vlasi i stećci

7/26/2019 Vlasi i Steci

1/36

315

Ivan Mui

Vlasi i starobalkanska pretkranskasimbolika jelena na stecima

UDK: 904 : 726.8 (497.6) 653 726.8.031.4.046.1 (590)Izvorni znanstveni radPrimljeno: 1. 2. 2009.Prihvaeno: 5. 2. 2009.

U literaturi o stecima zakljuuje se da oni pripadaju i Vlasima, ali se ne konkretizira taj vieznani termin. Samou tonom zakljuivanju da su Vlasi balkanski starosjeditelji, nije sadrana bit vlake problematike, koja se sas-toji u stvarnosti da imamo, na primjer u Bosni, starosjeditelje Vlahe od antikih vremena, ali i one malobrojnijebalkanske starosjeditelje Vlahe koji su se doselili iz drugih istonobalkanskih predjela tijekom srednjega vijeka.Termin Vlah je s vremenom obuhvatio i balkanske stoare, pa se od tada moe koristiti i toniji izraz vlah. Stekesu podizali i ukraavali i nevlasi i Vlasi, ali ne svi Vlasi. Bilo da su Vlasi, koji su se doselili na srednjovjekovnibosanskohercegovaki i hrvatski prostor, preuzeli zateenu pretkransku simboliku jelena ili su je donijeli sobom izsvojih dotadanjih obitavalita, ta je simbolika starobalkanska. Kultno znaenje jelena, (i) kao simbola obnavljanjaivota, potvreno je na Balkanu brojnim prikazima iz prapovijesnoga i antikog doba.

Kljune rijei:Bonjani, Bosna, starosjeditelji, jelen, Vlasi, vlasi, Vlasi u Hrvata, maurovlasi, romani, steci, kolo,lov

Ivan MuiHR, Splitiovska [email protected]


2/36

Starohrvatska prosvjeta III. serija - svezak 36/2009.

316

I..

Rije Wochpotjee vjerojatno iz germanskog Wal-haz, Walh.Germani su imenom Walahnazivali Kelte

koje su Rimljani zvali Gali.

U historiograiji se istiekako podrijetlo Vlaha ni do danas nije rijeeno, jer otome ni povijest, ni etnograija, ni lingvistika nisu dale

jednoznana objanjenja i zato s pravom moemo Vla-he nazvati zagonetnim narodom.Doseljenici sjevernood Dunava mogli su pod pojmom Vlasi podrazumije-

vati vie znaenja,ali je mogue i da su po doseljen-ju sve balkanske starosjeditelje tako nazivali i da sudoivljavali starosjeditelje kao etniku posebnost. Iz-

vanjska (nevlaka) svjedoanstva potvruju da je imeVlah od poetka bio naziv za distinkciju ne Slaven,

ne German i slino, a ne etnonim.To ne znai da suse i oni balkanski starosjeditelji koji su bili vie manjeromanizirani, a koji su ivjeli stoljeima na prostoruizmeu Dunava te Crnog, Sredozemnog, Egejskog iJadranskog mora, osjeali pripadnicima jedinstvenogetnosa. U starijoj historiograiji zastupalo se miljenjeda su Vlasi romanizirano prastanovnitvo Balkana,

Czarnecki , str. . Usp. Koroljuk , str. . Postojimnogo razliitih miljenja o podrijetlu naziva Vlah. Usp.Kaser , str. .

Gavela , str. . Antonijevi , str. . Ako posmatramo stoarskuvlaku etniku masu na Balkanskom poluostrvu moe-mo govoriti samo o dve potpuno razliite etnike grupe:o Karagunima (tj. onih koji nose crne gunjeve) i Fareri-otima (ije ime potie od mesta Fareri u Albaniji, a noseiskljuivo bela odela)... Aromuni sebe esto nazivaju jed-nostavno Vlasi. (Antonijevi , str. .) MiljenjeD. Mandia da su Vlasi na Balkanu potomci od Rimljanakoloniziranih Maura u potpunosti su opovrgnuli rezul-tati antropolokih i antropogenetikih istraivanja. Usp.Mandi , str. . D. Mandi je ovaj rad objavioprvi put pod naslovom Postanak Vlaha prema novimpoviestnim iztraivanjima u ediciji Hrvatska misao, sv. , Buenos Aires, , str. .

Zakljuivanje o tome je veoma teko. Na Balkanu, jedvada se moe pratiti staro stanovnitvo u unutranjosti, dopriblino IX. stolea (juna Bugarska). (Iz pisma oraJankovia autoru iz Beograda od . . II. .)

Buzov , str. . Petar Skok je drao da je bilo razliitih naina latinizi-

ranja starobalkanskog stanovnitva (vojska, dovoenjeitalskog puanstva u nae krajeve, odline rimske ceste,islueni vojnici koji su dobivali zemljita, osloboenirobovi, vjera, rimska dravna vlast). Na temelju takvazamiljanja Skok je stvorio zakljuak: Tako se zgodi tecijela teritorija na Balkanu, poevi od mjesta gdje se na

Jadranu nastavlja balkanski dio od Via Egnatia, cesta kojaje spajala Rim preko Soluna i Carigrada sa istokom, pasjeverno od Scupi i zapadno od Serdike (Sofije) i crtom

a da je Vlah svuda ovjek romanskog podrijetla. IVlasi su se kao starosjeditelji stoljeima nazivali i im-enom Romani Romeji, i to vjerojatno kao nekadanjipripadnici Istonoga Rimskog Carstva.

Nije vjerojatno da su Sklavini po doseljenju za-

vladali svim dijelovima Balkana i zato moe bitimogue miljenje E. P. Naumova da su uz Sklavinijemogle postojati i male Vlahije(Vlake)koje su moglebiti napuene samo starosjediteljima.

U balkanskim krajevima ve od ranoga srednjegvijeka spominju se Vlasi.Samo je dio tih nomada kojisu se nazivali Vlasi, i to onaj koji potjee iz stare Daci-

je, bio jako romaniziran. Tisu Vlasi u IX. i X. stoljeuza borba izmeu Avara, Franaka i Bugara bjeali nabizantsko podruje, gdje se spominju kao Vlahi iliVolohi.U jednom se izvoru navodi kako su godine. vlaki nomadi ubili Samuilova brata Davida i to

je prvi spomen vlakog imena. Prema D. Antonijeviute Vlahe preveli su u grko pravoslavlje grki mision-ari, ali su oni ostali i nepismeni, a nisu ni znali da se

preko Hemusa na Crno more pripadne seri latinskogajezika. Na taj nain Rimljani su, prema Skoku, i od kon-tinentalnog stanovnitva stvorili puanstvo, homogenorimskome i po jeziku i po pravnim navikama. P. Skok jeodluno zakljuio da se u istonoj balkanskoj Romanijimogao da odri od balkanskih starinaca Iliro Traana

samo jedan mali dio koji ivi danas pod imenom Arba-nas ili Arnauta. On je naveo da su Rumunji balkanskinarod koji je izaao iz rimskoga osvojenja Balkana, ada su Arnauti (Arbanasi) balkanski narod koji je da-nanji preostatak onih antikih starinaca na Balkanu,koje su Rimljani zatekli ovdje i potedili od potpunogromanizovanja. (Skok , str. , , , .) Danasbi, vjerojatno, i P. Skok drukije ormulirao svoja navede-na razmiljanja. Bogumil Hrabak o shvaanjima vlakeproblematike u P. Skoka tono zakljuuje: Nema sum-nje da su u planinskim krajevima dela Hrvatske i Dal-macije neki starinci mogli govoriti nekom varijantomlatinskog jezika, razliitom od italijanskog i latinskogknjievnog, ali iz toga ne izlazi da su svi starinci bili Ro-mani, pa ni romanizovani Iliri. (Hrabak , str. .U historiografiji o balkanskim Vlasima nezaobilazne surasprave B. Hrabaka jer su napisane na temelju viede-setljetnih istraivanja arhivske grae u Veneciji, Zadru,Dubrovniku, Kotoru i drugdje.)

Usp. Jireek , str. . Branko Gavela doputa mo-gunost da podrijetlo romanskih elemenata u mentali-tetu, jeziku i odreenim obiajima Vlaha valja traiti unjihovim keltskim predcima, a ne u rimskom pokuajuromanizacije Balkana koja je, i prema njegovu miljenju,bila bez veeg uspjeha i bez trajnijih posljedica. (Gavela, str. .)

Kulii , str. .

Naumov , str. . Comsa , str. . Comsa , str. , .


3/36

317

Vlasi i starobalkanska pretkranska simbolika jelena na stecimaIvan Mui

Rimsko carstvo raspalo.Vlasi se na kraju X. stoljeaiz Larise sele u unutranjost Bugarske, a kao vojnici se

javljaju u grkoj slubi godine . u borbama protivPeenega, a godine . u borbama protiv Madara.Od XII do XV vijeka Tesalija je u tolikoj mjeri naselje-

na vlakim stanovnitvom da se naziva Velika Vlaka,dok se Etolija u isto vrijeme nazivala Mala Vlaka.Prvi veliki dolazak starobalkanskog stanovnitva tre-ba vremenski locirati u kraj X. i poetak XI. stoljea,a zbio se prisilnom seobom vlakog ivlja Tesalije udoba makedonskog vladara Samuila.

Od XIII. do XIV. stoljea i balkanski pastiri na-zivaju se Vlasima.injenica je da je poetkom XII.vijeka pojam vlah bio ekonomska kategorija, to doka-zuje ika hrisovulja, jer se vlasima suprotstavljajuratari koji su u Povelji navedeni kao zemaljski ljudi...Pored ovog najstarijeg srpskog zakonskog spomenikaima jo niz drugih u kojima se ratari suprotstavljajustoarima, pa su prvi navedeni kao ljudi ili zemaljskiljudi, a stoari kao vlasi.B. Hrabak tono napom-inje da nisu svi stoari i pastiri u unutranjosti Bal-kanskog poluotoka nazivani Vlasima. Arbanasi su bilitipini stoari, a nikad nisu zvani Vlasima. Bugarskivladari Asen i Petar su mogli zaista biti Vlasi i govoritivlaki.injenica je da su se Vlasima na Balkanu na-zivali i stanovnici koji su govorili slavenskim jezikom.U literaturi se istie kako je jo Ana Komnenova up-otrebljavala re Vlah oznaavajui negrka plemena u

prvom redu Slovene i Romane. S tim je u loginoj vezikasnije oznaavanje tom rei svih pastira i seljaka uunutranjosti Balkanskog poluostrva.Ana Komnena(. .), Georgios Pahimeros (. .), Ni-ketas Akominatos Honijat (XIII. stoljee) i neki drugibizantski pisci upotrebljavaju izraz Vlahda bi njimeoznaili negrka plemena Balkanskog poluostrva, tj.Slovene i Rumune. Tako Honijat i njegovi savremenicibugarske careve Asena i Petra kao i Bugare nazivajuVlasima, a njihov jezik vlaki.

Antonijevi , str. . Kulii, str. . O Vlasima u Tesaliji i Makedoniji

vidi raspravu G. G. Litavrina (Litavrin , str. .) Hrabak , str. . Giadrini , str. . Vukevi , str. . B. Hrabak u pismu piscu iz Beograda od . svibnja

. Draki , str. . Vukevi , str. .

.

temeljni dio vrela, koji je poznat kao Libellum Gotho-rum, quod latine Sclavorum dicitur regnum, nastao

je najkasnije do svretka XII. stoljea. U petoj glavi

latinske redakcije ovoga spisa, kada se pria o osva-janjima Vulgara, navodi se (u hrvatskom prijevodu)i ova reenica: Zatim osvajajui zauzmu cijelu Make-doniju; potom itavu pokrajinu Latina, koji se u onodoba zvahu Rimljani (Romani), a sada se zovu Mo-rovlasi, to jest Crni Latini. U istoj glavi hrvatskeredakcije ovoga vrela ta reenica glasi: Posli obujaeSledusiju i pojdoe u Macedoniju, i nju prijae i svuzemlju latinsku, ki se onda (za) Rimljane drahu, asada se zovu rni Latini, kih cesar s onimi ima mnogorvanje.Dakle prema ovom spisu Crni Latini(Moro-

vlasi) prvotno su nazivani i Romanima,a u latinskojse redakciji Romani Latiniidentiiciraju s pojmomVlah. Ovaj izvor postojanje naziva Vlah datira u dru-gu polovinu VII. stoljea. Ivan Ostoji napominje dasu Hrvati poznavali naziv Vlasivjerojatno ve od IX.stoljea to moemo neizravno zakljuiti iz tipinovlakih osobnih imena u ispravama toga stoljea.

U povelji hrvatskog kralja Kreimira koja je dati-rana u Biogradu . srpnja . godine, spominjese selo Vlai na otoku Pagu (uillas Pagi: Pecani,

Murowlani, Wlasici). B. Hrabak zakljuuje kako

je nesumnjivo da su postojali stari Vlasi u hrvatskojdravi prije godine . i da su bili ne samo slobodnistoari nego i zavisni, na primjer od splitske crkve, ada su se etniki i po nainu svog zanimanja, ali ne i po

Igitur impugnantes Sylloduxiam, expugnaverunt eamInde debellando ceperunt totam Macedoniam; post haectotam provinciam Latinorum, qui illo tempore Romani

vocabantur, modo vero Moroulachi, hoc est Nigri Latinivocantur. (Mui , str. .)

Mui , str. . Porfirogenet razlikuje stanovnike koje naziva Roma-

eiod Romana. Romani su mu u dalmatinskoj temi:u gradovima...; oni su mu i predslovensko (odnosnopredavarsko) stanovnitvo Hrvatske, Srbije, Zahumlja,Neretve i Duklje. Romaei su mu Grci. (Skok , str..)Romanisu prvobitno bili graani Rima. JoseRungg tumai pojam Romaniu smislu da je oznai-

vao pripadnike razliitih naroda i etnikih skupinakoje su nekada bile pod rimskom dravom. (Rungg, str. .)

Ostoji , str. . Diplomatiki zbornik , str. . Karakteristike

pisma upuuju da je ova isprava napisana krajem dva-

naestog ili poetkom trinaestog stoljea. (Diplomatikizbornik , str. .) D. Mandi je prvi (. godine)upozorio na taj podatak. (Mandi , str. .)


4/36


318

vjeri, razlikovali od hrvatskog stanovnitva. Hrvatisu se po doseljenju, kako navodi Toma Arhiakon,stopili s dijelom starosjeditelja. Dakako da se svi sta-rosjeditelji na prostorima koje su osvajali Hrvati nisuasimilirali, tako da se dio njih nastavio u planinama

baviti stoarenjem, od ega su mnogi od njih i ranijestoljeima ivjeli. Neasimilirani starosjeditelji, ug-lavnom stoarskog zanimanja, nazivani su od HrvataVlasima i oni su u kasnijim vremenima tretirani kaohrvatski Vlasi.Ti se Vlasi dugo vremena tijekomsrednjeg vijeka nisu mijeali s Hrvatima, i to sve doksu mogli ivjeti u svojim posebnim skupinama kaotranshumantni stoari.Navedeni su Vlasi ivjeli uhrvatskoj dravi i u hrvatskim upama i mnogo predolaska Osmanlija. To su bili starinaki, lokalni vlasi,

po veri nesumnjivo katolici. Deo njih je bio etniki ap-sorbovan do XIV. stolea i vie se nije pojavljivao podvlakim imenom.

Vlaki naziv u hrvatskim krajevima nose potkrajsrednjega vijeka i pastiri u planinama, bolje reeno,njih gradsko i prigradsko stanovnitvo naziva Vlasi-ma. Reeni Vlasi, odnosno Morlaci, u ispravama izprve polovice XIV. stoljea tretiraju se i kao pastiriu planinama koje dijele Bosnu od Hrvatske.Bosan-ski Vlasi posebno dolaze i u kopnenu Dalmaciju us-poredno s nastojanjem bosanskog kralja Tvrtka I. da

Hrabak , knj. II, str. . Po svim dijelovima Balkana stoljeima se ivjelo od sto-

arstva. Na osnovu praistorijskih arheolokih nalaza napodruju Like i Primorja, naroito onih u okolini Vele-bita, moe se utvrditi da su ondanji ilirski stanovnicibili sezonski stoari i da se stoarska kretanja Liburnai Japoda na relaciji planina primorje i obrnuto mogurekonstruisati i uporediti sa savremenim stoarskim mi-gracijama koje ne pokazuju nimalo odstupanja ni razlikeu pogledu mar rute kretanja. (Antonijevi , str..) U De admistrando imperio, dakle sredinom X. sto-ljea, opisuje se neretvanska Paganija, spominju se otociMljet, Korula, Bra i Hvar, a posebno se navodi da sta-novnici posjeduju svoja stada i da od njih ive. (Ferjani, str. .)

U izvoru iz . godine imamo ovakve stilizacije: vsidobri Vlasi v Hrvatih ; da niedan Vlah mei namina brat hrvackih Vlahov. (Klai , str. .) Nekisu starosjeditelji na teritorijima koje su zauzimali Hr-

vati dugo opstali pod svojim ranijim imenom, kao naprimjer, Dalmati.

Nomadizam kao starije stanje stoarenja u balkanskimzemljama vezuje se za antiki period i rani srednji vek.U balkanskim zemlja, na primer u XIV. veku, nije moglo

vie biti nomadizma, jer su i planine dobile svoje gospo-dare: vladara, crkvu ili osamostaljene oblasne gospoda-

re. (Hrabak , str. .) Hrabak , str. , . Lui , str. .

zavlada Dalmacijom. Svi katuni u sjevernoj Dalmaciji(osim jednoga) u posljednjem desetljeu XIV. stoljeanisu bili iz Hercegovine, nego iz Bosne ili tadanjeHrvatske, koja je obuhvaala i Donje kraje, to jestdananju Bosansku krajinu.

Naziv Vlah, posebno od XIV. i XV. stoljea,oznauje i na hrvatskom prostoru, uz stoare, dijelomi vojnike najamnike koji su kao takvi uivali posebnepovlastice. Tako se Vlasi u Dalmaciji spominju .godine kao vojnici bana Mladena II. ubia u bitcikod Blizne nedaleko od Klisa, a za bitke kod Krkegodine . vojska Mladenova brata Jurja II. ubiasastojala se od Poljiana, Vlaha i Bonjaka. D. Mandinavodi kako se dri da su Vlasi iz prve bitke . go-dine potjecali iz Bosne, ali da se to ne moe rei za oneiz . godine. On misli da su Vlahe u dalmatinskuHrvatsku doveli banovi Pavao I. ubi (. .) injegov sin Mladen II. (. .) iz Bosne i Zahum-lja, i to u vojnike svrhe. D. Mandi zakljuuje da suoni poetkom XIV. stoljea doveli iz Bosne i Zahumlja

vei broj Vlaha i naselili ih na kraljevskim i banskimdobrima oko gornje Cetine i drugdje, uz obvezu da eim sluiti u vojnikim potrebama. Iz pisma LjudevitaVelikoga Ivanu Nelipiu od . studenoga . godinestalni broj Vlaha (Olachi) nalazio se na kraljevs-kim dobrima oko gornjega toka rijeke Cetine, a .godine Vlasi su i u okolici ibenika. Iz povelje banaNikole Sea od . oujka . godine spominju sedeset puta Morovlasi (Morovlachi), koji su iz zagorskeDalmacije sili na zimovanje u okolicu Trogira.

U predtursko vrijeme (posebno u prvoj poloviniXV. stoljea) glavne naseobine Vlaha u hrvatskim zem-ljama nalazile su se izmeu Trogira, ibenika i Dinare,s jaim uporitima u Kninu, Vrlici i Nutjaku kod Sinja,a zatim u Lici i Krbavi.Zakon o povlasticama zacetinske Vlahe potjee iz XIV. stoljea, kada su doliu slubu kneza Ivania, a sauvali su svoj povlatenipoloaj i u XV. stoljeu. B. Hrabak, navodi da sucetinski Vlasi u velikoj mjeri doseljeni hercegovakiVlasi koji su donijeli i svoj govor.Cetinski Vlasi luilisu se od Hrvata kao veinskog stanovnitva tako da ni

Hrabak , knj. II, str. Svi podatci iz ovoga pasusa navedeni su prema: Mandi

, str. . Mandi , str. Klai , str. . Kod likih vlaha u pogledu jezika imamo dve katego-

rije: ikavci su zaista domai i oni nisu morali biti roma-

nizirani ili su rano pohrvaeni; drugi su ijekavci, koji sus pravoslavnim vlasima doli u XVI. st. iz Hercegovine.(B. Hrabak u pismu autoru iz Beograda od . V. .)


5/36

319


godine . nisu doputali da im cetinski knez posta-vi Hrvata za vojvodu niti da im na njihovu sudu moebiti sudac Hrvat.Iz ovoga izvora proizlazi i da su secetinski Vlasi dijelili na one koji stalno ive na selu i naone koji su za vojnu slubu. Ovi cetinski Vlasi razliku-

ju se i od Srba, kako to potvruje isto vrelo iz godine., koje uz njih posebno spominje Srbe.CetinskiVlasi nose i katolika imena. Vlasi u Hrvatskoj imajuu velikoj veini hrvatska narodna imena,a to prevla-davanje hrvatskih imena u Vlaha potvruje da su tiVlasi govorili hrvatskim jezikom.Ovi cetinski Vlasipodizali su i ukraavali steke etrdesetih godina XV.stoljea. Kao cetinski Vlasi spominju se i Kustraii. godine u Zakonu, koji je za njih te godine uKlisu potvrdio Han Frankapan ban Dalmacije iHrvat.U Cisti (prema Imotskom) pokopan je pod

jednim sljemenjakom Herko Kustrai (sin Jur/o/ja),a poslije njegove smrti i u blizini njegova groba, poddrugim sljemenjakom njegova dobra ena VladnaKustrai.

.

U Bosni se Vlasi prvi put spominju u povelji bosan-skog bana Ninoslava oko godine . No to nijesu

I da ne dre Hrvati Vlahov mimo jednoga bravara (pa-stira). (Klai , str. .) I da ne more otdati (tuiti) najamnik (plaenik) ni lo-

vas (konjuar) na gospodara, i Srblin da ne more otdatina Vlaha, ni Vlah na Srblina. (Klai , str. .)

Ostoji , str. . Mnoga imena Vlaha (Danilo, Nino-je, Piavi, Martin Dehonijevi, Radi Guljevi, RadmilBabi, Mozgota Guljevi, Radovan Skali, Matija Tere-himi, Tome Kali, Bartol Trhunac, Toma Gari, Mi-lovan Pilipovi, Jakov Radkovi, Ivan Pavlovi) nalaze seu ispravama koje ja objavio Radoslav Lopai. Usp. Lo-pai , str. ; Lopai , str. , , .

Pre svega, u to vreme Hrvati, kao katolici, ree nose na-rodna a znatno vie katolika imena. Upravo tim narod-nim imenima se i izdvajaju Vlasi od svoje isto hrvatskesredine. Vlasi, koji su rano primili katolianstvo, i u tomse pogledu ne razlikuju od Hrvata, tj. i oni preteno nosekatolika imena. (B. Hrabak u pismu piscu iz Beogradaod . svibnja . godine.) Gotovo se ne moe pretpo-staviti da bi ti Vlasi, koji se jo nazivaju hrvatski Vlasi iliVlasi u Hrvata i koji imaju hrvatska imena govorili ne-kim romanskim jezikom. Dakako, dio je doseljenika izistonih balkanskih krajeva govorio posebnim vlakim

jezikom koji se shvaao kao sinomim za latinski jezik(npr. u Bartola Kaia) ili za talijanski jezik (npr. u IvanaTomka Mrnavia).

Klai , str. . Petrievi , str. ; Petrievi , str. .

Usp. Lozo , str. .

bili domai Vlasi, nego oni iz srednjega Balkana, kojesu Dubrovani upotrebljavali kao prenosnike svojetrgovake robe.Vrela u XIV. i XV. stoljeu razlikujuu Bosni Vlahe od Bonjana (Vlachy et Bosgniani).Dubrovani su stanovnitvo oko Trebinja, Ljubinja

i Gackoga smatrali u srednjem vijeku Vlasima. Takose u dubrovakim izvorima spominju . godineVlachi et Bosgnani, a godine . zna se za Vlahe idruge Bosance.Vrela iz ., ., ., ., .,. i . godine spominju Vlahe bosanskih banovai kraljeva.

Bitno je znati da su u Bosni mnogi od onih kojisu nazivani Vlasima autohtoni jo od antikih vre-mena. To je Marko Vego ovako obrazloio: VojvodaDonjih Krajeva Juraj Vojsali, brati hercega Hrvoja,darujui neke posjede humskim knezovima, brai

Jurjeviima, gospodarima zapadnog Huma, spomenuoje u darovnici . god. i vlaka plemena Voihnie,Pribinovie i Hardomilie. Poznato mi je da danas pos-toji u blizini Ljubukog selo Hardomilje, selo Vojniii selo Pribinovii kod irokog Brijega. Jasno je da su

poslije . g. od ovih vlakih plemena nastala sela:Hardomilje, Vojnii i Pribinovii... Ovaj podatak iz

povelje govori da je vlako pleme Vojnii posjedovalonekropolu Graine Iz toga podatka zakljuujem da

je nekropola Graine (Vojnii)iz XIV i XV vijeka i daje pripadala samo pomenutim Vlasima. Iz izloenogase vidi da je Vlaha bilo i u stoarskom predjelu irokogBrijega i da je kulturni uticaj iz Vojnia (Graine)dopirao i do irokog Brijega. Gornja tvrdnja nije nima-lo udna jer su Rimljani imali u Vojniima (u upnici)svoje veliko naselje i jedno drugo u Bigesti (na Hum-cu)u blizini vlakog naselja Hardomilja, gdje se nalonekoliko rimskih spomenika s natpisima. To znai dasu Vlasi autohtoni na tom podruju i da ih Slaveni nisumnogo uznemiravali iako su ih poslovenili.B. Hra-bak potvruje kako je Marko Vego u pravu da je u Za-humlju (Humu)bilo Vlaha ne samo pre Turaka nego i

pre Bosanaca (trea decenija XIV st.).D. Mandi navodi da se u poveljama srpskoga

kralja Uroa I. (. .), koje je izdao pravoslavnojHumskoj episkopiji (. i . godine), Vlasi spom-inju u srpskim zemljama oko Lima, ali se ne spominjuna imanjima stolakoga podruja od Bivoljega Brdakod Domanovia do Stona na poluotoku Peljecu.

Mandi , str. . Kulii , str. . Mirdita , str. .

Mandi , str. . Vego , str. . B. Hrabak u pismu autoru iz Beograda od . I. .


6/36


320

Prema D. Mandiu u tim se krajevima Vlasi Burmaziprvi put spominju . godine, a Vlasi Zotovii uLjubomiru (istonom dijelu Zahumlja), spominjuse . godine, to svjedoi da su se Vlasi doselili uZahumlje krajem XIII. stoljea, za srpske vladavine uovim krajevima (. ).

Hercegovaki Vlasi doseljeni su iz Tesalije, Epira iMakedonije.B. Hrabak zakljuuje da su najznaajnijastanita vlaha romana bila u Tesaliji, odakle su inai hercegovaki vlasi.Neki potomci tih doseljenih

Vlaha, koji su govorili posebnim jezikom, mogu se posvojim imenima ili prezimenima i danas prepozna-ti.Prva najstarija aza doseljavanja stoara u Herce-

Mandi , str. . Hrabak , str. . B. Hrabak u pismu piscu iz Beograda od . svibnja .

godine. Na pravo podrijetlo ovih doseljenika upuuju nas i sta-

ra njihova porodina imena, mada su ona sauvana umalom broju, jer su u Bosni i ta imena zamjenjivanapatronimikonom, izvedenim po oevu imenu, zvanju ili

zanimanju, ili hipokoristikonom po njegovu zaviaju, avrlo esto i nadimkom, koji su im nadijevali njihovi suse-ljani. Ipak meu potomcima doseljenih Vlaha ima mnogo

govinu nastala je dolaskom starobalkanskih katunaarbanakog tipa iz dananje Metohije, zapadneMakedonije i Albanije preko Zete, i to najkasnije

porodinih imena sauvanih iz doba njihovih seoba. Odvelike mnoine imena evo nekoliko najznaajnijih: Banja-ni, Balac, Bilbija, Boban, Bokan, Banduka, Bencun, Belen,Bender, Besara, Bovan, okorilo, Darda, Doman, Dreo,erman, Gac, Gala, Jarakula, Kalin, Keelj, Keser, Koo,Kalaba, Kokoru, Kosor, Lopar, Macura, Mataruga, Pa-en, Palavestra, Punja, Rian, ola, olaja, abat, urla,atra, kipina, pira, Tubin, Taor, Tintor, te konano razniKecmani, ikmani, Toromani, umani, Karani, urlani,Servani. Sva ta imena skroz su neslovjenska i nehrvat-ska, a mogao bi ih protumaiti samo dobar romanista;ali se i ona slaviziraju u novije vrijeme nastavkom i iliovi, evi.(Truhelka , str. .) U XVII. stoljeu bilo

je Vlaha koji su ljetovali na Vitorog planini i Kupresu, azimovali u Makarskom primorju i oni su govorili vla-kim jezikom, bili su katolike vjere, a pratio ih je jedanranjevac. (Daja , str. .)

Bratstvo je najee obuhvaeno katunom. Katun bi,prema tome, bio organizovana ekonomska, socijalna idemografska zajednica kao i samo stanite biregionalnih

i bisesilnih stoara, koji su u optim feudalnim uslovimapotovali oinsku liniju srodstva. Katun je postao selo teksa teritorijalizacijom Vlaha. (Hrabak , str. .)

1. Vlaki katuni u srednjovjekovnoj Hercegovini. Iz knjige: Karl Kaser, Hirten Kmper Stammeshelden. Bhlau Verlag, Wien Kln Weimar, 1992, str. 153.


7/36

321


poetkom XIII. stoljea. Druga aza doseljavanja Vla-ha u Hercegovinu povezana je s dolaskom bosanske

vlasti oko godine ., kada se spominju vlaki katu-ni. Ti vlasi nisu bili arbanakog porekla i pokazuju viistepen organizacije; nisu poreklom od istog roda, nas-

tupaju sa mnogo vie slovenskih imena i oni doprinosepunoj slavizaciji zateenih vlaha arbanakog porekla.U Hercegovini kao deo bosanske drave, u kojoj je feu-dalni sistem bio mnogo blai nego u Vizantiji, bugarskoji srpskoj dravi, sve vie dolaze nove vlake grupe i tu, uHercegovini, koja prua i zimski boravak stoci, stvarajuneku vrstu nove Vlahije, posle one u Tesaliji, odakle jetakoe bio izvestan broj skupina. Najivlje naseljavanjevlaha u Hercegovini tako traje od oko . do oko .

godine. Pojava Turaka ubrzala je dobeavanje vlahaak na Ston i dubrovaku teritoriju poslednje decenije

XIV. veka. Vlasi Ugarci moda potiu iz ugarske draveu Erdelju. Posle . godine zavrava se proces teritori-

jalizacije hercegovakih vlaha Takva je bila situacijai u Crnoj Gori (tu se slaem sa prof. V. ubriloviem),

gde su crnogorska takoe vlaka plemena spreila daljenadiranje arbanakih stoarskih grupa iz Albanije ili iz

Metohije u dananje oblasti Crne Gore. B. Hrabakposebno navodi da je . godine donja Bosna moglakod starosjeditelja imati katoliku veinu i zato to suto do tada bili krajevi stare hrvatske drave. Meutim,druga doseoba srpsko martoloka, je zaista u to vreme(.) dolazila od Beograda i Smedereva Nesumn-

jiva je injenica sledea: sa bosanskom vlau dolaze uNeretvu i u Hercegovinu i bosanski vlasi, koji su uticali(od ih godina XIV st.)na slavizaciju hercegovakihvlaha. Za te bosanske vlahe se moe tvrditi da su bilineromanizirani ili malo romanizirani.

Posljednjih godina XIV. stoljea (. godine)poelo je izjednaavanje pojma Slaven s pojmomVlah, to bi ukazivalo na to da je kod Vlaha u Herce-govini ve naveliko zapoeo proces slavizacije.

Migracije prastanovnitva iz istonog dijela Balkan-

Hrabak , str. . B. Hrabak u pismu piscu iz Beograda od . svibnja .

godine. Kad su se Bosanci spustili na more (trea de-cenija XIV st.) pridoli stoari su uticali na slavizacijuzateenih Vlaha (jer su sami u Bosni pre slavizovani), azateeni Vlasi su im nametnuli ortodoksiju Nisu sviVlasi obavezno bili pravoslavni i nisu svi bili Srbi. Biloje Vlaha katolika, patarena pa i muslimana, samo nisusvi u isto vreme apsorbovani od sredine u kojoj su ive-li. Ta apsorpcija je bila najbra na severozapadu, ali suseobe, tako karakteristine za zapadni Balkan, mutile tu

stvarnost. (B. Hrabak u pismu piscu iz Beograda od .sijenja .)

Hrabak , knj. II, str. .

skog poluotoka, do kojih je dolazilo prije provale Tura-ka, u nekim zapadnobalkanskim zemljama bile su bez

veeg znaenja. Tih migracija bilo je mnogo vie ve uprvo vrijeme turske vladavine, ali ni tada nisu bile to-liko velike da bi bitno mijenjale nekadanji etniki sas-

tav starosjeditelja u Bosni.D. Dragojlovi zakljuujeda do tada kao i kasnije sve do dolaska Turaka, nema uizvorima spomena o pravoslavnim vlasima u Bosni osimu starom Humu i na podruju kasnije Hercegovine.Da su svi pravoslavni u Bosni bili doseljeni Vlasi, proi-zlazi i iz PutopisaBenedikta Kuripeia, koji je godine. putovao i Donjom Bosnom, koja je po njemu tadaobuhvaala teritorij od Une do Vrhbosne s glavnimmjestom Jajcem i samo s jednim manjim dijelom Gorn-

je Bosne. Oni su, prema njemu, doli u Donju BosnuizSmedereva i Beograda i kranske su vjere sv. Pavla.

Ne bi odgovaralo srednjovjekovnoj bosansko herce-govakoj stvarnosti da se predimenzionira uloga Vlaha.D. Mandi istie da su naselja srednjovjekovnih Vlahau dananjoj Hercegovini odreda nosila patronimikenazive, to govori da su se u poetku u pojedine krajevedoseljavale samo pojedine obitelji ili mali broj srodnihistoimenih porodica. Te su se stalno drale na okupu iinile zasebnu jedinicu, koja se zvala katun. Prije padaBosne (.) u cijeloj dananjoj BiH nije bilo vie od vlakih katuna, od kojih pojedini nijesu brojili vieod obitelji. To nam govori, da su Vlasi prije turskogazaposjednua bili neznatna manjina puanstva BiH,najvie ...

.

Naziv steak ne moe se primjenjivati na srednjo-vjekovne nadgrobne ploe u Bosni, Hercegovini iHrvatskoj, a niti na one koje su ispisane ili ukraenesimbolinim prikazima. Nada Mileti misli da su na-

jstariji steci jednostavne nadgrobne ploe koje se snatpisima osoba moe datirati u drugu polovinu XII.,

Migracije su u Bosni tek u XVIII. st. poele menjati struk-turu stanovnitva, ali u kopnenoj Dalmaciji ta je izmena,i to bitna, izvrena jo u prva turska vremena. Bukovicapa i Ravni Kotari (a doseljavanjem iz tih matica i primor-ski deo i otoci)su dobili novo stanovnitvo, doseljeno izHercegovine. Treba upozoriti na otok Korulu. To je nekadtakoe bila akavska regija; od kraja XVII. stolea ona jetokavska. (B. Hrabak u pismu piscu iz Beograda od .svibnja .)

Dragojlovi , str. . D. Dragojlovi prihvaa i mi-ljenje M. Filipovia da su pravoslavni Vlasi, koji se spo-minju tek od . godine, bili naseljeni na podruju od

Drine i Lima do Huma. Ibid.) Matkovi , str. . Usp. i Kuripei , str. . Mandi , str. .


8/36


322

odnosno u poetak XIII. stoljea, ali oito je da onato navodi u smislu kako su te ploe prethodile san-ducima i sljemenjacima.Stecima se stvarno mogusmatrati samo sanduci i sljemenjaci jer je narod samonjih stoljeima tako i nazivao. Imenom steci (maeti,

mramorovi, grka greblja) zove narod po Bosni oveobilne goleme monolitne spomenike, to se esto u ve-likim grupama, ali i pojedince, nalaze na raznim pla-ninskim mjestima Na samim natpisima, koji se, alina alost samo vrlo rijetko, nalaze, zovu se ti gorostasinaprosto biljezima (bilig, kamen bilig ili kamen).uro Basler tono utvruje: Rijeju steak kod narodau Hercegovini naziva se samo usko i visoko stojee ka-menje, ali je u XX. stoljeu taj naziv prihvaen u znano-sti kao opi pojam. Sigurno je da je naziv steakpostao od rijei stojeak, to znai neto veliko, visokoi postojano i koritenje toga naziva za nadgrobneploe protivno je samom njegovom prvobitnom i te-meljnom smislu. Steak je nezamjenjivo toan nazivza sanduke i sljemenjake.

Literatura koja spominje mogunost vlakepripadnosti steaka i ukrasa na njima pozivlje se naBogumila Hrabaka, Marianu Wenzel i Alojza Ben-ca, a u novije doba i na Antu Miloevia. Meutim,engleski arheolog Arthur (John) Evans (. .)prvi je u knjizi Antiquarian Researches in Illyricum(Westminster, .) povezao steke s Vlasima. PetarKaer (. .) o tome je upoznao domau javnost. godine donosei u hrvatskom prijevodu veo-ma zanimljivo sljedee Evansovo zakljuivanje: Iz-

padak izkopina poduzetih po g. Luschanu i po meniu sredovjenim grobitima Konavlja, sude po oblikulubanja, dokazuje, da je tu ivjelo u XIII. i XIV. viekuneko pleme ne slovensko, jasno slino plemenu ilir-skomu i arbanakomu. U tom pogledu opazit mi je,da veliki broj lubanja, na kojima se temelji taj dokaz,bio je izkopan u sredovjenomu grobitu vie Mrcina,sela poznata u dubrovakim spomenicima, kao srediteVlaha ili Rumunja (Vlach or Rouman) sve do XV.vieka Ogromno kamenje sa udnovatim prikazam inakitima, koje pokriva grobnice u Mrcinam, dokazuje,da oni koji su ga podizali, imali su na razpoloenjeogromna sredstva. U srednjem vieku za stalno ti poto-mci pokrajinskih Iliro Rimljana (these descendants ofthe Illyro Roman) bili su kiridije i trgovci ivotinja

Mittelalterliche Grabmler , str. . Truhelka , str. . Basler , str. . (Literatura u kojoj se ne znaju razli-

kovati nadgrobne ploe od sanduka i sljemenjaka nijeznanstvena bez obzira tko su njezini autori.)

Belagi , str. .

po poluotoku. U nut/a/rnjosti Balkana bili su provodiidubrovake trgovine. Njihova skitalaka poduzea

pronadje trgovake puteve, te rek bi da su prokrili starerimske ceste, njima samima poznate. Na trgovakomu

putu koji s te postaje Vlaha vodi u Trebinjsku dolinu,

druga je postaja iste naravi, zanimiva danas samoradi starinskih grobova i spomenika, i jer je sauvalakarakteristikorumunjsko ime Turmente.

B. Hrabak je . godine u svojem radu naglasioda donosi nekoliko podataka iz Dravnog arhiva uDubrovniku koji mogu pomoi u datiranju bosan-skih i hercegovakih steaka. Tako je utvrdio da jekova klesar Gruba iz Boluna mogao izraditi nad-grobni kamen Bogavca Taraha Bolunovia najkasnije. godine. On je uz to donio i nekoliko arhivskih

vijesti o Donjim Vlasima, a to je bila skupina vlakihbratstava koja su ivela oko Stoca i Hrasnog i zakljuio:U svakom sluaju, izgleda da e najvei deo spomenikaspomenika sa natpisima koji se nalaze nad grobovimahercegovakih vlaha, a moda i ne samo hercegovakihi ne samo vlaha, otpasti na drugu polovinu XV veka, t.

j. u doba pred kraj samostalnosti Bosne i Hercegovine ado prvih decenija XVIstolea. Kada se detaljnije prouevesti Dubrovakog arhiva o situaciji na privrednomi drutvenom planu u Hercegovini i u istonoj Bosni,vidi se da epoha najveeg prosperiteta domaeg ivljaupravo pada u to doba. Tada je svakako bilo i najvie

podsticaja da se ukraavaju i ispisuju i sami steci. Iz ovoga Hrabakova navoda jasno je da on obraujedatiranje steaka, a da steke ni ukrase na njima nepripisuje samo vlasima.

Marian Wenzel (.) navodi da se u drugojpolovici XV. stoljea razraeni i dekorirani nad-grobni spomenici rade uglavnom za paleobalkanskostanovnitvo, koje ona naziva Vlasima, ali istie da suti Vlasi prihvatili ve postojei obiaj upotrebe mono-litnih kamenih blokova kao nadgrobnih spomenikakoji su u Hercegovini uveli sredinom XIV. stoljeaneki lanovi eudalne klase. Prema njoj, taj su obiajkasnije prihvatila plemena koja su ivjela na tompodruju, a to su Vlasi koji su uveli bogatu igural-nu dekoraciju. Oni su bili stoari ija je vanost raslaposlije sredine XV. stoljea, kada su se u istonoj Bosnipoeli otvarati novi rudnici kovine pa su njihovi konjipostali vrlo potrebni da prate karavane u Dubrovnik iiz Dubrovnika. M. Wenzel je posebno napomenulada je u svom prouavanju datiranih srednjovjekovnih

Kaer , str. . Hrabak , str. . Wenzel , str. .


9/36

323


nadgrobnih spomenika utvrdila kako se obiaj post-avljanja velikih i stalnih oznaka po grobovima na ot-

vorenome u Bosni proirio poslije godine ., a dasu prvi poznati povei steci postavljeni u Hercegovi-ni sredinom XIV. stoljea.

Alojz Benac je . godine korektno upozorio:Svakako je od interesa istai da najvea koncentracijanekropola sa natpisima postoji u junoj Hercegovini(podruje Trebinja, Bilee, Ljubinja i Stoca). Ovdje jeustanovljeno oko nekropola sa takvim stecima, a

gotovo polovina svih natpisa potie iz ove oblasti. Uovim podrujima je to elim naroito podvui bila iznatna koncentracija vlakog stanovnitva... U itavomovom sklopu pitanja ostaje jo uvijek otvoren i prob-lem odnosa steaka prema vlakom stanovnitvu. To

je takoer stara tema rasprave, no ovdje bi spomenulisamo nekoliko novih injenica. Odreen broj natpisa,naroito u junoj Hercegovini, odnosi se na vlakestarjeine. Tako su Tarah Boljunovi iz BoljunaStolaci Vukosav Vlaevi iz VlahoviaLjubinje bili vlakikatunari; Hrabreni Miloradovii pokopani naRadimljiStolac su bili vlake starjeine i sl. Samo us-

put spominjemo da tim i takvim starjeinama pripada-ju veoma lijepi primjerci steaka, ak oni najljepiNo, moda je sljedei detalj mnogo interesantniji. Zbog

podizanja brane na Neretvi u Rakoj Gori kod Mo-stara izvreno je istraivanje grobova pod stecima natamonjoj nekropoli. Tom prilikom je dolo i do kom-

pletne antropoloke obrade skeleta u tim grobovima paje ustanovljeno da skeleti iz grobova (XIII. XIV.vijek), prema srednjoj vrijednosti mjerenja lobanje iskeleta, potvruju punu antropoloku homogenost oveserije. Osnovna svojstva te serije skeleta, bez ikakvesumnje, upuuju na isti dinarski antropoloki tip, bezikakve druge primjese(. Miki, .). Napominjemoda i analiza nekih skeleta iz nekropole u Grborezimakod Livna, na osnovu fotodokumentacije, pokazuje istekarakteristike... Analiza skeleta iz Rake Gore, pa i Gr-boreza, jasno upuuje na autohtono odnosno nesloven-sko stanovnitvo koje se pokapalo pod stecima. U tomsluaju se moe govoriti samo o vlakom stanovnitvu.Ostaje otvoreno pitanje da li je to openitija pojava a nije iskljueno da jeste i da li ipak zastupnici tezeo vlakom karakteru steaka imaju zaista pravo? Bieod velike vanosti u tom pogledu dalje antropolokoistraivanje, naroito u junoj Hercegovini i istonojBosni... Znatno je napredovalo i ispitivanje odnosasteaka prema vlakom etnikom elementu. Pokazalo

se da ta veza nije beznaajna, da e se i u ovom ok-

Wenzel , str. .

viru traiti neka rjeenja o pripadnosti i rasprostran-jenosti nekropola sa stecima. A. Benac u svojemposljednjem radu o ovoj problematici navodi (ne banajtonije!) da je M. Wenzel u radu iz . godine iz-razila miljenje da je jednu od glavnih uloga u podi-

zanju steaka odigralo vlako stanovnitvo u Bosni iHercegovini i susjednim krajevima i da se to odnosii na mnoge lijepo ukraene spomenike. On, zatim,tono zakljuuje: Nema sumnje da su i Vlasi prihva-tili ovakav nain obiljeavanja grobova, ali se i oni usutini ukljuuju u aroliki mozaik stanovnitva koje jekoristilo taj obiaj. Koliki je njihov stvarni udio u sve-mu tome pokazae tek nova vjerovatno viegodinjaistraivanja. A. Benac ponavlja svoj raniji sud u svezis Mikievim antropolokim ispitivanjima nekih nek-ropola sa stecima, ali ispravno sudi: Sline analizena drugim nekropolama bi sasvim sigurno utvrdilekoliki je procenat uea Vlaha u podizanju ovakvihkamenih spomenika.

M. Wenzel je, suoena s potpuno pogrjenim in-terpretiranjem njezina pisanja o Vlasima i stecima,

ve . godine upozorila da grijee svi oni koji tvrdekako je ona postanak i ukraavanje steaka vezalasamo uz Vlahe vlahe. Krajem XIV i poetkom XVveka plemii polako prestaju da prave steke a obiannarod preuzima ovaj obiaj. Ekonomski uslovi u Bosnitada su bili izvanredni zbog razvijene trgovine meta-lom. Mnogi novoobogaeni ljudi koji nisu bili plemiiali su imali bolje materijalne mogunosti poeli su dakopiraju plemie u raznim stvarima. Meu ovim sve-tom bilo je i lanova bosanske crkve i naroito mnogostoara vlaha koji su se naglo obogatili snabdevanjemtrgovaca konjima i praenjem trgovakih karavana.Oni preteno nisu bili lanovi bosanske crkve, kaona primer Miloradovii Hrabreni. U rukama vlahastoara iji su preci bili starosedeoci, motivi na stecimasu se mnoili i dobijali poseban karakter. Scene starih

posmrtnih obiaja prikazane su bile u gotikom stilu.Nekoliko autora (Belagi, Mandi, anjek) smatrajuda Wenzel u sutini tvrdi da su vlasi prvobitno stvorilisteke to pokazuje da nisu razumeli njene radove ukojima se odreeno kae da su obogaeni stoari vlasi

preuzeli taj obiaj od plemia i obogatili ve odreenuikonografiju Nema nikakvih dokaza ni da je bosanskacrkva inspirisala pojavu steaka. Steci koji su sigurno

pripadali lanovima bosanske crkve retki su i netipinipo obliku i ukrasima, i datirani su uglavnom meumlae spomenike XV veka. Kako je davno zakljuio A.

Benac , str. . Benac , str. , .


10/36


324

Benac, steke su pravili i katolici i pravoslavni i lanovibosanske crkve. Izloeno shvaanje M. Wenzel je

veoma logino i mogue.Ante Miloevi je godine . obradio prob-

lematiku steaka, posebno u Cetinskoj krajini, i to u

monograiji koja je objavljena pod naslovom Stecii Vlasi. Ovaj autor je naveo da na prostoru srednjegtoka rijeke Cetine istodobno egzistiraju groblja bezsteaka uz ranosrednjovjekovne crkve na poloajimakoja odravaju prethodni srednjovjekovni kontinuiteti nekropole sa stecima koje pripadaju u XV. stoljeupridolim Vlasima. Autor steke (nadgrobnike) okogornjeg toka Cetine stilski i tipoloki vezuje za oneu kninskom i drnikom podruju, te Livanjskompolju. Groblja su na cijelom tom teritoriju, premanjemu, nerijetko locirana uz nekadanje srednjovjek-ovne crkve, a na njima su dominantne nadgrobneploe, rijetki su monumentalni sanduci, a sljemen-

jaci i drugi temeljni oblici steaka gotovo potpunoizostaju. Te injenice nesumnjivo dovode ova podrujau jedinstven kulturni kompleks uvrujui vjerojatneetnike i politike veze livanjskog podruja s ostalimdijelovima Dalmacije cijelo vrijeme srednjeg vijeka.Autor u ovoj knjizi posebno navodi da monumen-talnih ukraenih sljemenjaka i visokih sanduka imana kasnosrednjovjekovnim grobljima na srednjemtoku Cetine i da su oni ogranieni na njezinu desnuobalu, i to kao manja groblja prostorno i vremenskiizolirana podalje od dominantnih naselja toga vre-mena. Njegovo je miljenje da ovakve sljemenjake,kojih ima i u Imotskoj krajini, a zatim u Duvanjskomei Kuprekom polju, nalazimo samo u onim predjelimaDalmacije i jugozapadne Bosne u kojima gospodareKosae, i on to dovodi u svezu s povlaenjem Vlahaprema Bosni. Napominje da prve pretpostavke ovlakoj pripadnosti steaka u strunoj literaturi donosiB. Hrabak, a da su razmiljanja o vlakoj pripad-nosti steaka dobila u znaenju objavom studije M.Wenzel, ali da takve njezine pretpostavke o vlakoj

pripadnosti prvenstveno ukraenih steaka uglavnom

Wenzel, Koji , str. . (M. Wenzel /. ./ jeAmerikanka, koja je od pedesetih godina XX. stoljeapreko tri desetljea radila u Bosni. Diplomirala je naColumbia University u New Yorku, a zatim je studiralana Courtauld Institute o Art u Londonu, gdje je i dok-torirala na temu Ukrasni motivi na stecima. M. Wenzel

je . godine postala ravnateljica novonastale nevladi-ne organizacije Bosnia Herzegovina Heritage Rescue /

BHHR/ Drutvo za spasavanje bosansko hercegova-ke batine registrirano u UNHCR u.)

Miloevi , str. , , , .

nisu prihvaene. Autor dalje navodi da e on ovimradom nastojati osnaiti miljenja onih autora kojinastajanje i razvoj tih monumentalnih nadgrobnihspomenika kasnog srednjeg vijeka (posebno sljemen-

jaka)veu uz vlaki dio stanovnitva, i to prvenstveno

polazei od rezultata istraivanja steaka i grobalja sastecima na podruju cetinske regije Nove znaajne

potvrde vlake pripadnosti veine steaka pruaju ne-davno provedena antropoloka prouavanja skeletnihostataka u grobovima pod samim stecima, pri emu

je utvreno, da najvei dio ove populacije upuujena isti dinarski antropoloki tip, to bi znailo da su

pokojnici pod stecima velikom veinom autohtonog(antropoloki neslavenskog), tj. preteno vlakog pori-

jekla. A. Miloevi posebno dodaje uz pojam Vlah ivlakinapomenu: ini mi se, (da)za objanjenje ovih

pojmova treba prihvatiti rjeenja koja nudi P. Skok.A. Miloevi . godine ponavlja da e izravno nas-tojati osnaiti pretpostavke onih autora koji nastajanjei razvoj ovih monumentalnih nadgrobnih spomenikakasnog srednjeg vijeka povezuju s Vlasima koji su u tovrijeme na zapadnom Balkanu starosjedilako, prven-stveno preivjelo romansko ili romanizirano ilirskostanovnitvo... Prostorno polazite pri tome su rezultatiizuavanja ovih spomenika na prostoru Cetinske kra-

jine u Dalmaciji.Navedene stilizacije A. Miloeviau literaturi se shvatilo u smislu da svimonumentalninadgrobni spomenici (posebno sljemenjaci), daklei oni izvancetinski, pripadaju samo Vlasima. A.Miloevi nije posebno pisao o podrijetlu Vlaha, kojisu podizali steke na srednjem toku Cetine. Ovom au-toru dogodilo se i potpuno pogrjeno interpretiranjenjegova teksta.

Miloevi ,str. . Miloevi , str. . Temeljno pitanje kojim se bavi autor u svojoj knjizi

jest odnos srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika steaka i vlakog etnosa, a osnovna teza koju zastupa jeta da se oni mogu, odnosno moraju atribuirati vlakomelementu. (ebotarev , str. . A. ebotarevu jeu ovom osvrtu M. Wenzel njemaka autorica.) Usp. i:Purgari Kui , str. .

A. Miloevi nije posebno analizirao nastanak ni znae-nje motiva na stecima i zato je neshvatljivo kako ovajnjegov rad prezentira Ze Mirdita. Ovaj autor navoditobonje shvaanje M. Wenzel da su steci vlake pro-

venijencije, odnosno da su nastali pod utjecajem nesla-venskih Vlaha, a zatim dodaje da se na tu pretpostavkuoslanja i A. Miloevi, koji je zakljuio da nekropole sastecima na podruju od Cetine prema Imotskom i Ku-

presu pripadaju Vlasima, koji su zasebne etnike pripad-nosti i koji su se tu doselili u XV. stoljeu. (Mirdita ,str. .) Z. Mirdita dalje iznosi da su balkanski Vlasi i


11/36

325


.

Neprihvatljivo je miljenje da se sve pripadnike dinar-

skog antropolokog tipa pokopane pod stecima na-ziva Vlasima. Takvo miljenje ne bi bilo tono ni zatoto se ne moe, na primjer, starosjeditelje koji su se izTesalije, Epira i Makedonije doseljivali u XIII. stoljeui kasnije na bosanskohercegovake prostore identi-icirati sa starosjediteljima koji su u Bosni ivjeli odantikih vremena. Svjetovi balkanskih autohtonacapoznatih kao Iliri i Traani, i ako mogue pripadaju is-tom antropolokom tipu,bili su u antropogenetikomi kulturnom (duhovnom) smislu razliiti i zato se nemoe poistovjetiti njihove potomke u svakom vre-

menskom razdoblju. Rezultati antropogenetike

zbog svoga arijanstva, odnosno poluarijanstva, lako pre-lazili iz jednog vjerskog sustava u drugi pa tako konkret-no i na bogumilstvo. Tu bogumilsku pripadnost Vlahanajoitije pokazuju steci, nadgrobni spomenici, prisutniosobito u istonoj Hercegovini, pa i ire. Z. Mirdita seradi dokazivanja ovoga svoga miljenja poziva u biljeciposebno na knjigu A. Miloevia Steci i Vlasi. (Mirdita, str. .) Meutim, injenica je da se iz navedeneknjige A. Miloevia ne moe izvesti takav zakljuak jeron ni na navedenom podruju Dalmacije i jugozapadneBosne ne dovodi u svezu ni jednom reenicom simboli-

ku na ovim stecima s bogumilstvom. Simbolika stea-ka nema nieg bogumilskog, a oni Vlasi za koje sigurnoznamo da su pokopani pod stecima (na primjer u Her-cegovini) bili su pravoslavni, a ne bogumili, za koje nijepotvreno da su bilo kada postojali u Bosni. Inae Mir-ditina monografija je vrijedna jer donosi prikaz vanijeliterature o Vlasima u razliitim historiografijama. Usp.Mui , str. .

Prema reima dr . Mikia, tridesetih godina engleskiantropolog Kun je utvrdio da se taj, dinarski tip najjunijeprostire do reke Mati u Albaniji, dok se juno od te rekenailazi na mediteranski tip. Na severozapadu je granicaprostiranja alpskog, takoe brahikranog antropolokogtipa. Od Alpa do reke Mati u Albaniji, dakle, svi smo istegore list Sloveni su drugi (dugoglavi) antropoloki tipkoji se veoma lako razdvaja od starosedelakog, dinarskog.Ispitivanja nekropola u Vini, kod Beograda, zatim kodBugojna, u Bosni, na Radovita kraj Ohrida znai, uoblastima centralnog, istonog i junog Balkana poka-zala su, kae dr Miki, da sve do , . veka nema naovim prostorima meanja sa novopridolim Slovenima.Do znaajnih populacionih meanja dolazi tek sa osman-lijskom okupacijom. (Razgovor sa . Mikiem. Politika/Beograd/, LXXXVIII/, , . Broj od . I. .)

Stare etnike granice oituju se jo i danas razlikama umnogim ustanovama i obiajima kod onih Junih Slovenakoji sada ive na negdanjem traanskom odnosno ilirskom

tlu. I predstave o povorkama mrtvih u vidu konja i ritualnepovorke jahaa ograniene su uglavnom samo na negda-nju traansku teritoriju. (Filipovi , str. , .)

analize Vlaha, za koju su uzorci uzimani iz Albanije,Makedonije i Rumunjske, pokazuju da unutar Vlahapostoji velika genetika raznolikost.Vlasi nisu bilisvi istoga govora, niti etnikog podrijetla, a sam na-ziv Vlah nije u sva vremena imao isto znaenje na

raznim teritorijima.Zbog toga u povrnoj stilizacijida su Vlasi starosjeditelji, nije sadrana bit vlakeproblematike. Temeljna je injenica da imamo sta-rosjeditelje koji su na tlu dananje Hrvatske, Bosnei Hercegovine od prapovijesti i starosjeditelje koji suse u ove zemlje doselili iz drugih balkanskih predjelatijekom srednjeg vijeka.U razrjeenju simbolike nastecima nuno je razlikovati autohtone bosanske ihrvatske Vlahe starosjeditelje i balkanske Vlahe sta-rosjeditelje koji su se iz drugih dijelova Balkana dosel-

javali u srednjovjekovnu Bosnu i Hrvatsku. PojamVlah, osim toga, s vremenom je obuhvatio i stoare,a to su bile obje vrste navedenih starosjeditelja, ali idoseljenici sa sjevera od Dunava, i od tada se moekoristiti i toniji termin vlah.

Na temelju podataka da su neke vlake obitelji, naprimjer u Hercegovini, podizale i dekorirale mono-litne kamene blokove kao nadgrobne spomenike,ne moe se sa sigurnou zakljuiti da su steci po-drijetlom i ukrasima djelo doseljenih Vlaha. LjuboSparavalo je na nekropolama ume Trebinjske (uHercegovini) utvrdio da su se pod stecima pokapalikrani razliitih konesija (rimokatolici i pravoslav-ni), ali da se nisu pokapali svi Vlasi.

Ne postoje potvrde da su ti Vlasi, na svojim pr-

Ivan Juri, Recenzija (od . rujna .) knjige I. Mu-ia, Hrvatska povijest IX. stoljea, str. .

B. Hrabak , str. , . Usp.: Marjanovi, Primorac, Hadiselimovi , str.

. U Cerovakom groblju, u kome nema ni grobne gomile,

ni crkvine, ni steaka, umrli su sahranjivani u obine ze-mljane rake, a na grobove su im postavljene manje amor-fne kamene ploe. Neki grobovi u njemu (za koje nismosigurni da su nastali do kraja XV vijeka) su obiljeenii stavljanjem jednog neobraenog duguljastog kamenauspravno iznad glave i nogu pokojnika, a sa istone stranenadglavnika uklesan je mali ravnokraki krst. Znamo daje Cerovako groblje bilo groblje i srednjovjekovnog selaSvinja u kome su ivjeli Vlasi. Ako bismo zakljuili da suovi Vlasi bili siromani stoari, pa da zbog siromatvanisu postavljali steke na grobove, pogrijeili bismo. Nisuoni svi bili siromani. Vidjeli smo da je Chrianus Pasqua-lis iz Svinje mogao da otkupi roba za velika solida. Onbi sigurno isto tako bio u stanju da snosi i trokove okoizrade i postavljanja steaka, recimo, na grob svog oca.

Istina e prije biti: da kod ovih Vlaha, kao ni kod VlahaZurovia u Raiima, nije bio obiaj da steke postavljajuna grobove svojih umrlih. (Sparavalo , str. .)


12/36


326

vobitnim stanitima iz kojih su se iseljivali, poznavalisteke ni ukrase na njima. To moe znaiti i da sudoseljeni Vlasi zatekli steke i ukrase na njima, pri-hvatili ih kao svoje nadgrobne spomenike i, kad sugospodarski ojaali, nastavili dalje razvijati umjetnost

steaka.Mogue je i da se kontinuitet nadgrobnikai njihove simbolike na bosansko hrvatskim prosto-rima odrao tako da su kamenim stecima kasnogasrednjeg vijeka stoljeima ranije prethodili nadgrob-ni spomenici od drva. ore Jankovi napominjeda su neki steci iz XIV. i XV. stoljea u vidu stubakrunog ili osmougaonog preseka sa etvrtastim vrhomna kojem moe biti natpis sa imenom pokojnikanesumnjivo pravljeni po drvenim uzorima, to se vidi

po ukrasu.Meutim, ne moe se iskljuiti ni velikamogunost da su na bosanskohercegovaki i hrvatskiprostor doseljeni Vlasi zatekli samo nadgrobne ploei, kad su gospodarski ojaali, nastavili podizati steke iukraavati ih, mogue i svojom vlastitom uneralnomsimbolikom (moda posebno u prizorima lova, kola,

jelena, konja i ljudskih likova s uzdignutim rukama).Te simbolike nema ni na nadgrobnim ploama, toupuuje na mogunost da pripada Vlasima koji su seiz nehrvatskih i nebosanskih predjela doselili u Her-cegovinu. Pojedine skupine tih Vlaha mogle su iselja-

vanjem iz Hercegovine donijeti svoju simboliku, dak-le i onu s jelenom ako je stvarno bila samo njihova, udijelove Bosne i Dalmacije (pa tako i na srednji tokCetine u XV. stoljeu).

. Belagi je naveo vei broj primjera da su se is-pod steaka pokapali Vlasi posebno pravoslavne vjere,kao na primjer: Tarah Boljunovi, Vukosav Vlaevi,Radosalii, Hrabreni Miloradovii i drugi, ali dodaje:I mnogi drugi vlasi bili su pravoslavci. Bilo je i vla-ha rimokatolike vjere, a vjerojatno i pristaa bosan-ske crkve. Meutim, postoji vie primjera steaka koji

pripadaju rimokatolicima, a vrlo lijepo su klesani iukraeni, i to ba motivima koji se pripisuju vlasima. Ta-

D. Mandi se prvi kritiki osvrnuo na dio izlaganja M.Wenzel. (Mandi , str. .) Miljenje D. Man-dia zatim je u potpunosti prihvatio Ante kobalj u svo-

joj knjizi: kobalj , str. . A. kobalj posebnoistie da ornamentika steaka sadri poganske magijskesimbole. (kobalj , str. .)

U rukama Vlaha monolitski nadgrobni spomenicistekli su novi prosperitet i ukraavani su s figurama.(Wenzel , str. .)

Dakle, na gromilama su prvobitno stajali drveni spome-nici, steci. Vezu izmeu gromila IV IX stolea i kame-

nih steaka (mramorova) XIV XV stolea, uspostavljagromila XII stolea iz okoline Sjenice. (Jankovi ,str. .)

kovih primjera ima naroito mnogo u zapadnoj Herce-govini. Tu spadaju, npr. steci koji pripadaju feudalcimaKomlinoviima, iz okoline itluka. Isto tako, postoji vie

primjeraka takovih steaka koji pripadaju pristaamabosanske crkve. Naroito je to izrazito kod steaka s

natpisima u kojima se spominju linosti rimokatolikevjere, ili one koje pripadaju bosanskoj crkvi. Tu bi, npr.,

pored ve pomenutih, spadali oni steci koji pripadajutepiji Batalu iz Turbeta kod Travnika, gostu Milutinuiz Humskog kod Foe i drugim svetenicima bosanskecrkve.

Za pripadnike bosanskih eudalnih velikaaSankovia, koji su imali nekropolu steaka (iz XIV. iXV. stoljea) na lokalitetu Grka Glavica u selu Bisk-up, neki autori pretpostavljaju da su bili krstjani.Radenovii Pavlovii bili su meu vodeim vlastel-inskim obiteljima srednjovjekovne Bosne i dri se danekropola steaka na Pavlovcu (u blizini Sarajeva)izmeu sredine XIV. i druge polovice XV. stoljea pri-pada upravo njima. Prema Mikievoj analizi iz .godine kostura iz grobova na Pavlovcu, rije je o au-tohtonom etnikom elementu s naglaenom robusnouoba spola, koji odlikuje dinarski antropoloki tipbez primjesa i utjecaja drugih antropotipolokihelemenata.Povijesna vrela ove bosanske autohtonePavlovie ne nazivaju Vlasima.

U bosanskoj historiograiji posebno se zastupateza da su steci i ukrasi na njima nastali u srednjo-

vjekovnoj Bosni. A. Benac dri da je najstariji datiranisteak ploa trebinjskog upana Grda i da je iz drugepolovice XII. stoljea, a da ni jedan spomenik u ob-liku kovega nije dosad mogao biti datiran prije prvepolovice XIV. stoljea, te da se ni jedan (sigurno dati-rani) sarkoag ne moe pouzdano datirati prije krajaXIV. stoljea. Na temelju toga A. Benac zakljuujeda je oblik ploe najstariji oblik steka, a to znai dapoetni stadij u razvoju steka poiva na onom oblikukoji je openito poznat u mnogim, naroito mediter-anskim zemljama i koji ne podlijee nikakvom vjer-skom uvjerenju. On tvrdi da je koveg postao glavnioblik tih spomenika, ali napominje da kameni kovegnije nita drugo nego manje ili vie poviena ploa ida, prema tome, steak u svojoj biti nije nikakva origi-nalna tvorevina bosanskohercegovakog podneblja,nego samo prilagoena i uvelike upotrebljavana, vrlorairena orma nadgrobnog spomenika. A. Benac daljekae da se na teritorijima steaka istiu dvije osnovne

Belagi , str. , . Lovrenovi , str. . Lovrenovi , str. .


13/36

327


klesarske i umjetnike kole: hercegovaka (sarkoazis arkadama, iguralni prikazi, bogatstvo motiva), iistonobosanska (sarkoazi u obliku brvnare, loralnimotivi i dr.). A. Benac je, osim toga, uoio injenicuda je u sredinjoj Bosni, ondje gdje su bila najvaniji

centri bosanske drave i gdje bi morali biti i glavnicentri bosanske crkve, prilino manja koncentracijasteaka nego u nekim drugim krajevima. On je izte injenice izvukao zakljuak da to ne ide u prilogtezi o neposrednim vrstim vezama izmeu steakai bosanske crkve.Vana je i injenica da u sredinjojBosni ima vei broj steaka vrlo slabe izrade kao ionih koji su amorni vie nego u drugim podrujimaBosne i Hercegovine, iz ega se moe izvui zakljuakda su takvi oblici relativno neto stariji.Dakako dase na temelju toga moe zakljuiti i to da su steci nabosanskohercegovakom podruju nastali upravo usredinjoj Bosni i odatle se irili dalje i ak se jo jaerazvijali, posebno u krajevima istone Bosne i Herce-govine. Na to moe upuivati i to to su nekropole sastecima nastajale gotovo redovito na starim, dotadan-

jim mjestima pokapanja, to je dokaz neprekinutogakontinuiteta mjesta i naina pokapanja sve do turskihprovala u ove zemlje. Neke ormulacije tekstova narimskim epitaima asociraju na natpise koji se nalazena srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima uDalmaciji, Bosni i Hercegovini.Razliita je simboli-ka na hercegovakim i istonobosanskim stecima,i kada bi se pretpostavilo da je jedna i druga orna-mentika donesena na teritorij srednjovjekovne Bosnei Hercegovine, teko je zamisliti da su doseljenici izraznih balkanskih predjela u svim tim dotadanjimstanitima podizali takve nadgrobnike, a da o njimanije ostalo traga. I to upuuje na zakljuak da sudoseljenici preuzeli u Bosni i Hercegovini zateeniobiaj podizanja steaka i njihova ukraavanja.

Teritorij dananje Bosne i Hercegovine u antikoje doba pripadao i Japodima i Dalmatima, a u X.stoljeu, i prema De administrando imperio, bio je di-

jelom sastavni dio srednjovjekovne hrvatske drave.Starosjeditelji koji su zapoeli podizati i ukraavatisteke, mogu biti potomci Dezitijata i Daorsa, ali iJapoda i Dalmata.

. Belagi (. .) je u dosadanjoj his-

Benac , str. . Belagi , str. . Usp. Belagi , str. ; Belagi, str. ; Mile-

ti , str. . Usp. Mileti , str. . Usp. i: Spara-valo , str. ; Benac , str. ; Tomasovi , str..

toriograiji najupueniji poznavatelj problema-tike steaka. On u svom posmrtnom djelu Leksikonsteaka napominje da pitanje etnogeneze bosan-skohercegovakih Vlaha jo nije do kraja rijeeno izakljuuje: Teorije o pretenom pripisivanju steaka

Vlasima je neosnovana iz vie razloga. Stoarsko zani-manje Vlaha nije moglo biti presudan faktor za klesan-

je konja i scena sa konjima na stecima, zbog toga to jei privreda ostalog stanovnitva po svom karakteru bilastoarska. Osim toga, mnogo steaka ima i u krajevima

gdje nisu bila obitavalita Vlaha, zatim steaka nemau vlakim podrujima izvan Bosne i Hercegovine. Nijemogue ukazati ni na jedan posebni vlaki oblik iliukras steaka, jer oblici i ukrasi su zajednika osobinasteaka, bez obzira da li su u vlakim ili drugim predje-lima. Treba rei da ni odreena podruja nije mogueu svakom sluaju vrsto vezati za vlaka plemena, sobzirom na okolnost da je u toku vremena bilo mnogomigracija tih plemena. Postoje i drugi razlozi koji semogu navesti kao protuargumenti vlake teorije. Trebarei i to da postanak steaka ni u emu nije bio uslovljenutjecajem Vlaha. Neki istraivai steaka samo na prvi

pogled stiu utisak o pripadnosti steaka Vlasima. Vlasisu prihvatili i njegovali obiaj klesanja i ukraavanjasteaka naroito u XV. i XVI. vijeku, kada im je rela-tivno dobro ekonomsko stanje omoguilo da ih ljepekleu i bogatije ukraavaju, ali ne postoje ni oblici niukrasi koji bi se mogli pripisati samo Vlasima.

Na jednom latinskom natpisu s groba iz . godinenae ere postoji sljedei tekst: Zaklinjem vas Kristom,neka me niko ne dira i neka niko moj grob ne oskrvne!Sadraj ovog natpisa je gotovo istovjetan s tekstom i-rilskog natpisa Pavka Radohnia iz Hodova kod Stocakoji proklinje svakog ovjeka ko bi mu kosti pretresao.Natpis u cijelosti glasi: A sije lei Pavko Radohni. Ovikami usijekoh na se za ivota. Molju vi se, brao i gospo-do, nemojte mi kosti pretresati! Natpis je iz . stoljeaNa mnogim latinskim rimskim spomenicima se nagla-avaju roditelji koji postavljaju spomenik svojoj djeci iliobratno. Ovo se vidi i na naim stecima s natpisima.Rimski pisari epitaa esto su izraavali tugu, alost zapokojnikom, kao to su pisali dijaci i kovai u teksto-

vima naih srednjovjekovnih natpisa Na rimskomsarkoagu iz . stoljea nove ere iz Dalmacije pie slje-dee: Livius Primitivus: dobri ovjek ovdje lei i JulijaFirma ena. Na kriu s irilskim natpisom u Boljinamaiz . stoljea pie: A se lei dobri junak i ojek VlatkoVukovi. Pie Semorad Rimljani su ponekad biljeiliimena skulptora pojedinih spomenika, kao to su radilii kovai pomenuti u tekstovima steaka i krieva. Tako jekranin Arpacius iz Dalmacije naruio grobni spome-

nik eni Maksimili od kamenara majstora Projekta. UBekiji (zapadna Hercegovina oko Gruda i Posuja) dugo

je djelovao vjeti rimski skulptor Maksiminus u . sto-


14/36


328

II.. J

U Bosni i Hercegovini bilo je u stara vremena u izo-

bilju jelena, to posebno dokazuju mnogobrojni nal-azi jelenjih rogova iz razliitih epoha, poevi odprapovijesti pa sve do u novije doba. Jelen je odsvih prikaza ivotinja na stecima najvie zastupljen.Motiv jelena (ne raunajui scene) javlja se u oko prikaza na stecima najvie u okolini Ljubinja,Nevesinja i Kalinovika, te u oko prizora lova na

jelena (najvie u okolini Ljubinja i Kalinovika, Popo-vom polju i na Kupresu). Postoji i nekoliko mjeovitihkola koja predvodi mukarac jaui na jelenu (okolinaStoca, Nevesinja i Trebinja).Iz navedenih podataka

moe se zakljuiti da uneralna simbolika s jelenomnije bila mnogo poznata u istonom, a posebno ne usredinjem dijelu srednjovjekovne Bosne.

Najraniji datirani lov na jelena nalazi se na spome-niku u Boljunima kod Stoca, to ga je za pokojnikaTaraha Boljunovia (umro oko . godine) potpisao

ljeu. Od njega se do sada pronalo dva vajarska rada slatinskim natpisom. Na kraju epitaa stoji urezani tekst:Maksimin izradi Maximinus sculpet. Jedan spome-nik pomenutog vajara je pronaen u selu Prolocu kod

Imotskog, a drugi nedavno u selu Soviima kod Gruda slikom pokojnice u tadanjoj nonji sa ukrasima. Gotovona istovjetan nain su se izraavali pisari irilskih tek-stova na stecima: Gruba, Semorad, Radoje, Mili, Ivko,Pribisav i ostali. Iz navedenog izlaganja se vidi da su stariiliro rimski obiaji u pisanju epitaa preli i u srednji

vijek na podruje stare rimske Dalmacije. Ne postoji sta-lan kontinuitet zbog toga to se u staro vrijeme pisalo ina drvetu koje je propalo. (Vego , str. .)

Belagi , str. . U jednoj lednici jami u Romaniji planini istono od

Sarajeva, naen je pred mnogo godina nemalo potpunskelet jelena zajedno s rogovljem U srednjem vijekubijae obiaj kod Dubrovana, da alju bosanskim veli-kaima darove, a ovi bi ih uzvraali. Tako se meu da-rovima, to su ih Dubrovani iz Bosne dobivali, spomi-nju osim razliite stoke i jeleni i koute. Sulejman beg,hercegovaki krajinik u Foi, alje Dubrovanima god.. est jelena na dar. Poiljka krajinika Mustaa bega dvanaest kouta stie u Dubrovnik . oujka .Ovi darovi dokazuju, da je u naim umama onoga vre-mena bilo zaista u izobilju jelena i kouta. Spomen nanjih sauvao se u naega naroda u njegovoj narodnojpjesmi i u narodnom vezu. Mnogobrojna imena mjesta,planina i voda u Bosni i Hercegovini ivo spominju tuplemenitu divlja kao: Jelen, Jelenac, Jelendo, Jelenak,Kouta planina, Kouta (seoce) i t. d Zadnja pismena

vijest, koja govori o jelenu, potjee iz Ljubukoga, gdje jegod. . u selu Otoci ubijen posljednji jelen. (uri, str. .)

majstor Gruba. Niz likovnih prikaza na stecimanije mogue protumaiti kao realne scene iz ivota.Na primjer, prikaz tita na stecima ne moe biti grb,

jer je na stecima pronaeno vrlo mnogo jednakihgrbova, najee s prekom, polumjesecom i zvijez-

dom, i to u razliitim krajevima, pa je nevjerojatno dasvi takvi grbovi pripadaju jednoj plemikoj obiteljiili da su sve te obitelji imale isti grb. A ni motiv ljil-

jana nije upotrebljavan na stecima u heraldikomznaenju. . Belagi je istaknuo da je na stecima ljil-

jan stiliziran, da se na grbovima, novcu i peatima jav-ljaju isti naturalistiki ljiljani i da nije vjerojatno da bina jednome manjem podruju, a pogotovu ne na jed-noj nekropoli, i to u stoarskom kraju, bilo vie ljiljanakao heraldikih znakova.Na umjetniki najvrjedni-

jem steku, sljemenjaku iz Donje Zgoe, vidi se iznadprivezanog leoparda krilati zmaj.Dakako da se poja-

va krilatoga zmaja ili drugih antastinih ivotinja nastecima nikako ne moe tumaiti kao prikaz realnihscena iz ivota. Konjanici na stecima, u brateljevikojpeini, a slino i u peini u Vjetrenici, ne dre rukamakonjima uzde to bi bilo normalno ve su im rukerairene, upravljene nebu, to upuuje da imaju kultniznaaj.Kada bi prikazi lova na stecima predoivaliomiljenu zabavu iz ivota pokojnika, ne bi se u tomsmislu moglo objasniti prizor lova na jelena na slje-menjaku ene Vladne Kustrai.

. Belagi je objavio potpunu sintezu prikazajelena na stecima. Kao samostalan motiv jelen senajvie pojavljuje na stecima u okolini Ljubinja (

puta), a potom u okolini Nevesinja i Kalinovika. Maloga ima u okolini Kupresa, vrlo rijetko se javlja oko Stoca,u Popovu polju i u Crnoj Gori, a nikako ga nema okoLitice, Ljubukog, Duvna, u centralnoj i istonoj Bosni,u Srbiji i u primorju. U nekim podrujima ga, ipak, nal-azimo u scenama, kao npr. u centralnoj Bosni, Imotskojkrajini, oko Ljubukog i Litice, u Popovu polju, kao i naBlidinju i u Ziemlju. (Uz put napominjem da se jeleninaroito istiu u scenama oko Ljubinja i Kalinovika,zatim u Popovu polju, a onda i na Kupresu i Blidin-

ju.)... Vie puta je sa jelenom vezana ptica, nekada onastoji na leima ili rogovima jelena, a nekada je u nje-

govoj neposrednoj blizini. Ponekad je krst ili neki biljnimotiv isklesan u neposrednoj blizini jelena, kao npr.

Navedeni podaci su prema: Belagi , str. , .

Wenzel , str. . Belagi , str. .

Belagi, str. . Truhelka , str. . Usp. Belagi , str. . Hadijahi, H. H. S. , str. .


15/36

329


na Kupresu ili Ludmeru, a u okolini abljaka vidimoluk pokraj jelena. este su predstave nizova jelena ilikouta, npr. u Premilovu polju, kod Ljubinja, u Popovu

polju, ili u Domaevu, kod Trebinja Meutim, jelen jena stecima najee klesan u neposrednoj blizini lovca,

sokola, psa, ili u blizini samoga luka sa strijelom.Nastecima je pronaeno oko reljenih prikaza lovana jelena. Relativno najvie ovih scena ima u istonimkrajevima Hercegovine, dosta ih ima u Primorju i nje-

govom zaleu, a iznimno se javlja u istonoj Bosni, Sr-biji i Crnoj Gori. Postoje scene u kojima uestvuje samo

jedan lovac obino konjanik, a nekada pjeak, zatimone u kojima vidimo dva lovca na konjima, ili jedanna konju a drugi pjeak. Daleko najvie je scena s jed-nim lovcem konjanikom... esto u lovu uestvuje i

pas, a vieput i soko. Ponekad vidimo po dva pa i po tripsa. U nekoliko sluajeva, lovac umjesto koplja dri ma,nekada o bedru, a nekada u ruci. Ako je lovac pjeak, onobino dri napet luk. U scenama s dvojicom lovaca, jel-en je obino izmeu njih, rijetki su primjerci da su obalovca okrenuta u istome pravcu, u potjeri za jelenom.

Ako u lovu uestvuju jedan lovac na konju i drugi lovacpjeak, obino je konjanik sa kopljem, a pjeak sa lukomu ruci, tako da obojica napadaju na jelena koji se nalaziizmeu njih. U scenama sa dva lovca obino uestvujui psi, kao i sokoli. Nekada u ovim scenama vidimo i podva, tri, pa i etiri jelena, kao i srne.

Zdenko Chavrak, polazei od pretpostavke o real-nosti lovnih scena, nije mogao protumaiti prizor gdjedivlja, predvoena jelenom, odnosno koutom, mir-no prilazi lovcu.Ima spomenika na kojima se nalazesamo jeleni kojih su likovi ili nerazmjerno veliki ili suprikazani s neobino razgranatim rogovima,iz ega

Belagi , str. . Belagi , str. , . Z. Chavrak, vjerujui da se na prizorima lova stecima

uistinu prikazuje lov, nije posumnjao u to ni kad je opi-sivao prikaz lova na vepra u donjem desnom prozoru nasteku iz Donje Zgoe. Na tom prizoru vepra, kojegagone psi, doekuje lovac s kopljem sprijeda pa je Z. Cha-

vrak zakljuio da se tu radi vjerojatno o umjetnikoj slo-bodi, jer bi udarac kopljem sprijeda na vepra kojeg gonepsi imao za neizbjenu posljedicu pad lovca ukoliko bidoekao vepra udarcem koplja odozgo nadolje, namjestoobratno ili postrance koso iza pleke. Z. Chavrak je po-sebnu pozornost svratio i na lov s lovnim pticama. Premanjemu, i prikaz toga naina lova na stecima specifian

je nain lova; drugim rijeima, bez ikakve bitne slinostis takvim nainom lova u ostaloj Europi. Z. Chavrak suenjem konstatira da je bosanski lovac upotrebljavao

lovnu pticu i za lov na jelensku divlja. (Chavrak , str., , , , .)

Belagi , str. , , .

jasno proizlazi da se radi o simbolikim prikazima.

.

Jelen je kao sveta ivotinja poznat u Maloj Aziji jo izdruge polovine treeg tisuljea prije Krista.Njegovse lik ve u prapovijesti koristi u uneralnoj simbolici.Prikaz jelena nalazimo na kneevskim grobovima(Chatti, danas u Muzeju u Ankari) iz razdoblja od do godine prije Krista.I na Balkanu su izprapovijesti sauvani razliiti prikazi jelena (Lepenski

vir, Vuedol i drugdje).

Jelen se esto pojavljuje u prizorima na ilirskomtlu, to upuuje da je u vjerovanjima toga puanstvaigrao veoma vanu ulogu.Meu japodskim igur-

alnim prikazima postoje mnoge igure jelena. Vjero-vanje u zagrobni svijet i nastavak neke vrste ivota unjemu, samo je dio ukupne religijske svijesti prahisto-rijskih Japoda, kao i ostalih istovremenih naroda.Posebno su znakoviti crtei u Lipcima (Boka kotor-ska), m od morske obale, gdje su nacrtane pred-stave jelena, koji se kreu s lijeva na desno, a poreanisu u dva niza.Jeleni su naroito karakterizirani veli-kim rogovima, a pored jelena iz drugog niza nalazi se

Maja Mileti je poslije objavljivanja disertacije o krstja-

nima Bosne u svjetlu njihovih kamenih spomenika spre-mala u Rimu rad o nekim temama umjetnosti steaka,posebno o lovu i turniru pratei te motive od njihovihnajstarijih prikazivanja, zatim kroz antiku i prakran-stvo, da pokae da su oni uvijek na sepulkralnom po-druju nosili izraziti religiozni karakter i zakljuila:Jest smijeno, povrno i posve neznanstveno tvrditi,da su se na pr. teme sepulkralnog prikazivanja odnosilena svagdanji ivot ovjeka i njegova uivanja Tvrdi setako i za nae steke i njihova prikazivanja to je posvepogrjeno. (Navod M. Mileti iz pisma koje je uputilaMuhamedu Hadijahiu iz Rima . svibnja . godi-ne.)

Kulii, Petrovi, Panteli , str. . Schmidt, Schmidt, , str. . Srejovi , str. ; Milievi Brada , str

. Iz bronanog doba potjee jedna grupa zanimljivih

crtea jelena na stijeni u mjestu Tren blizu Kor u Alba-niji. Tu je prikazana scena lova u kojoj lovci na konjimasa kopljima u ruci love jednog jelena. Scena podsjeana slike na stijenama iz Val Camonice u sjev. Italiji i nemoe se sa sigurnou datirati, no moe se zasada pri-hvatiti pretpostavka M. Korkutija da pripadaju vremenukonca II. ili poetka I. tisuljea pr. n. e Moda iz istog

vremena je i slian crte lova na jelene na stijeni u Lip-cima na Bokokotorskom zaljevu. Znaenje te figuralne

kompozicije bilo je oito identino sa onim iz Trenau Albaniji. (Stipevi , str. .)

Raunig , str. , .


16/36


330

svastika. Ovaj nalaz u Lipcima jedinstven je na cijelom

teritoriju Balkana i datira se u bronano doba.Miljenje da je jelen tek u eljezno doba uzdignut

na razinu boanstva,teko je potvrditi. U smislu nje-gove neunitivosti posebno su znakovite scene u koji-ma lovac na konju kopljem gaa jelena u vrat, a ovajniim ne izraava da je smrtno pogoen.Oboavanje

jelena, odnosno boanstva ija je sveta ivotinja jelenbilo je poznato stanovnicima jugoistone Europe,posebno Balkana, prije dolaska Kelta.U antiko doba

vjerovalo se da jelenu svake godine otpadaju rogovi,da bi mu idue godine ponovo izrasli vei, snaniji i

ljepi. Tako su ti rogovi u narodnom shvatanju postalisimbol koji u sebi ujedinjuje na najlepi nain smrt i

ponovo raanje, vaskrsenje i besmrtnost.Na jednoj

Usp. Istorija Crne Gore , str. .) Ti prikazi u Lipci-ma toliko slie nekim prikazima na stecima da je jedanautor bio miljenja da su oni nastali u srednjem vijeku.(Bokovi , str. .)

Evers , str. . Praistorija jugoslavenskih zemalja , str. . Srejovi , str. . Bog jelen Cernunnos u Kelta bio

je veliko boanstvo izobilja i plodnosti, ali i smrti. (Cer-

manovi Kuzmanovi, Srejovi , str. .) Srejovi , str. . Usp. Biedermann , str.

.

je gemi za prsten iz IV. stoljea, koja je pronaena u

Bosni, prikazan lovac na konju kako s kopljem u rucinavaljuje na jelena, ali ga ne ubija. U izvorima susauvane pretkranske legende (na zapadu ve odVI. stoljea) u kojima jelen, kada se pojavljuje kao

vodi (puka, vojske), dovodi samo do spasonosnog iz-bavljenja.Na izgubljenom ulomku ploe, koja se dodvadesetih godina XX. stoljea nalazila pred zidomcrkve sv. Kate u Novigradu, unutar pravokutnog ok-

vira od troprute vrpce, prikazan je jaha koji progo-ni jelena. Simbolika je oito pretkranska, pa se nemoe sa sigurnou iskljuiti ni mogunost da se radi

o originalu iz antikog doba.Kultne posude nainjene od jelenjih paroaka

Kulturna istorija Bosne i Hercegovine , str. . (Ovajnalaz je mogao biti i unesen u Bosnu.)

Lindner , svezak II, str. . Ivo Petricioli misli da ovaj ulomak iz Novigrada i ulo-

mak s jahaem iz Pridrage, koji jai bez sedla s kopljemi rairenih ruku, dio istog predromanikog pluteja i da

je majstor koji je isklesao likove imao pred oima nekiantiki predloak. On je svojedobno predlagao iru da-taciju ovih ulomaka od IX. do XI. stoljea, uz napome-

nu: Bio bih skloniji ranijoj dataciji. (Petricioli , str. .) I. Petricioli je kasnije ove ulomke datirao u VIII.stoljee. (Petricioli , str. .)

2. Konjanik progoni jelena. Datiranje nije utvreno. Fototeka Konzervatorskog odjela u Zadru. Presnimila Jelena Sori.


17/36

331


relativno su brojne u starohrvatskim grobljima s po-ganskim nainom pokapanja na tlu DalmatinskeHrvatske. U groblju na drijcu u Ninu naena je udvojnom enskom grobu i jedna posuda od jelenjegroga poloena povie glave starije pokojnice. Na jed-

noj strani te posude prikazan je veoma shematizira-no lov na jelena na kojemu lovac s kopljem u ruciubada jelena u bijegu.

Motivi scena s jelenom poznati su nam s vaza,novca, gema, zidnog slikarstva, mozaika u gotovou svim rimskim provincijama, a prikazi jelena uranokranskoj umjetnosti ukraavali su podove bap-tisterija, bazilika, kapela, mauzoleja, narteksa, konsig-natorija i katekumenejona.Motiv jelena zapoeo seu kranstvu koristiti tek od sredine IV. stoljea, takoda ga ve tada nalazimo i na kranskom grobu s Kris-tovim monogramom. Prikazi jelena u kranskojsimbolici posebno se susreu od VI. stoljea i nastav-ljaju u istom smislu u VII. stoljeu. Od VIII. stoljeaivotinjski likovi, a meu njima i jelen, poprimaju uzsimbolino i samo ornamentalno znaenje.U XI. iXII. stoljeu oituje se i jedno novo shvaanje sim-bolike u umjetnosti. Ono se nadahnjuje na Svetom

pismu, ali i na drevnoj mitologiji, a posebno se temeljina Fiziologu(Physiologus). Taj spis je nastao u Alek-sandriji oko . godine poslije Krista,doao na Za-pad pod izmiljenim imenom sv. Ambrozija, i to vje-rojatno prije . godine, i od tada se poeo s grkogaprevoditi na mnoge jezike. Jelen, po Fiziologu,usmruje zmiju (zmaja). U kranstvu se drevneprizore lova na jelena tumailo i kao simboliku dobrai zla. Neki crkveni oci shvaali su lovca koji lukom i

Beloevi , str. , . J. Beloevi vjeruje da se ovirecipijenti mogu smatrati avarskim kulturnim dobromjer su brojno zastupljeni u avarskim grobovima ve odVII. stoljea, a najbrojniji su u njihovim grobljima VIII.stoljea na irokim podrujima Karpatske kotline. (Be-loevi , str. .)

Buzov , str. . Urech , str. . Usp. Sachs, Badstbner, Neumann

, str. . Beissel , str. . U jednom grobu u Gali kod

Sinja uz glavu s lijeve strane pokojnika bila je ukraenaploa na kojoj su stilizirane ribe i jelen u visini ije gla-

ve je jednostavni istokraki kri. A. Miloevi datira ovemotive u kasno IV. stoljee ili prvu polovinu V. stoljea.(Miloevi , str. ; Miloevi , str. .)

Michel, str. . Beissel , str. .

Seel , str. .) Usp. Lexikon der christlichen An-tike , str. . Jelen koji ubija zmiju posebno se pri-kazuje od XI. stoljea. (Molsdor , str. .)

strijelom progoni jelena kao sliku avla.Na nekimkranskim ukrasima s lovnim prizorima koji potjeuiz kraja VI. stoljea, nije jasno koje se tada znaenjepripisivalo lovcu. Jelen svoje simbolino znaenjeu kranstvu poprima od rijei Psalma : Kao to

kouta udi za izvor vodom, tako dua moja ezne,Boe, za tobom.U kranskoj umjetnosti prikazanasu dva jelena koja u savrenom miru s obje stranedolaze na izvor ili iz njega smireno piju, a poznat je i

jelen kao simbol Krista neprijatelja zmije koja je znaksotonskih moi. Dobro, u kranskim simbolimametaizike borbe, zauvijek u konanici nadvladavazlo, unitava ga, a na srednjovjekovnim prikazimanjegov se lik smrtno ranjava, ubija.

Dragoslav Srejovi zakljuuje da irenje kranstvanije nanijelo tete starom vjerovanju u boga ija jesveta ivotinja jelen i da ono nije unijelo gotovonikakvih znatnih promjena u stari kult ni na Balkanu.Zahvaljujui tome mi u dananjim obiajima moemootkriti pokoje staro boanstvo i njegov kult, u ovomsluaju veliko boanstvo vegetacije i smrti, ija je svetaivotinja jelen.Na mogunost postojanja boanstva

jelena pod imenom Ljeljoupuuje i postojanje nazivavezanih uz jelena na bosanskohercegovakom pros-toru. Na granici izmeu Bosne i Hercegovine, u ko-taru Konjica nalazi se planina Visoica sa viso-kim vrhom Ljeljenom, poznatim eldoradom za lovce,

jer obiluje divokozama. Ta planina odavno mi je poz-nata, ali tek u posljednje vrijeme, kad sam naao jonekoliko topografskih oznaka istoga korijena, palo mi

je na pamet, da bi ime Ljeljen moglo imati mitolokoznaenje Na tu sam zamisao doao naavi Ljeljenkao ime gore na vie mjesta u Bosni i Hercegovini: takona pr. na Romaniji Planini kod Mokroga m visokoLjeljen brdo; na granici izmeu Dalmacije i Herce-

govine km daleko od Mrcine u Konavlima mvisoku Ljeljenu Glavicu; u Hercegovini Leliju Planinu( m), i t. d. Ima i imena mjesta istoga korijena, na

pr. selo Ljeljena u bijeljinskom kotaru u sjeveroistonojBosni; selo Ljeljenica u srezu Mileevo, uika oblast, it. d.Primjeri koje navodi Ivo Pilar nalaze se u Her-

Schmidt, Schmidt , str. . Testini , str. . Badurina , str. . Schmidt, Schmidt , str. , . Usp. Toynbee

, str. . Srejovi , str. . Pilar , str. . I. Pilar je mislio da se radi o staro-

slavenskom boanstvu Ljeljo, koga prema njemu dal-matinski pisci iz doba Renesanse spominju uvijek kaosinonim za Amora ili Kupidona. No sa kompetentne


18/36


332

cegovini i u istonoj Bosni ne mnogo daleko (na za-padu) od Drine. Ako se navedena sela i brda stvarnoodnose na boanstvo u svezi s jelenom, onda se moeraditi samo o kultu balkanskih starosjeditelja. Nazivikoji asociraju na jelena, prevladavaju u Hercegovini,dakle na istom teritoriju na kojemu dominiraju iprikazi jelena na stecima.

Vladimir orovi istie da se ve u obliku steaka,

bili oni tumbe ili vrsta sarkofaga, osea nesumnjiv uti-caj tehnike starosedelaca. To se vidi, pre svega, u up-otrebi kamenog materijala. Stari Sloveni nisu upotre-bljavali monolite ili vee blokove kamena ni da pravesvoje stanove, a kamoli za nadgrobne znake. Jo sumanje po njima pisali ili ornamentisali.Sam prikaznaina lova na stecima upuuje vremenski na obiajestarobalkanskoga autohtonog stanovnitva i to Z.Chavrak naziva isto ilirsko keltskim nainom lova.Pri utvrivanju starosti simbolike na stecima sve viedolazi do izraaja injenica da su mnogi od simbola

na stecima poznati od prapovijesti. . Belagi jetono zakljuio da znatan broj naih osnovnih reljef-nih motiva vode svoje porijeklo jo iz predhistorijskihvremena.A. Benac je, meu prvima (. godine),upozorio na kontinuitet starobalkanske pretkranskesimbolike. On se u jednoj analizi srednjovjekovnihsteaka od Slivna do epikua u veoj mjeri osvrnuo

lingvistike strane sam upozoren, da ime vrha Ljeljenne moe potjecati od mitolokoga imena Ljeljo. Ja to kao

jezini nestrunjak nemam suda. (Pilar , str. .)

orovi , sv. III, str. . Chavrak , str. .. Belagi , str. , , , .

na simboliku konja, zmije i ptice na stecima, istiuida je konj na sarkoagu iz Provia bez sedla i vodia,da mu je pokret glave neobian, a uz to kombiniransa zmijom. Poznata je stvar, da je zmija od pradavnihvremena predstavnik htonskog svijeta J. Kunst npr.smatra, da takve i sline predstave konja oznaavajunosioce dua umrlih na drugi svijet. To isto dri i za

predstave jelena, i kod toga izriito navodi primjere

sa steaka... Kada uemo u ilirski krug, naii emo nasline predstave konja na japodskim urnama Iduiistim putem kao i kod konja, predstave zmije vidimo ina japodskim urnama Sline ptice na leima jelena

poznate su iz Uboskog kod Ljubinja, ali u cjelini njihovesu predstave neto rjee. J. Kunst smatra da ptice naleima jelena iz Uboskog predstavljaju due umrlih a

jeleni nosioce tih dua. Na sanduku iz Topola one nejau na jelenima, nego stoje na titu i oborile su glave.Kao da tu izraavaju alost. Neobino je zanimljivo, dai na jednoj japodskoj urni vidimo dva goveeta na ijim

leima stoji po jedna ptica... Paralele koje sam naveos japodskim urnama navode moda na razmiljanje oilirskoj tradiciji, koja se dugo zadrala u vjerovanjima iumjetnikim predstavama kod naih naroda!

U svojim brojnim raspravama M. Wenzel zakljuujeda su neki od prikaza na stecima preivjeli ostatciantikih pretkranskih vjerovanja koja su preostala

Benac , str. . Dimitrije Sergejevski je svoj po-smrtni rad (. godine) o problematici ilirske umjet-nosti zakljuio miljenjem da je posebno vano pitanje

imaju li skulpture na stecima kakvu vezu (daleku,svakako) sa starim ilirskim stanovnitvom, njegovomumjetnikom obdarenou. (Sergejevski , str. .)

3. Lov na jelena u p eini Vjetrenica. Iz knjige: Fr. B. Laska, Das Waidwerk in Bosnien und der Hercegovina. Naklada Joh. Leon, Klagenurt, 1905, str. 63.


19/36

333


u Bosni i Hercegovini do srednjeg vijeka. Kruno Pri-jatelj zakljuuje kako se teko oteti dojmu da su nekeod skulptura, kao na primjer lov na jelena iz Novigra-da, lovac i ratnik iz Pridrage itd., moda nekima odkompozicija i tema, koje se na stecima esto javljaju,bile samo logian preludij.

Na primjeru prikaza konja na stecima koji se po-javljuje s jelenom takoer se radi o starobalkanskojpretkranskoj batini. Meutim, ako se pogleda

jo dalje u prolost, utvrdie se da ovakvu pretstavuo bogu konjaniku i demonskom konju nisu doneli sasobom slovenski narodi iz svoje prapostojbine, a ni da

Prijatelj , str. . Od osobite su vanosti prikazi konja sa konjanikom ili

bez konjanika na urnama iz okolice Bihaa, jer njihovoprisustvo na pogrebnim objektima kazuje da je konj i uIlira igrao veliku ulogu u posmrtnoj simbolici Konj per-sonificira smrt, on je povezan sa demonima podzemlja.Stoga se i njegov lik tako esto vidi na grkim i rimskimnadgrobnim spomenicima. Po vrlo rairenom vjerovanjusama smrt jai na konju, jednako kao i pokojnik na putu u

zagrobni ivot. Osim toga, konj personificira duu pokoj-nika on je, drugim rijeima sam pokojnik. (Stipevi, str. .)

je to originalna religiozna tvorevina naih slovenskihpredaka. U to nas uverava obilje arheolokog materi-jala znatno starijeg datuma od tragova slovenske kul-ture. To su rimski nadgrobni spomenici, na kojimavrlo esto nalazimo pretstave konjanika u pokretu ilimirnom stavu, ili konja usamljenog i u kompoziciji sljudskim figurama... O ovome nas uveravaju podaci izdela antikih pisaca Od naroitog znaaja za poz-navanje ilirske religije je natpis iz Lambeze u kome se

pominje Medaur, bog i zatitnik ilirskog grada Risna.Iz te dedikacije se vidi da je bog pretstavljen na konjus kopljem u ruci. U isto vreme treba se setiti i reljefatrakog konjanika koji su naeni u naim oblastima...

Meutim, pogreno bi bilo smatrati da su Iliri i Traanibili tvorci ovakvih religioznih motiva, jer je pretstavaboanstva na konju ili boga koji stoji u najuoj vezi snjime dobro poznata iz religija mnogih starijih narodano to su Iliri i Traani Ova oigledna podudarnostmotiva s glavnim osobinama konja kakvog nalazimou naem narodu doputa da se pretpostavi da naa

savremena verovanja i helenska mitologija pripadajujednom zajednikom supstratu odakle je jo u VIII. iVII. veku s. e. helenski mit stvorio svoje religiozne pret-

4. Dva prizora lova na jelena na jednome steku. itomisli. Preuzeto iz knjige: Z. Chavrak, Lovne scene kamenih spomenika srednjeg vijeka Jugoslavije. Lovakaknjiga, Zagreb, 1954, slika br. 29.


20/36


334

stave koje su se prenosile i irile do naih oblasti... Sadapostaje jasno da sve varijante ovog motiva pripadajuustvari jednom istom supstratu, koji se formira ve udoba evropske praistorije na Balkanu i srednje heladskei mikenske kulture u helenskim oblastima.

I esti motivi kola s jelenom na stecima takoerpotvruju njihov pretkranski simbolini smisao.Na kamenoj urni iz Ribia (V. VI. stoljee prije Kr.)urezan je crte koji prikazuje povorku od pet enakoje se dre za ruke. To je, prema A. Stipeviu, na-

jstariji prikaz plesa, i to pogrebnog, na ilirskom tlu.A. Stipevi navodi da slinih pogrebnih plesova imai na ilirskim spomenicima iz rimskog doba, a da imamnogo prikaza plesaa i na prapovijesnim ilirskimspomenicima.Ve oblik kola na stecima ide u prilogmiljenju da je posrijedi posmrtno (naopako) kolo.Kolo naopako se u narodnim pesmama uvek pominje

povodom smrti nekog lica. U Bosni je zabeleeno dase pogreb propraao igranjem alostivog kola koje seigralo u pravcu suprotnom od onoga u kome se igralou veselim prilikama. Ovo je savremeni odjek tradicijenajstarijih vremena ija verovanja su dobila svojedaleke odjeke u naim narodnim pesmama.OliveraMladenovi je zakljuila da se htonski karakter kolana stecima ne moe poricati, ak ni onda kad je koloprikazano u ivom pokretu, i da kolo valja promatratizajedno sa scenama turnira, lova, vitekih igara, jer

je ba ta iroka povezanost svih vrsta igara obrednapotpunost koja se vidi u pogrebnim ceremonijamamnogih naroda. U istonoj Bosni i Hercegovinipoznato je Ljeljenovo kolo, a kako je u tim krajevimaljeljen narodni naziv za jelena, to je Ljeljenovo kolozapravo jelenovo kolo.S. Zeevi napominje da sedananje Ljeljenovo kolo moe smatrati survivalom

Nikoli , str. . Stipevi , str. . Prikazano kolo na urni iz Ribia

kree se slijeva nadesno i prema tome pripada tipu tzv.naopakih kola, koja se inae pleu... nad grobovima, od-nosno uope u vezi sa smru. (Stipevi , str. .)Manje vedro djeluju kola koja se kreu prema zapadu.To se bez dvojbe najbolje oituje u pogrebnoj povorciena prikazanoj na urni iz Ribia kod Bihaa, s izrazitomorijentacijom put zalaska sunca. Te su japodske ene istotako okrenule svoje kolo naopako kao to to ine dana-nje ene Bosne i Hercegovine i Crne Gore kad oplakujusvoje pokojnike. (Maleti , str. .)

Pravac kretanja kola nije uvijek mogue utvrditi, i toposebno zbog toga to ene imaju duge haljine, pa se ne

vide njihove noge, a u mukarca jedna noga ima pravacudesno, a druga ulijevo. (Belagi , str. .)

Zeevi , str. . Usp. Dopua , str. . Mladenovi, str. . Zeevi , str. .

igara htonskog rituala naih predaka. Oblik igre i pra-vac njenog kretanja takoe u sebi nose htonske karak-teristike. Na kraju kola suprotnom od kolovoe, dvojeigraa naprave kapije od uzdignutih ruku a kolovoakroz ovu kapiju provlai celo kolo, sve dok se kolo ne

zaplete. Posle toga, igranjem u suprotnom pravcu, kolose rasplie... Prema rezultatima prouavanja istorijeigre, ovaj motiv ima znaenje obnavljanja ivota... Sto-

ga ovaj motiv u Ljeljenovom kolu jasno ukazuje da jenjegovo poreklo u mrtvakom ritualu... Na jednoj pred-stavi igre na steku, lepo se vide igra

vlasi i stećci

Documents