balkanski vlasi u vizantijskim izvorima

8/13/2019 Balkanski Vlasi u Vizantijskim izvorima

1/91

Povij. pril. 25115

Balkanski Vlasi u svijetlu podataka Bizantskihautora

Z E F M I R D I T A

Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska

Au to r se na po etk u svoga r ad a uk ra tk o o svr e na dosadanja ist ra' ivanja o porijeklui povijesti balkanskih Vlaha, na razliite rezultate i pristrane interpretacije poje-dinih povjeniara, te zakljuuje da mu je cilj pokazati etniku samosvojnost Vlaha natemelju srednjovjekovnih izvora. U uvodnim poglavljima istra'uje koliko i na kojinain o Vlasima govore srednjovjekovne povelje srpskih vladara, te latinski izvorizapad nih kroni ara i papinskih isprava i pisama. Glavni dio rasprave obuhvaa opisVl ah a na temel ju srednjovjekovnih biz ant ski h kroni ara, pov jesni ar a i pis aca. Napoetku tog dijela autor umee pregled o procesu dola'enja, mijeanja i stapanjarazliitih naroda i etnikih skupina na Balkanu od IV. do X. stoljea. Zatim analizira

prvi spomen Vlaha u bizantskim kronikama iz X. stoljea, a koje opisuju Vlahe u vri-jem e cara Just inij ana (VI. st. ), te kako se oni spo min ju u kasn ijim bizantskimdjelima. Opisuje potom to isti izvori govore o porijeklu Vlaha, o njihovom etnikomkarakteru, o njihovom kranstvu i crkvenoj organizaciji i konano o njihvovoj politikosocijalnoj strukturi i gospodarskoj djelatnosti.

Ni o jednom balkanskom narodu nije se toliko raspravljalo i pisalo koliko o

Vlas i ma . N o , u n a t o t o me , on i su os ta li po vi jes na za gon etk a na ov im pr os t or i ma .

Jedan od razloga je svakako i nain pristupa povijesnom problemu Vlaha, a poslje-

dica toga su vrlo protu rje ni rezult ati. Razl og to me je, sj ed ne stran e, ned os ta ta k

povijesne grade, zbog ega su vlaholozi ponajvie upueni na matovitu kombina-

toriku bez obzira na to jesu li lingvisti, povjesniari, etnolozi, pa i antropolozi; s

Ugodna mije du'nost da i na ovome mjestu zahvalim gospodinu prof. dr. Noelu Malcolmuiz Londona , koji mi je darovao Fontes Historiae Daco Ro ma na e III. Scriptores bvzantinisaec. XIXIV ediderunt Alexandru Elian et NicolaeSerban Tanasoca.; IV. Scriptores etacta imperii bvzantini saeculorum IVXV. ediderunt Haralambie Mihaescu, Radu Lazarescu, NicolaeS erban Tanasoca, Tudor Teoteoi. In aedibus Academiae scientia rum Dacoromaniae, (Bucurestii, 1975., 1982.), (dalje: FHDR). Ujedno se zahvaljujem gospodinu

Vl ad imir u Re za ru , pr of es oru klasin e filologi je, za pregled grkih i latinsk ih tekstova i zanjegove savjete pri prijevodu tih tekstova.

Zagreb, 1995.

UDK 949.7 VlasiIzvorni znanstveni radPrimljeno: 15. III. 1996.

25


2/91

Z. MIRDITA, Balkanski Vlasi. Povij. pril. 14, 251 15 (1995)

druge s trane, previa se injenicamaje sluaj Vlaha kako s pravom zakl juuje ru-mu n j s k i a n t ro p o l o g J o h n G. N a n d r i s previe sloen da bi bio lako razjanjen, jer seon neizbje'no sukobljava s jednostavnim istinama literalizma bilo u politici, naciona-

lizmu ili pak arheologiji.'

Ovo se osobito odnosi na h is toriograf i ju balkanskih naroda u koju spada i h is-toriograf i ja na podruju bive Jugoslavi je . 2 On a je , kad a je r i je o t re t i ran ju pro- lost i po jedinih sus jednih naroda, a osobito raz l i i t ih narodnih za jednica, e tni jau n u t a r v l a s t i t o g e t n o g e o g ra f s k o g a k o rp u s a , p o d vr g n u t a p o l i t i k o m p ra g ma t i z m ui n a c i o n a l n o m o v i n i z m u 3 S toga ne iznenauje da se Vlas ima ne samo porie e t-nokul turni ident i te t , kao to to, na primjer, ini Achi l le G. Lazarou, smatra jui ihl a t i n i z i ra n i m Grc i ma , 4 d o o z n a a va n j a p o j mo m V l a h s a mo s t o a re . 5 R a z l o g t o -me ni je samo nedostatak izvorne povi jesne grae i l i pak predmeta materi ja lnekul ture iz vremena nj ihova e tnikog formiranja, pa i kasni j ih, nego i n j ihovo ras-p ro s t i ra n j e n a i ro k o m g e o g ra f s k o m p o d ru j u j u g o i s t o n e Eu r o p e , a i i re . U p ra -

vo z bo g tak va g eo g ra f s k og ra s p r o s t i r a n j a V l a s i m a ni je p o l o za r u k o m d a, u vre-menu kada su nasta ja le dr 'ave balkanskih naroda, s tvore svo je dravnopol i t ikei crkvenokul turne inst i tuci je ko je bi im t i t i le ne samo etnokul turni nego i e tnopol i t iki ident i te t . 6

No, i unato tome, oni su ipak u to j e tnopovi jesnoj i e tnopol i t ikoj kohabitaci j i s balkanskim narodima i dal je osta l i paradigma nj ihove povi jes t i . Naime, i-njenica je da j e va ' nu ulogu u s truktur i gra an sko g drutv a balk ansk ih nar oda , i tone samo Srba 7 nego i Albanaca, Bugara, Grka, a i drugih naroda u Srednjo j , pa do-nekle i u Zapadnoj Europi u XIX. i u prvoj polovici XX. s to l jea, imao upravo

vl a ki e t ni ki e l e m e n t , iji je d o p r i n o s u g o s p o d a r s t v u , pol it ic i, ku l t u r i i izgr ai-vanj u n a c i o n a l n e sam os vi jes t i u p r a v o t ih n a r o d a n e p o b i t a n . A z a u z v ra t u p r a v o s u

1Joh n G. Nandri s, The Jebaliyeh of Mou nt Sinai and the Land of Vlah, u: Quad erni di StudiAr ab i 8, Ve ne zi a, 1990 ., st r. 59.

Ovdje mislim na historiografiju bivih jugoslavenskih zemalja u razdoblju od 1918.1991.godine, navoenu i kao jugoslavenska historiografija.3 Mathias Gyni, Les sources byzantines de l 'histoire Roumains, u: Acta Antiqua Academiae Scientiarum Hungaricae, IL/12 (Budapest, 1954.), str. 226 (dalje: AAASH).; MaxD. Peyfuss, Les Aroumains l 'ere des nationalismes balkaniques, u: Centre d'tude des civilisations de l'Europe Centrale et du Sud-Est. N8. Les Aroumains. Publications Langues0. INALCO, (Paris, 1989.), str. 129-149; Michaela Bacou, Entre acculturation et assimilation: Les Arou mai ns aux Xxe sielce, na istom e mjestu, str. 151-165.4 Achille G. Lazarou, L Aroumain et ses rapports avec le grec, Thessaloniki, 1986.

5 Vidi o tom e opirnije: Nikola Vukevi, Etimologija pojma Vlah i njegova raznaznaenja, u: Predmet i metod izuavanja patrijarhalnih zajednica u Jugoslaviji, Crnogorskaakademija nauka i umjstnosti, 7/3 (Titograd, 1981.), str. 315 ss, 330 ss.6 Max D. Peyfuss, Die aromunische Politik von den Ursprngen bis zum Jahre 1905, (Wien,1970.); Isti: Die aromu nisch e Frage, ihre Entwicklung von der Ursprng en bis zum Frieden

von Bu ka re st (191 3) un d die Ha lt ung s ter re ich Un ga re ns, (Wie nKln Gr az, 197 4.) .7 Duan J. Popovi, O Cincarima, prilozi pitanju postanka nae arije, (Beograd, 1937.);Neagu Djuvara, La diaspora aroumaine aux VIII e et XIXe sicles, u: Les Aroumains..., str.95-127.

26


3/91

Z. MIRDITA, Balkanski Vlasi. Povij. pril. 14,25115 (1995)

im ti narodi, za iju su se samostalnost borili perom i pukom, poricali samosvojni

e t no p o l i t i k i i e t no k u l t u rn i id ent i t e t . 8

U negiranju vlake etnike samosvojnosti znaajnu je ulogu imala Pravo-

s lavna crkva balkanskih naroda. Al i, ipak, mental itet po kojem se odreen narod

pre poz na je i izdvaja od dru goga nije uspjela preob razi ti odn os no unitit i. Jer, ge-ste, rijei, naoko nevane navike i obiaji u ivotu, tradicionalni i novi obredi i svetko-vine, pjesme, puka literatura, vicevi, glasine itd., sve to izraava nain miljenja, tj.

mentalitet. I sve oblikuje ovjeka.'' Da su ti fenomeni vlakog mentaliteta, koliko

god bili potiskivani, jo uvijek prisutni, jasno nam govore etnoloka i etnografska

istraivanja." 1

Problemu etnike ident if ikaci je Vlaha t reba pris tupit i u kontekstu vremena i

prostora. To svakako podrazumijeva i proces uzajamne akulturacije i suivljavanja

s raz l i it im etnikim ag lomer aci jam a. Ve i je dna po mn a anal iza povel ja i zako nasrednjevjekovnih vladara, dubrovakih akata, bizantskih kroniara i povjesniara

i povelja njihovih vladara, te turskih deftera u kojima se govori o Vlasima, jasnopokazuje etniku samosvojnost Vlaha u prostoru i vremenu.

Vlasi u srpskim poveljama

Ovdje u razmotriti nekoliko najznaajnijih osvrta na spomen Vlaha u pove-

ljama srpskih vladara.

Tre ba ip ak rei da se jugosl avenska historiografija, ka da je rije o znae nju

poj ma Vlah, nije od ma kn ul a od zakljuka do kojeg je bio doa o u svojim ran im ra-

dovima poznat i eki povjesniar Konstant in J ireek, prema kojem bi pojam Vlah

imao znaenje past ir.

11

Prvi se put pojam Vlah kao etnikon spominje u povelji Stefana Nemanje

(1198.1199.) kojom on manastiru Hilandara, gdje e provesti svoj ivot pod

monakim imenom Simeon, daruje vel iko bogats tvo. U to j se darovnici spominje

170 famil i ja Vlaha poimenino sud'stvo deRadu i ura.12 Is to m manast i ru Stefan

h Vidi bilj. 3, 6 i 7.9 Dr. Jozo Dambo, Povijest mentaliteta. Jedan historiografski pristup fenomenu bosanskogfranjevatva, u: Zbornik radova, Znanstveni skup. Sedam stoljea bosanskih Franjevaca1291.1991., (Samobor, 1994.), str. 249.IHA. J. B. Wa ce M . S. Th om ps on , T he no ma ds of the Balk ans ( Lo ndo nNe w York, 1972.2);Dragoslav Antonijevi, Obredi i obiaji balkanskih stoara, SANU, Balkanoloki institut,Posebna izdanja, knj. 16 (Beograd, 1982.); Tom J. Winnifrith, The Vlach. The History of a

Balkan People, (New York, St. Martin's Press, 1987.).

" Constantin Jireek, Die Geschichte der Bulgaren, (Prag, 1876.), str. 80; Isti: Vlasi iMavrovlasi u dubrovakim spomenicima, u: Zbornik Konstantina Jireeka, SANU, knj.326/33 (Beograd, 1959.), str. 193.

Franz Miklosich, Monumenta Serbica spectantia historiam Sebiae, Bosnae, Ragusii,(Wien, 1858.), str. 46; Stojan Novakovi, Zakonski spomenici srpskih drava Srednjega

veka, SKA, knj . 5, (B eo grad , 1912. ), str . 384 . U to me je znaajno st oj e sudst vo ve om a st ara

27


4/91

Z. MIRDITA, Balkanski Vlasi. Povij. pril. 14,2511 5 (1995)

Uro I. (1242.1276.) daruje 30 vlakih famili ja koje se nalaze na ri jeci Drimu. 1 3

Meutim, u darovnici kra l j ice Je lene, Uroeve ene, oko 1280. godine, ko jom sepotvruje darovnica njezina ogora Vladis lava manast i ru Vranini , i to s pri je tnjomglob e od 500 per per a, Vlas i se zas ebn o nav ode, kao i Arb ana si , Lat in i i Srbi ; 1 4 S t e fan Uro II . Milut in (1282.1321.) svo jom pove l jom daruje manast i ru Banjskoj ,kra j Kosovske Mitrovice, es t katuna (na sjeveru se nazivaju selo) i u njoj se po prvip u t s p o mi n j e Zakon Vlahom. Nadalje, u toj se darovnici izriito navode dvijera z l i i t e k a t e g o r i j e p ra vn o e k o n o ms k o g k a ra k t e ra , a t o s u vojnik, p o v l a t e n a s o -ci ja lna s tru ktur a, i kielator, koji su u to vri jeme predstavl jal i ovisne sel jake. 1 5 S t e fan Prvovjenani (1196.1228.) manast i ru ia poklanja 200 famil i ja Vlaha, ko j isu se, po svoj pril ici, nalazil i na padinama Prokleti ja kod Pei. 1 6 K tome jo StefanPrvovjenani 1220. godine donosi odluku da svi Vlasi njegova kral jevstva trebajupripast i ikoj arhiepiskopi j i . 1 7 Godine 1220. u Hvosnu, kra j Pei , spominju se

vla ki k n e z o v i k a o Gr'd,18odnosno 1282.1298. i 1302.1309. godine Voihna;19 t e -tan Deanski (1321.1331.) pak 1330. godine manast i ru u Visokim Deanima, koj i

je s a m o s n o v a o , d a r u j e pa i t e i k a t u n e V l a h a ko ji s e n a l a z e uz r i jeke D r i m i L i m.U to j se darov nici jas no izraava e tnika indiv idualno st Vlaha, je r se oni spomi njuu nabra janu za jedno s drugim narodima: ( . . . ) ikto uleziu tezizabel ili Srblin ili Vlahili Bugarin (...) i vsaki ktoprichodi na nj, ljubo Grk ili B jgarin ili Srblin, Latin, Arba

nasin, Vlach...2"

ustanova, a iji se dvojnik nalazi na podruju Vlaha jo do XV. st., jedinstvena na Balkanu.Zapravo tu se radi o jednom vlakom katunu kojim upravljaju dva suca koji u djelima bizant-skih au to ra podsje aju na e n k r i t o i i p r o k r i t o i in a suce Vla ha u Hrv ats koj , a mod elise susreu ak i u Sardiniji. (Usp. Matei Cazacu, Les Valaques dans les Balkans occidentaux(Serbie, Croatie, Albanie etc.). La pax ottomanica (XVCXVIIC sicles), u: Les Arou-

mains..., str. 79-80.)13 Franz Miklosich, Monumenta Serbica, 59, 79; Stojan Novakovi, Zakonski spomenici...,str. 596597.14 Stojan Novakovi, Zakonski spomenici..., str. 579.15 Stojan Novakovi, Zakonski spomenici..., str. 622631; Isti: Manatir Banjska, u: Glas SKA32, (Beograd, 1892.), str. 155; te se dvije kategorije Vlaha spominju i u drugim darovni-cama prve polovice XIV. st. manastirima Graanice, Decana i Prizrenskoj episkopiji (vidi

jo M. Ca za cu , nav . dj., str . 81).16 Franz Miklosich, Monumenta Serbica..., str. 11; Stojan Novakovi, Zakonski spomenici...,str. 572.17 Stojan Novakovi, Zakonski spomenici..., str. 572.18 Na istome mjestu.

19 Isto, str. 390394. To su u stvari na latinskom comes catuni ilicatunarius, tj. glavari odnosnostarjeine jednoga katuna koji je, kako istie Silviu Dragomir, u poetku bio vojnog pori-

je kl a, pa se kas ni je pr imjenj ivao i na pa st or al ne st ru kt ur e (v. Silviu Dr ag om ir, Vlahii dinnordul Peninsulei Balcanicein Evul Mediu, (Bucarest, 1959.), str. 113115; M. Cazacu, nav.dj., str. 80).20Franz Miklosich, Monumenta Serbica, str. 88; Silviu Dragomir, nav. dj., str. 52. A BoidarPetranovi, raspravljajui o ropstvu na osnovi podataka srpskih spomenika i statuta primor-skih dalmatinskih gradova, zakljuio je da se Vlasi od Srbija izrino razlikuju, gdje Srb stji

28


5/91

Z. MIR DI TA , Balka nski Vlasi. Povij. pril. 14,2 5115 (1995)

Darivanje manastira s Vlasima nastavlja i Stefan Uro II. (1355.1371.). U

njegovoj se povelji spominju kao pripadnici manastira sv. Nikole u Hvosnu, kraj

Pei, i 30 familija Vlaha kao sluge manastira Graanica, kraj Pritine. 2 1

Nadalje, u t im poveljama i zakonskim aktima srpskih vladara postoji izriitazabrana enidbenih odnosa izmeu Vlaha i Srba. Tu zabranu nalazimo u povelja-

ma banjskoj i deanskog manast ira . 2 2 Uostalom, iako su pod vladavinom cara Ste

fana Duana nazvanog Silni (1331.1355.) u srpsko kraljevstvo, odnosno carstvobi le ukl ju ene nove ob las ti Bi zant skog Car s tv a ( Ma ked oni j a , Epir , o d n o s n o Al ba-

nija i Tesalija, Z. M.), a samim time u njima i vlako puanstvo, ipak razluuje jasno

A r b a n a s e , Srbe i Vl ah e. 2 3 Ca r Du an je svojim zak oni kom iz 1348. i 1353. godi ne,a koji se sastoji od dva dijela, i to Zakonom Srbljem i Zakonom Vlahom, 2 4

nareuje Vlas ima da moraju manast iru sv. Arkanela kod Prizrena dat i po jednuovcu s janjetom i drugu neplodnu te svake godine konja ili 30 hiperperpera; dok

e siromani Vlasi raditi za Crkvu odnosno manastir, a drugi kao transporteri soli

ili, pak, kositi s ijeno, prepravljati utvrde, graditi torove, odnosno stanove, uvatikonje i obavljati transport za igumana. 2 5

Znaenje ovog akta nije samo u tome to pokazuje da su vlasi pravnopoliti

ki bili potpuno izolirani i kao takvi bili su podvrgnuti crkvi i manastirima, nego se

j a s n o vi di i nj iho va so ci jal na i go s po da rs t vena sl oj ev it os t, t o je svakako uz ro k o-val a i nj iho va sa sv im ra zl i ita e tni ka p r i p a d no s t u to j s red ini. Tu so ci jal nu i go spo-

darstvenu slojevitost Vlaha potvruje nam car Duan i svojom darovnicom crkvi

nasuprot Vlahu i obratno (v. Boidar Petranovi, O robstvu. Po srbskim spomenicima i statu-tima primorskih dalmatinskih gradova, u: Rad JAZU 16, (Zagreb, 1871.), str. 65.21Franz Miklosich, Monumenta Serbica, 71, 564; Stojan Novakovi, Zakonski spomenici...,str. 620.22 Franz Miklosich, Monumenta Serbica..., 6, 83, 98; Stojan Novakovi, Zakonski spome-nici..., str. 622,651; Isti: Selo, Srpska knjievna zadruga, knj. 301, kolo 44, (Beograd, 1943.),str. 37. Zapravo i u Hrvatskoj u XV. stoljeu kao to se vidi iz Statuta Valachorum IvanaFrankopana, iako se smatraju slobodnim, u mnogim stvarima nisu ravnopravni s hrvatskom

vl ast el om, (vidi: Vjekosl av Klai, Act a Kegleviciana , (Z ag re b, 1917.), str . 35 s); dotl e VukBrankovi omoguava i Srbima i Vlasima da neometano trguju s Dubrovnikom, po emu se

ja sn o vidi njihov samosvojni et no id en ti te t (vidi Fr an u Miklos ich, Mo num enta Serbic a, str.209, 268, 271, 354, 345).2? Zakonik Stefana Duana cara srpskog 1349. 9 1354. Izdao Stojan Novakovi, (Beograd,1870.), str. 55; Stojan Novakovi, Zakonski spomenici..., str. 696 ss. Boidar Petranovi, nav.dj., str. 66. Iako svojim Zakonikom car Duan utvruje pravne odnose unutar drutva svogacarstva, svrstavajui stanovnitvo u razne socijalnopravne kategorije (vidi Konstantin

Jireek, Staat und Gesellschaft im mittelakterlichen Serbien, u: Denkschriften der kaiser-lichen Akademie der Wissenschaften in Wien. Phil.hist. Klasse 58, V. III/1912., str. 76),Stojan Novakovi, Selo..., str. 2834, ipak stroga zabrana enidbenih odnosa izmeu Vlahai Srba nije samo posljedica socijalnoekonomske kategorije nego i jasna etnika razlika.24 Stojan Novakovi, Zakonski spomenici, str. 696, 700: Valtazar Bogii, Pisani zakoni naslovenskom jugu, (Zagreb, 1872.), str. 42.2:1 Stojan Novakovi, Zakonski spomenici, str. 700702; Silviu Dragomir, nav. dj., str. 2728;Stojan Novakovi, Selo, str. 43.

29


6/91

Z. MI RD IT A, Balka nski Vlasi. Povij. pril. 14, 25115 (1995)

sv. Nikole Vranjskog u Hilandaru 1334.1346. godine. Tu on unosi tone novosti0 Za k o n u V l a h a k a d a k a e : onaj koji se zove vojnik dat e sv. Dimitriju jedan crveni

pokrov, a drugi Vlasi koji tkaju jedan komad po glavi a ostatak tkanine za one

napoliare. A kada je pastir na odmoru, Vlah e morati na konju uvati kobile i morat

e ii s igumanom ili ekonomom onamo gdje im budu zapovijedali i neka nose sol i

sve ono to treba manastiru. Ikada budu radili na vinogradu, neka im se dade kruha

1 vina od crkve. Ako pasu stoku, neka ne budu plaeni. Ukoliko pasu stoku vie od

godinu dana, neka imaju svoj dio i to jedno drijebe, a godinu iza toga neka dobiju

stado. A iguman Hilandara e svake godine primiti po dva konja.26

Upravo temel j i ta anal iza s rpskih s rednjevjekovnih dokumenata jasno govori

0 samosvojnom etnikom karakteru pojma Vlah sve do XVI. stoljea. Budui daVl as i ni su bi li po l iti k i n a r o d , on i se i ne s pomin ju u t i tulatur i c a r a D u a n a . 2 7 Tek

nakon pojave denacional izaci je nekih znaajnih grupa Vlaha na Balkanu poinje

se ova j pojam primjenjivat i i shvaat i kao socioekonomski, odnosno profes ionalnitermin koji se od onda primjenjuje i na ostale narode koji se bave stoarstvom. 2 8

Upravo isto onako kao to kae Milan Sufflay, da: U srednjem vijeku, kao to pogdje

1 danas, ime Arbanas, Arnautin kod polodjelskih se Slovena pokriva s pojmom

pastir.29Meutim, iz ovoga jo nikome nije palo na pamet da se pojmu Albanacporie etniki sadraj, odnosno da se svede na isto znaenje profesionalne eko-

nomske kategori je, ime bi se negira la etnika opsto jnost Albanaca na t im po-drujima.

Al i, u n a t o t o m e , iako su Vl as i bi li bez sv og o d r e e n o g d r a v no p o l i t i k o g

teritorija, ratrkani na cijelom podruju Balkana, oni se, ipak, u izvorima kakoslavenskima tako i latinskima i bizantskima pojavljuju kao samosvojan etnikon

sa znaajnom drutvenoekonomskom i pol it ikom ulogom u sredinama u kojimasu ivjeli. Plodo vi t og suiv ota, istini za volju, jes t pr oc es akul tur aci je a zahvalj ujui

mjesnim pravos lavnim crkvama, i denacional izaci je.

Poz nat o je, naim e, da je osnovni princip pravos lavnoga kranstva da se ter i-

tori j ekumenskog patr i jarhata mora podudarat i s geografskopravnim i pol it ikim

teritori jem Is tonoga Rimskoga Cars tva. 3 " Ovaj su princip doslovce preuzele i

Stojan Novakovi, Zakonski spomenici, str. 414; Ma tei Cazacu, nav. dj., str. 82.27 Joseph Lad. Pi, ber die Abstammung der Rumnen, (Leipzig, 1880.), str. 50.28 Silviu Dragomir, nav. dj., str. 139148.29 Dr. Milan pl. Sufflay, Povijest sjevernih Arbanasa (Socioloka studija), u: Arhiv za Arbanasku starinu, jezik i etnologiju. Sem inar za arban asku filologiju, knj. II. (1924.), (Beograd ,1925.), str. 226, (dalje: AAAJE).30

Arnold J. Toynbee, A Study of History, IV. (London, 1940.), str. 388. Radi pojanjenja togfenomena potrebno je istaknuti da je time Pravoslavna crkva, uostalom kao i druge re-ligiozne zajednice na Istoku, stekla politiku mo nad svojim vjernicima. Isto je tako i s pra-

vos lavn im crkvam a na Ba lk an u. Me u ti m, pol iti ki ka ra kt er tih pravosl avni h crkav azapostavit e teoloko promiljanje vjere i evaneosko poslanje Crkve. Ipak politika funk-cija Pravoslavne Crkve, koja se izraavala u zakonodavnoj i izvrnoj vlasti rimskobizantinskoga kara kter a upravo kao u laikoj dravi, bila je izraz koncesije ili toleranci je O tom anskog Carstva (vidi: Charalambos Papastathis, LEglise et le droit coutumier aux Balkans

30


7/91


pr imi je n i l e osa mosta l j e n e , a u tok e f a l n e n a c ion a l n e pr a v os l a v n e c r k v e b a l k a n sk ihnaroda. To se odraava lo ne samo na spr jeavanju fomiranja pol it ike i nacionalnesvi jest i nego i u nepriznavanju nacionalnog identiteta svakog drugog naroda koj i

j e p r i p a d a o pra vo s l a v noj vj er ois po vi je st i. Posl jed ica sve ga toga j e bug arizaci ja ,helenizaci ja , odnosno grecizaci ja i srbizaci ja Vlaha. Meutim, unato tome, samo-svojni etniki identitet Vlaha ni je uniten. 3 1

Vlasi u latinskim srednjovjekovnim kronikama i papinskim pismima

To se uostalom vidi i u latinskim srednjovjekovnim izvorima u kojima se Vlasispomin ju u z ime n a os ta l ih n a r oda : A l b a n a c a , B u ga r a , Gr k a , H r v a ta , P e e n e ga ,

Rusa, Turaka i drugih, dakako, ako su se susreta l i u kontekstu dogaa ja na odre-e n om pr os tor u u tom v r e me n u .

Najstar i j i la t insk i izvor koj i spominje Vlahe kao zaseban narod je AnualesBarenses iz prve polovice XI. stol jea, odnosno iz 1027. godine, 3 2 u kojem se ita:Ove godine koitonitas (sc. komornik, Z. M.) Ispo doao u Italiju s velikom vojskom

sastavljenom od Rusa, Vandala, Turaka, Bugara, Vlaha, Makedonaca i drugih da os-

voji Siciliju.33

Od velikog su znaenja svakako izvori koji se odnose na vrijeme kriarskih vo-jn i, a u ko j ima se j a s n o vi di e tniki indiv idua l i te t V l a h a . U t im se izvor ima Vla si p o -ja vl ju ju uz o s t a l e v e e n a r o d e j u g o i s t o n e E u r o p e s ko j ima su se kr ia r i susr eta l iidui u po ho de na Istok. Po vanosti i bogats tvu sadra ja vr i jedni pozor nost i su onilatin ski izvori koji se os obi to odn os e na vrij eme Drugoga bugarskog carstva, u ijemsu osnivanju, kao to e se pokazati, glavnu ulogu imali Vlasi.

pendant la domination Ottoman, u: Obiajno pravo i samouprave na Balkanu i u susednimzemljama. Zbor nik radova sa me una rod nog naunog skupa odran 1. i 2. novembra 1971.god. u Beogradu, SANU, Posebna izdanja balkanolokog instituta, knj. 1., (Beograd, 1974.),str. 187 ss.31 This view is rejected by the leading modern expert on Vlachs in the earli Ottoman Balkans, who insists that they were reg arded as a distinct populatio n (Noel Malcolm, BosniaA Short History, London, Macmillan, 1994., str. 79; Silivu Dragomir, nav. dj., str. 139160.Uostalom i Branislav urev, iako ne priznaje etniki identitet balkanskim Vlasima, ipak,on kao da ne moe mimoii konstataciju velikoga njemakog poznavatelja Osmanskog Car-stva Franza Babingera, koji je izrazio miljenje da su Vlasi u Srbiji pravi balkanski etnikon(vidi: Branislav urdev, Ispisi iz detter za Branievo iz XV veka, U: Istoriski Glasnik,34/1951., (Beograd), str. 9399).32

Mnogi smatraju da bi se dogaaj o kojem govori Annales Barenses odnosio na godinu1025. Naime, na osnovi analize ne samo latinskih izvora nego i bizantskih dolazi se do zak-ljuka daje bi zant ska vojska prod rla u jun u Italiju potkr aj vlada vine Bazilija II., a to je 1025.godina (vidi Mathias Gyoni, Vlahii Barijskoj Letopisi, u: AAASH 1/12(1951.), str. 237 ss.).33 1027. Hoc anno descendit Ispo Chitoniti in Italiam cum exercitu magno, id est Russorum, Guandalorum, Turcorum, Bulgarorum, Vlachorum, Macedonum aliorumque, utcape ret Siciliam (Mon ume nt a Germ ani ae Histrica Scriptores V./1928., 53, 3442 (dalje:M G H SS); Fontes His toria e bulgaricae VII./1959., str. 358 (dalje: FHB), M. Gyni, AAAS H1712(1951.), str. 235245).

31


8/91

Z. M1RDITA, Balkanski Vlasi. Povij. pril. 14, 251 15 (1995)

Medu povjesniare t reega kriarskog rata (1189.1192.) t reba spomenutiA n s b e r t a , R o b e r t a de Clar i ja i Geo ff roy ja de V i l l e h a r d o u i n a . O n i u sv oj im zabil je kama pruaju znaajne podatke i o pri l ikama na Balkanu onoga doba.

Iz opisa Ansberta, koji je i autor spisa o treoj kriarskoj vojni, saznajemo dase je vo jska Friedricha I . Barbarossc, pre lazei r i jeku Savu, susre la s raz l i i t imna ro di ma koji su je , pot i cani od bizantsk og cara I sak II . An ela (1185. 1195. ;1203.1204.), napadal i . 3 4 U nabra janju t ih naroda on izrii to raz l ikuje Bugare,Grk e i V l a h e . 3 5 Kako Grci nisu bi l i sk loni Vlas ima, oni nasto je pridobit i pomoFriedricha I . Barbarosse . Kada kriari dolaze na podruje Soluna, autor i s t ie dase u njegovoj bl izini nalazi plodna ravnica koju on naziva Flachia?h On jasnorazlikuje Bugare, Srbe i Vlahe. A za ove posl jednje tvrdi da su osnivai Drugogabugarskog carstva. Pe tar, koga on naziva i Kalo pet rus , je s t Gospodar Vlaha?11 bezobzira na to to Vlas i , pol i t iki , a ni t i te ri tori ja lnoadminis trat ivno kao ni crkvneo,

nisu bi l i organiz irani , oni su, ipak, predstavl ja l i znaajnu snagu unutar provinci jaTraki je , Makedoni je , Tesal i je i Mezi je , 3 8 (sc. dananje Srbije, Z. M.). To svakakopoka zuje ma sovn i pok re t u pob uni V laha 1186. godi ne . Tu je injenicu uoio i samA n s b e r t . J o je za ni mlj iv ij e da se A n s b e r t , k a d a je r ij e o br a i P e t r u i A s e n u za koje ve l i da su Vlas i , a ne Bugari , u potpunost i podudara s Niketom Choniat o m . 3 9

Is to tako i Robert de Clary, autor d je la na f rancuskom jeziku pod nas lovomOsvajanje Carigrada, opisu je borbe Lat ina s Grcima, a zat im i osva janje Cari-grada od s trane Lat ina 1204. godine . 4 0 On u tom svom djelu govori o Ivanu, zakle-tom nepri ja te l ju Lat ina i Romcjaca, a ko j i se kod Nikete Choniate zove Ivanko( " P a ^ Y K6Q i 4 1 dok ga Robert de Clary zove lohan li Blaks. A n jegova neaka i

' Georg ije Ostr ogors ki, Istorija Vizantije, Prosv eta, (Beogra d, 1969.), str. 378.

Sed instinctu perfidi imperat oris Ysachii, nequissimo duce Brundisii procur ante , Graec i,Blacii, Bulgari cum innummerabilibus aliarum populis nationum iam nostris exiciales raachinabantur insidias, et conventicula eorum de sanguinibus et de pernicie gentis nostre(MGH SS V/1928. (Berolini), 131; FHB XII./1965., 224; P. Matkovi, Putovanja po balkan-skom poluotoku za srednjega vijeka, Rad 42, JAZU, Zagreb, 1878., str. 428).

(...) invasit regionem opulentam Flachiam dictam, non multum a Thessalom'ca distantem (MGH SS V./1928.; 44; FHB XII./1965., str. 277; P. Matkovi, nav. dj., str. 137, 141;Constantin R. von Hfler, Die Walachen als Begrnder des zweiten bulgarischen Reiches,der Assaniden, 11861257, u: Sitzungsberichte der philosophischhistorischen Classe derkaiserlichen Akademie der Wissenschaften, 95/1880. (Wien, str. 234236).37 Kalopetrus, Blacorum et maxime partis Bulgarorum in hortis Thraciae dominus (MGHSS V/1928. (Berolini), str. 44; FBH XII./1965., str. 279; P. Matkovi, nav. dj., str. 138.

" s R. Roesler, Romanische Studien. Untersunchungen zu lteren Geschichte Romniens,Leipzig, 1871., str. 61.39 Niceta Choniatae, Historiae, p. 428; FHDR III./1975., str. 254; FHB XII/1965., str. 257.40 Robert de Gary, La conqute de Constantinople, Paris, 1939. (Nije mi bilo dostupno.)41 Niceta Choniatae, Historiae, p. 620, 621 ss; FHDR III./1975., str. 284, 286 ss.

32


9/91

Z. MIR DIT A, Balkanski Vlasi. Povij. pril. 14, 25115 (1995)

nasljednika, kojega ubijaju 1207. godine, naziva kraljem Vlaha. 4 2

U nizu povijesnih spisa o kriarskim vojnama, a u kojima se spominju i Vlasi,sp ada i d jelo Geoffroyja de Vil leha rdoui na, povjesniara etvrte kr iarske vojne. 4 3

I za njega je Johanes kra l j Vlaha, odnosno le roy de Blakie et de Bougrie.4* M e u t i m ,za razliku od Nikete Choniate, koji govori o Skitima i Vlasima, 4 5 Geoffroy govorio Ku ma nima i V l a s ima . 4 6

A u Ljetopisu Ogeria Paniskog, koji obuhvaa razdoblje od 1197. do 1219.god ine , dakle, razdobl je etvrt oga kr iarskog rata, med u osta l im nalazi se po dat ako traginom ishodu grofa Balduina Flandrijskog, koji seje 16. svibnja 1204. godineu Svetoj Sofiji okrunio za latinskog cara. 4 7 On je u bici kod Jedrena 14. travnja1205. godine pao u ropstvo Johaniciusa, gospodara Vlaha. 4 8U toj su bici na straniBugara sudjelovali i Vlasi u saveznitvu s Turcima: (...) posvuda uznemireni i na-

padani od Vlaha podigoe se na oruje i progonili su one kojii su se dali u bijeg, te su

veliko mnotvo njih, oborivi na zemlju, ubili. Ali, napadom Vlasi se okrenue i njega

zarobie (sc. Balduina, Z. M.) s tristo vojnika Franaka koje posjekoe maem, a

samoga cara zarobie.49

Vla si se k a o z a s e b a n n a r o d sp ominj u i u p i s m i ma c a r a H e n r i k a , ko ji je na sli -j e d i o svog a b r a t a B a l d u i n a u p o e t k u k a o namj esnik, a z a t i m k a o car od 20 . ko lo-vo z a 120 6. g o d i n e . 5 0 Iz tih se pisama (1206., 1208. i 1212.) saznaje i o sukobimaBug ara i Lat ina i njegova nasl jednika, Bori la (1207.1218.) .

~ Charles Hopf, Chroniques gre coRom aines, indites ou peu connues. Publie avec noteset tables gnalogiques, (BerlinWeidmann, 1873.), str. 7980.43 Geoffroy de Villeharduin, La conqute de Constantinople, d. et trad. E. Faral, I.II.,(Paris, 1937., 1939.). (Nije mi bilo dostupno.)44 C. R. von Hfler, nav. dj., str. 234-23 7.

45 Nicet a Cho nia tae , Histori ae, p. 519, 520, 617, 624, 663 ss; FHD RII L/ 197 5. , str. 282,2 88,290.46 C. R. von Hofler, nav. dj., str. 234-23 7.47 G. Ostro gors ki, nav. dj., str. 396 s.

48 a Johanicio Blachorum domino (A. Theiner, Vetera Monumenta Slavorum Meridion-alium historiam illustrantia, T. (Romae, 1863.), Nr. LXIII., str. 27.

49 (...) ubique infestati et preliati a Blachis, surexeru nt ad arma secuti fuerunt illos tergavertentes et ex eis innummeram quantitatem prostraverunt et interfecerunt. Set tandemBlachi revertentes illum ceperunt cum 300 militibus Franchis qui omnes in faciem gladii

mortui fuerunt et personam imperatoris retinuerunt (Ogerii Panis Annales, MGH SS,XVIII., str. 123, 7-12). Zanimljivo je da ovdje G. Ostrogorski, iako se ne vidi zato, nespominje Vlahe nego samo Rumne: Ovde je 14. aprila 1205. godine dolo do znamenitebitke u kojoj su Kalojanove bugarsko-kumanske trupe satrle vojsku latinskih ritera (G. Ostrogorski, nav. dj., str. 400). O zarobljavanju Balduina, carigradskog cara, od strane Ivana,nazvanog Vlah, govori kronika Vilhelma Andronskog iz prve polovice XIII. stoljea: AnnoDomi ni 1205 Baldu inus imperat or Consta ntino poli tanus a Joh ann e cogn oment o Blake inconflictu inte r se commiss o captus fuit, nulli pos tea de suis compar ens (Wil helmi Chro nic a

Andr en si s, u: M G H SS X XI V, str. 7 30 ,1 6 ).50 G. Ostro gors ki, nav. dj., str. 402. i

33


10/91

Z. MIRDITA, Balkanski Vlasi. Povij. pril. 14,25 11 5 (1 995)

Iako kae da su njegova brata Balduina u bici kod Jedrena zarobi l i Kumani,on, ipak, izriito izdvaja Kumane od Vlaha: U zatiti, pak, grada koji se zove Rossa(danas Ruskoj kod Keana u Istonoj Trakiji, Z. M.) ostavismo Teodorika de Renre

mondea, hrabrog i odlunog ovjeka s mnotvo vojnika i slugu. I dok su ondje pribi-

vali oko blagdana oienja Blaene Marije, javljeno im je, da su Vlasi zauzeli neku

tvravu koja se nalazila blizu Rossa. Oni, udaljivi se nou, naoruani iz Rosse,

poubie Vlahe koji su se ondje zatekli i, napustivi grad s plijenom i konjima Vlaha,

vratili su se u svoj grad. No njih, dok su se vraali zaskoi iz zasjede blizu Rosse veliko

mnotvo Vlaha i Kumana. I poto se sukobie Bojom su kaznom, kakve li boli, go-

tovo svi bili pobijeni ili zarobljeni, a oni pak kojima je bilo povjereno uvanje grada ot-

prilike 40 vojnika nou se sa svojim slugama vratie k nama zdravi (...), o d no sno go -vo re i o zak l juenju mi r a i z m e u s ta nov nik a Fi l i po po l a ( dana nj i Pl ov di v, Z. M. )

i Joh ani ce , cara Vlaha i Buga ra (1197.1207.) , o e mu govori i Niket a Choni ata .

5 1

Ka da je stanovnitvo Fi l ipop ola nasluti lo njegovo lukavstvo, pol ako se poe e odnjega udaljavati i jednoga od svojih proglasie za svoga vladara, te Johanica,saznavi za ovaj in: (...) s bezbrojnim mnotvom Vlaha i Kumana doe ispred

spomenutoga grada i opsjedao ga je (...) i malo kasnije sa 100.000 ljudi i vie, i to

ponajvie Vlaha i Kumana koji su gori od Saracena jer su bez ikakvog zakona (...), te

porto je pobio sve viene ljude koje je mogao silom ili prijevarom zarobiti, premjestio

je sav puk sa svim stvarima i svom njihovom imovinom u Vlahiju.52

Uostalom i sam bugarski kra l j Kalojan (1197.1207.) sebe smatra kra l jemV l a h a . To se j a s n o vi di i z njegove k o r e s p o n d e n c i j e s p a p o m I n o c e n t o m I I I .(1198.1216.). U pismu iz godine 1203. izriito se kae daje kral j Bugara i Vlaha,i to upravo kao to su bili njegovi predasnici Simeon, Petar i Samujlo koji su krunui patrijarhalni blagoslov primili od Presvete Boje Rimske Crkve, to se vidi iz starih

pisama i knjiga i zakona vladara njegovih predasnika blaene uspomeneP o d n o s n o

51 Niceta Choniatac, Historiae, p. 829, 13; FHDR III./1975., str. 322, 30.52 In munit ione vero cuiusdam civitatis que Rossa dicitur, Theo doric um deTe nnr emo nde ,utique strenuum et discretum cum multis militibus et servantis reliquimus; et dum morarent ur ibidem circa purifi cationem bea te Marie nun ciat um est eis Blacos pr op e Rossam castru m quod dam occupa sse: qui de Rossa de nocte rece dent es armati , Blacos quos illis invenerunt occiderunt, et castro defedo, cum preda et equitaturis Blacorum versus civitatemsuam rediere. Quibus recedentibus ex insidiis prope Rossam occurit multitudo Blacorum etCommanorum, et, congressu facto ex utraque parte, proh dolor! ultione divina nostri fereomnes occisi sunt vel capti; illi vero quibus custodia civitatis commissa fuerat circiter 40milites de nocte cum servantis suis rece dent es ad nos sani redi ere (...) Iohanicius cum infi-nita Blacorum et Com man oru m multitudine ad prelibatam civitatem veniens, eam obsedit(...) et paulo post cum 100.000 hominum et eo amplius ut pot Blacorum et Comman noru m,

qui cum omni lege careant Saracenis deteriores sunt (...), et nobilibus omnibus quos vi velfraude opprimere potuit interfectis, universos plebeios cum universa praeda sua et omnibuseorum mobilibus in Biaciam transmisit (PL CCKV, col. 1522-1523 (J. P. Migne, Patrolo-giae cursus completus. Series Latina, Paris, 1844.-1864.); FHB XXL/1981., pag. 13-15).

53 Inquisivi antiquorum nostrorum scripturas et libros et beate memorie imperatorum nos-trorum predecessorum leges, unde ipsi supserunt regnimi Bulgarorum et firmamentum imperiale, corona m super caput eorum et patriarchalem benedic tionem: et diligenter perscru-tantes, in eorum invenimus scripturis quod beate memorie, illi imperatores Bulgarorum etBlachorum. Symeon, Petrus et Samuel et nostri predecessores coronam imperii eorum et

34


11/91


u drugom pismu u kojem Kalojan ponovno trai od pape da udovolji njegovu

zahtjevu pozivajui se na dogaaje iz godine 927., odnosno na njegove predasnike

koji su takoer primil i krunu od pape. 5 4 Ovo se vlako porijeklo Kalojana potvru-je i u j e d n o m p i s mu Ba zi li ju I I. , na d bi s k u p a Z a g o r e , ko je a lj e pa pi , a u k oj em se

kae da Kalojan zasluuje carsku krunu ne samo zbog naklonosti cijeloga njegova

kraljevstva pema Katolikoj crkvi nego i zbog njegova romanskog porijekla. 5 5 A toporijeklo istie i sam Kalojan u jednom pismu koje alje Inocentu III. 1199. go-

dine, a u kojem se kae da su vladari Bugara i Vlaha, upravo kao i njegovi predasnici, iz Rima i nisu bili Bugari. 5 ' ' U pismu od 27. studenoga 1202. godine papa Ino

cent III. spominje molbu Kalojana u svezi s rimskom krunom koju su imali i nje-

govi predasnici, 5 7 i zapovijeda da njegov poslanik pomno pripazi na one u Bugar-skoj koji su se brinuli za Rimsku crkvu. 5 8 Isto miljenje pape istie i u svom

odgovoru na p ismo nadbiskup Zagore. 5 9 Iako u pismu od 10. rujna 1203. godine

papa Inocent III. Kalojana spominje kao vladara Bugara, a u pismu od 25. veljae1204. godine spominje Kalojana kao vladara Bugara i Vlaha, 6 0 aljui mu ezlo i

carsku krunu, dok nadbiskupa Trnave uzdie u rang primasa kraljevstva Bugara iV l a ha , da je mu p r a v o krun jenj a kr al jev a V l a h a i B u g a r a i di je lj nj e k r i z me u sv im

bu g a r s k i m i vla ki m c rk vama . Iz tog a se j a s no vi di da je n a d b i s k u p Trnave bio pr i-

mas cijele Bugarske i Vlahije, upravo onako kao to je bio i sam car. 6 1 Za p ra vo

patriarchalem benedictionem acceperunt a sanctissima Dei Romana Ecclesia et ab apostolica Sede, principe apostolorum Petro. (A. Theiner, I., Nr. XLIII., str. 2728.)54 () ut com pl er et desi der ium imper ii mei Sancti tas Tua, secu ndu m con sue tud in em preecessoru m meor um imper atorum Bulgarorum et Blachorum, Simeonis, Petri et Samuelis

progenitorum meorum et ceterorum omnium Imperatorum Bulgarorum (A. Theiner, I.,Nr. XLVI., str. 29.) Vidi jo: Ino centii PP. III epis tulae ad Bulgariae historiam sp ectant s ed.Ivan Dujev, u: Godinjak na Sofisk. Univers., Fak. hist.filol. 38/3 (1942.), nr. 15, str. 4344;nr. 18, str. 47; FH B XII./1965., str. 319, nr. 9; 334340, nr. 1619; 344, nr. 24; 359, nr. 32; 360,nr. 33; A. Potthast, Regesta pontificum Romanorum inde ab a. 1198 ad a. 1304, vol. II.(Berolini, 1875.), nr. 931.

55 Tamquam heredes descendentes a sanguine Romano (A. Theiner, I., Nr. XLIII., str.27); Sed descenderunt ex sanguine Romanorum (Ibidem, XLVIII., str. 3031).56 Quod de nobili Urbis Romae prosopia progenitores tui originem traxerint (A. Theiner,I., nr. XVIII., str. 11).57 et aliis progen itor ibus tuis in libris tuis legitur coccessise (A. Thei ner, I., nr. XXV II., str.16).58 A. Theiner, I., nr. XXVII.. str. 17.

59 A. Theiner, I., nr. XXIX., str. 1718.60 A. Theiner, I., nr. XLI., str. 25.61 me dominum et imperatorem totius Bulgariae et Vlachiae (A. Thiner, I., nr. XLIII., str.27. O ovome vidi opirnije C. R. von Hofler, nav. dj., str. 204243. Zanimljivo je stajalite

bu ga rs ke his tor iogra fi je, koja po t o po to nast oji negi rat i sam osvojn i etniki en ti te t pojm uVlah. Prema ovome miljenju, sintagma Kralj Bugara i Vlaha, koja se nalazi uspomenutoj korespondenciji, samo je odraz politike kojom je papa htio privui KalojanaKatolikoj crkvi i tako ga uiniti svojim saveznikom, odnosno i Kalojanovo isticanje rim-skog porijekla trebalo je posluiti utvrivanju njegove politike vlasti (v. G. Cank


12/91

Z. MIRDITA, Balkanski Vlasi. Povij. pril. 14,2511 5 (1995)

k o r esp o nd enc i j a pa p e Ino c en ta I II . s bu ga r sk im c a r e m i d r u gim sp o me nu t im o so -b a m a j a s n o p o k a z u j e da j e u cars tvu A s e n i d a po kr a j B u g a r a S la vena bi lo i Bug-a r a La t ina , o d no s no Vl a h a ,6 2o d no s no to j e o d r a z j ed ne bu ga r sk o v l a k e s imbi-oze.

Ta se etnika samosvojnost Vlaha potvruje gotovo u svim pisa nim dok um en -tima na latinskom jeziku tijekom 13. stoljea.

Tako u pismu pape Grgura IX. (1227.1241.) kral ju Beli IV. od 14. studenoga1234. godine, medu osta l im, sto j i : Ma podruju biskupije Kumana,63 kako smo

saznali, postoje neki narodi koji se zovu Walati i koji, iako se imenom smatraju

kranima, pod istom vjerom ipak imaju razliite obiaje i obrede i ine onoto je

ovom imenu (sc. kranskom, Z. M.) neprijateljski i kako ne bi ovi spomenuti Vlasi,

primajui sakramente od izmatikapreli (sc. u izmatike, Z. M.) neka se iz njihovihsredina odredi neki vikar koji e biti podloan katolikom biskupu. Papa nastavlja

dalje da dotini biskup prisili spomenute Vlahe da prime biskupa koga e im sama

Crkva dodijeliti i da se tom biskupu dodijeli dostatan i astan prihod od primanja koja

kumanski biskup od njih prima, kako je predvieno po samom izboru biskupaM Papa

Grgur IX. pie pismo asnom muu Asanu, Gospodaru Bugara i Vlaha.63

ovaPetkova, La libration de la Bulgarie de la domination byzantin, u: Byzantinobulgarica V./1978. (Sofia), str. 102. Jednom rijeju, za bugarsku historiografiju Drugo bugarskocarstvo je djelo bugarsk e aristokracije u ijim su se ru kama nalazili voe Asen i P eta r (usp.Vasilk a Ta pk ov a Za im ov a, Byzance et les Bal ka ns a par ti r du Viesicle. London. Variorum

Reprints 1979.; Leonidas Mavromatis, La formation du duxieme royaume bulgare vue parles intelectuels Byzantins, u: t ude Balca niques 1985./4 (Sofia), str. 31 (dalje: EB ). No takvizakljuci ne proizlaze iz podat aka tih bizantskih autor a.62P. S. Nasturel, Les Valaques balcaniques aux XeXI IIesicles (Mouvements de population et colonisation dans la Romanie grecque et latine), u: Byzantinische ForschungenVII-/1979. (Amsterdam), str. 97 (dalje: BF); Isti: Vlacho-Balcanica, u: Byzantinisch-neugriechische Jahrbcher XXII. (1977.-1984.), Athnes, str. 224 ss.

Teritorij ove Kumanske biskupije koju je bio osnovao 1227. godine Bela IV: obuhvaaoje Kuma ni ju , tj. dio Moldav ije i dana n ju Valahij u. U nju su bili ob uh va e ni Ru mu nj i,Ma ari i Saksonci. To je jed ino podruj e za koje bi se moglo pretp ostavi ti da je na njemu uto doba ivjelo stanovnitvo sastavljeno od Rumunja, Ma ar a i Njemaca (v. Doc um en ta historiam Valachorum in Hungaria illustrantia usque ad annum 1400. p. Christum. CuranteEmer ico Lukinich et adiuvante Ladislao Caldi. Edi derun t Antonius Feke te Nagy et Ladis-laus Makkai . Budape stin i, 1941., str. 15, n. 1 i 18, n. 2, dalje: DH VH ).

64 In Cu ma no ru m Epi scop atu sicut accepim us, quidam populi, qui Walathi vocan tur, existunt , qui etsi cense ant ur nomin e Christian o, sub una tarnen fide varios ritus haben tes et mo-res illa commi tun t que huic sunt nomini inimica (...) quod prefatos Walat hos compe ller es adrec ipi endu m episcop um, quem eis ecclesia ipsa concesserit et asignare sibi de redditi bus tuisquos ab eis percipis sufficientes redditus et honestos sicut idem electus nobis exposuit(DHVH, str. 17, n. 7; A. Potthast, Reg. Pont. I., str. 83).65 PL CLX XXV II. , coli. 107111; FH B XXIV/1981., str 55, n. 10; 61, n. 15.

36


13/91

Z. MIRDITA, Balkanski Vlasi. Povij. pril. 14, 25115 (1995)

O Vlasima kao zasebnom narodu podaci se nalaze i u izvjetajima apokrisara,

odnosno izlaslanika pape Grgura IX., iz godine 1234., gdje se govori o savezu

Ivana Asena i Ivana Vatacija protiv carigradskog carstva. 6 6

Zani mlji vo je da od vr em en a kad a je K. Jir ee k u svojoj knjizi Povijest Bugara

iznio 6 7 miljenje da pojam Vlah u XI. stoljeu kod bizantskih autora oznaava

Bug ari na, to je miljenje pri sut no i kod nekih drugih istraivaa, 68 a osobito u bu-

garskoj historiografiji sve do naih dana. 6 9 Pa i u sluaju podataka pape Grgura IX.

koji se odnose na Vlahe kae se daje to zapravo samo odraz duhovne tradicije koju

j e z a p o e o p a p a I n o c e n t I II .

Nastojanje bugarskih povjesniara da Vlasima ne priznaju kako njihovuetn ik u samo svoj nost tako i njihovu odluuj uu ulogu u stvaran ju Drag oga bugar-

skog carstva nisu naila na pozitivan odjek objektivne historiografije,71 1 koj a je ne -o p t ere ena s t ra s t im a ba l k a ns k o g a p o l i t i k o g m ent a l i t e t a .

66 J. D. Mansi, Sacrorum conciliorum nova et amplissima collectio, XXXIII., col. 292293;FHB XXIV./1981, str. 3839.67 Constantin Jireek, Die Geschichte der Bulgaren, Prag, 1867., str. 220.68 Jos. Lad. de Pi. nav. dj., str. 8792. Jos. Lad. Pi izriito naglaava da o prevlasti Vlahaimamo samo jedan podatak i to je carska povelja Bazilija II. Bugaroubojice, koji spominje

Vl ah e cijele Bu ga sk e za je dno s T urcima na Va rd aru i koji ih, ka ko on kae, poklanja Oh ri d-skoj arhiepiskopiji. Po njemu, kako u Srbiji tako i u Bugarskoj Vlasi kao podlonici Crkvenisu imali nikakvu ni politiku ni socijalnu ulogu, pa se zato ne mogu smatrati kao osnivaiDrugoga bugarskog carstva (isti, str. 64, 69). Sto se tie podataka Nicete Choniate ipovjesniara kriarskih ratova, ne samo da su preuranjeni, tvrdi on, nego su i nepouzdani(isti, str. 62,118).69 Str. Liev, Tretijat kr'stonoscn pohod i B'lgarite, u: Izvestija na Institut za B'lgarska Istorija, 7(1957.), str. 227228 (dalje: UBI); I. Dujev, La date de la revolution des Asenides, u:Byzantinoslavica 13 (1952.1953.), str. 227232; Isti: La date de la revolution des Asenides,u: Me diov eo ByzantinoSl avo, vol. I. Saggi di storia politica c cultural e. Storia e lettera tura.Racolta di Studi e testi. 102 (Roma, 1965.), str. 341348 (s opirnom literaturom). Postojimiljenje da je Asen turskog porijekla Sv. Gy. Moravcsik, Byzantinoturcica 11.71958., str.72), odnosno kumanskog (isti, str. 75). Meutim, za G. CankovaPetkova, koliko god turskikarakter ovoga imena ne dolazi u pitanje, on moe biti i protubugarskoga karaktera. Premaautorici, u to je doba jo postojao protubugarski jezik. Meutim, polazei od injeniceimena Petra, a to je ime Asanova brata koji je na krtenju dobio ime Teodor, a ime Petar jenovijeg datuma odnosno nakon ustanka, onda se smatra daje ime Petarnomen honoris koje

bi tr eb al o p odsje at i na Pe tr a, kral ja prve bu ga rs ke drav e. Sto ga se u to m i me nu , pr em a G.CankoviPetkovoj, krije povijesna tradicija i, pozivajui se na miljenje da se je on zvao i Sla

vo pe ta r, au to ri ca zaklju uje da bi As en bio sl av eno bu ga rs ko g por ijekl a, a ni pot o ku ma n

skobugarskoga ili pak turskoga (v. G. CankovaPetkova, Byzantinobulgarica V/1978., str.99103), odnosno istoga bugarskog porijekla (v. Ivan Boilov, La famille des Asen(1186.1460.). Genelogie et prosopographie, u: Bulgarian Historical Review (Revue bulgare d'His toir e), 12/1981. (Sofia), str. 135156, (dalje: BHR ).

70 Cons tant in R. von Hofler, nav. dj., str. 229245; M. Banescu, Un probl eme d'histoir e me-dieval: Creation et caractere du second empire bulgare (1185.), (Bucaresti, 1942.); R. L.

Wolf, Th e Se co nd Bu lg ar ia n Em pi re. It s Or ig ins a nd History to 1204, u: Sp ec ul um XXIV./2(1949.), str. 167 ss, 180; G. Ostrogorski, nav. dj., str. 378, n. 3; Stelian Brezeanu, Les

37


14/91

Z. MIR DIT A, Balkanski Vlasi. Povij. pril. 14,25115 (1995)

Bugarska his toriograf i ja smatra da esto spominjanje imena Vlah, osobitokod Nikete Choniate, ni je argument o s tvarnoj et inikoj samosvojnost i Vlaha, nit i

0 njihovoj odluujuoj ulozi u stvaranju Drugoga bugarskog carstva, ne go je to opi

naziv naina ivota socijalnih struktura ija se egzistencija zasnivala na stoarstvut ip a t ra ns h u m a nc e. 7 1

No, kada je rije o tradiciji rimske kurije, na koju se poziva bugarska histo-

riografija, a koja se odnosi na slubene dokumente, onda se ona sigurno odnosi nakonkretne narodne zajednice razliite od drugih ako su zajedno ivjele, a ne na

nek e bezl ine soci j a lno ekon omske kategori je. Naim e, papa Grgu r IX. je ve oma

izriit kada kae da se na teritoriju biskupije Kumana 7 2 na l a z e qudampopuli qui

Walati vocant (sc. neki narodi koji se zovu Vlasi). Istina je da se tu radi o srednjo-

v jek ovno m sh vaanju p o j m a popu l us , ko ji j e p o d ra z u m i j e va o po l it ik i or ga ni z-

irani narod, ija kohezija nije bila osigurana kroz unutarnje socijalne, polit ike ilikulturne konst itut ivne elemente, kao s to je to bio s lua j u ant ici populus Roma-

nas nego jedino kroza svojstvo podanika, iji se polit iki opstanak osigurava unjegovoj vlastitosti kaofidelis subditas, t j . podlona vjernost gospodaru, konkretno

kralju. 73 Meut im, ta podlona vjernost ni je ni jekala etniku samosvojnost , nego

sa mo polit iki indiv iduali tet i subjektivitet. To je osobi to znaa jno za Vl ah e koji sukroz cijelu povijest bili ugraeni u nacionalne korpuse naroda s kojima su kohabi

t ira l i . S druge s t rane, jedan od osnovnih nedostataka his toriograf i ja balkanskihnaroda, osobito bugarske, grke i s rpske, jes t to se problemat ika s rednjovje-

kovnog Balkana i njegovih naroda, koji se spominju u povijesnim vrelima toga

doba, t ret ira s crkvenopravos lavnog etnogeografskog s ta ja l i ta, dakako, u pol it i-koj funkciji utvrivanja ili proirivanja dananjih etnopolitikih granica dotinih

drava. Unato tome, kada je rije o bizantskoj administraciji Bugarske, valja is-taknuti da je bila sastavljena od dva dijela: prvi dio se nazivao Paristrion, a

ponekad i Paradunavis, u koji je ulazio i teritorij Bugarske izmeu Dunava i Bal-kana iji se je strategos, dux, archon ili katepano nalazio u Dristri (dan. Silistria),

Vlaques dans le sources byzantines concernant les debuts de I" Etat des Asnides. Termi-nologie ethnique et ideologique. I., u: Revue des Etudes du SudEst Europnnes, 3/XXV.(1987.), str. 203215, dalje (RE SE E) , IL, u: RE SE E, 4/XXV. (1987.), str. 315327; P. S. Nasturel, BF VII./1979., str. 97; Isti: Vlachobalcanica..., str. 224 ss.

71 Uostalom i srpska historiografija novijeg doba pojam Vlah smatra, osobito od XII. ipoetkom XIII. stoljea, za socijalnu kategoriju: Promena etnikog poloaja Vlaha pred-

stavljala je sloen i dugotrajan proces, ije se sve pojedinosti ne mogu uvek uoiti, ali koji je u XII.veku i na optem planu zaao u zavrnu fazu. Ve u prvojpoloiniXIV: veka, o Vlasima se go-vori kao o posebnoj drutvenoj kategoriji koja se svojim osnovnim zanimanjem razlikuje od

Srba zemljoradnika (v. Istorija Srpskog naroda. Piva knjiga od najstarijih vremena do

Marike bitke, 1371.), Srpska knjievna zadruga, (Beograd, 1981.), str. 382.n Ovaj je teritorij Kumana 1227. godine postao feudalna provincija maarskoga kralja (v.DHVH, str. 18, n. 4). Razlog je osnivanja ove biskupije bio taj to su Vlasi trebali plaatiquinquagesimu, koju su izbjegavali plaati (na ist. mj., n. 5), uostalom kao i svugdje gdjesu oni ivjeli.73 J. Szcs, Nationalitt und Nationalbewustsein im Mittelalter. Versuch einer ein-heitlichen Begriffssprache, u: Acta Histrica Academiae Scientiarum Hungaricae, 181(1972.), str. 24 ss, (dalje: AHASH).

38


15/91


a drugi seje dio nazivao Bugarska, iji se je upravitelj nalazio u Skoplju. 74 Koliko

god je etn ik a slika ovoga podr uj a a ja bih re kao i cijeloga Balk ans kog pol uo-toka bila veoma sloena, ipak ne samo grki odnosno bizantski izvori, nego i ve

spomenuti srpski i latinski, jasno govore o etnikoj samosvojnosti Vlaha, ija se

uloga u stvaranju Drugoga bugarskog carst\>a ne moe negirat i . 7 5

Tu etniku samosvojnost i individualnost Vlaha nalazimo i u Putopisu Vilhelma de Rubruca, redovnika male brae koji je, na poticaj francuskoga kralja

Ljudevita IX., od 1253.1255. godine poduzeo jedno misijsko putovanje ali i s

polit ikim ciljevima na Istok, i to Mongolima, na Krimu, u Turkcstan, Kavkaz, Ar-meniju i Siriju. To je, zapravo, jedno od najboljih srednjovjekovnih putopisnih

djela. Ono, uz opis stvarnih dogaaja svoga vremena, sadrava vjerne podatke koji

su kasnije potvreni arheolokim iskapanjima. K tome je znaajan izvor i za po-znavanje naina ivota, soci ja lnih s t ruktura i osobito duhovnih predodbi

no ma da . Da pa e, au tor ovoga putop isno g d jela, koje je napis ano na lat inskom jez-iku, nasto jao je upotri jebl jenu terminologi ju kra l ju protumait i f rancuskim poj-

movima. Osobito su vr i jedni pozornost i n jegovi etnoloki podaci o Mongolima,

K u m a nim a , Pe enez im a i U z im a .

Tako on, opisujui svoj boravak na dvoru Manguhana, spominje Veliku iMalu Bugarsku. Medu osta l im, kae da je Velika Bugarska posljednje podruje u ko-

jem se nalaze gradovi. S podr uj a Pasca tur su izili Hun i, a zatim Ugri . Njih ova jemo bila velika, kao to je danas imaju Tatari, pa nastavlja da su s njima prodrli

Blaci i Bugari i Wandali (ovdje sigurno misli na veliku seobu naroda koja je

zapoela potkraj III. stoljea, Z. M.). Iz te, Velike Bugarske, doli su oni Bugarikoji su preko Dunava bl izu Konstant inopola. A od Pascatura su Illac to je isto kao

Vlah, jer Tatari ne znaju izgovoriti slovo B od kojih su doli oni koji su u zemlji Asana(sc. dinastija Asenida, Z. M.). Jedne i druge nazivaju Illac i ove i one.76 Uz to to jeto djelo vano za poznavanje ivota i kulture s jevernih nomada, 7 7 ono je znaajno

i zato to Vlahe spominje zasebno, i to uz Bugare i Vandale.

Nita manje vaan to se etnike samosvojnosti Vlaha tie nije Venecijanski

Anonimus iz 1267. godine. Govorei o prenoenju t i jela preblaenog Teodora

/ 4 R. L. Wolff, nav. dj., str. 175.75 Prema tome namee se zakljuak konstatira G. Ostrogorski da su se stanovnici StareMezije, odnosno tadanje teme Paristriona, u to doba nazivali Vlasima (ovaj naziv, kao to

je po zn at o, nije ima o s am o etniki naziv (sic, Z. M.) ve je sluio i ka o o p a o zn ak a za pas tir -ska plemena, jer su Bugarima nazivani stanovnici teme Bugarske, tj. Makedonije (G. Os-trogorski, nav.d dj., str. 387, n. 3).

76 Cum illis concurrerunt Blaci et Bulgari et Wandali. De illa enim Maiori Bulgaria ven-er um i 11 i Bulagari, qui sunt ultra Danu bi um prop e Constanti nopoli s. Et iuxta Pascatur suntIllac, quod idem est quod Blac, sed B nesciunt Tatari sonare, a quibus venerunt illi qui suntin terra Assani. Utrosque enim vocant Illac, et hos et illos. (FHB XXIV./198L, str. 228, n.16) Wilhelm de Rubruq uis, Itinerarium ad partes orientales. Recueil de voyages et demmoires publi par la Socit de Geographie de Paris, vol. IV/1939., str. 213334; FHBXXIV./198L, str. 192.77M. Petrova, Leben und Kultur der nrdlichen nomadisierenden Viehzchter nach Mittei-lungen von Wilhelm de Rubruck, u: Byzantinobulgarica IV/1973., str. 121143.

39


16/91

Z. MI RD IT A, Balk anski Vlasi. Povij. pril. 14, 251 15 (1995)

muenika u bazil iku Gospodina i Spas itel ja naega Isusa Kris ta iz Konstant inopola u Veneciju, a koji je uinio mnoga uda, kae daje za rimskoga pape Alek-

sandra IV. (1254.1261.), 14. l ipnja 1257. godine, Jacob Dauro, veneci janski

g r a a n i n s nekoliko svojih sugraana otputovao u carski grad Konstantinopol i ondjeje njega koji je ondje boravio zadesila priprema vojske cara (sc. Balduina II, Z. M.)

za pohod protiv naroda Vlaha.78 Pa i u Povijesti Maara od Simona do Keze iz druge

polovice XI II . s to ljea koja je sas tavl jena od poda ta ka Jord ana , Pavla a ko na ,Gotfr ieda Viterbskog i drugih, iako vrvi od pogreaka, a i nekrit ikoga kori tenja

izvorima, ipak, govorei o situaciji nakon ubojstava Atilinih sinova u bici kodKrumhelta prot iv skit skih naroda, kae da je Panonija 10 godina ostala bez vladara.

Tu su ostali samo Slaveni, Grci, Teutonci, Mezijci i Vlasi koji su zajedno sa svojim ple-

menima za ivota Atile robovali i njemu sluili.79

Is to se jasn o vidi i u kron ika ma i akt im a ugarskih kancelari ja XII I.8

" stoljea,ija je vrijednost sadraja neovisna od zapadnih izvora, kronika i povijesnih djela. 8'Zapravo u svjet lu t ih podataka ugarskih kronika i kancelari jsk ih akata Vlas i nam

se predstavl ja ju kao zaseban etniki element u grupi drugih naroda jugois toneE u r o p e .

Etnika samosvojnost Vlaha vidi se i iz pisanih povijesnih vrela i kronika XIV.

stoljea, i to na irem podruju Balkanskog poluotoka. O tome se vrlo zanimljivi

p o d a c i na l a z e u d je l u a no nim no g a u t o ra 8 2 p o d na s l o vo m Opis istone Europe, u ko-j e m se , m e d u ost a l im, i ta : Ovdje treba zabiljeiti da se izmeu Makedonije, Ahaje i

Thesalije nalazi mnogobrojan i prostran narod koji se zove Blai i koji su i neko bili

pastiri Rimljana, i u Ugaskoj su se, gdje su nekad uvali stada Rimljana, zadravali,

78

(...) cum quibusdam suis civibus ad civitatem regiam Constantinopolitanam profiscente(sic!) ibique moram trahente contigit contra gentem Blachorum a potestate regie civitatisConsta ntinop olita nae et exercitu preparari (Anonymi Veneti, u: FHX B XXIV/198L, str.263264, n. 1).79 Postquam autem filii Ethele in prelio Crumhelt cum gente Scythica fere quasi dpris-sent, Pannonia extitit 10 annis sine rege, Sclavic tantummodo Grecis, Teutonicis, Messianiset Vlachis advenis remanentibus in eadem qui vivente Ethela populari servicio sibi servie

ba nt (Ex Simo ni s de Keza Ge st is Hu nga ror um , u: N G H SS, XX IX ., str . 52 3 54 6; F H BXXI V/1981., str. 271, n. 1). Svakako treba istaknuti daj e ta kronika uza sve svoje nedo sta tkekoji su navedeni znaajna po tome to iznosi injenicu da su Romani (se. Vlasi, Z. M.) ivjeliu Panoniji prije Maar a, a u Transilvaniji prije naseljavanja Szeklera (usp. A. Arbr uster, Romanitate Romanilor. Istoria unei idei, (Bucuresti, 1972.), str. 30; P. S. Nasturel, BF

VII ./1979., str . 98; Is ti: Vl ac ho bal ca ni ca .. ., str . 233 ).80 DVHV, Budap est, 1941.

81 U znaenju ugarskih kronika koje se odnose na problem etniciteta Vlaha jugoistoneEurope, vidi opirnije: Stelian Brezeanu, Romani si Blachi. La Anonymes Istorie siidologie politica, u: Rivistia de Istorie, 34/7 (1981.), str. 13131340 (nije mi bilo dostupno).82 Pretpostavlja se daje autor ovoga spisa bio franjevac ili dominikanac, savjetnik Karla

Valo nskog, br at Fi lipa IV , kral ja Fr an cu sk e. Djel o j e na pi sa no 1308. go di ne i raspr avlja ozemljopisu istone Europe, gdje spominje Romane (v. A. Armbruster, nav. dj., str. 33 s);smatra se da je autor ovoga djela Simon de Keza.

40


17/91


zbog veoma zelenog i plodnog zemljita. Ali kada su protjerani iz Ugarske, pobjegoe

u navedene krajeve (sc. u Makedoniju, Ahaju i Tesaliju, Z. M.). 8 3

Iz ovoga se jasno vidi da su Vlasi potisk ivani prema jugu i jugoistoku.8 4

Iz svega to je do sada reeno, bez obzira na to crpu li se podaci iz poveljasrpsk ih v ladara i l i la t insk ih izvora koj i govore o Vlasima sve do vremena kadaTurci prodiru na Balkan, jasno se v idi da su oni etniki samosvojni, 8 5 istina bezdravnopol it ikog ter itor i ja i bez crkvene insti tuci je na n j ihovu jeziku. Ne pori-ui posl jedice s imbioze i akulturaci je s naro di ma i kul t ura ma unu ta r koj ih se jedo ga a la njiho va nep is an a povijest, oni su uz jezi k koji su prihvatil i sauav li i svoj

je z ik ( d v o j e z i n o s t ) 8 6 , kao to e se jasno vidjeti i u kazivanju bizantskih autora, se tn ops ihol ok om sa mosv o jn o u . To se , u os ta l om, odr a a v a i u n j ihov u me n ta -l i tetu, koj i se je, unato pr it isc ima mjesnih pravoslavnih crkava na nepriznavanje

8 No tan dum est hic quod inter Maced oniam , Achayam et Thessa lonicam est quidampopulus valde magnus et spaciosus qui vocantur Blazi, qui et olim t'uerunt Romanorum pastores, ac in Unga ria ubi erant pastores Roma nor um, propt er nimiam terre viriditatem etfertilitatem olim morabantur. Sed tandem ab Ungaria inde expulsi, ad partes illos (sc. Mace-donia m, Achayam et Thessaloni cam, Z. M.), fugierunt. (Olgier Gorka , Anonymi Descriptio Europae Orientalis, Cracoviae, 1916., str. 1213). Zapravo, da je Ugarska nekada na-zvana pascua Ro man oru m pisao je izvjesni dominika nac, Ricardus, 1237. godine, a ano-nimni autor Gesta Hungarorum kae da, kada su Ugri doli u Panoniju, teritorij je bionastanjen od Sclavi, Bulgari et Blachi ac pastores Romanorum, to prema P. S. Nasturelac ne znai disjunkciju nego sinonim (v. P. S. Nasturel, BF, VII./1979., str. 97; Isti:

Vl ac ho b al ca ni ca .. ., str. 233; A. Ar mb ru st er , nav . dj. , str. 36).

84 U Nesto rovo j kronici (sc. Povest 'vrem enyh let) iz Kijeva, koja je iz godine 1039., spominju

se Volochi i to tek u treoj redakciji (1112,11161118). Prema toj kronici, ti Volochi suse nastanili na Balkanu nakon Bugar te su 679.680. godine napali Slavene na Dunavu i takose nastanili meu njih, dok ih Ugri nisu protjerali s podruja Dunava. Zapravo, prema M.Gyniu, jednom od najboljih poznavatelja ovoga izvora, ovi Volochi bili bi FrankoRomani Karla Velikoga, odnosno Istoni Franci, tj. panonski predstavnici, pa se ne odnose na

Vla he (u sp . M. Gy n i, Le s Volochs de s An na le s pr im it iv es de Kiev, u: Etud es Sl av o ro -mains 2 (1947.), str. 5692, (dalje: ESR ); Isti: Leuvr e de Keka umen os source de l'histoireroumaine, u: Revue de l'histoire compare, n. s. 23 (1945.), str. 129, n. 1., (dalje: RHC).85 To uostalom, iako ne ba izriito, istie i srpski povjesniar, Sima irkovi kada kae: Usrednjovjekovnim izvorima javljaju se na srpskom podruju Vlasi, Arbanasi, Sasi i Latini.

Vla si su do kra ja sr ed nj eg a ve ka sv ak ak o jez ik i sla viz ira ni (s ic! ) i ku lt ur no u vel iko j me riprilagoeni sredini koja ih je okruivala. Pojedinano ukljuivanje u srpsku etniku masu

bi lo je ne su mn ji vo , ali u celini Vlasi nisu integrirani niti suprihvatani kao deo osnovne etnikemase. Dosledno razlikovanje Vlaha kao grupe dmgaijegporekla, naina privreivanja i statusa

(Sima irkovi, Srbi, u: Enciklopedija Jugoslavije, sv. 7 (1968.'), str. 506); Stojan Stojanovi,Istorija srpskog naroda. Drugo izdanje. Beograd, 1910., str. 30; Silviu Dragomir, nav. dj., str.53; Du an Popovi, Probl emi Vojvodine, I., (Beogra d, 1925.), str. 36,46; Boidar Petranovi ,nav. dj., str. 62.86 (...) tout porte croire que les Valaques doivent avoir t bilingues pendant tout leur hi-stoire (M. Gyni, La transhumance des Vlaques balcaniques au Moyen Age, u: Byzanti-noslavica 12 (1954.), str. 4L); Isti: Le nom de BAAXOI 1 Alexiade d Anne Comnene, u:Byzantinische Zeitschrift 44 (1951.), str. 247, (dalje: BZ); Nol Malcolm, nav. dj., str. 79.

41


18/91

Z. MIRDITA, Balkanski Vlasi. Povij. pril. 14, 2511 5 (1995)

njihova etnikog i duhovnog ident iteta, ipak sauvao do dana dananjega. Jer netreba smetnut i s uma da su mental itet i dane s t rukture povi jesne s tvarnost i . 8 7

Kada je r i je o mental itetu vlakog etnikog elementa, r i je je zapravo orezultatu kolekt ivnog naina sudjelovanja u odreenoj soci ja lnoj bat ini, neovisno

0 individualnim obrat ima bilo kulturnih grupa i l i pak nekih drugih vanjskih im-

b e n i k a . D r u g i m ri jeima , to je o d r a z j e d n o g izol i ranog dru tva s vlast it im p o i m a -njima vrijednosti prema svijetu, moralu, etici, polit ici, suivotu i dr., to se odra-

ava u mitovima, v jerovanjima, obia j ima i narodnom stvarala tvu, p jesmi, igr i,

nonji, prehrani i td. I koliko god su Vlasi skloni prilagoavanju i suivotu, ipak suotporni prema svemu to se ne podudara nj ihovu nainu mi l jenja, koje je veim

dijelom odraz nesvjesne dugotra jnost i . 8 8

Unato suivotu s drugim razl i it im narodima, to podrazumijeva poveza-

nost s duhov nim s tvarala tvom podnebl ja , ipak je t ra jna karakter is t ik a vlakoga

kolekt ivnog mental iteta suprots tavl janje svemu to se ne podudara nj ihovu nainushvaanja i tumaenja prirode i drutva u kojem ive. To je, pak, osnovno obiljeje

pastoralnih, odnosno s toarskih p lemena, i ja je ivotna subzis tencija nomadstvo,odnsno t ranshumanca, nain drutvenog ivl jenja gomila, a tumaenje pro lost i

1 izra avanje stvarnos ti eps ko pjevanje , odn os no ojkanje.

Vlasi u djelima bizantskih autora

Za razl iku od prethodnih, uvodno razmotrenih izvora, bi lo s rpskih bilo la t in-

skih koji su svaki zasebno odreena cjelina djela bizantskih autora pripadajudvorskoj i crkvenoj knjievnosti razliitog roda i sastoje se od knjiga ceremonija,

zbirki savjeta namijenjenih buduim upravitel j ima Carstva, kronika, rasprava o

diplomaciji, vojnoj strategiji, teologiji, kristologiji, eklesiologiji i dr. U tim se dje-l ima jas no oituje s inteza grko helen is t i kog duha , r ims ko dr avn opr avn o shva-

anje organizacije polit ike vlasti, utjecaj rimskih povjesniara u nainu pisanja

carskih ivotopisa, mudrost antike i Srednjega istoka, te kransko vjerovanje kojeje vod i l o p r e m a d u h o v n o c r k v e n o m , a i p o l i t i k om j edinst vu Ca rs tva . V anos t i

sadra j t ih podataka zavise od karaktera d jela i duhovnointelcktualne formacijed o t i no g a u t o ra . 8 9

' Vollker Sellin, Ment ali tt und Menta lit tges chic hte, u: Hist orisc he Zeitschri ft 241/3(1985.), str. 598, (dalje: HZ).88 Vollker Sellin, HZ 241/3 (1985.), str. 555598; Mentalitetn Geschichte. Zur historis-chen Rekonstruktion geistiger Prozesse, Hrsg. von Ulrich Raulf, Berlin, 1989.; Dr. Jozo

Dzambo, Povijest mentaliteta. Jedan historiografski pristup fenomenu bosanskog franjevastva. .., str. 235 252.

Karl Krumbache r, Geschichte der byzantinischen Literatur von Justinian bis zum Endedes Ostrmischen Reiches. 2. Aufl., Mnchen, 1897.; Maria Elisabetta Colonna, Gli storici

byzant in i dal IV al XV secolo. I. Storic i prof ani, Na po li , 1956.; Gyla Mor avcs ik, Byza nt in oturcica I. Die byzantinischen Quellen der Geschichte der Trkenvlker. Zweite durchgear-

be it et e Auf lage. (Ber li n, 1958.), str . 165 19 9.

4 2


19/91

Z. MI RD ITA , Balkanski Vlasi. Povij. pril. 14, 25115 (1995)

Bizantsk i autori kada piu o Vlasima, pa i o drugim narodima s koj ima dolazeu dodir b i lo kao dravni dje la tnic i i l i crkveni prela ti , odnosno u vojnim operaci-

j a m a , to i ne m e t o d o m di hoto niz a ci je o d n o s n o dife re nc i jaci je Mi i Oni.Ta k a v pr i s tu p me todom a l te r i te ta j e s t r e zu l ta t pov i je sn og me n ta l i te ta a l i ipol it ike stvarnosti izraene kroz misl i i d je la bizantsk ih autora . To i n i je nitadrugo dol i odraz procesa samoidentif ikaci je . U tom pristupu a l ter iteta odraavase i ideolok i i pol i t ik i prof i l Bizan tskog Carstva . ' * Al i una to tome , podac i i kon-sta taci je koje t i autori da ju u duhovnom prof i lu naroda s koj ima su dolazi l i u dodiril i u sukob, koliko god se mogu shvatiti kao pejorativna il i retorika izraavanja,on i ipa k odr a a v a ju s l ik u k a r a k te r a i me n ta l i te ta t ih n a r oda u odr e e n om pr o-s tor u i v r e me n u .

U Ivanovoj Kronici iz XV. stoljea, u kojoj se opisuju dogaaji u Epiru i Tesaliji u godinama 1341.1400., a u kojoj se spominje Vlahia u Tesaliji, to podrazu-mijeva bizantsku Vel iku Vlahi ju, meu osta l im kae se da su Albanci tvrdoglavi inerazboriti;

91 Gr k Teof i lakt, ohrids k i arhie pis kop 1090.1108. godine, u je dn omotvorenom pismu, opisu jui Bugare, gotovo kao divl je, neiste, nerazborite, kaei to da su oni i majka svakogzla, pa zato uzdie vapi juim glasom, oslobodite me od

stravinog ropstva i jesam li osuen da ivim medu divljim zvijerima.92

A za GregoriaA k r o p o l i t u Srbi su perfidan narod, koji nikada ne iskazuje zahvalnost onima koji ihgostoprimstvom doekuju.93

Ni o Vlas ima ne na l aza imo nekih bolj ih osobi na. Kek au me n, inae iz je dn eugledne vojnike obitel j i , sudionik u raznim vojnim ekspedic i jama (1048. i 1049.godine) protiv Selduka i Peenega, pa i u drugim znaa jnim akci jama, u svomdjelu Strategikon, koje je nap isa o izme u 1071. i 1078. godi ne, 9 4 savjetuje svog sina

9 0 H le ne Ahrweiler, LIdeolo gie politique de l'Em pire byzantine, (Paris, 1975.), str. 2529;Ista: L'image de l'autre: Etra ngers, minorit aires, marginaux. Limag e de l'autre et les m-canismes de l'alterit, u: Rapports I. Grands Themes, mthodologie. Section chronolo-giques (I). Comit internat ional des sciences historiques XVI e Congres international dessciences historiquesStut tgart du 25 aot au I e r sep temb re 1985, Stuttgart, 1985., str. 60-65;Alain Ducellier, Mentalit historique et realits politiques. LIslam et les musulmans vuspar les byzantins du XIIP n u : sicle, u: BF IV/1972., str. 31 ss; Eugen Stanescu, Quelques propos sur l'image byzantine de la romanit balkanique, u: RESEE XXIV./2 (1986.), str.133-144; Jadran kaGrbi, Etnicit et i razvoj. Ogled o etnikom identit etu i drutvne om raz-

voju, u: Et nol ok a tr ib in a 16. Go di n ja k hr va ts ko g et no lo k og dr u tv a, (Z ag re b, 199 3.) , str .

6869.

K rrj TOV 'AXcevrucv Suc-cpoTtia Kai KaKoyvcuuiac... u: FHDR IV, 1982, str. 344(izdao: Lj. Vranousis, To Hronikon ton Ioanion... (Athnes, 1965, str. 57-115.

92 u,f|Tr)p raxca Ko od a ...PG CXX VI. , col. 508; XXV II., col. 539 (J. Migne, Patrolo giae cursus completus. Series Greca, Paris 1857 ss).

9 3 ... yvo KO"7tov5ov Kat irnrro-te eio /piv TO E a n rciSEi;au,voi... GeorgiiAcropolitae, Opera I., p. 145. Georgii Acropolitae, Opera recensuit Augustus Heisenberg,I.II., Teubner, Leipzig, 1903.

94 K. Krumbacher, nav. dj., str. 268; M. E. Colonna, nav. dj., I., str. 12-13; Gy. Moravcsik,Byzantinoturcica F/1958., str. 350-351; G. Ostrogorski, nav. dj., str. 302 s; Das byzantinischen Aristokraten. Das sogenannte Strategikon des Kekaumenos, u: ByzantinischeGeschichtsschreiber V (1956.) Graz-Wien-Kln.

43


20/91

Z. MIR DI TA , Balkanski Vlasi. Povij. pril. 14, 25115 (1995)

kako da napreduje u vojnikoj karijeri. Kada opisuje Vlahe, kae: (...) Vlasi sujedan sasvim bezvjeran i bezakonit narod; oni niti pravo vjeruju u Boga a niti su vjerni

svom caru, niti svojim roacima, a niti prijatelju. Dapae, spremni su da svima pod-

vale, mnogo lau i jo vie kradu. Svaki dan prisilu najstranije zakletve svojim prijate

jima i bez oklijevanja ih kre; sklapaju pobratimstva i kumstva samo s namjerom je-

dnostavnog obmanjivanja prostodunih (ljudi). Nikada nijedan od njih ne odri pre-

ma nikome rije.95

Istina je da takva i s lina miljenja o karakteru i mentalitetu navedenih bal-

kanskih naroda izraavaju intelektualci, teolozi, dravnici i p isci tog vremena.Mogue je da su t i sudovi bi l i optereeni ideopolit ikim, a i rel ig ioznim predrasu-

dama, premda su navedena et ir i naroda bil i krani. No, bez obzira na sve to ! To

su sudovi koji su zasigurno nastali kao plod konfliktnih susretanja bilo vojnih ilipak zbog nasilnikog ponaanja balkanskih naroda. To je susret dvaju i vie

razl i it ih mental iteta, raz l i it ih naroda. Prvi su, dakako, Bizant inci, odnosno Bi-zantsko Cars tvo, s povi jesnom svi jeu svog etnokulturnog i pol it ikog ident iteta,a oni drugi u oima bizantinskih intelektualaca su narodi bez povijesne svijesti koji

svoj identitet prepriavaju i formiraju tradicijskim mitologemima. A to je, kao toje p o z n a t o , sv oj st vo svih ag raf sk ih o d n o s n o a l i tera ln ih n a r o d a , ko ji u pov i jesno

sjeanje ulaze posredstvom strane historiografije koja je, u odnosu na one o ko-

j i m a pi e, o d r a z iz ra eno g, vl as ti to g, s a mo svo j no g i sv jes no g e t n o i d e n t i t e t a . 9 6 todakako, nipoto ne umanjuje te inu i vr i jednost navedenih sudova o naravi i men-

ta l itetu balkanskih naroda, ovdje konkretno Vlaha. Oni su se sauval i i u narod-nim pos lovicama koje na jbol je odraavaju duh naroda, a koja se i dandanas mogu

u t i . 9 7

Kekaumenos, Strategikon, p. 268:... ejii Se TO TDV Btaxxcovyevoi; amotov te navxeX&q

KaiSieotpappevov. pijte eic, ev e%ov rciativ pBijv pijte eic, oUYyevfjijeic, cpiXov,aXkaotycovi^pevov rcvtac, KataTtpayu.ateii)EO"8ai, \|/e\)8etai 8e noXX Kai K eretei Ttdvi),pvupevov Ka9eKao"t r)v p K o u c , cppiKCSeataTODc, J tpc, iovq eamo (pikove, Kai etovivpaSicoc, noiouv te 8eA.(po7ioif|0eic, Kai crovteKviac, Kai oo(pi^pevov 8i toi)twv raxtdvtove, rcX.ouatepovx;, o8ercote 8e ecp(>Xai;e J t ia t iv i tpc, tiva...

(Soveti i raskazi Kekavmena. Soinenie vizantiiskogo polkovodta XI veka, podgotovka tek-sta, vvedenie, perevod i kommentarii G. G. Litavrina, Moscova, 1972.) (FHDR III./1975.,str 38, n. 9). Zanimljivo je da nita bolje miljenje o njima nema ni car Henrik Flandrijski,latinski car u Carigradu (1206.1216.) kada kae: utpoteBlacorum et Cumanorum, quicumomni lege careant Saracenis deteriores sunt... (ponaj vie Vlah a i Ku ma na koji su gori odSaracena jer su bez ikakvog zakona) (PL CCXV, col. 1523: FHB XXIV./1981., str. 15).Slina, ako ne i ista miljenja o Vlasima susreu se i kasnije. Zrinski ih opisuje per naturaladri non temono Udio ne vogliano haversuperiore (p o pri rodi su lopovi, ne boje se Bogai ne vole imati poglavare (cit. kod Nada Klai, Vinodolsko drutvo u poetku XVII.

stoljea, u: Vjesnik historijskog arhiva Rijeka i Pazin, XVII., Rijeka, 1972., str. 218; Ista:Drutvena previranja i Bune u Hrvatskoj XVI. i XVII. stoljeu, Nolit (Beograd, 1976.),str. 174.

96 Helene Ahrweiler, Limage de l'autre..., str. 61.97 Primjera radi evo nekoliko tih poslovica: Ni u loncu suda, ni u Maha druga (Banja Luka),odnosno Ni u tikvi suda ni u Vlaha druga; Ni u moru mire, ni u Vlahu vire (Sinac, Lika); OTurine za nevolju kume, a ti Vlae silom pobratime; Sauvaj te Boe situ Vlaha i pijana Turina

44


21/91


No, u djel ima bizantsk ih autora, kada je r i je o Vlasima, opaa ju se i odree-ne protur jenosti . Da bi se to rasvi jet l i lo, potrebno je utvrdit i autentinost izvora,

v r e m e n s k o r a zdob l je i geografski p r o s t o r na ko je se o d n o s e dot i ni po d a c i . Te konda se moe kakotako stvorit i zaokruena sl ika, ma kol iko god podaci t ih autora

bi li i f r a g m e n t a r n i . P r im je r a r a d i s p o m e n u t u pr o t u r je n os t i koje se oituj u izme -u N ik e te C hon ia te i Ge or ga Ak r opol i te , a odn ose se n a pr ob l e m Drugoga bugar-

skog carstva. Dok su, na ime, za N. Choniatu Vlasi g lavni i odluujui pokretai us-tanka protiv bizantske v last i , dotle ih G. Akropol ita , dravnik i povjesniar(1217.1282.) , uope ne pominje u t im pol it ik im dogaa j ima. Jedan od razlogatome treba svakako trait i u podcjenj ivanju i osporavanju Vlaha s Haemusa, t j .B a l k a n a , u doga a j ima n a B a l k a n sk om pol u ot ok u potk r a j X I I . i n a po e tk u X I I I .stol jea . Nema sumnje da se u tome odraava ju povi jesne okolnosti , a i intelektu-

a lna shvaanja drutva i vremena u koj ima su iv je l i pojedini b izantsk i autori .9 8

Uz navedene znaa jke, u dje l ima bizantsk ih autora oigledna je i tendenci jaa l te r n a c i je , odn osn o a r ha iza c i je e tn on ima .9 9stoje i razlog krive identifikacije na-roda.11 " 1

No pri je negol i ana l iziramo podatke o Vlasima, n j ihovu pori jek lu, soci ja lnojor ga n iza ci j i , du hov n im f e n ome n ima , gospoda r s tv e n o j i v o jn o j s lu b i, po tr e b n o jenavesti o emu piu bizantsk i autori i kojeg se to tono geografskog prostora t ie.

Prvo spominjanje ba lkanskih Vlaha je podatak Ivana Skil i tce, a odnosi se naubojstvo Samujlova brata , Davida, za vr i jeme ustanka etvorice Kometopula, si-nova vojvode Komea Nikole. To se ubojstvo dogodilo 976. godine kod mjesta

(Crna Gora) (v. Petar Skok, Vlah, Etimologijski rjenik hrvatskoga i srpskoga jezika, knj.

III., JA ZU, (Zag reb, 1973.), str. 608; Isti: Vlah, u: Enciklopedija Jugoslavije, sv. 8/1971., str.515. O karakteru VlahaCincara, vidi opirnije u: Duan J. Popovi, O Cincarima..., str. 30,42, 43.98 Stelian Brezeanu, Les Vlaques dans les sources Byzantines concernant les dbuts del'Etat des Asnides. Terminologie ethnique et idologique, I., u: RESEE XXV/3 (1987.),str. 203-205.99 Zlatno doba arhaiziranja imena jest V. ili VI. stoljee, zatim se ponavlja u XII. stoljeu svedo XV. stoljea. To se osobito vidi u onim djelima koja se temelje na antikoj tradiciji, te re-

torikoj literaturi i panegiricima (v Gy. Moravcsik, Byzantinoturcica I.2/1958., str. 198,

II .2/1958., str. 13, 15).

111,1To je karakteristino za bizantske autore XII. i XIII. stoljea. Primjera radi kod Nicete

Choniate, a i kod nekih drugih koji pod Mysoi razumijevaju Vlahe, a Konstantin Manasia

(1143.1180.) (K. Krumbacher, nav. dj., str. 376378; Gy. Moravcsik, Byzantinoturcica I.2

(1958.), str. 353356, pod Skitima razumijeva Hazare, iako su se u XII. stoljeu podrazumi-je va li Kum ani, a ovi pos lje dnji ko d Manasa bi bili Ge pi di ; Da ki , pa k, bili bi Ru mu nj i, a

Tribali Srbi itd. (v. K. Jireek, Geschichte der Bulgaren, Prag, 1876., str. 71, 376; E. Kurtz,

Ee dva neizd anyh proizvedenija Kon stan tina Man ass, u: Vizantijski Vrem eni k XII./1966.,

str. 899 8 ; F H D R III./1975., str. 5345 37); dot le Gy. Moravcsik , nav. dj., II.2/1958., str. 112,

Gepide identificira s Ugrima, sa ime se P. S. Nasturel, Valaques, Coumanes et Byzantins

sous le rgne de Manuel Comnene, u: Byzantina 1/1969., str. 182, n. 53, ne slae, jer kodManassa Ugri bi bili Panonci.

45


22/91

Z. MIR DIT A, Balka nski Vlasi. Povij. pril. 14, 25115 (1995)

Lijepi Hrastovi, na podruju Kastori jc i Prespe.1 0 1

t o j e podru j e j ug o zap adn e M a-kedonije koje je nominalno bilo pod bizantskom vlau, ali ne i pod njihovom oku-paci jom. O postojanju Vlaha na tome podruju, pa i u kontinentalnoj Grkojpotkraj X. s tol jea, govori nam i Kekaumen.

On nam je sauvao jedan dokument koji je izdao Bazili je II. Bugaroubojica,iz kojeg se jasno vidi da je 978. i li 980. godine bilo povjereno protospathiariuNikuli tci duks, odnosno vodstvo nad Vlasima Helade. 1 " 2 kada govori o ustanku

V l a h a i B u g a r a g od i n e 10 66 . na po d r u j u Lar is e i d ru g i m dij e lov im a, o n d a su pos -ri jedi Vlasi Tesali je i Bugarske, 1 0 3 koji e se kasnije zvati Velika Vlahija. To jepuanstvo ivjelo na obje strane ri jeke Pleres (Blioures). 1 0 4 kada je ri je o Vlasimanjegova doba, on ih povezuje s Daanima iz vremena Decebala i Besa, rasprenena i tavom podruju Balkana. To je svakako odraz arhaizaci je etnonima. U tomsmislu treba shvatiti i brkanje rimske provincije Dakije iz doba rimskoga cara Tra

j a n a s provinci j om D a c i a Au r e l i a n a iz I I I . st ol je a .

No, ono to je bitno u cijelom njegovu izlaganju jest da pravi izriitu razliku

izmeu Vlaha i Bugara. 1 0 5

Djelo Ane Komnenc, najstari je keri Aleksi ja I . Komnena (1081.1118.),pod naslovom Aleksiada, koliko god je po svojoj prirodi panegirik, a i tenden-ciozno, znaajno je po podacima o Vlasima. Ona ih spominje u kontekstuPeeneza koji su 1090./1091. godine opsjedali Carigrad. Da bi se oslobodio njihova

10 1l oann is Scylitzae histori arum, str. 382, v. 7980 (ed. J. Thu rn, Berlin, 1973.); P. S. Nasturel ,BF VII./1979., str. 91; Isti: Vlachobalcanica, str. 229. Kako seje do sada smatralo daje tokompilacija kasnijeg vremena, to je Kedrenos i prepisao od rijei do rijei, onda se je onoobino citiralo kao Cedrenus II., str. 435; FHDR III./1975., str. 144, nr. 25 (v. K. Krum

ba ch er , nav. dj., s tr . 36 5368; Gy. Mor avcsik, nav . dj. , I.

2

/1958., str. 335341; M. Gyni, Skylitzes et les Vlaques, u: RHC 255/1947., n. s. VI./2, str. 155173; G. Ostrogorski, nav. dj., str.213; E. Stanescu , La popu lati on vlaque de l'Empir e byzantin aux XICXIII Csicles. Structureet mouvement, Athnes, 1976., str. 3 (Xv c Congres International des Etudes Byzantines.Rap por ts et cora ppor ts I. Histo ire) ; Isti: Byzantinovlachica. I. Les Vlaques a la fin su Xe sicle -dbuit du Xi eet la rastauration de la domination byzantin dans la Pninsule balkanique,u: RESEE VI./3 (1968.), str. 407.1 1 1 2 Keka umen, Strat egikon , str. 280; FH DR III./1975., str. 42, nr. 10; P. S. Nasture l, BFVIL/1979., str. 93; Isti: Vlacho-balcanica, str. 230 s.1 0 3 Kekaumen, Strategikon, str. 252-254; FHDR III./1975., str. 26-28; P. S. Nasturel, BFVIL/1979., str. 92; Isti: Les Valaques de l'espace byzantin et bulgarejusqu'a la conquta ottomane, u: Les Aroumains..., str. 94 s; Isti: Vlacho-balcanina..., str. 229; E. Stanescu, RESEE VI./3 (1968.), str. 417 ss; Isti: La population vlaque..., str. 4.

1 1 1 4 Kekaumen, Strategikon, str. 260; FHDR HL/1975., str. 32.0 identifikaciji ove rijeke pos

toje razliita miljenja. Neki smatraju daje rije o rijeci Apidanos, danas Farsalitik, a drugipak misle daje rije o antikoj rijeci Pamissos (v. A. Elian i N. S. Tanasoca, FHDR III./1975.,str. 33, n. 47; P. S. Nasturel, BF VIL/1979., str. 92).mMathias Gyni, RHCn. s. 23/1945., str. 96180; Isti: Les sources byzantines de l'histoiredes Roumains, u: AAASH II./12 (1954.), str. 231; E. Stanescu, RESEE VI./3 (1968.), str.417; T. J. Winnifrith, nav. dj., str. 105; P. S. Nasturel, BF VIL/1979., str. 92; Isti: Vlachobal-canica..., str. 230.

46


23/91


pritiska, Ana Komnena kae da je Aleksije u svoju vojsku regrutirao i Vlahe. 1 0 6

ka ko je car Aleksije vojsku ko nc ent ri ra o na uu ri jeke Maric e, on da je ovdje bezsumn je ri je o Vlasi ma iz Mak edo ni j e i Tesali je . l u 7 kada govori o Vlasima iz godine1095. , iako Mathias Gyoni ' " s Smatra daje to bilo 1094. godine, onda se to odnosina podruje sjeveroistono od ri jeke Marice koje Peenezi nisu pokorili, a to je po-d r u j e R o d o p a . 1 0 9

Nije sluajno da se u XII. stoljeu govori o Velikoj Vlahiji, koju su sainjavalanavedena podruja. U to je doba toliko poraslo puanstvo Vlaha, da je b izantskicar Andronik II. Paleolog (1282.1328.), od straha da se ne bi ujedinili s Kumanim a, 1285. go di ne velik broj njih pres elio u Ma lu Aziju, gdje ih je stra dal o mno -go. 1 1 "

M e ut i m , Ge org i j e P achy m e r (1 242. 1 31 0. )"1

nam kae da su se s vremenomVl as i Tr ak ij e vr ati l i u sv oj u d o m o v i n u iz M a l e Az ij e i bi li su s po s ob n i p o n o v n okupiti svoje kue.

6Ann e Comn ene Alexiade VIII., III., 4 (Anne Comnene , Aleciade (Regne de l'Empe reurAle xis I C omn ene , 108 1111 8.) , t exte ta bli et t ra du it pa r Ber na rd Leib, Pa ri s, 193 7.1945.,vol . I. I IL ; F H D R III. /1975., str . 108, 8.

11,7An ne com nene , Alexiade, VIII., III., 2, 28, str. 134135, n. 1.1 0 8M. Gyni, BZ 44 (1951.), str. 251 ss; Isti: AAASH 34/1. (1952.), str. 501 ss, 512 ss.10 9Catherine Asdrache, raspravljajui o ekonomskim, upravnim problemima na Rodopima,0 crkvenoj organizaciji i drutvenim odnosima, te o poloaju i vanosti ovoga podruja u

okviru Bizantskog Cars tva u XIII.XI V. stoljeu, govori i o etniko m sastavu toga podruja.1 ona istie injenicu da su izvori o tim pitanjima veoma konfuzni, ime se oteava ras-vjetljavanje pr ob lem a et nikog sas tava i ge og ra fs ko t er it or ij al nog ra spro st ir anja od re e ni hnaroda. Ona, ipak, konstatira daje grka populacija razmjetena uglavnom u gradovima nasjevernoj obali Egejskog mora i donjem dijelu toka Hebrosa. Meutim, Bugari ipak ine

ve i nu st anov nit va Ro dop a. Uz njih su Vlasi, koji ive u pl an in am a, do k A rme ni , Zid ovikao i Grci ive u gradovima itd. (v. Catherine Asdracha, La rgion des Rhodopes aux XII P X I VC sicles. tu de de gographie historique. Prface de Nocolas Svorokos, Athnes,Verlag der Byzantinisch Neugriechischen Jahrbcher, 1976., str. 69-72). Meutim, zabu ga rs ku his tor iog raf iju Vla si za pr av o ne post oj e (v. Zd ra vk o Pljakov, t at d mo gr a-phique et ethnique des villes byzantines aux XIILXIVC sicles. (Quelques observations),u: BHR 1/1985., str. 46-71.

1 1 1 1 Georgii Pachymeris, De Michaele et Andronico Paleologis IL, L, 37, str. 106 (GeorgiiPachymeris De Michaele et Andronico Paleogis libri XIII, recensuit I. Bekkerus, I.-IL,Bonn, 1835.); FHDR III./1975., str. 418. Nicolae-Serban Tanasoca, Une mention inconuedes Vlaques a la fin du XIII e sicle: Mximos Planude, Epistulae, XIV (dition Treu), u:RESEE XII./4 (1974.), str. 590. G. Pachymer u svojoj knjizi (L, L, 30, str. 83) spominje iMegalovlachoi. Meutim, kako je ovdje posrijedi dvoznana terminologija koja se ondaodraava i u dvoznanom povijesnom jeziku, onda se tu radi o Megalovlahiji sa stajalita etnogeografskog, a nipoto o mnotvu iii mnogobrojnosti Vlaha, nego o jakoj vojnoj jedinicikao to su s pravom smatrali Al exandru Elian i N. S. Tanasoca (v. FH DR HI/ 1975., str. 433).11 1 K. Krumbacher, nav. dj., str. 288291; Gy. Moravcsik, Byzantinoturcica I. 2/1958., str.280282; G. Ostrogorski, nav. dj., str. 334, 372.

47


24/91

Z. MI RD IT A, Balka nski Vlasi. Povij. pril. 14, 25115 (1995)

O Velikoj Vlahiji govori i izvjesni Ni ket a Ako mi na to s, a njo me je ob uhv a aoTesal i ju, Albaniju i Makedoniju." 2 O njoj govo ri i Iv an Ka nt ak uz en (+ 1383.), koji

j e k a o Ivan V I . K a n t a k u z e n v l a da o 13 47 .1 35 4. go di ne , u s vo me dj elu Historia

koje obuhvaa vremensko razdobl je 1320.1362. godine. 1 1 3 kae da jeTesaliju dao

na doivotnu upravu svome prijatelju i roaku Ivanu Anelu. Ovaj, iako je prizna-v a o vrhovna prava svoga gospodara, skoro nezavisno je zapovijedao nad Epirom sArkananijom, Etolijom i Tesalijom.'14

Za razl iku od spoemnutih bizantskih autora, Niketa Choniata (1150.1214.)

v a a n je a u t o r za poz na van j e doga aj a, i to o s ob i t o dr ug e pol ov ice X I I . st ol je a.

Od kada je stupio u dravniku slubu za Izaka Anela (1195.1203.), on je imao

v a ne i in tenzivne k o n t a k t e s ra z n i m n a r o d i m a Ba l k a na . Sh va tl ji vo je o n d a da mu

j e e t nog eo g ra f s k a sl ik a ovog a po d ru j a bi la v e o m a d o b r o p o z n a t a . " 5 Vlasima se

susr ee jo 1187. god in e kada je poa o u vojni poh od protiv njih i Bu ga ra s jevern og

Balk ana. K ad a Niketa Cho ni ata p ie o Vlas ima, onda je ug la vnom ri je o Vlas imakoji su ivjel

balkanski vlasi u vizantijskim izvorima

Documents