OLIVER FRANIARATOnKnjiga treaKinel sa zvijezdaBIBLIOTEKA NOVA KNJIGAUrednik biblioteke Nikola NavraiIzdava Nova knjiga RastZa izdavaa Biserka RastLektura Tina GatalicaGrafiki urednik Roman KrajnoviNaslovnica Aleksandar iljakGrafiko oblikovanjei priprema za tisak$ovo, ZagrebTisak i uvez Studio Moderna, ZagrebCIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - ZagrebUDK 821.163.42-31FRANI, OliverAraton / . - Zagreb : Nova knjiga Rast, 2004- . - (Biblioteka Nova knjiga)ISBN 953-6760-89-4 (cjelina) Knj. 3: Kinel sa zvijezda. - 2004 ISBN 953-6760-96-7440914179Knjiga treaKinel sa zvijezdaNOVA KNJIGARASTZagreb, 2004.Ova knjiga je proizvod pieve mate pa su svi likovi, dogaaji, imena i mjesta izmiljeni. Svaka slinost sa stvarnim ljudima, mjestima i situacijama je potpuno sluajna.Sva prava pridrana. Dijelove ove knjige zabranjeno je reproducirati ili prenositi u bilo kojem obliku i bilo kakvim sredstvima, mehanikim ili elektronikim, ukljuujui fotokopiranje, bez pismenog odobrenja izdavaa.AutorPetri, koja izmie odreenjima.Prvo poglavlje Van BeethovenGodina je 3594. po zemaljskom raunanju vremena. Mjesto je Zemlja, izvorite ljudskog roda. Javljam se za Veliku mreu iz Europe, kopna koje dri zapaeno mjesto u povijesti ovjeanstva. Prilika je iznimna: ovo je pitomo primorje domain savjetovanju od kojega mnogo oekuje cijeli Zvjezdani sustav. Naziv mu je 'Galaktika i meduzvjezdani letai' i okuplja najraznovrsnije strunjake iz podruja meduzvjezdanih letova, meduzvjezdanog prava, svih grana drutvenih znanosti, gospodarstva, zdravstva, prirodoslovlja i poznavanja Sustava.Naa je namjera jo iznimnija: Naumili smo razgovarati s jednim od najzanimljivijih ljudi naeg vremena - meduzvjezdanim letaem Khabom Lenom Dormanom, ovjekom koga Zvjezdani sustav nesumnjivo poznaje: i kao Hatornova nastavljaa u izuavanju fizike prostora, i kao pisca koji se proslavio promicanjem znanosti i, konano, kao meduzvjezdanog letaa s gotovo nenadmaenim iskustvom. Za galaktiku Veliku mreu govori Bont Thalai!Thalai: Dobro Sunce, LenelDorman: Dobro popodne, Bonte. Mislim da se ovdje na Zemlji tako pozdravlja."... Su... su... pus... Opusti se...""Ne... Mir... Mir... Mir... Opusti... Ne misli..."Ja! Koliko mi treba do tog odreenja! Da... oputen, potpuno oputen. Bez najmanjeg pomaka, bez pomisli na nj, bez naprezanja. Sve tee prirodno, kako treba, i sve je dobro. Ne misliti je tee. S ponovo zadobivenom svijeu jako je teko ne misliti. Gdje je svijest, tu su i misli. Unato tome to je svjesnost bez misli dio moje obuke.Nije vie vano. Vano je ostati oputen i miran, ekati da vrijeme proe. Nisam novi u ovom poslu.Oekujem povratak ula. Onda u znati tee li sve kako valja. Ako prvi osjeaj bude hladnoa, iznimna hladnoa u unutranjosti tijela, sve je kako treba biti. Ako se, meutim, najprije javi bol u glavi i peenje po povrini tijela, to je prinudno oivljavanje. Valjda je sve u redu...Oivljavanje je to krae stoje tijelo oputenije. Svaki napor, svaki pokuaj kretnje koji bih nainio bio bi zapaen i snimljen, a postupak ponovnog uvoenja u ivot produen ili odgoen. Toliko se urim da se ne smijem uriti.Dok se ne jave ula, okuavam svoju svijest, sve otvoreniju i gipkiju, kao ruku to se sve ugodnije osjea u prvi put noenoj rukavici. Nemam nikakvog oslonca da bih mogao procijeniti protjecanje vremena, ali sam svjestan tko sam i gdje sam, svjestan sam svog posljednjeg zadatka i toga da se vraam u naseljene svjetove.Svjestan sam i onog najvanijeg: moj zadatak nije zakljuen. Prvi put otkako letim meu svjetovima nisam donio konanu odluku o jednom od njih. Zamoljen sam ne uiniti to. Umjesto toga pozvan sam na Zemlju raspraviti sve okolnosti u irem krugu. To je krajnje neuobiajen postupak.Zemlja je, meutim, zanimljiv svijet. Nijedan drugi nije toliko raznolik, ni toliko napuen. Letai smatraju sreom zadrati se na njoj. Tamo sam i roen, prije mnogo, uistinu mnogo godina...Onda mi se, u jednom trenutku, vratio i osjet. Najprije sam osjetio neodreene trnce, blago trnjenje koje je jaalo dok nije postalo neugodno. Potom me je gotovo oamutio novi osjet iz nutrine: hladnoa, otra studen. Presjekla me, iako sam je oekivao.Sada sam ve osjeao i struju zraka u nosnicama i ugodan miris okoline. Na to me je podsjeao? Na Zemlju, to je blagi vonj morske obale, miris crnogorice, smole i primorskog raslinja! Usmjerio sam se8potpuno na taj novi osjet, elei zaboraviti studen koja mi je proimala tijelo, a od koje nisam imao obrane, ak ni drhtanjem, jer sam jo uvijek toliko obamro da nisam mogao uzvratiti pokretom.Uhom sam najprije uhvatio blago i neodreeno brujanje, jo jednu potvrdu da sve odmie kako valja. Sada sam iz tog uma uspio izdvojiti pravilne otkucaje, spori korak moga bila. Znao sam da zvunik pojaava udare moga srca i um to sam ga proizvodio diui, objavljujui mi vraenu urednost ivotnih radnji. Kada otvorim oi, vidjet u sve to, iThalai: Dapae, ve bi se moglo rei i 'dobra veer'. Vrlo nam je drago da te moemo 'pozdraviti na Zemlji, Lene. Prilika je jedinstvena pa se nadamo da nam nee zamjeriti, to te smetamo dok je savjetovanje jo u tijeku.Dorman: Ne, uistinu. Da kaem iskreno, takva me savjetovanja umaraju. Svjestan sam njihove vanosti, ali u rado izbivati ovaj put. Govori su predugi, a predmeti se esto ponavljaju. Smatram, dapae, da je onaj neslubeni dio mnogo vaniji. Svi ti strunjaci poznaju dobro jedni druge i nisu doli ovamo sluati prikaze koje ve imaju u svojim zbirkama. Osobni susreti i rasprave u irem krugu strunjaka su pravi razlog sazivanja ovog skupa, a to poinje tek preksutra.Thalai: Dojmljiv je skup galaktologa i strunjaka svih vrsta koji su ovdje okupljeni. Vode se rasprave o dugoronom razvoju svjetova, o budunosti Zvjezdanog sustava i vas, letaa, u njemu. Oekuje li neka bitno nova gledanja ili korjenito mijenjanje stava ovjeanstva spram svemira i Galaktike?Dorman: Sigurno ne. Svi veliki sustavi su u pravilu i tromi sustavi. A Galaktika je jako veliki sustav. Razvoj e s vremenom svakako ukazati na dvojbe, ali mislim da smo od takvih dvojbi daleko.Thalai: Na to emo se sigurno jo vratiti. Namjeravamo razgovarati o goruim pitanjima Zvjezdanog sustava danas, ali i o tebi, Khabe Dormane. Nas vide i uju, ili e nas vidjeti i uti na svim svjetovima, jer ovaj razgovor prenosi Velika mrea, odavde, sa Zemlj. Za galaktiku Veliku mreu govori Bont Thalai.9jo mnogo drugoga, predoeno krivuljama to su na ugodnom mlijeno-bijelom zaslonu iscrtavale izvjea o stanju moga tijela.Bio sam pribran i oputen. Mada su ova prijelazna stanja, dok je tijelo samo ljutura, nesposobno da uzvrati na poticaj ili na drugi nain slui, a duh jo mlitav i trom, uvijek bila krajnje neugodna, davno sam nauio daje oivljavanje to bre stoje obuzdavanje vlastitog tijela potpunije. Tvrdoglavi napor da otvorim oi trenutno bi mi oduzeo svijest, a sustavi za odravanje ivota bi spremno odloili oivljavanje.Studen se polako povlaila s povrine tijela, ali je u nutrini neugodni osjeaj ostao i trajat e, znao sam, jo dugo dok posve ne jenja. "Kosti od leda", govorili su meuzvjezdani letai. "Nae su kosti od leda."Slutio sam da je uravnoteivanje staninih tekuina ve otpoelo, im je koa donekle omekala da u za kratko vrijeme opet upregnuti mlohavo miije i razmaknuti dugo zatvorene vjee.to me je ekalo na Zemlji? Prije svega slubeni dio, kroz to u morati proi. Bit e mnogo objanjavanja, razgovora, uvjeravanja. Moja su izvjea ve pristigla, vjerojatno su i obraena. Njima se moda nije sviao moj stav da se aru-Jedan prizna razina samostalnosti. Uredski takori se radije oslanjaju na brojke i krivulje, nego na dojam koji samo mjesto ostavlja. Teko je odrei samostalnost svijetu u kojem su stasala ve tri pokoljenja. Tumait u im danima ono to sam sa sobom ve raistio. ekaj malo... Da, danima, iako su oni na Zemlji dui no na aru-Jedan. Razlika i nije tako velika, uostalom...Ponovo sam pozornost svratio na oivljavanje. Ono je odmicalo po ustaljenu redu pa sam, poznavajui ga u tanine, ve mogao procjenjivati protjecanje vremena. Jo sam utio jezivu studen, ali se ona sve vie povlaila u utrobu, plua, kosti, unutranjost tijela i osjet bi se gotovo mogao zamijeniti s onim nakon naglog ispijanja vrlo hladnog pia.Sve je vie prevladavao jedan drugi osjeaj, ne manje neugodan: dijelovi tijela s kojih se hladnoa povukla poeli su me pei, ariti kao otvorena rana. Bila je to posljedica poodmaklog obnavljanja staninih tekuina koje su pothlaene izdrale zamrzavanje, a sada su se vraale ivotu uz pomo igala za ubrizgavanje poticajnog rastvora. Upravo ove siune i prostim okom gotovo nezamjetljive ranice izazivale su neugodno arenje koe.Nisam mario, jer su te tanke igle za ubrizgavanje rastvora vraale ivot u moje jo uvijek obamrlo tijelo. Mogu li ve otvoriti oi? Ne bih10se elio prenagliti. Pokuao sam procijeniti svoje miije, neprirodno spore udare bila, krvotok koji se tek uspostavljao, dozivajui u pamet svoje iskustvo s prijanjih buenja i vaui steenu snagu.Zvuni signal! Prodoran i jak, znao sam, ali doimao se kao da dolazi iz daljine. Prvi i najsudbonosniji stupanj oivljavanja bio je iza mene.Sada sam ve znao da nema opasnosti. Pa ipak, zato ne bih najprije okuao neki mali djeli mlakog miija, pomaknuti palac lijeve ruke, primjerice? Unato usredotoenju, tijelo kao da nije htjelo primiti naredbu mozga. Pokuao sam opet. I opet. Sve dok zavrni miii nisu prepoznali izvjee, a palac se dotakao ostalih prstiju. Osjet poput onoga kad se dotiu smrznuti prsti, jedva vie no kad se drvo tare o drvo. Ohrabrili su me ipak trnci to se razmiljee pomaknutim prstom. Zadrao sam zato dah i polako, vrlo polako stao razmicati vjee.Thalai: Reci nam za poetak, Lene, neto o svom znanstvenom radu. esto se govori o prodoru usporedivom s onim Hatornovim. I tebe nerijetko nazivaju novim Hatornom.Dorman: To je svakako pretjerano. Ne govorim ovo iz lane skromnosti. Ovaj dio znanosti, fizika prostora, esto se dri zamrenim i gotovo neshvatljivim, neim u to se razumiju samo probrani. Vjerujem da otud proizlazi mijeanje suvremenika s onima koji su doista najvie pridonijeli.Thalai: Kako bi ti ocijenio svoj rad u usporedbi s velikim prodorima u znanosti? Bez lane skromnosti, naravno.Dorman: Ovako bih to predstavio. Temeljni meai znanja u fizici prostora su postavljeni najprije Newtonovim poopenjem sile privlaenja meu tvarnim tijelima jo u sedamnaestom stoljeu, potom opom uvjetovanou koju je svijetu predstavio Einstein u dvadesetom stoljeu i, konano, Hatornovim uenjem o jednoj sili, takozvanom Teorijom jedne svjetske sile iz dvadeset treeg stoljea. Moj doprinos je produbljivanje Hatornova rada u jednom njegovom dijelu. Doprinio sam pojanjenju osobitih meudjelovanja eterona iz ega proizlazi privlaenje meu tvarnim tijelima. Drugim rijeima, pojasnio sam silu privlaenja Hatornovim prostorno-vremenskim esticama.11Prvi je prizor bio samo mutna slika, gotovo jednolino sivilo koje je potom poelo uzmicati. Zatim munina i bol u glavi.Ponovo sam stisnuo oi i jo jednom ih polako otvorio. Ugodan polumrak. Nisam se trudio izbistriti jo nedovoljno jasne pojedinostiOko mi je u taj trenutak nadraio pokret, nekakav sitni treptaj na sivoj pozadini. Zatim je i glas razbio tiinu:- Dobro Sunce, Urte! Stanka, pa opet:- Oporavak odravam u najpovoljnijim granicama. Svi sustavi tvoga tijela rade upravo onako kako je predvieno i taj je rad sve blii prirodnom stanju.Taj je glas bio ugodan i ist, dubok i zvonak, odmjeren i - patvoren, glas temeljnog procesora ili, tonije, broda samog."Bete, na tebe sam zaboravio... Ti na mene nisi, sva srea..."Opet sam okom ulovio pokret i zamijetio igle za ubrizgavanje kako se u skupinama odiu od mojega tijela, ostavljajui ponegdje crvene tokaste tragove. Svakim sam trenutkom bio sve sposobniji za samostalan ivot, sve spremniji napustiti ovu prozirnu ljuturu kovega za zamrzavanje, protegnuti se napinjui ukoeno miije, poeati kou to djela, udahnuti svjei zrak punim pluima...Jo sam, ipak, morao biti strpljiv. Nisam mogao ni govoriti, pogotovo ne ustati."Bet... mozak broda! Sjeam se Ala na Aliothu. Nor je onda imao sree... Njegov je mozak bila Ema, na Gemmi! Ugodnije je uti enski glas kod buenja..."Kau da se nekad letjelo svemirom, a da mozgovi nisu vodili brodove. Teko je to zamisliti. Mozak, ovaj kojeg zovem Betom, je bio najvra veza izmeu mene i broda, vrhunac u njegovu nadzoru i upravljanju. Kako predoiti nadzor nad petsto dvadeset odvojenih brodskih sustava, koliko ih je imao Van Beethoven, ako bih se ja morao posebno baviti svakim od njih? Kako razabrati bitno u opsenim izvjeima koja su govorila o njihovu stanju? Da ne govorim o izvanrednim okolnostima kada neto otkae i procjenu stanja treba nainiti samo na osnovi ispisa i do-javnih svjetala. A time se stvari ni priblino ne iscrpljuju.Mozak bi mi na moj upit o stanju svih petsto dvadeset sustava mogao rei samo "sve je u redu" i ja bih se mogao nastaviti baviti neim drugim. Mogao bih traiti i opsenije izvjee o nekom odreenom12sustavu, onom za grijanje, primjerice, ili onome za upravljanje pogonskim zrcalima, ili bih ga mogao upitati za vjerojatnost da neki od njih otkae u nekom vremenu, ili koji je od njih najblii otkazu. Odgovor sam mogao dobiti slikom ili krivuljama u dvoprotenim ili troprotenim sustavima, mogao mi je dati troprotenu sliku broda i cijelog brodskog sustava koji me zanima, tu u prostoru ispred mene, mogao je uveati bilo koji njegov dio i objasniti mi, rijeima i slikom, kako taj sustav radi. Naravno da je on sam nadgledao sve odravake zahvate i izvodio na mjesto otkaza svoje skupine robota. Ja o tome nisam trebao voditi rauna.Najvea prednost mozga je bila ipak u neemu drugome. Mogunosti uzvraanja temeljnog procesora i odgovarajuih programa, to su ipak iza svega, su za sva uobiajena razmatranja neiscrpne, pa je mozak u razgovoru ostavljao dojam pravog sugovornika s kojim se moglo razgovarati o bilo emu. tovie, on je uio, upoznavajui navike letaa, njegov nain izraavanja i crte njegove linosti pa je mogao odgovoriti, a s njim i cijeli golemi brod, na letaev sitni mig, nedoreenu uputu ili uzvik.Stijenke su kovega za zamrzavanje, sada kada je postupak oivljavanja bio u tijeku, a toplinski zatitni plat uklonjen, bile prozirne pa sam, koliko je to iz mog poloaja bilo mogue, mogao promatratiThalai: Je li to u vezi s novim poimanjem vremena koje se razvilo nakon Hatornove Teorije jedne sile?Dorman: Svakako, ali to novo poimanje vremena je ve nazono u neposrednim izvedenicama Hatornovih poopavanja. To je zanimljiva posljedica i za svakodnevna razmatranja i povezano je s naim doivljavanjem protenosti. Svi mi izravno opaamo daje svijet oko nas tropro-tean. U prostoru se moemo kretati lijevo-desno, naprijed-nazad i gore-dolje. ini se da nema etvrte mogunosti. Stoljeima smo govorili da ivimo u troprotenom svijetu.Thalai: Hatornje to okrenuo naglavce?Dorman: Ne izravno Hatorn i ne doslovno naglavce. Iz njegovih jednadbi proizlazi da je prirodnije kazati: "Mi ivimo u etvrtoj protenosti ", ili "Na svijet pripada etvrtoj protenosti", pa imamo tri stare protenosti koje su nie, ili podreene, i zato ih doivljavamo onako kako ih doivljavamo. A etvrtaprotenost...13poznatu unutranjost sobe za zamrzavanje. Sam koveg, bridnjak glatkih ploha i gotovo otrih rubova, izvana se doimao kao gromada stakla, pravilno tijelo to je podsjealo vie na hladnu svrhovitost mrtvog namjetaja no na ljusku jajeta koja je uvala pritajeni ivot do trenutka kada e se ovaj opet razmahati.Sve je bilo na svom mjestu, uredno i poznato. I uvijek isti osjeaj nakon povratka svijesti!"Kao da sam spavao jednu no... a ne osamdeset godina..." U prostorju je postajalo sve svjetlije, no znao sam da je iza praga sobe za zamrzavanje mrkli mrak, jer se golemi brod tek budio i pripremao usluiti svoju posadu. On sam, meutim, nije trebao ljudi ni u jednom trenutku svog dugogodinjeg leta.- Ve sam dao znak da moe govoriti, Urte. Osjea li kakvu potekou, moe mi to doznaiti.ri oi, primjerice."Mozak... uope te nisam uo, Bete..."- O, zdravo, Bete - rekao sam glasno, ali mi glas nije ispunio prostor kao obino. Do mene je doao slabaan, nesiguran i tanak, ali je bilo zrno veselja u njemu i to me je ohrabrilo. Uskoro e sve biti na svom mjestu.- Stoje novoga, Bete?- Stanje je redovito. Sve je u savrenu redu.- Onda moe ukloniti ove krivulje ispred moga lica.- Dobro, Urte. elim govoriti o neemu.- Kai.-Radi seoKlei...Klea! Da, pa nisam sam! U poetku sam se trebao svega prisjeati.- to je s njom? Zar se neto dogodilo? Ti si mi rekao da je sve u redu!- Nita se nije dogodilo. Njeno sam oivljavanje morao odgoditi. Za samo tri zemaljska sata.-Da?- Klea nema tvoje iskustvo. Naprezala se u poetku. Moda je jo uvijek mui nerijeeno stanje ara-Jedan.- Pa mi nismo imali posve razliito miljenje o tome...- Ni posve isto, Urte.- Dobro, Bete. to ti misli o tome?- O tome smo ve razgovarali.14- Ali nisam pitao za tvoje miljenje.- Razumijem tvoju odluku. Teko je odbiti razinu samostalnosti treem pokoljenju doseljenika. Ali mnogi iz Galaktike uprave nee se sloiti s tvojim miljenjem.- Zato bih se uope obazirao na miljenja onih kojima je Zar-Jedan samo stavka u izvjeima? Ja sam ivio na tom svijetu i svestrano ga upoznao. Sve sam tekoe raspravio s mjerodavnima s Orana-Tri i Zara--Jedan. Svi su moji uvjeti ispunjeni. To je neosporno zrela zajednica.- Zar ne misli daje nedostatnost osnovnih sirovina ozbiljan prigovor?- Pitka voda? Da, voda njihovih mora i jezera se ne moe piti. Ali oni posjeduju znanje i sredstva da to prevladaju. U gotovo sto zemaljskih godina nikad nisu s vodom imali tekoa. Oni se ak i kupaju u pitkoj vodi!- Ljudi iz Uprave e ti spoitnuti daje to ono ime raspolau sada. Zar-Jedan je od Orana-Tri daleko skoro etrnaest zemaljskih godina svjetlosti. Skoro trideset godina bi morali ekati na pomo da se njihovim strojevima za dobivanje pitke vode neto dogodi.- Na aru-Jedan rade na golemim skladitima vode. Strojeva ima vie nego to im treba i razmjeteni su diljem ophodnice. Ne vidim to bi se trebalo dogoditi da ugrozi njihovu opskrbu vodom.- Uprava pue i na hladno. Naseljenici su morali biti povueni s nekoliko svjetova koji su obeavali daleko vie. Sjeti se Are-Dva.Thalai: To je vrijeme?Dorman: Svakako. Uz tri meusobno okomita pravca mogueg kretanja mi se uvijek i neprekidno kreemo u pravcu za koji moemo rei daje okomit na sva tri: propadamo kroz vrijeme. To je ono to se esto naziva 'propadanjem * u etvrtoj protenosti. Zamislimo li bia koja pripadaju petoj protenosti, ona bi vidjela na svijet kao svijet u kojem je mogue povui etiri meusobno okomita pravca i nas kao etvero-protena tijela. Nae trajanje bi bilo ta etvrta protenost. Jednostavni bridnjak imao bi duljinu i irinu svoje osnovice, visinu okomita brida i trajanje, okomito na sve troje, a koje bi se takoer moglo izraziti jednakim duinskim mjerama. Pri tom bi i za njih, bia pete protenosti, vrijedilo isto: Oni takoer propadaju kroz vrijeme, to jest kroz petu protenost. ___ ______15- Ono to sam ja, meutim, elio uti je tvoje miljenje. ini mi se da si protiv moga stava.- Nisam. Smatram da ima opravdanja. Ja bih ga ipak ublaio. Uprava ima loih iskustava i eli pootriti uvjete za izdavanje dozvole.- Koliko ublaio?- Ti zna to znai izdati dozvolu. Svaki svijet koji je samosvojan moe se poeti naseljavati. Razina samostalnosti znai da e se na Zaru--Jedan odluivati koliko e se ljudi dovesti na njega. Mi znamo to slijedi. Svaki mladi svijet je samouvjeren i eli ojaati. Tisue onih koji nisu uspjeli na Zemlji ili drugim svjetovima sjatit e se na Zar-Jedan. Samo bih to nastojao sprijeiti.- Ali oni upravo ele razinu samostalnosti da bi ojaali. To im treba da bi podigli gospodarstvo i razvijali se. Oni sada ovise u svemu o Oranu-Tri. Ova odgoda odluke znai da e Zar-Jedan ostati pokusno naselje jo pet pokoljenja.- Uprava e traiti i deset pokusnih pokoljenja. Sjeti se daje Klea dola do zakljuaka koji ukazuju na neravnotee u zranom omotau ara-Jedan. tovie, ophodnice u viestrukim sustavima su se uvijek smatrale nepouzdanijima.- Cijenim rad Klee Zorn, ali njene neravnotee se razvijaju kroz tisuljea zarskih godina. A to se tie sustava dvojnih i trojnih zvijezda. .. mi smo ih ve naseljavali. Ara-Dva je primjer za to.- Tu si u pravu. Ali strunjaci Uprave e rei: "Ljudi su na Zaru-- Jedan samo sedamdesetak mjesnih godina. Za to se vrijeme nije zbila nijedna jaa konjunkcija njihovih sunaca. Pustimo nek' se to dogodi. Pustimo da vidimo to se dogaa s ozrajem ara-Jedan. to je s iznenadnim zatopljivanjima o kojima ima tragova?" I tako u nedogled. eli li se suprotstaviti strunjacima Uprave, mora biti vrlo oprezan.- Smatra, dakle, da e svi biti protiv moga stava?- U to jedva da treba sumnjati.- Pa, Bete, ja u im predoiti ono to znam. Uznastojat u oko onoga to mi se ini pravilnim. Ako oni ele drugaije, trebat e me u to uvjeriti.- Jesi li ti pogoen time to tvoja odluka nije prihvaena?- Nisam pogoen. Iznenaen sam to se o njoj uope raspravlja. Moram li ponavljati da ne znam za jo jedan takav sluaj. Ja sam leta i osposobljen sam donositi takve odluke. Nikad mi se nitko nije mijeao u16posao. Pozvan sam osamdeset zemaljskih svjetlosnih godina daleko da bih raspravljao o aru-Jedan. To znai da e svaka odluka tamo kasniti preko sto ezdeset zemaljskih godina. Kakvog to ima smisla?- Pozvan si na Zemlju zbog neeg drugog. Zar-Jedan ima posredne veze s tim pa ti je zato predloena odgoda odluke. Sto ezdeset godina je tih pet pokoljenja o kojima smo govorili. Moda e ih biti jo pet.- Bete, ti zna moje miljenje. Oni u Upravi ne mogu donijeti dobru odluku. Oni nisu bili na aru-Jedan, oni tamo nisu ivjeli. Oni imaju podatke i zagledavaju ih sa svih strana. Njih imam i ja.- U novije vrijeme u Upravi lako u letaima vide one koji poto poto ele iriti ovjeanstvo u svemir. Ekspanzionizam, kau.- Vidjet emo, Bete.Nisam vie htio o tome. Je li takvo to moglo opiti letaa: naseljavanje svemira, sve dalje i dalje, irenje onog dijela koji je zaposjeo ovjek?Thalai: A kako u sklopu toga tumaimo promjene u svijetu okonas?Dorman: Promjene i uzrono-posljedini slijed su najvjerojatnije opsjene naih ula. Zamislimo to ovako. Propadanjem kroz etvrtu pro-tenost mi mimoilazimo ono to u toj protenosti zaista postoji, a to mimoilaenje doivljavamo kao promjene. Na odreenoj razini promatranja na je svijet neprekinut... Hou rei, a upozorite me ne izjasnim li se dovoljno jasno, da promatrajui jednu odreenu toku u njemu, s poprilinom sigurnou moemo zakljuiti i o okolnim tokama. Primjerice, ako je takva toka na tratini, ovdje, ona odmah do nje ne moe biti vrh visoke planine ili dno duboka mora... Pa, kada mimoilazite te toke, osjea se ta povezanost i neprekinutost kao uzrono-posljedini slijed.Thalai: Svoju protenost svi osjeaju kao vrijeme, zar ne? Je li u toj misaonoj cjelini mogue putovati kroz vrijeme?Dorman: Ha, ha! Svakako. Nita lake. Ako je mogue probiti se u viu protenost, vrijeme se pretvara u udaljenost. Potrebno je samo odetati do eljenog trenutka, u prolosti ili budunosti!(Razgovor s Khabom Dormanom za Veliku mreu, Zemlja, 3594.-09.-20., ZRV)17Nisam vjerovao daje ijedan od nas - zdrave pameti - zagovarao takvo to bez obzira na okolnosti i opasnosti.Zaokupljalo me neto drugo. Osjeao sam, a u svoj sam osjeaj vjerovao, da je u cijeloj prii oko ara-Jedan i poziva da doem na Zemlju neto nedostajalo. Objanjenja me nisu zadovoljavala, a ponuene se injenice nisu uklapale zajedno.Zar-Jedan je bio u sreditu pozornosti Sustava jo od vremena kada sam bio na Irani-Tri. Tada su do mene dole vijesti da se upravo pristupilo njegovu preudeavanju. Vjerovalo se da e za etiristo zemaljskih godina on biti pogodan za naseljavanje. Ta je vijest ve tada bila stara dva i pol stoljea, jer je toliko putovala do Irane-Tri, a otprilike je toliko trajao i moj let do ara-Jedan. Oekivao sam da u se pojaviti na ophod-nici u prijelomno vrijeme kada bi moja pomo mogla biti dobrodola.Irana-Tri je bio osebujan svijet, vrlo udaljen od svih drugih. Toliko daleko, u stvari, da odatle nisam mogao birati svijet kojem bih trebao pomoi, jer nijedan od njih ne rauna stoljeima unaprijed. Odabrao sam zato onaj za koji sam vjerovao da e mu moja pomo biti dobrodola. Zemlja ili Zar-Jedan, bila je moja dvoumica. Zar-Jedan mi se inio veim izazovom.Tamo smo Klea i ja bili vrlo uposleni, a poziv na Zemlju nam je doao kad jo nismo tamo sve zavrili. Taj mi je poziv upuen, dakle, daleko prije nego to sam dospio u sustav ara, jer je do tamo putovao osamdeset zemaljskih godina pa sa samim arom-Jedan nije imao mnogo veze. Dapae, toliko sam se usredotoio na svoj posao da o samom pozivu nisam mnogo mislio. Razumio sam daje to moj sljedei zadatak kojem u se posvetiti kada zavrim onaj kojeg sam se prihvatio. Da se radilo o hitnji, Bet bi me upozorio na to.Zar-Jedan je bio moj posao i svakako sam bio sposoban donijeti o njemu dobru odluku. Uinio sam to u trinaest navrata prije toga, esto u teim okolnostima. Toliko je bilo neuveno to mi se predlagalo odgoditi svaku odluku da to nisam primio kao mijeanje u svoj posao. To je moralo biti neto krupnije, u emu je Zar-Jedan samo mali dio slike. Sve e se to razjasniti kada o tome popriam s Betom. Vremena sam imao.Obratio sam ponovo pozornost na svoju neposrednu okolinu, na svoje golo tijelo milovano toplim zrakom koji je strujao sa strana, svoju izmuenu kou, miie koje sam tek trebao priuiti da se ponovo pokreu. Razgibavanje je otpoelo i ja sam mu se prepustio ne obazirui se na18dodr nm ftje tijelo iovojleajneudoo*lo nije mjakih nfr-Kc-Oc-Disobepomo, oiv] tanje od vlasi" goj, vidjele su"e bile su zgusnsat vei. Bududi posljednje stola za prvi ctmVrlo tar odozgo i ninama. ma, ova se je bio hovena, pnbolne trnce to su mi se razilazili tijelom i uivajui u samom osjetu dodira, u. trljanju koe, u tome to se ponovo osjeam ivim. Preostalo mi je jo popiti uobiajenu mjeru napitka koji e mi pripremiti unutranjost na prirodno uzimanje hrane i pia i sprati sa sebe ostatak mrtvih stanica koe koje nisu odstranjene kada i nokti i brada. Ukoenje ivota je u zamrznutu stanju bilo gotovo potpuno.Kupka koja je uslijedila konano mije raskravila dugo ukoeno tijelo i ja sam najzad bio iv ovjek, duhom i tijelom. Kada se konano ovoj oko kovega, koji je sada bio i leaj i kada, podigao drugi put, a leaj zgrio u stolac, zakoraio sam vie oprezno, iskuavajui ulijenje-ne udove, no nesigurno u prostor sobe za zamrzavanje. Raspreno svjetlo nije ni sada doseglo punu jainu, uvajui mi jo uvijek osjetila od jakih nadraaja.- Koliko smo daleko... ili blizu, Bete?- Od Sunca-Tri?- Da. Vie volim kazati Zemlja.- Pet zemaljskih dana, kao to si i traio prije uspavljivanja. Najvei dio koenja je iza nas. Kreemo se jednolikom brzinom, razina je nerelativistika. Ti bi rekao: doplovljavanje. eli li podrobniji prostorni prikaz i slijed usklaivanja brzina sa Suncem-Tri?- Rado, Bete.U sljedeem trenutku prikaz je bio tu, pred mojim oima. U kutu sobe za oivljavanje, tamo gdje se nalazio pretinac s priborom za prvu pomo, oivjela je uta gruda sjajne svjetlosti. Krunice bijele svjetlosti, tanje od vlasi kose, ije su ravnine bile slabo nagnute jedna prema drugoj, vidjele su se jednim dijelom u sobi. Krunice unutranjih ophodnica bile su zgusnute i posve blizu Suncu, a meu vanjskima je razmak bio vei. Budui daje cijeli Sunev sustav prikazan u strogom mjerilu, one posljednje su se nale u drugom kraju prostorja, iznad jednostavnog stola za prvi obrok, i dalje, prema zidu.Vrlo tanka nit jasnog zelenog svjetla dolazila je u irokom luku odozgo i bliila se krunicama, sve vie se usklaujui s njihovim ravninama. U jednoj toki, a ona je ve bila blizu unutranjim ophodnica-ma, ova se zelena nit pretvarala u crvenu. Jo dalje, odsjeak crvene niti je bio zadebljan. Razumio sam daje nit predstavljala putanju Van Beet-hovena, pri emu je crveno oznaavalo put koji tek treba prevaliti.- Treba li ti tuma, Urte?19- Ne - rekao sam oblaei se.- A mrea s mjerilom? Uobiajena, krugljasta?- Ne, takoer.- eli li da promijenim mjerilo? Hoe li prikaz s logaritamskim udaljenostima kako bi se prostor oko Zemlje bolje istaknuo?- Ne, ali uveaj mi taj dio. Prikai uveani zavretak puta.Nova se slika uobliavala dok je stara slabila i nestajala, tako da su u jednom kratkom trenutku i nove i stare putanje bile tu, jedne kraj drugih. Sada se zelena nit koja je predoavala prevaljeni dio puta Van Beet-hovena vidjela samo manjim dijelom, ali je crveni dio putanje jo dolazio odozgo, mada znatno blae, i pronalazio treu ophodnicu sustava. Ova je imala, sada se to ve moglo lako uoiti, svog prirodnog pratioca ravnina ija je putanja takoer bila opisana svijetlom niti, donekle nagnutom u odnosu na ravninu Zemlje, tree ophodnice.- eli li opise uz predmete u prikazu? Ili moda hoe moja objanjenja? - opet je pitao mozak.- Ne. Uveaj mi jo vie sam zavretak puta.Novi prikaz vie nije imao Sunce u ovom prostorju, niti ijednu od ophodnica osim Zemlje. Mjesec, njen prirodni pratilac, bio je daleko u kutu sobe, pred zidom. Crvena nit ovdje vie nije dolazila odozgo, ve slijeva, i nije doticala Zemlju. Prestajala je na siunoj kvrici na jednoj putanji koja je bila istaknuta u prostoru i obilazila je Zemlju.- to predstavlja ovo zadebljanje putanje, Bete? - upitao sam.- Na tom dijelu emo koiti. Za sedam i pol sati spustit emo brzinu za priblino devedeset postotaka i omoguiti pristajanje.- Vidim da ovaj let ne zavrava na Zemlji - primijetio sam.- To je Hatorn, prihvatilite za meuzvjezdane brodove. Jasno ti je da se Van Beethoven ne moe spustiti na ophodnicu kakva je Zemlja. To nije ni potrebno.- S ljudima iz Uprave, dakle, razgovarat u tu, na tom prihvatilitu?- Sigurno. Na Hatornu je ured Galaktike uprave, najvei u cijelom Zvjezdanom sustavu. Tu e ostati dok se sve ne razrijei.- Tko e sa mnom raspravljati o aru-Jedan?- To e svakako biti ljudi za potporu naseljavanju novih svjetova. Oni iz Odjela potpore naseljavanju i Odsjeka za Zar-Jedan, naravno.- Jo uvijek ne vidim kakva je svrha svemu tome.V.v.Prije -Za- K:mu, ili me-Spuru z-Oho*- Gevidove nase%M -To e Mi -Nije ni i" -Tkojett-Nekidafci je prvi doprahpi- Trebam 1 tornu?-Nevc:.- Izvrsn- .- Ovaj je p da bude paljivij-1 sam san -Znam da od tebe.- Obuka je stolu.- Ono to $ resci, savijaa s jem, tvojim otkriNije trajalo20- Mi jo nismo razgovarali o tome. Ti si se sloio s ljudima na aru-Jedan i onima s Orana-Tri. Ovdje e sagledati koja je vanost tih razgovora na galaktikoj razini. Iz odsjeka za Zar-Jedan ekat e te Ka-mal Bort. On je najvei strunjak za Zar-Jedan.- Koji nikad tamo nije bio!- Nije, Urte. Ti si bio tamo da bi prenio ono to si vidio. On se bavio samo arom-Jedan otkako je tvoje izvjee prispjelo na Hatorn. Prije godinu i pol po zemaljskom raunanju.- Zar je za to vrijeme stigao sve nauiti?- Nije on jedini, ali je najsposobniji. eli li ostale podatke o njemu, ili njegov prostorni prikaz?- Ne sada, Bete. S kim u se jo tamo sastati?- S dosta njih. Ravnatelj Odjela potpore naseljavanju takoer je na putu za Hatorn...-Oho!,- ... Gez Aknar bit e tamo prije tebe. Poduprt strunjacima za sve vidove naseljavanja.- To e biti skup, Bete!- Nije ni to kraj. Svoj je dolazak najavio i Nor Uban... -Tko je taj?- Nekadanji ravnatelj Odjela za praenje naseljenih svjetova. Sada je prvi dopredsjednik Galaktike uprave, najmoniji ovjek u Upravi.- Trebam li se osjeati poaenim? Hoe li me i on ekati na Ha-tornu?- Nee te ekati. Doi e kasnije. Tvoj je doruak spreman.- Izvrsno. I ja sam spreman za njega. Kako je Klea?- Ovaj je put sve u redu. I sada razgovaram s njom. Uvjeravam je da bude paljivija i da nadzire svoja ula.-1 sam sam bio nestrpljiv kao poetnik.- Znam da jesi. Mada ima malo letaa koji su bolje svladali obuku od tebe.- Obuka je najtei dio letaeva ivota. to je ovo? - priao sam stolu.- Ono to sam uspio pripraviti. Sok od ronasa i limuna, voni naresci, savijaa sa zeljem, prepeenac i peciva s Orana-Tri, kaa s jai-jem, tvojim otkriem na aru-Jedan, topli napici. U slast, Urte.Nije trajalo dugo i ja sam se podigao od stola.21- Moje pohvale kuharu - rekao sam. - Izvui ovako neto iz vrtova s hranjivim rastvorima zasluuje priznanje.- Hvala, Urte. Smatrao bih to praznom pohvalom da ne poznajem tvoj tek.U jelu sam uvijek bio umjeren. Nas su, letae, od poetka uili zauzdati mnoge slabosti i strasti koje nerijetko podjarmljuju obinog ovjeka. Neto od toga su nas i nauili.- A sad u obilazak, Bete.Sutra, a danje Bet ve sigurno ustrojio kao to je to na Zemlji, poet u redovito vjebati. Danas sam se toga potedio, ali nisam elio propustiti protegnuti noge nakon buenja.Vrata sobe za zamrzavanje neujno su skliznula u stranu kada sam doao pred njih. Prostor s druge strane je bio jednako osvijetljen. Bacio sam jo jedan pogled preko ramena na koveg u kojem sam tako dugo proboravio, a onda sam prekoraio prag. Sve je tu bilo ureeno i isto, blisko i poznato i samopouzdanje se jo jednom uvrstilo u meni, poduprto sigurnou to nam prua okolina na koju smo svikli.Ulica je bila glavna prometnica onog dijela Van Beethovena koji su nastavali ljudi, a Van Beethoven po tome nije bio ni u najmanjoj mjeri osobit. Prostori za posadu u svim brodovima na kojima sam letio imali su ovakve 'ulice', protegnute du dijelova golemog bubnja koji je vrtnjom pribavljao osjeaj teine kad god brod nije ubrzavao ili usporavao.S moga mjesta mogao sam sagledati samo jedan dio 'lonca', kako su letai zvali dio velikog bubnja namijenjenog posadi. On se pruao vodoravno i ravno naprijed do neke udaljenosti, a onda, inilo se odavde, penjao uzbrdicom navie. Cijeli se 'lonac' sastojao od takvih ravnih odsjeaka, obino njih esnaest ili osamnaest, koji su se nastavljali jedan na drugi, svaki nagnut spram prethodnoga sve dok se posljednji nije opet spojio s prvim, zatvorivi na taj nain mnogokutni prsten oko sredita vrtnje. Sa svoga sam mjesta mogao vidjeti svoj i sljedei odsjeak, esto i dijelove onog iza njega, na jednu ili drugu stranu. Kad obiem pola 'ulice', doi u na mjesto koje mi se sada nalazilo nad glavom, skriveno stropom iza kojeg je osovina golemog bubnja.Umjetna teina dosezala je neto vie od osam desetina one na Zemlji i dostajala je za osjeaj pripadnosti podlozi kakav meu ostalim stvorenjima to koraaju, puu ili skakuu imamo i mi ljudi. Pa ipak, na mnogo naina se mogla razlikovati sila privlaenja velike ophodnice odmirkrato22one vrteeg bubnja i na mnogo se naina dalo utvrditi u kojem se smjeru 'lonac' okree. Neki od letaa su ak tvrdili da tranje u jednom smjeru osjeaju kao uzbrdicu, a ono u suprotnom kao nizbrdicu, ali, ako je i postojala takva razlika, sam u nju nikada nisam bio siguran. Pogotovo ne u bubnjevima promjera kakav je ovaj na Van Beethovenu.Sredinji prostor za odmor otvarao se preko pedeset metara u duljinu, a u visinu skoro deset i gotovo bi se dao zamijeniti s dijelom ive prirode. Ne samo zbog ljunanog ala, kamenom obloenih staza, udaranja valova i uma borovih kronji na vjetru; vie zbog dojma visine pojaanog plavetnilom. Jedno sunce, uto kao zemaljsko, arilo je iz visine.Zaustavio sam se.- Ovo je Zemlja, rekao bih. -Da.- To se ne moe ni sa im usporediti, Bete! Takvu ophodnicu svemir vrlo rijetko nudi ovjeku.- Ima ih slinih. Zaboravio si Aru-Dva.- Ara-Dva je prelijep svijet. Ali teko da pripada ovjeku.- Ovdje sam ti pripremio Zemlju. Da se priui na krajolik koji je tamo uobiajen. Mogu ga i promijeniti voli li vie gorske panjake, pitome livade, ili togod drugo.- Ti me poznaje bolje no ja samog sebe. Mislim da e i Klei ovaj krajolik odgovarati.- Siguran sam da hoe i da ete provesti ovdje ugodne trenutke.- Razgovarajui o neravnotei ozraja na aru-Jedan... Ha, ha... to se s njom zbiva, uostalom?- Moemo k njoj. Ve je otvorila oi.Napustio sam perivoj ispunjen suncem, mirisom mora, zvukom valova to pokreu ljunak tarui kamenie jedan o drugi, hujem vjetra i krianjem morskih ptica. Krenuo sam ulicom naprijed, mimo briljivo voenih nasada u hranjivim rastvorima, kraj ugodnih odmorita i zaklonjenih blagovaonica, vjebaonica, ureda, itaonica, knjinica i sluaonica, dvorana za sastanke i prikazivanja, skladita i svega ostalog, sve dok ponovo nisam doao do soba za zamrzavanje.Zastao sam na trenutak pred jednim od izlaza koji vode do promatrakih stanica, ali sam se ipak od njega okrenuo. Vratit u se kasnije s Kleom. Njoj bi moglo biti uzbudljivo izii iz lonca i pogledati u mrane dubine iz kojih are daleke zvijezde.23Prvi dojam, koji se stekne kad se zakorai u odjeljak odvojen samo prozirnom stijenkom od svemirskog bespua, je snana vrtoglavica, jer se poput cijelog lonca i taj odjeljak vrti ne bi li priskrbio osjeaj teine. Promatrau se, naravno, ini da se sav svemir i zvijezde pomamno vrte oko njega, puni okret za oko tridesetak zemaljskih sekundi, pa je neviniku jedini spas zatvoriti oi ili odvratiti pogled od te bjesomune vrtnje.Tek zatvaranjem vrata prema loncu i koenjem promatraka se stanica da zaustaviti, mada e se zvijezde onome u njoj jo dugo vrtjeti u glavi i onda kada se ona vrsto umiri u odnosu na ostali brod. No kada se jednom i ta omaglica pred oima razie, a tijelo se naui na osjeaj manjka teine, to e uslijediti ne bude li brod ubrzavao ili usporavao, promatra e se nai pred beskrajnim dubinama praznog prostora proaranog vatrama tisua zvijezda.Moi e jo vidjeti i dijelove svog broda daleko ispred sebe, njegovu razvedenu i pauinastu grau, pa i veliki bubanj to se stalno okree njemu za leima, brzo i ravnomjerno, teko poimajui da mu je jo maloas 'gore' bilo u smjeru sredita vrtnje. S toga se mjesta najbolje vidjelo koliko je golem promjer bubnja, odatle su se mogli zapaziti i dijelovi koji su se okretali u suprotnom smjeru i tako ponitavali njegov okretni moment, takoer i tit koji otklanja svemirsko zraenje i tota drugo.Za trenutak sam zastao pred jednim takvim izlazom, ali i produio dalje. Na vratima pred kojima sam se zaustavio pisalo je jednostavno KLEA, a ispod toga je treptao mutnonaranasti natpis: OIVLJAVANJE.Rasvjeta se u dijelu hodnika pred vratima dobro pritulila, prije nego to su se ona neujno pomakla ustranu. Unutra je bio jednaki polumrak. Blagi miris koena sijena. U krinji stoje stajala u kutu, jo uvijek zastrta staklenim pokrovom, lealo je nepomino tijelo.- Ona te moe uti, Urte. I vidjeti. Bolje je da se ne napree. Ve sam je pripremio na tvoj dolazak.Primijetio sam igle za ubrizgavanje kako napreduju prema tijelu i pod strogo odmjerenim kutovima se zarivaju u neprirodno blijedu i utu put. Jo malo i obamrlo truplo e ponovo biti iv ovjek.Prostor je bio uvlas isti kao i u sobi iz koje sam iziao. Prigueno i raspreno svjetlo. Boje blage, uglavnom bijela i naranasta. Uz koveg s tijelom tu je bio i potpun pribor za prvu pomo, duboki naslonja za odmor s naslonom za glavu, jednostavan stol za prvi obrok i dva stolca.Pri$ao st stvarima koje jop vom ovjeku, o i Hatomu. Ohrabri Betovom paskcM"Sve je pod Beethoven je sm malen, ali potpui- Ne znam nosti odnosa u I znanju kojem sa vrijeme jednom < Orana-Tri, MagaPognuo sanr gue nositi se s n- Go, Bete! Sljedei je 1ha ispresijecana- Bez predr- Bez predr Poeli smoma. Poznavao sa na obuci na MaL po cijeloj ploi i je glatko izabira otvorenih nastu] njegovom ili mo Igra se odu bitka, ali ga nik no i stavio me i pokazao svoje u vra no stoje- Odlino, nisi nepobjediv.- Hvala. Pi diti. Ipak, najma- Mijenja24Priao sam Klei i govorio joj o onome to sam vidio i doznao, o stvarima koje joj je moda Bet ve rekao, ali koje se radije vjeruju ivom ovjeku, o nedoumicama oko ara-Jedan i o tome to nas eka na Hatornu. Ohrabrio sam je da izdri jo tih nekoliko zarovskih sati pod Betovom paskom, a onda emo zaista moi razgovarati."Sve je pod Betovim nadzorom", pomislio sam. "Bez njega Van Beethoven je samo kovinska ljutura, s njim to je ureeni svijet za sebe, malen, ali potpun."- Ne znamo emu misli, Urte... Vjerojatno promilja o zamrenosti odnosa u kojima si se naao... Ili o svojoj ovisnosti o ljudskom znanju kojem sam ja jedan od krajnjih izraza... Zato ne bi prikratio vrijeme jednom od igara u kojima si jak? ahu ili gou? Nekom igrom s Orana-Tri, Magata-Pet ili Zemlje?Pognuo sam glavu. Dok Klea ne ustane... Ali ne ah... tu je nemogue nositi se s mozgom. Osim ako on ne igra ispod svojih mogunosti.- Go, Bete! Da vidimo to zna!Sljedei je trenutak na povrini stola zasjala svijetlonaranasta ploha ispresijecana mreom crnih crta. Sjeo sam na stolac.- Bez prednosti? - upitao je mozak.- Bez prednosti.Poeli smo popunjavati kriita, ja plavim, a Bet srebrnim svjetlima. Poznavao sam ovu igru, dapae vrlo dobro sam je igrao dok sam bio na obuci na Magatu-Pet, ali mozak je bio mozak. Ubrzo se rat razmahao po cijeloj ploi a da ni jedan od nas nije stekao uvjerljivu prednost. Bet je glatko izabirao izmeu opasnih prijetnji na osvojenom dijelu ploe i otvorenih nastupa tamo gdje prostor jo nije bio u vrstom posjedu, njegovom ili mom.Igra se oduljila. inilo mi se da sam uvijek na rubu premonog dobitka, ali ga nikad doista nisam uspio i ostvariti. Bet je uzvraao savreno i stavio me u nekoliko navrata pred teke nedoumice. Na koncu je pokazao svoje umijee u sitnom nadigravanju i pobjeda je bila njegova, vra no stoje kazivala razlika od pet bodova.- Odlino, Bete - morao sam priznati. - Pobijedio si. Ali mislim da nisi nepobjediv.- Hvala. Pruio si jaku igru, Urte. Sigurno je da me moe pobijediti. Ipak, najmanje dvije treine igara bit e uvijek moje.- Mijenja li nain igre ovisno o protivniku?25- Sigurno. Mi se poznajemo jako dobro. Znam daje u tvojoj prirodi poduzetnost i napad pa traim priliku u slabostima takvog pristupa.- Mogao bih te zamoliti da to vie ne ini.- Mogao bi. inim to dok mi ne postavlja ogranienja. Ti mi moe postaviti bilo kakvo ogranienje: zabranu igranja na jedno odreeno sjecite, primjerice, ili igranje s devet desetina mogunosti. Mogao si uzeti i prednost.- Drugi put. Kako je Klea?- Upravo sam joj rekao da moe govoriti. Uskoro u joj ukloniti pokrov pa e je i ti uti.- Koliko nas jo vremena dijeli od pristajanja na Hatorn?- U jedinicama vremena sa ara-Jedan?- Ne. Poeo bih se ve privikavati na zemaljsko vrijeme.- etrdeset devet cijelih tri pet... sati. To je, po desetinskom sustavu, svjetsko vrijeme.- Manje od pet dana, jasno, tako sam i traio. To je oko sto dvadeset sati po starom sustavu, zar ne? To znai da smo ve blizu.- Ve smo blii Suncu od Sunca-etiri. Jo smo izvan ravnine koju ini putanja Zemlje za oko dvanaest stupnjeva, ali se i taj otklon smanjuje.- A brzina?- Tri je puta smanjena, svaki put za devedeset postotaka. Sada je ispod tristo kilometara na Zemljinu sekundu. Do Hatorna nam preostaje preko sto dvadeset gigametara, sa svim usklaivanjima. Trenutana brzina je u odnosu na Sunce, potom emo je mjeriti u odnosu na Zemlju i konano na Hatorn.- Hatorn, na kojem se okuplja cvijet Galaktike uprave da bi sa mnom raspravljao o aru-Jedan!- Urte, moda je vrijeme da se ponemo pripremati za taj skup... Osjetio sam da mi nainom obraanja eli doznaiti ozbiljnost predmeta.- Zar moram jo neto znati o aru-Jedan?- Urte... Zar-Jedan je novi svijet od kojega svi mnogo oekujemo. Meutim, sve oko njega bi se ve razrijeilo i bez nazonosti ljudi kao to su Gez Aknar iz Potpore naseljavanju, ili pogotovo bez Nora Uba-na...-Onda?tanju su mm-Do"iMd dana uzbuM; mda o tome Hfct na? Jesi li ti -Da.jesti koje sam p sam da je bolje i njem poloaja"!Bet mi je Mj vu prijetvornu Ipi meni na usluzi! 1 bran i neobttzd Moda nas, ljudeDublje sa" dah. To nije lad najbolji pristup, ticalo Zara-Jedai zavanja sam reki uti nakon buei zajedno.- Ispriava] te. Preutio sam buduem zadafki sve ono to ova i aja.Jedino ja! S promaklo kako j cima.Proistio sai- Kako je n dopire do mene?- Od tebe s< daleko putovao c26- im su oni uzbueni do te mjere da hitaju k tebi na Hatorn, u pitanju su mnogo vei ulozi.- Moda i sam smijem znati kakvi.- Do sada nije bilo prilike za razgovor o tome. Mada je na Zemlji dana uzbuna prije etiristo pedeset njihovih godina.- Uzbuna na Zemlji? U vezi s im? Prije etiristo pedeset godina, a da o tome nita ne znam? Je li to jo uvijek vano nakon tolikog vremena? Jesi li ti znao o tome?- Da. Znam sve o tome otkako smo doli do Zara-Jedan. To su vijesti koje sam primio po povjerljivom propustu Velike mree. Smatrao sam da je bolje ne uznemiravati te time dok si bio zauzet ralanjivanjem poloaja u kojem se naao Zar-Jedan.Bet mi je tajio neto od najvee vanosti! Be obzira na svu njegovu prijetvornu ljudskost u ophoenju, on je bio stroj, umjetna tvorevina, meni na usluzi! Trebalo mi je sve umijee svladavanja da bih ostao pribran i neobuzet estinom. On, mozak, je upravljao ovim pohodima! Moda nas, ljude, nije ni trebao!Dublje sam se naslonio na naslon oputajui miie i zadravajui dah. To nije laskavo za mene, ovjeka, ali mozak je obino izabirao najbolji pristup. Prisjetio sam se da sam sam otklonio sve to se nije ticalo Zara-Jedan. Klea i ja smo tamo vrlo naporno radili, a prije zamrzavanja sam rekao Betu da u o pojedinostima svog idueg zadatka rado uti nakon buenja. Obradovali smo se da je to Zemlja i da emo tamo zajedno.- Ispriavam se zbog toga to ti o ovome nisam govorio ranije, Ur-te. Preutio sam to u najboljoj namjeri, a ni ti se nisi raspitivao o svom buduem zadatku. Jedino si ti, meutim, sposoban pravilno procijeniti sve ono to ova vijest povlai za sobom i sagledati svu zamrenost poloaja.Jedino ja! Svjestan sam da se ne mogu nositi ni s Betom. Nije mi promaklo kako je osjetio moju ljutnju i lako je otupio posljednjim rijeima.Proistio sam grlo.- Kako je mogue da vijest stara etiristo pedeset godina tek sada dopire do mene?- Od tebe se ne trai nita posebno u vezi s tom vijesti. Mnogo si i daleko putovao da bi te ona lako stigla. Pogotovo prije Zara-Jedan.27-Irana-Tri?- Na Zemlji je prolo dvjesto pedeset godina dok si ti putovao od Irane-Tri do ara-Jedan. Dok je ona stigla do Irane-Tri, ti vie nisi bio tamo. Na aru-Jedan nisi imao lagan posao, a ionako si se vraao na Zemlju. Zato te nisam uznemiravao.- Dobro, Bete - rekao sam pomireno. - Zbog ega je dana uzbuna?- Uzbunjen je cijeli Zvjezdani sustav pa je i zamrzavanje zateenog stanja na aru-Jedan posljedica toga. Smatra se da su ljudskom grekom narueni najsvetiji zakoni ovjeanstva u svemiru. Sveukupno osvajanje svemira bilo je pred preispitivanjem. Mogao bih rei daje to jo uvijek.- to se dogodilo? Govori kao daje propao jedan od svjetova.- I jest. S tom razlikom to nije izgubljen samo jedan svijet. Pogoeno je i ustrojstvo koje je slalo ovjeka u svemir sa zadatkom naseljavanja podobnih svjetova.- Koji je svijet zadesio taj udes? O kojoj se ophodnici radi?- O Ari-Dva, Urte. Aratonu.pisane danas, sam, vlastito pismk i razliit od i rairenost bicKroznj a, pa su osvajanja sa uenosti pazmanm gali teke naporu su govorili u nm narodi poeli ag pokretljivosti staPoelo se m od jednog strane nost koju bi izvqi na, pa su svi ombili nametani.28Drugo poglavljeSpoznajaNa Zemlji se oduvijek govorilo mnogo razliitih jezika. Od poetka pisane povijesti, a sigurno i prije - o emu nemamo tragova -pa sve do danas, to ini najmanje sedam tisuljea, a najvjerojatnije i punih o-sam, veina je naroda njegovala svoj jezik, prilagodavala mu i razvijala vlastito pismo i pomno ustanovljavala razlike po kojima je bio drugaiji i razliit od svih ostalih jezika. Jezik je uz tono odreenu zemljinu rairenost bio glavnom oznakom svakog naroda kroz stoljea.Kroz dugu povijest drevnih naroda na Zemlji bilo je slabog mijeanja, pa su samo trgovci i poslanici znali strane jezike, a seobe naroda i osvajanja su bili sredstva njihovih irenja. Uvijek se smatralo znakom uenosti poznavati vie no jedan jezik, a marljivi su lutai svijetom ulagali teke napore da bi nauili dva, tri, pet ili deset jezika, uz onaj kojim su govorili u rodnom domu. Velike su promjene nastupile kada su se narodi poeli osjetnije mijeati, a znanstveni je razvoj donio promjene u pokretljivosti stanovnitva.Poelo se smatrati gubitkom vremena mora li pojedinac uiti vie od jednog stranog jezika, osim ako mu sami jezici nisu strukom. Prednost koju bi izvojevao narod iji bi jezik postao sveopi odmah je uoena, pa su svi oni nastojali nametnuti svoj, a odbaciti ostale koji su njima bili nametani.29Opet sam se tresao kao da mi je tek predstojao 'gr prisjeanja'. Ono to je ovaj put iznjedrio bolni dodir s mojom prolou potreslo me je do temelja. Do te mjere da jo nisam pojmio to to uistinu znai. Niti e to biti lako osmisliti, ni sada ni u budunosti.- Dir ani!To otkrie nije pogodilo samo mene. Rein napukli glas, pun nevjeri-ce i straha, kao da joj nije pripadao. Nisam je, meutim, u tom trenutku mogao utjeiti. Borio sam se da sam ne budem shrvan teretom spoznaje.- to si rekao, Dir ani? Ne, to nisi rekao! To ne moe biti istina! Skoila je k meni, ali je u mraku naletjela na glatki zid na koji samse naslonio. Moralo je to biti bolno, ali sada nije za to marila.- to si rekao, Dir ani? - uhvatila me je rukama koje su opet drhtale. - Rekao si da se sjea svoga imena! Ne ali se sa mnom, Dir ani! Kako si se zvao? Kako ti je bilo ime?Zagrlio sam je lijevom rukom kako bih je umirio, ali taj je oslonac moda meni bio potrebniji. Duboko sam i sporo uvukao dah u plua, onako kako sam nauio initi kada sam trebao ovladati sobom u tekim okolnostima.- Ja sam Kinel sa zvijezda - ponovio sam tupo.- Ti si... Ne, Dir ani! Razumije li to to znai? _- Ne - rekao sam odsutno, ali iskreno. Zaista, na koji me se nain to doticalo i kakvog je znaenja moglo imati nisam ni slutio.- Ti si putovao po zraci svjetlosti! Ona slika... To se slae... Ti si bog, Dir ani! Oprosti meni. Nisam znala... Bila sam prisna s tobom i doputala sebi iznijeti ti neka svoja traenja... O, nebo Kinelovo...Novi udar plaa ju je potresao i ona se izmakla mojoj ruci i pala na tlo. Ja sam ostao na nogama vraajui snagu u udove. Ono to nisam mogao sebi jasno predoiti sada objasnit e se samo jednom kasnije. Zaludu je bilo nad tim beskrajno zdvajati. Puno znaenje tog zaprepa-ujueg prisjeanja koje me je otkrilo kao Kinela, a to je bog linitski, svemogui i vjean, teko da u skoro sagledati. Onda je bolje nauiti ivjeti s tim.Spustio sam se do Ree. Ona se tresla od plaa, jadno i neutjeno.- Tko bi mogao znati to to uistinu znai, Rea anai - rekao sam njeno.U mrklom mraku mogao sam samo po dodiru njena lica o moju ruku zakljuiti da se okrenula k meni.30AUkoja sv < kori: Potre&a . jezik, km -zvani u lakom grao*. jezika pa sm/tike uprs com daipi on je to meuncrodm wm drugi, saeti: jela: temeipm svjetovima- Ti si bog... a ja jadno i smrtno bie koje bogovima ne spada. Nemamo nieg zajednikog, osim ovog prostorja u kojem smo zatoeni. A ti e se znati osloboditi, im ponovo vrati svoje moi...Na ove bih se rijei mogao osmjehnuti da sam se posve oporavio.- Dopusti da ti kaem, Rea anai...- A ako nisi bog... oprosti to to kaem... ali ponekad djeluje toliko ljudski, nezatien i bespomoan... kao onda na Telenu, kad si bio ranjen... to je onda s naom Vjerom, naom ostavtinom i linitskim naslijeem? Je li sve matarija, izmiljotina? La?Razumio sam to. Sada vie no ikad dosad i najzad potpuno i iz prve ruke spoznao sam koliko je moja prolost isprepletena s tajnom svijeta u kojem ivimo. Araton i ja... Liniti i ja... Na koji smo to nain vezani?Neki su narodi bili u povoljnijem poloaju i zaista su uspjeli do neke mjere nametnuti svoj jezik drugima. Neki su umni pojedinci pokuali zaobii tekou ustanovljavanjem novih, umjetnih jezika, koji su se zasnivali na onima davno izumrlima, ili su bili potpuno iz korijena izmiljeni, ili su posuivali rijei iz razliitih postojeih jezika. Ovakvo je stanje obiljeavalo i vrijeme prvih prodora ovjeanstva u svemir.S vremenom su iz gomile raznovrsnih umjetnih jezika izdvojena dva koja su ojaala u odnosu na sve ostale. Nisu ni ostali propali, ali su se koristili na ogranienim podrujima i u zatvorenim skupinama ljudi. Potreba za sveopim razumijevanjem ustoliila je takozvani temeljni jezik, kasnije nazvan i prvim, stoje naziv bez pravog opravdanja, i takozvani saeti ili 'najbolji' jezik koji se odlikovao jasnoom, kratkoom i lakom gradnjom sloenica. Na koncu su se ljudi podijelili i oko ova dva jezika pa su jedni prihvatili jedan, a drugi drugi.Poetkom dvadeset drugog stoljea ojaala je uloga i utjecaj Galak-tike uprave, jer je irenje ovjeanstva u svemir postalo stvarnom inaicom daljnjeg razvoja. Uprava je odabrala temeljni jezik kao svoj slubeni i on je to ostao do danas. Moda su upravo zbog toga mnoga druga tijela i meunarodne ustanove na Zemlji kao svoj slubeni jezik odabrale onaj drugi, saeti ili 'najbolji', pa se kroz sljedea stoljea gotovo ustalila podjela: temeljni je jezik pripao svemiru, a saeti Zemlji i, kasnije, naseljenim svjetovima. Veliki postotak ljudi govorio je i sluio se s oba jezika._________31Neraskidivo, rekao bih, proeti jedan drugim ijedni drugima, jer je prolost Linita i Aratona natopljena predanjima o Kinelu i njegovu narodu, drevnim iskuenjima i tekim dvojbama koje je on razmrsio.- Da sam se ovaj trenutak spustio iz bezmjerja po plavoj zraci i pred trenutak ostavio boanski sjaj zvijezda... Rea anai... meni bi od svega toga bile dragocjenije uspomene na ove dane iskuenja i muka kroz koje smo zajedno proli. Zna i sama da nas ne vee samo ovo prostorje. Ono to smo zajedno proivjeli niim se ne da izbrisati. Zar moe dvojiti u to?mrcnula je jednom, pa opet, i jo nekoliko puta.- Zato ne ostavimo sve meu nama onako kako je i do sada bilo? - nastavio sam. - Jednom e se sve samo objasniti. Ti si odmah izvukla krajnje zakljuke... To to sam se prisjetio da sam Kinel, dapae s tim pobliim odreenjem 'sa zvijezda', jo ne znai da imam bilo to s Ki-nelom, osobom ili bogom iz linitske prolosti. ekat emo do novih prisjeanja kako bi se to razjasnilo.Njena je drhtava ruka naila na moju, ali ju je ona odmah i povukla.- Ja... ne znam to bih rekla... Dir ani... Oh, ne, to ime ti vie ne pripada... Ne znam ni kako te osloviti! Ni kako govoriti s tobom! Sve... sve je srueno...Zajecala je. Oprezno sam joj dodirnuo rame, njeno lijevo rame svojom desnom rukom, a onda je zagrlio.- Meni je najdrae kad me zove Dir ani. Volio bih da tako ostane, bez obzira na sve. Htio bih ti jo neto rei, ako me slua...Kimnula je glavom to sam osjetio po pritisku njene brade o moje rame. Uzeo sam je za ruku i oprezno poveo do leaja gdje smo bili prije.- Ja sam, Rea anai, onaj ovjek kojeg si upoznala u Andoru i kojeg zna odonda. Ono to sam bio prije i odnosi kakve sam tada imao spram drugih ljudi ne bi smjeli tome puno dodavati ili oduzimati. Bojim se, dapae, da me to prijanje vrijeme ne otkrije kao zloinca i nevaljalca. Jer, iako ne mogu govoriti o potankostima, sjeam se da sam naudio Aratonu.- Onako kako mi to razumijevamo... ako si zaista Kinel, bog li-nitski, ti si gospodar ivota i smrti... Da si unitio Lines, nitko to ne bi smio dovesti u pitanje.- Jo uvijek se protivim prihvatiti putovanja u neizmjerje i vjenost kao stvarne i mogue. U stvarnom svijetu takve stvari ne postoje. Prema tome, moj je najtvri stav da je oko Kinela mnogo toga nadodanog i pretjeranog, ili daje sve skupa izmiljeno.DO"":straluaa32- Zar i nakon toga to zna da si Kinel? To znai da si bio ovdje u Aranimu prije Soranskog udesa i jo jednom, jo ranije, kada si doveo ljude na Araton. Prije tisuu godina, moda. Zar si to zaista ti uinio? Doveo ljude na Araton! Kako bih se trebala osjeati povlatenom to sam s besmrtnim bogom... A umjesto toga... osjeam samo tugu...Zamukla je. Ve sam se sasvim oporavio pa sam bio spreman i na alu.- Rea anai... iskreno... jesam li ti nalik na starca od tisuu godina? Irken bi bio mladi prema meni...- Dir ani - njen je smijeh bio krt i rastrojen. - Gotovo sam rekla: nevjerni Adrase. Ali to nema smisla. Bog koji ne vjeruje u samog sebe... Kakvog to ima smisla?- Nije to pitanje kakvim se ti meni ini - nastavila je. - Procijenila sam te na trideset pet godina, jer ostavlja takav dojam. Ali ne bih se zaudila ni ako bi se ovaj tren promijenio pa izgledao da ima dvadeset... Moda i jesi, to e se vidjeti ako igda ugledamo svjetla.- Nikada nita nadnaravnog u vezi sa sobom nisam primijetio. Ne vjerujem u takve stvari. Vidjet e kako e se to izvri u sasma obinu stvar. Odbijam prihvatiti tisuljea iva ili neprirodno kao dijelove stvarnosti.Snaga i utjecaj Galaktike uprave omoguili su temeljnom jeziku da bude sve vaniji i vaniji, ali puanstvo koje je govorilo saetim jezikom daleko je premaivalo ono koje se sluilo temeljnim. tovie, kako se saeti jezik prenosio na nove svjetove, a oni su meusobno vrlo uinkovito odijeljeni, svaki je svijet razvijao svoju inaicu saetog jezika pa su se oni poeli razlikovati. Danas se ljudi s Lare-Tri i oni sa Zemlje ili Sardara-etiri jedva razumiju pa u meusobnom sporazumijevanju pribjegavaju temeljnom jeziku. Zasluga je Uprave da se on promijenio malo ili nimalo tijekom stoljea otkako je prihvaen.(Idor Baid: 'Ustanovljene i propisane razlike u pisanju i izgovoru razliitih inaica saetog jezika, kakve su u uporabi na sljedeim naseljenim svjetovima: Zemlja-Azija, Zemlja-Afrika, Zemlja-Sjeverna Amerika, Lara-Tri, Sardar-etiri, Ahal-Dva, Oran-Tri, Rama-Dva i Deudana-Tri', pisani rad za zavrni ispit, usporedno jezikoslovlje i knjievnost, Saharan, 2990.-12.-07., ZRV)33- Kada malo bolje razmislim... U vezi s tobom... uda su te uvijek pratila! Kako si se samo brzo oporavio od ranjavanja u Andoru! I kasnije... Na Arkturu... Nitko ne bi preivio onakvu ranu kakvu ti je nanio Irver na vrhu Karumala! Ti si hvalio moju umjenost vianja... Ne, Dir ani... Opet te tako zovem... Bilo je to mnogo vie od toga... ak se i Indar udio kako su brzo zacjeljivale tvoje rane dok smo se probijali Telenom i kroz Ogrud.Nasmijao sam se gotovo se zabavljajui.- Rea anai. Mislim da je to pretjerivanje. Ali ono to doista elim je da me ti ne smatra boanstvom. Odagnaj sva razmiljanja koja mijenjaju nae odnose. Ti me dovoljno poznaje. Ime je samo privjesak osobi. Primi to kao puko glasovno odreenje. Ja sam jo uvijek Dir Moros.- Ali zar ne vidi koliko stvari zaista upuuje na to da si ti Kinel? Ona slika, ono golemo platno pred kojim smo propali u Irverovu stupicu... Tada sam mislila da su na platnima naslikani ljudi koji su se skrivali iza obrazine uvara Tajne, jedan zamjenjujui drugoga... Da, nakon iskustva u Adur-Imkoru ne vjerujem u besmrtnost Irverovu... On je samozvanac i varalica. Ali tvoja slika u Urgul-Olgiju... Ona bez sumnje podupire ime kojeg si se prisjetio.Kao to je rekao Irken: Postoje sauvane slike s Kinelovim likom i zapisi s njegovim rukopisom. Vidio sam njegov potpis i sam na posljednjoj stranici Knjige Istine. Zar je to moj potpis, na koncu?Ako je to Irken znao... a on je bio zatoenik u Urgul-Olgiju... ako je vidio takvu sliku... Zvijezde Kinelove! Nije li me Irken prepoznao tamo na Arktasu, a da mi o tome nije htio nita rei? Nije li mi zato dao Knjigu Istine koju sam i sada nosio sa sobom? Zaista su se mnoile potvrde koje su me prokazivale kao Kinela, bez obzira na to to to znailo. Holok je to znao jo od samog poetka, od prvog pogleda na mene, moda ve u prvom nasrtaju na moj ivot u 'Ingaru Linesa'.Je li njegova odlunost da me zarue bila ukorijenjena u elji da sauva Araton za ljude, kako mi je otkrio Irken? Moda je vjerovao da sam ja doao pozvati njega na red, a ljude vratiti na zvijezde?Stresao sam se.- Ne zaboravi na tvoje prisjeanje da si uinio zlo Aratonu - nastavila je Rea. - Nismo li zakljuili da si bio osoba od vanosti? Zvijezde Kinelove! Osoba od vanosti! Proizilo je da si i vie od toga... Bog sam!tttjc*irfli34-1 sam sam time zbunjen, Rea anai... Ali kao to nita pametno nismo mogli iznai ni nakon mojeg prvog prisjeanja u Antarovu Olidoru, neemo to moi ni sada. Govorim ti iskreno da sam potpuno zbunjen ovim saznanjima, od onog prisjeanja da sam inio zlo Aratonu do ovog posljednjeg... Da nisam znao odvojiti svoja razmiljanja od jalovih nagaanja i matanja, poludio bih, Rea anai...- Morat u se jo mnogo truditi da bih mogla s mirom prihvatiti to to se oko mene dogaa... Dir ani... zvat u te tako i dalje, ali neka je zebnja u meni kad god izgovorim to ime... Dir ani... vladala sam svojim ivotom jo pred pola godine. Neke sam stvari prihvatila kao neosporne... Kinela kao naeg zajednikog oca koji nam je dao Araton... uvara Tajne koji bdije nad nama i pazi da ivimo kreposno slijedei Kinelovu pravdu i udoree. Za mene je bilo neosporno - i za veliku, veliku veinu Linita jo jest - da je za Prvog razdoblja krepost bila na vrhuncu, a ovje-tvo i potenje prirodni posljedak udorednog drutva. Tome smo i mi trebali teiti uz Irverovu pomo. Vjerovali smo da negdje iza svake spoz-natljive daljine - na mjestu koje moemo dokuiti, ako niim drugim, ono vidom za vedrih noi - stoluje na vjeni zatitnik koji e pohitati na Araton naemo li se pred krajnjim iskuenjem. To je i meni bilo osloncem, to i danas prua sigurnost ljudima u svijetu, jer oni u to vjeruju.Rea je govorila tiho i sabrano, kao da govori samoj sebi. Njen se ureeni svijet sruio. A ja sam bio tome jedini uzrok.- Onda je pukla moja vjera u ljude, u njihovo umijee ustrojavanja pravednog drutva. Andor je za mene bio olienje zla pa sam dobro premjestila u Ordon i vjerovala daje tamo. Dok nisam vidjela kako se tamo vlada i kakve gnusobe prireuju vlastodrci u borilitu. Potom Irver... on je za mene bio oslonac vieg reda, zatitnik udorea i vrline, reda i pravde, koji bi nas trebao upuivati u smjeru mira i blagostanja, onog to smo nekad imali. Irver je laac i varalica, a njegove su vodilje vlast i mo... Boji namjesnik se otima za utjecaj s Atagijem i lolom Alidad, sada Indarom, umjesto da se skrbi za Kinelov puk!- Preostaje samo Kinel - nastavila je. -1 preko svih oekivanja, iza najlue moje mate, on je do mene, tu, njemu ovo govorim. Nemoj sruiti tu posljednju nadu u meni daje svijet pravedno ustrojen! Ako nema bogova... zlo je prirodni vladar svijetom!- to se tie sigurnosti i oslonca, Rea anai... - oprezno sam je prekinuo. - Moda bi tu trebalo ozbiljno razmotriti ono to propovijedaju35Irken i Kardanor. Boga treba traiti u sebi, ne oekivati da e se on spustiti iz zvjezdanih visina i bez naeg truda preobraziti na svijet u izvorno bljetavilo.- Ja govorim o onome to su me uili! Moj mije pouavatelj rekao, kad sam imala deset godina, da ivimo u sretnom vremenu jer e se nama Kinel obratiti. Nas su uili, svi oni u koje sam vjerovala, ili im priznavala da su o tim stvarima znali, ili razmiljali vie od mene, ujedno ustrojstvo svijeta. Da sam se rodila u Arktasu, moda bih slijedila ono to je taj starac govorio. Meutim, elim mu da uspije. Neka pridobije one krvoedne hodoasnike koji prolijevaju krv s Irverovim blagoslovom!- Ako i uspije... uspjet e meu malim brojem Linita. Vjerujem da e jo dugo Irolgar biti glavnim duhovnim voom.- Ako ga ne ukloni onaj koji ga je na to mjesto postavio... Kinel, bog sam!Lecnuo sam se. Je li to Rea mislila na mene? Zaista nikad - a tu sam se opet morao ograniiti na vrijeme zasegnuto mojim sjeanjem -nisam posezao za mjestom uvara Tajne. Jesam li se na Aratonu obreo, sputajui se po zraci svjetlosti iz neizmjerja - a to su stvari koje jo nisam mogao progutati - da bih uinio upravo to, uklonio Irolgara, opunomoenika moje strane za provoenje vrhunskog zakona, a kojeg je on izigrao? Ili sam, manje asno, naumio uzeti njegov poloaj radi ovozemaljskih probitaka? Je li uvar Tajne znao da sam doao zatraiti njegovu bezuvjetnu ostavku i iz petnih se ila borio ne bi li se odrao?Kakve god da sam imao naume prije nego stoje moje sjeanje izbrisano. .. to nije moglo imati utjecaja na ovu stvarnost, ovdje i sada. Ovdje i sada bio sam Irolgarov zarobljenik, njemu na milosti, u njegovoj utvrdi. Po onome to sam od njega do sada iskusio, ne bih se trebao nadati pregovaranju i nagaanju. On je u meni vidio branu, moda najveu i posljednju, pred onim na to su se u Urgul-Olgiju odluili prije mnogo vremena: ujediniti ponovo Linite i povesti ih u rat za zatiranje Fanda. Iako se nisam utio kao netko tko bi prijetio uvaru Tajne, ili ga ograniavao.- Ukloniti Irolgara, Rea anai... Bojim se daje to izvan i Kinelovih moi. Uistinu izvan moje...- Bit e to drugaije kad se prisjeti i ostaloga. Zato te je Titan kanio skriti u Ordonu, a velikai se otimali za tebe.Moda su imali dobar nos kada su me se htjeli domoi. Jedno je ipak ogranienje bilo nad svim tim.-Bojim se da" obznanit e nae kroz jo pos-ijctali. pogoto-vvorka vozova na. ako nigdje i se netko novi m.- Dobro smo proli, Adar ani - veselio se Otag sve vie kako smo se bliili Kul-Kinelu. - Do grada vie nema iskuenja, ako se ne rauna prijevoj Fergaz i spust nakon njega. Zato emo veeras proslaviti, a vi ete vidjeti kako se to radi u Aranimu. Bit e veselo, obeavam.Zaista je i bilo veselo. Vozovi su ogradili prostrani dio livade, a unutar tog etverokuta se odrala zabava. Bilo je pia i jela i obijesne pjesme i plesa. Korak je aranimske glazbe brz, a od glazbala su najvaniji tefar, iz kojega onaj koji zna puhati moe proizvesti bogate uinke, iani habar te nezaobilazni bubanj. Od plesova sam upamtio Aranim-ljanima omiljeni nestani 'trononjak' u kojemu mukarac plee iza djevojke i svoju desnu nogu dri izmeu djevojinih, pa se s prednje strane uvijek vide tri stopala. Ples je brz, s mnogo naglih zaokreta i najee praen pljeskanjem gledatelja ukorak s glazbom i mnogim obijesnim primjedbama.Reu je to veselilo i nagovarala me da se i mi u tome okuamo dok me na koncu nije i nagovorila. Iskoristio sam ipak prvu priliku i povukao se iz guve.Otag je puno pio, najvie tamno i jako aranimsko pivo, po opojnos-ti usporedivo s vinom i potpuno neslino onom koje se pije u Ordulu. Kada je voljela nau blizinu i esto se kod Ree raspitivala o obiajima u Alarimu i Korimoru i na koji e to nain konano postati mojom enom. Otag nam je priao i srdano me udario po pleima.- Evo nas pred Kul-Kinelom, Adar ani! Sto e sada, jer bez isprava nee moi dalje? Zato ne ostane u Aranimu, kod nas, pa u ti ja sve to srediti?- Zna i sam da ne mogu, Otag ani. Ovdje sam nitko i nita i moram se skrivati pred orunicima, a u Korimoru se dobro zna tko su Artani.- Ovdje bi zaas skupio bogatstvo i ugled, kaem ti. Radio bi za mene, a ova putovanja su vrlo probitana. Zna li koliko meni ostane kad prodam ono iz Okdora u Kul-Kinelu, a ono iz Kul-Kinela u Okdo-ru? Sluaj... tri stotine laa po zaprezi! Tri stotine... U deset dana. Ve imam tri zaprege i sigurno mjesto kod Vedena. Htio bih uvesti i etvrtu, moda jo jednu. Za dvije se godine moe obogatiti.- A koliko bi dao meni od te tri stotine, Otag ani?ovjek koji je umnoavao svoje bogatstvo trgovanjem duboko je podrignuo i sasuo ruan zadah piva u mom smjeru.173- Ja kupujem zapregu pa ti uzimam dvjesto pedeset laa po putu dok je ne isplatim... To je uobiajeno. Potom mi daje samo pedeset laa po putu, to je za mjesto u povorci.- Posluaj sad ovo. Dovoljno sam imuan da mogu kupiti odjednom sve ove zaprege ovdje. Da ti ne govorim o Rei Renon... Izgladi li ona zavadu sa svojima, samo u zemlji i kuama dvostruko je bogatija od mene.- Ako je tako... Mislio sam sve najbolje...Stavio sam ruku na rame ovjeku koji mi je doista pomogao te, moda, ni ne znajui, i ivot spasio.- Nikad te neu zaboraviti, Otag ani - rekao sam mu. - Dospijem li ikada opet u Aranim, sigurno u te potraiti.Otag je spustio glavu i potapao me po ramenu. Onda je k nama opet dola Kada s Reom, Karilom i njegovim sinom i oduevljeno povikala:- Moramo plesati ovaj ples! Ja u s tobom, Adar ani! Samo jedan ples, a onda u te prepustiti tvojoj izabranici. I neka vam je sretno dovijeka!Tako je i bilo. Jedino je Rea plesala sve sporije i sporije da bi konano zastala i okrenula se k meni. Potom se privila uza me i obgrlila me rukama. Milina koju sam ve poznavao rasla je u meni poput plime. Zagrlio sam je sputajui svoj obraz k njenom. Negdje u zakutku svijesti nosio sam uznemirujuu misao da se Rea jo jae vezala uz mene zbog osjeaja sigurnosti, jer sam toboe nesavladiv i svemoan, a da nisam znao kako bih je uvjerio daje to prividno, neutemeljeno i lano.- Jesi li se ve odluio i boga posluati? - uo sam zapliui Kari-lov glas dok je prolazio mimo nas. - Svako je vrijeme dobro za to, a najbolji je ovaj trenutak.Sutradan smo preli prijevoj Fergaz, najopasniji dio puta kada je cesta u pitanju. Uistinu, ak su tri zaprege tu imale potekoa, a jednoj su se arani poskliznuli na velikoj nizbrdici pa se voz iskrenuo. Sve je ipak dovedeno u red, ali smo mi kasnili.To se popodne postavilo pitanje hoemo li doi do Kul-Kinela dok su gradska vrata, a pet ih je, otvorena. Odlueno je da se ispred zaprega poalje jaha i da on zamoli da se vrata ne podignu dok mi ne pristig-nemo.- Ne uemo li u grad - objasnio je Otag - morat emo platiti za sigurno prenoite. Mjesto koje uvaju orunici je sigurno, ali se skupo plaa: pet laa po vozu i dva po ovjeku. Morat emo to platiti jer je u174Aranimu mnogo vojski i pljakanja. To bi za mene bilo jedanaest, ne petnaest laa... - Jedanaest - ispravio sam ga. - Mi ti ne bismo oteavali poloaj. Snai emo se i sami.- Bez ijednog laa, Adar ani? to e jesti i od ega ivjeti u Kul--Kinelu? Do tvog Korimora je daleko. Evo, ti si nam pomogao, ak si mi i onu igraku vratio u Ragatu. Red je da ti platim. Pet laa za sve to si uinio, jedan u ti uzeti za hranu za sve ove dane, evo ti ostala etiri. Bio s nama ili ne bio. Savjetovat u ti ak, protivno onome to bih volio, da ne poe s nama u uvano prenoite. Drugdje moe jesti i spavati, ti i Rea, za jedan lad. To, razumije se, pod uvjetom da ne uemo u grad"Zaista, nismo uli. ovjek koji je odjahao ispred nas ne bi li nam osigurao otvorena vrata nije to uspio ni molbom ni mitom. Doekao nas je na poetku ravnice koja je tonula u sumrak, dok se na njenu drugom kraju rairio grad, veliki prostor pokriven kuama, ulicama, palaama, trgovima i ostalim to ide s velikim napuenim mjestom, a to se ve gubilo u nastupajuem, sve debljem sivilu. On nije donio dobre vijesti.- Mnogo je vojske oko grada i nitko nije ni za kakve novce htio govoriti o otvaranju vrata. Bilo je i manjih sukoba. Razularene jedinice pljakaju ono to je ostalo izvan zidina, ne naiu li na otpor. Nesigurnost je velika. Osigurao sam nam mjesta u ograenom prostoru koji uvaju orunici. Bit e skupo, a dobro je ako je i tamo sigurno.175Deveto poglavljeRaskolThalai: Vratimo se tebi, Lene. Tvoje se djelovanje ne ograniava na znanstveni rad. Rekao bih da si na Zemlji, a i na naseljenim svjetovima, jo poznatiji kao pisac i meuzvjezdani leta. Koliko ima letova? Nije li to uobiajeno pitanje letau?Dorman: Dvadeset osam letova.Thalai: Povrni bi promatra rekao da su ove tvoje djelatnosti odvie razliite, moda ak oprene.Dorman: Nema tu oprenosti. Temelj je moj poziv meuzvjezdanog letaa i - recimo tako - privrenost Galaktici i ljudskim nastojanjima u njoj. Moj je znanstveni rad vjerojatno moja potreba da pribliim sebi taj golemi prostor, potreba da sudjelujem u svim njegovim tajnama. Pisanjem se trudim pribliiti Zvjezdani sustav njegovim iteljima i stvoriti svijest o toj golemoj cjelini koja postoji, a koje su ljudi esto nesvjesni, ili je ne razumiju. Posebno na Zemlji koja je najstariji i najnapueniji svijet. Vanjski su svjetovi, openito, puno svjesniji postojanja Galaktike.176- Pomirio sam se s tim. Sada se bavim povijeu Aratona. Aratoni-stikom.Podigao sam pogled k Paritu Jamakani. On je to rekao ravnoduno, kao da objanjava neto to ga se malo tie. Znao sam, meutim, koliko je za njega bila bolna odluka Nora Ubana.- Jesi li se alio?Parit je oslonio oba lakta o stol i obuhvatio ih akama. Pogledom je najprije preletio po gostionici gdje smo jeli, a onda ga vratio k meni.- Nisam. Imao sam za to dva razloga. Prvi... Takvu optubu nisam mogao olako primiti. Htio sam o tome sam promisliti, saekati da se svi utisci slegnu, a moja uloga u svemu tome razbistri. U poetku se nisam ni osjeao osobito krivim. Poeo sam se kolebati kako je vrijeme prolazilo. Istina je da sam morao uiniti vie.- Ti nisi bio sam. Tvoja te je momad poduprla. Koliko znam, nitko nije bio protiv tvoga zahtjeva da se na Aratonu ustanovi pokusno naselje.- Mogao bih se zavaravati na puno naina. injenica je da sam mogao traiti da se naseljavanje ne dopusti.Thalai: Ovim smo dodirnuli i sredinji predmet naeg razgovora, Lene: meuzvjezdani letai i Galaktika danas. Cesto se misli i tvrdi da su letai bitno razliiti od ostalih itelja Zvjezdanog sustava, ne samo nainom ivota, osposobljenou, obrazovanjem, upuenou najvanija pitanja Galaktike i pojedinih svjetova, ve i tenjama, udoreem, svijeu o tom svom poloaju. Je li se u tome poneto pretjeralo?Dorman: Pa... teko je tu razliitost i izdvojenost ne primijetiti... Iako se ona katkada svjesno umanjuje. Ali ja radije ne bih govorio o letaima na taj nain. Bez dobrog poznavanja Zvjezdanog sustava, njegove veliine, tekoa i dvojbi, bez upuenosti u bit razvojnih nedoumica to se nameu pojedinim svjetovima i svima kao cjelini te, konano, bez znanja o ulozi Zemlje u cijelom tom sklopu, svaki razgovor o meu-zvjezdanim letaima je manjkav i povran.Thalai: Ovo razumijevam kao tvoj dodatni napor da se poloaj u kojem su letai to potpunije priblii iteljima Galaktike. Vratimo se, dakle, Galaktici. Ponimo od toga to pod tim pojmom podrazumijevamo, mada veina, vjerujem, o tome ima odreenu predodbu.Ali- Zar na svijetu kao to je Araton? Mi smo naseljavali ophodnice oko kojih smo se muili desetljeima, pa i stoljeima, ne bi li ih djelomice prilagodili ovjeku. Araton je bio savren: zrak, podneblje, ume, rijeke, mora... Ne znam je li mu ijedan drugi slian. Osim Zemlje.- Naseljavanje je trebalo uvjetovati.- Da sam ja bio u tvojoj momadi, a da si ti izbjegavao naseljavanje Aratona, upitao bih te zna li koliko se ulae u takva istraivanja. emu svi pothvati u svemiru ako se mi bojimo prirodnih sila? Araton je trebalo naseliti, nema sumnje.- Uistinu tako misli? A to je s Fandima?- To je neto drugo. Govorio sam o ophodnici i uvjetima na njoj.- Ovo s neotkrivanjem Fanda je vei propust, ne dvojim.- Ne. Neotkrivanje razumne vrste je propust. Ostanak na ophodnici unato moguim prirodnim udesima nije to uope. Ponekad dvojim mogu li to razumjeti ovi iz Uprave. Razmiljanje po kojem je svaki korak kriv, ako je konaan ishod nepovoljan, ne trebamo mi prihvatiti. Ono dolazi iz pritisaka da se prijepor razrijei. ,- Pritisaka kojima je izvor Nor Uban.- Moglo se oekivati da e slijedom takvih razmiljanja kazniti sve koji su na bilo koji nain odluivali o Aratonu. Tebe je to ve zadesilo, sada e se obruiti na mene.- To je u vezi s drugim razlogom zbog kojeg se nisam alio... Priekao sam, a on je nastavio.- ekao sam na ovaj skup, Kinele. Na tebe, jer je bilo poznato da dolazi. Ve sedam godina ekam na Zemlji, a sada je prilika da se sve konano razrijei.Zavalio sam se na naslon stolca.- ekao si da se ispita i moja krivnja. ija je vea, to misli?- To je neto o emu e se govoriti. Trebala su se dogoditi oba propusta, moj pa tvoj, pa da sve poe nizbrdo. Obojica smo to mogli zaustaviti.- Za cijelu tu neveselu priu uo sam istom nedavno, u vremenu koje se mjeri danima na Zemlji. Prije toga uope nisam znao za Soran-ski udes.- Razrijeit e se sve u danima koji dolaze. Time e se, valjda, vratiti i samopouzdanje u Upravi. alosno je koliko se polet srozao, a svi postali sitniavi i plaljivi.178- Sklon sam u tome vidjeti duboko nerazumijevanje ljudske vrste i prirode svijeta oko nas. Vidi li ti, Onone, s kolikom temeljitou i pomnou je pripravljen ovaj prikaz Aratona i povijesti ljudi na njemu? to ti to kazuje? eli se rei, makar i nesvjesno, da se takvim pristupom sve moe drati pod nadzorom. Drugim rijeima, uz dovoljno postupnosti i opreza svi su se ti propusti oko Aratona mogli izbjei. Kao da oprez i postupnost mogu zamijeniti donoenje odluka! Odluka je skoko-vit prijelaz, prekid s postojeim, esto donesen pod pritiskom. Da ili ne, treba se prikloniti jednome ili drugome, u mome sluaju bilo je dvadeset ili pedeset ili sto godina. U tvome sluaju eljanje ophodnice zbog potrage za razumnim vrstama moglo je trajati deset, dvadeset ili pedeset godina, a to vrijeme ti nitko ne bi dao. Sva ta pomnost i sitniarenje na emu oni ustrajavaju nema smisla.- to nam onda preostaje, Urte? Slijepo naseljavati ophodnice?- To je druga krajnost. elim ti rei da, pristupi li iem zamrenijem od Aknarova prikaza, stvarnom ivotu, dakle, mora raunati i na opasnosti. Kao kada pjeice svladava movaru. ini li to s krajnjim oprezom, stopu po stopu, vjerojatno je da nee zaglibiti u blatu, ali je upitno hoe li ikada izii iz nje. To je dio nae obuke, zar ne? Bitno je razumjeti svoj poloaj u cijelosti i sve odnose koje na njega utjeu, a izDorman: Predodbu? Teko je o Galaktici imati odreenu predodbu.Thalai: Prije svega, pojam Galaktika, pisan velikim slovom, ne kao zajednika imenica, dakle, ima u najmanju ruku dva znaenja...Dorman: Tako je. Njim se moe imenovati golemi tanjuroliki zvjezdani sustav unutar kojeg su svi svjetovi koje smo naselili, ukljuivo sa Zemljom. esto se jo zove Mlijena staza ili Velika galaktika. Ima i drugih naziva... Mnogo ee se, meutim, pod Galaktikom podrazumijeva onaj dio tog golemog skupa zvijezda kojem je u svom irenju granice rastegnuo ovjek. Ne cijeli sustav, dakle, ve dio naseljen ljudima.Thalai: Kada leta kae Zvjezdani sustav ili Galaktika njemu je uvijek na umu ovo drugo znaenje, pa emo i mi taj pojam rabiti u tom smislu. Zanimaju nas, Lene, bitna obiljeja takove Galaktike, posebno ona koja e pojasniti poloaj letaa u njoj.179takvog dodira sa stvarnou prihvaati opasnosti koje se ne mogu izbjei. To smo zvali dodir ili spoj sa stvarnou. On ti je rekao da prihvati opasnost, to je na Aratonu bila mogunost da razumni ivot ipak postoji, a da ne prevre svaki grm i travku sljedeih dvadeset godina.- Time sam se rukovodio cijeli ivot, kao i svi letai. Zato smo uili povlaiti se u sebe i umirivati umove koje nam stvara svjesni um, zar ne? Nai osjeaji i samoljublje, strah i svianja, tenja za lagodom, sve to oblikuje naa razmiljanja. Uili smo to spoznavati i ispravljati, gledati kroz nezamueno staklo, kako ja kaem. To nam je u krvi, Kinele, iako je i tu teko biti savren.- Tako je, to je spoj sa stvarnou. Kad ga ostvari u sebi, stvarnost tvoje nutrine koja vodi tvoje misli i ona vanjskog svijeta su u odnosu. Nema raskoraka, u skladu si sa stvarnou, u spoju s njom. Iz svega proizlazi da si ti to rabio u najveoj moguoj mjeri. Ne sumnjam u to. Trebao si odluiti, a nisi sve znao, kako to u ivotu esto biva. Ako nee naslijepo pogaati, odluku mora odgoditi ili biti u spoju sa stvarnou, osjetiti tu stvarnost. Predosjetiti je.- ak i tada nema jamstva da nee pogrijeiti.- Naravno. Greka je dio prirode, a nepogreivost joj je strana jednako kao i vjenost.- Neke su greke preopasne i povlae sobom rasene nesree.- ak se i tada dogaaju. Nema savrene sigurnosti. Tvoj sluaj, Onone... Pet si godina istraivao Araton, ravnice i porjeja, visoravni i planinske krajeve, ak i podmorje, traei razumne vrste. Nisi ih naao, a s obzirom na to gdje su u to vrijeme obitavali Fandi, teko da si ih i mogao nai. Pet godina je malo vremena za cijelu ophodnicu. Tvoji istraivai, roboti i ljudi, zasigurno su zalazili i u ume, ali njihovo temeljito pretraivanje uzelo bi desetke i desetke godina. Pravilno si pretpostavio da razumnih vrsta nema. Ako se kasnije one otkriju, pokusno naselje e se napustiti i gotovo. Zato se i zove pokusno, na koncu.- Upravo se to i dogodilo.- Mi smo uvijek ostavljali mogunost da se greka ispravi, ako se ve dogodila. Znali smo da su u stvarnom svijetu greke neizbjene pa smo prouili puteve kako ih ispraviti nakon to su se dogodile.- Pokazalo se, meutim, daje moja greka dovela tebe u poloaj u kojemu je bilo teko ne pogrijeiti. Da sam doznao za Fande, cijele ove guve ne bi bilo.180- Da, onda sam ja stigao. Oteavajua je okolnost bila stoje Araton tada bio prenaseljen za pokusno naselje. Razlozi su, nema sumnje, ogom i jo vie sam Araton. Odnosi su bili vrlo zapaljivi u to vrijeme, ak i vie nego to se to vidi iz onog Gezova prikaza. Meni i mojim suradnicima su prijetili, Rina je imala i teih iskuenja. Pobuna je bila mogunost s kojom smo ozbiljno raunali. to je bilo prirodnije no smiriti duhove i odgoditi seobu nakon smrti onih najtvrdokornijih? inilo se da nema opasnosti u tome. Mada, rei u ti ovo, Onone, a drugima neu ni pokuati, slutio sam neko zlo. Bio bih najsretniji da sam ih mogao ja sam, jednoga po jednoga, odvesti u brodove.- A da si ustrajao na dvadeset godina?- Da sam! O tome je sada uzalud razglabati. Rina Ad je htjela sprovesti dvadeset pet pa je umalo ostavila ivot na Aratonu. To nisu bile djeje igre.Dorman: Osnovno njeno obiljeje koje uvjetuje sva ostala je golemost. To treba doslovno shvatiti: ovjeanstvo je ovladalo doista golemim prostorom. Toliko velikim da se o njemu teko stjee tona slika pa se naa znanja temelje na procjenama. Najee se govori o etrdesetak naseljenih svjetova to se steru prostranstvom od skoro dvjesto pedeset zemaljskih svjetlosnih godina u promjeru. Ovo sada treba pokuati zamisliti! Svjetlost putuje izmeu dva svijeta na suprotnim rubovima Galaktike dvjesto pedeset godina, sve to je tvarno due, esto i daleko due vrijeme. Naseljene svjetove dijele, dakle, goleme udaljenosti, pravi ponori prostora preko kojih vijesti putuju, u najbolju ruku, desetinama zemaljskih godina. Zato su sve vijesti o drugim svjetovima beznadno neprimjerene vremenu u kojem su saznane, ono to dobivamo preko Velike mree slui samo praenju prolosti nama bratskih uljudbi, dok njihova sadanjost ostaje samo na temelju toga nesigurna procjena. Sto mi o nekom svijetu, kakav je on u ovom trenutku, nosi vijest stara pedeset ili sto godina? Sada nam mora biti jasno zato su naseljeni svjetovi nuno neovisni. To su samosvojne uljudbe to su krenule vlastitim pute-vima razvitka. Cesto je vrlo teko shvatiti cijeli taj razvoj, veliinu pothvata, uloenih napora i sredstava.Thalai: Trenutak, Lenel Prije si rekao da je nemogue pouzdano znati ak i protege Galaktike. Sad je vrijeme da se to razjasni.181- Znai li to da nitko nije kriv za ono to se zbilo?- To nisam rekao. Ono to znam je da me nee kosnuti presuda No-ra Ubana ili bilo koga drugoga ako je zasnovana na krivim stajalitima i bez uporita u stvarnosti. Vie me zabrinjava to to e oni ostati u lanom uvjerenju da su uinili pravo, a u isto vrijeme nesigurnih koljena i okotale svijesti da bi uinili sljedei korak u svemiru.- to e uiniti ako i tebi zabrane letjeti?- Podnijet u svaku kaznu koju mi izreknu, to je manja tekoa. I ti si leta i zna primati nedae. Istodobno, morat u se sam suoiti sa svim tim. Hou rei, sam moram razumjeti koliko sam odgovoran. Netko je ipak kriv to ljudi umiru i to su najplemenitije tenje ovjeanstva baene u prainu. To jo nisam raistio, Onone.Spustio sam glavu na prsa, kao to je i on uinio. Nije se imalo vie to rei. Parit je dovoljno leta da me razumije i na slian nain ocjenjuje zbivanja, sve kad ih nije mogao izraziti onako kako sam ja to uinio. Mi, letai, odluivali smo katkad o cijelim svjetovima, teei njihovu najveem boljitku, ak i onda kada to nije bilo po volji svima oko nas. Zato smo u sebe morali imati bezgranino povjerenje, a ono je moglo proizii samo iz spoja sa stvarnou. S njim je bilo lake suprotstaviti se cijelom svijetu, nego bez njega ii ukorak s njim.- Vrijeme je - rekao je na koncu Parit. Ustali smo.- Gostionica se ini dosta velikom - rekao sam kako bismo skrenuli misli s onoga o emu smo do sada razgovarali.- Doi ovamo - pozvao me je. - Imamo vremena za jo jedno pie. Proli smo kroz svjetlosni zaslon u zaseban prostor posve drugaijiod mjesta gdje smo jeli, tiha i prisna ozraja. Ovdje je glazba bila glasnija i za mene prenapadna, a arena su svjetla arala prostorom. Oblaci magle od brzo ireeg plina putani su na nekoliko mjesta u sredini pro-storja i tu inili otoke o koje se razbijalo svjetlo, sve dok ne bi ieznuli u zraku, ili jo sporije otjecali k podu. Nekoliko je gledatelja sjedilo za malim stolovima kojih je bilo dovoljno i za vie stotina ljudi, a nalazili su se na svim moguim visinama, tako da su na sredinju pozornicu mogli gledati iz najrazliitijih kutova.Svi su se oni naprezali ne bi li izmeu svjetla i tame i sporo razila-zeih oblaka plina vidjeli troje ljudi, mukarca i dvije ene, u nekakvom vratolomnom plesu. Vrlo uvjebana trojka zaista je zapanjivala svojim182skokovima i prevrtanjem, no drao sam da je ipak vie gledatelja bilo privueno njihovim gotovo sasvim golim tijelima.- Kad doem na ovakvo mjesto - viknuo sam Paritu - ini mi se da se za svih tih stoljea to sam ih proveo kao leta nita nije doista promijenilo.- ekaj, sad u ti pokazati - odvratio mi je i povukao me do mjesta gdje su se toila pia.Ovdje smo bili oko dva metra ispod plesaa, ali smo i dalje imali nesmetani pogled na njih, kao i svaki drugi gledatelj u dvorani. Povrina na kojoj su se plesai nalazili bila je potpuno prozirna i pokretna, pa se zamrenom putanjom dizala i sputala, okretala i obilazila dvoranorp.- Izaberi pie, Kinele - pozvao me je Parit, a ja se ogledao za uzorcima u udnim aama s tri vitka izuvijana tijela koja su se spajala u jedno grlo. Pia su bila svih boja, od mlijenobijele do zagasito plave, preko jarko crvene, kriavo ute ili otrovno zelene i uvijek su se u njihovim tekuinama iskrile nekakve estice, diui se i sputajui se, nepravilno bjeei na sve strane. Svojom su se bojom suprotstavljale boji tekuine pa je tamnoplavo pie bilo ispresijecano jarkoutim esticama, crveno zelenim, a ono mlijenobijelo ljubiastim.Dorman: to znai poznavati protege Zvjezdanog sustava? U biti, to znai znati broj i poloaj naseljenih svjetova. A to mi znamo o Galaktici kakva je ona danas? Zemlja je, gledamo li je u cjelini Sustava, ostala po strani u odnosu na glavne pravce irenja i u ovom trenutku do nje dopiru vijesti s elnih svjetova, onih najisturenijih i najmlaih, stare i do sto osamdeset i vie godina, ako je vidna staza ista, drugim rijeima ako se koristi najkrai put za prijenos vijesti, to nije uvijek sluaj. Za tih sto osamdeset godina moglo se kojeta dogoditi o emu e Zemlja, kao i ostali svjetovi, biti u svoje vrijeme obavijetena: neki je novi svijet mogao biti naseljen i Galaktika time proirena, ili je moda dolo i do naputanja mjesta koje se nije moglo odrati. Suoimo se s time: o Zvjezdanom sustavu, koliki je i kakav on sada, mi ne znamo i ne moemo znati nita!(Razgovor s Khabom Dormanom za Veliku mreu, Zemlja, 3594.-09.-20., ZRV)183v- Sto pliva u tim tekuinama? - upitao sam.- To je ovdje vrlo omiljeni dodatak - Parit mi je priao blie. - To su siuna bia, mislim daje to vrsta posebno uzgojenih ribica...- Ribice? - upitao sam ne vjerujui. - Ljudi piju ribice s piem?- Da. Pie se smatra svjeim dok one u njemu ive. Opojnost im ne smeta, a bojom su suprotne boji okoline. Toliko su sitne da ih ne osjea u ustima. uti samo okus pia.- A zato ih onda dodaju piu? - upitao sam iako sam odgovor mogao i sam naslutiti.- Radi izgleda, Kinele. I boje pia su samo zato razliite. Ljudi su skloni arenilu, obilju i novinama.- Sigurno neu piti neto u emu plivaju ribe - rekao sam.- ini onda ono to i ja. Ovdje izaberi pie, ja u uzeti ovo mlije-nobijelo, potom izaberi stupanj opojnosti, od nita do pedeset postotaka, to su zapreminski postoci, i na koncu stisni ovdje, tu pie bez dodataka, i gotovo... Pie ti je natoeno, a raun ispostavljen Upravi.Kuao sam nasumce izabran crveni napitak. Prvi je out bio odreena gorina, uz blago arenje od primjese plina, koja se zatim povukla pred neodreenom mjeavinom kiselosti i slatkoe, donekle nalik vrstama pia od voa koja sam poznavao jo sa Zemlje. Nije bilo loe. Prirodno je da sam izabrao niticu na ljestvici opojnosti.- Kako si se snaao na Zemlji? - upitao sam Parita.- Zemlja je vrlo zanimljivo mjesto. Mnogo toga sam vidio i nauio. Ali to nije ono to si ti htio znati. Mislim da me je pogodila Ubanova odluka. Prihvatio sam je, meutim, kao privremenu mjeru. ekam konanu odluku o tome.- Zato kae da eka na nju? Odluit emo zajedno, ut e se i naa rije, zar ne?- O, da, mi smo poticani da se izjasnimo. Pitanje je, kao to si i sam rekao, kako bismo mi sami sebi presudili.- Ostavimo to... to su ti doista kazali, prije sedam godina?- Pa... izreena mi je zatitna mjera zabrane letenja i odgovornih slubi u Upravi za vrijeme od sedam godina, kada e se sve jo jednom ralaniti. Vjerojatno je da e se preinaiti u doivotno progonstvo na jedan od svjetova. Bilo koji to ga sam izaberem.- Hm... u najgorem sluaju, znai, ostat e na Zemlji na koju si se ve priuio.184- Dijelom sam se priuio, ali samo dijelom. Jo uvijek sam tjelesno i duhovno potpuno spreman, nisam dopustio opustiti se ili zaboraviti bilo to od onoga to smo nauili na Magatu-Pet. Zemljina vea tea mi je djelomice pomogla. Izbjegao sam i sva iskuenja oko ena, ili bilo kakvih drugih vezivanja.- Rekao si da si se bavio povijeu Aratona.- Da. Tome sam se priklonio, jer se nastavljalo na moja neposredna iskustva. Prije toga sam poneto istraivao povijest Zemlje. Istraivao5 sam svoje podrijetlo, to je zajedniko mnogim letaima ako su u mogunosti. Na koncu sam shvatio koliko je moj ivot odreen Aratonom. Pet sam godina prouavao usporednu aratonistiku.- Jesi li i sam roen na Zemlji?- Da, u planinama June Amerike. Dvije tisue dvjesto ezdeset prve.- A ja dvije tisue dvjesto devedeset devete. Stariji si trideset osam godina, Onone. I ima ak deset letova vie, ako se dobro sjeam.- Dvadeset etiri leta. Araton, dva puta. To su moda i najdojmlji-viji letovi. Ne mogu, naravno, zaboraviti ni zajedniki let s Khabom Dormanom. O Khabu si zasigurno uo.- Khaba sam vidio na Oranu-Tri. U to je vrijeme jo uvijek bio zauzet pisanjem svojih znanstvenih radova.- Khab uvijek pie u slobodno vrijeme. Bio sam i na Dani-etiri u vrijeme kad je tamo bilo vrlo burno. ak sam u jedanaest navrata letio u istraivakim pohodima u nepoznato. Pribavio sam Zvjezdanom sustavu tri nova svijeta koji su danas naseljeni.- Ja sam mu pribavio Araton, prvi i jedini svijet s moje strane -primijetio sam smrknuto. - Mislim daje to bila najnesretnija okolnost u mom ivotu. Mada su njime tada svi bili oduevljeni, ja pogotovo.Parit je odloio napola ispijenu au i pozvao me.- Poimo. Gez i ostali nas zacijelo ve ekaju.Svi su oni ve bili na svojim mjestima. Gez je stajao pred stolom Nola Tamuta i razgovarao s njim. Orona Degrasi i Deis Dodon su i sami razgovarali zavaljeni u svoja sjedala.- Malo sam okuavao drai zemaljskog naina ivota - rekao sam ulazei. - Nadam se da mi ne zamjerate na kanjenju.- Od toga moe zaboljeti i eludac, pogotovo ako se u to naglo upusti - dobacila je Orona. - Umijee istananog uivanja njeguje se na Zemlji vie no bilo gdje drugdje.185- Ne vjerujem daje to osobita opasnost letau - dodao je Gez Ak-nar. - Oni uglavnom imaju jake konice za svoje slabosti.Sijevnula je jo pokoja upadica, ali je na koncu opet Gez uzeo rije. Opet pred velikom krugl