sveuČiliŠte u rijeci ekonomski fakultet u rijecioliver.efri.hr/zavrsni/1003.b.pdf · izviđajno,...
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET U RIJECI
Sanja Herak
ISTRAŽIVANJE GENERIČKIH PODUZETNIČKIH VJEŠTINA KORISNIKA INKUBATORA
Diplomski rad
Rijeka, 2015.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET U RIJECI
ISTRAŽIVANJE GENERIČKIH PODUZETNIČKIH VJEŠTINA KORISNIKA INKUBATORA
Diplomski rad
MENTOR: Doc. dr. sc. Lara Jelenc
STUDENT: Sanja Herak
Smjer: Marketing
JMBAG: 0081122096
Rijeka, rujan 2015.
SADRŽAJ 1. UVOD .................................................................................................................................... 2
2. Pojam i definicija istraživanja tržišta ..................................................................................... 4
2.1. Istraživanje i praćenje tržišta ........................................................................................... 4
2.2. Uloga i značenje istraživanja tržišta u poslovnom odlučivanju ...................................... 5
2.3. Potreba za istraživanjem tržišta ....................................................................................... 6
2.4. Metode istraživanja tržišta .............................................................................................. 7
2.4.1. Izviđajno, tj. eksploratorno istraživanje tržišta ....................................................... 7
2.4.2. Opisna (deskriptivna istraživanja) ............................................................................ 9
2.4.3. Uzročna (kauzalna) istraživanja ............................................................................... 9
3. PODUZETNIŠTVO U SVIJETU I U HRVATSKOJ .......................................................... 10
3.1. Važnost poduzetništva za ekonomski rast ..................................................................... 12
3.2. Muški nasuprot ženskim poduzetnicima ....................................................................... 14
3.3. Startup zajednica ........................................................................................................... 15
3.4. Programi Europske unije vezani za poticanje razvoja malog i srednjeg poduzetništva 18
4. INKUBATORSKI EKOSUSTAV U EUROPI .................................................................... 23
4.1. Poduzetnički sustavi u Europi ....................................................................................... 25
4.2. Usporedba europskih i američkih startupova ................................................................ 34
5. PRIMJENA PODUZETNIČKIH OSOBINA U PRAKSI ................................................... 40
5.1. Karakteristike uspješnih poduzetnika ............................................................................ 40
5.2. Vještine uspješnih poduzetnika ..................................................................................... 42
5.2.1. Kognitivne vještine ................................................................................................ 46
5.2.2. Društvene vještine .................................................................................................. 47
5.3. Obrazovanje i generičke poduzetničke vještine ............................................................ 47
5.4. Rezultati ispitivanja korisnika u startup inkubatorima .................................................. 48
6. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 56
LITERATURA ......................................................................................................................... 59
POPIS TABLICA ..................................................................................................................... 61
POPIS SLIKA .......................................................................................................................... 61
POPIS GRAFIKONA .............................................................................................................. 61
PRILOZI ................................................................................................................................... 62
2
1. UVOD
Poduzetnici predstavljaju šaroliku skupinu ljudi s velikim rasponom osobnosti i
temperamenata. Često imaju tendenciju posjedovanja raznih vještina budući da samostalno
vode tvrtke i ovise o sebi samima. Znaju riskirati i usmjereni su na ostvarenje poduzetničkih
prilika. Mnoge osobine koje su karakteristične uspješnim poduzetnicima mogu se pronaći i
među uspješnim liderima i menadžerima raznih organizacija. Poslovni ili startup inkubatori su
prostori gdje se mladim inovatorima i poduzetnicima omogućuje stvaranje i realizacija
njihovih ideja. Prednosti u odnosu na samostalno pokretanje tvrtke su velike, a među
najznačajnije prednosti ubrajaju se timski rad, mreža poslovnih suradnika i godina dana
besplatnog korištenja prostora za razvoj ideje. Ovaj rad temeljiti će se na generičkim
poduzetničkim osobinama koje krase korisnike inkubatora.
Predmet istraživanja predstavljaju generičke poduzetničke vještine koje su potrebne
poduzetnicima kako bi mogli biti uspješni. Problem istraživanja se temelji na težini usvajanja
tih vještina, te da li svaki poduzetnik mora nužno posjedovati sve vještine kako bi bio
uspješan. Objekt istraživanja je sam poduzetnik sa svojom idejom i vizijom realizacije te
ideje. Konzistentnim spoznajama i pomnim pregledom poduzetništva u svijetu moguće je
predložiti metode za razvoj poduzetništva i povećanje broja poduzetnika u RH.
Tako postavljena pomoćna hipoteza implicira tri pomoćne hipoteze:
P.H.1: poticanjem malog i srednjeg poduzetništva moguće je pomoći i ohrabriti mlade
poduzetnike na realizaciju svojih ideja i otvaranje tvrtki, a time i novih radnih mjesta
P.H.2: razvojem poduzetništva moguće je poboljšati sveukupno gospodarsko stanje u
zemlji
P.H.3: promocijom startu-ova moguće je mladim ljudima omogućiti da ostvare svoje želje
i ciljeve
Svrha cilja je usporediti europske i američke startu-ove, vidjeti kako poboljšati stanje u
Europi i Hrvatskoj, te procijeniti razinu zadovoljstva korisnika inkubatora samim
inkubatorom i njegovim djelatnicima.
Ciljevi istraživanja su pokazati prednosti i nedostatke razvoja svoje ideje unutar
inkubatora, te predstaviti postojeće stanje startu zajednice na području RH
U radu su korištene slijedeće stručne metode istraživanja: induktivna metoda, metoda analize,
metoda dokazivanja i statistička metoda.
3
Praktični dio rada bio je intervjuirati trenutne i bivše korisnike startup inkubatora iz Rijeke,
Pule, Rovinja i Zagreba, te od njih saznati više informacija o startu zajednici, kvaliteti
inkubatora, radionicama koje se u njemu održavaju, mentorskim pristupom i podrškom
timovima, te djelatnicima.
Prvi dio daje uvodne informacije o radu. U njemu se predstavljaju predmet, problem i
objekt istraživanja, radne i pomoćne hipoteze, svrha i ciljevi istraživanja, stručne istraživačke
metode i struktura rada. Drugi dio govori o tržištu. Prikazuje se važnost i uloga istraživanja
tržišta u poslovnom odlučivanju, te su predstavljene metode istraživanja tržišta. Poduzetnik
koji dobro istraži tržište kasnije ima puno prednosti i lakše se nosi s poslovnim rizicima.
U trećem dijelu prikazano je trenutno stanje poduzetništva u Hrvatskoj i njegova važnost za
ekonomski razvoj. Također su predstavljeni programi Europske unije vezani za poticanje
razvoja malog i srednjeg poduzetništva.Četvrti dio prikazuje poduzetničke sustave u Europi te
daje usporedbu europskih i američkih startupova, dok se peto poglavlje bavi poduzetničkim
vještinama i karakteristikama. Također u sklopu ovog poglavlja prikazani su rezultati
ispitivanja korisnika u startup inkubatoru. Završnim poglavljem dani su najvažniji zaključci
ovoga rada.
4
2. Pojam i definicija istraživanja tržišta
Istraživanje tržišta osnovni je oblik aktivnosti koji pomaže poduzeću da stekne
bitne informacije o potrošačima i ne potrošačima, konkurentima i distribucijskim kanalima,
što služi kao osnova uočavanja mogućnosti i potreba plasiranja na tržištu. Glavna je svrha
istraživanja tržišta da se smanji neizvjesnost i nesigurnost u poslovnom odlučivanju (Marušić,
Vranešević, 2001). U mnogim se situacijama do spoznaje o tržištu dolazi vlastitim
neformalnim opažanjima ili intuicijom, no ipak većina poslovnih ljudi nema tu osobinu, taj
„osjećaj“ za tržište. No, dešava se i to da često intuicija i uvjerenje o poznavanju tržišta
dovode poslovnog čovjek ili poduzeće na krivi put. Svaki je proizvođač pristran kad je u
pitanju njegov proizvod. Uvjeren je da je proizvod dobar, koristan i očekuje dobru
prihvaćenost sa strane potrošača koja se može, ali i ne mora dogoditi. Tako nastaje nesklad
očekivanja proizvođača i reakcije tržišta, što se odražava na financijski rezultat.
Problem poznavanja tržišta osobito je izražen u velikim poduzećima, koje su najčešće fizički
udaljene od potrošača i nisu u mogućnosti izravno promatrati reakcije potrošača na
proizvode. Potrebno je dakle raspolagati određenim podacima o tržištu (Marušić, Vranešević,
2001).
2.1. Istraživanje i praćenje tržišta
U literaturi i u svakodnevnom životu dolazi do izvjesne zabune u razlikovanju
pojmova istraživanja tržišta u užem smislu i ostalih oblika prikupljanja tržišnih informacija ili
praćenja tržišta. Istraživanje u užem smislu provodi se zbog rješavanja neke konkretne
situacije, tj. rješavanje postojećeg problema. U tom pogledu istraživanje započinje
definiranjem problema, postavljanjem hipoteze i ciljeva, razradom metode i primjenom
istraživačkih metoda i tehnika, te završava pisanim izvještajem s preporukama za akcije na
području marketinga. Zasniva se na načelima znanstvene metode, uglavnom se radi o
istraživanjima za potrebe planiranja tržišnog poslovanja, rješavanje problema iz područja
proizvodnje, cijene, prodaje, promocije i kontrole poslovanja (Marušić, Vranešević, 2001).
Praćenje tržišta se, za razliku od toga, može smatrati stalnim, kontinuiranim prikupljanjem
podataka koji služe za sagledavanje općih kretanja na tržištu u dugoročnom razdoblju. U
razvijenim zemljama kontinuirano se prikupljaju podatci putem marketinškog informacijskog
sustava (MIS) (Marušić, Vranešević, 2001).
5
Aktivnosti kontinuiranog praćenja isprepliću se sa jednokratnim istraživanjima. Jednokratno
je istraživanje većinom usmjereno na rješavanje jednog problema, dok se kontinuirano
provodi u određenim vremenskim razmacima i obično su usmjerena na stalno praćenje
nekoliko proizvoda ili nekoliko pojava na tržištu (Marušić, Vranešević, 2001).
Istraživanje tržišta je standardizirani postupak, što znači prikupljanje podataka na jedinstven i
jednak način od svih jedinica istraživanja i istog instrumenta istraživanja. Podaci od krajnjih
potrošača prikupljuju se uz pomoć jedinstvenih obrazaca, jednakih pitanja ili promatranjem
točno određenih osobina ponašanja i slično. Postupak istraživanja tržišta ostvaruje se na
temelju znanstvene metode. Znanstvena metoda znači primjenu postupaka kojima se
analiziraju empirijska saznanja, u nastojanju da se potvrde ili odbace dotadašnja saznanja. Tek
na osnovi istraživanja značajnog dijela tržišta možemo nešto zaključiti. Svrha istraživanja
tržišta je dobivanje informacija na temelju kojih se donose odluke u poslovanju (Marušić,
Vranešević, 2001).
2.2. Uloga i značenje istraživanja tržišta u poslovnom odlučivanju
Istraživanje tržišta pomaže poslovnim subjektima prilagođavanje tržišnom
poslovanju koje se zasniva na koncepciji marketinga. To je poslovna filozofija koja naglašava
orijentaciju na potrošače, dugoročno poslovanje, usmjerenost, te sugerira potrebu za
povezivanjem funkcija marketinga sa ostalim poslovnim funkcijama. Koncepcija marketinga
naglašava ulogu poslovnog subjekta u stimuliranju i zadovoljavanju potreba potrošača.
Tri su osnovna uvjeta koncepcije marketinga (Marušić, Vranešević, 2001):
1. orijentacija prema potrošaču
2. dugoročno stvaranje dohotka
3. integrirani marketing
Orijentacija prema marketingu polazi od ideje da je proizvodnja namijenjena potrošaču.
Nisu dovoljni samo opći napori proizvođača i opća usmjerenost prema potrošaču, nego
konkretno spuštanje na razinu potrošača s izravnim komuniciranjem u kojemu se dobivaju
prave reakcije, bile one neopravdane i neuvjerljive ili zahtjevi potrošača nepotrebni (Marušić,
Vranešević, 2001).
6
Dugoročno stvaranje dohotka naglašava uspješno poslovanje na tržištu koje se ne može
ostvariti visokim cijenama na kratak rok. Hrvatski poduzetnici još uvijek uglavnom
razmišljaju na kratak rok jer je budućnost predugo bila nesigurna. Dugoročno stvaranje
dohotka vodi računa u dugoročnom zadovoljenju potreba potrošača, uz prodaju proizvoda po
prihvatljivim cijenama, s nastojanjem da se poveća broj potrošača, a smanje troškovi
proizvodnje. Integriranim marketingom smatramo zajedničke , koordinirane napore svih
dijelova poduzeća u ostvarivanju koncepcije marketinga (Marušić, Vranešević, 2001).
2.3. Potreba za istraživanjem tržišta
Skoro da i ne postoji situacija u kojoj ne postoji neka potreba za istraživanjem tržišta.
Odluka treba li poslovni subjekt provesti istraživanje ili ne ovisi o nekoliko činitelja: (1)
vremenu koje stoji na raspolaganju za odlučivanje, (2) dostupnost podataka, (3) naravi odluke
o kojoj je riječ, (4) vrijednosti informacije koju istraživanje daje u usporedbi s troškovima
koje iziskuje (Marušić, Vranešević, 2001).
Kratkoća vremena često je zapreka u provođenju istraživanja. Istraživanje tržišta zahtjeva
određeno vrijeme, a ako je situacija takva da treba brzo odlučiti, nema vremena za provođenje
istraživanja. Odluke se često donose na temelju prethodnog općeg poznavanja tržišta, bez
novih dodatnih informacija.
Dostupnost podataka u mnogim je slučajevima zadovoljavajuća, no ako podaci nisu dostupni,
moralo bi se razmišljati o provođenju istraživanja. Narav odluke u velikoj će mjeri utjecati na
primjenu istraživanja. Ako je riječ o manje važnoj odluci, vjerojatno neće biti potrebno
provesti istraživanje, no ako su u pitanju dalekosežne strateške odluke, istraživanje će biti
potrebno (Marušić, Vranešević, 2001).
Sustav za prikupljanje podataka neizostavan je zbog toga što se informacije mogu
dobiti na osnovi prikupljenih i obrađenih podataka. Podaci se mogu prikupljati stalno ili
povremeno. Dvije su temeljne metode u prikupljanju podataka za potrebe istraživanja tržišta
(Gutić, Bačelić, Bačelić, 2011):
1. istraživanje za stolom (desk research)
2. istraživanje na terenu
Istraživanje za stolom (zove se još interna ili povijesna metoda) je prikupljanje podatak unutar
poduzeća i sekundarnog je karaktera.
Dvije su osnovne skupine izvora sekundarnih podataka tržišta (Gutić, Bačelić, Bačelić, 2011):
7
- podaci prikupljeni u vlastitom poduzeću
- podaci prikupljeni izvan poduzeća ( tiskane publikacije, baze podataka, statistički
podaci, podaci gospodarskih komora, stručna i znanstvena literatura...)
Istraživanje na terenu podrazumijeva skupljanje izvornih podatak od kupaca i drugih
sudionika na tržištu. To su podaci primarnog karaktera. Podaci se skupljaju uz pomoć
anketara. Koriste se specifične metode i tehnika prikupljanja podataka, obrade i procjene
njihove vrijednosti tržišta (Gutić, Bačelić, Bačelić, 2011).
2.4. Metode istraživanja tržišta
U uvjetima tržišne konkurentnosti, cjelovitije autonomnosti poslovnog subjekta, te
slobodnog djelovanja poduzetništva tržište stvara mnoge problemske situacije. Ovakve
situacije predstavljaju značajan izazov za poslovni subjekt, te ono mora kontinuirano reagirati
provedbom procesa istraživanja. Sva se istraživanja mogu svrstati u tri opće kategorije
(Meler, 2005):
1. izviđajno, tj. eksploratorno istraživanje tržišta
2. opisno, tj. deskriptivno istraživanje
3. uzročno, tj. kauzalno istraživanje tržišta
2.4.1. Izviđajno, tj. eksploratorno istraživanje tržišta
Izviđajna istraživanja upotrebljavaju se pri definiranju problema istraživanja, a
najčešće u slučajevima kada je problem kompleksne naravi. Rezultati takvih istraživanja
trebaju olakšati, i u krajnjoj liniji, pojeftiniti i ubrzati proces istraživanja tržišta. Takva
istraživanja se koriste u okviru, tzv. neformalnih preliminarnih istraživanja (Meler, 2005).
Najčešće tehnike provođenja izviđajnih istraživanja su istraživanje iskustva i pilot-studije
(Previšić, Ozretić Došen, 2004).
Istraživanje iskustva obuhvaća: literaturu koja je u vezi s istraživačkim problemima,
ispitivanje osoba koje imaju iskustva s problemom za koji se provodi istraživanje i obradu
slučajeva (case studies) koji su slični istraživanim problemima.
U pilot-studije možemo svrstati: skupni (grupni) intervju, dubinski intervju, projektivne
tehnike (tehnika asocijacije, tehnika dovršenja i tehnika igranja uloga) (Previšić, Ozretić
Došen, 2004).
8
Skupni intervju je jedna od najčešćih metoda u pilot-studijima koja se upotrebljava za
izviđajna istraživanja. Skupina sadrži od 8 do 12 osoba koje moderator vodi uglavnom kroz
spontani razgovor. Moderator je voditelj ispitivanja i njegova je uloga usmjeravanje i
održavanje razgovora inicirajući pitanja. Da bi ispitanici na odgovarajući način sudjelovali,
atmosfera mora biti opuštena, sudionicima mora biti udobno i ugodno (Previšić. Ozretić
Došen, 2004). Skupni intervjui spadaju u tzv. kliničke metode ispitivanja s obzirom da su
nastale za potrebe kliničke psihologije, ali i socijalne psihologije.
Za potrebe istraživanja potrebno je ukazati na nekoliko bitnih točaka (Gutić, Bačelić, Bačelić,
2011):
· temeljno je načelo u svim skupnim intervjuima: pitanje-putokaz. Voditelj postavlja
pitanje i upućuje na smjer (put), a ispitanici ukazuju na moguće puteve rješenja
problema
· voditelj nastoji kod ispitanika izazvati stanje unutarnje tenzije tako da i oni
posumnjaju u vlastite stavove i motive
· voditelj mora biti izuzetno iskusan i stručan, jer o njegovoj sposobnosti vođenja
skupine najčešće zavisi uspješnost istraživanja
Dubinski (in debth) intervju pojedinačan je duži razgovor s jednom osobom. Većim djelom
razgovor nije unaprijed određen. Taj pristup je posebice koristan kada se radi o osjetljivim
temama ispitanici žele zadržati najveću moguću razinu privatnosti.
Ispitanici često ne žele iskreno iskazati svoje mišljenje ili stav. Osnovni razlozi su strah i
nelagoda da će zbog razlike u mišljenju dovesti sebe u neugodnu situaciju. Da bi se to
izbjeglo rabe se projektivne tehnike. Te su tehnike skup izviđajnih procedura ispitivanja
kojima ispitanik iskazuje svoje osjećaje, motive, stavove, uvjerenja kroz zamišljenu osobu,
situaciju, predmet ili čak životinju. Među projektivnim tehnikama su tehnike asocijacije i
dovršenja, kao i brojne tehnike igranja uloga. Asocijativne tehnike najčešće uključuju slike i
riječi te razlikujemo: test asocijacije na riječ (na određene riječi zahtjeva se od ispitanika da
kažu na što ih asociraju) i test asocijacije slike (kao osnovni poticaj za dobivanje ispitanikovih
odgovora rabe se slike osoba, životinja, predmeta, te svaka slika ima unaprijed ispitano
značenje.) Tehnika dovršenja zasniva se na tome da se ispitaniku predoči nedovršena situacija
koju on treba dovršiti (Previšić, Ozretć Došen, 2004).
9
2.4.2. Opisna (deskriptivna istraživanja)
Opisna istraživanja evidentiraju stvari i opisuju činjenice. U istraživanju tržišta
veći se dio odnosi na postupke (Previšić, Ozretćć Došen, 2004):
· kad se žele opisati svojstva neke skupine, obično potrošača ili ne potrošača
· kad se žele istražiti stavovi i ostale psihološke varijable skupine
· kad se želi ocijeniti koji se dio stanovništva nekog područja ponaša na određeni
način
· kad se prognozira kretanje pojave u budućnosti.
Opisno se istraživanje može provesti jednokratnim istraživanjem kojim se dobiva slika
sadašnjeg stanja ili se može provesti kontinuirano, na istoj skupini u dužem razdoblju.
2.4.3. Uzročna (kauzalna) istraživanja
Poduzimaju se kada se želi ustanoviti koliko promjene jedne varijable utječu na
vrijednosti druge. Uglavnom se promatraju kao eksperimenti u kojima otkrivamo uzroke i
posljedice.
Eksperiment je istraživački postupak u kojemu su uvjeti kontrolirani, tako da se nezavisna
varijabla može mijenjati da bi se testirala hipoteza s obzirom na zavisnu varijablu (Aaker,
Day, 1994).Eksperiment sadrži mnoge varijable. Razlikujemo zavisne, nezavisne i vanjske
varijable. Nezavisne su one kojima želimo manipulirati, dok su zavisne čimbenici koje
određuju nezavisne varijable. Eksperiment se uvijek obavlja u kontroliranim uvjetima gdje se
ciljano mjere varijable ponašanja ispitanika (Previšić, Ozretć Došen, 2004).
10
3. PODUZETNIŠTVO U SVIJETU I U HRVATSKOJ
Zakonom iz 1989. godine započeo je razvoj poduzetništva u tadašnjoj Republici
Jugoslaviji, a svoj period najintenzivnijeg razvoja je doživio nakon osamostaljenja Republike
Hrvatske. 1990. godine Sabor RH je donio Ustav u kojem su utvrđeni pravni temelji za
poduzetništvo temeljeno na privatnom vlasništvu. U njemu su regulirane slijedeće pravne
osnove za tržišnu ekonomiju (Zakon o trgovačkim društvima NN 111/93):
· Pravo vlasništva,
· Poduzetnička sloboda i sloboda tržišnog natjecanja,
· Zabranjuju se monopoli,
· Prava stečena ulaganjem kapitala,
· Slobodno iznošenje dobiti stranim ulagačima,
· Načela poreznog sustava RH.
Preuzimanjem i usklađivanjem sa zakonodavstvom Europske unije, Hrvatska je
riješila problem zakonodavnog reguliranja tržišnog poslovanja. Međutim, zbog rata su
propuštene prilike za kvalitetniju transformaciju tržišta i gospodarskog sustava pod
kontroliranim uvjetima. Malo gospodarstvo je zbog ratnih, tranzicijskih i privatizacijskih
problema dosta vremena bilo zapostavljeno, te su tek 2002. godine donesene zakonske
regulative za mala i srednja poduzeća. Veliki korak u pravom smjeru za malo gospodarstvo
bilo je donošenje Zakona o poticanju razvoja malog gospodarstva. Njime su se uredile osnove
za primjenu poticajnih mjera gospodarske politike usmjerenih razvoju, restrukturiranju i
tržišnom prilagođavanju maloga gospodarstva, te osnivanje Hrvatske agencije za malo
gospodarstvo (Škabić, Kersan, 2008).
Ciljevi razvoja malog gospodarstva su slijedeći (Zakon o poticanju razvoja malog
gospodarstva, NN 63/07):
· povećanje zapošljavanja,
· povećanje izvoza i prilagodba svjetskom tržištu,
· povećanje učinkovitosti, kvalitete i konkurentnosti malog gospodarstva,
· istraživanje, razvoj i primjena suvremenih tehnologija i inovacija,
11
· povećanje broja subjekata u malom gospodarstvu,
· poticanje djelatnosti koje ne onečišćuju okoliš.
Malo gospodarstvo u današnje vrijeme čini 99% registriranih poslovnih subjekata u Hrvatskoj
i kao takvo potiče razvoj cjelokupne ekonomije. Značenje poduzetništva u razvoju hrvatskoga
gospodarstva ogleda se u slijedećem (Udovičić, 2011):
· pomaganju otvaranja novih radnih mjesta i gospodarskom rastu – što pridonosi
smanjenju nezaposlenosti budući da se uglavnom nova radna mjesta otvaraju u novim
malim poduzećima,
· presudnom značenju za konkurentnost – povećanje produktivnosti ostvaruje se novim
poduzetničkim inicijativama. Time se stvara pritisak na konkurenciju što dovodi do
poboljšanja produktivnosti u cijelom sektoru ili uvođenja inovativnih rješenja. Na taj
način se jača cjelokupna konkurentna snaga gospodarstva, a kupcima se daje
mogućnost većeg izbora i nižih cijena,
· razvijanju osobnih potencijala - različite osobe često imaju različite kriterije kod
odabira karijere, kao što su sigurnost, razina samostalnosti, raznolikost zadataka te
zainteresiranost za posao. Visoka primanja mogu potaknuti ljude da putem
poduzetništva zadovolje "više potrebe", kao npr. samoispunjenje i samostalnost.
Pokretanje poduzetničke djelatnosti možda im omogući ostvarenje povoljnijeg
položaja,
· razvijanju opće društvenih interesa – pozitivni rezultati poduzetnika ogledaju se u
dobrobiti za cijelu zajednicu budući da se stvaraju nova radnja mjesta, a kupcima se
daje veći izbor. Budući da je sve bitniji utjecaj poslovnih aktivnosti na društvo i
okoliš, mnoga su velika poduzeća usvojila strategije koje uključuju predanost ekološki
prihvatljivoj proizvodnji ili uvažavanje interesa potrošača i vođenje poslovanja koje je
u skladu s interesom potrošača.
U Europskoj uniji prihodi malog i srednje poduzetništva čine više od 60%
ukupnog gospodarstva dok je u Hrvatskoj postotak oko 44%. Time se može zaključiti
da u ovom sektoru ima dosta prostora za daljnji napredak i razvoj. Budućnost razvoja
ekonomije upravo ovisi o razvoju malog i srednjeg poduzetništva, te kako bi se ono
razvilo potrebno je da poduzetnici ulažu u dodatno obrazovanje jer samo na taj način
se mogu brzo prilagoditi promjenama na tržištu i biti konkurentni. Posebno se to
12
odnosi na područja menadžerskih vještina, vještina upravljanja poduzećem i/ili
obrtom.
Bez prepoznavanja vlastitih potencijala nema ni kvalitetne promidžbe proizvoda i usluga što
za posljedicu ima slab izvoz hrvatskih poduzeća. Problem se ogleda u premalim ulaganjima u
reklamu i odnose s javnošću, a trebalo bi poraditi i na web stranicama budući da su one uz
društvene mreže najjeftiniji oblik promocije (Škrtić, 2006)
3.1. Važnost poduzetništva za ekonomski rast
Kroz intelektualnu povijest, poduzetnik je mijenjao mnogo lica i imao mnoge uloge.
Poduzetništvo ima veze s aktivnostima pojedinih osoba. Koncept ekonomskog rasta je
relevantan na razini tvrtke, regije, industrije i naroda. Dakle, povezanost poduzetništva s
ekonomskim rastom podrazumijeva povezanost između individualne razine i agregatne
razine. Kako bi se razmotrila ova veza potrebno je razmisliti o definiciji poduzetništva. Prema
definiciji (Udovičić, 2012) poduzetništvo je manifest sposobnosti i spremnosti pojedinaca da
samostalno, u timu, unutar i izvan postojeće organizacije uoči i stvori nove gospodarske
mogućnosti (novi proizvodi, nove proizvodne metode, nove organizacijske sheme i nove
proizvodno-tržišne kombinacije), te predstavi svoje ideje na tržištu. U osnovi je poduzetništvo
bihevioralna karakteristika pojedinaca. Valja napomenuti da poduzetništvo nije zanimanje i
poduzetnici nisu dobro definirana radna skupina osoba. Čak i očigledni poduzetnici mogu
izlagati svoje poduzetništvo samo tijekom određene faze svoje karijere i/ili s referencom na
određeni dio njihovih aktivnosti (Udovičić,2012).
Poduzetništvo nije sinonim za mala poduzeća. Dakako, mala poduzeća su izvrsno
sredstvo za pojedince da kanaliziraju svoje poduzetničke ambicije. Poduzetništvo nije
ograničeno na ljude koji započinju ili vode (inovativne) male tvrtke. Poduzetni pojedinci u
velikim tvrtkama tzv. „korporativni poduzetnici“ se također ponašaju poduzetno. U tim
sredinama, postoji tendencija da se koriste poslovne jedinice, podružnice ili zajednička
ulaganja. Budući da se u kolokvijalnom govoru mnogi pojmovi kao što su „poduzetnik“,
„samozaposleni“ i „biznismeni“ koriste kao istoznačnice, bitno je navesti razlike između sva
tri navedena pojma.
Razlike su (Barković,Mujić,Verner,2004): prvo, između pojmova poduzetništvo i
upravljanje u smislu organiziranja i koordinacije; i drugo, između poduzetnika i
samozaposlenih (koji uključuju vlasnike-menadžere inkorporiranih poduzeća) i zaposlenika
(Carree, Thurik, 2010). Na temelju ove dvostruke dihotomije samozaposlenih u odnosu na
13
zaposlenike i poduzetnika u odnosu na menadžere, mogu se razlikovati tri vrste poduzetnika.
Te tri vrste su: Schumpeter – poduzetnik, Intrapreneur poduzetnik i menadžerski poslovni
vlasnici (Tablica 1) (Veić, 2012).
Tablica 1.: Tri vrste poduzetnika
Samozaposleni Zaposleni
Poduzetnički Schumpeter poduzetnici Intrapreneur poduzetnici
Menadžerski Menadžerski poslovni vlasnici Izvršni menadžeri
Izvor: Veić, 2012,
Schumpeter poduzetnici se nalaze uglavnom u malim tvrtkama. Oni posjeduju i izravne
neovisne tvrtke koje inovativno i kreativno ruše postojeće tržišne strukture. Nakon shvaćanja
svojih ciljeva, Schumpeter poduzetnici se često razvijaju u menadžerske poduzetnike, ali neki
mogu ponovno pokrenuti nove pothvate. Potonji „serijski poduzetnici“ mogu nadmašiti druge
poduzetnike zbog svojeg povećanog ljudskog kapitala, koji nastaje zbog poduzetničkog
iskustva. Intrapreneur poduzetnici tzv. poduzetnički menadžeri također spadaju u srž
poduzetništva. Uzimanjem komercijalnih inicijativa u ime svojih poslodavaca, i riskirajući
svoje vrijeme, reputaciju, a ponekad i svoja radna mjesta, postaju utjelovljenje vodstva, što
rezultira poduzetničkim pothvatima u većim tvrtkama. Ponekad ovi poduzetnički zaposlenici,
bilo u timovima ili samostalno, započinjanjem novih poduzeća u konačnici postaju
Schumpeter poduzetnici. Menadžerski poslovni vlasnici (poduzetnici u formalnom smislu) se
mogu pronaći u većini malih poduzeća. Oni uključuju mnoge franšize, trgovce, i ljude u
profesionalnim zanimanjima. Oni pripadaju „ekonomskoj jezgri“ i temelj su nekih
poduzetničkih pothvata (Carree, Thurik, 2010).
Postoje mnoge definicije poduzetnika i onoga što poduzetnik radi. Na temelju njihovih
studija povijesti ekonomske misli o poduzetništvu predložena definicija glasi: „Poduzetnik je
osoba koja se specijalizirala za preuzimanje odgovornosti i izradu odluka koje utječu na
položaj, oblik i korištenje sredstava, resursa ili institucija.“ U trenutku kada se traži veza
između poduzetništva i rasta, ova definicija nije dovoljna. Dinamika percipiranja i stvaranje
novih gospodarskih mogućnosti i natjecateljskih dimenzija poduzetništva treba više
pozornosti. Ključni doprinos gospodarskom rastu mogao bi se izdvojiti kao „novosti“. To
uključuje pokretanje novih tvrtki, ali također i transformaciju izumima i idejama u ekonomski
održivim subjektima (Veić, 2012).
14
3.2. Muški nasuprot ženskim poduzetnicima
U posljednje vrijeme je došlo do znatnog porasta samozapošljavanja žena, pri čemu
one sada pokreću nove pothvate čak češće od muškaraca. U stvari, u Sjedinjenim Američkim
Državama žene pokreću dvostruko više poslovanja od muškaraca te dulje ostaju u poslovanju.
Prema posljednim podacima Census Bureaua i Small Business Administration's Office of
Advocacy, 28 svih privatnih kompanija u vlasništvu je žena. Istraživanje Census Bureaua o
vlasnicima poslovanja iz 2002. godine pokazalo je da je 6,5 milijuna kompanija u vlasništvu
žena, 13,2 milijuna u vlasništvu muškaraca, a 2,7 milijuna bilo je u zajedničkom vlasništvu.
Od 1997. do 2002., poslovanja u vlasništvu žena rasla su dvaput brže od nacionalne stope svih
privatnih kompanija. Približno jedna trećina poslovanja u vlasništvu žena vezana je uz
zdravstvo i socijalne službe (Hirsch,Peters, Shepard, 2008).
Premda su karakteristike poduzetnika i poduzetnica općenito vrlo slične, poduzetnice se
razlikuju u pitanju motivacije, poslovnih vještina i profesionalnog iskustva. Čimbenici start-
up procesa poslovanja kod poduzetnika i poduzetnica također su različiti osobito u
područjima poput potpornih sustava, izvora financiranja i problema. Muškarci su često
motivirani poticajom za kontrolom vlastite sudbine, za popokretanjem stvari. Ovaj poticaj
česo proizlazi iz neslaganja sa šefovima ili osjećaj da bi mogli bolje upravljati. Za razliku od
njih, žene su češće motivirane potrbom za postignućem koja proizlazi iz frustracije
prethodnim iskustvima u kojima im nije bilo dopušteno djelovanje ni napredak (Hirsch,Peters,
Shepard, 2008). Točke polaska i razlozi za pokretanje poslovanja slični su kod obaju spolova.
Općenito imaju velik interes i iskustvo području svoga pothvata. Kod muškaraca, prijelaz iz
sadašnjeg zanimanja na novi pothvat često je olakšan ukoliko novi pothvat izrasta iz
trenuračnog zanimanja. Žene pak čak napuštaju prethodno zanimanje s visokim osjećajem
poslovne frustracije, ali i entuzijazma za novi pothvat, prije nego s praktičnim iskustvom, što
prijelaz čini donekle težim. Ponekad ono što završi kao poslovni pothvat za žene počinje kao
osobna potraga.
Financiranje startup-a još je jedno područje u kojem se razlikuju poduzetnici i
poduzetnice. Dok muškarci pored osobnih sredstava navode i izvore kao što su ulagači,
bankovni ili privatni zajmovi kao izvore kapitala, žene se obično oslanjaju samo na osobnu
imovinu ili ušteđevinu. Dobivanje financijskih sredstava i kredita često je glavni problem za
poduzetnice. Profesionalno također postoje broje razlike između mukarca i žena. Muškarci
15
češće imaju iskustvo u proizvodnji, financijama ili tehničkim područjima. Većina žena obično
ima administrativno iskustvo ograničeno na razinu srednjeg menadžmenta, često na području
usluga (Hirsch,Peters, Shepard, 2008). U smislu osobnosti, postoje izražene sličnosti između
muških i ženskih poduzetnika. Oba spola su energična, orijentirana prema cilju i neovisna.
Međutim, muškarci češće imaju više samopouzdanja i manje fleksibilnosti i tolerancije od
žena, što može rezultirati vrlo različitim menadžerskim stilovima. Potporne skupine također
se razlikuju. Muškarci obično navode vanjske savjetnike (odvjednike, računovođe) kao svoje
najvažnije podupiratelje, a suprugu na drugom mjestu. Žene najprije navode svoje suproge,
potom bliske prijatelje, a naposljetku poslovne suradnike. Štoviše žene se obično oslanjaju na
raznolike vanjske izvore potpore poput trgovačkih udruga i ženskih grupa, dok muškarci
vjerojatno neće imati toliko raznolike vanjske potpore. Naposljetku, poslovanja koja pokreću
muškarci i žene poduzetnici razlikuju se u prirodi pothvata. Žene će prije pokrenuti posao u
uslužnom sektoru, ko što su trgovina na malo, odnos s javnošću ili edukacija, dok će muškrci
vjerojatnije ući u proizvodnju, građevinu i područja visoke tehnologije. To rezultira da žene
češće imaju manja poslovanja, s nižom ukupnom zaradom (Hirsch,Peters, Shepard, 2008).
3.3. Startup zajednica
U Hrvatskoj djeluje nekoliko startup organizacija od kojih je za ovaj rad
najzanimljiviji StartUp inkubator Rijeka. On je započeo svoje djelovanje u veljači 2013.
godine te je namijenjen mladim ljudima koji se žele okušati u poduzetništvu. To je ujedno i
treći startup inkubator koji je pokrenuo Grad Rijeka. Prvi inkubator pokrenut je sredinom 90-
ih godina prošlog stoljeća na Rujevici, a drugi u ulici Milutina Baraća. Sadašnji startup je svoj
rad započeo na lokaciji Ružićeva 14, te je u njega uloženo 414.000 kuna1. Njego glavni cilj je
stvoriti uvjete za razvoj poduzetničkih ideja, te pomoću raznih projekata omogućiti
samozapošljavanje za oko 40 mladih ljudi. Mladim i poduzetnim ljudima na taj se način
omogućuje besplatno korištenje prostora i opreme. Kroz razne radionice i predavanja, te
stručno vodstvo nastoji se polaznicima olakšati ulazak u ideju startupa i otvaranje i vođenje
vlastite tvrtke. Djelovanje inkubatora je podijeljeno na dvije faze. Nakon prve faze koja traje
3 mjeseca održava se demo day na kojemu stručno vodstvo procjenjuje da li je projekt
napredovao dovoljno da bude održiv. Ukoliko stručno vodstvo procjeni da je projekt
zanimljiv i da može opstati na tržištu, timu se dodjeljuje još tri mjeseca za realizaciju projekta
1 http://www.poslovni.hr/startup-i-vase-price/u-rijeci-otvoren-startup-inkubator-za-poticanje-poduzetnistva-
mladih-231835 (31.08.2015)
16
nakon kojega opet dolazi do demo day-a na kojem ovaj put osim stručnog vodstva dolaze i
potencijalni investitori koji ulažu u projekt ako im se on sviđa. Do sada su kroz inkubator
prošle tri generacije polaznika, te su u travnju ove godine počele prijave za ulazak četvrte
generacije1.
Od ostalih inkubatora u Republici Hrvatskoj svakako treba spomenuti ZIP inkubator u
Zagrebu koji slovi kao prvi i najbolji startup inkubator u Hrvatskoj. Osnovan je 2012. godine
kako bi pomogao mladim poduzetnicima pokrenuti vlastiti posao. Namijenjen je svima koji su
spremni puno raditi. Vlastita tvrtka nije uvjet kao što nije ni uvjet da projekt bude vezan uz
tehnologiju. Mladim poduzetnicima na raspolaganju je prostor za rad, sastanke i prezentacije
u trajanju od 4 mjeseca. Startup timovi imaju pristup vrlo kvalitetnim lokalni i
međunarodnim mentorima i poduzetnicima, te se pojavljuju u medijima u prosjeku oko 400
puta godišnje. 2014. godine inkubator je dobio nagradu za najbolju poduzetničku potpornu
instituciju u Republici Hrvatskoj. Do sad je kroz inkubator prošlo preko 40 timova, te je
nedavno s radom završila 7. generacija polaznika. Prema podacima u zadnje tri godine u
hrvatske inkubatore je uloženo 22.160.000€ putem Američkih investitora, poslovnih anđela,
500 startups-a, SoftTechVC, Straight Shot, Cherubic, Crunchfund, NextView, GGV Capital,
Techstars itd, te 7.795.000€ putem Europskih investitora, poslovnih anđela, Eleven,
Launchub, Nexus PE, iEurope Capital, HenQ, Startup Wise Guys, RSG, Seedcamp,
StartLabs, Cherubic, Crunchfund, Traction Tribe, Speedinves itd. U nastavku (cf. grafikoni 1-
3) su prikazana ulaganja u pojedine startupove od 2012-2014. godine2.
2 http://zipzg.com/blog/investicije-u-hrvatske-startupe-infografika/ (05.09.2015)
17
Grafikon 1.: Ulaganja u 2012. godini
Izvor: http://zipzg.com/blog/investicije-u-hrvatske-startupe-infografika/ (17.08.2015)
Iz grafikona 1 vidimo da se u 2012. godini naajviše uložilo u Kupi me startup i to 2 milijuna
eura, a potom slijede Farmeron sa 1,2 milijuna eura te BoatBooker sa 1 milijun eura.
Grafikon 2.: Ulaganja u 2013. godini
Izvor: http://zipzg.com/blog/investicije-u-hrvatske-startupe-infografika/ (17.08.2015)
18
U 2013. godini najviše investicija privukao je startup Degordian i to 1 milijun eura, slijedi
Codeanywhere sa 500.000 eura, te Oradian sa 250.000 eura.
Grafikon 3.: Ulaganja u 2014. godini
Izvor: http://zipzg.com/blog/investicije-u-hrvatske-startupe-infografika/ (17.08.2015)
Iz grafikona 3 očito je da je Rimac automobil u 2014. godini prikupio najviše financijskih
sredstava i to 10 milijuna eura. Potom slijedi Bellabeat sa 4 milijuna eura, te Farmeron sa 2,4
milijuna. U cjelini 2014. godina je prikupila više financijskih sredstava od ostalih prijašnjih
godina.
3.4. Programi Europske unije vezani za poticanje razvoja malog i srednjeg
poduzetništva
Poduzetništvo je važan element u razvoju države i očituje se u mnogo faktora koji na
njega djeluju, a koji uključuju zapošljavanje, stabilnost društva, razvoj i razinu obrazovanja.
Njegovim razvojem se jača ekonomija, te kako bi se provodilo efikasno potrebno ga je
19
uključiti u ekonomski i društveni sustav. Bitan dio svake nacionalne ekonomije predstavlja
malo i srednje poduzetništvo (SME – engl. Small and Medium Entrepreneurship). Ono je
ključni faktor nacionalne i društvene gospodarske stabilnosti budući da je 60-70% zaposlenih
u tvrtkama malog i srednjeg poduzetništva3. U nastavku će biti objašnjene značajke malog i
srednjeg poduzetništva država Europske unije i Hrvatske (Kutnjak, 2010).
Cilj stvaranja jedinstvenog prostora ekonomskog djelovanja koje danas predstavlja Europska
unija bilo je ojačati konkurentnost zemalja Europe u odnosu na ostale zemlje u svijetu (Florea,
Florea, 2013).
Da bi se to postiglo prihvaćena je tzv. Lisabonska strategija te su identificirana prioritetna
područja za jačanje konkurentnosti (Kutnjak, 2010):
1) Jačanje unutarnjeg tržišta
2) Istraživanje i razvoj; obrazovanje; inovacije i poduzetništvo
3) Zaposlenost i socijalna kohezija
4) Zaštita okoliša i održivi razvoj
Mala i srednja poduzeća predstavljaju više od 99% poduzeća u EU, zbog toga je presudno
podržati njihov rast i inovaciju. Međutim, jedan od najvažnijih problema s kojima se
suočavaju mala i srednja poduzeća je težak pristup financiranju. Europska komisija radi na
poboljšanju financijskog okruženja za male poduzetnike u Europi.
Komisija surađuje s financijskim institucijama kako bi poboljšala financijska sredstva
dostupna malom i srednjem poduzetništvu poticanjem pružanja kredita i kapitala kroz
financijske instrumente. Također pomaže EU zemljama dijeljenjem dobre politike o
poboljšavanju pristupa financijskim sredstvima koji omogućuju da imaju koristi od iskustva
drugih (Kutnjak, 2010).
Glavne EU inicijative4:
· Priopćenje komisije – akcijski plan za poboljšavanje pristupa financijskim sredstvima
za male i srednje poduzetnike. Ovaj plan prepoznaje da ekonomski razvoj Europe
uvelike ovisi o rastu malog i srednjeg poduzetništva te da su teškoće u pristupu
financija glavne prepreke njihovom rastu.
3 http://ec.europa.eu/growth/access-to-finance/index_en.htm (05.09.2015)
4 http://ec.europa.eu/growth/access-to-finance/index_en.htm (31.08.2015)
20
· Program koji se planira obaviti u vremenskom razdoblju 2014-2020 za konkurentnost
malog i srednjeg poduzetništva (COSME – engl. Competitiveness of Enterprises and
Small and Medium-Sized Enterprises) olakšati će malim i srednjim poduzetnicima
pristup kreditima i dioničkim financijama.
· Program koji se planirao obaviti u vremenskom razdoblju 2007.-2013. godine za
konkurentnost i inovacije (CIP – engl. Competitiveness and Innovation framework
Programme) nudio je financijske instrumente koji pomažu malom i srednjem
poduzetništvu podizanje vlasničkih i dužničkih financiranja.
· COSME financijski instrumenti će djelovati u suradnji s onima Horizon 2020
okvirnog programa za istraživanje i inovacije: InnovFin – EU financiranje za
inovatore.
· Instrument malog i srednjeg poduzetništva Horizona 2020 okvirnog programa za
istraživanje i razvoj nudi financijska sredstva i podršku za inovacijske projekte koji
pomažu malom i srednjem poduzetništvu rast i širenje njihovih aktivnosti u drugim
zemljama.
COSME je program Europske unije za konkurentnost malog i srednjeg poduzetništva
koje će se izvoditi u vremenskom razdoblju od 2014. do 2020. godine s planiranim
proračunom od 2.3. milijarde eura. Malo i srednje poduzetništvo je okosnica Europskog
gospodarstva, koje pruža 85% svih novih radnih mjesta. Europska komisija ima cilj promicati
poduzetništvo i poboljšati poslovno okruženje za mala i srednja poduzeća kako bi im se
omogućilo ostvarivanje punog potencijala u današnjem globalnom gospodarstvu5.
COSME djeluje na slijedeće načine5:
· Ima cilj olakšati malim i srednjim poduzećima pristup financijskim sredstvima u svim
fazama njihovog životnog ciklusa – stvaranje, širenje, ili poslovni transfer.
Zahvaljujući EU podršci, poduzeća imaju olakšan pristup garancijama, zajmovima i
kapitalu. EU „financijski instrumenti“ se usmjeravaju putem lokalnih financijskih
institucija u EU zemljama.
· Pomaže poduzećima pristup tržištima u EU i šire. Financira europsku poduzetničku
mrežu i pomaže srednjim i malim poduzećima pronalaženje poslovnih i tehnoloških
partnera, te razumijevanje EU legalizacije.
· Podržava poduzetnike jačanjem poduzetničkog obrazovanja, mentorstva, usmjeravanja
i ostalih usluga podrške. Radnje podržavaju određene grupe koje mogu teško 5 http://ec.europa.eu/growth/access-to-finance/index_en.htm (31.08.2015)
21
dosegnuti svoj puni potencijal, kao što su mladi ljudi, žene i stariji poduzetnici.
Program također ima za cilj pomoći poduzećima pristupne mogućnosti koje nude
digitalne tehnologije.
· Smanjuje administrativna i regulacijska opterećenja na malo i srednje poduzetništvo
stvaranjem povoljnog okruženja za poslovanje. Također podržava poduzeća da budu
konkurentna potičući ih da usvoje nove poslovne modele i inovativne prakse. To
nadopunjuje djelovanje u područjima s visokim potencijalom rasta kao što je turistički
sektor.
CIP je bio dizajniran da omogući malom i srednjem poduzetništvu bolji pristup
financijskim sredstvima kao i podršku za inovacije, te regionalnu poslovnu podršku. Pristup
financijama je olakšan korištenjem financijskih instrumenata koje pomažu poduzeću podići
vlasničko i dužničko financiranje. S proračunom od preko milijardu eura, ovi su instrumenti
pomogli više od 340.000 malih i srednjih poduzeća da dobiju zajmove i vlasnička financijska
sredstva. Programe je djelovao od 2007. do 2013. Godine, ali financiranje je i dalje dostupno
putem financijskih posrednika. CIP je zamijenjen COSME-om – Europskim programom za
konkurentnost malog i srednjeg poduzetništva5.
Horizon 2020 je najveći EU istraživački i inovacijski program s gotovo 80 milijarda
raspoloživih sredstava dostupnih preko 7 godina (od 2014. do 2020. godine). Program
obećava više proboja, dostignuća i po prvi put u svijetu plasiranje velikih ideja iz laboratorija
na tržište. Horizon 2020 je financijski instrument provedbe Inovacijske unije, vodeće
inicijative Europe 2020 kojoj je cilj osigurati Europi globalnu konkurentnost. Budući da se
predstavlja kao sredstvo za ekonomski rast i stvaranje radnih mjesta , Horizon 2020 ima
političku potporu Europskih čelnika i zastupnika u Europskom parlamentu. Oni su se složili
da je istraživanje ulaganje u našu budućnost i stavili su ga kao središnji plan Europske unije
za pametan, održiv i uključiv rast i radna mjesta5.
Mala i srednja poduzeća koja su smještena u Europi ili osnovana u zemlji povezanoj s
Horizonom 2020 mogu sad dobiti financijska sredstva Europske unije i podršku za
inovacijske projekte koje će im pomoći rasti i proširiti njihove aktivnosti u njihovim
zemljama – u Europi i izvan nje. Horizon 2020 financira inovacije visokog potencijala kroz
pripadajući instrument malog i srednjeg poduzetništva koje nude besprijekornu inovacijsku
podršku u odjeljku društvenih izazova i specifične dijelove vodstva u omogućavanju i
industrijskim tehnologijama (LEIT – engl. Leadership in Enabling and Industrial
Technologies). Omogućujući oko 3 milijarde eura financiranja tijekom razdoblja 2014-2020,
instrument malog i srednjeg poduzetništva pomaže malim i srednjim poduzećima s visokim
22
potencijalom razviti revolucionarne inovativne ideje za proizvode, usluge ili procese koji su
spremni suočiti se sa globalnim tržišnim natjecanjem. Namijenjeni instrument malog i
srednjeg poduzetništva podržava aktivnosti bliske tržištu, s ciljem davanja snažnog poticaja
proboju inovacije. Glavna meta su visoko inovativna mala i srednja poduzeća s jasnim
komercijalnim ambicijama i potencijalom za visoki rast i internacionalizaciju6.
Instrument malog i srednjeg poduzetništva nudi slijedeće6:
· Poslovne inovacijske potpore za potrebe procjene izvedivosti (neobavezna faza I):
50.000 eura (paušal) po projektu (70% ukupnih troškova projekta)
· Poslovno inovacijske potpore za razvoj inovacije i demonstracijske svrhe (moguća
faza II): iznos u indikativnom rasponu od 500.000 i 2.5 milijuna eura (70% ukupnih
troškova projekta kao generalno pravilo)
· Besplatna poslovna obuka (opcija u fazama I i II) kako bi se dala podrška i poboljšao
inovacijski kapacitet poduzeća te pomoglo uskladiti projekt s strateškim poslovnim
potrebama.
· Pristup širokom rasponu usluga podrške i olakšan pristup financiranju rizika
(uglavnom u dodatnoj fazi III), kako bi se olakšala komercijalna eksploatacija
inovacije.
6 http://ec.europa.eu/growth/access-to-finance/index_en.htm (31.08.2015)
23
4. INKUBATORSKI EKOSUSTAV U EUROPI
Kako bi se stvorila kompletna slika o različitim poduzetnim ekosustavima u Europi
i bolje razumjele različite inovacije i najbolje prakse u nastavku će biti prikazana mapa
akceleratora, inkubatora i graditelja tvrtki u vodećim europskim zemljama stvarajući na taj
način relativnu gustoću i opseg akceleratora i inkubatora u deset ključnih europskih
ekonomija. Preslikavanjem različitih poduzetničkih ekosustava možemo razumjeti različite
faze i potrebe svakog ekosustava te podići ljestvicu za postojeće programe kako bi
mobilizirali talent Europe po pitanju startup-ova. Ključna otkrića7:
· Europa ima zdravu i uspješnu startup scenu u ranoj fazi
· Europa i SAD imaju usporediv broj startup programa po stanovniku. Otprilike je
odnos 260 startup programa u 10 zemalja u Europi naspram okvirno 200 startup
programa u SAD-u. S obzirom na relativnu sličnost u gustoći naseljenosti između dva
ekonomska područja (SAD ima populaciju od 316 milijuna, a deset najvažnijih
Europskih zemalja okvirno 361 milijun ljudi) može se zaključiti da na temelju startup
programa po stanovniku, Europa ima otprilike isto ako ne i više akceleratora nego
SAD.
· Broj Europskih akceleratora i inkubatora se drastično povećao od početka financijske
krize. Između 2007. i 2013. godine, broj je porastao za gotovo 400%.
· Akceleratorsko i inkubatorsko okruženje u Europi je raznoliko s različitim
geografskim modelima koji se izvode na različite principe. U Velikoj Britaniji i
Francuskoj, većina akceleratora i inkubatora su koncentrirana oko nacionalnog
kapitala dok u ostalim zemljama (npr. Španjolska i Švedska), poslovni startup
programi imaju tendenciju ravnomjernijeg širenja kroz područje.
· Podaci ili referentne vrijednosti različitih programa nisu lako dostupni. Šest europskih
akceleratorskih programa variraju u smislu količine glavnice koji traže zauzvrat za
financiranje ili za prihvaćanje tvrtke u njihov sustav mentorstva. Trošak glavnice za
sudjelovanje akceleratorskog programa također uvelike varira između i unutar
zemalja.
7 Telefonica, The Accelerator and Incubator Ecosystem in Europe (31.08.2015)
24
· Dobra inicijativa na Europskoj razini može dati vjetar u leđa potencijalu europskih
poduzetnika
Među ključnim političkim preporukama koje proizlaze iz istraživanja može se utvrditi
slijedeće8:
1) Kad su u pitanju paneuropske poduzetničke politike, model jedna-veličina-odgovara-
svima ne može se primijeniti. Političari moraju provoditi različite politike za
centralizirane i decentralizirane ekosustave
2) Različiti ekosustavi imaju različite potrebe kad je riječ o financiranju. Političari u
Češkoj, Italiji, Slovačkoj i Španjolskoj bi trebali povećati količinu poticaja dostupnih
poduzetnicima u ranoj fazi. U isto vrijeme, sve bi zemlje trebale povećati količinu tzv.
„Serija A“ i „Serija B“ financiranja dostupnih mladim tvrtkama
3) Političari bi trebali potaknuti sektorski specijalizirane programe da osiguraju primanje
barem 50% dostupnih europskih financijskih sredstava. Tako provedene mjere bi
trebale stvoriti ravnotežu između specijaliziranih i generalnih programa na otprilike
50-50.
4) Europski čelnici bi trebali poduzeti odlučne korake u ukidanju granica za poduzetnike.
Puno jedinstveno tržište – 28 zemalja, 507 milijuna ljudi i ogromni financijski kolač
trebali bi biti dostupni svakom startup-u.
5) Pojednostavi i ujedini – Političari bi trebali smanjiti birokraciju i olakšati pokretanje
startup-ova diljem Europe.
6) Političari bi trebali povećati transparentnost čineći transparente podatke široko
dostupnima u ključnim područjima.
7) Političari trebaju stvoriti poticaje za poticanje konkurencije i inovacije među
europskim poduzetnicima.
8) Zatvoriti petlju: političari bi trebali olakšati veze između sveučilišnih čvorišta,
istraživačkih instituta i poslovnih škola.
9) Politika bi trebala aktivirati da tehnički talent bude uključen u poduzetničke pothvate.
Jedan način da se to napravi je stvaranje „Erasmus“ programa za programere,
8 Telefonica, The Accelerator and Incubator Ecosystem in Europe (31.08.2015)
25
dizajnere i inženjere s rotacijom između različitih europskih zemalja, korištenjem
startup programa kao agenata za koordinaciju.
10) Izmjeriti sve aspekte društveno-ekonomskog utjecaja koje startup prouzrokuje
omogućavanjem veće transparentnosti i povećanjem svijesti o vitalnoj ulozi startup-a
u stvaranju i održavanju prosperiteta.
4.1. Poduzetnički sustavi u Europi
Diljem kontinenta, Europa se može pohvaliti dinamičkim i zdravim okruženjem
akceleratorskih i inkubatorskih inicijativa. U istraživanju je uzeto u obzir deset
reprezentativnih Europskih ekonomija koje imaju oko 260 startup programa dok ih je u SAD-
u okvirno 200. Prema tome, s kvantitativnog gledišta, oba tržišta se mogu usporediti u smislu
broja programa (Širola, Iskra, 2014). Zanimljivo je da je većina ovih programa pokrenuta
nakon financijske krize kasne 2008. godine. Stopa godišnjeg rasta za akceleratore u Europi se
više nego udvostručila u posljednjih 12 godina, 29% nakon krize u odnosu na 14% prije krize,
te je porasla gotovo 400% od početka krize. To odražava impresivan kontra ciklični kapacitet
startup inicijative duž kontinenta. Na grafikonu 4 dan je prikaz povećanja broja akceleratora i
inkubatora prije i nakon krize za deset reprezentativnih europskih ekonomija dok je u tablici 2
dan prikaz najboljih zemalja EU rangirano po ukupnom BDP-u9.
Grafikon 4.: Povećanje broja inkubatora prije i nakon krize za deset Europskih zemalja
Izvor: Telefonica, The Accelerator and Incubator Ecosystem in Europe, (14.07.2015)
9 Telefonica. The Accelerator and Incubator Ecosystem in Europe (31.08.2015)
26
Tablica 2.: Najboljih sedam zemalja EU rangirano prema ukupnom BDP-u (2011)
Koncept Jedinica Njemačka Francuska Velika
Britanija Italija Španjolska Nizozemska Švedska
Ukupni BDP milijarda
dolara 3400 2.608 2.440 2.014 1.352 773 526
BDF po
stanovniku EUR / stanovnik 30100 27.600 30.400 22.800 20.300 32.700 35.500
Populacija milijun ljudi 81.84 65.33 63.26 60.82 46.20 16.73 9.48
Stopa
nezaposlenosti Ukupno (%)
5.5 10.3 7.9 10.7 25 5.3 8
Nezaposlenih
mladih < 25 godina (%) 8.1 24.6 21 35.3 53.2 9.5 23.7
Ukupna
poduzetnička aktivnost
% odrasle
populacije
5 5 9 4 6 10 6
Startup
programi Broj 31 35 50 23 38 21 22
Startup
programi Prva godina
pokretanja 2001 2000 1986 2004 1989 2000 1983
Startup
programi
Prosječna
godina
pokretanja
2001 2008 2009 2009 2010 2009 2007
Izvor: Telefonica, The Accelerator and Incubator Ecosystem in Europe, (14.07.2015)
Što se tiče stanovništva, europsko tržište je oko 1.6 puta veće nego tržište SAD-a. Međutim,
Europa se sastoji od heterogenih grupa zemalja na različitim fazama razvoja u njihovim
poduzetničkim aktivnostima. Unutar ovih zemalja postoje dva jasno različita modela startup
razvoja duž geografskih linija. Razlika je u broju akceleratora i inkubatora – iako u Velikoj
Britaniji postoji 50 organizacija koje se mogu klasificirati kao akceleratori ili inkubatori
(samo u području Londona djeluju 32 takve organizacije), većina europskih zemalja ih ima
znatno manje kao što se može vidjeti u tablici 2. Osim toga, Francuska i Velika Britanija
imaju centralizirani model s najviše akceleratora i inkubatora oko njihovih prijestolnica i
drugih ekonomskih čvorišta. Akceleratori i inkubatori u drugim zemljama su ravnomjernije
raspoređeni duž cijelog teritorija. Ovo je slučaj npr. u Španjolskoj i Švedskoj. Švedska ima 22
akceleratora i inkubatora od kojih se samo 4 nalaze u području Stockholma. Španjolska ima
38 akceleratora i inkubatora od koji se 11 nalazi u Madridu i 9 u Barceloni. Druga važna
stavka je ne korelacija između broja startup programa i općeg ekonomskog razvoja zemlje.
Konkretno, Velika Britanija i Španjolska imaju veliki broj programa povezanim s njihovim
BDP-om i Europskim kolegama (Grafikon 5)
27
Grafikon 5.: Sedam EU zemalja rangiranih prema BDP-u (lijeva strana) i broju startup
programa (desna strana)
Izvor: Telefonica, The Accelerator and Incubator Ecosystem in Europe, (14.07.2015)
U nastavku će biti detaljno objašnjeno 10 političkih preporuka za unaprjeđenje akceleratora i
inkubatora.
Politička preporuka broj 1: Kad su u pitanju paneuropske poduzetničke politike, model
jedna-veličina-odgovara-svima se ne može primijeniti. Političari moraju provoditi različite
politike za centralizirane i decentralizirane ekosustave.
Zbog raznolikosti okruženja europskog startup programa, pretjerana homogena unakrsno-
europska inicijativa se može dokazati nedjelotvornom u najboljem slučaju i
kontraproduktivnom u najgorem slučaju. Europska politika bi trebala biti strukturirana
uzimajući u obzir lokalne potrebe i različite razine razvoja za svaki nacionalni startup trag za
dobivanje željenog učinka diljem Europe.
Politička preporuka broj 2: Različiti ekosustavi imaju različite potrebe kad je riječ o
financiranju. Političari u Češkoj, Italiji, Slovačkoj i Španjolskoj bi trebali povećati količinu
poticaja dostupnih poduzetnicima u ranoj fazi. U isto vrijeme, sve bi zemlje trebale povećati
količinu tzv. „Serija A“ i „Serija B“ financiranja dostupnih mladim tvrtkama.
Europa ima značajne praznine u životnom ciklusu financiranja startupa. Međutim, ove
praznine nisu iste za svaku zemlju. Neka čvorišta imaju vrlo gustu i kvalitetnu financijsku
opskrbu dok su drugi pak u očajničkoj potrebi za novcem u ranoj fazi:
28
A) U Češkoj i Slovačkoj, akceleratorska i inkubatorska scena je još uvijek u nastajanju. U
Španjolskoj i Italiji, postoji već dosta igrača, ali je ekosustav još uvijek vrlo krhak
budući da startup-ovi i startup programi imaju tendenciju nedovoljnih izvora kako bi
napravili utjecaj. U tim zemljama Europa treba ojačati njihove programe u ranoj fazi
kako bi osigurala jaki temelj za financiranjem.
B) S druge strane, postoje hotspot-ovi poput Berlina, Londona i Pariza s puno
alternativnih načina financiranja. U tim slučajevima, financijska rupa ima razmjerno
povećane „Serije A“ i „Serije B“ krugove. U tim slučajevima, političari bi trebali bolje
kapitalizirati dinamiku financiranja na ovoj razini i osigurati da je dovoljan kapital
dostupan za kasniju alokaciju na višim razinama razvoja. Financijska praznina za
„Seriju A“ i „Seriju B“ je uobičajena kroz cijelu Europu.
Ako se pobliže pogledaju akceleratorski programi (odnosno programi koji investiraju u
„akceleratorske“ kompanije), postoje velike razlike između zemalja po pitanju prosječnog
iznosa cijena ulaznica koje se nude. Francuska i Njemačka imaju tendenciju davanja viših
ulaznica za svoje akceleratorske programe. Italija, Španjolska i Velika Britanija imaju sličnu
veličinu ulaznica, s glavnicom ulaznica od oko 20.000 € do 60.000 €. Prosječna
akceleratorska ulaznica u Europi je oko 41.000 €10.
U nekim europskim zemljama, sudionici poduzetničkog sustava nemaju jasno određene
razlike između inkubatora i akceleratora, dok je u drugim zemljama napravljena podjela po
definicijama. Inkubator su obično fizički prostori vezani za centre znanja (sveučilište,
istraživački institut, poslovnu školu itd.) koji pomažu komercijalizirati svoje vlastite poslovne
ideje iz svoje mreže u zamjenu za mjesečnu najamninu. Ovaj model se može često susresti u
Irskoj i Švedskoj. Njegove glavne karakteristike su pružanje fizičkih poslovnih prostora,
mreže mentorstva, neformalnih događanja, konzultantskih usluga, izlaganja investitorima i
poveznice javnog financiranja.Dok akcelerator je ovaj model, koji je postao globalno poznat s
Y-Kombinatorom u SAD-u, se proširio na mnoga Europska čvorišta. Njegove glavne
karakteristike su da se radi o otvorenom procesu prijave svima, te ima tendenciju pružanja
početnog ulaganja u zamjenu za manjinski udio u startup-u. Podrška je vremenski ograničena
i obuhvaća događanja i intenzivno mentorstvo te sami programi teže organizaciji u skupinama
startup-ova koji kreću u isto vrijeme. Postoji još i tvrtka graditelj – glavna razlika s ostalim
startup modelima podrške je da nove poslovne prilike potječu iznutra, obično od stručnosti
osnivača tvrtke graditelja u području ili sektoru. Ovaj model se posebno proširio u Berlinu.
10
Telefonica, the Accelerator and Incubator Ecosystem in Europe, (17.07.2015)
29
Glavne karakteristike ovog modela uključuju rad kroz vrednovanje tržišta prije sastavljanja
tima, skoro potpuno vlasništvo nad startup-om i pokretanje prilikom početne faze korištenjem
osnivačkih resursa.
Razlika između različitih vrsta startup programa prikazana je u tablici 3.
Tablica 3.: Glavna svojstva duž različitih start programa razvoja
Vrsta Uzimanje
glavnice
Ideja
startupa
Fizički
prostor
Mentorstvo Financiranje Vremensko
ograničenje
Inkubator Ne Vanjska Da Da Ne Ne
Akcelerator Manjinski
udio
Vanjska Ponekad Da Da Da
Tvrtka
graditelj
Manjinski
udio
Unutarnja Da Da Da Ne
Izvor: Telefonica, The Accelerator and Incubator Ecosystem in Europe, (15.07.2015)
Postoji određeni trend u poslovnim akceleracijskim i inkubacijskim sektorima prema većoj
specijalizaciji koje mogu preuzeti mnoge oblike kao što su fokus na sektor, na vijek trajanja
ili na propozicijsku vrijednost. U Londonu i Berlinu npr. postoji mnogo akceleratorskih i
inkubatorskih programa specijaliziranih u različitim poslovnim sektorima kao što su
financijska tehnologija, e-zdravstvo, igre i društveno poduzetništvo.
Drugi stupanj specijalizacije je na startup poslovnom modelu, kao što je poslovni model
softver-kao-usluga. Ostali programi se fokusiraju na vrijednost propozicije kao faktoru
razlikovanja. Npr. postoje akceleratori fokusirani na pružanje prvog velikog brenda korisnika
za oglašavačke, kreativne i medijske startup-ove. Drugi programi stavljaju fokus na nišu (npr.
tehnologija u oblaku) i pomoći modificiranja startup-ovog početnog prototipa za snimanje
maksimalne vrijednosti iz tehnologije.
Politička preporuka broj 3: Političari bi trebali potaknuti sektorski specijalizirane programe
da osiguraju primanje barem 50% dostupnih europskih financijskih sredstava. Tako
provedene mjere bi trebale stvoriti ravnotežu između specijaliziranih i generalnih programa na
otprilike 50-50.
Prerano je diktirati uspjeh ili neuspjeh specijaliziranih modela startup programa budući da je
do sad najveća usredotočenost bila fokusirana na najgeneralnije programe. Međutim, postoje
30
potencijalne prednosti koje proizlaze iz sektora specijalizacije diljem različitih europskih
čvorišta.
Europa bi trebala pomoći zemljama balansirati između najgeneralnijih i specijaliziranih
programa koji se grade na regionalnoj razini poticanjem potonjih. Europska komisija planira
izdvojiti 100 milijuna eura za 20 akceleratorskih programa diljem Europe. Predlaže se
izdvajanje 10 bespovratnih sredstava za generalne akceleratore i još 10 za specijalizirane
akceleratore. To će potaknuti raznolik paneuropski akcelerator koji nudi specijalizaciju na
području igrica, oblaka i bilo kojeg drugog sektora koji se smatra prioritetnim s europske
točke gledišta.
Nadalje, manje od 30% startup-ova ima međunarodni pristup u ranoj fazi. Prvih pet
zemalja za startup-ove s međunarodnim pristupom su Francuska, Irska, Švedska, Slovačka i
Češka. Razlog tome leži u činjenici da unutar tih država postoji malo tržište koje gura
kompanije da već u ranoj fazi gledaju van granica svojih lokalnih tržišta. U slučaju Francuske,
razlog može biti povezan s teškim poreznim sustavima.
Europski poduzetnici bi trebali biti u mogućnosti kapitalizirati veći dio Europskog tržišta.
Europski startup-ovi bi trebali steći holističku viziju kako bi se natjecali na istoj razini sa
svojim kolegama iz Silicijske doline. Niti jedan startup u Silicijskoj dolini ne ograničava svoj
opseg unutar granica svoje države. Unutarnje granice ne bi smjele ograničiti viziju i potencijal
startup-ova i regulacijska tijela bi trebala eliminirati tenzije kako bi olakšali paneuropske
izvedbe za visoki rast poduzeća.
Politička preporuka broj 4: Europski čelnici bi trebali poduzeti odlučne korake u ukidanju
granica za poduzetnike. Puno jedinstveno tržište – 28 zemalja, 507 milijuna ljudi i ogromni
financijski kolač bi trebali biti dostupni svakom startup-u.
Politička preporuka broj 5: Pojednostavi i ujedini – političari bi trebali smanjiti birokraciju
i olakšati pokretanje startup-ova diljem Europe.
Ove preporuke mogu biti implementirane sa slijedećim inicijativama11:
· olakšavanje multi-državnih istovremenih izvedbi (smanjenje birokracije)
· iskorištavanje smanjenog broja valuta
· stvaranje i olakšavanje specijalizirane mreže iskusnih savjetnika za retro-financiranje
startup zajednice
11
Telefonica, The Accelerator and Incubator Ecosystem in Europe, (17.07, 2015)
31
· usaditi ideju Europeizacije poduzetnika kroz konferencije i ostale sastanke. Stvaranje
Startup Europe turneje: promoviranje prednosti startup-ova diljem Europe i svijeta
· poticanje globalizacije akceleratora i inkubatora pomažući im u financiranju njihove
internacionalizacije.
Politička preporuka broj 6: Političari bi trebali povećati transparentnost čineći transparente
podatke široko dostupnima u ključnim područjima.
Politička preporuka broj 7: Političari trebaju stvoriti poticaje za poticanje konkurencije i
inovacije među europskim poduzetnicima.
Stvaranjem udruga, poduzetnici bi mogli imati koristi od jedne grupe kontakata da otkriju sve
ključne informacije različitih igrača u ekosustavu (akceleratori, inkubatori, tehnološki
parkovi, poslovni anđeli, poduzetnički kapital itd.). Informacije bi postale transparente i
dostupne svima, uključujući ključne podatke o količini dostupnih financiranja, veličini
glavnice uzete u zamjenu ili broju uspješnih startup-ova koji su diplomirali u svakom
programu. Cilj bi trebao biti poticanje i davanje strukture stalno rastućoj mreži.
Mentorstvo, marketinška stručnost, kontakt s investitorima i legalni savjet su među temama
koje bilo koja poslovna škola uključuje u svojem programu. Paralelno s tim, to su vrste
problema s kojima će se bilo koji startup susresti u bilo kojem trenutku svojeg životnog
ciklusa. Zbog toga oni isto imaju tendenciju poklapanja sa servisom omogućenim od strane
bilo kojeg akceleratora ili inkubatora (cf. grafikon 6).
Grafikon 6.: Potrebe startupa
Izvor: Telefonica, The Accelerator and Incubator Ecosystem in Europe, (20.07.2015)
32
Europske poslovne škole i sveučilišta se nalaze pri vrhu svjetskih obrazovnih ljestvica.
Među poretkom top 50 svjetskih MBA za 2013. godinu, 32% su činile europske institucije.
Samo je SAD držao viši postotak (48%)8. Deset najboljih europskih poslovnih škola (cf. sliku
1) ima poduzetničke programe i skoro svi imaju neku vrstu startup programa (poduzetnički
laboratorij, inkubator ili akcelerator). Osim toga, obično imaju i službene i navedene
investitorske mreže, koje doprinose akumulaciji znanja i prijenosu, te financiranju u ranoj
fazi. Veza između sveučilišta i privatnog sektora ostaje relativno slaba u Europi. Poslovne
škole i sveučilišta obično imaju svoje poduzetničke laboratorije, ali su rijetko otvoreni za
poduzetnike izvan njihove zajednice. Iako se zajedničke aktivnosti drže unutar poduzetničke
zajednice, postoje visoke zapreke za vanjske poduzetnike za priključivanje ovim
laboratorijima. Situacija duž Europe se razlikuje od zemlje do zemlje. Švedska može poslužiti
kao idealan primjer kako sveučilišni inkubatori pomažu poboljšavanju poduzetništva:
Ericsson je bio inkubiran u Tehnološkom parku Sveučilišta Lund.
Slika 1.: Deset najboljih Europskih poslovnih škola i sveučilišta
Izvor: Telefonica, The Accelerator and Incubator Ecosystem in Europe, (20.07.2015)
33
Politička preporuka broj 8: Zatvoriti petlju: političari bi trebali olakšati veze između
sveučilišnih čvorišta, istraživačkih instituta i poslovnih škola. Trebali bi izdvojiti oko 50%
korisnika paneuropskog financiranja u ovim vrstama institucija.
Inkubatori i akceleratori stvaraju vrijednost poduzetničkog polja i profit međusobnih
aktivnosti. Međutim, postoji još dosta prostora za veći protok informacija i prijenos znanja.
To se može ostvariti pretvaranjem sveučilišnih i poslovnih škola u poslovna čvorišta. Europa
ima jedinstvenu zakladu koja bi mogla biti efikasnije iskorištena. Paneuropska inicijativa
nastoji potaknuti akceleratore i inkubatore da razmotre izdvajanje oko 50% financiranja za
programe podrške promovirane od strane institucija ove vrste.
Tehnološki institut države Massachussetts (MIT) je postavio zanimljiv presedan u SAD-u
stvaranjem bliskih veza između studenata poslovne škole i tehničkih studenata kako bi
pobudio nove projekte. Prema jednom istraživanju dodana vrijednost MIT-evih startup
inkubatora je skoro polovica ukupnog BDP-a Francuske 2011. godine. Osim toga, instituti
kao MIT privlače neke od najpametnijih umova u svijetu. Iz toga razloga ne čudi podatak da
je područje Bostona jedno od najuspješnijih poduzetničkih čvorišta u SAD-u.
Politička preporuka broj 9: Politika bi trebala aktivirati da tehnički talent bude uključen u
poduzetničke pothvate. Jedan način da se to napravi je stvaranje „Erasmus“ programa za
programere, dizajnere i inženjere s rotacijom između različitih Europskih zemalja,
korištenjem startup programa kao agenata za koordinaciju.
Općenito, akceleratori i inkubatori u Europi imaju ograničeni opseg servisa temeljenih na
znanju koje se prenose poduzetnicima. Jedan način kako povećati njihovu vrijednost prema
tvrtkama inkubatorima bilo bi jačanje njihove ponude portfelja.
Osim toga, postoji neslaganje tehnoloških talenata u Europi. U Berlinu npr. postoji jaka
potreba za programerima dok u Španjolskoj postoji opskrba visoko kvalificiranih programera.
Europa bi trebala pomoći studentskoj i programerskoj mobilnosti u tehnološkim područjima
diljem Europe kako bi smanjila neslaganja u unutarnjim europskim vještinama. To se može
postići kroz inkubatorske i akceleratorske programe, djelujući kao centrala i dodjeljujući
tehnički talent spreman uskočiti u poduzetničke pothvate. To može biti u obliku „Erasmusa“
za programere koji bi uključivao rotacije između startup akceleratora/inkubatora diljem
Europe za vrijeme studiranja.
Programi poput ovog bi trebali imati tri glavna utjecaja9: 1) trebali bi aktivirati
neiskorištene tehnološke talente za poduzetničke pothvate, 2) trebali bi pomoći startup-ovima
omogućujući im pristup krugu kvalitetnih talenata, 3) trebali bi ojačati ekosustav akceleratora
i inkubatora proširivanjem ponuđenih portfolia svojim tvrtkama inkubatorima. U konačnici bi
34
program trebao donijeti mogućnosti zapošljavanja Europskim programerima i potaknuti
mladu tehnološku izvrsnost. To je od velikog značaja ako se uzme u obzir da u ovom trenutku
Europa ne zaostaje samo za SAD-om već i za zemljama u razvoju koji bi sutra mogli biti
tehnološki lideri (cf. grafikon 7).
Grafikon 7.: Udio mladih tehničkih talenata koji se odlučuju za poduzetničke pothvate
Izvor: Telefonica, The Accelerator and Incubator Ecosystem in Europe, (20.07.2015)
Politička preporuka broj 10: Izmjeriti sve aspekte društveno-ekonomskog utjecaja koje
startup prouzrokuje omogućavanjem veće transparentnosti i povećanjem svijesti o vitalnoj
ulozi startup-a u stvaranju i održavanju prosperiteta.
4.2. Usporedba europskih i američkih startupova
Startup inkubatori igraju važnu ulogu u omogućavanju poduzetničkih aktivnosti u
zajednicama kojima služe. Dizajnirani su kako bi pomogli poduzetnicima, najčešće s fokusom
na visoke tehnologije i internet, osnivanje novih tvrtki. Startup inkubatori omogućuju
raznoliko mnoštvo usluga i podršku za startup-ove te nastoje povezati talent, tehnologiju,
kapital, znanje i stručnost kako bi ubrzali rast novih pothvata i time ubrzali komercijalizaciju
tehnologije12
. Tradicionalno, inkubatori u Europi su tijela ili organizacije koje provode
srednju ili visoku razinu podrške upravljanja novim tvrtkama koje posjeduju srednju do
visoku razinu tehnološke sofisticiranosti. Međutim, u posljednje vrijeme postaje popularan
12
Telefonica, The Accelerator and Incubator Ecosystem in Europe
35
akceleracijski model inkubacije, posebno u SAD-u, gdje brojni naširoko poznati inkubatori
rade potpuno na akceleracijskom modelu. Akceleracijski model radi na omogućavanju brzog
rasta startup-ova u vremenskom razdoblju od 3-6 mjeseci kroz pružanje početnog kapitala,
opsežnog mentorstva te konstantne povratne informacije, kulminirajući na kraju „demo“
danom gdje startup ukratko prezentira svoje poslovanje publici investitora.
S obzirom na veliki broj inkubatora koji su osnovani i koji se osnivaju u Europi, SAD-u i
širom svijeta, potrebno je sagledati teorijsku podlogu za predložena objašnjenja po pitanju što
startup čini uspješnim u omogućavanju poduzetničke aktivnosti. Postoji dakle potreba za
sveobuhvatnim prepoznavanjem i ispitivanjem kritičkih čimbenika uspjeha koji inkubator
čine uspješnim kao i razvijanja mehanizma bodovanja kako bi se omogućilo inkubatoru
mjerenje u odnosu na druge inkubatore. Kritični faktor uspjeha je izraz koji se koristi za
definiranje elementa ili faktora koji je neophodan da organizacija postigne svoju misiju i na
temelju toga bude uspješna. Da bi se razumjelo kritične faktore uspjeha, potrebno je proučiti
literaturu te analizirati i razumjeti najbolje prakse iz cijelog svijeta. U tablici 4 dane je prikaz
četverodimenzionalne skupine koje predstavljaju četiri dimenzionalna područja u kojima
svaki inkubator mora biti kompetentan. Četiri dimenzionalne grupe omogućuju jednostavnu
usporedbu među inkubatorima, kao i za jasno identificiranje područja za poboljšanje13.
Istraživanja pokazuju da svaki kritični faktor uspjeha, svaka dimenzionalna grupa, jednako
pridonosi uspjehu inkubatora te su stoga svi jednake vrijednosti u mehanizmu bodovanja. Iako
se naširoko vjeruje da su odgovarajuća sredstva i povoljni izlazi najvažniji čimbenici koji
doprinose uspješnosti startup inkubatora, primijećeno je da niti jedan faktor nije bitno
značajniji od bilo kojeg drugog te su zbog toga svi iste vrijednosti. Ovakav sustav bodovanja
može osigurati startup-ovima holističku analizu njihovih trenutnih država.
13
http://www.researchgate.net/publication/256382644 (05.09.2015)
36
Tablica 4.: Kritični faktori uspjeha za startup inkubatore
Dimenzija Kvantitativno Kvantitativno
Unutarnja Dimenzionalna grupa 1 (DG1):
unutarnjo-kvantitativna
1. Magnituda i priroda financiranja
dostupna inkubatoru
2. Djelokrug prostora za suradnju
3. Poslovni model, fokus, te strateški
plan inkubatora
Dimenzionalna grupa 2 (DG2): unutarnjo
kvantitativna
1. Geografska lokacija
2. Prethodno poduzetničko iskustvo
inkubatorskih osnivača i upravitelja
3. Mogućnost ubrzanog razvoja startup-a
unutar kratkog vremena
Vanjska Dimenzionalna grupa 3 (DG3): vanjsko-
kvantitativna
1. Mogućnost smanjenja troškova
transakcije za određene poslove
2. Pravovremeni i povoljni izlazi
3. Pristup pomoćnim resursima i
relevantnim skupinama talenata
Dimenzionalna grupa 4 (DG4): vanjsko-
kvantitativna
1. Prepoznatljivost i brand inkubatora
2. Mreža s poduzetničkom i poslovnom
zajednicom
3. Sposobnost privlačenja i identificiranja
visoko-potencijalnih startup-ova
Izvor: http://www.researchgate.net/publication/256382644 (20.07.2015)
U nastavku će biti objašnjen sustav bodovanja temeljen na kritičnim faktorima uspjeha te će
biti prikazani američki i europski startup-ovi. Zatim će biti uspoređeni prosječni rezultati za
američke i europske startup-ove kako bi se identificirala područja za napredak gdje Europski
inkubatori mogu učiti od onih američkih. Svaki inkubator je ocijenjen na ljestvici od 1 do 10,
gdje 1 predstavlja najnižu razinu, a 10 najvišu razinu svakog kritičnog faktora uspjeha. Unutar
svake dimenzionalne grupe, najbolji inkubator je ocijenjen s ocjenom 10 za svaki kritični
faktor uspjeha u toj grupi i svaki inkubator nakon njega je ocijenjen u odnosu na najbolji
inkubator. Za ocjene svakog kritičnog faktora uspjeha u svakoj dimenzionalnoj grupi dana je
prosječna ocjena, te je kompozitna ocjena svake dimenzionalne grupe dana svakom
inkubatoru. Kompozitnoj ocjeni četiri dimenzionalne skupine se tada daje prosječna
vrijednost koja određuje ukupni rezultat inkubatora. Da bi se omogućila usporedba između
američkih i europskih inkubatora, od svih ukupnih rezultata za američke inkubatore uzima se
prosječan rezultat za dobivanje američke referentne vrijednosti te od svih ukupnih rezultata za
europske inkubatore uzima se prosječan rezultat za dobivanje Europskog mjerila9.
37
Deset američkih inkubatora iz cijeloga SAD-a (cf. tablicu 5) predstavlja široku paletu
poslovnih modela, fokusa te geografskih lokacija. Taj izbor inkubatora se smatra i među
najboljim inkubatorima u Americi, te omogućuje usporedbu europskih inkubatora na
relativno visokom standardu.
Tablica 5.: Deset najboljih američkih inkubatora
Naziv inkubatora Lokacija
DreamIt Ventures Philadelphia, PA, SAD
Tech Wildcatter Dallas, TX, SAD
AngelPad San Francisco, CA, SAD
Y Combinator Mountain View, CA, SAD
Excellerate Labs Chicago, IL, SAD
Launchpad LA Los Angeles, CA, SAD
TechStars Boulder, CO, USA
Kicklabs San Francisco, CA, SAD
Capital Factory Austin, TX, SAD
500 Startups Mountain View, CA, SAD
Izvor: http://www.researchgate.net/publication/256382644 (20.07.2015)
Na temelju gore navedenih inkubatora napravljena je analiza prema četiri dimenzionalne
grupe. Inkubatori koji su označeni kao najbolji u pojedinoj grupi su prikazani u tablici 6.
Tablica 6.: Najbolji inkubatori u pojedinoj grupi
Dimenzija Kvantitativno Kvantitativno
Unutarnja Dimenzionalna grupa 1 (DG1):
unutarnjo-kvantitativna
500 Startups, Mountain View, CA, SAD
Dimenzionalna grupa 2 (DG2): unutarnjo
kvantitativna
TechStars, Boulder, CO, SAD
Vanjska Dimenzionalna grupa 3 (DG3): vanjsko-
kvantitativna
Kicklabs, San Francisco, CA, SAD
Dimenzionalna grupa 4 (DG4): vanjsko-
kvantitativna
Y Combinator, Mountain View, CA, SAD
Izvor: http://www.researchgate.net/publication/256382644 (20.07.2015)
38
U kategoriji najboljih europskih startup-ova uzeto je šest inkubatora u Köln-u, Njemačka.
Ovih šest inkubatora je izabrano iz razloga što predstavljaju širok raspon poslovnih modela i
fokusa. Köln, zajedno s Berlinom, je poduzetnički čvor u Njemačkoj i Zapadnoj Europi, te je
idealan za praćenje poduzetničkih aktivnosti. Osim toga, Rhine-Ruhr metropolitska regija, u
kojoj je Köln najveći grad, ima treći najveći BDP u odnosu na sve metropolitske regije u
Europi (ispred nje su samo metropolitanska regija Pariza i Londona) te predstavlja važnost
regije na globalnom poduzetničkom karti. Izabranih šest europskih inkubatora prikazano je u
tablici 7.
Tablica 7.: Šest kvalitetnih inkubatora u Njemačkoj
Naziv inkubatora Lokacija
Startplatz Köln, NRW, Njemačka
Entrepreneurship Center Köln (ECK) Köln, NRW, Njemačka
Clusterhaus Köln, NRW, Njemačka
Betahaus Köln, NRW, Njemačka
Betafabrik Köln, NRW, Njemačka
Solution Space Köln, NRW, Njemačka
Izvor: http://www.researchgate.net/publication/256382644 (20.07.2015)
Američki i europski inkubatori su ocjenjeni na temelju mehanizma ocjenjivanja koji je
spomenut ranije. Dobiveni rezultati se ne uzimaju kao apsolutni već kao polazišna točka za
sustavno vrednovanje inkubatora. U usporedbi dvije grupe inkubatora mogu se identificirati
područja u kojima se europski inkubatori mogu poboljšati u odnosu na američke inkubatore.
Takva informacija je vrlo vrijedna sa stajališta više zainteresiranih strana koje uključuju
osnivače inkubatore, menadžere, poslovne anđele, investitore, startup-ove i državna tijela u
Europi. Na temelju istraživanja savjetuje se europskim inkubatorima da se usredotoče na
moguća poboljšanja u vanjskim dimenzionalnim grupama i općenito, fokusiraju na
poboljšanja prema kritičnim faktorima uspjeha prikazanih u tablici 8. To će omogućiti
inkubatorima dobivanje najvećih poboljšanja i da postanu uspješniji u omogućavanju
poduzetničkih aktivnosti. Također će omogućiti europskim inkubatorima da postanu
konkurentniji na međunarodnoj razini i zatvore prazninu s vrhunskim američkim
39
inkubatorima koji su bez sumnje trenutno globalna referentna vrijednost. Prema
istraživanjima američki inkubatori su u prosjeku 37% bolji od svojih europskih kolega u
uspješnom omogućavanju poduzetničke aktivnosti, što ukazuje na to da europski inkubatori,
iako relativno jaki, mogu značajno naučiti od svojih američkih kolega.
Tablica 8.: Top kritičnih faktori uspješnosti prema razlikama u rezultatima
Poredak razlika ocjena Kritični faktor uspjeha
1 Sposobnost ubrzanja startup-a u kratkom
vremenskom razdoblju
2 Pravovremeni i povoljni izlazi
3 Sposobnost smanjenja troškova transakcije za
daljnje poslove
4 Mreža s poduzetničkim i poslovnim
zajednicama
5 Sposobnost privlačenja i prepoznavanja startup-
ova s visokim potencijalom
6 Magnituda i priroda financiranja dostupni
inkubatoru
Izvor: http://www.researchgate.net/publication/256382644 (20.07.2015)
40
5. PRIMJENA PODUZETNIČKIH OSOBINA U PRAKSI
U sklopu ovog poglavlja biti će prikazane poduzetničke vještine i karakteristike
koje se traže na tržištu rada. Također će u nastavku biti prikazana anketa s korisnicima startup
inkubatora u Rijeci.
5.1. Karakteristike uspješnih poduzetnika
Uspješni poduzetnici moraju posjedovati razne karakteristike, uključujući toleranciju
na rizik i upornost. Iako nema svaki poduzetnik svaku od slijedećih karakternih osobina,
većina poduzetnika će imati zajedničku većinu tih osobina (Walling, 2010).
· Urođena sposobnost - većina ljudi ima širok raspon urođenih sposobnosti – prirodnih
talenata, tendencija, ili kapaciteta. Poduzetnici primjenjuju svoje sposobnosti u svoje
poslovne pothvate. Neke sposobnosti koje mogu biti korisne u poduzetničkim
pothvatima su slijedeće (Walling, 2010):
· umjetničke sposobnosti - poduzetnici mogu koristiti svoje umjetničke talente na
mnogo različitih načina. Npr. oni mogu biti snimatelji, producenti filmova ili
televizijskih emisija, kreatori video igrica, ili web dizajneri.
· perceptivne sposobnosti – neki su ljudi jednostavno perceptivniji od drugih ljudi po
pitanju razumijevanja tuđih namjera, ideja ili emocija. Perceptivni poduzetnici mogu
definirati stvarne probleme koje ljudi imaju za zadovoljavanje njihovih potreba i želja.
· logičke sposobnosti – poduzetnik s ovim sposobnostima može brzo riješiti potrošačke
i poslovne probleme
· mehaničke sposobnosti – ljudi s ovom sposobnosti mogu shvatiti kako rade strojevi i
mehanizmi, te na koji način mogu biti unaprijeđeni.
· prostorne sposobnosti – ljudi s ovim sposobnosti – npr. arhitekti i dizajneri interijera –
mogu koristiti prostor na atraktivan i ekonomski način.
· fizičke sposobnosti – profesionalni sportaši često imaju vrhunske fizičke sposobnosti.
Oni posjeduju snagu, izdržljivost, koordinaciju, i mogućnost uspjeha u sportu.
· intelektualne sposobnosti – ljudi s ovom sposobnosti imaju želju potraživanja znanja,
planiraju unaprijed, i osmišljavaju originalne ideje
41
· vizija - poduzetnici mogu vizualizirati svoje krajnje rezultate ili ciljeve. Oni imaju
viziju svojih uspjeha, te stalno rade na tome da ih učine stvarnim. Donose poslovne
odluke s tim ciljem na umu i ne skreću s zacrtanog puta. Često, imaju napisanu svoju
viziju, bilo formalno u tvrdnji misije, ili neformalno, u nekom svom osobnom
dnevniku. Tvrdnja misije predstavlja ciljeve, zadatke, i opća načela na koja se fokusira
tvrtka. Poduzetnici se često vraćaju na ovu tvrdnju. Vizija se može razvijati kako raste
poslovanje, ali ostaje jasna i ostvariva uspješnom poduzetniku.
· tolerancija rizika - stupanj do kojeg poduzetnik komotno može prihvatiti rizik.
Poduzetnici trebaju imati prilično visoku toleranciju rizika. To ne znači da su oni
kockari, već oni preuzimaju izračunate rizike. Za njih, prilika za uspjeh nadmašuje
mogućnost neuspjeha. Čak i ako dožive neuspjeh, poduzetnici će vjerojatno pokušati
ponovno.
· pouzdanje - poduzetnici koji imaju samopouzdanja vjeruju u svoje vlastite
mogućnosti. Iz razloga što su sigurni u sebe, drugima je lakše vjerovati u njih. Čak i
ako dožive neuspjeh, znaju da će slijedeći put uspjeti. Ovo je ključna karakteristika
poduzetnika. Njihovo pouzdanje im može pomoći da se nose s zastojima i prodaju
ideje potencijalnim kupcima i investitorima. Ponekad to može biti pouzdanje da znaju
kad moraju pitati za pomoć. Osoba sa samopouzdanjem ne može reći „ne razumijem“
ili „trebam pomoć“ bez da se osjeća posramljeno.
· kreativnost - sposobnost stvaranja stvari, obično na maštovit način. Umjetnici su
kreativni. Bez obzira da li se kreativnost pojavljuje kao izum, inovacija, ili kao
marketing ili rješavanje problema, uspješan poduzetnik je „osoba s idejom“. On vidi
priliku svugdje oko sebe – samom šetnjom ulicom, on uočava razlike između potreba i
želja. U pravilu, poduzetnici imaju više ideja nego što ih ikada mogu realizirati.
· ustrajnost – definira se kao sposobnost da se bude odlučan na putu do uspjeha sve do
trenutka dok se uspjeh ne dogodi. Stvaranje i pokretanje poslovanja je složen i težak
posao. Često podrazumijeva ulaganje velikog broja sati, razočaranja i zastoje.
Ustrajnost je odlučnost koja gura poduzetnika da nastavi dalje na svom zacrtanom
putu. Ova osobina je jedna od ključnih za uspješno poslovanje budući da često novoj
tvrtki treba dvije ili više godina da bi postale profitabilne. Uspješan poduzetnik je
spreman nastaviti prodavati svoje ideje kroz teška vremena.
· inicijativa – kad poduzetnik vidi priliku, on preuzima inicijativu. Inicijativa je
spremnost i želja za pokretanje novog poduzeća. Poduzetnici su samo-motivirani i vrlo
42
željni preuzeti vodeću ulogu i staviti sebe u poziciju odgovornih za uspjeh ili neuspjeh
neke aktivnosti.
· integritet – to je osobna predanost održavanja obećanja, odnosno da će osoba
napraviti ono što je obećala u vremenskom roku koje je obećala. Poduzetnik s
integritetom stvara pouzdanje u kupcima i investitorima. Kad poduzetnik ispuni
obećanje, kupci će mu se rado vraćati te možda i kažu svojim prijateljima i kolegama
o njegovom poslovanju. Osobni integritet može pomoći poduzetnicima održavati
predanost viziji. Nudeći kupcima vrhunske proizvode i pružajući im kvalitetne usluge,
poduzetnik je svjestan da je upravo ta visoka kvaliteta zaslužna za njegovu reputaciju i
da njegova reputacija uvelike ovisi o tome. Poduzetnici s integritetom su uspješniji od
onih koji nemaju ovu osobinu. Iskreni proizvođač robe i usluga ima tendenciju
poticanja vjernosti kako svojih klijenata, tako i svojih investitora.
· strast - poduzetnici su strastveni o svojim idejama, njihovoj tvrtki i njihovoj viziji.
Prilikom razgovora s njima o njihovoj tvrtki može se čuti uzbuđenje u njihovom glasu.
Ova strast pomaže poduzetnicima prevladavanje dugih radnih sati, razočaranja, te
razne izazove s kojima će se susresti. Poduzetnici vole ono što rade i često njihove
ideje proizlaze iz nečega što vole, poput hobija ili izuma.
· strpljenje- stpljenju poduzetniku osigurava realizaciju najambicioznijih ciljeva
(Tkalec, 2011)
5.2. Vještine uspješnih poduzetnika
Poduzetnici moraju imati širok spektar vještina kako bi mogli uspješno voditi
poslovanje. Međutim, postoje neke vještine koje su posebno važne za poduzetnike, a to su14:
· rješavanje problema – svatko se prije ili kasnije suoči sa problemima i pronalaskom
rješenja za njih. Uspješni poduzetnik vidi priliku u problemima gdje drugi vide samo
poteškoće. Ponekad najbolje nove ideje dolaze iz potrebe da se riješi određeni
problem. Rješavanje problema zahtjeva od poduzetnika da identificira, definira i riješi
probleme korištenjem logike, kao i lateralnog i kreativnog razmišljanja. U
istraživanjima koja su provedena na malim, srednjim i velikim poduzećima došlo se
do zaključka da su određeni aspekti rješavanja problema ključni za uspjehe njihovih
organizacija. Ti aspekti rješavanja problema su slijedeći:
14
Thomas Haney - Business 10, http://thssbusiness.com/business-10/eb-chapter-13.pdf (31.08.2015)
43
· razvijanje kreativnih i inovativnih rješenja,
· razvijanje praktičnih rješenja,
· neovisnost i inicijativa u identificiranju problema i njihovog rješavanja,
· rješavanje problema u timovima,
· prihvaćanje raznih strategija za rješavanje problema,
· korištenje matematike koja uključuje proračune i financijsko upravljanje za
rješavanje problema,
· prihvaćanje strategija rješavanja problema duž raznih područja,
· testiranje pretpostavki koje uzimaju u obzir podatke i okolnosti, te
· rješavanje zabrinutosti kupca u vezi s kompleksnim projektnim problemima.
· komunikacija – bez obzira koliko neki poduzetnik bio kreativan, talentiran i pouzdan,
neće biti uspješan ako ne može komunicirati drugima da su njegove ideje vrijedne
njihovog razmatranja. Poduzetnici moraju biti u mogućnosti jasno komunicirati sa
svojim kupcima, dobavljačima, bankama, investitorima i zaposlenicima. Moraju
odgovarati na e-mailove, pisati pisma i izvješća, te nadzirati dizajn brošura ili web
stranica. Također moraju čitati i pregledavati informacije, te možda i najvažnije –
moraju znati slušati. Nakon što pročitaju, promotre, razgovaraju, pregledaju, ili
poslušaju, moraju analizirati informacije i njihove reakcije na materijale koje
primjenjuju svojem poslovanju. U slučaju da je poduzetnik veoma zauzet, on će
svakako angažirati nekoga tko će mu voditi većinu tih poslova, ali će i dalje
komunicirati s ljudima koje zapošljava kako bi osigurao da je rad ispravno obavljen.
· pisanje – dobro pisati je od ključne važnosti za poduzetnika. Ako zaposlenik
piše jasne i pristojne odgovore na elektroničku poštu u kojoj se kupac žali,
pisanje će se dobro odraziti na tvrtku. Kupac možda neće zapamtiti ime osobe
s kojom je komunicirao, ali će biti impresioniran s tvrtkom. Ako sami
poduzetnik piše iste jasne i pristojne odgovore na prigovore korisnika, biti će
od strane korisnika blagonaklono zapamćeni i poduzetnik i njegova tvrtka.
Jasno, precizno i uvjerljivo pisanje može pomoći u zadržavanju klijenata.
Dobre vještine pisanja će također pomoći prilikom pisanja jačih prijedloga,
učinkovitijih izvješća i jasnijih priopćenja za javnost.
· čitanje – mogućnost čitanja brzo, precizno, i s visokom razinom opoziva je vrlo
korisno u ovom dobu informacija. Uz dnevne novine, tjedne i mjesečne
magazine i internet, svaki poduzetnik ima pristup informacijama kojima može
44
biti preplavljen. Dobra vještina čitanja može značiti razliku između reagiranja
na vrijeme na trendove, ili gubljenja vremena za nadoknadom.
· govor – mnogi ljudi se boje javnog govora. Strahove je moguće savladati
učenjem govornih vještina i tehnika za oblikovanje živčane energije u onu
entuzijastičnu. Često, potencijalni investitori, poslovni korisnici, ili čak banke
zahtijevaju od poduzetnika da naprave prezentaciju o njihovom proizvodu ili
usluzi. Prezentacija je formalni govor u kojem se „prodaje“ ideja publici. Malo
drugačija od redovnog govora u kojem se dijele jednostavne informacije,
prezentacija je osmišljena kako bi se uvjerilo slušatelja. Koristeći sofisticirane
programe, kao što su Microsoft PowerPoint, projektori i grafikoni, poduzetnik
nastoji uvjeriti publiku da je njegov proizvod ili usluga vrijedan i potreban.
Izrada uvjerljive prezentacije znači stvaranje prodaje ili impresioniranje
banaka ili investitora. Poduzetnici koji nauče i usvoje ova znanja imaju velike
šanse za uspjeh.
· slušanje – dobri slušatelji imaju sposobnost razumijevanja namjera, ideja, ili
emocija koji drugi izražavaju. Poduzetnik mora biti u mogućnosti pažljivo
slušati kako bi otkrio što klijent stvarno treba i želi. Npr. kao dobar slušač,
poduzetnik može od nervoznog klijenta napraviti klijenta s obnovljenom
predanosti njegovoj tvrtki. Kad se klijent javlja vezano za prigovor, mudar
poduzetnik vidi ovo kao priliku. To vidi iz razloga što je klijent uzeo vremena
da se javi s povratnom informacijom koja je vrlo vrijedna. Ako poduzetnik
sluša na uljudan način, klijent će prepoznati iskreno zanimanje i spremnost da
ispravi problem. Klijent će završiti poziv s osjećajem postignuća i uvjerenja u
tvrtkin integritet. Poduzetnik će na taj način zadržati klijenta i prikupiti
vrijedne spoznaje.
· pregledavanje i zastupanje – poduzetnici u današnje vrijeme također moraju
imati vještine pregledavanja i zastupanja. U svijetu punom medijskih slika – na
televiziji, internetu, plakatima, u novinama i magazinima – poslovni ljudi
moraju razumjeti utjecaj takvih slika na potrošače. Kako bi cijenili učinak
vlastitog marketinga i reklamnih kampanja na potencijalne kupce, poduzetnici
moraju biti u stanju analizirati vlastite i konkurentske medijske slike.
Također moraju znati kako napraviti vlastite vizualne i medijske tekstove koji
su uvjerljivi njihovoj ciljnoj publici. Dok poduzetnici ne moraju aktualno biti
oni koji stvaraju oglase ili pakete, oni moraju znati koja je svrha oglasa ili
45
paketa i kako najbolje ostvariti taj cilj. Trebaju biti u mogućnosti vizualizirati
krajnji rezultat i identificirati potrebne korake za postizanje tih rezultata.
Trebaju biti u mogućnosti zadržati fokus na toj svrsi i publici prilikom prolaska
kroz iznenadnu inspiraciju, planiranje i izradu faza medijskih radova.
· planiranje – imati izvrsnu ideju samo je prvi korak na putu da se postane poduzetnik.
Razlika između uspjeha i pogreške može biti sposobnost planiranja. Prednosti
planiranja su dvojaki. Planiranje omogućuje poduzetniku da se pripremi za budućnost.
Ako poduzetnik zna da će za tri godine morati zamijeniti skupu opremu, treba početi
štedjeti odmah umjesto da ide u dug kako bi kupio novu opremu, ili da mu se pokvari
oprema zbog istrošenosti. Planiranje također znači da poduzetnik planira tast.
Razmišljanje unaprijed o promjena koje tvrtka treba da bi nastavila rast znači da će
tvrtka rasti s manje iznenađenja. Masivni neočekivani rast može ostaviti poduzetnika u
borbi sa opremom, osobljem i vremenom. Ponekad tvrtke koje naglo narastu bez
planiranja, ubrzo propadnu nakon toga jer nisu mogle održati rast.
· donošenje odluka – odlučivanje je još jedna bitna vještina za poduzetnika. Poduzetnici
koji stave stvari sa strane mogu propustiti priliku, izgubiti vrijeme i novac.
Poduzetnici moraju:
· pažljivo proučiti prednosti i nedostatke svake moguće odluke, te odvagati
kratkoročne i dugoročne rizike,
· razmotriti širok spektar ideja iz različitih izvora, prikupljanja i analiziranja
informacija,
· istražiti tržište i razgovarati s kupcima.
Potreba da budu u pravu može neke ljude udaljiti od donošenja odluka. Unatoč
mogućnosti pogreške, odluka mora biti donesena. Ako se ispostavi da je odluka bila
loša, mudar poduzetnik će naučiti iz te pogreške i krenuti dalje.
· vodstvo - to je sposobnost vođenja drugih. Lideri inspiriraju druge da slijede njihov
primjer. Oni ne trebaju raditi sve, ili znati sve, ali moraju znati što žele i tko su oni
sami. Dobri lideri daju primjer time što imaju superiorne radne navike i djeluju s
integritetom. Ljudi će vjerojatnije slijediti nekog koga poštuju. Pitajući ljude za savjet,
hvaleći ideje, i ohrabrujući davaoce doprinosa su izvrsne taktike lidera. Što više drugi
osjećaju da vrijede, to će više tražiti načine da pomognu i doprinijeti će s više ideja
tvrtki. Kad stvari krenu krivo, snažni lideri će preuzeti potpunu odgovornost, ali kad
stvari idu dobro, za uspjeh su zaslužni cjelokupni napori njihovog tima.
46
5.2.1. Kognitivne vještine
Brojne teorije na području poduzetništva i nedavna istraživanja su istaknula tvrdnju da
poduzetnici imaju različite načine razmišljanja koji povećavaju njihovu vjerojatnost
identificiranja prilika i razvoja novih ulaganja koji bi iskoristili ove mogućnosti. Nadalje, o
ovom „poduzetničkom načinu razmišljanja“ se ne misli samo da je različit već ga je moguće
naučiti i razviti s adekvatnom praksom. Osim toga, različiti načini na koje poduzetnici
obrađuju informacije i pristupaju problemima doprinosi njihovim sposobnostima u
prepoznavanju prilike i razvoja, te služe kao osnova za razumijevanje zašto samo neki
pojedinci postaju poduzetnici. Ove ideje se opisuju kao „poduzetničke spoznaje“ i odnose se
na „strukturu znanja prema kojoj ljudi donose procjene, prosudbe ili odluke“. Aktivno tražnje,
poduzetnička pripravnost i kreativnost se identificiraju kao metode kroz koje poduzetnik
prepoznaje i razvija mogućnosti (Haney, 2010).
Nekoliko studija je generiralo dokaze da aktivna potraga za informacijama predstavlja
važan čimbenik u prepoznavanju mogućnosti poduzetnika. Uspješni poduzetnici moraju
provoditi istraživanja sustava, te moraju posjedovati superiorne vještine pretraživanja kako bi
imali prednost nad drugima u prepoznavanju prilika.
Poduzetnička pripravnost je još jedan aspekt poduzetničkog načina razmišljanja koji
doprinosi prepoznavanju prilika. Uveo ju je Kizner 1985. godine te je to posebna vrsta
kognitivne sposobnosti poduzetnika koja počiva na ideji da su prilike ponekad prepoznate od
strane pojedinaca koji ih ne traže aktivno ali koji su razvili sposobnost da ih prepoznaju kad
se pojave. Prijelaz pripravnosti u mogućnost zahtjeva povezivanje naoko nepovezanih stvari i
razumijevanje kako se neke veze prevode u priliku. Prema Baronu (2006) ove vrste vještina
prepoznavanja prilika se očituju u sposobnosti pojedinca da prepozna obrasce te se te vještine
mogu razviti učeći „usredotočenost na većinu relativnih čimbenika i traženjem veza između
tih varijabli ili promjena“. Raspoznavanje obrazaca i mogućnost divergentnog razmišljanja su
ključni elementi pravog poduzetnika.
Poduzetničke spoznaje su također pokazale pozitivan utjecaj na vjerojatnost pojedinca
da utvrdi stvarni pothvat. Pokretanje novog poslovnog pothvata često uključuje pokretanje
bez mogućnosti svi relevantnih podataka i ne zahtjeva korištenje neke metode za uspješno
kretanje naprijed s dostupnim informacijama. Smatra se da poduzetnici trebaju razviti i
primijeniti heuristiku u tim situacijama kako bi djelovali odlučnije u svjetlu neizvjesnosti. Za
47
primjenu takve heuristike od ključne su važnosti informacija, mediji, tehnološka pismenost i
inventivno razmišljanje (Haney, 2010).
5.2.2. Društvene vještine
Odnosi s pojedincima i razvoj s ostalima generira važne veze i mreže koje utječu na
vjerojatnost i uspjeh njihovog sudjelovanja u poduzetničkoj aktivnosti. Ti odnosi su temelj
poduzetničkog društvenog kapitala; nematerijalnog resursa stvorenog preko društvenih
odnosa koji stvaraju pristup do materijalnih i nematerijalnih sredstava kroz poznavanje
drugih. Poduzetnička društvena mreža i društveni kapital ih mogu povezati s prilikom koje su
možda propustili a imaju važnu ulogu u davanju pristupa poduzetniku za pokretanje novog
poslovnog pothvata.
Byers i kolege (1997) ukazuju na to da poduzetničko obrazovanje treba uključivati
veći naglasak na društvene procese i društveno ponašanje. Baron i Markman (2000)
napominju da specifične društvene vještine koje uključuju sposobnost točne procjene drugih,
prilagodbu promjenama i drugačijim društvenim situacijama, početno i dosljedno prikazivanje
dobrog dojma o sebi i drugima te uspješno uvjeravanje drugih, utječu na uspjeh poduzetnika.
Oni također napominju da se ove vještine mogu istrenirati i razviti od strane pojedinaca
(Haney, 2010).
5.3. Obrazovanje i generičke poduzetničke vještine
Stupanj obrazovanja privlači podosta istraživačke pozornosti. Premda neki možda
misle da su poduzetnici manje obrazovani od opće populacije, rezultati istraživanja pokazuju
da ipak nije tako. Obrazovanje je važno u odgoju poduzetnika. Njegova važnost odražava se
ne samo na razini obrazovanja nego u činjenici da ono nastavljati igrati glavnu ulogu u
pomaganju poduzetnicima kako se nositi s problemima na koje nailaze. Mnogi poduzetnici
naveli su potrebu za obrazovanjem u području financija, strateškog planiranja, marketinga
(osobito distribucije) i menadžmenta. Sposobnost jasnog komuniciranja, pismenog i
usmenog, također je važna za bilo koju poduzetničku aktivnost.
Otkriveno je, premda obrazovanje, pozitivno utječe na vjerojatnost da će osoba otkriti nove
prilike, ono ne određuje hoće li ta osoba stvoriti novo poslovanje kako bi eksploatirala ove
prilike. (Davidson, P., Honig, B., 2003.) Studenti naglašavaju da je potrebna veća povezanost
između onoga što uče na fakultetu i praktične aplikacije u stvarnom poslovnom svijetu,
48
osobito što se tiče generičkih osobina (Crebert, Bates, Bell, Patrick, Cragnolini, 20017). Neki
autori (Vaidya, 2007) naglašavaju potrebu poduzetničkog obrazovanja od rane dobi
školaraca, osobito zbog toga što živimo u društvu povećane potrebe za poduzetništvom.
Mnoge škole misle da se poduzetničke vještine mogu naučiti, te nude razne oblike
poduzetničkog obrazovanja (Gibb, 1993). U području osnovnog odgoja i obrazovanja u
Republici Hrvatskoj poduzetništvo do sada nije bilo zastupljeno u nastavnim sadržajima ni
kao pojedini predmet, ni kao dio nekog drugog nastavnog predmeta. S obzirom na današnje
brze društveno - ekonomske promjene, postoji potreba za što boljim pripremanjem mladih
ljudi za život i svijet rada te je, osim na odgojne, potrebno staviti naglasak i na ekonomske
razloge koji nameću uvođenje poduzetništva u odgojno obrazovni sustav od najranije dobi
(Lovrenčić, 2012). Ako je došlo do povećanja fakultetski obrazovane radne snage, važno je da
se ostali ne obrazovani radnici ne osjećaju marginalizirano. Poslodavci omogućuju razvoj
generičkih vještina svojih zaposlenika i to su u najvećoj mjeri računalne vještine (43%), rad s
ostalim zaposlenicima (38%), komunikacijske vještine (34%) i rješavanje problema (32%)
(Pumphrey, Slater, 2011).
5.4. Rezultati ispitivanja korisnika u startup inkubatorima
Istraživanje je provedeno putem grupnog intervjua na kojem je sudjelovalo 6
korisnika inkubatora Start-Up iz Rijeke. Vođen je 02. lipnja 2015. godine u prostorijama
samog inkubatora.
Boris Štih koji je već u drugoj generaciji korisnika Start-Up, a sad u drugoj godini sudjeluje u
izradi aplikacije za mobilne uređaje . ‘Pričaj mi za laku noć’ ideja je za mobilnu aplikaciju s
multimedijskim pričama za laku noć na hrvatskom jeziku, namijenjenu djeci u dobi od 3 do 8
godina te njihovim roditeljima u trenutku kada imaju najmanje slobodnog vremena i energije
za čitanje priča svojim mališanima pred spavanje.
Mateo Stupičić također je u drugoj generaciji inkubatora te sudjeluje u projektu Startup
Challenge, online akcelerator namijenjen svim timovima koji žele brže i efikasnije razviti svoj
startup projekt kroz sudjelovanje na startup natjecanju. Prve godine radio je na još uvijek
aktivnom projektu Pointme. Riječ je o mobilnoj aplikaciji koja svojim korisnicima osigurava
nagrade za aktivnosti koje rade gotovo svakodnevno na svojim društvenim mrežama, poput
postavljanja slika. "Ideja se razvila spontano. Kao aktivan korisnik društvenih mreža
svakodnevno gledam veliki broj objava i shvatio sam kako sve te objave nemaju vrijednost.
49
Razmišljajući kako da to promijenim, stvorio sam PointMe, aplikaciju koja svojim
korisnicima za postavljanje fotografija donosi nagrade", pojasnio je Mateo Stupičić.
Antonija Zorić, također je u drugoj generaciji inkubatora, te sudjeluje na projektu Startup
Challenge, zajedno sa Mateom Stupičićem.
Teo Kos također je druga generacija korisnika Start-Up inkubatora te radi na projektu First
Ink Studios koji nudi napredna tehnička rješenja dizajna i oblikovanja elektroničkih knjiga u
tržišno najzastupljenijim formatima, prateći posljednje standarde izdavačke industrije. First
Ink Studios nudi brza i profesionalna rješenja po pristupačnim cijenama, a članovi tima već
imaju iskustva u produkciji i dizajnu e-knjiga. Teo je i sam autor nekoliko samo-izdanih
naslova u raznim elektroničkim oblicima, nadalje, strastveni je čitatelj i korisnik
specijaliziranih e-čitača, te je stalno u dodiru sa e-knjigama.
Silvija Gojević, bivša je korisnica inkubatora, a od 2015. godine dio je mentorskog tima
Startup-a. Profesorica hrvatskog jezika i književnosti i pedagogije s višegodišnjim radnim
iskustvom u Hrvatskoj i inozemstvu. Suautorica udžbenika za hrvatsku nastavu u inozemstvu
“Domovina na dlanu 5″, glavna urednica časopisa “Croglotta”, te osnivačica Slovoteke, tvrtke
za izdavaštvo i prijevode. Upravo je sa projektom pokretanje časopisa Croglotta započela
svoju priču sa Startup inkubatorom. Croglotta je mozaični časopis za učenje hrvatskog jezika
kao stranoga, jezično prilagođen i namijenjen stranim studentima u Hrvatskoj, studentima u
svijetu koji studiraju kroatistiku, polaznicima tečajeva hrvatskog jezika te svim ostalim
odraslim strancima privremeno ili trajno nastanjenima u Hrvatskoj. Informativnog je,
edukativnog i zabavnog karaktera: obrađuje aktualne teme iz zemlje, bavi se problematikom
ciljane čitalačke publike te nudi jezični dodatak za učenje hrvatskoga. Također donosi
inovativna rješenja u grafičkom oblikovanju časopisa.
Sanela Vucelić u inkubator je stigla sa idejom za otvaranje fitness studija (Sand Visions) s
pješčanom podlogom u prvoj fazi, a u drugoj fazi planirana je gradnja staklene pješčane
dvorane. Projekt je trenutno fokusiran na prvu fazu iz razloga što članovi tima prvo žele
osvijestiti i promovirati mogućnost vježbanja na pješčanoj podlozi.
Na samom početku intervjua korisnici inkubatora su napomenuli da se oni kao korisnici
inkubatora još uvijek ne smatraju poduzetnicima, već samo poduzetnim. Za biti poduzetnikom
smatraju da mora postojati nekakav financijski uspjeh, koje oni sa svojim početnim idejama i
projektima još uvijek nemaju. Samo Silviju Gojević, među njima, smatraju poduzetnicom jer
je ona od svojeg projekta uspjela otvoriti tvrtku koja radi na komercijalnoj bazi.
Za sam inkubator doznali su na različite načine, neki na fakultetu , a drugi od strane različitih
prijatelja koji su i sami već sudjelovali u radu inkubatora. No, svi spominju da je promocija
50
samog Startup-a nedovoljna, kao i samo uključivanje fakulteta i poticanje poduzetništva
općenito. Boris Štih, koji je diplomirao na Elektro-tehničkom fakultetu u Rijeci, rekao je da
im je u cjelokupnom fakultetskom školovanju samo jedan profesor spomenuo poduzetništvo i
inkubator kao mjesto razvoja vlastitih poduzetničkih ideja. Općenito smatraju da fakulteti na
nedovoljan način potiču poduzetničke vještine kod studenata, te to se treba mjenjati ako
društvo općenito želi napredovati u poduzetničkom pogledu.
Samo motiviranje za projekte koje žele ostvariti pronalaze u vlastitim interesima i željama.
Financijska dobit nije im prvotna i najvažnija. Naprimjer Silvija je profesorica hrvatskog
jezika, koja je procijenila potrebu za specijaliziranim časopisom koji bi strance učio hrvatski
jezik, nakon vlastitog iskustva u radu sa njima.
Slično motiviran je i Teo Kos koji radi na projektu izrade tehničkih rješenja dizajna i
oblikovanja elektroničkih knjiga, a došao je do te ideje jer i njemu samom čitanje i pisanje
knjiga najveća strast.
Pošto svi ispitanici kao dio tima, a ne pojedinačno, rade na izradi projekta, naglašavaju
da je timski rad i komunikacija izrazito važan, ako ne i jedna od najvažnijih poduzetničkih
vještina koje poduzetnik mora imati. Često moraju pokazivati odlike vođe, što posebno
naglašava Mateo, koji je na projektu Pointme, koordinirao i motivirao ostale članove svog
tima. On naglašava da je često trebao aktivirati članove tima, koji često nisu imali vremena ili
volje za projekt, tražiti nove suradnike koji bi bili spremni i sposobni svojim znanjem
doprinijeti projektu. To sve ne bi bilo moguće da on nije preuzeo vodstvo nad projektom.
„Bez kvalitetnog vodstva, nema ni kvalitetnog tima“, Mateo zaključuje.
Suprotno tome, Teo govori da vodstvo i nije najpotrebnija poduzetnička vještina, te da se on
osobno bolje pronalazi u pozadini nekog projkta. Važno je da svi članovi tima imaju i znaju
koji je njihov posao, da su dobro podijeljeni i jednako željni uspjeha.
Kao najvažnije poduzetničke vještine ispitanici inkubatora Startup navode spremnost za rizik,
upornost i ambiciju. Naglašavaju da za provođenje vlastite ideje moraju biti uporni, jer nailaze
na mnoge poteškoće na putu do uspjeha te spremni za rizik. Iako su svi diplomirali ( ili su na
kraju studija) te mogu pronaći zaposlenje izvan poduzetničkih voda, dovoljno su ambiciozni i
svoje slobodno vrijeme provode u inkubatoru radeći na svojem projektu.
Naglašavaju da im je inkubator pomogao u razvoju mnogih poduzetničkih vještina koje prije
možda nisu imali do kraja razvijene ili nisu bile probuđene. Tako naprimjer mnogo su naučili
o timskom radu u inkubatoru, kao i o računalnoj komunikaciji i organizaciji cijelog
poslovanja. Najvrednijom odlikom inkubatora smatraju mentorstvo koje nudi koje im
51
omogućava razvoj poduzetničkih vještina na najučinkovitiji način. Boris Štih izjavio je i da se
zapravo i zbog samih mentora i vratio u inkubator u drugoj godini.
Istraživanje se, osim grupnog intervjua sa korisnicima inkubatora Startup iz Rijeke,
vodilo i ispitivanjem putem elektronske pošte. Ispitanici su Ana Žužić korisnica inkubatora
Izazov iz Pule, Katja Pucić Božir bivša korisnica poduzetničkog inkubatora Rovinj,
Krunoslav Vukelić bivši korisnik poduzetničkog inkubatora Bios iz Osijeka, Josip Bolković
korisnik Zagrebačkog poduzetničkog inkubatora (ZIP), TE Tin Petrović također iz
zagrebačkog ZIP-a.
Ana Žužić je korisnica inkubatora Izazov iz Pule i vlasnica tvrtke „Projekta kutija d.o.o.“
koja se bavi pružanjem savjetodavnih usluga u području EU fondova i programa, nacionalnih
poticaja, pružanje tehničke pomoći u provedbi projekata, izrada analiza/studija/istraživanja,
radionice i treninzi. Ana je prije nego je osnovala tvrtku već imala iskustva u tom području
budući da je radila u nevladinom sektoru kao projektna voditeljica. Zbog nezadovoljstva na
tadašnjem poslu odlučila se samostalno okušati u poslovnim vodama i osnovati vlastitu
tvrtku. Iako je stekla visoku naobrazbu na Ekonomskom fakultetu u Puli smatra da fakultet u
njezino vrijeme nije poticao poduzetničke vještine kod studenata. Fakulteti bi po njezinom
mišljenju trebali više promovirati poduzetništvo kao što to radi država putem poticaja za male
i srednje poduzetnike, EU fondove i slično. Iako je upoznata sa svim poticajima, njena tvrtka
se nikad nije prijavila na te natječaje. Smatra da svaki poduzetnik mora imati neke od
slijedećih vještina (poredane po njenom mišljenju od najvažnije prema manje važnima):
ambicija, prihvaćanje rizika/izazova, potreba za uspjehom, vodstvo, orijentiranost na
kupce/klijente, poslovno planiranje, oralna komunikacija, timski rad, upravljanje financijskim
kapitalom, kreativnost, pismena komunikacija te računalne vještine. Napominje da joj
nažalost inkubator nije uopće pomogao u razvijanju vještina budući da se temelji na
zastarjelim principima i pristupima poslovanju umjesto da se poslovanje temelji na filozofiji
co-workinga, umrežavanja i zajedničkog življenja. Iako nema dobra iskustva s inkubatorom
ipak kao pozitivnu stvar napominje besplatan prostor za rad i smanjivanje troškova u prvoj, a
ujedno i najtežoj godini. To je i bio razlog zašto je ušla u inkubator jer se u suprotnom
vjerojatno nikad ne bi odvažila na pokretanje svoje tvrtke. Na zaključku ankete napominje da
ne postoje razlike između generičkih vještina muškaraca i žena, te da ne postoji razlika
između muškaraca i žena kad je u pitanju motivacija za pokretanje poduzetničkih aktivnosti.
Upitik je proveden i s Katjom Pucić Božir koja je vlasnica atelijera Fil Rouge u
Rovinju, te bivša je korisnica rovinjskog inkubatora. Slično kao i Ana, i Katja se odlučila za
52
samostalno otvaranje svoje radnje nakon nekoliko godina iskustva u modnom sektoru.
Oduvijek je željela raditi za sebe, te kad je osjetila da ima potrebne vještine i ekonomske
mogućnosti za realizaciju tog pothvata ideja se pretvorila u konkretnu realnost. Katja je
završila fakultet dizajna u inozemstvu te je imala obaveznu praksu od mjesec dana u modnoj
kući gdje je naučila sve procese proizvodnje vezane za modni sektor. Na području Hrvatske
ne djeluje predugo ali po onome što može vidjeti, smatra da se poduzetništvo u Hrvatskoj ne
potiče dovoljno ili barem ne efikasno. Isto kao i Ana, i Katja je upoznata s projektima
Europske unije i Ministarstva poduzetništva i obrta za poticanje poduzetništva, ali se do sad
niti jednom nije prijavila ni na jedan natječaj. Smatra da svaki poduzetnik mora biti energičan,
fleksibilan i obrazovan, te treba i mora imati jasno razrađene ciljeve. Od vještina koje sama
posjeduje navodi ambiciju, oralnu komunikaciju, pismenu komunikaciju, prihvaćanje
rizika/izazova, orijentiranost na kupce/klijente, poslovno planiranje i upravljanje financijskim
kapitalom te kreativnost. Smatra da svaki poduzetnik mora biti i vođa, budući da bez dobrog i
kvalitetnog vodstva timski rad ne može biti učinkovit. Kao pozitivne strane inkubatora navodi
smanjenje troškova u prvoj godini budući da je prema ugovoru prvu godinu bila oslobođena
plaćanja troškova najma poslovnog prostora, dok kao negativne strane navodi lokaciju objekta
koja nije bila centralna što je u njenom slučaju dovelo do napuštanja inkubatora i preseljenja
poslovanja u prometniju ulicu grada.
Krunoslav Vukelić, bivši je korisnik poduzetničkog inkubatora Bios iz Osijeka te
suvlasnik agencije Audeo. Audeo je agencija za istraživanje tršišta i ispitivanje javnog
mijenja osnovana 2005. god. u Osijeku. Širok spektar istraživanja vezanih uz tu djelatnost
provodi se u skladu sa znanstvenom procedurom koja ima obilježje sustavnosti, valjanosti
i objektivnosti.
Iako fakultetski obrazovan, Filozofski fakultet koji je polazio nije kao ni mnogi drugi fakulteti
u Hrvatskoj poticao poduzetnički duh studenata. Zapravo, smatra da u Hrvatskoj općenito
vlada antipoduzetnička klima koja je rezultat da se u poduzetništvu u prošlosti vrlo često
zarađivao na nezakonite načine jer je sustav to dopuštao.
Kao najvažniju poduzetničku vještinu navodi orijentiranost za kupce/klijente, jer je po
njegovu mišljenju najvažnije je razumjeti tržište i prepoznati prilike koje se ukazuju na
njemu. Sam inkubator mu je i pomogao u razvijanju društvenih vještina, te ujedno u
razvijanju vještine komunikacije koje mu je omogućilo bolje umrežavanje i upoznavanje
novih ljudi. Kao što se i ispitanici grupnog intevjua razilaze kod pitanja važnosti vođe, tako i
Krunoslav smatra da je vještina vodstva i inače ključna za poduzetnički uspjeh. Tvrdi da je i
timski rad jednako važan kao samouvjerenost u vlastite sposobnosti, da jedno ne isključuje
53
drugo. Sukladno s mišljenjem Ane i Katje, Krunoslav također smatra da mu je inkubator
najviše pomogao u razvijanju poduzetničke aktivnosti umrežavanjem i subvencioniranim
prostorom.
Tin Petrović je korisnik Zagrebačkog inkubatora poduzetništva (ZIP) te njegov projekt
je 2D-market.com, internet trgovina za nezavisne autore stripova koji mogu dijeliti svoj rad s
onima koji žele čitati njihova djela. Odlučio se na realizaciju svoje ideje zbog nemogućnosti
pronalaska zaposlenja, ali i zbog ostvarivanja svog interesa. Za razliku od ostalih ispitanika,
fakultet Elektrotehnike i računarstva koji je pohađao, poticao je poduzetništvo i to putem
mnogih obaveznih i izbornih kolegija i seminara koje su studenti morali pohađati. Najvažniju
poduzetničku vještinu smatra upornost, jer od prvotne ideje do realizacije poduzetničkog
projekta dug je put koji samo najuporniji savladaju. Smatra da vještine koje on sam posjeduje,
a to su upornost, spremnost na rizik i spremnost komuniciranja, inkubator nije posebno
pomogao razviti, već su one urođene i dio njegovog odgoja. No ipak zahvalan je inkubatoru
jer je povećao njegovo znanje o poduzetništvu i omogućio upoznavanje sa ljudima iz različitih
područja.
Na kraju, upitniku je prisustvovao Josip Bolković, korisnik Zagrebačkog
inkubatora poduzetništva i suosnivač startupa SportTourism, koji je usporedio ovaj projekt s
Bookingom za sportske aktivnosti. Turisti često ne znaju kakve se aktivnosti nude u okolici
mjesta u kojem su odsjeli, koja im je cijena, gdje se same aktivnosti nalaze, a ovaj projekt vidi
odgovor u mobilnoj aplikaciji koja locira korisnika i prikazuje mu ponude. Aktivnosti se
odmah na ovaj način mogu i rezervirati, a tu su i recenzije drugih korisnika, koje nude
dodatne informacije. Cijela ideja je proizašla iz potrebe da sami kreiraju ( Josip i ostali
članovi tima) aktivnosti koje su primjenjive na području cijelog Jadrana ili Hrvatske. Da
kasnije taj oblik aktivnog turizma, pustolovine ponude budućim klijentima. Pri završetku
Kineziološkog fakulteta razvila se želja za poduzetničkim pothvatom (2008. godina).
Htio je imati svoj poduzetnički put iz razloga što mu nije bilo dovoljno raditi za nekoga, raditi
u sustavu koji djeluje ograničavajuće. Bilo je tu i financijske motivacije i svjesnosti da ima
znanja i umijeća da se istakne na tržištu. Dobrim dijelom utjecala je činjenica da je za vrijeme
studiranja radio kao učitelji skijanja i skiper gdje su mjesečne plaće bile daleko iznad
hrvatskog prosjeka. Utjecaj fakulteta na spomenute vještine je najočitiji u tome što je
Kineziološki fakultet zaista mjesto otvorene komunikacije. Svi su otvoreni za komunikaciju,
asistiranje kod polaganja ili uvježbavanja pojedinih kolegija i to razvija vještine timskog rada,
neverbalnu i verbalnu komunikaciju, pa čak i spomenute poduzetničke vještine. Naglašava da
54
je prepuštanje nekome asistenciju dok se izvodi salto unatrag slično kao i prepustiti se riziku
na tržištu.
„Naučite upuštati se u rizik i davati ljudima povjerenje. Zatim planiranje i programiranje
periodike treninga, školskog kurikuluma za pojedinu godinu, slično je planiranju i
programiranju poslovnog plana. Radi se o etapama, kratkoročnim i dugoročnim ciljevima,
koje ili postignete ili mijenjate plan i program iznova“, zaključuje Josip.
Potvrđuje da se društvo u cjelini ne može okarakterizirati kao poticajno za poduzetništvo iako
Hrvatska ima sjajne pojedince i preduvjete, ali ne i administraciju.
Timski rad, orijentacija na kupce/klijente, poslovno planiranje i upravljanje financijskim
kapitalom po njegovom mišljenju su najvažnije poduzetničke vještine.. Ostale su važne, ali ne
i presudne. Jedna može biti od presudne važnosti na jednom projektu, a jako malo važna na
drugom. Josip kaže, da je orijentaciji na kupce/klijente vještina u kojoj je on i njegov tim
najbolji. A upravo je inkubator pomogao da shvate važnost timskog rada, podignu razinu i
čistoću nastupa pred auditorijem, dakle oralnu komunikaciju, ali pomogao je i što se tiče
kreativnosti. Inkubator mu je pomogao i u razvoju timskog rada, korištenje savjeta i mišljenja
mentora u razvijanju određenog proizvoda, omogućio mu je nove kontakte, ukazao na pravila
struke i sam poduzetnički procesu.
Kao jedinu negativnost inkubatora naveo bi velik broj mogućnosti 'pitchanja' pri čemu se
često dogodi da se troši energija na 'pitcheve' na kojima je velika vjerojatnost da neće donijeti
rezultata. To je sad vječna dilema, svaki 'pitch' je dobar jer utvrđuje gdje se može poboljšati
nastup. Na svakom 'pitchu' se može naći potencijalni investitor ponekad i na onima za koje
mislite da su besmisleni. Tvrdi i da je vještina vođe također osobito važna. „Tamo gdje ima
previše mišljenja vođa mora odlučiti kojim putem krenuti. Vođa na kraju preuzima rizik,
isplatio se on ili ne.“, kaže Josip. No, ipak od pojedinca timski rad smatra važnijim. Tko
uspije posložiti efikasan tim, umnogostručuje vlastite sposobnosti.
Od komunikacijskih vještina naglašava da nijedna nije važnija od druge, već bitna je sprega
svih navedenih. Danas bez računalne vještine nema rezultata. Ono što se želi postići,
upotpunjeno metrikom ovisi o računalnom znanju. Da bi se to moglo, pismena komunikacija
mora biti sa što manje šumova, kao i oralna. Ipak oralna u sebi nosi i emocionalnu težinu, pa
je ona često u ključnom trenutku najučinkovitija.
Josip prepozanje poduzetničke vještine između žena i muškaraca. Tvrdi da žene sa jakim
sposobnostima analitičkog zaključivanja, bez prejako izraženog egoizma mogu biti višestruko
efikasnije od muškarca sa istim kvalifikacijama u CV-u. Logičko zaključivanje je također
često različito kod muškaraca i žena.
55
S druge strane različite urođene vještine muškaraca i žena koje će utjecati da se žene
ponašaju drukčije od muškaraca u danoj situaciji. Obično su muškarci ofenzivni (lovac), a
žene defanzivne (majke). Stoga žena koja je samouvjerena, a zaključuje analitički može biti
itekako efikasnija od muškarca s prevelikim apetitima. Iako, po Josipovu mišljenju, muškarci
su zastupljeniji i uspješniji u startup-ovima. „ Danas nema klasične podjele muško ženskih
poslova, netko se odluči za karijeru, netko za obitelj,netko za oboje. Svatko bira svoj put.“,
zaključuje na kraju Josip.
56
6. ZAKLJUČAK
Istraživanje tržišta je oblik aktivnosti koje bi svaki poduzetnik trebao obaviti prije
nego se upusti u bilo koji poslovni pothvat. Na taj način će steći bitne informacije o
kupcima/klijentima i konkurenciji na tržištu te smanjiti razinu rizika u poslovnom svijetu na
najniže moguću. U ovom radu prikazane su razne metode istraživanja tržišta koje služe
budućem poduzetniku sagledati svaki aspekt tržišta. To je težak i dugotrajan proces, ali jako
bitan i nužan ako se želi uspješno poslovati.
Poduzetništvo u malim, srednjim i velikim poduzećima predstavlja generator gospodarskog
razvoja i zapošljavanja u svim nacionalnim ekonomijama suvremenog svijeta. U Republici
Hrvatskoj, poduzetništvo zbog visokih stopa nezaposlenosti i ekonomske neefikasnosti
gospodarstva u cjelini, predstavlja mogući potencijal gospodarskog prosperiteta. Hrvatska
mala i srednja poduzeća značajno doprinose razvoju gospodarstva jer potiču rast
produktivnosti, konkurentnosti temeljene na inovativnosti, zapošljavanju, te ulaganju u svoj
najznačajniji razvojni resurs–ljudski kapital. Nedostatak poduzetničkih vještina može izazvati
značajnije probleme kako za samu organizaciju, tako i za zajednicu u kojoj djeluje. Poduzeća
koja nisu svjesna utjecaja poduzetničkih vještina i znanja na stabilan i održiv rast dugoročno
neće opstati jer će upasti u zamke brzog rasta i neće imati kapacIteta suočiti se s nesigurnošću,
kompleksnošću i dinamičnosti tržišta na kojem posluju. Kao bitan čimbenik za pokretanje
vlastitog poduzeća za mlade osobe su startup inkubatori. Iako se mnogima čini kako Hrvatska
nije idealna država za pokretanje biznisa jer naša zakonska regulativa dodatno otežava put
mnogim poslovnim idejama, startupovi ipak pronalaze način da se probiju na tržište. Uz
stručnu pomoć koja se kroz startup inkubatore nudi mladim poduzetnicima, oni lakše
razrađuju ideje i njihove poduzetničke priče kreću na put prema uspjehu. Mentorstvo, podrška
tržišta i prostor za suradnju su među najvećim potrebama startup-ova u razvoju. Ako se
usporede europski i američki inkubatori, potonji su u prosjeku 37% bolji od svojih europskih
kolega u uspješnom omogućavanju poduzetničke aktivnosti, što ukazuje na to da europski
inkubatori, iako relativno jaki, mogu značajno naučiti od svojih američkih kolega.
U Hrvatskoj unutar lokalnih zajednica djeluju razni startup inkubatori koji mladim
poduzetnicima pomažu u realizaciji prvih poslovnih koraka, nude im mentorsku podršku,
prenose svoje iskustvo. Poduzetnički inkubator predstavlja jedan od alata za ekonomski
razvoj osmišljen da ubrza rast i uspješnost poduzetničkih tvrtki kroz niz resursa i usluga koje
potiču poslovni razvoj. Osnovni cilj inkubatora je "proizvesti". Uspješna poduzeća koja su pri
izlasku iz inkubatora financijski samoodrživa i neovisna. S ciljem olakšavanja poslovanja
57
poduzetnicima grad Rijeka je, primjerice, pokrenuo prvi Inkubator za poduzetnike prije 18
godina, a danas imaju inkubator za uslužne djelatnosti, te poduzetnički inkubator za IT i
produkt dizajn. No, za razliku od već poznatih inkubatora, korisnici StartUp inkubatora iz
Rijeke ne moraju biti gospodarski subjekti. Start up pruža potporu prvenstveno fizičkim
osobama i to u osmišljavanju i postavljanju poslovnih modela kojima se nude inovativni
načini rješavanja problema. U Hrvatskoj ih je tridesetak, a zadaća im je pomoć u razvoju
novih poduzeća, poticanje inovativnosti, prijenos znanja i tehnologije, umrežavanje
poduzetnika, sve to uz niže troškove poslovanja. Nije svaka novo otvorena tvrtka startup,
startup je specifičan podskup novo otvorenih tvrtki koji ima posebna pravila. Poduzetnički
inkubatori pokrenuti su kako bi se smanjila vjerojatnost propasti start-up kompanija, što se
nastoji postići, među ostalim, subvencioniranim zakupom poslovnog prostora, savjetodavnom
pomoći, predstavljanjem 'stanara' inkubatora na sajmovima, te pružanjem računovodstvenih,
pravnih, adminitrativnih te usluga planiranja i razvoja.
Gotovog recepta za uspjeh novog poslovnog pothvata nema. No, postoji niz
poduzetničkih vještina koje mogu dati prednost ili povećati izglede uspjeha samog projekta.
Prva među tim karakteristikama je jasna ideja (vizija). Bez jasne vizije teško je drugima
predočiti što se želi točno projektom ostvariti. No, inkubator je mjesto gdje baš u tome
pomaže. Oni svojim mentorstvom i stručnošću pomažu razviti prvotnu ideju u projekt sa
pravim vrijednostima i financijskim pokazateljima. Što je osobito važno za uspjeh
poduzetničkog projekta je timski rad. Timovi - što skladniji, uigraniji i raznovrsniji, kako bi
pokrili različite aspekte poslovanja, ali i ravnomjernije rasporedili nemali teret pokretanja
novog posla. Inkubator i tom aspektu pomaže svojim korisnicima, omogućava upoznavanje s
drugim korisnicima i vanjskim stručnjacima koji mogu pomoći u boljem razvoju timova.
Osobito je važno što inkubatori pomažu razviti komunikacijske vještine, osobito oralne.
Mnogim prezentacijama i seminarima, gdje korisnici prikazuju svoje ideje i projekte,
unapređuju vještine javnog nastupa korisnika i čistoću govora. Time korisnici dobivaju i na
samopouzdanju za razgovor sa potencijalnim investitorima i kupcima.
Istraživanje pokazuje da ispitanici smatraju da su spremnost za rizik i upornost najvažnije
poduzetničke vještine. Smatraju da je upravo vještina suočavanja sa rizikom ona zbog koje su
se odlučili slijediti svoju ideju. Kako su mladi i nemaju mnogo za izgubit, odlučili su da je sad
pravi čas za njihove poduzetničke pothvate. No, naravno bez upornosti i ambicije oni ne bi
ustrajali na tom putu. Tvrde da moraju biti uporni jer na putu do uspjeha se susreću sa
mnogim preprekama, te da nisu uporni već bi odavno odustali. Odriću se svojeg slobodnog
58
vremena za provođenje vremena u inkubatoru i radu na svojem projektu. Inkubator svojim
mentorstvom i bivšim korisnicima, koji su ostvarili uspjeh sa svojim projektomi i sada
predstavljaju uzor za korisnike, upravo omugućava da korisnici i dalje budu uporni i
ambiciozni. Vještina koju posebno naglašavaju je vodstvo. Iako se razilaze u mišljenju koliko
je bitno biti vođa, svi se slažu da barem jedan član u timu to mora biti. U timovima sa
nekoliko članova ideje i mišljenja se razilaze, te na vođi je posao da preuzme rizik i odredi
smjer u kojem će projekt krenuti. Rezultati istraživanja također su pokazali da se vještine kod
muškaraca i žena poduzetnika također razlikuju. Iako su muškarci još uvijek zastupljeniji i
uspješniji u inkubatorima, po mišljenju ispitanika istraživanja žene jesu i mogu biti mnogo
efikasnije, osibito u analitičkom i logičkom zaključivanju. No, ipak ženama je potrebno
ulaganje mnogo više truda u postizanju istog statusa koji ima njen muški kolega. Na kraju se
ipak svodi na domenu emancipacije, te što koja žena bira. Prema provedenom ispitivanju
ispitanici sebe trenutno ne vide kao poduzetnike, ali smatraju da su poduzetni, te ih motivira
otvaranje vlastitog poslovanja i žele se baviti onime što vole i u što vjeruju. Kao najveću
prednost inkubatora naveli su to što im omogućava besplatan prostor na godinu dana i
mentorstvo koje nudi.
Buduće istraživanje trebalo bi provesti ispitivanje na što većem broju ispitanika, što sadašnjih
što bivših korisnika. Testiranje bi se po mogućnosti trebalo izvršiti anketim ispitivanjem, zbog
lakše rasprave rezultata.
59
LITERATURA
1. Aaker, D.A.,Day, G., 1994, On Increasing the Effectiveness of Marketing Research,
California Management Review
2. Barković,Mujić,Verner,2004, Poduzetništvo u suvremenim uvjetima, Informatologija,
Zagreb
3. Carree, M.A.,Thurik, A.R., 2010, Handbook of Entrepreneurship Research, Springer
Science Business Media
4. Crebert, G., Bates, M., Bell, B., Patrick, C., Cragnolini, V., 2007, Developing generic
skills at university during work placement and in employment: graduates perceptions,
Griffith University, Australia
5. Gibb, A.A., 1993, The enterprise culture and education: understanding enterprise
education and its links with small business entrepreneurship and wider educationl
goals, International Small Business Journal, 11(3), 11-34
6. Grbac, B., 2005, Osvajanje ciljnog tržišta, Ekonomski fakultet sveučilišta u Rijeci,
Rijeka
7. Gutić, D., Bačelić J., Bačelić Z., 2011, Istraživanje tržišta po marketing konceptu,
Grafika , Makarska/Šibenik
8. Florae, R., Florae, R., 2013, Entrepreneurship and Education in European Union
Countries, Economy Transdisciplinary Cognition, Vol. 16
9. Haney,T., 2010, Exploring Business, EB Unit 4 Entrepreneurship, EB Chapter 13
Characteristics and Skills of Entrepreneurs,
10. Henry, C., Hill, S., Faoite, D.D., 2001., Encouraging innovative start-ups: in search of
the techology-based entrepreneur, European Small Business Seminar, Dublin, Ireland
11. Hisrich, R., Peters, R., Shepard, D.,2008., Poduzetništvo, MATE, Zagreb
12. Kersan-Škarić, I., 2008, Malo gospodarstvo u hrvatskoj i ulazaku europsku uniju,
13. Kutnjak - Europska unija u funkciji poticanja i razvoja malog i srednjeg
poduzetništva, Poslovna izvrsnost Zagreb, god IV, 2010
14. Meler M., 2005, Istraživanje tržišta, Bijelić, Osijek
15. Mrušić M., Vranešević T., 2011, Istraživanje tržišta, Adeco, Zagreb
16. Previšić J., Ozretić Došen Đ., 2004, Marketing, Adverta, Zagreb
17. Pumphrey, J., Slater, J., 2001, An Assessment of Generic Skills Needs, Skills
Dialogues: Listening to employers, London, UK
18. Škrić, M., 2006, Gospodarsko značenje hrvatskoga poduzetništva – šanse i zamke,
zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu 4.1
60
19. Tkalec, Z., 2011, Definicija i karakteristike poduzetništva kao ključne kompetencije
cjeloživotno učenja, Učenje za poduzetništvo, Vol.1, No.1
20. Tkalec, Z., 2011, Definicija i karakteristike poduzetništva kao ključne kompetencije
cjeloživotno učenja, Učenje za poduzetništvo, Vol.1, No.1
21. Udovičić, A., 2006, Malo i srednje poduzetništvo u Hrvatskoj s osvrtom na obiteljsko
22. poduzetništvo Veleučilište u Šibeniku, Šibenik, Hrvatska.
23. Vedriš M.,2006, Malo i srednje poduzetništvo; značaj i poticaji, WLWkontakt,
(http://www.wlwhr.com/newsletter/wlw-kontakt_0605.pdf)
24. Veić, S., 2012., Poduzetništvo u Hrvatskoj - stanje, problemi i perspektive,
Ekonomski fakultet, Sveučilište u Splitu
25. Vidya, S., 2007, Developing Entrepreneurial Life Skills: An Experiment in Indian
Schools, Institute for Small Business & Enterpreneurship, Glasgow, Scotland
26. Walling, R., 2014, What European Incubators can learn from their American
Counterparts: An analysis of the critical success factors for a startup incubator
Ostali internet izvori
27. Telefonica, The Accelerator and Incubator Ecosystem in Europe, dostupno na:
http://www.lisboncouncil.net/component/downloads/?id=897 (05.09.2015)
28. Access to finance for SMEs, dostupno na: http://ec.europa.eu/growth/access-to-
finance/index_en.htm
29. http://thssbusiness.com/business-10/chapter-13.pdf (05.09.2015)
61
POPIS TABLICA
Redni broj Naziv Strana
1. Tri vrste poduzetnika ................................................................…………………. 13
2. Najboljih sedam zemalja EU rangirano prema ukupnom BDP-u (2011).............. 26
3. Glavna svojstva duž različitih start programa razvoja.......................................... 29
4. Kritični faktori uspjeha za startup inkubatore........................................................ 36
5. Deset najboljih američkih inkubatora..................................................................... 37
6. Najbolji inkubatori u pojedinoj grupi...................................................................... 37
7. Šest kvalitetnih inkubatora u Njemačkoj..........,,,,,,,,,,,,,,,,....................................... 38
8. Top kritičnih faktori uspješnosti prema razlikama u rezultatim............................... 39
POPIS SLIKA
Redni broj Naziv Strana
1. Deset najboljih Europskih poslovnih škola i sveučilišta …………………………………………. 32
POPIS GRAFIKONA
Redni broj Naziv Strana
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Ulaganja u 2012. godini…………………………………………………………….
Ulaganja u 2013. godini…………………………………………………………….
Ulaganja u 2014 godini……………………………………………………………..
Povećanje broja inkubatora prije i nakon krize za deset Europskih zemalja……….
Sedam EU zemalja rangiranih prema BDP-u (lijeva strana) i broju startup
programa....................................................................................................................
Potrebe startupa…………………………………………………………………….
Udio mladih tehničkih talenata koji se odlučuju za poduzetničke pothvate……....
17
17
18
25
27
31
34
62
PRILOZI
Prilog 1.: Generičke poduzetničke vještine – anketna pitanja
GENERIČKE PODUZETNIČKE VJEŠTINE: vodstvo, ambicija, potreba za uspjehom,
timski rad, oralna kuminikacija, pismena komunkacija, računalne vještine, prihvaćanje
rizika/ izazova, orijentiranost na kupce/klijente, poslovno planiranje, upravljanje
financijskim kapitalom, kreativnost
1) Ime, prezime, naziv i područje djelovanja projekta koji ste započeli u inkubatoru?
2) Kako ste došli do ideje za svoj poduzetnički pothavat?
3) Što je Vas motiviralo za postajanje poduzetnikom? Jeste li bili financijski motivirani
ili ste željeli otvoriti nešto svoje?
4) Koja je Vaša edukacija? Ako ste fakultetski obrazovani, da li je Vaš fakultet poticao
poduzetničke vještine svojih studenata i na koji način?
5) Mislite da li da Republika Hrvatska i njeno društvo općenito potiču poduzetništvo?
6) Jeste li upućeni u projekte Europske unije i Ministarstva poduzetništva i obrta za
poticanje poduzetništva i jeste li se prijavili za koji?
7) Smatrate da li je poduzetnička želja urođena vještina ili se stječe iskustvom?
8) Smatrate da poduzetnici moraju biti mladi i energični?
9) Koje poduzetničke vještine ( gore navedene) smatrate najvažnijim, a koje najmanje
važnim?
10) Koje poduzetničke vještine Vi posjedujete i koje Vam je sam inkubator pomogao da
razvijete?
11) Smatrate da li je važno da poduzetnik ima osobnost vođe?
12) Smatrate li da je važniji timski rad ili samouvjerenost u vlastite sposobnosti?
13) Koje komunikacijske vještine su najvažnije za ostvarivanje uspjeha? (oralne, pismene,
računalne?)
63
14) Koliko Vam je inkubator pomogao u ostvarivanje Vašeg poduzetničkog potencijala i
na koji način?
15) Zašto se odabrali baš inkubator kao mjesto započinjanja svog projekta?
16) Koje su negativne strane inkubatora? Što bi promijenili u poslovanju inkubatora?
17) Po Vašem mišljenju razlikuju li se generičke poduzetničke vještine između
muškaraca i žena?
18) Postoji li razlika u motivaciji za pokretanje poduzetničke aktivnosti kod muškaraca i
žena?
Prilog 2.: Intervju sa korisnicima Start-up inkubatora Rijeka
INTERVJU SA KORISNICIMA INKUBATORA START-UP RIJEKA DOGODIO SE
U RIJECI 2.LIPNJA 2015. U PROSTORIJAMA INKUBATORA. SUDIONICI FOKUS
GRUPE KOJE SAM INTERVJUIRALA BILI SU:
Boris Štih (Pričaj mi za laku noć), Mateo Stupičić (Pointme, startup Challenge), Antonija
Zorić (startup Challenge), Teo Kos (FIRST INK STUDIOS, Richarge), Silvija Gojević
(Croglotta), Sanela Vucelić (SAND VISION),
Boris - već u drugoj generaciji, bavi se mobilnim aplikacijama, najprije aplikacije za turizam,
sad priče za malu djecu; ušao u inkubator najprije da bi naučio nešto novo, a sad je više iz
navike, politehnika i informatika
Teo - 2. generacija korisnika, informatika, elektronsko izdavaštvo, elektrotehnika; najprije je
pristupio da nauči nešto, a ostao zbog mentora; filozofski faks,
Silvija - projekt Croglotta koji omogućava učenje hrvatskog jezika za strance, nakon
inkubatora otvorila svoju tvrtku, glavna urednica časopisa za hrv jezik, ssad je mentor u
startu-u, filozofski,
Sanela - 2.generacija, organizacija evenata i inovativni fitness studiji (Sand Vision), pravo
Antonija - platforma za natjecanje on-line startuP-ova, on-line edukacija, završila ekonomski
fakultet
Mateo - Pointme, Start up Challange, studira poduzetništvo na Veleučilištu u Rijeci
ZA POČETAK DA LI SE VI SMATRATE PODUZETNIICMA?
Ne smatraju se poduzetnicima još, nego više poduzetnim.
KOGA VI SMATRATE PODUZETNICIMA?
64
Osobe koje se usude odreći vlastite sigurnosti i baviti se svojim idejama. Spremnost za rizik
kao možda i najvažnija generička vještina koju poduzetnici moraju imati. Potom se
nadovezuju da su volja, ambicija i upornost izrazito važni.
KOJA JE VAŠA MOTIVACIJA ZA POSTAJANJE
PODUZETNICIMA/PODUZETNIMA?
Žele biti svoj šef, i nešto više od toga, kažu da je bitno imati volju
Kažu da novac nije bio u pitanju kad su počeli baviti svojim projektima
Boris - želi se baviti onim što voli, ono u što vjeruje
ODAKLE VAM IDEJA ZA VAŠ PROJEKT?
Silvija - iskustvo, bavila se podučavanjem hrvatskog jezika strancima i prepoznala je potrebu
za specijaliziranim časopisima i udžbenicima u te svrhe
Antonija- opažanjem iz iskustva
Mateo - naglašava da je mnogo teže razviti nov proizvod za kojim ne postoji potražnja jer
treba još i prije same potražnje razviti potrebu za tim novim proizvodom
GDJE STE ČULI ZA INKUBATOR START-UP?
Mateo, Antonija- na faksu; Boris - na radionicama Step-RI
Silvija- slučajno, od prijatelja
Teo - „kad si u tome onda ima informacija, a ako nisi onda ne znaš za njega“
Kažu da je negativna strana poslovanja inkubatora što su radionice tijekom tjedna, kada su
često u nemogućnosti prisustvovati
Smatraju da bi se sam inkubator trebao više promovirat jer nedovoljno mladih zna za njega
Koje su komunikacijske vještine kao generičke vještine najvažnije?
Svi kažu da su oralne vrlo važne
Mateo - pošto je timski rad jako važan, smatra da je oralna komunikacija jako važna jer često
treba motivirat druge članove tima
Silvija - također kaže da je njoj komunikacija i izražavanje izrazito bitno jer se sam njen
projekt tiče učenje hrvatskog jezika stanaca
MISLITE LI DA PODUZETNIK MORA BITI VOĐA/DOMINANTNA OSOBA?
Teo - smatra da nije važno, važnije mu je biti dio tima, da nije samostalan
Mateo - smatra da je vodstvo vrlo važno, osobito kad treba okupiti i organizirati tim
SMATRATE DA LI POSTOJE RAZLIKE IZMEĐU MUŠKIH I ŽENSKIH
PODUZETNICA?
Mateo - nema
65
Antonija - smatra da je ženama teže uskladiti privatan i poduzetan život
JESTE LI INFORMIRANI ZA POTICAJE MINPO-A?
Nemaju vremena za pisanje projekta
Prilog 3.: Generičke poduzetničke vještine – Ana Žužić
GENERIČKE PODUZETNIČKE VJEŠTINE: vodstvo, ambicija, potreba za uspjehom,
timski rad, oralna komunikacija, pismena komunikacija, računalne vještine, prihvaćanje
rizika/izazova, orijentiranost na kupce/klijente, poslovno planiranje, upravljanje
financijskim kapitalom, kreativnost
1. Ime, prezime, naziv i područje djelovanja projekta koji ste započeli u
inkubatoru?
Ana Žužić, Projektna kutija d.o.o. – pružanje savjetodavnih usluga u području EU fondova i
programa, nacionalnih poticaja, pružanje tehničke pomoći u provedbi projekata, izrada
analiza/studija/istraživanja, radionice i treninzi
2. Kako ste došli do ideje za svoj poduzetnički pothvat?
Prije no što sam odlučila otvoriti vlastitu tvrtku 10 sam godina radila u nevladinom sektoru
kao projektna voditeljica. Radila sam na poslovima planiranja i pisanja projektnih prijedloga,
namicanja sredstava, izvještavanja, implementacije projekata i sl. Logičan slijed moje karijere
bilo je osamostaljivanje (u poslovnom smislu) te pokretanje vlastitog biznisa u tom području.
3. Što je Vas motiviralo za postajanje poduzetnikom? Jeste li bili financijski
motivirani ili ste željeli otvoriti nešto svoje?
Uslijed nezadovoljstva na poslu kojeg sam tada imala bila sam, na neki način, prisiljena
intenzivno razmišljati o tzv. izlaznoj strategiji. Samostalnost i neovisnost u radu oduvijek su
mi bile važne karakteristike poželjnog posla. Stoga prvenstvena motivacija leži u činjenici da
sam htjela imati nešto svoje upravo zbog gore navedenih karakteristika posla. Financijska
motivacija definitivno nije bila na prvom mjestu iako je želja za upotpunjavanjem obiteljskih
prihoda bila prisutna (ali ne u smislu da se želim obogatiti i zaraditi hrpu novaca…).
66
4. Koja je Vaša edukacija? Ako ste fakultetski obrazovani, da li je Vaš fakultet
poticao poduzetničke vještine svojih studenata i na koji način?
Završila sam Ekonomski fakultet u Puli 2004. godine, a 2014. sam na istoj obrazovnoj
ustanovi stekla titulu sveučilišne specijalistice ljudskih resursa i društva znanja.
U vrijeme studiranja (dakle od cca 1999-2004), po mom mišljenju, fakultet nije baš poticao
poduzetničke vještine kod studenata. Nije bilo studentskih inkubatora, izvannastavnih
aktivnosti npr. praktičan rad u nekoj tvrtki i sl. Sve je bilo na jednoj vrlo bazičnoj razini samo
učenja, učenja…
5. Mislite da li da Republika Hrvatska i njeno društvo općenito potiču
poduzetništvo?
Mislim da se na sustavnoj, policy razini jako puno radi na tome da se poduzetništvo potiče.
To je pogotovo došlo do izražaja u vrijeme krize kada je vlast shvatila da su poduzetnici
nositelji razvoja društva te da uloga države nije da zapošljava već stvara uvjete za
zapošljavanje i otvaranje novih tvrtki koje će zapošljavati ljude. Danas u RH ima poticaja za
male/velike poduzetnike, Eu fondovi su na raspolaganju i sl.
Međutim, mislim da društvo općenito ne smatra poduzetništvo pozitivnim, poduzetnici
nemaju visok društveni status (ako si poduzetnik sigurno su nešto ukrao pa se obogatio, ne
plaćaš poreze, plaće i sl.) i mislim da je to veliki kulturološki problem. Mislim da jako važnu
ulogu pri premošćivanju tog problema ima obrazovni sustav koji bi trebao raditi prema tome
da posebice mladi smatraju poduzetništvo poželjnim stilom života i odabirom karijere.
6. Jeste li upućeni u projekte Europske unije i Ministarstva poduzetništva i obrta za
poticanje poduzetništva i jeste li se prijavili za koji?
Upućena sam u projekte. Moja firma se nije nikada javila na te natječaje.
7. Smatrate da li je poduzetnička želja urođena vještina ili se stječe iskustvom?
Kao i svaka vještina, poduzetnička želja se stječe iskustvom (kroz obrazovanje, obitelj,
društvo i sl.)
8. Smatrate da poduzetnici moraju biti mladi i energični?
67
Ne moraju biti mladi, ali moraju imati određenu dozu energije i energičnosti. Ona je potrebna
zbog lakšeg svladavanja svakodnevnih izazova u poslovanju.
9. Koje poduzetničke vještine ( gore navedene) smatrate najvažnijim, a koje
najmanje važnim?
Vještine prema važnosti:
1. Ambicija
2. Prihvaćanje rizika/izazova
3. Potreba za uspjehom
4. Vodstvo
5. Orijentiranost na kupce/klijente
6. Poslovno planiranje
7. Oralna komunikacija
8. Timski rad
9. Upravljanje financijskim kapitalom
10. Kreativnost
11. Pismena komunikacija
12. Računalne vještine
10. Koje poduzetničke vještine Vi posjedujete i koje Vam je sam inkubator pomogao
da razvijete?
Oralna i pismena komunikacija, računalne vještine, prihvaćanje rizika/izazova, poslovno
planiranje, orijentiranost na kupce/klijente.
Inkubator mi nije pomogao da razvijenim niti jednu vještinu, na žalost. Što se tiče inkubatora
mislim da oni počivaju na zastarjelim principima i pristupima poslovanju. Meni se osobno
više sviđa filozofija co-workinga koja objedinjuje izgradnju zajedničke infrastrukture –
fizičke, u kontekstu prostora za rad te društvene, u kontekstu formiranja zajednice. Ovdje se
radi o umrežavanju, zajedničkom življenju (co-living and co-working) – stilu života.
68
11. Smatrate da li je važno da poduzetnik ima osobnost vođe?
Da, ali ne presudno.
12. Smatrate li da je važniji timski rad ili samouvjerenost u vlastite sposobnosti?
Teško mi je reći… Ne bih mogla reći što je važnije..
13. Koje komunikacijske vještine su najvažnije za ostvarivanje uspjeha? (oralne,
pismene, računalne?)
Oralne
14. Koliko Vam je inkubator pomogao u ostvarivanje Vašeg poduzetničkog
potencijala i na koji način?
Pomogao mi je u financijskom smislu zbog subvencioniranog korištenja prostora te
smanjivanja troškova poslovanja u prvim godinama kada je i najteže.
15. Zašto se odabrali baš inkubator kao mjesto započinjanja svog projekta?
Upravo zbog toga što mi je to smanjilo troškove poslovanja. Iskreno, da nisam dobila prostor
ne znam bih li se odlučila na pokretanje tvrtke. Fiksni troškovi poslovanja su visoki, na
samom početku nisam znala koji su mi klijenti, kako plaćaju i sl. Zato je veoma važan
moment bio svesti fiksne troškove na minimum i posvetiti se razvoju poslovanja.
16. Koje su negativne strane inkubatora? Što bi promijenili u poslovanju
inkubatora?
Pogledaj odgovor na pitanje 10. Nema povezanosti među „stanarima“ inkubatora, neke
nisam nikada niti vidjela, nema međusobnog druženja, razgovora o mogućnostima
poslovnog povezivanja, nema baš niti nekih programa treninga namijenjenih samo nama
stanarima i našim potrebama i sl.
17. Po Vašem mišljenju razlikuju li se generičke poduzetničke vještine između
muškaraca i žena?
69
Ne
18. Postoji li razlika u motivaciji za pokretanje poduzetničke aktivnosti kod
muškaraca i žena?
Ne
Prilog 4.: Generičke poduzetničke vještine – Katja Pucic Bozir
GENERIČKE PODUZETNIČKE VJEŠTINE: vodstvo, ambicija, potreba za uspjehom,
timski rad, oralna komunikacija, pismena komunikacija, računalne vještine, prihvaćanje
rizika/ izazova, orijentiranost na kupce/klijente, poslovno planiranje, upravljanje
financijskim kapitalom, kreativnost
1. Ime, prezime, naziv i područje djelovanja projekta koji ste započeli u inkubatoru?
Katja Pucic Bozir, Atelier Fil Rouge, Rovinj.
2. Kako ste došli do ideje za svoj poduzetnički pothvat?
Nakon 3 godine rada kao modna kreatorica za modnu tvrtku, odlučila sam samostalno otvoriti
svoju radnju jer nisam vise htjela radit za sefa, nego za sebe, no potrebno mi je bilo iskustvo
prije nego sta sam odlučila pokrenuti samostalno poslovanje.
Ideja je došla nakon sto sam analizirala zrelost vlastitih vještina i svoje ekonomske
mogućnosti. Kada sam shvatila da se osjećam spremna za napraviti taj korak na bolje, e tada
se ideja pretvorila u konkretnu realnost.
3. Što je Vas motiviralo za postajanje poduzetnikom? Jeste li bili financijski motivirani
ili ste željeli otvoriti nešto svoje?
Motivirala me zelja da osobno iskažem svoje vještine, preuzimajući sve rizike i radosti posla.
4. Koja je Vaša edukacija? Ako ste fakultetski obrazovani, da li je Vaš fakultet poticao
poduzetničke vještine svojih studenata i na koji način?
70
Fakultetski sam obrazovana u inozemstvu. Kolegiji koje sam slušala poticali su poduzetničke
vještine u teoriji (marketing, mikroekonomija...) Te obveznom praksom od mjesec dana u
modnoj kuci gdje sam bila u kontaktu sa svim fazama industrijskog ciklusa, od crteža do
krojenja, te smišljanja marketinških brošura i izloga proizvoda na prodajnom mjestu.
5. Mislite da li da Republika Hrvatska i njeno društvo općenito potiču poduzetništvo?
Prekratko poslujem u Hrvatskoj da bi se mogla objektivno izraziti, ali dosadašnji dojam da se
poduzetništvo apsolutno ne potiče, ili svakako ne efikasno.
6. Jeste li upućeni u projekte Europske unije i Ministarstva poduzetništva i obrta za
poticanje poduzetništva i jeste li se prijavili za koji?
Upućena sam, no nisam se prijavila za niti jedan projekt, aktualno nije mi potreban.
7. Smatrate da li je poduzetnička želja urođena vještina ili se stječe iskustvom?
Mislim da se poduzetnička želja stječe iskustvom, barem je u mom slučaju tako. To sto je
urođeno, jest inteligencija, i na nama je kako ćemo tu inteligenciju iskoristiti i u našem
životu/poslu.
8. Smatrate da poduzetnici moraju biti mladi i energični?
Ne moraju biti isključivo mladi, ali svakako moraju biti energični, fleksibilni, obrazovani i
trebaju točno znati koje ciljeve žele postići. Koliko truda, rada i energije uložimo tolika je i
uspješnost poslovanja i povrata uloga.
9. Koje poduzetničke vještine ( gore navedene) smatrate najvažnijim, a koje najmanje
važnim?
Sve gore navedene vještine su vrlo bitne, ne smatram ih manje ili vise važnih od ostalih.
10. Koje poduzetničke vještine Vi posjedujete i koje Vam je sam inkubator pomogao da
razvijete?
71
POSJEDUJEM: ambiciju, oralnu komunikaciju, pismenu komunikaciju, , prihvaćanje rizika/
izazova, orijentiranost na kupce/klijente, poslovno planiranje, upravljanje financijskim
kapitalom, kreativnost .
Sa vodstvom i timskim radom ne susrećem se, iz razloga što radim sama sam kao dizajnerica i
voditeljica obrta, te trenutno nemam potrebu za dodatnim kadrovima.
11. Smatrate da li je važno da poduzetnik ima osobnost vođe?
Da, apsolutno. Bez dobrog i kvalitetnog vodstva, timski rad ( odnosim se na djelatnike tvrtke)
ne može biti potpuno učinkovit.
12. Smatrate li da je važniji timski rad ili samouvjerenost u vlastite sposobnosti?
Ovisno o prirodi posla.
13. Koje komunikacijske vještine su najvažnije za ostvarivanje uspjeha? (oralne,
pismene, računalne?)
Sve.
14. Koliko Vam je inkubator pomogao u ostvarivanje Vašeg poduzetničkog potencijala i
na koji način?
Inkubator mi je omogućio manje troškove, budući da sam prema ugovoru, u prvoj godini
poslovanja, bila oslobođena troškova najma poslovnog prostora.
15. Zašto se odabrali baš inkubator kao mjesto započinjanja svog projekta?
Vidi odgovor na prethodno pitanje.
16. Koje su negativne strane inkubatora? Što bi promijenili u poslovanju inkubatora?
U mom slučaju, za moje poslovanje, negativna strana je bila lokacija objekta, koja nije bila
centralna. Iz tog razloga sam napustila inkubator i preselila poslovanje u prometniju ulicu
grada.
72
17. Po Vašem mišljenju razlikuju li se generičke poduzetničke vještine između
muškaraca i žena?
Ne bi to postavila na taj način. Za mene generičke poduzetničke vještine razlikuju se samo u
dobrog, iskusnog, pametnog i , s druge strane lošeg, naivnog ili bahatog poduzetnika.
18. Postoji li razlika u motivaciji za pokretanje poduzetničke aktivnosti kod muškaraca i
žena?
Ne volim seksistička pitanja. Postoje odlični motivatori muškog, kao i ženskog spola, i
obratno.
Prilog 5.: Generičke poduzetničke vještine- Krunoslav Vukelić
GENERIČKE PODUZETNIČKE VJEŠTINE: vodstvo, ambicija, potreba za uspjehom,
timski rad, oralna kuminikacija, pismena komunkacija, računalne vještine, prihvaćanje
rizika/ izazova, orijentiranost na kupce/klijente, poslovno planiranje, upravljanje
financijskim kapitalom, kreativnost
1. Ime, prezime, naziv i područje djelovanja projekta koji ste započeli u
inkubatoru?
Krunoslav Vukelić, Audeo je agencija za istraživanje tršišta i ispitivanje javnog
mnijenja osnovana 2005. god. u Osijeku. Širok spektar istraživanja vezanih uz tu
djelatnost provodimo u skladu sa znanstvenom procedurom koja ima obilježje
sustavnosti, valjanosti i objektivnosti.
2. Kako ste došli do ideje za svoj poduzetnički pothavat?
Imali smo potrebna znanja i vještina za takav posao, a činilo se da tržište još nije zasićeneo i
da se razvija.
3. Što je Vas motiviralo za postajanje poduzetnikom? Jeste li bili finacijski
motivirani ili ste željeli otvoriti nešto svoje?
Oboje.
73
4. Koja je Vaša edukacija? Ako ste fakultetski obrazovani, da li je Vaš fakultet
poticao poduzetničke vještine svojih studenata i na koji način?
Fakultetski sam obrazovan, a fakultet koji sam završio (FF) nije imao tu komponentu.
5. Mislite da li da Republika Hrvatska i njeno društvo općenito potiču
poduzetništvo?
Vjerojatno da, kroz različite financijske poticaje. No dijelom vlada antipoduzetnička klima
koja je rezultat da se u poduzetništvu u prošlosti vrlo često zarađivao na nezakonite načine jer
je sustav to dopuštao (neplaćanje, posebno neplaćanje poreza i doprinosa).
6. Jeste li upućeni u projekte Europske unije i Ministarstva poduzetništva i obrta za
poticanje poduzetništva i jeste li se prijavili za koji?
Djelomično, nismo se prijavljivali.,
7. Smatrate da li je poduzetnička želja urođena vještina ili se stječe iskustvom?
I jedno i drugo. Potrebno je imati sklonost (umjerenom) riziku i želju da se radi i uči.
8. Smatrate da poduzetnici moraju biti mladi i energični?
Ne nužno, iako je u posao potrebno uložiti mnogo energije.
9. Koje poduzetničke vještine ( gore navedene) smatrate najvažnijim, a koje
najmanje važnim?
Vjerojatnije je najvažnije razumjeti tržište i vidjeti prilike koje se ukazuju. Dakle,
orijentiranost na kupce/klijente.
10. Koje poduzetničke vještine Vi posjedujete i koje Vam je sam inkubator pomogao
da razvijete?
Vjerojatno gore navedeno. Inkubator je mnogo pomogao prilikom umrežavanja i upoznavanja
novih ljudi.
74
11. Smatrate da li je važno da poduzetnik ima osobnost vođe?
Ne mislim da je to ključno.
12. Smatrate li da je važniji timski rad ili samouvjerenost u vlastite sposobnosti?
Važno je i jedno i drugo, jedno ne isključuje drugo.
13. Koje komunikacijske vještine su najvažnije za ostvarivanje uspjeha? (oralne,
pismene, računalne?)
Važno je imati društvene vještine, odnosno sklonost upoznavanju drugih ljudi.
14. Koliko Vam je inkubator pomogao u ostvarivanje Vašeg poduzetničkog
potencijala i na koji način?
15. Pomogao nam je najviše umrežavanjem te subvencioniranim najmom prostora.
16. Zašto se odabrali baš inkubator kao mjesto započinjanja svog projekta?
Zbog subvencioniranog najma.
17. Koje su negativne strane inkubatora? Što bi promijenili u poslovanju
inkubatora?
Ne vidim negativne strane.
18. Po Vašem mišljenju razlikuju li se generičke poduzetničke vještine između
muškaraca i žena?
Muškarci su nešto skloniji riziku. Zbog manje obiteljskih obveza mogu se više posvetiti
poslu.
19. Postoji li razlika u motivaciji za pokretanje poduzetničke aktivnosti kod
muškaraca i žena?
75
Kod žena je ona vjerojatno češće rezultat nužde ili želje da se dopuni kućni budžet.
Prilog 6.: Generičke poduzetničke vještine-Josip Bolković
GENERIČKE PODUZETNIČKE VJEŠTINE: vodstvo, ambicija, potreba za uspjehom,
timski rad, oralna kuminikacija, pismena komunkacija, računalne vještine, prihvaćanje
rizika/ izazova, orijentiranost na kupce/klijente, poslovno planiranje, upravljanje
financijskim kapitalom, kreativnost
1. Ime, prezime, naziv i područje djelovanja projekta koji ste započeli u
inkubatoru?
Josip Bolković, SportTourism – Turizam, sport, aktivni odmor. (SportTourism je
razvijen od strane Dalibora Franjkovića i mene, te ostatka tima i suradnika. Uglavnom,
2 su osnivača od ideje do proizvoda).
2. Kako ste došli do ideje za svoj poduzetnički pothvat?
Iz potrebe da sami kreiramo aktivnosti koje su primjenjive na području cijelog Jadrana
ili Hrvatske. Da kasnije taj oblik aktivnog turizma, pustolovine ponudimo budućim
klijentima. Pri završetku Kineziološkog fakulteta razvila se želja za poduzetničkim
pothvatom (2008. godina).
3. Što je Vas motiviralo za postajanje poduzetnikom? Jeste li bili finacijski
motivirani ili ste željeli otvoriti nešto svoje?
U načelu smo htjeli imati svoj poduzetnički put iz razloga što nam nije bilo dovoljno
raditi za nekoga, raditi u sustavu koji djeluje ograničavajuće. Bilo je tu i financijske
motivacije i svjesnosti da imamo znanja i umijeća da se istaknemo na tržištu. Dobrim
dijelom utjecala je činjenica da smo za vrijeme studiranja radili kao učitelji skijanja i
76
skiperi gdje su mjesečne plaće bile daleko iznad hrvatskog prosjeka.
4. Koja je Vaša edukacija? Ako ste fakultetski obrazovani, da li je Vaš fakultet
poticao poduzetničke vještine svojih studenata i na koji način?
''Profesor Fizičke kulture'', službeno; (nikada nisam tražio promjenu titule po novoj
klasifikaciji u: ''Kineziolog''). Utjecaj fakulteta na spomenute vještine je najočitiji u
tome što je Kineziološki fakultet zaista mjesto otvorene komunikacije. Kao student
npr. 2. godine već poznajete gotovo svakog studenta bez obzira na kojoj godini
studira. Svi su otvoreni za komunikaciju, asistiranje kod polaganja ili uvježbavanja
pojedinih kolegija i to razvija vještine timskog rada, neverbalnu i verbalnu
komunikaciju, pa čak i spomenute poduzetničke vještine. Npr. prepustite nekome
asistenciju dok izvodite salto unatrag, slično je kao i prepustiti se riziku na tržištu.
Naučite upuštati se u rizik i davati ljudima povjerenje. Zatim planiranje i
programiranje periodike treninga, školskog kurikuluma za pojedinu godinu slično je
planiranju i programiranju poslovnog plana. Radi se o etapama, kratkoročnim i
dugoročnim ciljevima, koje ili postignete ili mijenjate plan i program iznova.
5. Mislite da li da Republika Hrvatska i njeno društvo općenito potiču
poduzetništvo?
Ne. A imamo odlične preduvjete (ne i administraciju) i pojedince koji su sposobni.
Upravo zato jer su to pojedinci i manjina, zato se društvo u cjelini ne može
okarakterizirati kao poticajno za poduzetništvo.
6. Jeste li upućeni u projekte Europske unije i Ministarstva poduzetništva i obrta za
poticanje poduzetništva i jeste li se prijavili za koji?
Donekle jesmo. Pratimo natječaje. Prijavili smo se na prvi Poduzetnički impuls, nismo
dobili sredstva. Trenutno ne planiramo prijave na te natječaje. Imamo više uspjeha sa
vlastitim projektima.
7. Smatrate da li je poduzetnička želja urođena vještina ili se stječe iskustvom?
Odgoj igra ključni faktor.
77
8. Smatrate da poduzetnici moraju biti mladi i energični?
Ne. Sve ovisi o tome što si spreman uložiti. Uzmimo na primjer 35 godišnju osobu
koja nije fokusirana na podizanje vlastite obitelji, može dati više energije od 18-
godišnjaka u naponu snage. Plus 35-godišnjak ima puno više iskustva. Ipak,mladi su ti
kojima je možda lakše, odnosno više ih je jer oni nemaju uvjetno rečeno što izgubiti.
9. Koje poduzetničke vještine ( gore navedene) smatrate najvažnijim, a koje
najmanje važnim?
Timski rad, orijentacija na kupce/klijente, poslovno planiranje i upravljanje
financijskim kapitalom po mojem mišljenju su najvažnije. Ostale su važne, ali ne i
presudne. Ipak z anijednu ne mogu reći da nije važna ili najmanje važna. Jedna može
biti od presudne važnosti na jednom projektu a jako malo važna na drugom.
10. Koje poduzetničke vještine Vi posjedujete i koje Vam je sam inkubator pomogao
da razvijete?
Najjači smo u orijentaciji na kupce/klijente. Npr. nedavno jedni naši klijenti nisu
mogli iskoristiti plaćeni vaučer. Ne samo da smo im vratili uplaćeni iznos, već i
pokrili puni trošak taxi prijevoza do aktivnosti i natrag.
Inkubator nam je pomogao da shvatimo važnost timskog rada, podignemo razinu i
čistoću nastupa pred auditorijem dakle oralna komunikacija, ali i pomogao što se tiče
kreativnosti.
11. Smatrate da li je važno da poduzetnik ima osobnost vođe?
Je. Tamo gdje ima previše mišljenja vođa mora odlučiti kojim putem krenuti. Vođa na
kraju preuzima rizik, isplatio se on ili ne.
12. Smatrate li da je važniji timski rad ili samouvjerenost u vlastite sposobnosti?
Timski rad je važniji. Tko uspije posložiti efikasan tim, umnogostručuje vlastite
sposobnosti. Sun Tzu-ova filozofija vrijedi i u poduzetništvu 2.500 godina nakon
njegova vremena.
78
13. Koje komunikacijske vještine su najvažnije za ostvarivanje uspjeha? (oralne,
pismene, računalne?)
Sprega svih navedenih. Danas bez računalne nema rezultata. Ono što se želi postići,
upotpunjeno metrikom ovisi o računalnom znanju. Da bi se to moglo, pismena
komunikacija mora biti sa što manje šumova, kao i oralna. Ipak oralna u sebi nosi i
emocionalnu težinu, pa je ona često u ključnom trenutku najučinkovitija.
14. Koliko Vam je inkubator pomogao u ostvarivanje Vašeg poduzetničkog
potencijala i na koji način?
Uglavnom u usmjeravanju i realizaciji vještina navedenih u odgovoru pod pitanjem br.
10. Razvoj timskog rada, korištenje savjeta, mišljenja i mentora u razvijanju
određenog proizvoda, kontakti koje su nam omogućili, ukazali na pravila struke i kako
se što radi u poduzetničkom procesu.
15. Zašto se odabrali baš inkubator kao mjesto započinjanja svog projekta?
Bilo nam je potrebno nešto što će nas pokrenuti od sporog razvoja projekta u slobodno
vrijeme. Inkubator, uostalom kao i po svojoj definiciji riječi, je nešto što će Vam
pomoći brzi rast ukoliko imate želju za rastom. Ukoliko projekt (tim kao najvažniji dio
projekta) nije zdrav, u inkubatoru ćete na brz način shvatiti da nema izgleda za
preživljavanje.
16. Koje su negativne strane inkubatora? Što bi promijenili u poslovanju
inkubatora?
Kao jedinu negativnost koju bih naveo je veliki broj mogućnosti 'pitchanja' pri čemu
se često dogodi da se troši energija na 'pitcheve' na kojima je velika vjerojatnost da
neće donijeti rezultata. To je sad vječna dilema, svaki 'pitch' je dobar jer utvrđuje gdje
se može poboljšati nastup. Na svakom 'pitchu' se može naći potencijalni investitor
ponekad i na onima za koje mislite da su besmisleni, ali moj zaključak je da dan uvijek
ima 24 sata i jako puno vremena se utroši neefikasno.
17. Po Vašem mišljenju razlikuju li se generičke poduzetničke vještine između
muškaraca i žena?
79
Jasno. Npr. žene sa jakim sposobnostima analitičkog zaključivanja, bez prejako
izraženog egoizma mogu biti višestruko efikasnije od muškarca sa istim
kvalifikacijama u CV-u. Logičko zaključivanje je također često različito kod
muškaraca i žena. To je samo jedan primjer. S druge strane imamo različite urođene
vrijednosti muškaraca i žena koje će utjecati da se žene ponašaju drukčije od
muškaraca u danoj situaciji. Obično su muškarci ofenzivni (lovac), a žene defanzivne
(majke). Stoga žena koja je samouvjerena, a zaključuje analitički može biti itekako
efikasnija od muškarca s prevelikim apetitima. Iako još uvijek prevladava osjećaj da
su muškarci zastupljeniji i uspješniji u StartUpima.
18. Postoji li razlika u motivaciji za pokretanje poduzetničke aktivnosti kod
muškaraca i žena?
Kao jedan od razloga koji mi sada pada napamet mogao bih navesti to da je ženama
potrebno puno više uloženog truda za postizanje istog statusa. Dakle, nadovezujemo se
i na odgovor iz prošlog pitanja.
Ovo pitanje ulazi i u domenu emancipacije. Sigurno postoji razlika, ovisno o tome
čime je osoba motivirana. Danas nema klasične podjele muško ženskih poslova, netko
se odluči za karijeru, netko za obitelj, a netko za oboje. Svatko bira svoj put.
Prilog 7.: Generičke poduzetničke vještine-Tin Petrović
GENERIČKE PODUZETNIČKE VJEŠTINE: vodstvo, ambicija, potreba za uspjehom,
timski rad,oralna kuminikacija, pismena komunkacija, računalne vješ tine, prihvaćanje
rizika/izazova,orijentiranost na kupce/klijente, poslovno planiranje, upravljanje
financijskim kapitalom,
kreativnost
1. Ime, prezime, naziv i područje djelovanja projekta koji ste započeli u inkubatoru?
2. Kako ste došli do ideje za svoj poduzetnički pothavat?
Pokušavajući zadovoljiti potrebe tržišta kroz osobna iskustva.
3. Što je Vas motiviralo za postajanje poduzetnikom? Jeste li bili finacijski motivirani ili
ste željeli otvoriti nešto svoje?
80
Nemogućnosti pronalaska zaposlenja u bilo kojem obliku. Kombinacija.
4. Koja je Vaša edukacija? Ako ste fakultetski obrazovani, da li je Vaš fakultet poticao
poduzetničke vještine svojih studenata i na koji način?
Diplomirani inženjer računarstva. FER je poticao poduzetništvo kroz obavezne i izborne
predmete,
te preveliki broj izbornih seminara i predvanja.
5. Mislite da li da Republika Hrvatska i njeno društvo općenito potiču poduzetništvo?
Mislim da potiču, ali postoje politički i organizacijski problem da bi sustav bio efikasniji.
6. Jeste li upućeni u projekte Europske unije i Ministarstva poduzetništva i obrta za
poticanje
poduzetništva i jeste li se prijavili za koji?
Jesam. Nismo se prijavljivali.
7. Smatrate da li je poduzetnička želja urođena vještina ili se stječe iskustvom?
Nijedno.
8. Smatrate da poduzetnici moraju biti mladi i energični?
Ne.
9. Koje poduzetničke vještine ( gore navedene) smatrate najvažnijim, a koje najmanje
važnim?
Osobno, upornost smatram bitnom.
10. Koje poduzetničke vještine Vi posjedujete i koje Vam je sam inkubator pomogao da
81
razvijete?
Drugi bi rekli: Sposobnost razgovaranja sa bilo kima, upornost i spremnost riskirati. Inkubator
nije pomogao u tom segmentu.
11. Smatrate da li je važno da poduzetnik ima osobnost vođe?
Ne nužno, bitni je je da može dobro funkcionirati sa drugima.
12. Smatrate li da je važniji timski rad ili samouvjerenost u vlastite sposobnosti?
Oboje.
13. Koje komunikacijske vještine su najvažnije za ostvarivanje uspjeha? (oralne,
pismene,
računalne?)
Ovisi o tipu posla i tipu interakcije. Teško je reći koji je najvažniji.
14. Koliko Vam je inkubator pomogao u ostvarivanje Vašeg poduzetničkog potencijala i
na koji način?
Povećao je moje znanje o poduzetništvu i omogućio mi da upoznam ljudi iz različitih
područja sa
kojima inače ne bi imao kontakt.
15. Zašto se odabrali baš inkubator kao mjesto započinjanja svog projekta?
Nismo, radilo smo na projektu prije ulaska u inkubator.
16. Koje su negativne strane inkubatora? Što bi promijenili u poslovanju inkubatora?
Ništa posebno.
82
17. Po Vašem mišljenju razlikuju li se generičke poduzetničke vještine između
muškaraca i
žena?
Ne. Iskustvo kaže da nema velikih razlika ako se pogleda dovoljno veliki broj ljudi, makar
motivacije između poduzetnika su često različite.¸
83