seminarski finansijska tržišta

UNIVERZITET U ZENICIEKONOMSKI FAKULTET

ULAGANJA U OBVEZNICE DRUŠTAVA ZA OSIGURANJE

Pristupni rad

Mentor: Prof. dr.Reuf Kapić Student: Aldijana Dubravac- Rahić Indeks: II-108/11

Zenica, januar 2013.

S A D R Ž A J

UVOD...............................................................................................................................2

1. OPŠTE KARAKTERISTIKE OSIGURANJA........................................................5

1.1.Pojam osiguranja.........................................................................................................5

1.2.Portfolio ulaganja osiguranja......................................................................................6

2. EKONOMSKI ASPKETI ULAGANJA U OBVEZNICE......................................7

2.1.Ekonomska obilježja ulaganja u obveznice................................................................7

2.2.Ulaganja osiguravajućih društava u obveznice na teritoriji BiH................................7

2.3.Tržište obveznicama u Jugoistočnoj Evropi...............................................................9

3. KARAKTERISTIKE OBVEZNICA......................................................................10

3.1. Pojam obveznica......................................................................................................10

3.2. Tipovi obveznica......................................................................................................12

3.3. Trošak sticanja i metode sticanja obveznica............................................................13

3.4. Utvrđivanje tržišne vrijednosti obveznica...............................................................14

3.5. Prednosti emisije obveznica u društvima za osiguranje..........................................15

3.6. Nedostaci emisije obveznica u društvima za osiguranje..........................................16

3.7. Troškovi izdavanja obveznica......................................................................................17

4. RAČUNOVODSTVENA EVIDENCIJA ULAGANJA U OBVEZNICE............17

4.1. Metode amortizacije obveznica...............................................................................17

4.1.1. Linearna metoda amortizacije premije i diskonta.................................................18

4.1.2. Amortizacija premije i diskonta metodom efektivnih kamata..............................23

ZAKLJUČAK...............................................................................................................26

LITERATURA..............................................................................................................28

PRILOG

Popis tabela.....................................................................................................................30

2

UVOD

U vrijeme investicijskog buma ulagači u vrijednosne papire su se naviknuli na visoke

povrate. No kriza je donijela novi prioritet - sigurnost. Jedna od najvažnijih i

najsigurnijih funkcija društava za osiguranje je funkcija investiranja. Osiguranje života

kao glavni primat koji još uvijek prevladava doprinosi da se od unaprijed naplaćenih

premija akumuliraju ogromna novčana sredstva i tako obezbijedi izvor za kapitalne

investicije. Ta sredstva se investiraju u određenu finansijsku aktivu do dospijeća

zahtijeva za isplatu osiguranih suma. Stoga su i plasmani, većinom, dugoročni po

prirodi. Zadnjih godina sve više stručnjaka ističe da su obveznice dobra kombinacija

sigurnosti i povrata, a atraktivno je postalo i ulaganje u obveznice stabilnih država te

obvezničke fondove. Može se generalno reći da je bolje u obveznice ulagati direktno,

ako ih ulagač može držati do dospijeća, a ako to nije u stanju, onda je bolje uložiti u

obvezničke fondove. Razlika između ta dva ulaganja sastoji se u troškovima transakcije

kupovine i prodaje obveznica. Kompanije za osiguranje života mogu plasirati sredstva i

u kratkoročne i dugoročne finansijske instrumente, odnosno instrumente tržišta novca i

tržišta kapitala. Investiranje u pojedine finansijske instrumente (aktivu) nosi prednosti i

mane, te se stoga plasmani u različitu finansijsku aktivu odražavaju na novčane tokove

osiguravača života, tj. priliv i odliv novca. U strukturi portfolija društava za osiguranje

dominira dugoročna aktiva, s tim što se jedan dio sredstava ulaže kratkoročno u cilju

obezbeđenja likvidnosti. Zašto u strukturi portfolija osiguravajućih društava dominiraju

dugoročni vrijednosni papiri, prikazat ću kroz sam rad. Također, iskazat ću činjenice

koje ukazuju da naša osiguravajuća društva uglavnom preferiraju ulaganja u bankarske

depozite i nekretnine, a tek neznatni dio u dužničke hartije od vrijednosti. Ovo je

svojevrsni nonsens, jer banke položeni novac osiguravača dalje ulažu u državne

obveznice i ostvaruju veći prinos. Objasnit ću i iz kojih razloga osiguravajuća društva

propuštaju velike prinose ne ulažući u obveznice. Razmatrajući i analizirajući stepen

razvijenosti tržišta osiguranja u Bosni i Hercegovini (BiH), učešće osiguranja sa svim

važnijim funkcijama je jedan od indikatora nerazvijenog tržišta. Osiguranja su za

državu potencijalno stabilni, sigurni investitori u budućnosti. Pored nerazvijenog tržišta

prisutni su i mnogi drugi uslovi u okruženju koji sprečavaju ekspanziju ulaganja u

obveznice. Ti faktori će se navesti u daljem radu. Cilj mog rada jeste da predstavim

prednosti ulaganja u obveznice društava za osiguranje i iznesem razloge sprječavanja

razvoja te grane. U prvom dijelu je objašnjena suština osiguravajućih društava u 3

određenim uslovima (sredini) s ekonomskog, tehničkog (aktuarskog) ili pravnog

gledišta. Društva za osiguranje su stabilni učesnici na finansijskim tržištima, stoga je

njihova uloga i finansijski aspket ulaganja bitan za istraživanje u ovom radu. U drugom

dijelu su razrađeni ekonomski aspekti ulaganja u obveznice u okruženju i Bosni i

Hercegovini (BiH). Korištena je deduktivna metoda razrade, kako bi se realno sagledalo

činjenično stanje ulaganja u obveznice osiguravajućih društava okruženja i Bosne i

Hercegovine (BiH). Također, korištena je i metoda kompilacije te statistička metoda. U

trećem dijelu su detaljno obrađene obveznice, karakteristike, kao i načini sticanja i

vrednovanja istih. Bitno je upoznati se sa karkateristikama obveznica i benefitima koje

nose, kako bi se kreirala slika potencijalnih ulagača o njihovim vrijednostima. U

četvrtom dijelu su računovodstveno predstavljene metode obveznica. Računovodstvena

evidencija obveznica je ilustrovana kroz primjere kupovine i izdavanja obveznica u

osiguravajućim društvima.

4

1.OPŠTE KARAKTERISTIKE OSIGURANJA

1.1 Pojam osiguranja

Osiguranje predstavlja oblast od posebnog društvenog i ekonomskog interesa a samo

sprovođenje osiguranja podrazumijeva specifičnu ekonomiku. Sama riječ osiguranje, u

svom etimološkom smislu, ukazuje da je riječ o specifičnoj vrsti zaštite, obezbjeđenja,

povjerenja u nešto, sigurnosti. Osiguranje je multidisciplinarna nauka zbog čega se

javlja u tri vida:

ekonomski vid se izražava u cilju koji se postiže u osiguranju - to su funkcije

osiguranja,

tehnički je onaj dio koji uređuje funkcionisanje osiguranja kao specifičnog

mehanizma za izjednačavanje rizika,

pravni - predstavlja uređivanje veoma brojnih pravnih odnosa koji nužno nastaju

u osiguranju udruživanjem sredstava za obeštećenje svih osiguranika koje zadesi

šteta. To je uređivanje prava i obaveza osiguranika i osiguravača kod

zaključenja ugovora o osiguranju, u toku trajanja osiguranja i kod ostvarivanja

odštetnih prava, tj. kod likvidacije štete.

Osnova osiguranja leži u načelu uzajamnosti i solidarnosti. Preko osiguranja

izjednačavaju se - izravnavaju rizici na prihvatljivom (lako podnošljivom) mnogo nižem

nivou, atomiziraju se. Atomiziranje rizika, njegovo raspoređivanje na mnoštvo

osiguranika, tj. usitnjavanje krupnih šteta na bezbroj malih, te njihovo nivelisanje na

bitno nižem nivou - to je tehnička suština osiguranja. Društva za osiguranje života kao

institucionalni investitori na finansijskom tržištu imaju ulogu akumuliranja sredstava i

posredovanja, tj. prikupljena sredstva usmjeravaju u različite oblike aktive (finansijske i

realne). Ono što afirmiše ove instucionalne investitore da zauzmu važno mjesto u

finansijskom sistemu su njihove sljedeće važne karakteristike: stabilan tok premija

osiguranja, dugoročnost izvora sredstava, dugoročnost plasmana, vremenska

nepodudarnost uplata i isplata i predvidivost nastupanja osiguranog slučaja, odnosno

predvidivost povlačenja sredstava.1 Karakter i priroda ovih sredstava zahtijevaju sigurne 1 S. Andrijašević, V. Petranović, Ekonomika osiguranja, Alfa, Zagreb, 1999, - str. 166

5

oblike ulaganja i na taj način utiču na privredni prosperitet i služe finansiranju i

proizvodne i neproizvodne potrošnje. Dugoročne obaveze i stabilni izvori prihoda ovih

finansijskih institucija idealni su izvor finansiranja vlade i privrednih subjekata.2

1.2. Portfolio ulaganja osiguranja

Portfolio ulaganja (engl. portfolio investment) su indirektna ulaganja koja se uglavnom

pojavljuju kao ulaganja u obveznice i druge vrijednosne papire što ih izdaje strana

država (tradicionalni oblici portfolia ulaganja). Netradicionalni oblici portfolia ulaganja

pojavljuju se kao transfer kapitala i ulaganja sredstava u inozemna preduzeća bez prava

ulagača na upravljanje i kontrolu uloženih sredstava. U prvom slučaju, kod

tradicionalnih oblika portfolia ulaganja, većinom je riječ o ulaganjima u obveznice,

bonove i ostale vrijednosne papire koje izdaju inozemne vlade, njeni organi ili druge

institucije, pa čak i trgovačka društva, radi prikupljanja sredstava zajma na nekom

međunarodnom tržištu kapitala. Ovakav oblik portfolia ulaganja bio je najvažniji oblik

kretanja međunarodnog kapitala do velike krize tridesetih godina. Kad se ulaže u efekte

raspisanog inozemnog zajma, portfolii ulaganja imaju obilježje dugoročnog

međunarodnog zajma jer ovakvi efekti donose fiksnu kamatnu stopu i oni se uplaćuju

po unaprijed utvrđenom planu.3 Portfolio društava za osiguranje života sastavljen je,

uglavnom, od dugoročnih plasmana, što je i logično zbog dugoročne prirode obaveza

osiguravača života. Kolebljivost cijena aktive u koju su plasirana sredstva i niska

utrživost istih na kratak rok predstavljaju karakteristike investicija ovih institucionalnih

investitora. Postoji samo mala vjerovatnoća da će imovina biti prodata brzo, da bi se

izvršile ugovorne obaveze.4 S obzirom da su novčani tokovi osiguravača života

stabilniji u odnosu na osiguravače koji se bave neživotnim osiguranjima i, s obzirom da

je matematička rezerva dugoročna, to ne postoji velika potreba za likvidnim sredstvima,

pa su zato u portfoliju dominantni dugoročni i profitabilniji plasmani. Osnovni cilj

uključivanja kratkoročnih hartija od vrijednosti u investicioni portfolio je obezbjeđenje

likvidnosti, a suština investiranja u dugoročne hartije od vrijednosti i njihovo

uključivanje u portfolio je obezbjeđenje profita i zaštita interesa osiguranika. Zbog

specifičnosti poslovanja društava za osiguranje i posebnog profila rizika ovih

2 K. Black, Jr., H.D. Skipper, Jr., Life & Health Insurance, Prentice Hall, 2001,- str. 573 http://wmd.hr/rjecnik-financijski/pojmovi/osiguranje (preuzeto 10.11.2012)

4 G. Dickinson, Insurance and private pensions compendium for emerging economies: Principles of Investment regulation of Pension funds and Life insurance companies, OECD, 2001, book 2, part 1:3)c, 5.

6

institucionalnih investitora, investicije sa fiksnim prihodom čine najveći dio u njihovoj

ukupnoj imovini.5 Investicije sa fiksnim prinosom obezbjeđuju lakše, jednostavnije i

preciznije usklađivanje plasmana i obaveza. Različite tehnike za upravljanje portfolijom

obveznica se koriste da bi se osigurao prinos veći od onog koji je predviđen prilikom

određivanja cijene osiguranja i da bi se održala odgovarajuća veza između priliva novca

koji potiče od imovine i obaveza jednog osiguravača života.

2. EKONOMSKI ASPEKTI ULAGANJA U OBVEZNICE

2.1 Ekonomska obilježja ulaganja u obveznice

Privredna društva nastoje da svoje viškove sredstava ulažu u vrijednosne papire od kojih

mogu ostvarivati prinose ili druga finansijska sredstva. Jedna od tih sredstava su i

obveznice jer ulaganja u obveznice su dugoročna ulaganja koja na duže staze donose

prilive. Razlika između u ulaganja u obveznice i plasiranju u druge subjekte u obliku

kredita je samo u visokom stepenu tržišnosti obveznica.6 Prinos koji se ostvaruje od

ulaganja u obveznice je niži od prinosa na druge hartije od vrijednosti i iz tog razloga je

ulaganje u obveznice manje rizično investiranje. Ulagači u obveznice su najčešće:

banke, osiguravajuća društva, penzioni i investicioni fondovi a i fizička lica. U vrijeme

svjetske ekonomske krize investicije i ulaganja su dobili novi zaokret. Stoga i ulaganje u

obveznice se smatra ispravnim ulaganjem jer obveznice nose najviše sigurnosti,

naročito ulaganja u državne obveznice jer je rizik ulaganja izrazito nizak. Mora se

naglasiti da državne obveznice u evropskoj uniji su se smatrale nerizičnim ulaganjem,

ali je dužnička kriza promijenula ta shvatanja, jer se spominju bankrotiranja određenih

država.

2.2 Ulaganja osiguravajućih društava u obveznice na teritoriji BiH

Osiguravajuća društva okruženja BiH zadnjih godina povećavaju svoju ulogu u

finansijskim sistemima globalnog društva. Tržište osiguranja bilježi sve veći rast najviše

iz razloga što se otvaraju tržišta osiguranja u zemljama u razvoju. Do skoro zemlje u

razvoju su bile zatvorene za strane kompanije samim time zbog manjka konkurencije i

5 K. Black, Jr., H.D. Skipper, Jr., op.cit., - str. 883.6 Gulin D., Orsag S., Financiranje poslovanja emisijom obveznica i njihovo računovodstveno praćenje,

Progres, 1991. - str. 61.7

znanja, tržista osiguranja su bila nerazvijena. Osiguravajuća društva se smatraju visoko

sigurne institucije, naročito, jer predviđaju isplate svojih obaveza u nadolazećim

godinama i ne moraju biti pogođeni trenutnim gubitkom. Tako prikupljena sredstva,

osiguravajuća društva investiraju na finansijskom tržištu, pri čemu posebno vode računa

da ročna struktura ulaganja bude usklađena sa planiranim odlivima novca za isplate

šteta. Zbog toga sredstva investiraju u sigurne i likvidne finansijske instrumente, kao što

su državne, municipalne i korporativne obveznice, ali i akcije, nekretnine i druge

investicije. U vrhu njihovih prioriteta nije likvidnost imovine stoga teže ulaganju u

obveznice i druge hartije od vrijednosti. Npr: u SAD-u najveći dio aktive kompanija za

osiguranje života plasiran je u korporativne obveznice i to, preko 40%. Ove hartije od

vrijednosti su veoma atraktivne za kompanije za osiguranje i za penzione fondove,

naročito zbog većeg kreditnog rizika koji nose u odnosu na državne hartije i zbog

ograničenijeg tržišta za ponovnu prodaju. Korporativne mjenice i obveznice nose viši

prinos od državnih obveznica.7 U razvijenim tržišnim privredama postoje velike

mogućnosti, po širini i kvaliteti, za ulaganje obveznica. Takva ulaganja nisu moguća za

osiguravajuća društva u Bosni i Hercegovini. Tržište kapitala i novca tek je u začetku i

veoma će se sporo razvijati - ogranićenje su struktura i razina razvijenosti

gospodarstva.8 Osiguravajuća društva u Bosni i Hercegovini su u prethodnim godinama

iskazala da su i ona pogođena finansijskom krizom. Kad se promatra samo struktura

prihoda, u najvećem broju slučajeva radi se o obaveznim osiguranjima koja drže najveći

dio prihoda, nagovještava se da ima tek malih ili simboličnih pomaka u smislu

ostvarivanja prihoda od drugih oblika osiguranja. Tu se misli na simbolične prihode od

životnih osiguranja, a čak se ističe i pad jer se judi u ovoj krizi odriču svega, a u prvom

redu svih onih stvari bez kojih se može, poput recimo životnog osiguranja. Tačan

podatak u šta ulažu osiguravajuća društva vezano za vrijednosne papire iz BiH nema,

niti se može dobiti na berzi niti u Registru vrijednosnih papira u FBiH nemaju te

podatke. Ulaganja osiguravajućih društava u RS-u su izražajnija nego u Federaciji. U

Federaciji je dugo na snazi bio zakon koji je, gotovo zabranjivao osiguravajućim

društvima ulaganje u vrijednosne papire. Ta je odredba nedavno ukinuta, međutim,

vjerojatno po inerciji još nije napravljen značajniji iskorak. Kada se govori o

obveznicama, koje su u posljednje vrijeme jako atraktivne, najveći dio ulaganja i

7 http://www.jura.kg.ac.rs/index.php/sr/l1labudovic.htm, (Preuzeto 04.01.2013)

8 M.Pešić, Ulaganje sredstava životnog osiguranja – bitna sastavnica marketing miksa, Ekonomski pregled, 56 (7-8) 480-500 (2005)

8

kupovine odnosi se na komercijalne banke i tek nešto malo, radi se o par miliona

maraka, osiguravajuća društva. Banke imaju apsolutni primat nad osiguravajućim

društvima i fondovima.

2.3. Tržište obveznicama u Jugoistočnoj Evropi

Zemlje Jugoistočne Evrope su još uvijek u procesu tranzicije i prilagođavanju

transformacijama ka zemljama evropske unije. Europska agencija za nadzor osiguranja i

zaposleničkih mirovina (EIOPA) u izvještaju o finansijskoj stabilnosti je izdala pregled

izloženosti riziku društava za osiguranje i društava za reosiguranje u Europskoj uniji u

prethodnih godinu dana i očekivanja važnosti pojedinih rizika za razdoblje od idućih

godinu dana. Osiguravajuća društva u Evropi su najizloženija riziku državnih

obveznica i krizi javnog duga zemalja Europske unije, promjenama ekonomskog ciklusa

i regulatornom usklađivanju i prilagodbi. Za navedena tri rizika i rizik vlasničkih

vrijednosnih papira procijenjena vjerovatnost nastanka i materijalizacije je vrlo visoka.

Razvoj kroz posljednjih 12 mjeseci je najsnažnije porastao za rizik državnih obveznica i

promjene, pada ekonomskog ciklusa i rizika vlasničkih vrijednosnih papira. Trgovanje

obveznicama u društvima za osiguranje je mnogo izražajnije u susjednim zemljama

Hrvatskoj i Srbiji u odnosu na BiH. Te zemlje su ostvarile i dosta veći napredak u

tranziciji ka fiskalnoj i monetarnoj politici. U Republici Hrvatskoj društva za osiguranje

konzervativno ulažu sredstva, posebno u segmentu životnih osguranja. Ipak, veliki dio

imovine ulažu u državne obveznice čak 68%, zatim municipalne i korporativne.

Ovakvom politikom ulaganja u obveznice društva za osiguranja su ključan ulagač na

finansijskom tržištu Hrvatske, koji veoma doprinosi razvojnoj funkciji privrede, a pošto

su dugoročna finansijska sredstva značajan su uzrok stabilnosti finansijskog sektora i

tržišta. Tržište osiguranja u Srbiji posljednjih godina se tretiralo kao „najbrže rastuće“ u

ovom dijelu Evrope. Na poslovne rezultate u ovom sektoru, koji nisu kao ranije ali su

ipak pozitivni, uticala je i svjetska ekonomska kriza. U domenu tržišta kapitala veliki

pomak za društva za osiguranje i ostale investitore predstavlja prošlogodišnja emisija

petnaestogodišnjih državnih obveznica, u vrijednosti od oko 144 miliona eura, koja je

prodata kroz dvije aukcije. Na ovaj način društva su unaprijedila, prije svega, svoju

ročnu usklađenost sredstava i obaveza u životnom osiguranju, a na dan 30.09.2011.

tehničke rezerve životnih osiguranja bile su u potpunosti pokrivene adekvatnim

oblicima aktive i to najvećim dijelom (čak 83 odsto) državnim hartijama od vrijednosti.

9

Društva za osiguranje u Crnoj Gori primijenjuju usklađivanje ročne strukture plasmana i

obaveza po osnovu ugovora o osiguranju. Došlo je do rasta ulaganja u obveznice Crne

Gore emitovane na EU tržištu i ostale državne hartije od vrijednosti (sedam društava za

osiguranje, na dan 31. 12. 2011. godine, su imala ulaganja u državne obveznice u iznosu

od 18,183 mil.€, što predstavlja 34,92% ukupnih dugoročnih finansijskih ulaganja na

nivou tržišta).9 Državne obveznice (euroobveznice, obveznice stare devizne štednje itd.)

ostvarile su učešće u ukupnoj strukturi kapitala od 21,74% ili 15,491 mil.eura,

investicione nekretnine od 15,51% ili 11,051 mil.eura, akcije od 6,25% tj. 4,455

mil.eura, obveznice od 3,30% tj. 2,350 mil.eura, dok je gotovina iznosila 1,089 mil.eura

učestvovala sa 1,53%.10

3. KARAKTERISTIKE OBVEZNICA

3.1. Pojam obveznica

Obveznice predstavljaju dužničke hartije od vrednosti. Riječ je o instrumentima duga

koji su osjetljivi na inflaciju. Sve državne obveznice karakteriše: visok kreditni rejting,

visoka likvidnost, mali raspon između kupovnih i prodajnih cijena, relativno povoljan

poreski tretman, neopozivost.11 Značajan indikator koji ukazuje u koje obveznice

investirati je njihov rang određen na osnovu određenih parametara, a uz pomoć kojeg

osiguravači života mogu identifikovati nivo rizika i neizvjesnosti prilikom donošenja

odluke o ulaganju. Za osiguravače života od interesa su obveznice koje su investiciono

rangirane, a ne špekulativne obveznice. Osiguravačima života, kao institucionalnim

investitorima, ide u prilog to što se konstantno razvijaju nove forme hartija od

vrijednosti, koje izviru iz potreba privredne prakse i koje doprinose da institucionalni

investitori dobiju novu šansu da se zaštite od različitih rizika.12 Analiza cijena

obveznica, kao i ostalih hartija od vrijednosti, je od velikog značaja s obzirom da visina

tržišnih cijena hartija od vrijednosti direktno utiče na veličinu aktive osiguravača života

i njihove stope prinosa. Inače, cijene hartija daju signale investitorima (osiguravačima

života) o stabilnosti emitenta i sigurnosti ulaganja u njega.13 Obveznice (engl. bonds),

kao dugoročne hartije od vrijednosti, predstavljaju najzastupljeniji oblik finansijske

9 http://www.sveoosiguranju.rs/?page=386, (preuzeto 10.12.2012)10 Izvještaj o stanju na tržištu osiguranja u Crnoj Gori za 2011. godinu, Jun, 2012. Godine, agencija za nadzor osiguranja Crne Gore prerađeno

11 D. Erić, op.cit., - str. 279-281.12 D. Erić, ibid., - str. 306.13 D. Erić, ibid., - str. 301.

10

aktive u koji kompanije za osiguranje života ulažu svoja sredstva.14 Prirodi njihovih

obaveza (dugoročnost) odgovara dugoročna priroda obveznica kao finansijskih

instrumenata.

14 E.P. Davis, Financial Market Activity of Life Insurance Companies and Pensions Funds, BIS, Economic Papers, No 21- January, Bank for Intrernational Settlements, Monetary and Economic Department, Basle, 1998,- str. 38.

11

Obveznice su manje rizični finansijski instrumenti u odnosu na akcije. Iz tog razloga

najveći deo portfolija osiguravača života je sastavljen od ove finansijske aktive, bez

obzira što nosi niži prinos u odnosu na akcije. Međutim, ovo nije jedina razlika između

obveznica i akcija. Postoje još neke koje doprinose tome da obveznice, kao sredstvo

investiranja kapitala, budu privlačnije od akcija. Razlike su i pravne i ekonomske

prirode. Navešćemo neke od njih. Iz pravnog ugla posmatrano, investitori u obveznice

su ujedno i povjerioci izdavaoca obveznica, dok su akcionari njegovi članovi. Znači,

potraživanje investitora u obveznice je dug izdavaoca koji se investitoru vraća po isteku

roka dospijeća.15 Ukoliko je obveznica obezbijeđena garancijom, imalac obveznice ne

snosi rizik za poslovanje izdavaoca, a ako nije, snosi rizik insolventnosti i stečaja. S

druge strane, akcionar nosi rizik za poslovanje izdavaoca, samo do visine uloženog

kapitala.16 Za razliku od akcija, obveznice, po pravilu, ne daju upravljačka prava.

Obveznice su osjetljive na visoku inflaciju jer ona umanjuje njihovu realnu vrijednost i

dovodi do negativnih realnih stopa prinosa. Tržišna vrijednost obveznica je obrnuto

proporcionalna visini kamatne stope. To znači da tržišna vrijednost obveznica pada kada

kamatne stope rastu i obrnuto. Ukoliko imovina i obveznice nisu u potpunosti usklađeni,

ulaganje sredstava u obveznice nosi rizik reinvestiranja (npr. rok dospjeća obveznica je

kraći od roka dospijeća obaveza iz ugovora) i pada vrijednosti investicionog portfolija.17

Zaštita od inflacije može se obezbijediti ulaganjem u indeksirane obveznice (engl. index

linked bonds) i obveznice koje glase na stranu valutu (engl. foreign currency bonds).

Rizik ulaganja u obveznice može se odnositi na neispunjenje obaveza od strane

izdavaoca (kreditni rizik), promjenu kamatnih stopa i opoziv od strane njihovih

emitenata. Važno je napomenuti da kompanije za osiguranje života mogu, prilikom

pregovaranja o kupovini korporativnih obveznica u postupku direktnog plasmana,

ugovoriti takve uslove koji će pomoći da se kontroliše rizik nepodudaranja rokova

dospijeća imovine i obaveza. Tako, može se ugovoriti da obilježja priliva gotovine

odgovaraju kako potrebama osiguravača života tako i potrebama emitenta.18 Plasmani u

korporativne obveznice su mnogo sigurniji od plasmana u akcije, i zato, oni više

odgovaraju prirodi obaveza osiguravača života.

15 I. Jankovec, M. Mićović, Privredno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu, Kragujevac, 2006, - str. 598

16 Po pravilu, potraživanje imaoca obveznice je fiksno, a imaoca akcije zavisi od uspješnosti poslovanja izdavaoca. Ipak, postoje izuzeci (tzv. garantovane akcije garantuju isplatu dividende u određenom iznosu).

17 S. Andrijašević, V. Petranović, op.cit., - str. 264.18 K. Black, Jr., H.D. Skipper, Jr, ibid., - str. 885

12

3.2. Tipovi obveznica

Primarne hipotekarne obveznice su dugoročne obveznice koje su osigurane

realnom imovinom, a koriste se radi izgradnje komercijalnih objekata i

finansiranje kompanija. Glavne vrste su: opće hipotekarne obveznice,

specifične, certifikati o zalogu opreme. Sekundarne hipotekarne obveznice a) privatni plasman = direktna kupoprodaja

hipotekarnih kredita b) javna emisija kroz sekjuritizaciju = refinansiranje kroz

emisiju hipotekarnih hartija od vrijednosti na osnovu pula primarnih

instrumenata hipotekarne založnice (mortgage backedsecurities USA, UK),

hipotekarne uputnice (pass through securities, participation certificate) itd.

Kuponska obveznica koja se još naziva i obična obveznica, donositelju isplaćuje

fiksni iznos kamate (naznačene na kuponu) što se naziva kuponska isplata19,

svake godine do datuma dospjeća kada se isplaćuje i određeni konačni iznos -

nominalna vrijednost obveznice.

Primjer 1 – Kuponska obveznica

Obveznica nominalne vrijednosti od 1000 eura može nositi kuponsku isplatu od 100

eura godišnje u deset godina po čijem isteku se na dan dospijeća isplaćuje i nominalni

iznos od 1000 eura. Danas za većinu obveznica više nije potrebno slati kupone na

naplatu. Kuponska stopa se kod nas često zove nominalna kamatna stopa obveznice. 19 Kuponska isplata nosi taj naziv jer su nekada vlasnici obveznica bili isplaćivani kada su otrgli kupon s

obveznice i poslali ga njenom izdavatelju koji bi zatim izvršio isplatu.13

Ako obveznica nosi godišnju kuponsku isplatu od 100 eura na nominalnu vrijednost od

1000 eura onda je kuponska stopa 100 /1000 = 0,10 ili 10%.

Diskontna obveznica koja se još naziva i obveznica bez kupona je obveznica

koja se kupuje po cijeni nižoj od nominalne vrijednosti znači uz diskont, a

nominalna vrijednost se isplaćuje na dan dospijeća obveznice. Za razliku od

obične obveznice diskontna obveznica ne nosi kamatu. Ona isplaćuje samo

nominalnu vrijednost pri dospijeću. Zarada za investitora se krije u diskontnoj

cijeni obveznice. Diskontnu obveznicu nominalne vrijednosti od 1000 eura

možemo kupiti za 900 eura, i zatim za godinu dana naplatiti i njenu nominalnu

vrijednost od 1000 eura. Najčešći oblici diskontnih obveznica su rizični zapisi,

štedne obveznice i dugoročne obveznice bez kupona.

Ove četiri vrste kreditnih instrumenta se razlikuju prema vremenskom rasporedu isplata.

Jednostavni zajmovi i obveznice bez kupona predviđaju isplate samo na dan dospijeća,

dok zajmovi sa fiksnom otplatom i obične obveznice predviđaju isplate u redovnim

vremenskim intervalima do dospijeća.20

3.3. Trošak sticanja i metode sticanja obveznica

Ulaganja u obveznice se evidentira po trošku sticanja. Odnosno, u trenutku ulaganja

obveznice se vrednuju po trošku sticanja koji je jednak tržišnoj vrijednosti ili fer

vrijednosti.21

Obveznice se mogu sticati na više načina i to:

1. sticanje za novac,

2. razmjenom za nenovčanu imovinu, obaveze ili usluge

Ukoliko se obveznice stiču za novac njihov trošak sticanja je jednak iznosu novca

plaćenim za obveznice. Ako se obveznice stiču razmjenom za nenovčane oblike

imovine, obaveza ili usluga trošak sticanja dionica je fer vrijednost nenovčane imovine

ili drugih obveza razmijenjivih za obveznice. Ukoliko u takvim slučajevima nije

moguće utvrditi fer vrijednost, tada se bira odgovarajuća kamatna stopa pomoću koje će

se utvrditi sadašnja vrijednost obveznica. U trenutku izdavanja, obveznica ima

nominalnu vrijednost - glasi na određeni iznos novca koji izdavatelj mora nadoknaditi u

trenutku dospijeća. Kad je u pitanju naknada koju dobija kupac obveznice, razlikuju se

20 http://www.vps.ns.ac.rs/arhiva/Komnenic/predavanja_1_i_2_skripta.pdf , prilagođeno

21 Međunarodni računovodstveni standardi 2000, HZRFD, Zagreb 2000. MRS 25, tač. 16.14

obveznice s fiksnom kamatnom stopom, promjenjivom kamatom i bez kamate. Ako je

izdavatelj definirao kamatnu stopu, vrijednost obveznice ovisi o odnosu te nominalne

kamate na obveznice i tržišne kamate za ulaganje jednakog rizika. Ako su te dvije

kamate jednake, obveznica se prodaje uz premiju, no ako je nominalna niža od tržišne,

prodaje se uz diskont. 22 Diskont se pri tome tretira kao dodatni prihod (ali ne i

primitak). Znači, ako kamata raste, cijena obveznice pada, zato što ta obveznica vrijedi

manje od novoizdanih obveznica s većom kuponskom kamatom. Ako cijena obveznice

raste, smanjuje se kamata, odnosne tekući prinos. Jasno je da veći rizik nosi i veći

prinos; ako je, primjerice država koja izdaje obveznice u teškom stanju, kao sada Grčka,

za one koji se odvaže uložiti prinos može biti i 18 posto. No, u tom slučaju, vrlo je

riskantno hoće li vlasniku obveznice u trenutku dospijeća biti isplaćen njegov novac.

Bankrotira li država, visoki prinos ne znači ništa. S druge strane, ako plaćena cijena za

obveznice prelazi nominalnu vrijednost po kojoj su izdane tada se obveznice stiču uz

premiju.

3.4. Utvrđivanje tržišne vrijednosti obveznica

Tržišna vrijednost obveznice zavisi od kamatne stope koju ta obveznica donosi kupcu,

ostalih investicionih mogućnosti kao i kupčevog uvjerenja da će emitent biti u

mogućnosti da isplaćuje obaveze koje preuzima emitovanjem obveznica (da isplaćuje

kamate kao i glavnicu). Za utvrđivanje sadašnjih vrijednosti kamate i glavnice

neophodno je precizirati stopu kapitalizacije, odnosno željenu stopu prinosa koja se

obično izjednačava sa kamatom koja bi se mogla ostvariti ulaganjem iste sume novca na

tržištu u obveznice ili druge tržišne plasmane identičnog rizika. Princip je da veći rizik

ostvarenja budućih primanja podrazumijeva veću stopu kapitalizacije i nižu tržišnu

vrijednost, i obrnuto. Procijenjena ekonomska vrijednost konkretnog sredstva trebalo bi

odgovarati tekućoj tržišnoj cijeni tog sredstva, pod uslovom da je tržište efikasno.

Situacije kad tržišne cijene odstupaju od ekonomske vrijednosti nisu rijetke i daju šansu

racionalnim investitorima da zarade prodajući precijenjene vrijednosnice i kupujući ona

sredstva kod kojih je ekonomska vrijednost ispod tekuće tržišne cijene. Takav proces,

koji se još naziva i procesom arbitraže, povećava ponudu precijenjenih i tražnju za

podcijenjenim vrijednosnicama što uzrokuje da tržišne cijene u dugom roku

aproksimiraju ekonomskoj vrijednosti. S gledišta potencijalnog kupca, konkretna

22 http://limun.hr/main.aspx?id=741254, (preuzeto 25.11.2012)15

obveznica predstavlja ulaganje. Teoretski tržišna vrijednost obveznica se dobija kao zbir

sadašnje vrijednosti kamata koje će se isplaćivati kupcu do roka dospijeća obveznice i

sadašnje vrijednosti glavnice koja će se isplatiti po isteku perioda na koji je obveznica

emitovana. Tržišna vrijednost je procenat nominalne vrijednosti obveznice. Ako je

nominalna vrijednost obveznice 1.000 KM, a u finansijskim izvještajima sa berze piše

da je cijena obveznice 98 – stvarna vrijednost je 98% nominalne vrijednosti, tj. 980

KM. Tržišna cijena se formira na sekundarnom tržištu obveznica. Tržišna cijena se

određuje prema sadašnjoj vrijednosti budućih prinosa obveznica –

diskontovanje budućih prinosa (za diskontnu stopu se najčešće uzima kamatna stopa).

Diskontovanje se vrši u zavisnosti od tipa obveznice (sa diskontom, sa kuponom). Do

raskoraka između nominalne i tržišne vrijednosti dolazi upravo zbog ponude i tražnje na

sekundarnom tržištu.

Primjer 2 - Računanje tržišne vrijednosti obveznica

Vrijednost obveznica s dospjećem od pet godina = 100.000 KM (nom. vrijednost 1.000

KM/obveznici x 100 obveznica). Kamate utvrđene za obveznice jesu 9 % naplaćuju se

jednom godišnje. Kamate na sličan instrument sa sličnim dospjećem (tržišna kamatna

stopa koja je ujedno efektivna kamatna stopa) je 12 % godišnje. Utvrđivanje tržišne

vrijednosti obveznica računa se u dva koraka:

1.sadašnja vrijednost glavnice (dospjeće za 5 godina) diskontovana po stopi od

12% za pet razdoblja bit će prema formuli:23

FV 100.000,00 100.000,00

PV= ------- = ---------------- = ----------------- = 56.743

n 5 5

(1+i) (1+0.12) 1.12

gdje je: PV – sadašnja vrijednost budućeg iznosa FV – buduća vrijednost

i – kamatna stopa (tržišna vrijednost kamate ili efektivna kamatna stopa) n -

broj razdoblja

23 Vidjeti Williams, Stanga, Holder, cit.dj, str. 244-245. ili Smith J. M., Skousen F.K. Intermediate Accounting, South –western Publishing co. Cincinnati, OH, 1990. str. 231-234.

16

3.5. Prednosti emisije obveznica u društvima za osiguranje

Emisija (izdavanje) obveznica kao i drugih dužničkih instrumenata finansiranja ima

prednosti ali i nedostatke u odnosu na finansiranje emisijom dionica. Najvažnije

prednosti emisije obveznica jesu sljedeće:24

Sadašnji vlasnici (dioničari) zadržavaju kontinuitet kontrole nad poslovnim

subjektom,

Kamate na izdane obveznice jesu porezno priznati rashodi dok dividende to nisu,

Tekuća tržišna kamatna stopa može se relativno više favorizirati u odnosu na

tržišnu cijenu dionica,

Terećenje poslovnog rezultata kamatama može biti manje nego raspoređivanje

rezultata u dividende koje očekuju dioničari.

Ostale prednosti - kupovinom obveznica investitor stiče pravo na:

kamatni prihod - prihod od mogućeg porasta vrijednosti obveznice

isplatu o dospijeću

Obveznice nose investitoru kamatni prihod u jednakim vremenskim razmacima

(najčešće polugodišnjim). Postoji i mogućnost porasta vrijednosti obveznica. Cijena

obveznice nominalne vrijednosti 1.000 KM može znatno fluktuirati tokom razdoblja do

dospijeća. Primarni uzrok fluktuacije cijena obveznica su promjene na općoj razini

kamatnih stopa u privredi. Što je razdoblje do dospijeća duže, veća je osjetljivost cijena

obveznica na promjene kamatnih stopa na tržištu. Ako opća razina kamatnih stopa na

tržištu padne, cijena obveznica će porasti, i obratno. Na taj način investitor pravilnim

odlukama, slijedom prognoza kretanja kamatnih stopa na tržištu, može zaraditi kupujući

obveznice po cijeni nižoj od nominalne vrijednosti i prodajući ih, ako se cijena

obveznica poveća, po višoj cijeni. Obveznice se obično opisuju kao manje rizične

investicije od dionica. Ako kupite obveznicu kod izdavanja (emisije) i držite je do

dospijeća, vi redovno dobijate prihod (kamate, prinos), a cijeli iznos ulaganja po

dospijeću. Rizik koji preuzimate (pored rizika inflacije) je taj da izdavatelj obveznica

možda neće moći podmiriti svoje obveze, plaćati kamate te isplatiti vašu uloženu

glavnicu. Ovo je poznato kao kreditni rizik. Obveznice su pogodan oblik ulaganja za

investitore s niskom sklonošću prema riziku te za smanjenje ukupnog rizika pri

diverzifikaciji portfelja.

24 Smith J.M, Skousen F.K., ntermediate Accounting, cit. dj. str.633-634.17

3.6. Nedostaci emisije obveznica u društvima za osiguranje

Također, prisutni su i nedostaci finansiranja emisijom obveznica kao dužničkih

instrumenata. Obično se navode sljedeći nedostaci:25

Finansiranje obveznicama može biti zadovoljavajuće jedino kada poslovni

subjekt ima zadovoljavajuću finansijsku situaciju i kada može ponuditi

vjerovnicima odgovarajuću zaštitu,

Kamate se moraju platiti bez obzira na finansijsku situaciju i poslovni rezultat

poslovnog subjekta, dok dividende ovise o visini rezultata,

Ako subjekt ostvaruje poslovne gubitke i ako još uz to nema dovoljno novčanog

toka da plati kamate vjerovnicima (bankama, drugim poslovnim subjektima,

fizičkim osobama i sl) tada vjerovnici koji su držatelji obveznica mogu na

legalan način preuzeti kontrolu i izvršiti pripajanje takvog poslovnog subjekta,26

Dužnički instrumenti imaju fiksnu kamatnu stopu i definitivni datum dospjeća

obveznica kada treba otplatiti glavnicu. Vlasnički instrumenti nemaju fiksnu

obvezu otplate niti definitivan datum dospjeća dok dividende postaju formalno

obaveza jedino kada se izglasaju na dioničkoj skupštini.

Također, vlasnici ili držatelji obveznica nemaju glasačka prava dok ih vlasnici

dionica imaju.

3.7. Troškovi izdavanja obveznica

Izdavanja obveznica praćeno je potpisivanjem ugovora između izdavaoca i držaoca

obveznica. U ugovoru su definisana prava i obaveze držaoca (vlasnika) i izdavaoca

obveznica. Također ugovorom se regulišu jamstva izdavaoca kao i imena banaka ili

povjerenika držaoca obveznica. Najčešći izdavaoci dugoročnih obveznica jesu razni

poslovni subjekti (preduzeća, banke i druge finansijske institucije), vlade (ministarstva

finansija), lokalne uprave i samouprave. Obveznice se mogu izdavati (a) na datum

kamata ili (b) između datuma kamata. Iz tehničkih razloga češća je druga mogućnost. U

tom slučaju se vrši usklađivanje obračuna kamata. Prilikom izdavanja obveznica

izdavatelj ima različite troškove koji mogu imati značajne iznose. Najčešće su to 25 Isto, str. 634.

26 Ipak, kako nezavisne rejting agencije rangiraju brojne obveznice, mogu se kupiti visoko rangirane

koje stvarno ne donose opasnost bankrota i gdje je rizik izdavatelja vrlo nizak (npr. Vlada kraljevine

Švedske).18

troškovi marketinga prije izdavanja obveznica, brokerske naknade, troškove pravnog i

računovodstvenog savjetovanja prije emisije, troškovi printanja i graviranja obveznica,

troškovi registracije obveznica, troškovi unaprjeđenja prodaje obveznica i drugi.

4. RAČUNOVODSTVENA EVIDENCIJA ULAGANJA U OBVEZNICE

Uz obveznice usko je vezano načelo povratnosti.27 To znači da obveznice imaju

unaprijed definisano dospjeće u kojem će se likvidirati odnosno isplatiti glavnica i

kamate. Ova isplata glavnice i kamata u finansijskoj literaturi često se naziva

amortizacija obveznica. Dva su osnovna sistema obveznica:

jednokratni (za tzv. klasične ili obične obveznice) - vlasniku obveznice kamate

se isplaćuju periodično u jednakim iznosima (najčešće polugodišnje), a glavnica

se odjednom isplaćuje o dospijeću. Obveznica nominalne vrijednosti 1.000 KM

s kuponskom kamatom od 7 % i rokom dospijeća od 10 godina vlasniku bi

donosila 70 KM kamate godišnje te 1.000 KM glavnice nakon 10 godina,

višekratni ili serijski (za tzv. anuitetske obveznice) - vlasniku obveznice se

isplaćuju jednaki anuiteti (najčešće polugodišnji) od kamata i dijela glavnice.

Obveznica nominalne vrijednosti 1.000 KM s kuponskom kamatnom stopom od

11 % i rokom dospijeća od tri godine. Vlasnik obveznice polugodišnje prima

iznos od 199,27 KM. Nakon isteka roka dospijeća od tri godine, vlasnik

obveznice ukupno je primio šest anuiteta po 199,27 KM, što znači da je ulagač

ukupno primio 1.195,62 KM tokom tri godine držanja obveznice.

4.1. Metode amortizacije obveznica

Primjer 3: Preduzeće je kupilo obveznice 01.01.2010 godine sa dospijećem 01.01.2015

godine. Vrijednost ulaganja 01.01.2010 godine je 100.000 KM čija je vrijednost

01.01.2015 godine 161.051 KM. Amortizacioni period diskontovanja je, dakle, pet

godina.28

Tabela 1: Amortizacija obveznica

Red.broj Datum Opis Iznos

Konto

Duguje Potražuje

1. 01.01.2010 Ulaganja u obveznice 100.000,00 066

27 Orsag S. Financiranje emisijom vrijednosnih papira, Rifin, Zagreb, 1997. - str. 255.28 Revicon, primjena novog kontnog okvira, (preuzeto 04.01.2013)

19

01.01.2010 Žiro račun 100.000,00 100

(Za isplatu obveznica)


31.12.2010 Kamata od obveznica 1.000,00 061

(obračunate kam za 1 god)













7. 01.01.2015 Ostali rashodi od ulaganja 2.000,00 465

01.01.2015 Dobavljači 2.000,00 220

( Za troškove naplate)

8. 01.01.2015 Žiro račun 161.049,00 100

01.01.2015 Ulaganja 161.049,00 066

(Za isplatu glavnice)

Amortizacija premije i diskonta vrši se pomoću jedne od dvije metode i to:29

1. linearne metode amortizacije i

2. linearne metoda efektivnih kamata.

4.1.1. Linearna metoda amortizacije premije i diskonta

Linearna metoda amortizacije podrazumijeva smanjenje u slučaju premije ili povećanje

u slučaju diskonta i kamata će biti jednaka u toku cijelog vijeka obveznica.

29 Smith J.M., Skousen K.F., Intermediate Accounting, South-Western Publishing Co. Cincinnati 1990. str. 638-639.

20

Primjer 4: Linearna metoda amortizacije diskonta

Osiguravajuće društvo „Sarajevo“ kupio je 01.01. 2000. sto obveznica čija je nominalna

vrijednost 1.000 KM/obveznici na pet godina s kamatom od 9 % godišnje. „Sarajevo“ je

ove obveznice platio 892 KM/obveznici. Kamate se obračunavaju jednom godišnje i to

31.12. a glavnica se vraća na kraju pete godine.

nominalna vrijednost obveznica 100 x 1.000 = 100.000 KM

trošak sticanja (fer vrijednost) 100 x 892 = 89.200 M

diskont 10.800 KM

AMORTIZACIJA ULAGANJA U OBVEZNICE UZ DISKONT (linearna m.)

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Datum prihod novčani diskont nom. Ostatak knjigo

od kam. Primitak koji se vrijed. Salda iznos

od kam. Amortiz. Obvez. Diskonta ulag.u obv

(1) (2) (3) (4) (5) (6)

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

01.01.

2000.

- - - 100.000 10.800 89.200

31.12.

2000.

11.160 9.000 2.160 100.000 8.640 91.360

31.12.

2001

11.160 9.000 2.160 100.000 6.480 93.520

31.12.

2002.

11.160 9.000 2.160 100.000 4.320 95.680

31.12.

2003.

11.160 9.000 2.160 100.000 2.160 97.840

31.12.

2004.

11.160 9.000 2.160 100.000 - 100.000

(1) = 100.000 x 9% + 10.800:5

(2) = 9% x 100.000

21

(3) = 10.800:5

(4) = nominalna vrijednost

(5) Prethodni saldo – kol (3)

(6) Kol (4) – kol (5)

Tabela 2: Knjiženje ulaganja u obveznice uz diskont i amortizacija obveznica

(linearna m.)30

Red.broj

Datum Opis Iznos Konto

Duguje Potražuje

1. 01.01.2000 Ulaganje u obveznice 100.000,00 041

01.01.2000 Diskont 10.800,00 0411

01.01.2000 Žiro račun 89.200,00 100

(Za kupovinu obveznica)

2. 31.12.2000 Obračun kamata 11.160,00 740

31.12.2000 Potraživanje za kamate 9.000,00 161

31.12.2000 Amortizacija diskonta 2.160,00 0411

31.12.2000 Naplata kamata 9.000,00 100 161


3. 31.12.2001 Obračun kamata 11.160,00 740



31.12.2001 Naplata kamata 9.000,00 100 161


4. 31.12.2002 Obračun kamata 11.160,00 740



31.12.2002 Naplata kamata 9.000,00 100 161


5. 31.12.2003 Obračun kamata 11.160,00 740

30 http://www.srr-fbih.org/aktualnosti.asp, Kontni okvir za društva za osiguranje i reosiguranje, (preuzeto 10.01.2013)

22



31.12.2003 Naplata kamata 9.000,00 100 161


6. 31.12.2004 Obračun kamata 11.160,00 740



31.12.2004 Naplata kamata 9.000,00 100 161

7. 31.12.2004 Povrat glavnice 100.000,00 100 041

(Za naplatu glavnice)

Primjer 5: Linearna metoda amortizacije premije

Osiguravajuće društvo „Zenica“ kupio je 01.01. 2000. sto obveznica čija je nominalna vrijednost 1.000 KM/obveznici na deset godina s kamatom od 8 % godišnje. „Zenica“ je ove obveznice platio 1.071,07 KM/obveznici. Kamate se obračunavaju polugodišnje i to 30. 06. i 31.12. a glavnica se vraća na kraju desete godine.

nominalna vrijednost obveznica 100 x 1.000 = 100.000 KM trošak stjecanja (fer vrijednost) 100 x 1.071,07 = 107.107 KM

premija 7.107 KM

Tržišna vrijednost ovih obveznica računa se na slijedeći način:

1.Sadašnja vrijednost (novčani tok od glavnice koja dospijeva na kraju desete godine

ili 20 razdoblja) = 100 000

(100 000 x 0, 2584*) = 25 840

* 0, 2584 je sadašnja vrijednost jedne novčane jedinice koja e se primiti za deset godina (20 polugodišnjih razdoblja) od danas uz kamate od 7 %

2.Sadašnja vrijednost novčanog toka od kamata koje dospijevaju u 20 obroka

(100 x 1 000 x 8 % = 8 000),

(8 000 x 10,5940**) = 84 752

**10,5940 je sadašnja vrijednost 20 isplata od jedne novčane jedinice uz kamate od 7

%

23

Kamatnom stopom od 7 % izjednačeno je ulaganje u obveznice sa sadašnjom

vrijednosti glavnice i sadašnjom vrijednosti obročnih kamata. Efektivna kamatna stopa

je 7 %.

107 107 25 840 + 84 752107 107 110 592 približni iznos zbog zaokruživanja

AMORTIZACIJA ULAGANJA U OBVEZNICE UZ PREMIJU ( linearna metoda)-------------------------------------------------------------------------------------------------------------

datum prihod nov ani premija nom.ostatak knjigovod.

od kam.

primitak

koja se

vrijed. salda iznos

od kam.

amortiz. obvezn.

premije

(1) (2) (3) (4) (5)--------------------------------------------------------------------------------------------------------------

01.01. 2000. - - - 100 000

7 107 107 107

30.06. 2000. 3 645* 4 000 355

100 000

6 752 106 752

31.12. 2000 3 645 4 000 355

100 000

6 397 106 397

30.06. 2001. 3 645 4 000 355

100 000

6 042 106 042

31.12. 2001. 3 645 4 000 355

100 000

5 687 105 687

….. …. itd…. …. … …. ….

*3 645 = 4 000 – 355

4 000 = 100 000 x 8 % :2 355 = 7 107 : 20 6 752 = 7 107 – 355106 752 = 100 000 + 6 752

24

Tabla 3: Knjiženje ulaganja u obveznice uz premiju i amortizacija obveznica (linearna m.)31

R.B. Datum Opis Iznos Konto

Duguje Potražuje

1. 01.01.2000 Ulaganja u obveznice 100.000,00 04101.01.2000 Premija 7.107,00 041101.01.2000 Žiro račun 107.107,00 100

(Za kupovinu obveznice)2. 30.06.2000 Obračun kamata 3.645,0

0 740

30.06.2000 Potraživanje za kamate 4.000,00

161

30.06.2000 Amortizacija premije 355,00

0411

30.06.2000 Naplata kamata 4.000,00

100 161

(Obračunata kam. za 1 polug.)3. 31.12.2000 Obračun kamata 4.645,0

0 740

31.12.2000 Potraživanja za kamate 4.000,00

161

31.12.2000 Amortizacija premije 355,00 041131.12.2000 Naplata kamata 4.000,0

0 100 161


0 740


161

30.06.2001 Amortizacija premije 355,00 0411 30.06.2001 Naplata kamata 4.000,0

0 100 161


0 740


161

31.12.2001 Amortizacija premije 355,00 041131.12.2001 Naplata kamata 4.000,0

0 100 161

(Obračunata kam. za 4 polug.)6. 31.12.2010 Povrat glavnice 100.000,

00 100 041



25

4.1.2. Amortizacija premije i diskonta metodom efektivnih kamata

Metoda efektivne kamatne stope podrazumijeva odnosi se na diskontnu stopu koja

izjednačava kupovna cijena ili trošak ulaganja u obveznice s budućim novčanim

tokovima od kamata i od nominalne vrijednosti, koji se očekuju od ulaganja. Dakle,

efektivna kamata je komforna kamata koja odražava internu stopu prinosa na financijski

instrument, u ovom slučaju obveznicu. Metodom efektivnih kamata iskazat će se stvarni

iznos prihoda od ulaganja u obveznice ili rashoda kod emisije obveznica.

Primjer 6: Amortizacija premije metodom efektivnih kamata32

Osiguravajuće društvo „Bosna“ kupio je 01.01. 2000. sto obveznica čija je nominalna

vrijednost 1.000 KM/obveznici na deset godina s kamatom od 8 % godišnje. „Bosna“ je

ove obveznice platio 1.071,07 KM/obveznici. Kamate se obračunavaju polugodišnje i to

30. 06. i 31.12. a glavnica se vraća na kraju desete godine

nominalna vrijednost obveznica 100 x 1.000 = 100.000 KM

trošak sticanja (fer vrijednost) 100 x 1.071,07 = 107.107 KM

premija 7 107 KM

Tržišna vrijednost obveznice bit će:

1.Sadašnja vrijednost (novčani tok od glavnice koja dospijeva na kraju desete godine

20 perioda) = 100.000 - (100.000 x 0, 2584*) = 25.840

* 0, 2584 je sadašnja vrijednost jedne novčane jedinice koja će se primiti za deset

godina (20 polugodišnjih perioda) od danas uz kamate od 7 %

2.Sadašnja vrijednost (novčani tok od kamata koje dospijevaju u 20 obroka

(100 x 1.000 x 8 % = 8.000),

(8.000 x 10,5940**) = 84.752

**10,5940 je sadašnja vrijednost 20 isplata od jedne novčane jedinice uz kamate od 7

%

Kamatnom stopom od 7 % izjednačeno je ulaganje u obveznice sa sadašnjom

vrijednosti glavnice i sadašnjom vrijednosti obročnih kamata. Efektivna kamatna

stopa je 7 %.

32 D. Gulin, emisija i ulaganje u obveznice. Pdf, prilagođeno26

107.107 25.840 + 84.752

107.107 110.592 Približni iznos zbog zaokruživanja.

AMORTIZACIJA ULAGANJA U OBVEZNICE UZ PREMIJU

(m. efektivnih kamata)

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

datum prihod

novčan

i premija nom.

ostat

ak Knjigovod.

kam. primitak koja se vrijed. salda iznos

od kam. amortiz. obvezn. pemije

(1) (2) (3) (4) (5)----------------------------------------------------------------------------------------------------------

01.01. 2000. - - - 100.000 7.107 107.107

30.06. 2000. 3 3749* 4.000 2

5

1

100.00

0

6.85

6

106 856

31.12. 2000 3 740 4.000 2

6

0

100.00

0

6.59

6

30.06. 2001. 3 731 4.000 2

6

9

100.000 6.327

31.12. 2001. 3 721 4.000 2

7

100.000 6.048

….. …. …. …

.

… ….

*3 749 = 107.107 x 7 % : 2

27

4 000 = 100.000 x 8% : 2

503 = 8.000 – 7 497

6 604 = 7 107 – 503

106 604 = 100 000 + 6 604

Tabela 4: Knjiženje ulaganja u obveznice uz premiju i amortizacija obveznica (m.

efektivnih kamata):33

Red.broj

Datum Opis Iznos Konto

Duguje Potražuje

1. 01.01.2000. Ulaganja u obveznice 100.000,0

0

041

01.01.2000. Premija 7.107,00 0411

01.01.2000. Žiro račun 107.107,00 100

(Za kupovinu obveznice)

2. 30.06.2000 Obračun kamata 3.749,00 740

30.06.2000 Potraživanja za kamate 4.000,00 161

30.06.2000 Amortizacija premije 251,00 0411

30.06.2000 Naplata kamata 8.000,00 100 161

(Obračunata kamata za 1 polug.)

3. 31.12.2000 Obračun kamata 3.740,00 740



31.12.2000 Naplata kamata 4.000,00 100 161


4. 30.06.2001 Obračun kamata 3.731,00 740



30.06.2001 Naplata kamata 4.000,00 100 161


5. 31.12.2001 Obračun kamata 3.721,00 740



31.12.2001 Naplata kamata 4.000,00 100 161


28


6. 31.12.2010 Povrat glavnice 100.000,00 100 041


ZAKLJUČAK

Sigurno je da će i osiguravajuća društva imati velikih problema u poslovanju, posebno

zbog toga što je na tržištu izuzetno zaoštrena konkurencija. Cjelokupno je tržište

pokriveno i nema više puno prostora za organski rast. I što se onda u takvoj situaciji

može dešavati? Dešavat će se to da jedni kradu klijente od drugih što je onda rovovska

bitka na život i smrt, začarani krug. Određeni broj društava se na tržištu etablirao, a

onda u takvoj situaciji dolazi do prelijevanja klijenata od jednog ka drugom društvu jer

nema prostora za organski rast, dakle nema novih klijenata ni novih proizvoda.

Osiguravajuća društva imaju interesa za ulaganje u obveznice ali preovladava stav da je

ta sredstva sigurnije uložiti u depozite, odnosno deponovati u banke, pa čak i po nižim

stopama prinosa. Osiguravajuća društva definitivno imaju novac koji mogu kratkoročno

uložiti u obveznice koje su sigurne. Ali osoblje u osiguravajućim društvima jako malo

zna o ulaganju u obveznice, a također ne žele previše "riskirati" i ulagati u vrijednosne

papire. Šteta je za državu Bosnu i Hercegovinu (BiH) što institucije kao što su

osiguravajuća društva ne prate aktuelna finansijska zbivanja i ne vide svoj interes u

zaduživanju države kakav su, vidjela osiguravajuća društva u susjednoj Srbiji. Na štetu

daljem razvoju tržišta osiguranja u Bosni i Hercegovini (BiH) ide i činjenica da su

kamate u Bosni i Hercegoini (BiH) niske i neatraktivne a osim toga se odobravaju veliki

diskonti koji ne daju nikakvu motivaciju za rad obzirom da su svi periodi od pet do

petnaest godina. Strah i nepoznavanje tržišta kapitala svakako ne idu u prilog

obveznicama jer svi razmišljaju ko će to servisirati za pet, deset ili petnaest godina.

29

Naravno, takve stvari nisu dobre ni za obveznice ni za tržište kapitala, a i država u

svemu tome čini krupne greške. Od planiranih 320 miliona KM novih obveznica kod

prve serije je bio preupis, dakle više upisanog novca nego emitovanih obveznica, a kod

druge serije se upisalo pola od planiranog. Vlada čini poboljšanja u smislu da prisilno

forsira javne kompanije da ulažu na berzi, ali krajnji efekat nije učinkovit jer ukoliko

javne kompanije ulože u obveznice, povlače iz banaka sredstva, samim time, banke

ostaju bez pasive pri čemu povećavaju kamatne stope na kredite. A bankarski sektor ima

ograničenja koliko mogu ulagati u vrijednosne papire, na što se ne moze dugoročno

računati. Bosna i Hercegovina ima i neodgovorena pitanja prema investitorima po

pitanju referentne stope, koju BiH zapravo i nema jer postojeće kamate na obveznice

nisu referentne stope, ali ako se nastavi s dosadašnjim zaduživanjem gruba računica

iznosi da već 2017. godine počinje prispijevati stotine miliona KM kamata i glavnica iz

više serija obveznica. Dakle, za četiri godine postoji potencijalna opasnost, a primjer

koji je očit za ovu situaciju je država gdje je za samo dvije godine počela emitirati nove

obveznice da bi vraćala stare. Drugo pitanje je pitanje Currency Boarda i inflacije jer

Currency Board će morati jednom nestati s tržišta i onda inflacija nastupa. Osoblje u

osiguravajućim društvima nažalost jako malo zna o ulaganju u obveznice, a ne žele niti

previše "riskirati". Mada, generalno ulaganja u obveznice su isplativija nego ulaganja u

životno osiguranje jer nose likvidnost, dakle, ukoliko zatreba novac, može ih se lako

prodati, dok životno osiguranje ne.

30

L I T E R A T U R A

Knjige:

1. S. Andrijašević, V. Petranović, Ekonomika osiguranja, Alfa, Zagreb,

1999.

2. K. Black, Jr., H.D. Skipper, Jr., Life & Health Insurance, Prentice Hall,

2001.

3. G. Dickinson, Insurance and private pensions compendium for

emerging economies: Principles of Investment regulation of Pension

funds and Life insurance companies, OECD, 2001, book 2, part 1:3)c,

5.

4. Gulin D., Orsag S., Financiranje poslovanja emisijom obveznica I

njihovo računovodstveno praćenje, Progres, 1991.

5. M. PEŠIĆ: Ulaganje sredstava životnog osiguranja - bitna sastavnica

marketing miksa, EKONOMSKI PREGLED, 56 (7-8) 480-500 (2005)

31

6. Izvještaj o stanju na tržištu osiguranja u Crnoj Gori za 2011. godinu,

Jun, 2012. Godine, agencija za nadzor osiguranja Crne Gore

7. E.P. Davis, Financial Market Activity of Life Insurance Companies

and Pensions Funds, BIS, Economic Papers, No 21- January, Bank for

Intrernational Settlements, Monetary and Economic Department, Basle,

1998.

8. I. Jankovec, M. Mićović, Privredno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u

Kragujevcu, Kragujevac, 2006.

9. Smith J.M, Skousen F.K., Intermediate Accounting.

10. Međunarodni računovodstveni standardi 2000, HZRFD, Zagreb 2000.

MRS 25.

11. Williams, Stanga, ili Smith J. M., Skousen F.K., Intermediate

Accounting, South – western Publishing co. Cincinnati, OH, 1990.

12. Orsag S. Financiranje emisijom vrijednosnih papira, Rifin, Zagreb,

1997.

13. Revicon, Primjena novog kontnog okvira

14. http://www.vps.ns.ac.rs/arhiva/Komnenic/predavanja_1_i_2_skripta.pdf

15. D. Gulin, emisija i ulaganje u obveznice. Pdf,

Web sajtovi:

1. http://wmd.hr/rjecnik-financijski/pojmovi/osiguranje (10.11.2012)

2. http://limun.hr/main.aspx?id=741254 (25.11.2012)

3. http://www.sveoosiguranju.rs/?page=386 (10.12.2012)

32

http://www.sveoosiguranju.rs/?page=386

http://limun.hr/main.aspx?id=741254

http://wmd.hr/rjecnik-financijski/pojmovi/osiguranje

http://www.vps.ns.ac.rs/arhiva/Komnenic/predavanja_1_i_2_skripta.pdf

4. http://www.jura.kg.ac.rs/index.php/sr/l1labudovic.htm (04.01.2013)

5. http://www.srr-fbih.org/aktualnosti.asp (10.01.2013)

PRILOG

Popis tabela:--------------------------------------------------------------------------------------------------------

Tabela 1: Amortizacija obveznica 17

Tabela 2: Knjiženje ulaganja u obveznice uz diskont i amortizacija obveznica 20

Tabela 3: Knjiženje ulaganja u obveznice uz premiju i amortizacija obveznica) 22

Tabela 4: Knjiženje ulaganja u obveznice uz premiju i amortizacija obveznica 25

--------------------------------------------------------------------------------------------------------

33

http://www.srr-fbih.org/aktualnosti.asp

http://www.jura.kg.ac.rs/index.php/sr/l1labudovic.htm

seminarski finansijska tržišta

Documents