sveuČiliŠte u rijeci ekonomski fakultetoliver.efri.hr/zavrsni/1008.b.pdf · sveuČiliŠte u...
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
SARA JURIŠEVIĆ
UPRAVLJANJE KVALITETOM U VINARSTVU NA PRIMJERU
POLJOPRIVREDNE ZADRUGE "GOSPOJA" S OTOKA KRKA
DIPLOMSKI RAD
Rijeka 2015
2
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
UPRAVLJANJE KVALITETOM U VINARSTVU NA PRIMJERU
POLJOPRIVREDNE ZADRUGE "GOSPOJA" S OTOKA KRKA
DIPLOMSKI RAD
KOLEGIJ: Upravljanje kvalitetom
MENTOR: dr.sc. Lara Jelenc
STUDENTICA: Sara Jurišević
STUDIJSKI SMJER: Poduzetništvo, Izvanredni
JMBAG: 0081117234
Rijeka, rujan 2015.
3
SADRŽAJ
1. UVOD ........................................................................................................................... 5
2. TEMELJNE ZNAČAJKE UPRAVLJANJA KVALITETOM ............................... 8
2.1. Pojam kvalitete ........................................................................................................ 8
2.2. Razvoj kvalitete od tradicionalnog ka suvremenom konceptu ................................ 9
2.3. Kvaliteta kao relativna kategorija .......................................................................... 10
2.4. Karakteristike kvalitete i mjerila za ocjenjivanje kvalitete ................................... 14
2.5. Upravljanje kvalitetom .......................................................................................... 15
3. RAZVOJ I ODRŽAVANJE SUSTAVA KVALITETE ......................................... 18
3.1. Hrvatska vina i vinari ............................................................................................ 18
3.2. Povijesni razvoj kvalitete u vinarstvu .................................................................... 20
3.3. Međunarodno natjecanje vina i žestokih pića........................................................ 22
3.4. Ocjenjivanje kvalitete vina u Hrvatskoj ................................................................ 25
3.4.1. Organoleptičko ocjenjivanje ........................................................................... 25
3.4.2. Laboratorijsko ocjenjivanje ............................................................................ 28
3.5. Zaštićene oznake izvornosti i izvrsnosti u Republici Hrvatskoj ........................... 28
4. POLJOPRIVREDNA ZADRUGA „GOSPOJA“ ................................................... 33
4.1. Žlahtina Toljanić....................................................................................................33
4.2. Misno vino Toljanić..............................................................................................34
5. POSTUPAK STJECANJA PRAVA UPORABE ZNAKOVA IZVORNO
HRVTASKO I HRVATSKA KVALITETA NA PRIMJERU PZ „GOSPOJA“ .... 36
5.1. Postupak stjecanja prava uporabe znakova Izvorno hrvatsko i Hrvatska kvaliteta.36
5.2. Osvrt na postupak stjecanja prava uporabe znakova Izvorno hrvatsko i Hrvatska
kvaliteta ................................................................................................................. 37
6. ANKETA O PREPOZNAVANJU HRVATSKIH OZNAKA KVALITETE I
ISTRAŽIVANJE HRVATSKE GOSPODARSKE KOMORE ................................ 38
6.1. Rezultati istraživanja ............................................................................................38
6.2. Istraživanje Hrvatske gospodarske komore ''Kupujmo hrvatsko 2013'' ..............40
6.3. Intervju s predsjednikom PZ Gospoja Franjom Toljanićem.................................42
7. DISKUSIJA ............................................................................................................... 47
8. ZAKLJUČAK ............................................................................................................ 51
4
LITERATURA .............................................................................................................. 55
POPIS GRAFIKONA ................................................................................................... 59
POPIS SLIKA ................................................................................................................ 59
POPIS TABLICA .......................................................................................................... 59
POPIS PRILOGA .......................................................................................................... 60
5
1. UVOD
Kvaliteta je stara gotovo koliko i ljudska vrsta. Prati čovjeka od samih početaka njegove
evolucije i razvija se kao i on. Stari Latini govorili su: "Dovoljno je lijepa ako je
dovoljno dobra" a u Kini postoje pisani tragovi o normama iz 2. pr.n.e. S porastom
životnog standarda i pojavom masovne proizvodnje u 19.st važnost kvalitete i sama
potreba sve su veće. Danas je koncept potpunog upravljanja kvalitetom filozofija za
upravljanje organizacijom na način koji omogućuje učinkovito i djelotvorno
zadovoljavanje potreba i očekivanja sudionika bez ugrožavanja etičkih vrijednosti
(Portal CQI, Total Quality Management, 2015.). U ekonomskom smislu kvaliteta resurs
koji ima svoju vrijednost i kojim valja upravljati.
Ljudi su oduvijek birali kvalitetnije proizvode, što zbog koristi koju su im pružali što
zbog prestiža. Birali su, u skladu s svojom kupovnom moći, najbolje materijale,
prijevozna sredstva, odjeću, hranu, pića i ostala dobra među kojima i vina. Povijesni
izvori svjedoče kako se praproizvodnja vina dogodila u Iranu i Armeniji oko 6.000
godina prije Krista a da se jedna od najstarijih degustacija vina dogodila u rimskim
podrumima kada je osobni liječnik Marka Aurelija odlučio pronaći najbolje vino na
svijetu kako bi njime liječio svoga cara.
Među najpopularnijim pićima koji se uzgajaju i proizvode diljem svijeta je zasigurno
vino. Ujedno je i međunarodni proizvod s jakom razmjenom na svjetskom tržištu. Kupci
uvijek žele više pa teže novitetima, različitostima, a pogotovo kod vina traže visoku
kvalitetu. Premijska vina su vrlo popularna, osobito ona koja imaju specifični regionalni
i sub-regionalni identitet. Cijena igra znatno manju ulogu kod određenih potrošača koji
žele kupovati specifična vina jer dodatna svojstva poput kvalitete, prestiža, godine berbe
i porijekla smatraju važnim karakteristikama. Svojstva tih vina utječu na odluku o
kupnji i cijeni koju će platiti za određeno vino.
Suvremeno tržište nameće visok stupanj kvalitete koji konkurenti na tržištu vina moraju
zadovoljiti. Osim zakonskih propisa kojima su definirani mjerljivi standardi koje
određeno vino mora zadovoljiti postoje standardi koje proizvođač može zadovoljiti te na
6
taj način steći potvrdu kvalitete. U Republici Hrvatskoj postoje zaštićeni znakovi za
izvornost i izvrsnost vina koji kupcu jamče kvalitetu a proizvođaču veći plasman, te
nacionalnom gospodarstvu prepoznatljivost na svjetskom tržištu.
Hrvatska gospodarstvo je gospodarstvo u razvoju stoga je i ovakav način dodavanja
vrijednosti proizvodu tek odnedavna postao popularan među onima koji se žele istaknuti
na tržištu. Obilježavanje proizvoda znakovima kvalitete kao i njeno osiguravanje uskoro
će u Hrvatskoj postati potreba svakog ozbiljnog proizvođača. Stjecanjem znakova
Izvorno hrvatsko i Hrvatska kvaliteta, odnosno zadovoljavanjem uvjeta za stjecanje tih
znakova hrvatski vinari mogu svoje proizvode na tržištu označiti kao visoko kvalitetne
što vodi ka prepoznatljivosti proizvoda a time i većem poslovnom uspjehu na domaćem
i stranom tržištu.
Problem, predmet i objekt istraživanja ovog diplomskog rada je upravljanje i
održavanje kvalitete vina u Hrvatskoj s naglaskom na zaštićene znakove izvrsnosti vina
u Hrvatskoj a s primjerom Poljoprivredne zadruge "Gospoja" iz Vrbnika na otoku Krku.
Radna hipoteza rada glasi: upravljanje kvalitetom u vinarstvu i vizualno označavanje
proizvoda znakovima izvrsnosti utječe na uspješnost poslovanja vinara što dovodi do
veće konkurentnosti na hrvatskom tržištu te prepoznatljivosti hrvatskih vina na stranim
tržištima.
Svrha i cilj istraživanja ovog rada jest dokazati kako sustavno i kontinuirano
upravljanje kvalitetom može imati za rezultat proizvod vrhunske prepoznatljive
kvalitete što će doprinijeti i vinaru kao pojedincu i prepoznatljivosti nacionalnog
vinarstva.
Kompozicijski se rad sastoji od osam dijelova. Prvi dio je Uvod u kom je navedena
glavna hipoteza, predmet istraživanja svrha i cilj te kompozicija rada. Drugi dio,
Temeljne značajke upravljanja kvalitetom, prikazuje pojam i razvoj kvalitete,
poglede na kvalitetu s različitih stajališta, karakteristike i mjerila za ocjenjivanje
kvalitete te načine upravljanja kvalitetom. U trećem djelu pod nazivom Razvoj i
7
održavanje sustava kvalitete vina navedena su hrvatska vina i vinari, prikazan je
povijesni razvoj kvalitete u vinarstvu, opisano je najprestižnije svjetsko natjecanje vina i
žestokih alkoholnih pića, objašnjen je sustav ocjenjivanja kvalitete vina u Republici
Hrvatskoj te su navedeni zaštićeni znakovi izvornosti i izvrsnosti u Hrvatskoj. Četvrto
poglavlje Poljoprivredna zadruga "Gospoja" govori o stvaranju, proizvodima i
upravljanju kvalitetom u PZ Gospoja s otoka Krka. U petom poglavlju , Postupak
stjecanja znakova "Izvorno hrvatsko" i "Hrvatska kvaliteta" na primjeru PZ
Gospoja s otoka Krka, prikazan je na primjeru PZ Gospoja formalni dio postupka
stjecanja znakova izvornosti i izvrsnosti te osvrt na postupak. U šestom djelu Anketa
provedena za potrebe ovog rada prikazana je anketa i rezultati ankete te Istraživanje
Hrvatske Gospodarske komore „Kupujmo Hrvatsko 2013“ prikazani su rezultati
istraživanja HGK i intervju sa gospodinom Toljanićem. U sedmom djelu je Diskusija,
bazirana na subjektivnost kušača i usporedbe stranih i domaćih vinskih natjecanja. U
osmom djelu, Komentari, komentiran je sustav modernizacije proizvodnje, pomoć od
države za vinare te novi trendovi koji se javljaju na tržištu. U Zaključku su potvrđene
hipoteze.
8
2. TEMELJNE ZNAČAJKE UPRAVLJANJA KVALITETOM
Učinkovito i djelotvorno zadovoljavanje potreba i očekivanja sudionika i masovna
proizvodnja su glavni razlozi veće potrebe za kvalitetom u današnjem vremenu.
Organizacije se prilagođavaju i glavni im je cilj ispunjavanje uvjeta i standarda kojim bi
bili konkurentni na tržištu. Kako bi bili uspješni u navedenom pothvatu kvaliteta im je
nit vodilja.
2.1. Pojam kvalitete
Latinska riječ „qualitas“ znači kvaliteta, predstavlja odliku, značajku, sposobnost,
svojstvo. Moguće ju je definirati na više načina, a njeno značenje mijenjalo se kroz
povijest. Činjenica da kvaliteta niti dan danas nije definirana jedinstvenom definicijom
govori o koliko složenom pojmu se radi.
Elementi definiranja kvalitete su sljedeći (Baković 2013, str. 4):
· kvaliteta kao sukladnost sa kvalifikacijama
· kvaliteta kao superiorna vrijednost
· kvaliteta kao ispunjavanje ili premašivanje zahtjeva kupca
· kvaliteta kao izvrsnost.
Opća definicija kvalitete jest: „Kvaliteta je količina i oblik upotrebne vrijednosti nekog
proizvoda ili usluge. Time je ona i mjera koja pokazuje do koje razine taj proizvod ili
usluga zadovoljavaju potrebu“ (Krakar, 1993, str. 34-35) Definicija kvalitete prema
normi ISO 9000 je „Kvaliteta je stupanj do kojeg skup svojstvenih karakteristika
ispunjava zahtjeve“. Prema ISO 8402: „Kvaliteta je skup svojstava i značajki proizvoda,
procesa ili usluga koje se odnose na mogućnost zadovoljenja utvrđene ili neizravno
izražene potrebe.“ P. van Dongelaar (Krakar, 1993, str. 34-35) definira kvalitetu
definicijom: „Kvalitetan je samo onaj proizvod koji uz minimalne troškove u životnom
ciklusu maksimalno pridonosi svrsi i zdravlju ljudi uključenih u njegovu proizvodnju,
distribuciju, korištenje, održavanje i reciklažu, i to uz minimalne troškove svih resursa,
te s prihvatljivim utjecajem na društvo i okoliš.“ R. Andrejčić (Krakar, 1993, str. 35.) za
kvalitetu kaže: „Kvaliteta je integracija rada i integracija odgovornosti.“
9
U konačnici, kvaliteta je rezultat procesa, karakteristika proizvoda ili usluge pružene
kupcu i atribut organizacije koja je ispunila očekivanja svih svojih sudionika.
2.2. Razvoj kvalitete od tradicionalnog ka suvremenom konceptu kvalitete
Pod evolucijom kvalitete podrazumijeva se prelazak sa tradicionalnog u proaktivni,
moderni koncept kvalitete. Tradicionalni koncept djelovao je retroaktivno, odnosno
sistemom kontrole finalnog proizvoda nastojalo se da proizvod s pogreškom ne dospije
na tržište. Proizvodi su zadovoljavali određene specifikacije, dok su želje i potrebe
kupca bile zapostavljene. Tradicionalni koncept kvalitete malo je ili nimalo pridodavao
pažnje zahtjevima kupaca, zaštiti okoliša, transparentnosti, dosljednosti, i sigurnosti
potrošača.
Ne postoji jasna vremenska granica prelaska sa tradicionalnog koncepta kvalitete na
moderni. Najveće promjene u domeni kvalitete desile su se kada se proizvođači shvatili
da je nedopustivo iznova proizvoditi proizvod sa mogućnosti iste greške. Izmjena
načina kontrole kvalitete u pojedinim kompanijama govori da su se promjene počele
nazirati po završetku Drugog svjetskog rata.
Svi poslovi koji utječu na kvalitetu proizvoda i usluga bili su obuhvaćeni tijekom
prijelaza sa kontrole na preventivu. U svijetu je do te promjene došlo kroz više faza.
Početno je to bila ''inspekcija'' ili kontrola koja se kasnije razvila na ocjenu samoga
procesa, potom osiguranje kvalitete i na kraju u potpuno upravljanje kvalitetom. Faze su
prikazane u Tablici 1.
Tablica 1: Tok razvoja tradicionalnog u moderni koncept kvalitete
1900-te 1940-te 1960-te 1980-te
Inspekcija Statističko
uzorkovanje
U fokusu je
organizacijska
kvaliteta
Kvaliteta po mjeri kupaca
Tradicionalni koncept kvalitete Moderni koncept kvalitete
10
Kontrola kvalitete nakon proizvodnje
Integracija kvalitete u procese
organizacije
Identifikacija i sprječavanje
uzroka problema
Izvor: Prema R. Dan Reid, Total Quality Managment, 2015, str.143.
U Tablici je prikaz evolucije kvalitete od tradicionalnog u moderni koncept kvalitete
odnosno moderni koncept predstavlja kvalitetu kao zadovoljenje svih potreba i želja
kupca.
Glavni cilj nastanka modernog koncepta kvaliteta nije samo dostizanje određenog nivoa
kvalitete pomoću kojeg će se zadovoljiti kupac, nego i daljnje, kontinuirano
poboljšanje. Moderni koncept kvalitete na prvo mjesto stavlja kupca stoga je vrlo važno
pružiti kupcu informacije o samom proizvodu i načinu proizvodnje, informacije kao što
su sastav proizvoda, opis procesa kojim proizvod nastaje, sigurnost upotrebe proizvoda
te kako proizvod utječe na okolinu. Na osnovu tih i sličnih informacija kupcu je
zadovoljen čitav niz socioloških potreba.
Ovaj koncept kvalitete sa razlogom je nazvan „moderni“ jer je u svim segmentima
kvalitete jedan ili više koraka ispred tradicionalnog.
2.3 Kvaliteta kao relativna kategorija
Relativna vrijednost je ona vrijednost koja zavisi od raznih učinaka, te, prema tome,
može biti različita, razmjerna vrijednost. Kvaliteta je relativan pojam jer se koristi u
različitim aspektima života, a svaka osoba kvalitetu doživljava na vlastiti način i
subjektivno. Kvaliteta se smatra relativnom kategorijom zbog tri učinka (Baković,
2013., str 11.):
1. Učinka stajališta
2. Učinka zamjene
11
3. Učinka transformacije
Svaki od učinaka prikazuje kvalitetu iz različitog aspekta pa možemo zaključiti da je
kvaliteta sveprisutna u procesima i njihovim proizvodima te da uvelike ima utjecaj na
sudionike procesa.
Kvaliteta se različito shvaća i interpretira ovisno o tome tko promatra kvalitetu. Slika 1
shematski je prikaz stajališta s kojih se kvaliteta može promatrati.
Slika 1: Kvaliteta prema učinku stajališta
Koncepcijska kvaliteta
Konstrukcijska
kvaliteta
Izvedbena kvaliteta
Izvor: Shema prema Svijet kvalitete, Kvaliteta, 2012.
Različita shvaćanja kvalitete imaju potrošači, proizvođači, tržište i društvo.
Kvaliteta sa stajališta potrošača je razina do koje određeni proizvod ili usluga
zadovoljava potrebe korisnika. Uporabna vrijednost robe prikazana je na Slici 2.
POTROŠAČ
KVALITETA
PROIZVOĐAČ
DRUŠTVO
TRŽIŠTE
12
Slika 2: Uporabna vrijednost robe
OPTIMUM KVALITETNA
(tražena razina) ROBA
Izvor: Shema prema Svijet kvalitete, Kvaliteta, 2012.
Na slici 2 je vidljivo ukoliko je uporabna vrijednost veća od željene govorimo o
luksuznoj, ako je jednaka željenoj o kvalitetnoj a ukoliko je manja od željene o
niskokvalitetnoj robi.
Kvaliteta sa stajališta proizvođača je mjera koja pokazuje koliko je vlastiti proizvod ili
usluga namijenjen tržištu uspio, odnosno koliko se takvog proizvoda ili usluge prodalo.
Sa stajališta proizvođača još je važno koliko je proizvod uspio koncepcijski,
konstrukcijski i izvedbeno (Slika 1). Koncepcijski pokazatelj pokazuje koliko je ideja
zadovoljila zahtjeve i želje kupaca, zbog čega je važno poznavati potrebe ciljane
skupine. Kvaliteta konstrukcije pokazuje odnos uporabnih vrijednosti dvaju
koncepcijsko jednako kvalitetnih proizvoda. Kvaliteta izvedbe pokazuje do koje je
razine proizvođač realizirao kvalitete koncepcije i konstrukcije u redovnoj proizvodnji.
(Z. Perić, 2013., str 10.)
S stajališta društva kvaliteta je stupanj do kojeg su određeni proizvodi i usluge prošli
akt kupoprodaje i potvrdili se kao roba, ostvarivši pritom profit. To su često nacionalna
gospodarstva prepoznatljiva po određenoj industriji (automobilskoj, prehrambenoj,
turizmu itd.).
S gledišta tržišta kvaliteta je stupanj do kojeg određena roba ili usluga zadovoljava
određenog kupca u odnosu na istovrsnu robu ili uslugu konkurencije.
LUKSUZNA
ROBA
NISKOKVALITETNA
ROBA
13
Kvaliteta je zadovoljena onda kada su zadovoljeni kriteriji i proizvođača, potrošača,
tržišta i društva a da pritom nikome od njih nije nanesena šteta.
Svi korisnici sposobni su razlikovati kvalitetu robe ali spremni su kupiti onu koju mogu
platiti 1. Iz ove činjenice proizlazi učinak zamjene. Učinak zamjene je pojava pri kojoj
se uočava izravna ovisnost plasmana robe na određenom tržištu o platežnoj moći
prosječnog kupca2.
Robu određene kvalitete valja plasirati na tržište određenog stupnja razvoja.
Tablica 2 : Tržišta prema platežnoj moći kupca
SIROMAŠNO TRŽIŠTE Kupuju se jeftini i nekvalitetni proizvodi
TRŽIŠTE U RAZVOJU Niskokvalitetna roba zamjenjuje se
kvalitetnom
SREDNJE RAZVIJENO TRŽIŠTE Kupuje se kvalitetna ali i luksuzna roba
VISOKO RAZVIJENO TRŽIŠTE Kupovina svih triju vrsta proizvoda
Izvor: Vlastita tablica prema Z. Perić, 2013.
U Tablici 2. je prikazana podjela tržišta prema stupnju razvoja na siromašna tržišta,
tržišta u razvoju, srednje razvijena tržišta i visoko razvijena tržišta te vrste robe koje
kupuju potrošači na tim tržištima.
Na tržištima gdje je konkurencija velika parametri kvalitete često se mijenjaju. Učinak
transformacije pokazuje kako se na određenom tržištu i u danom vremenskom
intervalu tijekom vremena mijenjaju pojedini parametri kvalitete.
Primjer takve promjene parametra je vijek korištenja proizvoda u automobilskoj
industriji. Nekada su se automobili vozili desetljećima, dok danas vlasnici imaju
sklonost mijenjati automobile svakih nekoliko godina. Primjer promjene parametara
kvalitete vidljiv je i u modnoj industriji. Kampanje protiv ubijanja životinja zbog krzna i
1 Izvor: http://issuu.com/kvaliteta.net/docs/mencer-/1 2 Izvor: http://www.veleri.hr/?q=node/737
14
sudjelovanje slavnih osoba u istima dovelo je do trenda izbjegavanja proizvoda
životinjskog podrijetla. Nekada su koža i krzno bili stvar prestiža, danas to više nije
slučaj.
Zbog djelovanja učinaka stajališta, zamjene i transformacije kvaliteta je relativna
kategorija po vremenu, mjestu i obliku pa ne omogućuje davanje apsolutne ocjene
proizvoda ili usluge. Kvaliteta je stupanj do kojeg je određeno dobro ili usluga
zadovoljilo trenutne kriterije različitih interesnih skupina.
2.4. Karakteristike kvalitete i mjerila za ocjenjivanje kvalitete
Zbog relativnosti kvalitete teško je odrediti karakteristike kvalitete i mjerila za
ocjenjivanje kvalitete, no stručnjaci koji izučavaju kvalitetu složili su se oko osnovnih
karakteristika kvalitete te ih podijelili na proizvodne i uporabne kako je prikazano na
Slici 3.
Slika 3: Karakteristika kvalitete
Izvor: Vlastita shema
1. Proizvodne karakteristike kvalitete su (Lazibat, 2009. ):
· mehanička svojstva
· električna svojstva
· dužne mjere
· geometrijski oblik
· površinska prerada
· mehaničke karakteristike sastava
· električne karakteristike sastava
KARAKTERISTIKE
KVALITETE
PROIZVODNE
UPORABNE
15
2. Uporabne karakteristike kvalitete su (Lazibat, 2009. ):
· funkcionalnost
· pouzdanost
· izgled
Osim proizvodnih i uporabnih karakteristika koje proizvodi ili usluge moraju zadovoljiti
postoje i mjerila na kojima se temelji ocjena kvalitete.
Ocjena kvalitete temelji se na sljedećim mjerilima3:
· sukladnost s normama
· sukladnost sa svojstvima navedenim u specifikacijama proizvoda
· pouzdanost
· ekološka prihvatljivost
· suvremen i estetski izgled proizvoda
· servisiranje i opskrba rezervnim dijelovima
· prodajna i transportna ambalaža
Za razliku od mjerila kvalitete u tradicionalnom smislu kada govorimo o suvremenim
mjerilima i ocjeni kvalitete naglasak je s „samo“ pokazatelja izvrsnosti premješten na
pojmove kao što su održivost, društvena odgovornost i integraciju kao dominantne
veličine.
Konačna kvaliteta mjeri se uvijek, i neposredno i posredno, krajnjim zadovoljstvom ili
nezadovoljstvom kupca stoga kvalitetom valja upravljati.
2.5. Upravljanje kvalitetom
Zahtjev za visoku kvalitetu je danas sveprisutan od strane kupca (korisnika). Opstanak
na tržištu je zato zahtjevan i težak, a zbog toga je sve jasnija spoznaja da je izuzetno
važno neprestano poboljšavati kvalitetu. Temeljni faktor koji određuje kvalitetu
proizvoda i usluga je kvaliteta organizacije (ISO 9000).
Postoji rastuća spoznaja da je kvaliteta višedimenzionalna pojava i da nije rezultat
3 Izvor: http://www.svijet-kvalitete.com/index.php/kvaliteta
16
slučajnih postupaka i događaja već niza međusobno povezanih aktivnosti koje ovise o
raspoloživim resursima koji su podložni raznim utjecajima i kojima treba upravljati.
Iz potrebe da se kvalitetom upravlja proizašlo je osam načela upravljanja kvalitetom
(Portal CQI, Total Quality Managment, 2015.):
1. Organizacija orijentirana na kupca - organizacije ovise o svojim klijentima i stoga
treba razumjeti sadašnje i buduće potrebe kupaca, zadovoljiti zahtjeve kupaca i
nastojati premašiti očekivanja kupaca;
2. Vodstvo – vodstvo organizacije treba uspostaviti jasnu i jedinstvenu svrhu, smjer
poslovanja i unutarnje ozračje u organizaciji;
3. Uključivanje ljudi – potpuno uključivanje zaposlenika na svim razinama
organizacije omogućuje da se njihove sposobnosti i znanja u potpunosti iskoriste u
korist organizacije;
4. Procesni pristup upravljanju – procesnim pristupom upravljanju resursima i
aktivnostima učinkovitije se postiže željeni rezultat;
5. Sustavni pristup upravljanju - identificiranje, razumijevanje i upravljanje sustavom
međusobno povezanih procesa za određeni cilj pridonosi učinkovitosti i
djelotvornosti organizacije;
6. Kontinuirano poboljšanje - neprekidno poboljšavanje treba biti trajni cilj
organizacije;
7. Činjenični pristup donošenju odluka - učinkovite odluke na temelju logičke i
intuitivne analizu podataka i informacija;
8. Obostrano koristan odnos s dobavljačima - uzajamno korisni odnosi između
organizacije i njenih dobavljača povećati će sposobnost stvaranja vrijednosti obiju
organizacija.
Norma ISO 9001 nalaže da je među osnovnim načelima upravljanja kvalitetom procesni
pristup. Njena je baza u pretpostavci da bi organizacija najučinkovitije funkcionirala
kada bi se utvrdili međusobno povezani procesi te da se njima upravlja učinkovito,
jednostavno i efikasno.
17
Slika 4: Plan-Do-Check-Act Krug (Demingov krug)
Izvor: Svijet kvalitete (Deming, 1996)
Uspostavljeni sustav neprekidno poboljšava ukupnu učinkovitost kada se za
ostvarivanje konačnog cilja identificiraju poslovni proces ili podproces neke
organizacije. Postiže se ponavljanjem radnji P (plan) – planiraj, D (do) – učini, C
(check) – provjeri i A (act) – djeluj. (Svijet kvalitete)
Sadašnje stanje upravljanja kvalitetom obilježavaju tri izrazite faze (I. Bakija, Kontrola
kvalitete):
1. Kontrola kvalitete - QC - Quality Control
2. Osiguranje kvalitete - QA - Quality Assurance
3. Potpuno upravljanje kvalitetom - TQM - Total Quality Management.
18
3. RAZVOJ I ODRŽAVANJE SUSTAVA KVALITETE VINA U HRVATSKOJ
Izvrsni geografski položaj i klimatski uvjeti omogućili su Hrvatskoj dugu tradiciju
vinogradarstva. Bijela vina su zastupljena na područjima od Plješevice do Dunava u
kontinentalnoj Hrvatskoj, dok su crna i bijela vina podjednako proizvedena na području
primorske Hrvatske. Poznati gemišt koji je kombinacija aromatičnog vina pomiješanim
mineralnom vodom je osobito istaknut na sjevernom kontinentalnom dijelu dok
bevanda odnosno vino pomiješano s vodom se ističe na jugu. Hrvatska vina koja su
svakako vrijedna spomena su pošip, chardonnay, graševina, žlahtina, malvazija, prošek,
plavac i traminac, a čak sedamsto je vrsta zaštićeno geografskim podrijetlom.
3.1. Hrvatska vina i vinari
U Hrvatskoj se može naći oko stotinjak autohtonih vrsta grožđa, ali trend nestajanja još
uvijek traje. Hrvatski vinari slažu se da bi se geografski položaj i klimatski uvjeti trebali
iskoristiti kako bi se očuvale i širile sorte grožđa. Ponuda je zaista široka kada su u
pitanju vinogradske zone. Hrvatska se može pohvaliti sa njima pet čiji su glavni
određivači temperatura i broj sunčanih sati. Registriranih proizvođača vina je oko četiri
stotine, a na tržištu se može izbrojati gotovo tisuću etiketa.
Hrvatska se dijeli na kontinentalnu i primorsku. U kontinentalnoj Hrvatskoj područja su
sjeverozapadni dio (Plješivica, Prigorje i Bilogora, Zagorje, Međimurje, Pokuplje i
Moslavina) te sjeveroistočni dio (Slavonija i Podunavlje). Primorski dio obuhvaća Istru
i Hrvatsko Primorje, sjevernu Dalmaciju, Dalmatinsku Zagoru te srednju i južnu
Dalmaciju.
Chardonnay, graševina, moslavac, rajnski rizling, kraljevina, bijeli i sivi pinot te škrlet
(u Moslavini) se najviše proizvode u sjeverozapadni dio Hrvatske.
Među najpoznatije proizvođače ove regije spadaju: Agromeđimurje d.d. iz Čakovca,
Varaždinka d.d. iz Varaždina, Petrač d.o.o. iz Krapinskih Toplica, Bojan Štampar i
Alojz Novak, te brojni proizvođači iz Štrigove.
19
Graševina, rajnski rizling, chardonnay, bijeli i sivi pinot se također proizvode i u
sjeveroistočnoj Hrvatskoj uz zeleni silvanac, traminac, frankovku, sauvignon i zweigelt.
Najpoznatiji slavonski proizvođači su Ivan Enjingi, koji posjeduje jedan od najvećih
vinograda u Hrvatskoj, te Davor i Višnja Zdjelarević iz Brodskog Stupnika, koji postižu
priznanja i na svjetskom tržištu. U Kutjevu djeluje poznata Vinarija Krauthaker.
Erdutski vinogradi ponose se i jednim kuriozitetom, a to je ogromna bačva zapremine
od 75 000 litara. Vina Iločkih podruma izdvajaju se, pak, po prepoznatljivom vizualnom
identitetu.
Vrhunska vina poput merlota, malvazije, terana, cabernet sauvignona, chardonnay,
refok, muškata, bijelog i sivog pinota proizvode se na područijima Istre i Hrvastkoj
Primorja. Hvaljena trojšćina proizvodi se na Susku dok vrbnička žlahtina na Krku.
U Momjanu Vinarija Kozlović može se pohvaliti dugom tradicijom proizvodnje
muškata, malvazije i terana dok se u zadnje vrijeme sve više istiću vinarije s područja
Vrbnika s otoka Krka odakle potjeće i najnagrađivanija žlahtina u Hrvatskoj - žlahtina
Toljanić Poljoprivredne zadruge Gospoja.
U Dalmaciji obiluju autohtone sorte. Najpoznatija vina su: babić i plavina (Primošten),
merlot (Drniš), debit, pošip, maraština i grk (Korčula), bijela vugava i crni plavac (Vis),
plavac i bogdanuša (Hvar), plavac mali (Pelješac), desertno vino prošek, te u svijetu
cijenjeno vrhunsko crno vino, dingač.
Poznate vinarije su: Vinarija Plančić s Hvara, Vinarija Poljoprivredene zadruge
Jedinstvo i Vinarija Toreta s Korčule, gdje se uzgajaju rukatac i pošip kao autohtone
sorte.
Vinarija Plenković godišnje proizvede oko 300 000 butelji Zlatnog plavca, Zlatnog
rosea i Zlatnog otoka. Plavac mali i dingač se proizvode na Pelješcu u vinogradima
obitelji Skaramuča.
20
3.2. Povijesni razvoj kvalitete u vinarstvu
Povezana s poviješću poljoprivrede, kuhinje, čovječanstva i same civilizacije, povijest
vinove loze postoji na tisuće godina. Vino je danas izuzetno popularno piće čiji se uzgoj
i proizvodnja javljaju na cijelom svijetu, te je međunarodni proizvod s jakom
razmjenom na svjetskom tržištu. Povijesni izvori svjedoče da se u Rimu, središtu dotad
poznatog svijeta oko 170 godina prije Krista u carskim podrumima odigrala jedna od
najslavnijih degustacija vina. Carevi su tamo prikupili vina i stvorili najbolju poznatu
zbirku. Galen, osobni liječnik cara Marka Aurelija, spustio se u hladne, mračne i vlažne
podrume sa ciljem identificiranja najboljeg vina na svijetu. U svoju paletu je uvrstio
vina starija od dvadeset godina i provjerio je sva godišta na amforama falemskih vina4
kako je njegova dužnost naložila. Posao je bio naporan. No, potrudio se dok nije našao
vino koje u sebi nije imalo gorčine. (Jutarnji list, 2010.) Povijesni razvoj unapređivanja
kvalitete uzgoja vinove loze i proizvodnje vina prikazan je u tablici koja slijedi.
Tablica 3: Povijest vina
Prije Krista 6000 Vino dolazi od istočnih civilizacija
5000 Vino u Egiptu i Feniciji
4500 Vino se počinje proizvoditi u Grčkoj, na Kreti i na Dalekom istoku
1500 Vino prvi put stiže u južnu Europu i sjevernu Afriku
500 Vino se proizvodi u Indiji, Kini i mnogim dijelovima Europe
200 Rimljani započinju s korištenjem drvenih vrčeva i bačvi
15., 16.i 17.
Stoljeće
1500 Uvođenje vinove loze i proizvodnje vina u Novi svijet
1630 Prva uporaba staklenih boca za skladištenje vina
1700 Pojava arhivskih, dobnih vina
1768 Mjerenje razine šećera u vinu
1769 Prva izolacija vinske kiseline iz vina
18. stoljeće 1823 Prvo mjerenje razine alkohola
1824 Prvo spominjanje hrastovih bačvi
1850 Uvođenje prvog sustava obrezivanja loze
1890 Uzgoj loza i pojava francuskih hibrida
4Falernsko vino je bijelo vino staro najmanje 10 godina. (Hrvatski povijesni portal)
21
1895 Mjerenje koncentracije tanina u vinu
19. stoljeće 1950 Prvi pokušaji mehaničke berbe grožđa
1950 Korištenje malih hrastovih bačava počinje prevladavati vinima Novog
svijet
1965 Primjena tetrapaka za pakiranje vina
1965 Uvođenje automatskog „remuagea“5 u proizvodnji pjenušavih vina
1966 Nove analitičke metode za izolaciju tanina iz vina
1970 Pojava minimalnog obrezivanja vinove loze
1973 Uvođenje novih fungicida za suzbijanje bolesti u vinogradima
1973 Otkriven uzrok širenje žutice vinove loze
1976 Prva upotreba NIR za mjerenja alkohola
1984 Virus Žuta pjega otkriven u vinovoj lozi
1990 Prvi put je prototip vinskog kvasa proizveden genetskim inženjeringom
1993 DNA otisci koriste se za identifikaciju sorte vinove loze
20. stoljeće 2000 Prva primjena testiranja potrošača u istraživanju vina
2000 Korištenje hrastovih bačvi dopušteno u EU
2000 Alati kojim se upravlja moraju zadovoljiti zaštiti okoliša
2005. Razvijen jednostavni test tanina u vinu
2005 Otkriven genetski nacrt prvog malolactic bakterijskog roda
2007 Otkriven papreni Shiraz
2007 Otkriven genetski nacrt prve sorte vinove loze
2009 Kemijska svojstva divljih fermentiranih vina
2009 Proširene preferencije potrošača u istraživanju novih tržišta
2009. Prvo komercijalizacija pravog Saccharomyces bayanus kvasca za
poboljšanje okusa vina
Nakon 2010.
Godine
Nakon 2010. Automatizacija istraživačkih sustava
Nakon 2010. Objektivne mjere kvalitete
Nakon 2010. Definiranje tipova vina
Nakon 2010. Robotsko obrezivanje loze
Izvor: Prema Australian Wine Research Institute, The History of Wine, 2015.
5 Remuage je međunarodni naziv za proces okretanja boca šampanjca kako bi se spriječilo nastajanje taloga. (Dražen Lesica, somelijer)
22
Iz tablice je vidljivo da je još u staroj eri vino bilo rasprostranjeno na svim poznatim
kontinentima a u 15. stoljeća stiglo je i u Novi svijet. Od 15. do 18. stoljeća proizvođači
vina upoznavali su se s osnovnim svojstvima vina a najviše su razvijali tehnike čuvanja
vina. U 19. stoljeću pažnja je usmjerena na pokušaje automatske obrade loze i
automatizaciju proizvodnje vina, tražila se idealna ambalaža za transport a počinje se
izučavati DNA vinovih loza i bolesti koje napadaju vinovu lozu. U prvom desetljeću
dvadesetog stoljeća u kontroliranje kvalitete vina po prvi su puta uključeni potrošači,
sve više se pažnje daje zaštiti okoliša a suvremeni laboratoriji omogućuju potpuno
upoznavanje s kemijskim sastojcima vina. Nakon 2010. godine istraživački sustavi se
automatiziraju, definiraju se tipovi vinove loze i određuju točni parametri koje vino
mora zadovoljiti te se postavljaju objektivne mjere kvalitete.
Danas u svijetu postoji nebrojno puno organizacija, natjecanja i nagrada koje se bave
vinima i kvalitetom vina. Neke od najpoznatijih i najstarijih su (Wikipedia, Wine
competiton): International Wine and Spirit Competiton, International Wine Challenge,
Decanter World Wine Awards, International Wine Contest, New Yor Wine Tasting of
1973, Paris Wine Tasting of 1976, Wine Olympics, Great Chardonay Showdown, Grand
European Jury Wine Testing of 1997, Vin Italy, Top 100 Sud de France i dr. Najstarijim
i najprestižnijim natjecanjem vina i žestokih alkoholnih pića u svijetu smatra se
International Wine and Spirit Competiton a najprestižnijom nagradom koja se na tom
natjecanju dodjeljuje Decanter World Wine Award nagrada.
3.3. Međunarodno natjecanje vina i žestokih pića
Kada je kemičar Anton Massel 1969.g. osnovao Klub
Enologije (eng. Club Oenologique) nije mogao ni zamisliti
koliki će biti njegov utjecaj na današnju vinsku industriju ni
dalekosežne komercijalne posljedice za one koji budu
nagrađeni za svoju izvrsnost. Imao je ideju stvaranja natjecanja
koje će biti temeljeno na organoleptičkoj prosudbi ali gdje sve stavke moraju proći
kemijsku analizu.
23
Godine 1978. naziv pothvata promijenjen je u Međunarodno natjecanje vina i žestokih
pića (eng. International Wine and Spirit Competition). Kako bi se iz godine u godinu
postigli što veći standardi kvalitete u vrlo kratkom vremenskom razdoblju redefinirane
su discipline natjecanja a uveden je i skup tehničkih kontrola.
Izvorni cilj je bio je da IWSC bude natjecanje izvrsnosti za vina i žestoka alkoholna
pića iz cijelog svijeta što je cilj i danas, nakon 45 godina. Svrha je natjecanja da
potrošači prepoznaju kvalitetu proizvoda.
IWSC ima natjecatelje iz gotovo 90 zemalja svijeta prikazanih Slikom 6. Bez obzira na
podrijetlo natjecatelja, dali je novi ili iskusni proizvođač sudi mu se prema klasi kojoj
pripada a tretira ga se s dužnim poštovanjem i obzirom.
Natjecanje ima podršku mnogih svjetskih vrhunskih proizvođača vina i žestokih
alkoholnih pića koji postavljaju međunarodne standarde kvalitete a jedinstvena
kombinacija detaljne tehničke analize i stručnih žirija čini nagradu osvojenu na tom
natjecanju izvanrednim postignućem. (International wine and spirit competiton)
IWSC grupa svjetski je lider u organiziranju natjecanja vina i žestokih alkoholnih pića.
Grupu čini 5 organizacija prikazanih u Tablici 4.
Tablica 4: IWC grupa
The Cathay Pacific
Hong Kong
International Wine &
Spirit Competition
(HKIWSC)
24
Spirits of the Americas
Whiskies of
the World®
What Food What Wine
South Africa?
The Spirits of Mexico
Izvor: Prema IWSC database
Samo nekoliko hrvatskih vina posjeduje IWSC nagrade. Proizvodi su prikazani u
Tablici 5.
Tablica 5: Hrvatska vina koja posjeduju IWSC nagradu
Graševina berba
2011. PP
Orahovica -
srebrna medalja,
IWSC London
Misno vino
berba 2007. PZ
Gospoja -
srebrna medalja,
IWSC London
Sauvignon
berba 2011. PP
Orahovica -
srebrna
medalja, IWSC
London
Frankovka berba
2011. PP
Orahovica -
srebrna medalja,
IWSC London
Malvazija
istarska 2011.
Vina Pilato –
IWSC London
25
Izvor : Slike preuzete s službenih internet stranica proizvođača
Na ovom, kao i na ostalim vinskim natjecanjima najprestižnije su Decanterove nagrade.
Decanter je najpoznatiji stručni vinski časopis iz Velike Britanije. Izdaje se i čita u 98
zemalja svijeta. Njegova je važnost toliko zastupljena da utječe na trendove i mišljena u
svijetu vina.
3.4. Ocjenjivanje kvalitete vina u Hrvatskoj
Ocjenjivanjem se kroz određivanje razine u kojoj svojstava, značajke i vrijednost vina
zadovoljavaju zadanim kriterijima određuje kvaliteta vina. Ocjenjivanje vina može biti
subjektivno i objektivno. Subjektivno ocjenjivanje je organoleptičko ocjenjivanje a
objektivno ocjenjivanje je laboratorijsko ocjenjivanje vina.
3.4.1. Organoleptičko ocjenjivanje
Organoleptičko ocjenjivanje smatra se subjektivnom metodom ocjenjivanja vina a
podrazumijeva ocjenu boje, bistroće, mirisa i okusa. Kod pjenušavih vina ocjenjuje se
još kvaliteta pjenušanja. Iako organoleptičkom ocjenjivanju prethodi laboratorijsko
ocjenjivanje vina u kontekstu kvalitete organoleptička ocjena ima veći utjecaj i na
kupce i na proizvođače. Subjektivan procjena stupnja kvalitete koju provode kušači vina
presudna je za dobivanje nagrada ali i za potvrdu pred kupcima do kojeg stupnja neko
vino zadovoljava kriterije kvalitete.
26
Kušanjem se bave stručnjaci somelijeri, kušači ili degustatori, koji zahvaljujući
poznavanju svojstava vina i velikom iskustvu opisuju vina, klasificiraju ih i na kraju
brojčano ocjenjuju. Na Slici 7. je prikazan kušač pri kušanju vina.
Slika 5 : Ocjenjivanje vina
Izvor: Somelieri hrvatska
Nakon kušanja vina, kušači daju ocjenu vinu. Ocjena vina pokazuje do koje mjere vino
odgovara standardima kvalitete vina.
Postoje razni modeli ocjenjivanja vina, no među najpoznatije i najčešće korištene padaju
(S. Ivanović, 2011., str 5.):
1. Bauxbaumov model
2. Metoda negativnih bodova
3. Metoda 100 bodova
Bauxbaumovom metodom vino se ocjenjuje do 20 bodova. Vina ocjenjena ovom
metodom u određenim kvalitetnim skupinama moraju, za odličja, zadovoljiti određeni
bodovni prag. Primjerice:
· stolna vina više od 14,5 bodova
· kvalitetna vina više od 16,5 bodova i
· vrhunska vina više od 18,5 bodova.
27
Metodom negativnih bodova unose se križići, a zatim se izračunavaju negativni -
kazneni bodovi. Skala je zamišljena prema logaritamskoj tablici. Za izvanredno dobra
vina dobiva se 0 kaznenih bodova, za vrlo dobra 1 kazneni bod, a za prolazna vina 9
kaznenih bodova. Vina s manje od 8 kaznenih bodova zavređuju najviša priznanja a
vina koja steknu iznad 92 kaznena boda nisu prikladna za promet. U Hrvatskoj se ta
metoda koristila 1993.godine na smotri vina "Vino u Hrvatskoj".
Metoda 100 bodova u odnosu na druge metode ima bolje razdijeljen broj bodova za
mirisne i okusne značajke vina, jer se posebno vrednuje njihov intenzitet, iskrenost i
kakvoća, kao i postojanost arome u ustima, što je temeljni pristup pojedinom vinu. Za
svako od spomenutih svojstava ocjena može biti odličan, vrlo dobar, dobar, dovoljan i
nedovoljan a ocjenjivač u odgovarajućem stupcu u ocjenjivačkom listiću zaokružuje
pripadajući broj bodova. Prema Hrvatskom Zakonu o vinu u Republici Hrvatskoj
donesen je Pravilnik o organoleptičkom ocjenjivanju mošta i vina u Republici Hrvaskoj
prema kojem se za puštanje u promet vina ocjenjuje ovom metodom.
Minimalni broj bodova po ovoj metodi za pojedine kategorije kvalitete je sljedeći:
· stolna vina bez oznake zemljopisnog podrijetla – 60 bodova
· stolna vina s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom – 65 bodova
· kvalitetna vina s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom – 75 bodova
· vrhunska vina – 85 bodova
Svako svojstvo vina dobiva određeni broj bodova od maksimalno mogućih, uz dodjelu
bodova za opći dojam. Konačna ocjena za pojedino vino je aritmetička sredina koja se
dobije nakon odbacivanja najniže i najviše ocjene. Prilikom ocjenjivanja ovom
metodom razlikujemo i usporednu metodu, metodu redoslijeda, metodu trokuta i
metodu ocjenjivanja u paru. Kod usporedne metode ocjenjivač dobiva dva ili više vina
istodobno i međusobno ih uspoređuje po ukupnoj kakvoći i intenzitetu arome. Metoda
redoslijeda koristi se ukoliko se želi utvrditi postoje li razlike između nekoliko vina u
nekim određenim komponentama. Ovom metodom može se najviše usporediti šest vina
jer kod više vina je teže zadržati koncentraciju i pamćenje. Metoda trokuta zapravo
28
testira degustatore. Ovom metodom prezentiraju se tri uzorka od kojih su dva ista a
ocjenjivači trebaju zaokružiti različiti. Metodom ocjenjivanja u paru ocjenjivačima se
prezentiraju dva vina pod šifrom.
3.4.2. Laboratorijsko ocjenjivanje
Kemijska analiza vina u laboratoriju smatra se objektivnom metodom ocjenjivanja vina.
Njome se ispituju gustoća, količina alkohola, ekstrakta, šećera, ukupnih kiselina,
hlapljivih i nehlapljivih kiselina, pepela i pH vrijednosti, količinski odnosi pojedinih
sastojaka, provjerava se prirodnost vina, njegovo zdravstveno stanje te je li proizvedeno
od plemenitih ili hibridnih sorti grožđa.
Kada se vino ocijeni organoleptički i laboratorijski dobije se konačna ocjena koja je
odraz stvarne kvalitete vina kao pokazatelja do koje mjere vino zadovoljava propisanim
karakteristikama kvalitete, mjerilima kvalitete te je li vino visokokvalitetan, kvalitetan
ili niskokvalitetan proizvod.
3.5. Zaštićene oznake izvornosti i izvrsnosti vina u Hrvatskoj
Zaštićena oznaka izvornosti (ZOI) predstavlja naziv regije, određenog mjesta ili,
iznimno, zemlje koji se koristi za označavanje proizvoda, a podrazumijeva da kvaliteta i
karakteristike vina nastaju pod utjecajem određene zemljopisne sredine i da grožđe
potječe isključivo s tog područja na kojem se ujedno odvija i proizvodnja.
Tradicionalni izrazi za vina sa zaštićenom oznakom izvornosti moraju se koristiti uz
naziv zemljopisnog područja, odnosno naziv zaštićene oznake izvornosti. Zaštićene
oznake izvornosti u Republici Hrvatskoj:
1. Istočna kontinentalna Hrvatska
2. Hrvatsko Podunavlje
3. Slavonija
4. Zapadna kontinentalna Hrvatska
5. Moslavina
6. Prigorje-Bilogora
7. Pleševica
29
8. Pokuplje
9. Zagorje-Međimurje
10. Primorska Hrvatska
11. Hrvatska Istra
12. Hrvatsko primorje
13. Sjeverna Dalmacija
14. Dalmatinska zagora
15. Srednja i Južna Dalmacija
16. Dingač
Hrvatske zaštićene oznake izvornosti uvrštene su u elektronski registar E-Bacchus,
europski registar zaštićenih oznaka izvornosti, zaštićenih oznaka zemljopisnog
podrijetla i tradicionalnih izraza. Sukladno Ugovoru o pristupanju Hrvatska je zaštitila
16 oznaka izvornosti za vino te se obvezala u roku godinu dana od dana pristupanja EU
dostaviti Europskoj komisiji specifikacije za njih što je i učinjeno.
Kultura i tradicija, prirodni i klimatski uvjeti te zemljopisni položaj su posebnosti
Hrvatske. Zbog svih tih čimbenika, autohtonih prehrambenih proizvoda u nas ima
mnogo. Imaju veliku važnost na hrvatskom tržištu i dio su gastronomske ponude te se
ističu po različitim specifičnostima poput organoleptičkih i prehrambenih. Mnogi od
njih su postali prepoznatljivi kao i zemljopisna područja u kojima se proizvode.
Oznaku „Hrvatski otočni proizvod“, Ministarstvo
regionalnoga razvoja i fondova Europske unije,
dodjeljuje proizvodima koji zadovoljavaju kriterije
izvrsnosti, izvornosti i tradicije.
Projekt je pokrenut 2007. godine, a ukupno su do sada oznaku „Hrvatski otočni
proizvod“ dobila 182 proizvođača (od kojih je 13 ekoproizvođača i 18 proizvođača s
oznakom zemljopisnog podrijetla) za 517 proizvoda i proizvodnih linija s 21 otoka
(Brač, Hvar, Vis, Korčula, Pag, Krk, Lastovo, Dugi Otok, Rab, Cres, Lošinj, Prvić,
Ugljan, Mljet, Šolta, Žirje, Pašman, Iž, Murter, Kornat, Olib) i poluotoka Pelješca.
30
Riječ je o prehrambenim, kozmetičkim i odjevnim proizvodima te suvenirima. Rade se
uglavnom u malim serijama i potječu s ograničenih otočnih lokaliteta.
Oznaka „Hrvatski otočni proizvod“ dodjeljuje se godišnje, u vidu plakete i makete,
proizvođačima koji imaju sjedište tvrtke na otocima i koji nominirane proizvode
izrađuju na otocima. Stručno mišljenje o zadovoljavanju uvjeta i kriterija stjecanja prava
na uporabu oznake donose neovisne stručne komisije.
Prijedlog odluke o dodjeli oznake „Hrvatski otočni proizvod“ donosi Savjet projekta a
konačnu odluku ministar regionalnoga razvoja i fondova Europske unije.
Ministarstvo s nositeljima oznake sklapa ugovor na 3 godine, nakon čega se procedura
dodjele ponavlja.
Kompletna procedura dodjele oznake „Hrvatski otočni proizvod“ utemeljena je u
Zakonu o otocima (Narodne novine 34/99,149/99,32/02,33/06) i Pravilniku o
uvjetima, kriterijima i načinu označavanja proizvoda oznakom „Hrvatski otočni
proizvod“ (Narodne novine 47/07).
Oznaka je registrirana u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo kao jamstveni
žig.
IQ (Istrian Quality) Oznaka “Istarska kvaliteta” za vino
Malvazija istarska. Ova oznaka predstavlja vina visoke kvalitete.
Proizvode se od istarske malvazije. Sama oznaka ima kao cilj
podizanje saznanja o kvaliteti vina, ali i promociju na domaćem i
stranom tržištu. Pomoću ''IQ'' oznake potrošač je u mogućnosti
razlikovati istarsku malvaziju kao višu kvalitetu od one koju
prepisuje zakon za kvalitetna vina sa zemljopisnim podrijetlom. Kvaliteta je viša od one
koju kupac očekuje.
Glavni preduvjet za stjecanje oznake ''Istarska kvaliteta'' su obveza proizvođača vina da
svoja sjedišta i proizvodne površine kao i pogone za preradu posjeduje na području
vinarske podregije Istre i da je upisan u Upisnik proizvođača grožđa i vina. Prema
zakonu, ''IQ'' oznaka dodjeljuje se isključivo kvalitetnim i vrhunskim vinima. Nadležne
institucije provjeravaju kvalitetu i dodjeljuju Rješenje za stavljanje vina u promet.
Znak Hrvatska kvaliteta ponosno nosi 169 proizvoda i 3 usluge.
Ovi proizvodi i usluge posjeduju natprosječnu kvalitetu.
31
Proizvode se na području Republike Hrvatske. Ovaj znak kupcu daje jamstvo da
proizvod zadovoljava izrazito zahtjevne kriterije kvalitete te da se nalazi na samom vrhu
svjetske ponude. Znak ''Hrvatska kvaliteta'' predstavlja proizvode i usluge koji su
prepoznatljivi po svojoj djelatnosti i nalaze se na području Republike Hrvatske. Kako bi
zaslužili oznaku ''Hrvatska kvaliteta", usluge i proizvodi prolaze kroz razne kontrole
poput onih Hrvatske gospodarske komore i njihovog Centra za kvalitetu te Tehničke
komisije. Tehnička komisija provjerava značajke proizvoda i usluga koje su zatražene te
certifikate i dokumentacije. Na kraju svih testiranja i kontrola, Hrvatska gospodarska
komora uvrštava usluge ili proizvod na listu nosioca oznake ''Hrvatska kvaliteta''.
Znak Izvorno hrvatsko je rezultat hrvatske tradicije, inovacije,
razvojnog istraživačkog rada i invencije. Ovaj znak nosi 106
proizvoda i 2 usluge. Kod znaka ''Izvorno hrvatsko'' glavna
karakteristika proizvoda je njihova autohtonost, a sam znak je na
višoj razini od ''Hrvatske kvalitete''. Po pitanju kvalitete, proizvodi i usluge koji nose
''Izvorno hrvatsko'' moraju biti na podjednakoj razini kao i oni koji imaju oznaku
''Hrvatska kvaliteta''. Ocjenjivanje se vrši prema kriterijima izvornosti hrvatske
inventivnosti ili tradicije.
Hrvatska gospodarska komora želi oznakama uspostaviti vizualni kod na hrvatskom i
svjetskom tržištu. Za tu svrhu se koriste vizualna označavanja kvalitetnih hrvatskih
proizvoda i usluga. Cilj ove promidžbe je steći prepoznatljivost proizvoda i usluga
hrvatskih tvrtki na tržištu.
Najznačajniji razlozi zbog kojih se proizvodi štite i označavaju su:
· više cjenovne kategorije
· stvaranja identiteta i prepoznatljivosti
· izravne veze proizvoda s određenim zemljopisnim područjem daje dodatnu
vrijednost i prepoznatljivost tom području, te pridonosi ruralnom razvoju
· osnivanja interesnih udruženja, ako ona još ne postoje u svrhu zajedničkog
nastupa na tržištu, odnosno zajedničke promidžbe prehrambenog proizvoda
32
Kriterije Hrvatska kvaliteta i Izvorno hrvatsko moguće je steći pokretanjem postupka
dodjele prava. Potrebno je popuniti i dostaviti odjelu navedenu dokumentaciju6:
· popunjen, ovjeren i potpisan Zahtjev
· izvod iz trgovačkog ili obrtnog registra za podnositelja zahtjeva
· izjavu podnositelja zahtjeva o hrvatskom podrijetlu robe (za proizvode)
· rješenja, potvrde, izvještaji o ispitivanju, certifikati ili drugi potvrdni dokumenti
o zadovoljavanju zakonskih odrednica koje se odnose na proizvod ili uslugu
· tehničku dokumentaciju proizvoda ili usluge, promidžbeni materijali i drugu
dokumentaciju za jednoznačnu i pouzdanu identifikaciju proizvoda ili usluge
· certifikate ili druge dokumente o uvedenom sustavu osiguravanja kvalitete,
odnosno sustavu upravljanja kvalitetom
· dokumentaciju o proizvodu ili usluzi s kojom podnositelj zahtjeva raspolaže, a
koja se odnosi na dokazivanje i/ili podupiranje dokaza o natprosječnoj kvaliteti
proizvoda ili usluge
· kratki opis djelovanja, povijesti i drugih podataka o podnositelju zahtjeva
· uzorak proizvoda
· dokumentaciju kojom se argumentira tradicija, znanstveno- istraživački rad,
inovacija ili invencija vezana za proizvod ili uslugu (ukoliko se podnosi zahtjev
za dodjelu prava uporabe znaka «Izvorno hrvatsko»)
· dokaz o uplaćenom iznosu za pokriće troškova rješavanja zahtjeva u postupku
dodjele znaka
6 Izvor: http://www2.hgk.hr/znakovi/index.asp
33
4. POLJOPRIVREDNA ZADRUGA GOSPOJA
Poljoprivredna zadruga obitelji Toljanić „Gospoja“ osnovana je 1995. godine. Bazira se
na stoljetnoj obiteljskoj tradiciji uzgoja autohtone sorte vinove loze – Vrbničke
Žlahtine, proizvodnji vina i domaćih rakija u Vrbniku na otoku Krku.
PZ Gospoja ima 10 zaposlenika od kojih su dva enolozi i poljoprivredni tehničari.
PZ Gospoja proširila je svoju proizvodnju na nekoliko prepoznatljivih proizvoda visoke
kvalitete. Najpoznatiji je svakako Žlahtina Toljanić o kojoj će biti više rečeno u
sljedećem poglavlju.
Misno vino je polusuho desertno vino sa 12% alk. i 30 g. šećera po litri. Poseban
proizvod vinarije Toljanić koji je osvojio Decanterovu nagradu u Londonu. Dobiva se
kombinacijom tradicionalne proizvodnje prošeka i nove tehnologije proizvodnje
Žlahtine.
Loza, smokvica, travarica i medica rakije su koje se proizvode u zadruzi.
Domaće crno vino proizvedeno od starih otočnih sorti, jačine 12% alk. proizvodi se u
manjoj količini isključivo za potrebe vlastitih ugostiteljskih objekata.
4.1. Žlahtina Toljanić
"Žlahtina Toljanić" je na domaćim i stranim sajmovima najnagrađivanija žlahtina u
zadnjih 20 godina. Na otoku Krku u Vrbničkoj dolini proizvodi se žlahtina.
Karakteristika joj je prozirna zlatno-zelena boja i svježi miris, a proizvodi se na površini
od 120 hektara. Lagana je, poslužuje se hvaldna i ne starija od 3 godine. Udio alkohola
ovisno o berbi je između 11 – 12%. Za uspjeh žlahtine je zaslužna i proizvodna
tehnologija koja je sve modernija, a doprinosi velikoj kvaliteti ovog vina i ističe ga na
hrvatskim i stranim izložbama i sajmovima vina.
Oznake ''Izvorno hrvatsko'' i ''Hrvatsko primorje'' označavaju Žlahtinu Toljanić koja je
osim njih odbila niz službenih priznanja između 80 drugih proizvoda. Među
najslavnijim hrvatskim vinima uz Pošip, Dingač i Ivan Dolac nalazi se na četvrtom
mjestu.
34
Kemijska svojstva Žlahtine Toljanić:
· relativna gustoća 0.9919
· ukupni alkohol 12,2%
· stvarni alkohol 12,1%
· ukupni ekstrakt 20,3 g/L
· reducirajući šećeri 2,1 g/L
· ekstrakt bez reducirajućih šećera 19,2 g/L
· ekstrakt bez reducirajućih šećera i nehlapive kiselosti 14,6 g/L
· pepeo 2,6 g/L
· pH vrijednost 3,49
· ukupna kiselost kao vinska 5,0 g/L
· hlapiva kiselost kao octena 0,3 g/L
· nehlapiva kiselost kao vinska 4,6 g/L
· slobodni SO2 17 mg/L
· ukupni SO2 112 mg/L
Komisija za organoleptičko ocjenjivanje u postupku senzornog ocjenjivanja ocijenila je
uzorak dana 11.03.2014. sa 83% (prosječna vrijednost medijan) što Žlahtinu Toljanić
svrstava u kvalitetna vina s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom. S 85% i više
ocjenjuju se vrhunska vina.
4.2. Misno vino Toljanić
Misno vino je djelo prerade sorte žlahtina koja je gotovo cijelo stoljeće bila povezana
isključivo sa Poljoprivrednom zadrugom Vrbnik. No, ova je žlahtina nastala od ruku
proizvođača Franje Toljanića.
Zovu ga misno jer ima i suglasnost biskupskog ordinarijata Krk za prodaju pod tim
imenom.
Istaknuto je na etiketi da se radi o ''mirisnom vinu'' što znači da je posve prirodno
proizvedeno bez ikakvih dodataka, a polusnatko navodi da je u njemu ostalo nepovrelog
šećera. Ovo lagano i pitko vino koji sadrži 12% alkohola, bogate je voćne arome svidjet
35
će se svima koji su ljubitelji naglašene voćnosti i slatkastih tonova vina. Ono je
slamnatožute boje, ne previše naglašene sortne arome, ali vrlo slatkog okusa kojem
dominiraju fini slatkasti tonovi. Najugodnije za konzumiranje je hladno.
Odlično se spaja sa mladim sirevima, šurlicama sa morskim plodovima, panacottu sa
preljevom od šumskog voća,a može se poslužiti i kao aperitiv,a temperatura serviranja
bi trebala biti između 7 i 11 stupnjeva.
Toljanićevo misno vino je osvojilo Decanterovu nagradu u Londonu.
36
5. POSTUPAK STJECANJA ZNAKOVA IZVORNO HRVATSKO I HRVATSKA
KVALITETA NA PRIMJERU POLJOPRIVREDNE ZADRUGE GOSPOJA
Uprava PZ Gospoja prepoznala je važnost prepoznatljivosti proizvoda na zasićenom
modernom tržištu kojim vlada sve zahtjevniji i izbirljiviji potrošač te se odlučila svoj
proizvod Žlahtinu Toljanić vizualno označiti znakovima Hrvatska kvaliteta i Izvorno
hrvatsko te zaštićenom oznakom izvornosti Hrvatsko primorje.
5.1. Postupak stjecanje prava uporabe znaka Hrvatska kvaliteta i Izvorno
hrvatsko
Uprava PZ Gospoja je 13. studenog 2006. godine pismenim putem predala Hrvatskoj
gospodarskoj komori – centru za kvalitetu Zahtjev za dodjelu prava (Prilog 1) te
Rješenje o davanju dopuštenja za stavljanje u promet proizvoda (Prilog 2) u kome su
navedena kemijska i organoleptička svojstva Žlahtine Toljanić.
Centar za kvalitetu Hrvatske gospodarske komore je 20. studenog 2006. godine
obavijestio Upravu PZ o pokretanju postupka za dodjelu prava znaka (Prilog 3) a 25.
siječnja 2007. godine Savjet Projekta vizualnog označavanja hrvatskih proizvoda na
svojoj 35-sjednici donio je odluku o dodjeli prava uporabe znaka Izvorno hrvatsko za
proizvod Žlahtina Toljanić (Prilog 4). Troškovi rješavanja zahtjeva iznosili su 4.000,00
kuna.
PZ Gospoja i Hrvatska gospodarska komora sklopili su u siječnju 2007. godine Ugovor
o pravu uporabe znaka Izvorno Hrvatsko – Croatian Creation (Prilog 5) iz kojeg
proizlazi obveza PZ Gospoja da za svaku godinu uporabe znaka plaća naknadu u iznosu
od 3.000,00 kuna. Po isteku Ugovora ukoliko to želi PZ Gospoja je u mogućnosti
produžiti pravo uporabe znaka izjavom kojom potvrđuje da je razina kvalitete proizvoda
Žlahtina Toljanić jednaka ili bolja onoj koja je bila pri ostvarenju prava uporabe znaka
(Prilog 6).
37
5.2. Osvrt na postupak stjecanja prava uporabe znakova Hrvatska kvaliteta i
Izvorno hrvatsko
Postupak stjecanja prava uporabe znakova Hrvatska kvaliteta i Izvorno hrvatsko s
administrativnog aspekta vrlo je jednostavan. Provodi se kroz 3 jednostavna postupka u
periodu od samo 60 dana. Ti postupci su:
1. Proizvođač dostavlja komori zahtjev za pravo uporabe znakova i potvrdu
nadležnog tijela o svojstvima proizvoda
2. Hrvatska gospodarska komora dostavlja proizvođaču pozitivan odgovor (ili
odbijenicu u slučaju da proizvod ne zadovoljava kriterije za dobivanje prava
uporabe znakova) na zahtjev
3. Proizvođač i Komora potpisuju ugovor o pravu korištenja znakova.
Pri produženju prava uporabe znakova dovoljno je poslati Hrvatskoj gospodarskoj
komori Izjavu da je razina kvalitete proizvoda ista ili viša od one koja je bila pri
ostvarivanju prava uporabe znakova što ukazuje na izvrsnu povezanost i suradnju
Komore i nadležnih tijela koja kontroliraju kvalitetu proizvođača a i o samoj
odgovornosti proizvođača koji su stekli pravo uporabe znakova Hrvatska kvaliteta i
Izvorno hrvatsko te ga iz godine u godinu produžuju.
38
6. ANKETA O PREPOZNAVANJU HRVATKSIH OZNAKA KVALITETE I
ISTRAŽIVANJE HRVATSKE GOSPODARSKE KOMORE
Za potrebe ovog diplomskog rada provedena je anketa s ciljem ispitivanja jesu li
građani Republike Hrvatske čuli za znakove Hrvatska kvaliteta i Izvorno hrvatsko,
utječu li ti znakovi na njihov odabir pri kupnji vina i dali su spremni platiti višu cijenu
za vino s oznakom Hrvatska kvaliteta i/ili Izvorno hrvatsko. Anketa je provedena od 13.
– 18. studenog 2014. godine korištenjem kvantitativne metode telefonskog
intervjuiranja. Anketa je provedena na uzorku od 100 građana Republike Hrvatske
starijih od 18 godina. U anketi je korišten upitnik s 3 pitanja a anketu je provela
studentica Sara Jurišević.
Cilj ankete bio je ispitati:
· koliko je stanovnika čulo za znakove kvalitete Hrvatska kvaliteta i Izvorno
hrvatsko,
· koliko znakovi Hrvatska kvaliteta i Izvorno hrvatsko utječu na njihov odabir pri
kupnji,
· dali su spremni izdvojiti do 10% veći iznos novca za proizvod s oznakom
kvalitete Hrvatska kvaliteta i Izvorno hrvatsko.
Autorica istraživanja je rezultate obradila u paketu MS Office, te rezultate grafičkog i
tekstualnog oblika navodi u nastavku ovog rada.
6.1. Rezultati istraživanja
U daljnjem tekst prikazani su rezultati istraživanja te tekstualno pojašnjenje pojedinog
prikaza uređeno od strane autorice diplomskog rada na temelju dobivenih
rezultataprovedenog istraživanja. Za grafičke prikaze koristio se programski paket MS
Office Excel.
39
Graf 1: Udio stanovnika koji su čuli za znakove kvalitete Hrvatska kvaliteta i Izvorno hrvatsko
72% ispitanika upoznato je sa
znakovima kvalitete
28% ispitanika nije upoznato sa
znakovima kvalitete
Izvor: Vlastita anketa
Na pitanje dali ste čuli za znakove Hrvatska kvaliteta i Izvorno hrvatsko 72 ispitanika
odgovorilo je da su čuli a 28 da nisu čuli za znakove. Ispitanike koji su potvrdno
odgovorili na prvo pitanje ispitano je i utječu li znakovi kvalitete na njihovu odluku o
kupnji proizvoda.
Graf 2: Utjecaj znakova kvalitete na odluku kupca o kupnji proizvoda
Izvor: Vlastita anketa
Od 72 ispitanika koji su odgovorili potvrdno na prvo pitanje njih 67 % odgovorilo je da
znakovi kvalitete utječu na njihov odabiri pri kupnji proizvoda, 13 % je odgovorilo da
utječu ponekad a njih 20 % da ne utječu na njihov odabir pri kupnju proizvoda.
Nadalje, ispitano je dali su kupci spremni izdvojiti do 10% veću svotu novca za
proizvod s oznakom kvalitete.
67 % ispitanika priznaje
da znakovi kvalitete
utječu na njihov odabir
pri kupnji proizvoda
13 % ispitanika je
odgovorilo da utječu
ponekad
20 % ispitanika priznaje
da znakovi kvalitete ne
utječu na njihov odabir
pri kupnju proizvoda
40
Graf 3: Spremnost kupaca da izdvoje do 10% veću svotu novca za proizvod
s oznakom kvalitete
Izvor: Vlastita anketa
Od 57 ispitanika njih 63 % spremni su izdvojiti do 10% veću svotu novca za proizvod s
oznakom kvalitete, njih 25 % samo ponekad a tek 12 % njih nije spremno izdvojiti veću
svotu novca za proizvod s oznakom kvalitete.
Rezultati ove ankete potvrđuju kako hrvatsko tržište čine informirani potrošači upućeni
u kvalitetu proizvoda koji kupuju i koji su spremni izdvojiti više novca za kvalitetan
proizvod. Rezultati navode da je hrvatsko tržište suvremeno tržište na kome se sve više
osjeti doživljajni, senzorski i kulturološki utjecaj proizvođača na kupca te utjecaj kupca
koji odabirom kvalitetnijih proizvoda dovodi ozbiljne proizvođače u situaciju da
neprestano poboljšavaju kvalitetu svojih proizvoda ali i označavaju proizvode
vizualnim znakovima kvalitete.
6.2. Istraživanje Hrvatske gospodarske komore „Kupujmo hrvatsko 2013“
Centar za kvalitetu Hrvatske gospodarske komore proveo je u prosincu 2013 godine
istraživanje pod nazivom „Kupujmo hrvatsko 2013“. Ciljevi istraživanja bili su ispitati:
· zamijećenost akcije „Kupujmo hrvatsko“ među građanima RH;
· svijest građana RH o potrebi kupnje hrvatskih proizvoda;
· koliko su građani RH lojalni hrvatskim proizvodima i proizvođačima;
· obraćaju li građani RH pri kupnji proizvoda pozornost na podrijetlo proizvoda;
63 % ispitanika spremno je
izdvojiti do 10% veću svotu
novca za proizvod s oznakom
kvalitete25 % ispitanika bi samo
ponekad odvojilo više novaca
12 % ispitanika nije spremno
izdvojiti veću svotu novca za
proizvod s oznakom kvalitete
41
· obraćaju li građani RH pri kupnji proizvoda pozornost na znak Hrvatska
kvaliteta;
· obraćaju li građani RH pri kupnji proizvoda pozornost na znak Izvorno hrvatsko
i dr.
Istraživanje je provedeno od 15.-21. 11. 2013. korištenjem kvantitativne metode CATI
(Computer Assisted Telephone Interviewing) telefonskog intervjuiranja. Istraživanje je
provedeno na uzorku od 1.001 građana Republike Hrvatske starijih od 15 godina.
Uzorak je nacionalno reprezentativan prema regiji i veličini naselja, spolu i dobi
ispitanika. U istraživanju je korišten visoko strukturirani kvantitativni upitnik, sastavljen
od strane Hrvatske gospodarske komore, u trajanju od 5 minuta. Anketu je, prema
narudžbi HGK, provela tvrtka Hendal d.o.o.
Tablica 6: Rezultati istraživanja Kupujmo hrvatsko 2013
P I T A NJ E
Postotak
potvrdnih
odgovora
Jeste li čuli za akciju „Kupujmo hrvatsko” 96,00%
Jeste li vidjeli ili čuli reklamu kojom se reklamira akcija ’’Kupujmo
hrvatsko’’
82,10%
Podržavate li akciju Kupujmo hrvatsko 93,00%
Koliko je vjerojatno da ćete preporučiti prijateljima, poznanicima i
članovima obitelji kupovinu hrvatskih proizvoda
76,30%
Slažete li se da je potrebno kupovati hrvatske proizvode kako bi se na taj
način pomoglo hrvatskom gospodarstvu
88,60%
Jeste li spremni izdvojiti nešto više novca za kvalitetan hrvatski proizvod
jednake kvalitete kao strani?
75,60%
Prilikom kupovine, obraćate li pozornost na podrijetlo proizvoda 70,70%
Obraćate li pri kupnji proizvoda pozornost na znak ”Hrvatska kvaliteta” 55,60%
42
Obraćate li pri kupnji proizvoda pozornost na znak ”Izvorno hrvatsko” 51,90%
Izvor: Sažeti podaci iz Rezultata ankete Kupujmo hrvatsko 2013.
Iz ove ankete vidljivo je da je preko 90% građana Republike Hrvatske upoznato s
aktivnostima Hrvatske gospodarske komore vezanim za promoviranje hrvatskih
proizvoda te da te aktivnosti podržavaju. Preko 70 % njih pri kupnji obraća pozornost
na podrijetlo proizvoda, a preko 50% obraća pozornost na znakove Hrvatska kvaliteta i
Izvorno hrvatsko što su svakako izvrsni rezultati.
6.3. Intervju sa predsjednikom PZ Gospoja Franjom Toljanićem
U svrhu pribavljanja podataka za diplomski rad obavljen je intervju s predsjednikom
uprave Poljoprivredne zadruge Gospoja s otoka Krka gospodinom Franjom Toljanićem.
Gospodin Toljanić je odgovorio na pitanja o svome poslovanju, kako vidi razvoj
vinogradarstva i smatra li da je moguće unaprijediti kvalitetu vina. Intervju je bio
otvorenog tipa u obliku slobodnog i neformalnog razgovora. U nastavku su navedeni
odgovori, a nakon intervjua je objavljena diskusija.
Na pitanje o tome kada je nastala PZ Gospoja i zašto je odabrano to ime, gospodin
Toljanić odgovara: ''U mojoj obitelji je njegovanje autohtone sorte vinove loze
Vrbničke Žlahtine izuzetno važno i traje stoljećima. No, kao poljoprivredna zadruga,
''Gospoja'' je zaživjela 1995. Godine. Ime Gospoja potječe u Vrbniku od crkvice Majke
Božje od zdravlja, a to je stari naziv koji vjerojatno postoji od kada je i sam Vrbnik.''.
Kada je bila riječ o proizvodima navodi Žlahtinu, Mirisno vino, domaće rakije i
domaće crno vino Gospoja.
''Žlahtina je najpoznatija, a proizvodi se na površini od oko 120 hektara u Vrbničkoj
dolini na otoku Krku. Redovito se ističe na hrvatskim i inozemnim sajmovima i
izložbama vina. Posjeduje razna priznanja.
43
Stigla je na Krk 80-tih godina prošlog stoljeća, a u Vrbničkom polju tek između dva
rata. Ime joj potječe od staroslavenskog pridjeva žlahten koji u prijevodu znači
plemenit.
Misno vino se dobiva od prošeka i žlahtine. Desertno je vino i svakako preproučam sa
domaćim šurlicama koje nudimo gostima te desertom sa preljevom od mirisnog vina i
sladoledom od Žlahtine.
Od domaćih rakija proizvodi se loza, smokvica, travarica i medica.
Gospoja je domaće crno vino proizvedeno od starih otočnih sorti.
Uz uzgoj grožđa i vinarstvo proširili smo svoju djelatnost i na ugostiteljstvo kako bi
svoj proizvod mogli prodavati i kroz vlastite ugostiteljske objekte. Vodimo takozvani
proces ''od polja do stola'' jer unutar svoje kuće pratimo proces uzgoja grožđa i
proizvodnje vina do plasmana gotovog proizvoda. Gostima se nudi i izvrsna mlada
junetina iz vlastitog uzgoja. Uz restoran i konobu Gospoja, konobu Vrbnička žlahtina
imamo i pizzeriju i kušaonicu vina Gospoja.
Možemo se pohvaliti i time da smo prije nekoliko godina otvorili u Crikvenici u
iznajmljenom prostoru ono što ja nazivam ''mali prostor za velike gušte'' na 40
kvadratnih metara. To je kušaonica i prodavaonica vina i ostalih proizvoda. Uspijeli
smo dogovoriti i prodaju proizvoda drugih proizvođača pa prodajemo tamo i krčki
pršut, ovčiji sir Glilora sa Paga, žlahtinu Familija članova udruge Žlahtina, pjenušac
Poljoprivredne zadruge Vrbnik Valomet i dr.
Kada je u pitanju izvoz,ono je manje od 10% proizvodnje trenutno, a izvozimo u
Njemačku, Austriju, Nizozemsku, Švicarsku, Švedsku, Englesku i Rusiju. Zanimljivo
nam je švedsko tržište pa se pokušavamo orijentirati što više na izvoz. ''
Na pitanje po čemu je upravo Žlahtina Toljanić poznata odgovara: '' Žlahtina
Toljanić je zbog svoje kvalitete nagrađivano vino na europskom i američkom tržištu.
Karakteristično je za njega da se ne poslužuje ako ima više od 3 godine. Miris je svjež, a
boja je zlatno-zelena. Nosi sa sobom karakteristike Krčkog podnjeblja. Kao sorta grožđa
je prilično zahjetvna zbog priprema tla. Kod organoleptičkog ispitivanja naša je Žlahtina
dobila ocjenu od 83%, pa se možemo pohvaliti visokom kvalitetom obzirom da od 85%
ocjene dobivaju vrhunska vina.''
44
Kada je u pitanju hrana kojom bi se mogla spojiti Žlahtina naveo je: '' Žlahtina
može se poslužiti uz sve vrste riba, većinu rakova i škampa. Gastrolozi se vjerojatno
nebi složili kada mi domaći ljudi kažemo da Žlahtina ide uz sve, izuzeo bi možda jedino
divljač, ali mislim da je teško pogriješiti spoj ovog vina sa hranom, pogotovo ako je
domaće jelo u pitanju.''
O tome prepoznaju li stranci Žlahtinu i povezuju li je sa Vrbnikom, odgovor je
glasio: ''Iznenađujuće je kako stranci sve više dolaze informirani. Turisti su educirani i
prepoznaju ime i kvalitetu. Znaju čak i proizvođače i gdje ih mogu pronaći. Žlahtina sve
više postaje brend. Vjerojatno puno utječe i činjenica da turisti koji su bolje upućeni su
upravo oni u čijim zemljama najviše izvozimo. Pogotovo tu mislim na turiste iz
Austrije, Njemačke i Poljske. Kada dođu u Hrvatsku jako ih privlači i naša kultura i
hrana.''
Koliko je Žlahtina zahtjevna za uzgoj kao što je i na samom početku spomenuo,
rekao je: ''Naše je da od grožđa sačuvamo ono najkvalitetnije što priroda daje. Postoje
tu i neke ''tajne'' koje svaki dobar vinar ima pri uzgoju i obradi grožđa. Naveo bi da je
važno i paziti kako se vinom rukuje, da se previše ne pretače ili filtrira. Treba biti vrlo
pažljivi i doseći nekakav optimum kako bi se održala kvaliteta kod prerade iz grožđa u
vino.''
Poljoprivredna zadruga Gospoja je dio udruge Žlahtina. Pitanje je bilo koliko to
doprinosi svim proizvođačima u udruzi: ''Udruga je poticaj, način na koji smo
napravili korak dalje. Za sada najbolje funkcionira na predstavljanju proizvoda, a
pogotovo kod samog kreiranja brenda Žlahtina.''
Nadalje bilo je pitanje o tome kako se najbolje određuje kvaliteta vina na čemu je
gospodin Toljanić odgovorio: ''Najefikasniji način za određivanje kvalitete vina je
zasigurno već spomenuto organoleptičko ocjenjivanje. Ono nije potpuno obzirom da
kemijskim i fizičkim analizama se postiže veća svijest o kvaliteti vina, no, ovo se
ispitivanje svodi na ocjenjivanje boje, bistroće, mirisa i okusa vina. To je svakako jako
važno kod potrošača.
45
Degustatori imaju iznimno razvijena čula putem kojih određuju osobine pojedinih vrsta
vina. Ocjena profesionalnih kušača je subjektivna, ali to nikako ne umanjuje njenu
važnost kad je u pitanju najgrađivanje proizvoda. ''
Kada je bilo pitanje koja su natjecanja važna i na koji način potrošači mogu
raspoznati kvalitetu vina odgovorio je: '''Natjecanja su biznis. Ozbiljni vinari ne
priklanjaju im se samo tako. No, redovito se prijavljujemo i uvijek nešto dobijemo. Nije
važno je li zlato ili srebro. Najvažnije nam je da je tu naša vinoteka, a nju nitko ne može
zaobići kada dođe na Krk i želi isprobati nešto domaće i kvalitetno. International Wine
and Spirit Competition je najpoznatije natjecanje koje se odvija svake godine u
Londonu i smatra se najutjecajnijim za dodjelu priznanja vinima i žestokim pićima.
Potrebno je navesti i Decanter World Wine Award koji spaja profesionalne kušače koji
putem rigorozne kušnje na međunarodnoj razini proglašavaju najbolja vina. Nakon
izbora pobjednička imena budu objavljena u Decanterovom časopisu i na taj način
spomenuta vina postaju svjetski poznata.''
Na pitanje kako je Žlahtina Toljanić osvojila svoja priznanja odgovorio je: ''
Žlahtina Toljanić posjeduje etiketu ''Izvorno hrvatsko i zaštićena je oznakom ''Hrvatska
kvaliteta'' i ''Hrvatsko primorje''.
''Izvorno hrvatsko'' je etiketa koju smo dobili zbog uzgoja vinove loze, proizvodnje vina
i zbog načina života karakterističnog za naš otok. Naš je rad prepoznat i zbog
marljivosti i upornosti kod uzgoja poljoprivrednih kultura i njihove prerade te smo
stvorili proizvod dodane vrijednosti.
''Hrvatska kvaliteta'' nas označuje na tržištu i dokazuje našu vrijednost.
''Hrvatsko primorje'' je dodjeljeno zbog našeg položaja, mikroklimatskih uvjeta, sorte i
načina prerade grožđa.
Kvaliteta našeg vina nije upitna, može se reći da je Žlahtina na listi sa četiri najslavnija
hrvatska vina – uz Pošip, Dingač i Ivan Dolac.''
Sljedeće pitanje odnosilo se na cijenu vina u restoranima i smatra li gospodin
Toljanić kao vinar, ali i kao ugostitelj da su cijene previsoke i najčešće nedostupne
klijentima i da time se umanjuje vrijednost vina: '' Mislim da je neminovno da se
46
cijena vina mora uskladiti sa cijenom hrane. Izbor ostaje na ugostiteljima jer svatko
odlučuje sam kolika će biti cijena i to je stvar matematike i čiste zarade. U
prepoznavanju kvalitete vina direktno prema potrošačima pomažu nam izložbe i
degustacije, ali često smo bili svjedoci kada su upravo ugostiteljski objekti u pitanju da
ljudi pomalo izbjegavaju naručiti vino uz jelo ili se bar dobro raspituju prije. Svakako sa
od mišljenja da se cijene moraju uskladiti sa hranom kako bi vino bilo dustupnije
svima.''
47
7. DISKUSIJA
Svaki način mjerenja, koliko god sofisticirani bio, sklon je greškama. Vrlo je važno biti
svjesni da kada se rade mjerenja prisutne su i greške i da perfekcija ne postoji. Osobito
se moraju kontrolirati i ponavljati pokusna mjerenja. U današnjem danu kada je
korištenje digitalnim mjerilima najrasprostranjenije također je važno ne oslanjati se
previše na brojke i postotke jer i oni mogu zavarati.
Ponekad, u nekim segmentima i sami ljudi mogu biti ''mjerila''. Moguće je tako da
osoba mora ocjeniti kvantificirajući određene karakteristike poput ljepote, okusa ili
''gušta''. Najčešće je to slučaj kod izbora ljepote i degustacije vina. Ono što je kod te
vrste ocjenjivanja logično upitati je jesu li te ocjene ponovljive, odnosno kako kritičar
može ocjeniti određenom ocjenom ponuđeno vino a da je poznata razina greške tog
mjerenja? Ukoliko se ocjenjivanje ponovi, ali na slijepo, hoće li ocjena ostati
nepromjenjena?
Umirovljeni profesor i mali proizvođač vina u sjevernoj Kaliforniji, Robert Hodgson
ispitao je subjektivnost. Dokazao je da kušači na California State Fair (vinsko natjecanje
na sajmu u Kaliforniji u gradu Sacramento) ocjenjuju različito ista vina kada ih kušaju u
više navrata. Zanimalo ga je kako je moguće da njegovo vino ponekad dobije zlatnu
medalju na kakvom vinskom natjecanju, a da na nekom drugom natjecanju nije ostvario
ni približno iste rezultate. Je li razlog bio kvaliteta boca u kojima se dopremalo vino ili
kvaliteta mišljenja pojedinih kušača? Odlučio je tako 2003. godine kontaktirati G.M.
Pucilowski, predsjednik udruge kušača California State Fair wine competitiona.
Ponudio je analizu nepovezanu uz iskustvo koje njegovi kušači posjeduju, a
selekcionirani su proizvođači vina, prodavači, profesionalni kritičari, novinari vinskog
sektora, profesori enologije i vinokulture. Svi su to navedeni profesionalci koje možemo
nazvati ekspertima i koji pored toga su položili seminare o osjetilnoj procjeni vina na
Univerzitetu u Kaliforniji. Na toj manifestaciji svake godine ocjenjeno je 3000 vina iz
Kalifornije uz žiri od šesnaest panela po četiiri kušača.
48
Od 2005. do 2008. godine ispitano je između 65 i 70 kušača svake godine. U svakom
krugu kušanja na slijepo svaki je kušač dobio 30 vina. Poneki od njih su bili kampioni
od tri mjerice unutar iste boce. Cilj je bio izmjeriti kompetencije kušača; njihova
sposobnost ponavljanja ocjena kušajući isto vino. Kako Hodgson kaže, bila je to mjera
eksperimentalne greške kušača.
Kako nebi došlo do dogovaranja ili izmjenjivanja mišljenja te ujedno i kontaminacije
ispitivanja, ocjena koju je dodjelio svaki kušač pojedinim vinima iznosio se simbolima i
pretvarao se nakon toga u numeričku skalu od 80 do 100. Svaka je ocjena registrirana
pojedinačno.
Rezultati su bili zanimljivi. Na isto vino, od strane istog kušača, ocjene su varirale +/- 4
boda od 20 mogućih. Međutim, samo je jedan kušač na njih deset bio dosljedan svoje
ocjene i ponavljajući ju sa najvećom devijacijom od +/- 2 boda. Suprotno tome, 10%
kušača je pokazalo ogromne varijacije koje su bile i preko 12 bodova od 20 mogućih. U
18% slučajeva kušači su savršeno ocjenili vina iako je važno naglasiti da se radilo o
tipičnim vinima sa nižim ocjenama. Zaključuje time da su kušači bili dosljedni u
negativnom ocjenjivanju jednog vina (AFP, 2013). .
Očito pitanje koje se postavlja bilo je je li ta dosljednost slučajna ili su sistematično
najbolji kušači natjecanja potvrđivali svoje rezultate i tijekom drugih godina na vinskim
natjecanjima. Na neki bi način to bila vodilja kako bi se došlo do najboljih kušača.
Hodgson je pokušao doći do tog odgovora, ali uspostavilo se da ne postoji određeni
kriterij za utvrditi tu tezu. Kušač koji je bio osobito dosljedan npr 2005. godine nije to
bio 2006. i obratno. To znači da je kod nekih kušača dosljednost bila često slučajna.
Svijet vina ima podjeljena mišljenja o istraživanju. S jedne strane pokazalo se mnogo
interesa za rezultate, ali je bilo i velikih polemika i kritika na račun Hodgsona. Sam
predsjednik žirija kušača, G.M. Pucilowski izjavio je da su profesionalci ozbiljno
shvatili Hodgsonovo istraživanje i slažu se da je važno uzeti za ozbiljno rezultate kako
bi kvaliteta kod ocjenjivanja na vinskim natjecanjima bila što pravednija. Oni koji su se
najviše žalili na istraživanje bili su novinari stručnjaci za vino koji se osjećaju prozvano
49
jer i sami dodjeljuju ocjene po pojedinim novinama i časopisima određenim vinima
(Robert T.Hodgson, 2008.).
Slična istraživanja su 2008. godine proveli Richard Gawel i Peter Godden. Ovi
australijski istraživači došli su do rezultata da je samo 30% kušača dosljedno svojem
ocjenjivanju. Dokazali su da je prisutna velika promjenjivost mišljenja kod kušača.
Osobito se isticala činjenica da kušači imaju više problema kod ponavljanja ocjena
bijelih vina u odnosu na crvena, gdje su dokazali veću stručnost (Gawel, R., & Gooden,
P. W, 2008).
Osvrtom na navedena istraživanja jasno je da je subjektivnost kod kušača naglašena.
Svaka osoba ima svoje preferencije i prenosi ih na ocjenjivanje vina. Svakako je od
iznimne važnosti činjenica da su svi kušači pripremljeni posebnim tečajevima
razlikovati i procjeniti kvalitetu proizvoda. No, sudeći prema rezultatima istraživanja,
nije ni to najutjecajniji faktor za odluke jer se iz analize utvrdilo da niti jedan od kušača
nije uvijek bio dosljedan svojoj ocjeni što ne mora izričito dovesti u pitanje kvalitetu
vina, ali se očituje kroz ocjene. Mjerilo koje je zasigurno najbolje izvesti kroz ovakva
ispitivanja vina zasigurno je ocjena cjeloukupnog žirija, odnosno više kušača koji će
subjektivno ocjeniti, ali će se ocjena na kraju ipak zbrojiti i dovesti do konačnog općeg
mišljenja. Ono što je proizišlo kroz istraživanje i što je možda marginalizirano, ali
svakako važno je da su kušači nižom ocjenom ocjenili vina slabije kvalitete što bi
konačno dovelo do zaključka da ako nisu uvijek u stanju razotkriti najbolju kvalitetu i
na taj način preporučiti vrhunsko vino svakako su u mogućnosti kupcima i
zainteresiranima skrenuti pažnju na izbjegavanje proizvoda manje kvalitete.
Kako bi razlikovali proizvode više i manje kvalitete osim samih testiranja
profesionalnih kušača, često se kupci oslanjanju i na same svoje sposobnosti. Najčešće
je razlog tome što ne vjeruju profesionalcima ili su jednostavno radoznali i žele
isprobati sami proizvod kako bi razaznali koji im najviše odgovara. U tu svrhu veliku
ulogu ima marketing. Časopisi, reklame, letci, a svakako i prisutpačne cijene i njihova
objava i akcije djeluju pozitivno na kupce. Osobni izbor može biti olakšan ukoliko je
kupcu dostupan veći broj informacija koje dobiva od vanjskog marketinškog sustava.
50
Odabir je olakšan kada sam kupac može isprobati proizvod na sajmovima i izložbama
vina, ali kako bi prepoznao kvalitetu najčešće slijedi cijenu i etiketu koju ono posjeduje.
Kada je riječ o vinima mnogo je natjecanja koja nagrađuju izvrsnost vina i time olakšaju
odabir finalnom kupcu. Natjecanja mogu biti na domaćoj bazi ili međunarodna.
Svako natjecanje ističe način ocjenjivanja vina putem kojeg će ono najbolje doći do
prestižne nagrade i reklame. Naša domaća natjecanja najčešće se odvijaju na lokalnoj
bazi, gradu ili županiji. Među njima su istaknuta Zlatna kapljica u Beretincu pored
Varaždina, Dubrovnik FestiWine te Wine Expo koji se ove godine održavao u Splitu i
Makarskoj. Osobitost kod ovih natjecanja je ocjenjivanje kušača po metodi 100
pozitivnih bodova, a rijetko koje se natjecanje u Hrvatskoj izvodi u potpunosti
laboratorijskim putem, gdje je npr samo selekcija time omogućena kod Dubrovnik
Festiwine natjecanja. Zanimljiv je primjer natjecanja Vinestra – svijet malvazija gdje se
javlja prosječna vrijednost sa eliminacijom ekstrema, a samo je natjecanje
međunarodnog karaktera (Nikolina Fako, 2014).
Kod stranih natjecanja osim laboratorijskog ispitivanja uvijek se odvija i
organoleptičko, a kao što je već bilo govora kod International Wine and Spirit
Competiton ocjenjivanje se vrši drugačije. IWSC jedino je natjecanje takve vrste koji
provodi kušanje na slijepo dva puta, a čaše su odvojene od žirija u posebnoj prostoriji.
Ispitivanje se vrši po panelima odabranih iz više od 300 potpuno kvalificiranih sudaca iz
vinske industrije te se tek tada odvijaju opsežne kemijske analize. Proizvodi se
ocjenjuju po regijama; vrsti i dobi (IWSC).
Zasigurno je ocjena određenog povjerenstva od iznimne važnosti svim kupcima i jasno
je da svako podneblje koristi svoje metode koje smatra najjedostavnijim i
najsvrsihodnijima za dokazivanje kvalitete proizvoda. Uspoređujući tako International
Wine and Spirit Competition sa domaćim izborima za vino, vidljivo je da osim same
korištene metode razlikuju se i broj i kvalifikacije dotičnih kušača koji svojim
mišljenjem doprinose prepoznatljivosti vina. Najbolje ocjene dovode do nagrada koje
ostaju zabilježene i putem kojih se vina i njihovi proizvođači mogu sortirati u
određenim vrsnim i kvalitetnim rangovima.
51
8. ZAKLJUČAK
Razvojem upravljanja kvalitetom od suvremenog ka tradicionalnom konceptu
upravljanje kvalitetom postalo je okosnica svakog uspješnog poduzeća. Potpuno
upravljati kvalitetom jedino je moguće ukoliko se visoki standardi implementiraju u
svaki proces i funkciju poduzeća.
Vođeni time menadžeri poduzeća uvode sustave upravljanja kvalitetom u svoje
poslovanje s ciljem postizanja što veće kvalitete koja vodi ka vodećoj realizaciji dobra
ili usluge odnosno većem uspjehu poduzeća. Danas na tržištu svake robe ili usluge, pa
tako i vina, kupac nailazi na širok asortiman ponuđenih proizvoda. Na hrvatskom tržištu
trenutno su proizvodi 41.361 domaćeg vinara (HGK, 2013) a o raznolikosti ponude
govori i podatak Državnog zavoda za statistiku kako je Hrvatska do polovice 2014.
godine uvezla vina u vrijednosti od čak 85 milijuna kuna.
Na hrvatskom tržištu teško je konkurirati zbog blizine talijanskog tržišta bogatog
vrhunskim vinima a kome su hrvatski potrošači skloni gravitirati. Takvo stanje na
tržištu dovelo je proizvođače vina u situaciju da moraju proizvoditi što kvalitetnije
proizvode te svoje proizvode promovirati, nagrađivati i označavati kao kvalitetne.
Vizualni znakovi kvalitete imaju sve veći utjecaj na kupce i njihovu odluku pri odabiru
proizvoda koji će kupiti što posljedično utječe na prodanu količinu tih proizvoda. Koliki
je taj utjecaj prikazano je rezultatima istraživanja Odjela kvalitete Hrvatske gospodarske
komore „Kupujmo hrvatsko 2013“, istraživanja provedenog za potrebe ovog rada te
podataka Poljoprivredne zadruge Gospoja o ostvarenoj prodaji Žlahtine Toljanić od
kako proizvod ima ove znakove kvalitete.
Potrebno je naglasiti i da je Republika Hrvatska uvela Nacionalni program pomoći
sektoru vina 2014.-2018. god. Program je osmišljen upravo za pomoć obzirom da je
konkurencija slaba u navedenom sektoru i gdje je svakako naglašena potreba povećanja
konkurentnosti hrvatskih vina. Nužne smjernice u koje treba ulagati su nove tehnologije
za proizvodnju vina, nabava linije za punjenje i pakiranje te označavanje i svakako
opremanje laboratorija. Također, svijest o novim zahtjevima tržišta iz područja
52
sigurnosti hrane i visoki ekološki standardi u procesu proizvodnje nisu zanemarivi kad
je riječ o dodatnim troškovima s kojima se svi vinari, pogotovo oni uspješniji i u fazi
modernizacije suočavaju.
Tehnička i tehnološka razina proizvodnje ubrzano će rasti ulaganjem u proizvodne
objekte. Navedena će ulaganja imati značajni utjecaj na poboljšanje kvalitete vina i
podizanje učinkovitosti proizvodnje. Očekuje se i poboljšanje kvalitete konačnog
proizvoda. Korištenje novih tehnologija i strojeva biti će prihvatljivije.
U Hrvatskoj se sve više javlja svijest o usitnjenosti vinograda te velikom broju malih
proizvođača. Cilj je pomoći osigurati opstanak i razvoj vinarskih gospodarstava te
povećanje njihovog dohotka. Kvaliteta života i življenja biti će obogaćena ukoliko se na
taj način indirektno osigura opstanak ruralnih područja u odnosu na dane mogućnosti
otvaranja novih radnih mjesta. (Ministarstvo poljoprivrede, 2013.)
Novi trend kojeg pozdravljaju potrošači je biološka proizvodnja vina. Već prije više od
stotinu godina zamijećeno je da u nekim vinima potkraj alkoholnog vrenja ili poslije u
tijeku čuvanja, dolazi do smanjenja kiselosti. Danas je poznato da je ustvari riječ o
razgradnji jabučne kiseline, koju stanovite vrste mliječno-kiselih bakterija, nazočne u
vinu, razlažu na konačne produkte - mliječnu kiselinu i ugljični dioksid.
Stoga se ovaj proces često naziva i biološkom razgradnjom kiselina ili biološkom
deacidifikacijom vina. Neki tu pojavu nazivaju i drugim vrenjem, ukazujući tako na
njezino značenje u oblikovanju kakvoće vina. U nekim vinarskim zemljama visoke
kulture proizvodnje i potrošnje vina, primjerice u Francuskoj i Švicarskoj, malolaktičko
vrenje je čimbenik kakvoće crnih vina. (Prvi hrvatski vinogradarski portal, 2015.)
No, nisu sve novosti na području vinarstva pozitivne. Nekoliko je problema današnjih
trendova kada je vino u pitanju. Prvo je činjenica da dominiraju poznata imena i sorte
vina poput Chardonnay, Cabernet Souvignon, Merlot, Syrah, Pinot, Rizling Rajnski i dr.
S druge strane zanemaruju se stare, autohtone sorte. To dovodi do gubitka biološke
raznolikosti, sužavanja bogatstva ponude i gubitka prepoznatljivosti pojedinih
zemljopisnih područja. Ovakav je trend vidljiv sve više u Hrvatskoj.
53
S druge strane postoji i trakozvana hiperprodukcija ‘’masovnih vina’’ koja je postal
problem kod mnogih zemalja a očituje se činjenicom da jeftina vina sve teže nalaze put
do kupca. Današnji su portošači vrlo izbirljivi i cijene kvalitetu, originalnost
(autohtonost) te u novije vrijeme i ekološki proizvedena vina. (Zdravko Milić, 2012.)
Zbog široke ponude proizvoda velikih cjenovnih i kvalitativnih razlika kupci se sve više
odlučuju kupovati proizvode označene znakovima kvalitete kao jamstvom da proizvodi
zadovoljavaju određenu razinu kvalitete. S druge strane, proizvođačima na takvom
tržištu jedino kvalitetan proizvod može donijeti probitak i poslovnih uspjeh. U svjetskoj
praksi znakovi kvalitete koriste se već duže vrijeme a u hrvatskoj od 2005. godine od
kako je Hrvatska gospodarska komora pokrenula projekt identificiranja najkvalitetnijih
hrvatskih proizvoda znakovima kvalitete „Hrvatska kvaliteta“ i „Izvorno hrvatsko“.
Znak Hrvatska kvaliteta do sada je dobilo 169 proizvoda i 3 usluge. To su natprosječno
kvalitetni proizvodi i usluge proizvedeni na području Republike Hrvatske. Znak
Hrvatska kvaliteta je priznanje proizvodu i proizvođaču a jamstvo kupcu da je riječ o
proizvodu koji zadovoljava najviše zahtjeve kvalitete te predstavlja sam vrh svjetske
ponude. Znak Izvorno hrvatsko do sada je dobilo 106 proizvoda i 2 usluge. Ti proizvodi
nastali su na području Republike Hrvatske kao rezultat hrvatske tradicije, razvojno
istraživačkog rada, inovacije i invencije.
Formalni postupak stjecanja prava uporabe znakova Hrvatska kvaliteta i Izvorno
Hrvatsko zahvaljujući hvale vrijednoj organiziranosti i efikasnosti Odjela kvalitete
Hrvatske gospodarske komore vrlo je jednostavan proces, no postizanje kvalitete
proizvoda koji zadovoljava kriterijima za stjecanje prava uporabe znakova te održavanje
tog nivo kvalitete dugotrajan je i zahtjevan proces provedbe potpunog upravljanja
kvalitetom.
U intervju obavljenom za potrebe ovog rada gospodin Franjo Toljanić istaknuo je da
Poljoprivredna zadruga Gospoja od kako posjeduje pravo uporabe oznaka kvalitete
Hrvatska kvaliteta i Izvorno Hrvatsko za proizvod Žlahtina Toljanić bilježi godišnji
porast prodaje tog proizvoda od 15% na domaćem i 2% na stranom tržištu. Nadalje
54
ističe kako je ovakav način obilježavanja kvalitetnih proizvoda i usluga u svijetu
odavno prisutan te pozdravlja inicijativu Hrvatske gospodarske komore da obilježi
najkvalitetnije hrvatske proizvode te ih kao takve, visokokvalitetne predstavi svjetskom
tržištu.
Gospodin Toljanić je naglasio da od početka uporabe znakova Hrvatska kvaliteta i
Izvorno hrvatsko iz godine u godinu bilježi visok porast prodaje Žlahtine Toljanić na
domaćem te nešto niži ali kontinuirani porast na stranom tržištu. Navodi kako su
znakovi kvalitete svakako utjecali na prepoznatljivost njihove Žlahtine Toljanić na
domaćem i stranom tržištu te kako strani kupci daju veći značaj oznakama kvalitete
nego li domaći.
Anketa provedena za potrebe ovog rada i istraživanje Hrvatske gospodarske komore
„Kupujmo hrvatsko 2013“ potvrdili su da se pri kupnji proizvoda prednost daje
proizvodima s oznakom kvalitete odnosno jamstvom kvalitete pa je prodaja takvih
proizvoda u sve većem porastu što dovodi do veće zarade proizvođača ali i
prepoznatljivosti proizvoda na domaćem i svjetskom tržištu.
Identificiranjem najkvalitetnijih hrvatskih proizvoda te njihovim obilježavanjem
znakovima kvalitete hrvatsko je gospodarstvo uspješno prepoznalo ono najbolje
što ima te takve proizvode može ponuditi cijelom svijetu.
55
LITERATURA
Knjige
1. I. Bakija: Kontrola kvalitete, Tehnička knjiga, Zagreb, 1978.
2. H. Skoko: Upravljanje kvalitetom, Sinergija, Zagreb, 2000.
3. T. Lazibat: Upravljanje kvalitetom, Znanstvena knjiga, Zagreb, 2009.
4. Z. Krivokapić: Laboratorija i kvaliteta vina, Zadužbina Andrejević, Beograd,
2010.
Članci
1. M. Drljača: Troškovi kvalitete – povijesni razvoj spoznaja i perspektive,
Zbornik radova 5. Simpozija Suvremena stremljenja u upravljanju kvalitetom,
Hrvatsko društvo menadžera kvalitete i Oskar, Zagreb, Trogir, 2003, str. 151-
159.
2. Z. Pavlek: Nove vrijednosti za potrošača, Suvremena trgovina, broj 01/2007
Web
1. Agroklub – Vino kao destinacijski suvenir, Zdravko Milić, 2012.
(http://www.agroklub.com/vinogradarstvo/vino-kao-destinacijski-suvenir/7805/,
07.07.15.)
2. Agroklub – Vinska manifestacija, Nikolina Fako, 2014.
(http://www.agroklub.com/pretraga/vinska-manifestacija/66829/, 13.07.15.)
3. Autralian Journal of Grape and Wine Research - Gawel, R., & Gooden, P. W –
Evaluation of consistancy of wine quality assesments from expert wine tasters,
2008 (http://www.aromadictionary.com/articles/tasterconsistency_article.pdf,
12.07.15.)
4. Bakovič: Upravljanje kvalitetom – Skripta, Ekonomski fakultet Zagreb, 2013.
(http://web.efzg.hr/dok/TRG/tbakovic/4.%20Upravljanje%20kvalitetom.pdf,
22.11.14.)
5. European wine academy (http://www.europeanwineacademy.org, 28.01.15.)
56
6. Hrvatska gospodarska komora (https://www.hgk.hr, 15.12.14.)
7. Chartered Quality Institute (http://www.thecqi.org/Knowledge-
Hub/Resources/Factsheets/Total-quality-management/ , 06.03.15.)
8. International wine and spirit competition (http://www.iwsc.net, 06.03.15.)
9. I. Mencer: Marketing kvalitetete – Skripta, Ekonomski fakultet Rijeka, 2011.
(http://issuu.com/kvaliteta.net/docs/mencer-/1, 02.04.2015.)
10. IWSC (http://www.iwsc.net/overview, 13.07.15.)
11. Journal of wine economics - Robert T.Hodgson – An Examination of Judge
Reliability at major U.S. Wine Competition, 2008
(http://www.letastevin.org/Hodgson%202008%20Examination%20of%20judge
%20reliability%20at%20major%20us%20wine%20competition.pdf, 12.07.15.)
12. Limun.hr (http://limun.hr/afterwork/main.aspx?ID=40576&pojam=toljanić,
06.07.15.)
13. Ministarstvo poljoprivrede – Nacionalni program pomoći sektoru vina 2014. –
2018.(http://www.mps.hr/UserDocsImages/Nacionalni%20program%20pomo%
C4%87i%20sektoru%20vina%202014%20-2018.pdf, 06.07.2015.)
14. Nepce (nepce.com, 19.12.14.)
15. N. Jolić: Kvaliteta i normizacija – Skripta, Fakultet prometnih znanosti,
Sveučilište u Zagrebu, 2014.
(http://www.fpz.unizg.hr/njolic/dip/pdf/Kvaliteta_i_normizacija_Predavanja.pdf,
02.04.15.)
16. Pearl touch of Croatia (http://www.pearlsofcroatia.com/, 12.12.14.)
17. Prvi hrvatski vinogradski portal – Biološko smanjenje kiselina u vinu ili
malolaktičko vrenje, AFP, 2015. (http://www.vinogradarstvo.hr/preporuke-i-
aktualni-savjeti/aktualni-savjeti-vinarstvo/pretok-i-bistrenje-vina/410-biolosko-
smanjenje-kiselina-u-vinu-ili-malolakticko-vrenje, 07.07.15.)
18. Poljoprivredna zadruga Gospoja (http://www.gospoja.hr, 13.12.14.)
19. Svijet kvalitete – portal o kvaliteti (http://www.svijet-kvalitete.com,18.01.15)
20. The Australian Wine Research Institute, Wine History
(http://winehistory.com.au/wiki/Wine_History, 09.02.15.)
21. Total Quality Managment, R. Dan Reid, 2015.
(http://www.wiley.com/college/sc/reid/chap5.pdf , 17.03.15.)
57
22. Vinogradarstvo (http://www.vinogradarstvo.hr, 18.12.14))
23. Z. Perić: Upravljanje kvalitetom – Skripta, Veleučilište u Rijeci, 2013.
(http://www.veleri.hr/?q=node/737, 18.12.14)
24. Wine-searcher (http://www.wine-searcher.com/m/2013/07/controversial-wine-
judging-study-the-real-story,12.07.15.)
Ostali izvori
1. Uredba Vijeća (EZ) br. 1493/1999 od 17. svibnja 1999. o zajedničkoj
organizaciji tržišta u vinarstvu
2. Pravilnik o minimalno tehničko-tehnološkim uvjetima za proizvodnju vina i
voćnih vina te prodaju vina, drugih proizvoda od grožđa i vina kao i voćnih vina
(NN 102/04, 91/05, 71/06, 73/07, 08/08, 88/09, 24/11, 152/11)
3. Pravilnik o uvjetima analize mošta, vina, drugih proizvoda od grožđa i vina te
voćnih vina i drugih proizvoda na bazi voćnih vina (NN 102/04, 64/05)
4. Pravilnik o oglašavanju vina s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom i voćnih
vina (NN 105/04)
5. Pravilnik o organoleptičkom (senzornom) ocjenjivanju mošta i vina (NN 106/04,
137/12, 142/13)
6. Pravilnik o Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze (NN 159/04, 14/05,
42/05, 62/05, 03/06, 37/06, 76/06, 44/07, 118/07, 133/07, 86/08, 117/08, 148/08,
45/09, 153/09, 46/10, 129/10, 31/11, 78/11, 67/12, 101/12)
7. Pravilnik o superanalizi vina, voćnih vina i drugih proizvoda od vina i voćnih
vina (NN 71/08)
8. Pravilnik o stavljanju u promet vina i vina sa zaštićenom oznakom izvornosti
(NN 142/13)
9. Pravilnik o uvjetima, kriterijima i načinu označavanja proizvoda oznakom
„Hrvatski otočni proizvod“ (NN 47/07)
10. Pravilnik o zemljopisnim područjima uzgoja vinove loze (NN 74/12, 80/12,
48/13, 159/13)
11. Lista tradicionalnih izraza za vino (NN 96/07, 62/10, 133/10, 14/11, 52/12,
75/13, 138/13)
58
12. Pravilnik o proizvodnji vina (NN 02/05)
13. Lista zemljopisnih oznaka (NN 06/04, 112/08)
14. Zakon o otocima (NN 34/99, 149/99, 32/02, 33/06)
59
POPIS GRAFIKONA
Broj Naziv Stranica
1 Udio stanovnika koji su čuli za znakove kvalitete Hrvatska kvaliteta i
Izvorno hrvatsko 39
2 Utjecaj znakova kvalitete na odluku kupca o kupnji proizvoda 39
3 Spremnost kupaca da izdvoje do 10 % veću svotu novca za proizvod s
oznakom kvalitete 40
POPIS SLIKA
Broj Naziv Stranica
1 Kvaliteta prema učinku stajališta 11
2 Uporabna vrijednost robe 12
3 Karakteristike kvalitete 14
4 PlanDoCheckAct Krug 17
5 Ocjenjivanje vina 26
POPIS TABLICA
Broj Naziv Stranica
1 Tok razvoja tradicionalnog u moderni koncept kvalitete 9
2 Tržišta prema platežnoj moći kupca 13
3 Povijest vina i vinarstva IWSC 20
4 IWC grupa 23
5 Hrvatska vina koja posjeduju IWSC nagradu 24
6 Rezultati istraživanja „Kupujmo hrvatsko 2013“ 41
60
POPIS PRILOGA
Broj Naziv
1 Zahtjev za dodjelu prava uporabe znaka Hrvatska kvaliteta i Izvorno
hrvatsko
2 Rješenje Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo o davanju dopuštenja za
stavljanje proizvoda u promet
3 Obavijest o pokretanju postupka za dodjelu prava uporabe znakova
Izvorno hrvatsko
4 Odluka o dodjeli prava uporabe znaka Hrvatska Izvorno hrvatsko
5 Ugovor o pravu uporabe znaka Izvorno hrvatsko
6 Izjava proizvođača u svrhu produženja prava uporabe znaka Izvorno
hrvatsko
62
Prilog 2: Rješenje Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo o davanju dopuštenja za
stavljanje proizvoda u promet