ispod pazuha prolazio joj je gornji rub gornjeg dijela odjee. Taj se dio produivao nadolje, sve do iznad pupka, samo gustim i tankim resama koje su se razmicale i ponovo sastavljale na najrazliitije naine. Upravo zato, one su dozvoljavale sagledati da je jedini preostali gornji dio odjee Orone Degrasi ispod tih resa mrea-sta potkoulja oka veliine nokta na palcu, jednako zagasito crvene boje.Donji dio odjee bila joj je suknjica to se pruala od ispod pupka do kuka, a do pola natkoljenice nastavljala jednakim resama. Nije bilo naina da se te rese zadre od sklizanja niz obline nogu dok je pauk ubrzavao, a Orona sjedila, i ne ukazu gaice iste boje.Tijelu Orone Degrasi teko bi naao zamjerke i onaj kojemu je samo to posao. Njezinu naumu tee je bilo dati visoku ocjenu. Bio sam svjestan da su nekakvi ulozi bili u igri ove veeri i da se Orona nee skanjivati uporabiti bilo to da bi za sebe osigurala povoljan ishod. Bit e to zahtjevna veer, inilo se.556- Sada otprilike znam na kakvo mjesto idemo - rekao sam pogledavi je.Nasmijeila se i rukom preuredila nekoliko resa na prsima, kako bi prekrila jednu od bradavica to se nestano probila van.- Ne znam, meutim, koliko sam ja prikladno odjeven - nastavio sam."po kojoj svi mi strahotno gubimo padne li glava tamo dolje moja; pa zato, eto, napeto buljimo...Ne mogu stajat ispred svoga stroja, premda sam ingar i gospodar sviju; aV i to cijedi jednako mi znoja!""Bas to je ono o em' oni sniju ", rei e Tartor ozbiljno sa strane. "Umorstvom jednim sve da nas ubiju!" 050"0 Odraku su prie dobro znane; svi smo mi uli koliko ga ulja ", tu Iv Atagi poletno ustane,"kad je na mjestu gdje se ivot ljulja; nevolja teka mora da ga prati doim se zbilo da dovde baulja.""Moje se ime uz njegovo blati! Kako se dre agme nae vrle i to se zbiva sada nam je znati! 060ete su Juga estoko uprle provaliti kroz hrabre agme nae, dl' one su im sve pute zaprle;ove nas snage njihove ne plae, a to stisnuli nas su u sredini takoer nije neto im se mae...557- Ti si leta i u letakoj odori. Takav si posvuda prikladno odjeven. Malo e mi smetati to se ovuda vrzmaju i oni koji nose takve odore, a Hatorn je najdalje to su letjeli. Nitko nee ni znati da samo ja imam pravog letaa.Letai nedvojbeno imaju ugled na svim naseljenim svjetovima. Ljudi bi se tiskali oko njih i eljeli biti s njima, zbog njihove razliitosti i stranosti. Nije zanimljivo zadovoljavati znatielju drugih i ponavljati uvijek iste stvari. Obino sam se klonio takvih prilika i radije zatajivao da sam leta. Moda u se veeras najbolje prikriti upravo u svojoj odori.- Je li ti aratonistika glavno zanimanje? - upitao sam. Nasmijeila se oholo podiui glavu, ali se ne osvrui na mene.- Moje je glavno zanimanje ivot, Urte - rekla je,samouvjereno. -Aratonistika je dio toga. Studij uvoda u aratonistiku zavrila sam u pola vremena za koje se oekuje da e ga zavriti. itala sam petnaest tisua stranica godinje. Znam o Aratonu vie nego ti, Urte.- Ne dvojim u to. Kako se takav napor i aratonistika uklapaju u cjelinu kakvom je ti vidi? Rekla si ivot, zar ne?- Kao i kod vas, letaa, ivot je za mene ovladavanje. Nastojim ovladati svime u svojoj okolini, ne biti niemu i nikomu podinjena i upravljati okolnostima...- Jesi li se ikada okuala u uilitima za letae?- Ne, Urte. To me ne zanima. Imam letae u porodici. Biti savren i osposobljen upravljati svim okolnostima, a onda trunuti u svemiru, daleko od svega vanoga. To je budalasto, Urte.- Doputam da se moe tako initi. Na to si se ti usredotoila?- Na Upravu. Jednoga dana u biti prva dopredsjednica Uprave za Zemlju. Ali i to je samo jedan kameni u cijeloj slici...- to moe biti vie od dopredsjednice Uprave?- Upravljati, upravljati, upravljati... Svjesna sam da mogu upravljati Upravom, da mogu upravljati mukarcima, da mogu uiniti to god elim od svoga ivota. Ta sloboda mi daje snagu, a snaga novo samopouzdanje i uvjerenost o vrijednosti. Misli li da sam tjelesno slaba? Ne bih ti savjetovala koristiti silu sa mnom.- Uvjeravam te da nisam na to ni pomiljao. Biti visoko u Upravi, meutim, zahtijeva mnogo umjenosti u ophoenju s ljudima i pregovarakog umijea. Vie, rekao bih, no to ga ima Nor Uban.558fcno odjeven. fcve odore, a tk> ja imamsvjetovima. "ve razlii-imgih i po-!ika i radije iu upravo una mene. Kjvjereno. -i sam u pola tnaest tisuaiapaju u cjeloj im ovla-ena i uprav-Biti savren u svemiru, L'prave za_.. uprav -::..-.: to godmo samopo-d slaba? Ne;o u Upravi, i i pregova-- Nor je od stare vrste. On se bori iz uvjerenja, bez obzira na odnos snaga. Moja je procjena da e sutra njegovi stavovi ipak proi, ali e on teko preivjeti ova trvenja. Mislim da emo uskoro vidjeti mnogo novih ljudi na visokim poloajima u Upravi.- Procijenio sam da si ti njegov otvoreni zagovornik, moda i najvjerniji od onih to su danas bili na skupu.Jo prerano jeo'- tako mi se ini -pomiljati na odlune udarce... Radije u ekat na ovoj tratini.""Od njih vie ne osjeamo marce", Olih e Timan. "Rei u da mene njihova vojska podsjea na starce. 070Mi znamo to e i prije no to krene, znamo im silu, koliko ih ima, nae su snage pred njima ko stijene.Al' iako nas vrlina proima, mi pameu smo smislili i zamku, da bismo lake na kraj doli njima.Pobjeda nam je ve sad u naramku i tek na nae greke pazit treba da ne damo im sami neku slamku. 080Zla srea, znamo, na takvo to vreba... Ataman oni, reci nam ve sada kad e ve pasti na njih kazna s neba!Udarac ekam ja taj sa zapada, to smislili smo sami prole noi! Do kakvog doi tada tek e jada!"Tartor e sada rijei se domoi: "Mi oprezniji morali bi biti; usredotoit na nae se moi... 090559- To je tako, za sada. Vjerujem da e njegova strana sutra prevladati.- A to si naumila veeras? Pridobiti i mene?- Pitam se jesi li ti tako neosvojiva tvrava kakvom te dre... Ne podcjenjujem letae, znam ih i sama, rekla sam ti, ali poznajem i sebe. Glavno je neto drugo. elim ti ukazati na neke mogunosti kojih, moda, nisi svjestan. Ti njima moe dobiti ono to te najvie zanima, a i ja u imati nekog probitka. Oboje emo dobiti. Nije li to savreno?- O emu se radi?- Ne sad i ne ovdje, Urte. Nisam te zvala u pauka, ve u Bali--Jedan. Evo nas, uostalom.Pauk je zaista uletio u novi otok i doskora usporio prelazei iz podruja bez sile tee u dodir s okreuim dijelovima otoka u kojima se teina osjeala. Budui daje postaja visoko, i taje teina vrlo slaba. Doekalo nas je obilje svjetla i arenih prostornih prikaza, od kojih su neki zapremali zaista golemi prostor. Raznolikost i arenilo dragi su ljudskom srcu, pa je uobiajeno da ih se koristi svugdje gdje se eli privui ljude..Spustili smo se dizalom i ponovo osjetili pripadnost podlozi. Najvea zgrada na cijelom prostoru koji sam mogao sagledati bila je nedaleko dizala. Orona je pola k njoj. Pred visokim i prostranim ulazom rasvjeta je bila toliko jarka daje od nje valjalo sklanjati oi. Mnotvo se ljudi guralo oko ulaza, no samo su se rijetki penjali uz nekoliko poloenih stuba.Orona je povukla i mene k ulazu, ponaajui se jo napadnije no dosad. Nisam sumnjao da su se sve oi uperile u nju.- Sada se dri, Urte. Nas snimaju, a na je prikaz ve ispunio cijelu dvoranu. Vidjet e.Proli smo kroz jednako osvijetljeni raskoni hodnik i izili na pozornicu vrlo velike dvorane. Prvo to sam zamijetio bio je na troproteni pokretni prikaz, u najmanju ruku pet puta uvean. Mogao sam rei da smo ispunili cijelo prostorje.Zapazio sam i okolinu. Pozornica je u toj mjeri prozirna daje potrebna hrabrost koraati po njoj. Ispod nje je veliki prostor, jednako kao i iznad nje te s tri njene strane. Po njoj se kretalo mnotvo vozila za koja se ne bih kladio da su to doista. Ona su bila ovjeena o stropu i slijedila su vrlo zamrene putanje koje su ukljuivale njihovo podizanje i sputanje. Slijedei te putanje, one su dolazile i ispod pozornice gdje su ih prihvaali pokretni nosai pa se iz takvih vozila, pretpostavljao sam, uope ne bi dala zamijetiti razlika. Neka su od njih bila prozirna pa sam u njima mogao560razabrati ljude, a druga su zatamnjena. Podsjetilo me to na mjesto uz gostionicu Uprave gdje sam bio s Paritom Jamakanom i vidio pia u kojima su plivale ribice. Tamo se pozornica pokretala, a ovdje gledaoci.Zagluni pljesak trajao je ve dugo. Nagaao sam da su nam pljeskali oni u pokretnim vozilima, ali nisam mogao dokuiti zato. Orona se draesno naklonila, a potom me poljubila u obraz. Uistinu nisam znao"Za pobjedu se moramo boriti! Imaju varke, vjerujem, i oni koje morati tek emo otkriti.U meni ve sada na uzbunu zvoni, jer jo ne znamo gdje im je priuva, ni odakle e jednom da izroni.""Toktas se stalno po bojitu muva", ataman Anhor presjei e svae. "Da prekida nas on se dobro uva,no ja bih njega posluao rade, no prevrtao uvijek iste prie; mi posluajmo stari jednom mlae!" 100"Trenutak nam se opasni primie", Toktas e sporo, uzdignute glave; "u znakove se lako ne pronieto vojske esto kretanjem ih prave, pa pomo vau cijeniti bih znao za iznai im prirode varave.Neprijatelj se, moda, sam odao, uzmognemo li samo proitati to vidjeh dok sam okolo hodao. 110Ja insula sam vidio hitati preko Valvale, iz sredine boja, pa sam dospio sebe upitati561kako bih se ponio, pa sam ostao sasvim suzdran. Trenutak potom, mlada slubenica Uprave povukla me je prema jednom od tih vozila koje je upravo pristajalo uz pozornicu.- Ui u gnijezdo - rekla je.Odahnuo sam kada smo se uklonili s jarkog svjetla.- Deset, jedanaest, dvanaest... Tako je! To sam i oekivala! Zaista nisam znao o emu se radi.- To je mjera poeljnosti. Vrlo smo visoko ocijenjeni. Najvie od svih pedeset osam nazonih gnijezda!- Kakvo je ovo mjesto, Orona?- Vrlo zatvoreno, s vrlo ogranienim pristupom. Ja sam lan. Da bi ovdje uao, mora zadovoljiti mnoga stroga mjerila. Izgled ti je pri tome vrlo vaan.- To bi mi trebalo laskati, znai?- Urte, Urte... Ti nisi toliko vaan. Sve su oi uvijek uprte u enu. Mada se ini da je tvoja letaka odora i nezgrapnost na pozornici pridonijela povoljnom dojmu.-Dobro... I to sad?- Sada smo tu. Ovdje se moe potpuno opustiti i, eli li to, iskljuiti sav vanjski svijet. Evo, upravo sam to napravila. Moe i pratiti to se zbiva oko tebe. Inaice su bezbrojne. eli li pratiti to je na pozornici, moe skinuti zatamnjenost s onolikog dijela gnijezda kojeg eli, a moe to pratiti kao snimku, ovdje. Tamo e sigurno biti vrlo zanimljivo. Nekima je zanimljivije pratiti to se zbiva u samim gnijezdima. Vidi li ova zelena svjetla? Ona oznaavaju koja gnijezda doputaju uvid u ono to se unutra zbiva.- Zato bi to nekome bilo zanimljivo?- S kojeg si ti svijeta doao, Urte? Neki se ljudi vole pokazivati, drugi uivaju u gledanju. Ovdje su na okupu jedni i drugi.- A ti? Zbog ega si ti dovela ovdje mene? Radi zavoenja?- Ja bih te sigurno mogla zavesti, Urte Darne. Podinila bih te svojoj volji da imamo vie vremena. Ponovit u, meutim. Imam prijedlog i o njemu emo govoriti. im se opustimo.Ja sam se i sada utio dovoljno oputenim. Preletio sam pogledom okolinu. Gnijezdo je bilo ukusno ureeno, veliine etiri puta tri metra. U njemu smo nali dva vrlo udobna naslonjaa i mnotvo opreme i nadzornih svjetala na zidu.562mla-jejeodta bimu. niciJju-Uo mi-lom tra. ad-- Pogledaj ovo! - rekla je Orona dotiui neto na upravljakom mjestu.Kao ni iz ega, u praznom se prostoru stao uobliavati leaj, irei se prema naslonjaima. 'Kvrc' Oronina prsta i jedan od naslonjaa se skvrio, ispresavijao i nestao u podu. Orona je legla na leaj i prekriila noge.to e insul iz Mlina stroja, onaj iz pratnje Vastas-Gatorove, prenijeti onim' iz najvieg sloja.""To nije ispit za nae umove ", uzvratit e sam ingar Toktasu. "Vastas bi Gator htio da pozove 120pomone snage u ovome asu, kad u proboju zalet mu se gubi", na to e Toktas sa snagom u glasu:"Za pojaanjem trnu li mu zubi! Prosudio sam i ja isto tako! Vrh njihov tad se u raspre udubi...Ne otpustie insula tek lako; Kad on, dapae, naposljetku ode, jedan je drugi za brdo zamak'o!Dok vratio se prvi preko vode, drugi je poslan van nam vidokruga! Kako sad ove tumaite zgode?" 130"Rekao bez bih razmiljanja duga da traena je pomo odobrena; insul je poo po priuve Juga- tamo gdje ta je vojska okupljena - pa mi se ini da e sva ta sila na sredinu nam i usnopljena!563- Kakvu ti priliku ima, Urte! - rekla je mazno. - Svi oko nas bili bi sretni vidjeti me ovdje ovako. Tebi doputam da legne uz mene.Nisam odgovorio. Igra make i mia se nastavljala. Ja sam bio mi. Orona je sada prekriila noge na drugaiji nain, a izdajnike su se rese pri tome razmakle. Potom je ustala i rekla:- Ti si gubitnik u svakom sluaju. Izgubio si popusti li strastima. Othrva li im se, izgubio si moda jo i vie.Moda e doi i do toga, pomislio sam. Za sada se ta borba u meni nije zaela.- Pogledaj ovo, Urte! Ovo su pokretni ureaji za snimanje, sasvim male lebdee kamere koje same snimaju. A zna li to snimaju? Ono to im ti istakne. Pogledaj ovu mast...Orona je otvorila jedan od pretinaca i dodirnula neto unutra. Potom mi je prila pokazujui neto mlijenobijele masti na svom prstu.- Dotaknem li te ovdje ovim prstom - nainila je kretnju kao da e dodirnuti moj nos - i ukljuim li potom ureaj za snimanje, jedna e se kamera usredotoiti na tvoj nos. Tvojoj mati ostavljam ostale mogunosti.Sjela je na rub leaja otirui prst i podigla jedno stopalo na nj, pozorno me motrei. Poao sam k ureaju za upravljanje i ponovio ono to je maloas uinila Orona. Pogodio sam preko oekivanja! Leaj se poeo uvlaiti u sebe i Orona je morala odskoiti s njega da ne bi pala. Moda bi i pala da je nisam prihvatio. Drao sam je za ruke i mi smo se nali oi u oi.Njeno je dranje ostalo izazovno, ali sam joj u oima naao neki novi izraz, trag pravog uvaavanja, moda, ili zametak nove podvale opasne slubenic.e Uprave. Prvi put sam osjetio i vrlo istanani miris koji je nosila Orona Degrasi i ponovo zapazio njenu privlanost i ljepotu.- Tvoje zavoenje nije uspjeno. Zasad - rekao sam.Odmakli smo se polako jedno od drugoga. U vrlo se neobinu pustolovinu razvijao moj izlazak s Oronom Degrasi.- Ako smo se opustili - rekao sam - moda je vrijeme za ozbiljan razgovor. Vrati nam drugo sjedalo pa da ponemo.- Najprije bih jela - uzvratila je, rekao bih pomirljivo i prila upravljakoj ploi. Trenutak potom unutranjost gnijezda je jo jednom preureena. Nestao je i moj naslonja, a pojavila se polukruna poivaljka. U sredini je iznikao stol na kojemu je bilo mnotvo pia i jela.564tnli Una.im ItoPo-vCseU-po-Uo poda.BO-sne isi-- Ovo je bolje od onih splaina u Upravi - rekla je Orona i sjela na poivaljku, podvukavi noge pod sebe. Sjeo sam kraj nje.- Ovako se to jede, dragi - rekla je draesno i u lijevu ruku uzela kovinsku au sa irokim otvorom. Desnom je uzela nekakav tapi na kojemu je bilo nabodeno jelo veliine zalogaja i mahnula njime po zraku, na to je cijeli tapi buknuo plamenom. Sekundu kasnije Orona je uronila tapi u uljastu tekuinu u svojoj ai. Kada ga je izvadila, onotuka."Moj gospodaru, sudba nam je svila teku sad kunju za nau sredinu; to to je sada ona nam otkrila 140za as e ovu ispunit ledinu; al' jo je vrijeme pripremiti nae neprijatelju da slavlje zakinu!"Nadglasat tad e ingar velikae to uzrujano amore med' sobom: "Onaj to ovo sve vidjeti znaenee bit vie obinom osobom; neka i argar Atagi sad uje: mi ponosimo ovdje svi se s tobom! 150Promaknut bit e kako dolikuje, pobijedimo li danas u tom boju; kao dilmana nek te vojska tuje,al' ujte ovu jo odluku moju: tjelesnu strau povjerit u tebi, iako ona jo je u povoju.Vrlinu, snagu nek' ona uhljebi i neka Vjerom postane proeta; ime joj traim, ali htio ne bi'da bude neko obina dometa: slava i snaga zrait e iz njega, znamenje zorno ispred cijelog svijeta. 160565to je bilo na njemu promijenilo je boju. Nagnula se k meni i dala mi kuati prvi komad.Bilo je dobro, iako nisam imao hrabrosti pogaati to sam jeo. Uzeo sam drugu au i uskoro smo jeli to i druga jela ovog neobinog mjesta.- S tobom je, znai, gotovo, Urte - rekla je izmeu zalogaja. - Zatitna mjera zabrane letenja. Prizemljeni leta. To je alosno.Nisam odgovorio.- Neshvatljiva je nesnalaljivost vas, letaa - nastavila je. - Besmrtnici koji doputaju sebi biti nadmudrenima od jadnih smrtnika kakav je Nor Uban.Orona je najzad dosta do onoga zbog ega je sve ovo upriliila. Zanimalo me je do ega joj je stalo, iako mi se inilo da sam razumio to je pokree.- Zato ti je uope toliko vano letjeti?Zato mi je to vano? Moe li Orona uope shvatiti takvo to?- Zato to sam za to osposobljen. To mi je posao.- To je prelak i prebrz odgovor za mene, Urte. Objanjavati jedne pojmove drugima me ne zadovoljava. to je u tome? Povezi to sa svojom osobom i osjeajima. Zato si opijen time?- Razumije li ti ljudska bia oko sebe, Orona?- Ljude, Urte? Veinu pregledam pri prvom susretu. Svima je njima beskrajno stalo do jedne stvari: njihove vlastite osobe. Svi tre za uspjehom, moi i uitkom, najee suprotnim spolom. To su ljudska bia.- Moe to i tako sebi predstaviti. Uspjeh, meutim, moe odrediti na bezbroj raznih naina. K njemu se ne tei samo zbog sebinosti i samoivosti.- Ha, Urte Darne! Razumije li ti ljude oko sebe, ha?- Svi oni tre za onim to ih ispunjava. To je ono to ti zove vlastitom osobom. To nije uvijek pohlepa i samoljublje.- Takve sam prie sluala i ranije, Urte. Nemoj mi govoriti o svima, jer ih znam dobro. Pitala sam tebe, zato je tebi vano letjeti.. to ti time dobiva?- to ja time dobivam? Iskreno?- Toliko od tebe oekujem, Urte.- Mene su oduvijek privlaile teke zadae. Za to sam osposobljen na Magatu-Pet i ranije, kroz svu obuku. Nema teih i odgovornijih zadaa od onih pred kojima se nalaze letai. Vrlo esto one se ine566nemoguima, nerazrjesivima. Zahtijevaju potpunu posveenost, potpun napor i razumijevanje. Potpunu predanost. Onaj koji moe to podnijeti, tjelesno i duevno, i uspjean je pri tome, ne moe raditi nita drugo. Osjeao bi da dangubi.- Glupost, Urte. To to si rekao je budalasto. Moda se nisi znao izraziti. Ima li pritom osjeaj vladanja i snage? Nisi mi nita rekao o osjeajima, Urte!- Izvor snage u svakog letaa je u umijeu upravljanja sobom. To je osnova upravljanja okolnostima vanjskog svijeta. Snaga je u razumijevanju stvarnosti i spoju s njom. Dok znam da djelujem u skladu sa"Gospodaru moj, vanije od svega menije sluit Garsitu i kruni", Toktas e blago, al' glasa jaega."Jo zadovoljstvom vie me ispuni to povjerenja uivam ja tvoga, a u me nema, pak, dvojbe ni truniuzet treba li imena vrijednoga: uvari Vjere, to je to bih htio!" "uvari Vjere? udna li prijedloga! 170uvari Vjere... Vjera ja bih bio! Al' pustimo sad te jalove prie... I ja izdvojit priuve u dio!""Dolinom jo se nevolja primie istina lije ono to se ini", Toktas ingara sprijei da zavie,"ovog puta u movarnoj nizini; Arkora geme motrio sam pomno o borbenoj im dvojei razini. 1800 pothvatu im sudio sam skromno da nee lako nezapaen proi; shvatio ja sam daje sve tam' lomno s567stvarnou, nita me ne moe pokolebati. To je 'potpora prirode', ili 'spoj sa stvarnou', o kojima se govori kada se govori o letaima. Oni su izvori sigurnosti i snage. Sposobnost upravljanja itavim svjetovima i razrjeavanja onoga to se ini nemoguim razrijeiti vrlo su nagraujui. Osjeaj skrbljenja o Galaktici, zatitnika ovjeanstva, takorei, poznavanje svjetova kroz narataje pribliava nas bogovima, zar ne? Orona me je gledala netremice.- Budalasti Urte, budalasti letai - odmahnula je glavom. - A to je sa svakodnevnim zadovoljstvima? Bez ena ne moe ni ti, bio bog ili ne bio.- Zar ti govori o tome kao o tjelesnoj potrebi? Od ene bih oekivao da govori o davanju i primanju ljubavi.- Mogu govoriti jezikom mukaraca i znam to vam se mota po glavama.- Kao to zna, ene su uvijek pratile mukarce, i obrnuto. Tako je i s letaima. Rekao sam ti zato sam leta i to nalazim u tome. Neosporno je da sam sve to danas izgubio.- Hoe li zaplakati na mom ramenu? Mogu te utjeiti. Na dva naina.- Vie me zanima onaj koji je manje oit.- Do toga si sam morao doi, Urte. Do ovoga drugog ne moe sam.S jelom smo zavrili. Opet je sve nestalo u podu, a Orona je jo jednom preuredila unutranjost gnijezda. iroka poivaljka je ostala i ona se uvalila u nju. Jo uvijek sam ekao to e mi ona rei.- Zato si priznao svoju odgovornost za slom na Aratonu? - upitala je umjesto bilo kakvog objanjenja.- Zato jer sam tamo bio posljednji. Da sam odluio drugaije, mogao sam izbjei sve neprilike.- U poetku nisi tako smatrao.- Nisam sebi mogao prigovoriti nemarnost, nebrigu ili povrnost. Smatrao sam i jo smatram da sam uinio najbolje. Ispalo je da ni to nije bilo dovoljno dobro.- Ispoetka si, dakle, smatrao da uope nisi kriv. Danas si priznao da si odgovoran. Zato ne ode jo korak dalje?- Korak dalje, Orona?- Zato ne kae sutra da si uvjeren da se uz nove propise takvo to ne moe dogoditi? Zato ne izjavi da je tvoje poputanje Aratoncima bilo neodgovorno?- To mi je ve predlagao Nor Uban.568- Ja sam mu rekla da ti to predloi. To je za pokazat u ti da je i posve nevaan.tebe mali ustupak, akada insula vidio sam poi k ingara stanu, na vrh onog brda, a do ostalog sami ete doi...Slijedimo ova razmatranja tvrda: jo jednom dva su poslana insula - nek' nas ne plai ni istina grda -jedan, a tu me ne varaju ula, spram istog brda za koje smo rekli priuva bi im odatle grunula. 190Da dogaaji ne bi nas pretekli, predvidio bih odluni im napad gdje misle da su uvjeti se stekli:ne marei sad za bojita zapad, dre da naa sredina i krilo, ono uz Telen, ve zreli su zapad.Rijeiti bitku Odraku se snilo sada, u vrijeme to predstoji nama!" "U vojsci mojoj nita nije gnjilo!" 200Anhora oi pustile su plama. "Prebacit nae priuvne u snage i gledat gdje se Juga sila slama!"Toktasa glas je tvrd, a rijei blage: "Naume ne bih ja kvario nae, koji nam mogu pobjede dat drage...Navale ove neka nas ne strae; priuvu nau ne aljimo lijevo, obuhvat zdesna kad naum na bijae! 210569- Ne vjerujem u propise. Letai su upravo ono to jesu zato jer se oslanjaju na sebe, a ne na propise. Uvijek se moe osloniti na savrene propise i vjerovati da se njima mogu sluiti prosjeni ljudi. U svemiru se to pokazalo nedovoljnim. Zato se pribjeglo stvaranju izuzetnih ljudi. Oni, meutim, sve doista vane propise imaju u sebi, kao dio svoga bia, a one druge jednostavno ne trebaju i nee ih sluati.- Nije vano tko u to vjeruje, Urte. Prie li takvom malom izjavom Noru Ubanu, on e ti omoguiti letjeti i dalje. Tvoj e ivot opet dobiti smisao. A ti zna koliko je to nevaan ustupak, jer se sve stvari mogu dovesti nazad, na poetak. Pogotovo to moe ti koji e nadivjeti Nora pet ili deset puta. Nakon tvog sljedeeg leta Nora vie nee biti, a ti e moi pokrenuti ponovnu procjenu svega. Moi e skupiti dokaze daje upravo viak propisa i mijeanje inovnika Uprave kodilo Galaktici, ili bilo to drugo. Vano je da razumije da je za te sve jo uvijek otvoreno ostane li leta. Ostane li na Zemlji, sve je zapeaeno. Zauvijek.Zadrao sam pogled na svijetlim oima Orone Degrasi. To je bilo lukavo zamiljeno i na lukavi nain predloeno. Nema sumnje da je upravo zbog toga upriliila ovaj sastanak.- Predlae mi zanijekati stvarnost kakvu je ja osjeam da bih dosegao ono do ega mi je stalo? Ono eljeno opravdava sva sredstva, zar ne?- U osnovi. Ali stvari nisu tako krute. Ti e na taj nain mnogo bolje posluiti Zvjezdanom sustavu no da tvrdoglavo ostane pri svome.- Zahvalan sam ti na savjetu, Orona. Jesi li neto slino predloila i Pari tu Jamakani?- Parit je bio kao komad drva. Nije se uope izjasnio, ali vidim da nije promijenio miljenje. On e ostati na Zemlji.- Zato jer ne moe drugaije. Leta ne moe dokinuti svoj spoj sa stvarnou, a da ne prestane biti ono to jest. Rei u ti ono to sam danas rekao Noru: nain na koji dosee ono to ostaje dijelom tog eljenog. Time se ono mijenja i nije vie ono to si htio, ili htjela.- To je jadno umovanje, Urte. Moj ti je savjet da razmisli o tome bolje. Do sutra.- Kao to si rekla, Orona, do toga sam mogao i sam doi. Nisi mi otkrila nita novo.570Njen je pogled postajao sve tvri i tvri, a crte lica sve zategnutije.- Truni onda na Zemlji, Urte! Ti i Parit! Kao to i ostali od tvoje vrste trunu po svemiru!- Zato si kivna na letae, Orona?- Kivna? Kivna sam na sebe! Vi ste najzadrtiji i najtvrdoglaviji ljudi to ih je iznjedrilo ovjeanstvo, bez razuma i osjeaja za stvarnost!Tamo gdje bit te najljue kreevo - sredina to je nae bojinice - tek jednu agmu poslao bih, evo,za. podrati nae uzdanice; lijeva e strana uvat svoje koe dok mi zdesna ne pokaemo lice!S etiri agme dogodit se moe da im i stoer vojske razbijemo!" Gar Tartor tad e glasnije i stroe:"U crno ne bih ja da zavijemo lijevu nam stranu dok od nas ie spas. Sad pogrijeiti nipoto ne smijemo! 220Ovog je boja odluni doo as! Pojaat treba i sredinu i bok! Nek' usvoji se potom Toktasa glas:ostatkom agmi uinimo taj skok i udarimo tamo gdje je meko!" I drugi dali toj raspri svoj su sok...Presudio je - ma to tko je reko - ingar Alk Anhor; on e ovo rei: "Ovako ja bih te raspre presjeko: 230Priuvna agma jedna tek e ei sredinu njima; jo jedna e boku, tamo nalijevo, u pomo prite.571Njene oi su sada otrovno strijeljale, a lijepo se tijelo ukoilo od gnjeva. Skoila je k upravljakom mjestu i poivaljka na kojoj smo sjedili naas se smotala u sebe, a ja ostao na podu. Ustao sam i priao joj.- to namjerava, Orona? - upitao sam.- Treba mi zabave nakon tvojih gluposti. Pogledat u to se zbiva u drugim gnijezdima.- Molim te da to ne uini - rekao sam i blago poloio svoju aku preko njene desne ruke.- Kako se usuuje dodirivati me? - uzviknula je estoko i odbacila moju ruku. Okrenula se k meni i s dva odluna pokreta odbacila svoje visoke cipele.- Upozorila sam te da ne primjenjuje silu! Zato me nisi posluao?- Ja nisam koristio silu, Orona. Molim te, smiri se.Vidio sam da je desnom rukom dodirnula neto na upravljakoj ploi, a onda se divljeg pogleda ponovo okrenula k meni.- Mislim da si zasluio poduku, letau! A nju e svi moi vidjeti! U to e se sve ovo izvri? Polugola Orona Degrasi prilazila mi jestrijeljajui me oima.Nisam oekivao ono to je uslijedilo, a kada se i dogodilo, trebalo mi je vremena shvatiti to se zaista zbilo. Orona je lakoom skoila s poda, doekala se o boni zid gnijezda i odrazila se svom snagom prema meni. Udarila me je s obje sastavljene noge u prsa i bacila na pod. Pala je preko mene, ali se brzo snala i koljenom mi pronala vrat.- Gotov si, letau. Lake nego to sam mislila.Konano sam shvatio da mi ona moe i ivot uzeti u pomami i da se moram braniti. Oblo koljeno i savreno graena noga odnosili su mi svijest, a moje ruke su zaustavljene neoekivano jakim rukama Orone Degrasi.Uvio sam se u stranu i okrenuo se na bok zbacujui je sa sebe. Skoio sam s poda, ali se je ona jo pri dizanju odbacila od zida te me rukama i nogama jo jednom pogodila u prsa i trbuh izbijajui mi zrak iz plua. Zastao sam za trenutak ne mogavi udahnuti. Bilo je to dovoljno da mi ona okretno prie i bridom ake me udari po korijenu vrata, a odmah zatim, prije nego to sam iim mogao uzvratiti, uputi jo jedan iznenaujue jak i toan udarac u moju sljepoonicu.- Jadni letau! Molit e me za milost na koljenima!Uili su me borbenim vjetinama, a to sam uvjebavao i kasnije, iako nisam imao posebnog iskustva u ovakvim odmjeravanjima.ovje svi nazumm ni; stasao k" bitiduu572ovjeanstvo se uglavnom ustezalo od nasilja. Ne svi, meutim, ili ne svi na Zemlji. Ne Orona Degrasi, u svakom sluaju.Sljedei sam udarac obranio i uspravio se. Oronu neu moi urazumiti rijeima. Nisam znao mogu li sauvati svoju i njenu glavu cijelu, nisam znao mogu li je svladati silom, uhvatiti je i drati je. Maleni prostor gnijezda trebao bi mi ii na ruku.Potresao sam glavu oslobaajui se posljedica njenih udaraca i poao k sredini gnijezda. Prostor je bio doista mali i u njemu ne bi smjelo biti mogue zadugo izmicati.Prije nego to sam posegnuo za Oronom, ona se odbacila prema zidu, dapae, uinila je po njegovoj okomitoj plohi gotovo dva koraka prije nego to se odrazila unazad i skoila preko mene. Prije nego to sam se okrenuo, dobio sam jo jedan udarac od kojega sam gotovo pokleknuo.Dilman Atagi drat e na oku bojite cijelo i bitku voditi; argar e znati u najkraem rokukako u boju vojskom je broditi, a ja u, o em' nee biti prie, na sebe uzet naum provoditi, 240onaj od juer, jer ve se primie odluni za nas, prijelomni trenutak... to je pak sada ? Tko to tamo vie ? ""To insul kae, vijesti nose vrutak: preli su potok ve na lijevom krilu, u sredini se krvi svaki kutak..."Tartora ingar presijee na silu: "Argaru rec'te! Vodi drugi trag me! Sad, Iril oni, za pobjedu milu...Kroz umu naprijed, mi i tri nam agmel" 250(Orad Gul-Gartar iz Kul-Kinela: 'Boj na Valvali', sedmo pjevanje: 'Anhor')573- Star si i spor, letau! Moli za milost!Opet sam je zbio u kut, ali se ona opet iskrala, ovaj put spuznuvi na tlo ispod moje ruke i udarajui s obje svoje noge o jednu moju. Pao sam drugi put, a ona me je udarila po leima. Kad sam se uspravio, ona je opet ustuknula prema zidu, oslanjajui se o njega vrcima prstiju obiju aka.Nisam nikad vidio toliko vjetine u borbi na malom prostoru, niti sam vjerovao daje moe biti. Bio sam svjestan daje divlja Orona stvarna opasnost i da sam ve bio izubijan, a da se nisam pribliio kraju borbe.- Nee me zamoliti za milost, letau? - upitala je divlje.- Ako e ova ludost prestati, spreman sam te zamoliti za bilo to.- alim... Ljudi gledaju. Ti me moli, ja u te jo tui.- Orona... tebi nije stalo do toga to bih ja sutra mogao rei... Zar ne? Tebi je do dokazivanja da si bolja od letaa... Zavoenjem... nadmudrivanjem u pregovaranju... ili tuom... Poniziti letaa jedina ti je svrha.- Ne govori... Bori se!Jo jedan brzi pokret, skok i udarac nogom. Dobio sam uku gornjim dijelom stopala desne noge Orone Degrasi od koje sam se zanio i zabauljao prema zidu.- Opijevaju vas... a meki ste poput ostalih Zemljana... Udahnuo sam i polako otpustio zrak kroz stisnuto grlo, potpuno seusredotoujui. Nauio sam, makar i bolno, to je sve Orona u stanju. Nije me imala vie ime iznenaditi.Pokuala je ponoviti svoj uspjeh, usmjerujui se ovaj put na moju desnu stranu. Sagnuo sam se i izbjegao udarac. I ona se izmakla i povukla k zidu. Zaustavio sam i sljedei njen napad, a onda mi se ukazala prilika za protuudarac.Nae se gnijezdo blago potreslo i zaustavilo, a vrata su se iza Oro-ninih lea obrubila zelenim, pouzdani znak da smo pristali uz pozornicu i da moemo van. Je li to zatraila Orona, ili je to posljedica neega drugoga nisam u tom trenutku drao bitnim.Orona je u tom asu zastala za trenutak, a ja sam to znao kazniti. Zamahnuo sam akom i punim desnim dlanom naao njeno lice. Moja je ruka dua, a zamah jai, pa je i uinak bio odgovarajui. Snana uka odbacila ju je do zida, a ona je spuznula niz njega. Brzo se pribrala i opet stala suelice meni.Gnjev joj se iskrio u oima dok se lijeva strana njena lica sve uoljivije crvenila. Skoila je k meni, ponovo se nala u zraku i htjela me574pogoditi nogama. Uzmaknuo sam unazad pa je udarac bio slab. Ona se okrenula preko glave i doekala opet na noge, ali sam ja ve skoio k njoj.Zgrabio sam je za ramena i izbjegao njen udarac nogama zaustavljajui ga podmetnutim desnim bedrom. Izgubili smo ravnoteu i pali, ona leima o pod, a ja jo uvijek drei njena ramena. Uvijala se i pokuavala udarati, uspijevala me dohvatiti rukama po licu i grudima, a onda je morala svojim rukama zaustaviti pribliavanje moga tijela.Drao sam je pod sobom i polako krio njen otpor. Ponovo sam bio iznenaen njenom snagom. Dugo se opirala svojim rukama nasuprot mojima, ali sam ipak bio jai i u gornjem poloaju. Gledao sam njeno zajapureno lice, iskrivljene usne i stisnute zube dok se borila ne elei priznati poraz.Najprije sam skrio otpor njenih nogu, a onda stao sve vie i vie potiskivati njene ruke. Drhtala je od napora i bijesa, ali se vie nije mogla izvui. Svoju sam glavu primicao sve blie i blie njenoj.Na koncu je s nekim uasom razrogaila oi i zagledala se u moje. Jo uvijek je pruala otpor, uporno i divlje, ali se izraz u njenim oima poeo mijenjati. S blizine manje od pola metra zamijetio sam tamo neki novi sjaj. Njeno upiranje je neto popustilo.Spremno sam olabavio stisak. Ona se jo slabije odupirala. Na koncu smo se gledali s daljine od nekoliko desetaka centimetara, dok sam ja svojim tijelom gotovo potpuno pritisnuo njeno.Ona je sebi dopustila maknuti svoju ruku s moga ramena i blago me pomilovati po licu i stranjoj strani vrata. Ostao sam zapanjen ovim novim razvojem dogaaja, a ona je upotrijebila obje svoje ruke i njeno prelazila preko naboja koje je sama prouzroila.Sto sad? Najradije ne bih bio ovdje. Orona je bila jednako opasna kad miluje i kad tue. Nisam se mogao tek dignuti, jer nisam bio siguran da ju je napustila elja za borbom.- Urte, dragi... - proaputala je. - Posluaj me ovaj put...- Ako to nee biti opasno po mene - uzvratio sam ozbiljno.- Ne... iskljui ostale... Dosta su vidjeli... Dopusti mi da te volim.- A to je s onim o emu smo razgovarali?- Neka bude to bude. elim te, Urte.- udna izjava, Orona, nakon to si me pretukla.\ 575- Poljubi me, letau.Zagrcnuo sam se. Morao sam se odluiti. Ostavim li je, sve moe poeti ispoetka, ostanem li i dalje u dodiru s njenim tijelom, sve se moe izvri u neto posve drugo. Zaista nisam elio s Oronom...O takvim stvarima se ne razmilja. Shvatio sam to kada je ona pridigla glavu, prekrasnu glavu medenih oiju, ponosita nosa, meke puti i jo rumenog lijevog obraza i poljubila me punim napuenim usnama. Jesam li joj uzvratio poljubac samo zato to sam bio omamljen od dodira s njenim tijelom, od vonja njena znoja to se pomijeao s mirisom to gaje stavila na se?Potpuno sam popustio stisak kojim sam svojim nogama uklijetio njene i oslobodio je pritiska svoga tijela oslonivi se na podlaktice. Ona je spustila svoju glavu na pod i nasmijeila se boanski dok su joj oi zraile.- Ipak si moj, letau - rekla je ostavljajui mi nagaati to to zapravo znai.U sljedeem trenu udarila je nagore svojim koljenom, pogaajui me punom snagom ispod trbuha. Stresao sam se od boli i pao na pod pokraj nje. Kad sam se pridigao, ona je ve bila na vratima.- Hvala ti na uzbudljivoj veeri, letau - rekla je i izila.Iziao sam i ja, neto kasnije, jo uvijek glavinjajui po jarko osvijetljenoj pozornici. Zagluio me je gromoglasni pljesak iz kojega sam zakljuio da je dobar broj onih koji su ovdje doli utuci veer zadovoljan onim to su vidjeli u naem gnijezdu.Napustio sam to mjesto izubijan i obiljeen masnicama, bolan i poraen. Ovaj u dan zapamtiti. Rane su ostale na mojoj koi, ali i unutra, teko mi je bilo i dui i tijelu. Jedne od njih e zacijeliti za dan, dva ili nekoliko njih. One druge morat u nauiti nositi cijeli ivot.Pozvao sam Hata i naloio mu da me odvede kui. Zatraio sam da mi doma pripravi toplu kupku i lijek za moje naboje. Pauk me je klonuloga i potitenoga doveo kui. Poziv sam primio kad sam ve siao dizalom i takorei bio pred vratima.- Poziv za tebe, Urte - posredovao je Hat. - Preko vanjskog prijemnika. Poziv je sa Zemlje, zove Klea Zorn, meuzvjezdani leta.To je olakanje. Ovaj je poziv bolji lijek za me od svega to mi Hat moe pripraviti.576- eli li primiti govornu vezu, a prostorni prikaz ukljuiti u stanu? Ili e odloiti i jedno i drugo dok ne bude unutra?- Pred vratima sam, Hate. Odgovorit u iz stana.- Klea! Klea, draga! - uzviknuo sam uavi u stan i samim tim odgovarajui na poziv.- Sto je s tobom, Urte? Zato me ostavlja ekati?- Upravo sam stigao - rekao sam smjetajui se u sjedalo nasuprot uprilienoj troprotenoj slici glave Klee Zorn.- Je li ti dobro ovako? Ili mi eli vidjeti cijelo tijelo? Zato ja nemam tvoj prikaz?- Samo trenutak, Klea. Tek sam doao. Za sada je dobro. Uplait e se kad me vidi.- Nauila sam se na to runo lice. to se dogodilo u vezi s Aratonom?- Reci mi ti najprije svoje dojmove sa Zemlje.- Kao to si i sam rekao, a ja znala... ne moe poznavati Zemlju nakon jednog ovakvog posjeta. Ona je raznolikija no svi naseljeni svjetovi zajedno. Priroda je divna. Poznavala sam to otprije, a Bet nam je bio pripremio taj okoli na brodu, ali stvarnost je neto posve drugo. Teko je razumjeti odnose meu ljudima. Oni su vrlo zapleteni i nejasni. Mijeaju se s vjerovanjima, predanjima i obiajima, pa ljudi ponekad uzvraaju neoekivano.- To za tebe nije tekoa... - rekao sam i ukljuio svoj prikaz.- Sve je to kao i na drugim svjetovima. Razlika je da je Zemlja skup svjetova, tu su jedni pokraj drugih. Svi ne govore Prvi jezik... Urte, to se dogodilo?- Uletio sam u neprilike.-- Vidim. Silnik je naletio na jae od sebe, ini se.Ispriao sam joj to se dogodilo. Polako i u tanine. Od rasprave o Aratonu i svoga prihvaanja zabrane letenja do veeri s Oronom Degra-si. Klea je, kao i uvijek, bila pozoran sluatelj.Jasno i ispravno shvaajui to je za mene od toga najbitnije, nije se osvrtala na pustolovinu s Oronom na koju se moglo staviti bezbroj primjedbi.- to e sada, Urte? Hoe li ostati na Zemlji? Ovdje je lijepo, ali nakon nekog vremena... nije to za letaa.- Je li na nekom drugom svijetu bolje?- Ne, ne za nas, moj jadni Urte.577- Sutra emo raspraviti o budunosti naseljavanja jo jednom. Ovdje e biti i predstavnici vlasti sa Zemlje. Odluka e biti presudna za ovaj dio Sustava.- Je li to tebi vano?- To je vano za cijeli Sustav. Zato pita?- Ja ne bih marila za takve skupove. Svaki narataj ih ima nekoliko. Poleti li i vrati li se, nova su presudna pitanja na dnevnom redu i novi odluujui skupovi. Zar ne vjeruje vie da se Zvjezdani sustav razvija po svojim unutranjim zakonima i da oni nameu Upravi takve skupove? Ja ne bih marila za takva sastanenja.- U stvari, i sam mislim tako...- Mene zanima neto drugo. Jesi li ti doista uvjeren u svoju krivnju?- Uvjeren? Neosporno je da nosim dio odgovornosti. I ja i Parit. Ja vie od njega.- Dio odgovornosti? Kolika je ona, Urte, dragi? Jesi li to pokuao sebi pribliiti?- Jasno mi je to se dogodilo na Aratonu. Razumijem svoj udio.- Da, to je sa strane uma... Jesi li ikad pomislio osjetiti to je Araton i kako se tamo ivi nakon svega toga u emu si i sam sudjelovao?- Osjetio sam to itekako dobro. Vidio sam prikaze iz prve ruke...- Nisam mislila na prikaze, Urte... Prikaz je uvijek prikaz, tropro-tena patvorina!- Zar ti misli, Klea...- Ne znam. Mene bi to strano kopkalo. Sto sam zaista uinila tim ljudima? U to su se oni prometnuli? Kakve su njihove boli, radosti i tuge? Pokuala bih to saznati iz prve ruke.- Otii na Araton?- Ja bih to pokuala.- Meni je zabranjeno letjeti, Klea.- Sam si mi rekao da moe izabrati svijet na kojem e nadalje ivjeti. Izaberi Araton.- Ne smijem, Klea. Ne smijem uznemiravati tu zajednicu jo vie.- Ti odluuje. Ja sam ti samo iznijela svoja razmiljanja. Ti si odvratio razlozima. Nisam ti rekla da uznemirava zajednice. Nai naina da ih ne uznemirava.- Araton trei put! To bi zahtijevalo brdo hrabrosti!578- Ili Zemlja, drugi put. Za to ne treba hrabrosti.- Klea, draga. Ti si mi upravo rekla neto oko ega u se morati vrlo paljivo odrediti. Osjeam nemir zbog same mogunosti...- Nemir je dobar ako iz njega proizie vei mir. -1 to je dobro reeno. Kad u te vidjeti, Klea?- Sada je kod tebe no, je li, Urte? Tako oni kau na Hatornu. Vratit u se preksutra popodne. Potom u biti vrlo zauzeta ukrcavanjem. Vjerujem da emo uluiti priliku, ali ne uzimaj to zdravo za gotovo.- ekam te, Klea, draga. Dobro se zabavi u meuvremenu.- Hvala! I uvaj se djevojaka. One mogu biti opasne.Klimnuo sam glavom opipavajui lice. Klea se iskljuila, a ja sam ostao sam. Sam s Hatom koji je pripravio sve da bi mi ublaio boli i zalijeio modrice. Ali ja sam se jedva prisilio biti miran pod njegovim oruima. Jedna mi stvar nije izlazila iz glave."Araton! Otii na Araton", odjekivalo je u meni.579Dvadeset osmo poglavljeBetNikada Linit nije napisao djelo slino 'Boju na Valvali' koje pripisujemo Oradu Gul-Galtaru, imenu iza kojeg nitko nije otkrio odreena ovjeka. Prosuditelji su razliito sudili o 'Boju na Valvali', hvalili ga i kudili, ukazivali na slabosti i dobre strane, no puk je volio itati to se dogaalo za te povijesne bitke u aranimskim praumama. Do danas traju beskrajne raspre o povijesnoj valjanosti svega onoga to je u djelu navedeno. Kao i u svemu drugome o emu se slabo zna, kada se govori o 'Boju na Valvali', vie je miljenja no mislilaca i vie nepoznanica no poznatih stvari.Mnogo je uvaenih ljudi, a ja u ovdje spomenuti samo Aba Atada-ra iz Kul-Kinela, koji dre Orada Gul-Gartara Aranimljaninom i za to nalaze razloga u nainu njegova pisanja. Drugima je to neprihvatljivo, jer je teko objasniti nazonost Aranimljanina u sreditu bitke izmeu Sjevernjaka i lunjaka. Drugi su u njemu prepoznali Ula Mantasa iz Andora, na to se ovaj estoko ograivao, jer se u 'Boju na Valvali' o andorskom ingaru Ivu Atagiju govori malo dobra, dok upravo Ul Manta o njemu pie samo hvalospjeve i od toga ivi.580npi-tenag za koje ta neslina pljena oko~*ilenom,i stvar po-se krajeve. nam nevje--ve kade na Ara-4io da se s0 i otvorio wne razgo-a novih jeodgovora,promijeniti"e. Moje je vini. Brod, kuda... Tonoglo doiila tankom1 na koncuje dodirnulo tu os, upravo na mjestu gdje je ona zadebljana. uo se kovinski zvuk, potom slabano zujanje, pri emu se moje vozilo donekle pomaknulo. uo sam i itanje, a onda se staklena pregrada preda mnom pomaknula i uklonila ustranu.- Dobro doao na Van Beethoven, Urte - Bet se opet javio. - Dri se rukohvata sa strana, jer ovdje nema teine.Spone koje su mi drale prsa i noge nestale su u sjedalu. Podigao sam se, lijevom rukom drei Titana. Iza mjesta gdje je bio stakleni dio moga vozila nalazio se nekakav obrubljeni istaknuti dio koji je pripadao brodu. On se uz slabano itanje pomaknuo i otkrio mi maleni prostor s nekoliko sjedala koja sam gledao odozdo.Maleni napor kojim sam se ustao sa sjedala ponio me je navie i rastavio mi noge od tla. Udario sam glavom u meku oblogu svoga vozila i okrenuo se izgubivi osjeaj za prostor. Potrajalo je dok se nisam desnicom prihvatio rukohvata na strani vozila.- Spremi svoj pribor, Urte. U ovim uvjetima te otrice mogu biti za tebe pogibeljne.Moji se maevi nisu htjeli do kraja uvui u tokove i izlazili bi pri svakoj mojoj kretnji. Na koncu sam svukao igas i omotao ga oko maeva i ruke, tako da se vie nisu mogli izvui. Sada sam bio spreman ogledati se s koraanjem u ovom svijetu bez teine.- Dobro se snalazi, Urte - pohvalio me je Bet. - Tvoje tijelo nije zaboravilo kretati se u odsustvu sile tee. Sjedni u jedno od ovih sjedala i zaas emo biti na odreditu.Polako sam se povukao od jednog rukohvata k drugom, udei se kako moje kretanje postaje lako nakon to svladam poetni otpor. Odmah sam uvidio da moram upotrijebiti silu da bih se zaustavio, to je posve drugaije od iskustva koje sam imao s kretanjem po tlu. Tamo bih se sam zaustavio im bih prestao s naprezanjem.Nisam propustio pregledati spoj svoga vozila i broda. Da nisam sam bio svjedok pristajanju, nitko me ne bi uvjerio da su to dva odvojena tijela.Proao sam kroz prolaz i provukao se njime uz podnoja najbliih sjedala u novi prostor. Ve sam shvatio: tamo gdje nema teine, svaki se smjer moe uzimati za gore i prema tome postavljati sjedala. Uz malo podeavanja strpao sam se u jedno od njih, a Bet me je opet vezao. Ovaj sam mu put bio zahvalan na tome. I ovaj je prostor imao prozirne zidove,591to mi je dopustilo uvjeriti se daje s obje moje strane nesagledivo prazno prostranstvo iz kojega su svijetlile zvijezde. Iznad moje glave, a to je prema osi broda, nalazio se neprozirni strop.- Pogledaj sa svoje desne strane, Urte - upozorio me je Bet. Gotovo sam kriknuo. Meni zdesna i navie ugledao sam veliku pla-vobijelu kruglju okupanu svjetlom. Neto ovako veliko nisam oekivao u potpunoj praznini.- To je Araton, Urte. Svijet s kojega smo doli.- Zaista je krugljast - promrmljao sam ne mogavi odvojiti pogleda od tog oaravaj ueg prizora.- Tamo je Rea Renon... i Aram i Niva... i Andor i Ordon, Lines i Fandor, sve to znam je tamo, a tako je malo...- To je jedan svijet. Jedan od mnogih na kojima si bio.- Svijet... Ovaj ovdje, Bete... On za merie znai sve.Neko novo uvstvo me je ophrvalo. Osjeaj pripadanja. Meni nije pripadao ovaj brod, ni Bet, ni sva uda kojima je raspolagao. Meni je pripadao Araton. Ja sam pripadao njemu. Oi su mi se ovlaile dok sam to spoznavao.- Moda bi bilo bolje da sam tamo roen - dopustio sam sebi glasno pomisliti - i da nikada ni za to drugo nisam znao. Bio bih sada s Reom Renon i ne bih se uspinjao k zvijezdama.- Nisi mi rekao tko je Rea Renon, Urte.- Mislio sam da sve zna... Rea... ona je Altaanka... Djevojka koju sam upoznao u Andoru, najveem gradu na sjeveru Linesa... Ona je bila sa mnom, kroz sva moja lutanja i opasnosti.- Je li ti ivot bio ugroen na Aratonu, Urte?- Veinu vremena. Osobito u posljednjih nekoliko sartima.- Nisi se smio izlagati. Nisi smio naputati dolinu u kojoj sam te ekao.- Nisam smio? Zaboravio sam na tu zabranu, Bete. Mnogo stvari sam zaboravio.- elio bih da mi ispria to si sve doivio na Aratonu. O Rei Renon i drugima koje si sreo. Naravno, ne sada. Nakon to vrati sjeanje.Nisam odgovorio. Rea... Kako mi nedostaje i kako se ini dalekom sada! Kao da sam je izgubio. Pohitat u k njoj im se ova guva raisti. Njoj u prvoj pokuati objasniti ovo o mi se upravo dogaa.592- Polazimo, Urte. Ovo e biti kratka vonja. Prostor na Van Beetho-venu namijenjen ljudima je poneto udaljen od mjesta gdje pristaju prometala koja se sputaju na ophodnice. Nee dugo trajati.Pokazalo se daje vozilo koje me je dovelo s Aratona ostalo prilijepljeno uz brod koji je Bet zvao Van Beethoven, a ja sam preao u jedno drugo koje je prometovalo uz os broda. Uskoro smo se pribliili golemom obruem bubnju i uli, jo uvijek slijedei os broda, unutar njega.Sada sam doivio jo jednu aroliju koju je proizvelo znanje ljudi. Ovo vozilo u kojem sam se sada nalazio poelo se lagano okretati, pa sam zakljuio da se oslobodilo vrstih veza s nepokretnom osovinom broda. Potom je propalo nanie, pri emu sam za dolje drao onaj smjer u kojem su mi bile noge dok sam bio vezan za sjedalo vozila. Opet sam uo ita-nje, slabo i udaljeno, a onda se vozilo stalo ravnomjerno kretati nadolje. arolija je da se osjeaj teine vratio, sve vie i vie kako se vozilo sputalo. Ono se sada zaista sputalo.Uzbuujui prizor otkrio se sada mojim oima. Dolje, u ovom brodu, a nisam zaboravio da sam bio u samo jednom malom njegovu dijelu i to onom okreuem bubnju za kojega s ovog mjesta nikako ne bih rekao da se okree, tu poda mnom kao da se nalazio cijeli grad s prometnicama, trgovima i nastambama. Moje se vozilo uskoro zaustavilo, a cijela jedna njegova strana otvorila.- Dobro doao na Van Beethoven, Urte.- Ova cijela naprava, ovaj brod zove se Van Beethoven, je li tako, Bete?- Tono, Urte.- to znai to ime?- To je ime ovjeka koji je ivio prije vie od tisuu tristo aratonskih godina na svijetu s kojega potjeu svi ljudi.- Svijet s kojega potjeu svi ljudi? Kako se on zove?- Zemlja. Ti si roen tamo.- Taj ovjek... ivio je prije tisuu tristo godina, a jo ga se uvijek sjeaju... Po emu je bio poznat?- On je bio skladatelj. Pisao je glazbu koju ljudi do danas sluaju.- Pisao je glazbu? Samo je po tome bio poznat?- Neobino u vezi s njim je to daje vei dio ivota bio gluh. Pisao je glazbu koju sam nije mogao uti. On je skladao, a drugi su sluali.593udno, pomislio sam izlazei iz vozila. Glazba koja je tako dobra da plijeni ljude stoljeima, a onaj koji ju je stvarao nikada je nije uo. On je nije uo uhom, ali je, jamano, ona titrala njegovom nutrinom, on ju je osjeao svakim djeliem svoga bia. Ispoljio je ono to je bilo u njemu. Kao to je dil-indul u dodiru s nekim prapoelom u sebi i iz njega vue naputke o tome kako e djelovati, tako je i taj davni glazbenik iz svoje nutrine crpio svoju glazbu. Nisu mu trebale provjere uha.- Slijedi zeleno trepue svjetlo, Urte. Ono e te dovesti na pravo mjesto.Najprije sam se obazreo po najudnijem prostoru u kojem se sjeam da sam.ikad bio. Sve oko mene bilo je nainjeno ljudskom rukom, nita od svega nije dio prirode, iako sam zapazio i drvee i perivoje, i cvijee i vodu. Znao sam da je Neur nad mojom glavom laan, a dovoljno mi je bilo pogledati niz glavnu prometnicu ovoga svijeta koja se uzdizala i unaprijed i unazad, pa da se podsjetim da sam se nalazio s unutranje strane, a na obodu mnogokutnog bubnja koji je dijelom ovoga broda. To je bio umjetan svijet, ali mogunosti ljudi koji su ga sagradili su izazivali udivljenje. To su oni koji su podigli prve gradove u Linesu za Prvog razdoblja, Tarikniti, nai preci. Nai?Uskoro me je Bet doveo gdje je htio. Ve sam se nauio na njegovu svenazonost i oekivao sam da e me i ovdje doekati. Zeleno trepue svjetlo povelo me je dijelom glavne prometnice ovog zagonetnog grada koja je nalikovala na pravu ulicu i uvelo me kroz pomina vrata u jedno manje prostorje. Na vratima je neto pisalo slovima koja sam poznavao, ako i nisam mogao odgonetnuti sadraj. Bila su to slova Prvog pisma kojih su pune i nae, aratonske knjige iz Prvog razdoblja.- Ovdje smo, Urte. Sve e biti vrlo brzo gotovo. Sjedni na ovu poi-valjku. Uspavat u te prije zahvata.Osvrnuo sam se oko sebe. Moje povjerenje u Beta trebalo bi biti potpuno da bih mu dopustio da me uspava. No nisam doao sve dovde da bih sada krzmao. Da mi je Bet htio nauditi, mogao je to uiniti jo u Vastalu.Sve je bilo neobino u ovom malom prostoru koji je nalikovao na sobu za jednog ovjeka. Tu nije bilo mnogo predmeta, niti su oni na bilo koji nain ukazivali na mo i bogatstvo. inilo se da nema niega suvinog, pa je soba djelovala istom i praznom. Od namjetaja sam prepoznao nezgrapno visok stol s dva udna stolca, jedno sjedalo nalik na prijestolje,594nekoliko ormara i neobinu veliku krinju na ijem je kraju jo jedno poloeno sjedalo, gotovo lealjka. Sve su te stvari bile neobino glatke i iste, neoteene i lagane. Nisam bio siguran da sam svima znao tonu namjenu. Bet, moj vodi, vodio me je svojim udnim svjetleim tragovima sve do poivaljke koja je bila povezana sa zagonetnom krinjom iza nje.- Na ovom e mjestu vratiti sve svoje prijanje znanje - javio se Bet. - Za jedan sat bit e drugi ovjek.Zadrhtao sam nakon tih Betovih rijei. Vrlo polako sam priao kraju svoga puta. Puta koji je zapoeo u Vastalu, onoga davnog dana kada sam napustio benas Arama Tara i Iladon i otputio se prema istoku... Puta koji me je vodio preko Ogistala i kroz Mokos, preko najveeg kopna na svijetu, kroz Gulkor i fandske zemlje, potom Sit-Gulas i Sit-Altas. Preao sam u Lines, u Ordul i Orin, svojim sam snagama doao do Arkora. Indar me je odveo u Dulnu i Ordon, kroz Ozod u Marmu. Bjeao sam preko Arula u Mlin, potom u Aranim, a tamo spoznao da se imam vratiti nazad, u polazite. Unato svim tekoama, probio sam se jo jednom u Vastal i naao Iladon, a sada sam samo na korak od onoga o emu sam sanjao cijelo to vrijeme, odredita prema kojem sam usmjeravao sve svoje duhovne i tjelesne napore punih est i vie godina.Za sat, kae Bet, a ja nisam znao koliko je to vremena, ali neka bude zat, dva ili tri, to vie nije bilo vano, uskoro u znati tko sam i to sam bio. Nai u konano sebe i biti svoj, vratit e mi se osjeaj pripadnosti kakav imaju svi ljudi koje sam do sada sreo. Kako je Titan bio odan Or-donu, a Ragar Andoru! Antar se borio za neto drugaiji Orin, a Indar za Ordon. Bargalman je volio Ondol i Arul, a Azat Orab Alarim i Irilin. ak je i Toktas sve svoje snage uloio da sauva svoj svijet, Araton, jer je njemu pripadao, jednako kao i Dvanaestorica. Rea je teila Ordonu, a na koncu prigrlila Andor.A ja... Ja sam tek danas osjetio udesnu privrenost Aratonu, ali to se moe promijeniti nakon to ustanem s poivaljke preda mnom. inilo mi se da sam na korak od nekakvog ispunjenja, samoostvarenja i prosvjet-ljenja, da u se Betovom arolijom ponovo sjediniti sa svojom biti i usidriti u ovom svijetu, moda i potpunije no svojim dil-indulskim umijeem.- Skini se i legni u poivaljku, Urte.Betov glas je bio glas ovjeka kojemu se moe vjerovati. On nije ovjek, meutim, i ja sam se jo uvijek morao suzdravati da se ne bih okretao i traio ga po prostorju. Priao sam plavoj poivaljci odlaui595prljavi i ovom prostoru nepripadajui i gas sa svojim maevima. Svukao sam odjeu i pustio je pasti na pod. Oprezno sam sjeo na poivaljku, a onda spustio lea na udobni naslon, a noge podigao na donji dio leaja.- Spreman sam - rekao sam ne znajui za to sam to spreman.- init e ti se daje potrajalo samo trenutak.Leaj se pokrenuo! U ovom su se svijetu sve stvari pokretale na neki tajanstveni nain i sve su se mogle uporabi ti na mnogo naina koji se nisu dali odmah sagledati. Leaj se povukao unazad, prema krinji, a kada je bio potpuno u njoj, prozirni se pokrov poeo sputati sa stropa.Mnogo je naprava koje sam mogao vidjeti kroz taj prozirni pokrov i mnogo neobinih povrina koje su blistale udnim svjetlom i treptale porukama ili krivuljama koje za mene nisu imale nikakva smisla. Ve u sljedeem trenutku glava mi je oteala, a ja nisam sumnjao daje i to Be-tovo djelo.596Dvadeset deveto poglavljeOdlukaThalai: Moemo li na koncu navesti u emu su opasnosti sirenja ovjeanstva u svemir? to moemo kazati o tome, Lene?Dorman: To je teko pitanje. Potpun odgovor, naravno, ne oekujete. Na to e ukazati budunost i daljnji razvoj. Odavde i sada sve se ne moe sagledati. Moda, ipak, moemo istaknuti bitne odrednice. Rase-nost Zvjezdanog sustava dovest e do toga da e svaki pojedini svijet moi izmjenjivati vijesti samo s nekoliko susjednih, s jednim podskupom ukupne Galaktike. Vijesti s ostalih svjetova toliko e kasniti da e tek pruati uvid u njihovu daleku prolost. Tada se prestaje pisati zajednika povijest ovjeanstva, jer vie nema nikoga tko ima uvid u sve njegove dijelove. Zanimljivo je, meutim, da se to ne dogaa prvi put u povijesti. Stari i srednji vijek drevne Zemlje inilo je vie uljudbi koje meusobno gotovo da nisu, ili uope nisu imali dodira. Nadalje, potpuna samostalnost dovest e do vrlo razliitih razvojnih obrazaca. Sluajni ili namjerni novi susret takvih udaljenih uljudbi moe biti susret potpunih stranaca. Konano, i za sada dovoljno, ekspanzionizam ima i svoje prirodne granice. Granice Velike galaktike, primjerice. To se danas ini nemoguim, ali moemo i to zamisliti.597to bih radio na Zemlji kada bih nju izabrao za svoje konano obitavalite? Gubio bih vrijeme, kao to ga je gubio Parit, s jednom razlikom to je on to prihvatio kao privremeno rjeenje, nadajui se da e ovaj novi pretres, kroz koji smo gotovo proli i koji zavrava sutra, preinaiti njegovo prinudno prizemljenje. Mogao bih se i ja zavaravati i odravati duh i tijelo spremnima, ekajui na udo i vjerojatno ga nikada ne doekati. Mogao bih promijeniti struku i posvetiti se neemu drugome: aratonistici, primjerice, ili istraivati svoje podrijetlo, uiti stare jezike, povijest ili umjetnost. Teko bih to prigrlio i u to se uivio.Mogao bih prihvatiti dokoliarenje i provesti preostale dane u zabavi i traganju za uicima. Uprava bi mi pokrila sve trokove, ma gdje i kako ih napravio. Nevolja je da me to ne privlai, niti mi se dokolica mili. Mogao bih osnovati porodicu i ostati na Zemlji, ili se prijaviti kao dragovoljac u naseljavanju nekog od novih svjetova. Nije ni to ivot kojeg bih lako prihvatio.Razmiljao sam malo vie o mogunosti da za svoje konano obitavalite izaberem Magat-Pet i posvetim se obuci novih letaa. To bi mi donekle bilo izazovom, ali mi se ne bi mililo ponavljati istu stvar iz narataja u narataj. Mogao bih prihvatiti raditi u Upravi i na taj nain ostati u nekakvom dodiru s Galaktikom, ali tek bih tu oajavao; bio bih blizu onoga do ega mi je stalo i emu sam jednom pripadao, a da se u to ne bih mogao ukljuiti.Araton! Onda je Klea spomenula Araton. Kao da me poznaje bolje od mene samog! Tamo ivi ljudska zajednica koja se istrgla iz Galaktike i zaboravila na nju. Taj je svijet ve po tome razliit od svih drugih. Njega sam ja otkrio i prvi se na njega spustio. Propustio sam odvesti te ljude s njega prije udesa koji je unitio njihovu uljudbu i pruio im izliku da ostanu tamo zauvijek. Kako se na udan nain oblikovala ta zajednica i koliko sam ja tome pridonio! U to su se oni nakon toga prometnuli? to se sada tamo zbiva?Svi su drugi svjetovi u okrilju Zvjezdanog sustava i Uprave, razvijaju se vie ili manje postojano i skladno i odravaju vezu s drugima. Sve to ne vrijedi za Araton. Ljudi su tamo izloeni prirodi, Fandima i samima sebi; nema ih tko od svega toga zatititi. tovie, oni su se duboko srozali, znanjem i mogunostima, pa im je tee izlaziti na kraj s izazovima svih vrsta kojih je u obilju.bih598Spustiti se meu njih bilo bi zaista izazov. Ako bih se uklopio u njihovu zajednicu, mogao bih doznati iz prve ruke to se tamo dogaa. Znao bih s ime se bore i to ih zaokuplja, emu se nadaju i oko ega nastoje. Takva bi izvjea zasigurno koristila Upravi i Galaktici. Moda bih ih mogao uputiti u miran suivot s Fandima. Ili potaknuti njihov bri napredak. Ne bih smio zaboraviti, meutim, da su oni kivni na 'ljude sa zvijezda' i da me ne bi primili s dobrodolicom kada bih se kao takavThalai: to se tie ovog posljednjega... Ne izgleda li takav razvoj neprirodan, rekao bih ak udovian.Dorman: Izgleda. Mnogima se tako ini. to je, u tom sluaju, sa stranim visokorazvijenim vrstama? Jesmo li to, ako ne u cijelom svemiru, a ono u Velikoj galaktici jedina razumna vrsta? Ili jedina koja je uspjela izbjei razliite razvojne stupice? Cijelo nam iskustvo govori da ne treba vjerovati da smo u bilo emu izuzetni. Moda je tu neto drugo u pitanju.Thalai: Ima li neto odreeno na umu, Lene ?Dorman: Samo natruhe. Ove svoje misli nisam jo nikome rekao. Kada smo govorili o civilizacijama nezemaljskog podrijetla i mnogo razvijenijima od nae, dao sam onaj primjer o prijenosu vijesti. Moemo li to poopiti?Thalai: Nisam te razumio, Lene.Dorman: Moda nam slijedi jedan razvojni zaokret. Nemoj me pitati kakav i kada e se zbiti. Nisam prorok, ali pokuavam razlono misliti. ini mi se da e ovjeanstvo nestati iz galaktike. Nestati u obliku kakav poznajemo. Nee mu trebati Velika mrea, svemirski brodovi ni veliki gradovi, ovakve kakve imamo danas. Razvoj e se nastaviti u nekom drugom obliku, na drugi nain. Za ovakve kakvi smo sada postat emo nezamjetljivi. Kao to oni koji obavijesti alju dimom ne zamjeuju poruke slane promjenama eteronskih polja.Thalai: Znai li to da su neke strane civilizacije ve prele taj prag? __________599predstavio. Morao bih nai naina uvui se u njihove zajednice i ne odati se kao stranac.Je li razumno uputati se u takvu pustolovinu? Otkriju li me, mogli bi brzo svriti sa mnom, kao to su svrili s Oradom Anakran i desetinama drugih letaa. To ipak nije najvea opasnost. Nisam nauen ivjeti u tako priprostoj zajednici i ne znam mnoge vjetine koje su Aratoncima potrebne da bi se odrali. Ne znam se vie sam ni obrijati, a da ne govorim o svemu ostalom. Ne znam se sluiti njihovim oruima ni orujima, ne znam nijedan posao koji je njima koristan. Vjebao sam tijelo i naprezao ga pri istraivanju ophodnica, ali ga nisam svakodnevno napinjao da bih ivio od vlastitog rada.Odlazak na Araton jedini je izazov koji mogu usporediti sa svojim pozivom kojim se vie ne mogu baviti. To bi zahtijevalo potpuno predavanje i svrsishodan napor, to bi me moglo ispuniti. Vjerojatnije je, meutim, da tamo ne bih dugo preivio.Klea me je stavila na teke muke tim svojim prijedlogom. Zanimljivo je da on meni nikada nije pao na pamet. Otkad sam uo za njega, neto mi je toplo rovarilo po utrobi, a ja nisam smio ni samom sebi priznati da sam se ve odluio. Zar sam spao na to da pretpostavljam sigurnost duevnom miru? Da li bih ikad postao leta da sam uzmicao pred tekoama? Na Aratonu se moe dogoditi to mu drago, ali ja u se s time suoiti i nositi. Nauit u nove vjetine, a s ljudima sam se nosio i prije, tovie sam obuen nositi se s njima vrlo dobro. Ako su obiajima i nainom ivota drugaiji, Aratonci su ipak ljudi, sa svim vrlinama i nedostacima, plemenitostima i niskostima, dobrim i zlim. Toliko me je to obuzelo da sam poeo razmiljati to bih najprije trebao uiniti.Onda sam primio poziv. Moda je i dobro prekinuti razmiljanja o Aratonu, a potom sve to razmotriti jo jednom, hladnije glave. Iako me je Hat dobro zakrpao, tragovi veeranje pustolovine s Oronom Degrasi ostali su i dalje vidljivi. Nisam za to mario pa sam rekao Hatu da ukljui prikaz netom sam provjerio tko me zove. Bio je to Gez Aknar.Njegov troproteni prikaz upriliio se u sljedeem trenutku usred sobe, tono ispred mjesta gdje sam leao dok mi je Hat lijeio naboje.Prekinuo sam postupak i Hatova su se pomagala, koja su me okruivala sa svih strana, sada povukla. 'Uljepiva' se - a tako sam zvao uplju kruglju koja je nosila najsloenija i najosjetljivija orua kojima je Hat viao moje lice i glavu - podigao navie dozvoljavajui mi da se600ogledam. Zatraio sam i Hat je podigao naslon, a spustio oslonac za noge, pa se poivaljka pretvorila u sjedalo. Tek sam onda odgovorio na poziv.Parit Jamakana je bio s Gezom. Je li se to dogodilo, budui da me zovu u vrijeme koje se ve pribliava onome predvienom za poinak?- Nadamo se da te ne smetamo, Kinele - rekao je obzirno Parit.- Povukao si se rano - dodao je Gez. - Jesi li sam, ili si ve naao djevojku na Hatornu?- Djevojaka mi je za neko vrijeme dosta - procijedio sam.- Zvui mi kao lose iskustvo.- Loe i jest. Hat me je upravo udeavao.- Hej, ti si nateen, Urte! Gdje si to upao u guvu?- Gdje tono - ne znam. Bilo je ozbiljno, meutim.Dorman: Mogue je. One su tu, oko nas. Moda i na naim svjetovima, ali izvan naeg dosega i bez zanimanja za nas. One svakako nisu vie ono to bismo opisali tehnolokom civilizacijom. Nekoliko sam puta iznosio svoja gledita o moguim civilizacijama nezemaljskog podrijetla, mada ova razmiljanja iznosim prvi put. Iznijet u zato svoj stari zakljuak, neku vrstu tvrdnje. To je opet Andrade-Dorova pretpostavka, izraena drugim rijeima. Ona, moda znate, glasi: "U svemiru nisu mogui dodiri s civilizacijama bitno vieg stupnja razvoja!"Thalai: Da, to je tvoja poznata tvrdnja. Ne zovu li je Dormanovim naelom? U prilog tome ide injenica da nikada nismo zapazili nikakvu tehnoloku djelatnost u svemiru, iako bismo oekivali da e mnogo razvijenija civilizacija djelovati na razini Velike galaktike.Dorman: Da, a na ovom, ja ga zovem tehnolokom razvojnom stupnju, mi smo prekratko - u svemirskim razmjerima vremena - da bismo susreli sebi sline. Vjerojatno je da smo jedina tehnoloka civilizacija u galaktici u ovom vremenu. Na taj nain moemo pomiriti staru suprotnost: nae neslaganje da smo sami u svemiru i nae neopaanje stranih civilizacija.Thalai: To je, s druge strane, smjela tvrdnja i sigurno e nai zagovornike i osporavatelje. elio bih zakljuiti ovaj razgovor pitanjem koje se izravno tie tvoje osobe. Smijem li ga postaviti?601- Zar vas ne ue boriti se na Magatu-Pet?- Ue nas, Gee. Tekoa je to to poslije malo koristimo. Ne moemo se mjeriti s onima koji su tome posvetili ivot.-Koliko ih je bilo?- Jedan. Ispravno je rei jedna.- Zanimljivo. Znamo li je, Urte?- Ti je zna bolje od mene. Sjedila je do mene dva dana.- Orona? Ona se bavi svaim. Smatra se u svemu tome vrlo uspjenom.- U tunjavi joj to ne bih osporavao.- Ona je od onih to uvijek ele biti prvi i voditi druge. Nikome ne priznaje prednost. Koliko znam, pokuala je biti letaica...- Nije uspjela? ini mi se daje kivna na letae zbog toga.- Moda si je neim izazvao...- Nisam pristao uvui se u njene i Norove igre. Oboje su htjeli uti od mene kako su sada propisi savreni i da se udes aratonske vrste ne moe ponoviti.- S tobom su otili korak dalje nego sa mnom - upao je Parit.- Mislim daje to zbog osobnih nesvianja.- eli li istjerati to na istac, Urte? - upitao je Gez. - Mislim, hoe li od toga nainiti sluaj? U sadanjim prilikama Nor je pogotovo vrlo ranjiv. Optui li ga da te je htio pritiscima privoljeti svojoj strani, moglo bi biti opasno za njega i Oronu.- Misli li to ozbiljno? Ne bih to uinio ni kada bih imao dokaza. On se bori za svoja gledita, a Orona je malo pretjerala na svoju ruku. Zaboravit u to ve sutra. Osim nekih pouka. Sto je s vama, momci?- Mi smo se nali na objedu, nakon to je sjednica zakljuena. Raspravljali smo o svemu pa smo na koncu odluili pozvati i tebe.- Ima li to novoga?- Nagaamo kakav e biti stav Zemlje. On e odraavati njihove potrebe, zar ne?- Znamo li to o tome?- Najvei izazov pred kojim su upravljai na Zemlji je smanjenje puanstva. Jednostavno, sve je manje ljudi. Postii razinu rasta ravnu nitici, pri emu stanovnitvo ne raste, ali ni ne opada, kao da vie nije mogue. Nas je jedva neto vie od est milijardi.- Jedva est milijardi? Sudim da ste vi na Zemlji nauili na velike brojeve.602- Mi ne govorimo o svijetu koji je naseljen prije sto ili dvjesto godina, pa je puanstvo od deset milijuna velika brojka. Zemlja je prije tisuu godina imala preko deset milijardi.- Puanstvo se smanjivalo i u vrijeme kada sam ja bio na Zemlji. To traje ve jako dugo.- Jest, ali dugo se to nije uzimalo za loe. Vjerujem da i ti zna koliko se cijeni prostor na Zemlji. Ljudi su danas time opsjednuti. Stalno se proraunava koliko etvornih metara otpada na pojedinca. Dugo smoDorman. Da, sigurno. Thalai: Koliko si star, Lene?Dorman: To nije jasno i jednoznano pitanje. Prije svega, podra-zumijevat u da se imam izraziti u zemaljskim godinama, a ne u nekim drugim jedinicama vremena usvojenima u Zvjezdanom sustavu. No, da li da odgovorim koliko je staro moje tijelo, ili koliko sam vremena ivio, ili koliko je vremena proteklo na Zemlji od moga roenja? Svaki je odgovor razliit.Thalai: Svjestan sam toga, Lene. Tvoj potpun odgovor e zato najbolje zaokruiti dosadanja razmatranja.Dorman: Razumijem. Moje takozvano vlastito vrijeme, a to u stvari znai koliko sam ivio, je pedeset dvije godine. Mjerilo vremena vezano uz moje tijelo pokazalo bi da ono postoji sto dvadeset etiri ili pet godina. Od trenutka mog roenja pa do danas na Zemlji je proteklo preko trinaest stoljea.Thalai: To je dojmljivo, Lene! Ako je dojmljivo prikladna rije! Hvala ti na ovom razgovoru. Cijeli Zvjezdani sustav slua i ut e o tome. Jer, mi smo govorili za Veliku mreu, ovdje na Zemlji, tri tisue petsto devedeset etvrte godine po zemaljskom raunanju. Sve najbolje, Lene, ovdje na Zemlji i irom Galaktike!(Razgovor s Khabom Dormanom za Veliku mreu, Zemlja, 3594. -09.-20., ZRV)603se zavaravali takozvanom nitinom stopom rasta, ali je sve jasnije daje ne moemo odrati.- Kako se to odraava na mogui stav Zemlje sutra?- Bilo bi za oekivati da je Zemlja protiv daljnjih naseljavanja u -svemiru, jer i na taj nain ona gubi puanstvo. Sve odgovorne ralambe pokazuju da to nije ozbiljan odljev, ali je neto na to se da ukazati prstom. Tabor Rodegard je predstavnik te struje.- Mene udi da je pitanje prirataja postalo tako ozbiljno. Ostali naseljeni svjetovi nemaju tih tekoa.- Druge su okolnosti. Na Zemlji vie nema gospodarskih poticaja prirastu. U davnoj prolosti je potreba za radnim rukama u poljoprivredi pospjeivala prirast, potom trite... Danas je sve to izostalo. U uvjetima kada se toliko cijeni prostor i kada su ljudi toliko okrenuti vlastitim zvanjima i usavravanjima, to je razumljivo. Da ti ne govorim o svijetu zabave i uitaka, u to se Zemlja postupno pretvara. Samo oni koji zaista vole djecu odluuju se na nju.- Znai li to daje Nor vodio juer izgubljenu bitku?- Ni u kojem sluaju. Odnosi nikada nisu tako prosti. Upravo on je glasnogovornik druge struje koja podupire naseljavanje svjetova.- Kakve probitke Zemlje oni zastupaju?- Iste. I oni mau smanjenjem puanstva.- Kako to obrazlau?- Po njima, puanstvo opada zbog prevladavajueg stanja duha Zemljana. Mi smo previe zatvoreni u svoje svakodnevne tekoe i naporan rad to ga trae naa zvanja, ali i potreba za svestranim usavravanjem mimo njih. Nestalo je oputenosti, ljudskih dodira, razmatranja tekoa ire zajednice. Drutvo se na Zemlji sve vie zatvara, a ivot pojedinca postaje sve uljebljeniji i otueniji. Djeca se u takvim okolnostima doivljavaju kao smetnja. Meu onima koji ne nastoje oko uilita za letae, svemir nije omiljen predmet razgovora. Prosjean Zemljanin ne haje za Zvjezdani sustav. Na Magatu-Pet polovina novaka dolazi s drugih svjetova, a ne sa Zemlje, mada takvi ine jedva dva posto ukupnog ljudskog roda.- Kako misle poveati puanstvo Zemlje naseljavanjem Sustava?- Oni ne ele samozadovoljnu i izdvojenu Zemlju koja se ne zanima za Zvjezdani sustav. Ne znam koliko sam ti ovo uspio pribliiti, ali dri se da svi dodiri s drugim svjetovima rade protiv tog samozatvaranja604a u nbe prskali:aja-cdizani-kojemu je drutvo dolje sklono. Seobe su takvi dodiri, razgovori o njima takoer. Gubitak toga, govore oni iji je istureni glasnogovornik Nor Uban, dovest e do jo veeg zatvaranja Zemljana i jo izraenijeg smanjivanja puanstva.- To sam jedva probavio, Gee.- Zato? Naseljavanje svemira predstavlja irenje, osvajanje novih prostora, rast. Raanje djece i njihovo podizanje je to isto. Smatra se da tu postoji neka veza. Tekoa je to su prevladavajua stanja duhova na Zenilji takva da se rast smatra prevladanim. Mi smo opsjednuti odravanjem. ini mi se da se ve povlaimo, na mnogim poljima.- Dobro. To su vienja dobivena itanjem ljudske due. Misli li da e ona prevagnuti?- Ne znam. Ne znam ni sve ljude koji e sutra biti na sjednici.- Je li to uope vano, Gee?- To je danas najvea dvojba u Upravi i Galaktici.- Znam. Ona je vana sada, jer su probiti Zemlje, kako ih itaju ljudi, takvi. Narataj kasnije sve se to moe posve izokrenuti. Ta je dvojba vana ovdje, jer je ovo podruje gdje utjecaj Zemlje prevladava. Pedeset zemaljskih svjetlosnih godina dalje sve moe biti drugaije.- To je tono.- Hou rei da su dometi svake takve odluke ogranieni. One su vane ponajprije onima koji raunaju s novim preraspodjelama elnih poloaja.- Ha, jasno. Moe to i tako gledati. Ali takvi dogaaji, promatraju li se u slijedu, pokazuju u kojem smjeru ide Zvjezdani sustav.- ... A to je smjer u kojem mora ii, jer je to nametnuto unutarnjim zakonima samog sustava, zar ne? Sve te suprotne sile koje e se sraziti sutra iznjedrene su samim okolnostima. Kao to voza dvokolice mora pomicati upravlja i prednji kota nalijevo ili nadesno, ovisno o tome na koju se stranu zanio. ini se da ljudi upravljaju okolnostima, a jednako je tono da okolnosti upravljaju ljudima.- Tvoj je govor dosta loe primljen, Urte.- Primijetio sam. Nisam ni oekivao drugaije. Ti si se uvao za sutra.- Suzdravam se, Urte. Ne vidim osobite vrline ni u jednome od stavova. Moda u se suzdrati i sutra.- Onone, jesi li ti donio svoju veliku odluku?605Leta se mrko osmjehnuo.- Kad leta prestane letjeti, pone umirati. Ve sam neko vrijeme na toj stazi. Razmiljao sam o Magatu-Pet...-1 ti? Pretresao sam sline misli, jo maloas.- Hoemo li zajedno?- Ipak ne. Pronaao sam svijet gdje e biti teko, ali uzbudljivo ivjeti. Mjesto gdje e biti izazova onoliko koliko ih nudi i sam letaki ivot.- Znam li ja za taj svijet, Kinele?- Sigurno da zna. Bio si tamo.- Bio sam tamo?- ak dva puta.- Dva puta? Ne, ne misli valjda...- Zato ne bih mislio?- Htio si mi rei da razmilja otii na Araton?