sveuĈiliŠte u rijeci - oliver.efri.hroliver.efri.hr/zavrsni/404.b.pdf · ekonomski fakultet...
TRANSCRIPT
SVEUĈILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Dunja Milihram
ANALIZA TROŠKOVA U ROBNOJ KUĆI „MEĐIMURKA“
Diplomski rad
Rijeka, rujan, 2013.
SVEUĈILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET RIJEKA
ANALIZA TROŠKOVA U ROBNOJ KUĆI „MEĐIMURKA“
Diplomski rad
Predmet: Raĉunovodstvo troškova
Mentor: prof. dr.sc. Mira Dimitrić
Student:Dunja Milihram, 0081108228
Smjer: MeĊunarodno poslovanje
Rijeka,rujan , 2013.
3
SADRŢAJ
1. UVOD ........................................................................................................................... 4
1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŢIVANJA ........................................ 4
1.2. RADNA HIPOTEZA, SVRHA I CILJEVI ISTRAŢIVANJA ............................. 4
1.3. STRUKTURA RADA I KORIŠTENE METODE ................................................ 5
2. RAĈUNOVODSVO TROŠKOVA .............................................................................. 6
2.1. TEMELJNI POJMOVI RAĈUNOVODSTVA TROŠKOVA I NJEGOVE
ZADAĆE ...................................................................................................................... 6
2.2. VRSTE TROŠKOVA .......................................................................................... 13
2.2.1. Troškovi prema prirodnim vrstama .............................................................. 18
2.2.2. Troškovi prema nositeljima .......................................................................... 22
2.2.3. Troškovi prema mjestu nastanka .................................................................. 24
2.2.4. Troškovi prema reagiranju na stupanj zaposlenosti ..................................... 25
2.3. FAZE OBRAĈUNA TROŠKOVA ................................................................... 28
2.4. POKAZATELJI POSLOVANJA ...................................................................... 36
3. POSLOVANJE ROBNE KUĆE „MEĐIMURKA― ................................................... 37
3.1. POVIJEST ROBNE KUĆE „MEĐIMURKA― .................................................. 37
3.2. OSNOVNI POKAZATELJI POSLOVANJA ..................................................... 38
3.3. STRUKTURA TROŠKOVA .............................................................................. 44
3.4. DINAMIKA KRETANJA TROŠKOVA ............................................................ 47
4. ZAKLJUĈAK ............................................................................................................. 49
LITERATURA: .............................................................................................................. 51
4
1. UVOD
Uvod sadrţi pet meĊusobno povezanih dijelova: 1) problem, predmet i objekt
istraţivanja, 2) radna hipoteza i ciljevi istraţivanja, 3) struktura rada i korištene
znanstvene metode. U nastavku se obrazlaţu navedeni dijelovi Uvoda.
1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŢIVANJA
Troškovi su konstanta svakog poduzeća i temelj su svakog poslovanja. Upravljanje
troškovima dio je općeg menadţmenta koji mora imati sposobnosti kratkoroĉnog i
dugoroĉnog predviĊanja dopuštenih troškova, kao i sposobnost evidentiranja i
prouĉavanja odstupanja dopuštenog i stvarnog. Posebna pozornost koju menadţment
poklanja troškovima dovela je do podjele raĉunovodstvene evidencije na financijsko i
menadţersko raĉunovodstvo, uz posebno izdvojenu granu troškovnog raĉunovodstva.
Da bi se u poduzeću mogao oĉekivati pozitivan poslovni rezultat potrebno je poznavati
postojeću strukturu svih troškova organizacije, proces i metode upravljanja troškovima,
metode rasporeĊivanja troškova i vrednovanje zaliha. Upravo to je predmet istraţivanja
ovog rada. Problem i predmet istraţivanja odnose se na objekt istraţivanja, a to su u
ovome sluĉaju troškovi robne kuće.
1.2. RADNA HIPOTEZA, SVRHA I CILJEVI ISTRAŢIVANJA
Svrha i ciljevi istraţivanja povezani su uz definirani predmet i problem istraţivanja. U
radu se pokušava skrenuti pozornost na vaţnost troškova i njihovo upravljanje, kako
njima upravljati i kako ih kontrolirati. Ciljevi istraţivanja jesu definirati upravljanje
troškovima i prikazati troškove na primjeru robne kuće. Radna hipoteza odnosi se na
analizu troškova na primjeru robne kuće „MeĊimurka―. Analizom troškova dobiva se
detaljan uvid u poslovanje poduzeća i njegovu uspješnost.
5
1.3. STRUKTURA RADA I KORIŠTENE METODE
Diplomski rad sastoji se od tri dijela koji su meĊusobno povezani u cjelinu.
Prvi se dio odnosi na UVOD gdje su definirani problem, predmet i objekt istraţivanja te
radna hipoteza, svrha i ciljevi istraţivanja. U drugom dijelu s naslovom
RAĈUNOVODSTVO TROŠKOVA govori se o temeljnim pojmovima raĉunovodstva
troškova i zadaćama, vrstama i fazama obraĉuna troškova, pokazateljima poslovanja te
fazama obraĉuna troškova. Treći dio, POSLOVANJE ROBNE KUĆE
„MEĐIMURKA―, odnosi na kratki povijesni pregled robne kuće, analizu bilance,
analizu raĉuna dobiti i gubitka te analizu novĉanog tijeka, detaljniji osvrt na
specifiĉnosti u strukturi troškova, te dinamiku kretanja troškova. Zadnji, ĉetvrti, dio je
ZAKLJUĈAK, dio koji predstavlja sintezu cijelog istraţivanja.
Znanstvene metode korištene u ovom radu su induktivna i deduktivna metoda, metoda
deskripcije, metoda analize i sinteze, komparacije te matematiĉke obrade podataka.
Prikupljeni su i korišteni podaci iz raĉunovodstva robne kuće „MeĊimurka―. TakoĊer su
korišteni i citirani tuĊi zakljuĉci i spoznaje.
6
2. RAĈUNOVODSVO TROŠKOVA
Raĉunovodstvo troškova razvija se u doba industrijske revolucije zbog sve većih
potreba menadţmenta za korištenjem raĉunovodstvenih informacija, ali najviše zbog
potrebe upravljanja troškovima proizvodnje. Za poduzeće je vrlo vaţno da njegovo
vodstvo poznaje cjelokupne troškove i zakonitosti njihovih kretanja.
U ovom dijelu objasnit će se pojmovi: raĉunovodstva troškova i zadaće, pojmovno
razgraniĉenje troška, izdataka i rashoda.
2.1. TEMELJNI POJMOVI RAĈUNOVODSTVA TROŠKOVA I NJEGOVE
ZADAĆE
Raĉunovodstvo je umjetnost interpretacije, mjerenja i povezivanja rezultata
ekonomskih aktivnosti (Meigs & Meigs, 1999., str. 4). Prema prof. Dimitrić
raĉunovodstvo je dio informacijskog podsustava u poduzeću koje se bavi
raĉunovodstvenim praćenjem i prouĉavanjem poslovanja. (Dimitrić M., 2008., str. 1)
Raĉunovodstvo moţemo promatrati sa stajališta orijentiranosti na odreĊene poslovne
dogaĊaje i korisnike raĉunovodstvenih informacija i sa stajališta vrste poslovnih
subjekata na koje se odnosi. Pa se prema tome, raĉunovodstvo se sa stajališta
orijentiranosti na odreĊene poslovne dogaĊaje i korisnike raĉunovodstvenih informacija
dijeli na financijsko i troškovno. (Dimitrić M., 2008., str. 2)
Podjela raĉunovodstva prema korisnicima raĉunovodstvenih informacija i prema
poslovnim dogaĊajima koje prati i prouĉava (Meigs & Meigs, 1999., str 987):
FINANCIJSKO
UPRAVLJAĈKO
SVRHA SVRHA
Pribavljanje korisnih informacija brojnim
donositeljima odluka o financijskom
poloţaju i poslovnim rezultatima
Pribavljanje informacija menadţerima
koje se koriste u planiranju i kontroli
poslovnih aktivnosti i za donošenje
menadţerskih odluka
7
VRSTE IZVJEŠTAJA
VRSTE IZVJEŠTAJA
Financijski izvještaji, porezne prijave i
posebni izvještaji kao na primjer molbe za
kredite
Mnogo razliĉitih vrsta izvještaja ovisno o
prirodi poslovanja i o specifiĉnim
informacijskim potrebama menadţera
SUBJEKT IZVJEŠĆIVANJA SUBJEKT IZVJEŠĆIVANJA
Poduzeće u cjelini Dio poduzeća
Prof. dr. sc. V. Belak (1995, str. 6) raĉunovodstvo dijeli na financijsko, upravljaĉko i
raĉunovodstvo troškova, a u novije vrijeme ĉešća je podjela na financijsko i
upravljaĉko, pri ĉemu upravljaĉko raĉunovodstvo u širem konceptu podrazumijeva
raĉunovodstvo troškova, dok uţi koncept upravljaĉkog raĉunovodstva obuhvaća procese
planiranja i kontrole te sastavljanje internih izvještaja za potrebe odluĉivanja.
Financijsko raĉunovodstvo se definira kao raĉunovodstveno praćenje i prouĉavanje
imovine dugova i kapitala te financijskog rezultata ukupnog poslovanja poduzeća s
posebnim naglaskom na financijske odnose s drugim gospodarskim subjektima i
usmjerenošću prema vanjskim korisnicima raĉunovodstvenih informacija.
Raĉunovodstvo troškova je raĉunovodstveno praćenje i prouĉavanje troškova i
uĉinaka poslovanja, odnosno oblikovanje informacija o troškovima i njihovu odnosu
prema efektima poslovanja (prihodi, uĉinci, uspješnost poslovanja). Predstavlja
analitiĉko raĉunovodstvo internog podruĉja poslovanja koje se bavi procjenom i
prouĉavanjem elemenata poslovnog procesa od trenutka kada su na raspolaganju (a ne
samo kada se troše), zatim troškova i uĉincima poslovnog procesa te financijskim
rezultatom mjesta i nositelja troška i organizacijskih jedinica poduzeća. Interni poslovni
dogaĊaj zapoĉinje nabavom inputa poslovnog procesa, njihovim disponiranjem,
ulaganjem u proizvodnju, proizvodnjom, stvaranjem zaliha, a završava prodajom
poslovnih uĉinaka. Raĉunovodstvo troškova orijentirano je na unutrašnje korisnike
raĉunovodstvenih informacija, odnosno menadţment. (Dimitrić M., 2008., str .2)
8
Raĉunovodstvo troškova povezano je sa upravljaĉkim i financijskim raĉunovodstvom.
Obuhvaća praćenje troškova po prirodnim vrstama, mjestima i nositeljima, planiranje
troškova proizvodnje, prodaje i uprave, metode obraĉuna troškova. (Perĉević H., 2006.,
str 48.)
Osnovna zadaća raĉunovodstva troškova je prikupljanje, prezentiranje i analiza
informacija:
potrebnih za kreiranje i izvršavanje planova,
koje omogućuju kontrolu aktivnosti, kontrolu sniţenja i kontrolu zahtjeva
kvalitete,
za kontrolu zaliha i odreĊivanje troškova proizvodnje za potrebe kalkulacija
cijena,
za potrebe financijskog raĉunovodstva i zahtjeva porezne bilance,
potrebnih za mogućnosti izbora u odluĉivanju i odabiru najpovoljnije alternative
koja će povećati prihode ili sniziti troškove.
Pojmovno odreĊivanje troška
„Da bi svaki poduzetnik postigao uĉinke u gospodarskoj djelatnosti, on ulaţe u obliku
trošenja sirovine, materijala, strojeva, alata i naknada za rad zaposlenih djelatnika.
Utrošci sirovine, materijala, sredstva za rad pomoću kojih se obraĊuje sirovina, plaća i
nadnica za uloţeni rad zaposlenih djelatnika ĉine redovne rashode ili troškove
poslovanja.― (Safret M., 1993., str. 40)
Stvaranjem uĉinka, u obliku proizvoda ili usluge, stvara se trošak. Kada se neki od
resursa uloţi u proces ostvarenja, bilo materijalni resursi u obliku tekuće ili stalne
imovine, financijske imovine te ĉovjekov fiziĉki ili umni rad, a zbog nastajanja
odreĊenog proizvoda, dolazi do trošenja.
Trošak je svako tekuće ili buduće smanjenje sredstava u cilju ostvarenja prihoda. Ako
se radi o budućem smanjenju sredstava, onda je trošak svako povećanje obveza u cilju
ostvarenja prihoda. Trošak se sa stajališta ekonomike poduzeća definira i kao
vrijednosni izraz utroška proizvodnih ĉimbenika: stalne i tekuće imovine, rada i usluga s
svrhom stvaranja uĉinka. Trošak uvijek nastaje s ciljem stvaranja uĉinka i njegove
9
realizacije, odnosno stvaranje prihoda. Samo takvo smanjenje imovine koje je u vezi s
stvaranjem i realizacijom uĉinka moţe biti predmetom internog obraĉuna. (Dimitrić M.,
2008., str. 5)
Rashod je kao pojam širi pojam od troška. Rashod je kategorija financijskog
raĉunovodstva i podrazumijeva sve što se suprotstavlja prihodima radi utvrĊivanja
financijskog rezultata. (Dimitrić M., 2008., str. 5) Rashod, dakle, oznaĉava svako
trošenje, gubljenje ili uništavanje novĉanih, materijalnih i nematerijalnih dobara
(primjerice kazne, penali, manjkovi, izdaci za financiranje). Rashodi su troškovi
sadrţani u prodanim proizvodima i uslugama. (Meigs & Meigs, 1999., str. 108)
Izdatak je svaki odljev dobara ili novca, koji moţe biti povezan i nepovezan s troškom.
Odljev dobara moţe biti prijenos sirovina i materijala sa zalihe u proizvodnju, ili
gotovih proizvoda sa zalihe u prodaju, a odljev novca naziva se još i isplatom. (Dimitrić
M., 2008., str. 5)
Raĉunovodstvo troškova obuhvaća cijeli niz informacija o troškovima koje zahtjeva
menadţment poduzeća kako bi izabrao sustav i naĉin obraĉuna u suvremenim uvjetima i
globalizaciji koji je u skladu sa svrhom, ciljevima i zadacima poslovanja.
Potrebno je uskladiti mnogobrojne zahtjeve za oblikovanje kvalitetnih i cjelovitih
izvještaja o internim i eksternim, ostvarenim rezultatima, imajući u vidu odgovornost
svih menadţerskih razina. Tako se u raĉunovodstvu troškova od odgovorne osobe
zahtjeva da posjeduje odgovarajuća raĉunovodstvena teorijska znanja i praktiĉno
iskustvo kako bi prepoznala zahtjeve menadţmenta i njihovu potrebu za poslovnim
odluĉivanjem u danom poslovnom okruţenju. Raĉunovodstvo mora osigurati
usporedivost vlastitih rezultata s okruţenjem, odnosno mora paziti da interno
prihvaćena metodologija bude eksterno prihvatljiva. (Peršić M., 2006., str. 17)
Raĉunovodstvene informacije treba promatrati kroz zahtjeve koje pojedina razina
menadţmenta ili eksterni korisnici postavljaju, a moraju odrţavati ciljeve postignute
kroz operativno i strateško planiranje. Prema tome i pristup upravljanju troškovima
10
mora prolaziti od temeljnih vrijednosti internog obraĉuna koje je postavljen na sistemu
povratne veze, što znaĉi da se kvaliteta outputa uvijek temelji na kvaliteti inputa.
U oblikovanju internog obraĉuna pozornost se pridaje robnim, informacijskim i
financijskim tijekovima u radnim procesima koji proizlaze iz posebnosti djelatnosti.
Menadţersko raĉunovodstvo zaduţeno je za razradu jedinstvenog internog kontnog
plana koji će temeljne skupine troškova proširiti za posebnosti internih radnih procesa
koje su vaţne za daljnju rašĉlambu i obuhvaćanje troškova po mjestima, nositeljima,
aktivnostima i sliĉnim kriterijima. (Peršić M., 2006., str. 18)
Odabrani sustav obraĉuna mora osigurati pripremu informacija potrebnih za
metodološku podlogu koja će na najprimjereniji naĉin osigurati ostvarenje ciljeva. U
suvremenom raĉunovodstvenom sustavu posebno mjesto zauzima podruĉje pripreme
upravljaĉkih informacija o troškovima koje se u svjetskoj praksi naziva cost accounting.
(Peršić M., 2006., str. 18)
Cost accountant odnosno troškovni raĉunovoĊa mora poznavati mogućnosti
raĉunovodstvenog obuhvaćanja troškova, ali i iskustveno i praktiĉno poznavati
djelatnosti, kako bi te troškove i posebnost djelatnosti mogao povezivati po naĉelu
uzroĉnosti. Troškovi su povezani s ostvarenjem ciljeva i planiranim rezultatom,
odnosno proraĉunom i treba ih pratiti u sustavu povratne veze.
Potrebno je pridrţavati se naĉela ekonomiĉnosti, koje zahtjeva da ulaganja u pripremu
informacija ne premašuju koristi od te informacije. Raĉunovodstvo zahtjeva ove
aktivnosti (Peršić M., 2006., str. 19.)
mjerenje troškovnog inputa
odabir naĉina vrednovanja zaliha
odabir naĉina razvrstavanja troškova
odabir naĉina praćenja tijeka troškova
Potrebno je sagledati podruĉja gdje su odreĊeni troškovi nastali (mjesta troškova, centri
odgovornosti, proizvodne linije, prodajna mjesta) i zbog ĉega su nastali (proizvodi,
usluge, poboljšanje kvalitete proizvoda). To su temeljne raĉunovodstvene pretpostavke
upravljanja troškovima. Upravljanje troškovima je aktivnost menadţmenta u
odluĉivanju pristupa u procesu kratkoroĉnog i dugoroĉnog planiranja s ciljem povećanja
vrijednosti uĉinaka pazeći na potrebe i preferencije kupaca uz sniţavanje troškova
11
proizvodnje. Troškove treba sagledati u korelaciji s njihovim uzroĉnicima i koristima
koja ulaganja donose, konkretno ostvarivanje poslovnog rezultata.
Raĉunovodstvo proizvodnje sluţi za evidentiranje transakcija zaliha u proizvodnji,
omogućuje uvid u materijalne i financijske vrijednosti o prometu i stanju zaliha i daje
uvid u informacije o kalkulativnim troškovima proizvodnje. Koristi materijalno i
financijsko raĉunovodstvo. Raĉunovodstvo proizvodnje moţemo definirati kao sustavno
dokumentirano praćenje primanja, izdavanja zaliha, prerade i otpreme zaliha. Obuhvaća
skladišno i proizvodno poslovanje. (Dunković D., 2005., str. 22)
Proizvodnja zbog svoje sloţenosti mora imati aţurnu administraciju, koja daje toĉne
informacije o stanju zaliha, trošku materijala, ili prodanih proizvoda.
Raĉunovodstvo proizvodnje omogućuje kontinuiranu kontrolu materijalnih i
financijskih vrijednosti jer se evidentira svako kretanje i promjena vrste zaliha u
raĉunovodstvu proizvodnje. (Dunković D., 2005., str. 21)
Za evidentiranje i obraĉun proizvodnje moţe se koristiti kontinuirani i periodiĉni sustav.
MeĊutim, u proizvodnji se ĉešće koristi kontinuirani sustav jer omogućava praćenje svih
kretanja i promjena u zalihama proizvodnje, dok periodiĉan sustav daje manje
informacija, budući da se stanje zaliha utvrĊuje na kraju obraĉunskog razdoblja,
popisom, odnosno inventurom.
Financijsko iskazivanje zaliha omogućuju kalkulacije nabavne cijene materijala i
kalkulacije cijene proizvodnje nedovršenih i gotovih proizvoda. Raĉunovodstvo
proizvodnje ĉine analitiĉki raĉuni zaliha, koji se iskazuju u materijalnim vrijednostima,
a pomnoţeni sa cijenama daju vrijednost zaliha. Raĉunovodstvo proizvodnje obuhvaća
(Dunković D., 2005., str. 22):
proces opskrbe sirovinama i materijalom, primanje i skladištenje materijala
kalkulacija nabavnih cijena i cijene koštanja
isporuka u proizvodne pogone pomoću radnih naloga
proces proizvodnje — transformiranje sirovina u gotove proizvode
interna isporuka
predavanje iz proizvodnih pogona
meĊuskladištenje
12
otprema
Financijsko raĉunovodstvo obuhvaća (Dunković D., 2005., str. 22):
knjiţenje ulaznih i izlaznih raĉuna
obraĉun poreza, PDV
obraĉun plaće
obraĉun kamata
ţiro – raĉun
knjiţenje materijalne temeljnice
Kalkulacije i obraĉun proizvodnje su poveznica financijskog raĉunovodstva i
raĉunovodstva proizvodnje. Obraĉun proizvodnje je postupak evidentiranja kretanja
zaliha izraţen financijskim vrijednostima, kroz korištenje materijalne temeljnice koja je
temelj za knjiţenje i prikazuje uĉinak raĉunovodstva proizvodnje na stanje u glavnoj
knjizi. Provodi se za odreĊeno razdoblje (mjesec, tromjeseĉje, godina) ako su u
financijsko raĉunovodstvo dostavljeni svi potrebni dokumenti (Dunković D., 2005., str.
23):
• prijamni listovi za materijal primljen na skladište ili materijal bez primke koji
je izravno primljen u proizvodnju, u razdoblju obraĉuna
• ulazni raĉuni, odnosno raĉuni dobavljaĉa za materijal ili Jedinstvena carinska
deklaracija ovisnih troškova - prijevoz i carina i porez obraĉunat prema vaţećoj
carinskoj tarifi
• izdatnica sa skladišta, predatnica iz proizvodnje, meĊuskladišnica, otpremnica
• fiziĉki popis zaliha na kraju godine, radi utvrĊivanja viškova ili manjkova na
zalihama
Ukupna financijska vrijednost svih analitiĉkih raĉuna moţe se odrediti kada se koliĉini
iz prijamnog lista dodijeli cijena dobavljaĉa i ovisni troškovi, putem kalkulacije
troškova. To je jedini korak vrednovanja ulaza zaliha materijala u glavnoj knjizi.
Vrijednost izlaza, odnosno stanje dobiva se obraĉunom proizvodnje.
13
2.2. VRSTE TROŠKOVA
Troškovi se mogu grupirati prema razliĉitim karakteristikama i kriterijima
klasifikacije, kako bi se efikasnije upravljalo troškovima, ovisno o odreĊenim
stajalištima raznih autora. Osnovna vrsta troškova jesu prirodni troškovi, troškovi
vaţni za poduzetnike su troškovi proizvoda i troškovi obraĉunskog razdoblja. Podjela
troškova je s razvojem ekonomske teorije i znanosti kroz povijest znatno evoluirala.
Analiziranje karakteristika troškova moţe se grupirati na nekoliko razdoblja kroz
(Dimitrić M., 2008., str. 6) :
KLASIĈNI TROŠKOVNI KONCEPT
Klasiĉni troškovni koncepti orijentirani su na njihovo promatranje u odreĊenom
vremenskom trenutku i s obzirom na instalirani kapacitet. Kriterij klasifikacije i
vrste troškova unutar ovog koncepta su:
Kriterij prirodne vrste troškova:
1. troškovi stalne imovine
2. troškovi tekuće imovine
3. troškovi rada
4. troškovi tuĊih usluga
Unutar osnovnih grupa prirodne vrste troškova su uvjetovane poslovnim procesom.
Raĉunskim planom poduzeća definiraju se i obuhvaćaju prirodne vrste troškova.
Kriterij obuhvaćanja po nositeljima:
1. direktni (pojedinaĉni, neposredni) troškovi
2. indirektni (opći, posredni) troškovi
Direktne troškove je tehniĉki moguće i ekonomski opravdano utvrĊivati i pratiti po
nositeljima, pa direktno ulaze u cijenu koštanja jedinice uĉinka. Indirektni troškovi
su oni koje nije moguće ili nije ekonomski opravdano pratiti po nositeljima, već ih
se obuhvaća po podruĉjima odgovornosti (ili mjestima nastanka), te se posredno,
pomoću kljuĉeva mogu, ovisno o korištenoj metodi obraĉuna, prenositi na nositelje.
14
Kriterij ulaganja u proizvodni proces:
1. primarni troškovi
2. sekundarni troškovi
Primarni troškovi su oni koji prvi put ulaze u proizvodni proces, a zatim mogu
postati sekundarni, ovisno o vertikalnoj kombiniranosti poduzeća.
Kriterij poslovnih funkcija (mjesta nastajanja):
1. troškovi nabave
2. investicijski troškovi
3. troškovi kadrovske funkcije
4. troškovi proizvodnje
5. troškovi prodaje
6. troškovi financiranja
7. troškovi uprave
Podjela troškova po poslovnim funkcijama je razvrstavanje troškova po tome koja ih
funkcija u poduzeću uzrokuje. To je podjela troškova u skladu s osnovnom
organizacijskom shemom poduzeća.
Kriterij ukupnosti:
1. ukupni troškovi
2. prosjeĉni troškovi
Ovo je vrlo ĉest kriterij koji se koristi u analizama troškova. Ukupni troškovi su
troškovi odreĊenog vremenskog razdoblja koji se odnose na sve uĉinke tog
razdoblja. Prosjeĉni troškovi su troškovi po jedinici uĉinka, a dobiju se dijeljenjem
troškova s koliĉinom uĉinaka.
Kriterij sloţenosti:
1. jednostavni troškovi
2. sloţeni troškovi
15
Jednostavni troškovi se najĉešće iskazuju po prirodnim vrstama, a sloţeni prate po
poslovnim funkcijama ili se sastoje od više prirodnih vrsta.
Kriterij uloge u bilanci stanja:
1. uskladištivi troškovi
2. neuskladištivi troškovi
Uskladištivi troškovi su oni koji ulaze u vrijednost zaliha, te se prenose u rashode u
trenutku prodaje zaliha, dok su neuskladištivi troškovi najĉešće vremenski, opći
troškovi koji se prenose u rashode u vremenu u kojem su nastali, pa kao takvi
saĉinjavaju vrijednost zaliha. Ova podjela ovisi o metodi obraĉuna proizvodnje koju
poduzeće koristi.
NEOKLASIĈNI KONCEPTI TROŠKOVA
Neoklasiĉni troškovni koncepti orijentirani su na njihovo promatranje u duljem
vremenskom razdoblju i s obzirom na promjene iskorištenosti kapaciteta. Kriterij
klasifikacije i vrste troškova unutar neoklasiĉnih troškovnih koncepata:
Kriterij reagiranja na stupanj zaposlenosti:
1. fiksni troškovi - apsolutno i relativno fiksni
2. varijabilni troškovi - proporcionalni, degresivni i progresivni
Ovo je najvaţniji kriterij klasifikacije troškova sa stajališta donošenja poslovnih
odluka zasnovanih na informacijama raĉunovodstva troškova.
Kriterij usporedbe i predviĊanja troškova:
1. stvarni troškovi - povijesni i tekući
2. planski troškovi
3. standardni troškovi
Stvarni troškovi su nastali troškovi koji se knjigovodstveno obuhvaćaju u poduzeću na
osnovi knjigovodstvene dokumentacije, na primjer ulaznih raĉuna. Troškovi proteklog
razdoblja su povijesni, a stvarno nastali troškovi koji su vaţeći u vremenu promatranja
16
su tekući troškovi. Planski troškovi su budući troškovi projicirani troškovi temeljem
predviĊanja varijabli koje utjeĉu na visinu i kretanje troškova.
Planski troškovi mogu obuhvaćati predviĊene promjene u korištenom i instaliranom
kapacitetu, a mogu se bazirati i na postojećem stupnju iskorištenja kapaciteta.
Standardni troškovi su objektivno potrebni troškovi, predviĊeni troškovi nastali su kao
rezultat standardiziranja utroška i cijena, a koji sluţe kao osnovica za planiranje i kao
osnovica za kontrolu stvarno nastalih troškova.
Kriterij kalkulativnog obuhvata:
1. apsorbirani troškovi
2. preapsorbirani troškovi
3. neapsorbirani troškovi
Ovi troškovi nastaju zbog razlike izmeĊu planiranih i ostvarenih indirektnih troškova.
Pozitivna razlika stvara preapsorbirane troškove kao više kalkulirane u odnosu na
ostvarene, a negativna razlika neapsorbirane, kao više ostvarene od ukalkuliranih
troškova.
SUVREMENI KONCEPTI TOŠKOVA
Suvremeni koncepti troškova sagledavaju troškove s obzirom na ukupne promjene
unutar i izvan poduzeća i s obzirom na upravljaĉke potrebe. Kriterij klasifikacije i
vrste troškova unutar suvremenih troškovnih koncepata su:
Kriterij dokumentiranosti:
1. eksplicitni troškovi
2. implicitni troškovi
17
Eksplicitni troškovi su objektivno zasnovani, vidljiv, dokumentirani, a ĉesto se
nazivaju i povijesnim troškovima. Implicitni troškovi nisu dokumentirani, ali su
sadrţani u odreĊenoj aktivnosti, te se najĉešće procjenjuju na osnovi mogućnosti
alternative uporabe resursa koji se implicito troši. Zato se ĉesto nazivaju i alternativni
ili oportunitetni troškovi. Ipak, pojam implicitnih troškova je širi od oportunitetnih
troškova. Implicitni trošak podrazumijeva trošenje resursa koji ima odreĊenu
ekonomsku vrijednost bez obzira da li se ta vrijednost mjeri i da li je nositelj aktivnosti
uopće svjestan te vrijednosti. Alternativni ili oportunitetni trošak je osviješten i na
odreĊen naĉin izmjeren trošak.
Kriterij mogućnosti kontrole:
1. kontrolabilni troškovi
2. nekontrolabilni troškovi
Kontrolabilni troškovi su oni na koje menadţeri, odreĊene hijerarhijske razine
odluĉivanja ili odreĊenog centra odgovornosti mogu utjecati.
Kriterij svrhe donošenja specifiĉnih odluka:
1. opravdani troškovi
2. neopravdani troškovi
3. izbjeţivi troškovi
4. neizbjeţivi troškovi
5. oportunitetni troškovi
6. transakcijski troškovi
7. troškovi konkurentnosti
Opravdani i neopravdani troškovi razmatraju se sa stajališta usklaĊenosti s planiranim
aktivnostima. Izbjeţivi i neizbjeţivi troškovi razmatraju se sa stajališta mogućnosti
njihovog sniţenja ili eliminiranja iz poslovanja. Oportunitetni troškovi su izgubljena
dobit nekorištene varijante uporabe sredstava ili alternativne mogućnosti djelovanja.
Transakcijski troškovi nastaju u procesu kupoprodaje iz odnosa poduzeća s partnerima
na trţištu. Troškovi konkurentnosti razmatraju se sa stajališta odrţavanja ili stvaranja
odreĊenog konkurentskog poloţaja poduzeća na trţištu.
18
Kako je razvrstavanje troškova podruĉje djelovanja velikog broja teoretiĉara i
praktiĉara u raĉunovodstvu, tako u literaturi nalazimo na razliĉite podjele, meĊutim da
se zakljuĉiti da ne postoje bitne razlike, što je vaţno za raĉunovodstvo troškova.
2.2.1. Troškovi prema prirodnim vrstama
Temeljna podjela koja je osnovica za sve ostale podjele troškova je podjela troškova
prema prirodnoj vrsti, što znaĉi da su troškovi po prirodnim vrstama osnovna vrsta
troškova. Kod svih poslovnih subjekata troškovi se mogu podijeliti prema prirodi
odnosno vrsti utroška. Prema prirodnim vrstama knjiţe se troškovi prema njihovim
pojavnim oblicima i prema svrsi za koju su nastali. Taj kriterij podjele troškova je
jedinstven za sve poslovne subjekte. Prema kriteriju prirodne vrste troškova troškovi se
mogu podijeliti na (Gulin D. i autori, 2006., str. 317):
materijalne troškove
troškove usluga
troškove amortizacije
naknade troškova radnika
troškove osoblja - troškovi plaća i naknada plaća
ostale troškove poslovanja
Materijalni troškovi su troškovi u koje su ukljuĉeni troškovi nabave utrošenih
sirovina, materijala, rezervnih dijelova te troškovi energije, otpis ambalaţe i sitnog
inventara. Materijalni se troškovi iskazuju na više konta ĉiji se nazivi odnose na
vrstu troška. To su konta sljedećih naziva (Gulin D. i autori, 2006., str. 317):
1. troškovi sirovina i materijala
2. troškovi energije
3. troškovi ambalaţa za pakiranje vlastitih proizvoda
4. troškovi materijala i dijelova za odrţavanje opreme
5. troškovi materijala i rezervnih dijelova za odrţavanje opreme
6. otpis sitnog inventara, ambalaţe i auto guma
19
Troškovi usluga nastaju kao posljedica obveza za korištene usluge koje poslovnom
subjektu u vezi s poslovanjem pruţaju drugi poslovni subjekti i druge pravne i
fiziĉke osobe. U poslovnim subjektima najĉešće se na posebnim kontima iskazuju
troškovi za usluge prijevoze, PTT usluge, usluge odrţavanja objekata i opreme,
usluge zakupa nekretnina i najma opreme, usluge reklame i promidţbe, komunalne
usluge i druge usluge. (Gulin D. i autori, 2006., str. 324)
Prof. Dimitrić (2008., str. 42) definira usluge kao input poslovnog procesa koje
nemaju fiziĉkog obiljeţja i najĉešće su utrošene istodobno kada i nabavljene.
Amortizacija je vrijednost sredstava koja se u odreĊenom razdoblju prenosi u
troškove i koja odraţava trošenje sredstava u poslovnom procesu. Amortizacijom se
utvrĊuje svota za koju treba ispraviti vrijednost imovine, kako bi se dobila njezina
sadašnja knjigovodstvena vrijednost. Porezno priznat rashod amortizacije se dobije
primjenom propisane porezno priznate metode i propisanih amortizacijskih stopa.
Amortizacijska stopa ovisi o korisnom vijeku trajanja sredstava, odnosno razdoblju
u kojem se oĉekuje uporaba sredstava ili broju jedinica (proizvoda) koji će se
ostvariti tijekom korištenja sredstava. Po isteku korisnog vijeka trajanja govorimo o
ostatku vrijednosti sredstava koji predstavlja neto iznos koji se oĉekuje dobiti za
sredstvo pri njegovoj prodaji po odbitku oĉekivanih troškova prodaje. (Dimitrić M.,
2008., str 43)
Osnovicu za amortizaciju je bruto knjigovodstvena vrijednost (nabavna vrijednost)
koja je jednaka fakturiranoj vrijednosti uvećanoj za ovisne troškove nabave.
Postoje razliĉite metode amortizacije i one moraju odraţavati trošenje ekonomskih
koristi sredstava koje koristi poslovni subjekt.
20
Metode amortizacije koje se mogu koristiti jesu (Dimitrić M., 2008., str. 44):
VREMENSKE:
• Proporcionalna metoda - kojom se stalna svota amortizacije tereti
tijekom korisnog vijeka trajanja sredstava
• Progresivna metoda - koja rezultira povećanjem amortizacijske svote
tijekom korisnoga vijeka trajanja sredstva
• Degresivna metoda - koja rezultira smanjenjem amortizacijske svote
korisnoga vijeka trajanja sredstava
FUNKCIONALNE:
• Metoda broja sati
• Metoda outputa
Vremenske metode amortiziraju sredstvo s obzirom na vrijeme i intenzitet njegova
korištenja, dok se funkcionalne zasnivaju na kapacitetu sredstava iskazanom u
strojnim satima ili koliĉini outputa koji se odreĊenim sredstvom ostvaruje.
Manje je znaĉajno za koju se metodu opredjeljuje poduzeće, ali je nuţno da se ona
primjenjuje dosljedno, jer se tako osigurava usporedivost poslovanja od jednog do
drugog razdoblja.
21
Naknade troškova radnika kao i izdaci za druga materijalna prava radnika ukljuĉuju
se u poslovne rashode poslovnih subjekata. U poreznim propisima o dohotku
nabrojene su vrste naknada i materijalnih prava koje su do propisanog iznosa
neoporeziva primanja radnika i do toga su iznosa porezno priznati rashod pri
utvrĊivanju osnovice poreza na dobit. U naknade troškova zaposlenika spadaju
dnevnice, troškovi prijevoza na posao i s posla, troškovi usavršavanja, školovanja i
stipendiranja. (Gulin D. i autori, 2006., str. 330)
Troškovi osoblja - troškovi plaća i naknada plaća za raĉunovodstveni su aspekt
bitni, zato jer se troškovi osoblja u izvještaju o dobiti odnosno raĉunu dobiti i gubitka
prema zahtjevima statistike iskazuju rašĉlanjeni na dvije stavke:
• Nadnice i plaće
• Troškovi poreza, socijalnog i mirovinskog osiguranja i drugo
Opis stavki upućuje na to da se na stavci pod nazivom plaće i nadnice iskazuje neto
veliĉina, a na stavci pod nazivom troškovi poreza, socijalnog i mirovinskog osiguranja
i drugo iskazuju iznosi poreza i doprinosa iz nadnica i plaća i iznosi doprinosa na
nadnice i plaće.
Za iskazivanje troškova plaća u kalkulacijama i drugim obraĉunima troškova nije
potrebno rašĉlanjeno pratiti neto nadnice i plaće te poreze i doprinose. Bitna je bruto
veliĉina kao trošak u koji se ukljuĉuju i doprinosi na plaće.
Uvaţavajući, prije svega, potrebe poslovnih subjekata za podacima o strukturi
troškova plaća u razredu u kojoj se iskazuju troškovi poslovanja u posebnoj skupini
konta za troškove plaća treba otvoriti sljedeća konta (Gulin D. i autori, 2006., str. 338-
342):
• Plaće za rad
• Naknade plaća
• Doprinosi na plaće i naknade plaća
22
ProizvoĊaĉki poslovni subjekti trebaju troškove bruto plaća za rad rašĉlaniti na:
• Dio koji obraĉunavaju po proizvodima tj. dio koji ulazi u troškove
proizvoda
• Dio koji ne obraĉunavaju po proizvodima tj. dio koji se nadoknaĊuje iz
ukupnog prihoda istog obraĉunskog razdoblja - prenosi se izravno na
rashode
Troškovi nastaju zbog ostvarivanja odreĊenog uĉinka. Stoga je logiĉno nastojanje da
se svakome uĉinku pripišu upravo oni troškovi koje on uvjetuje. Naĉin uraĉunavanja
troškova u cijenu uĉinaka (proizvoda, robe, usluga) od posebne je vaţnosti, jer se
tako raspodjeljuju troškovi po njihovim nositeljima. Teorija i praksa poznaju
razliĉite metode kojima se to moţe uĉiniti, svaka se metoda pretvara u neku
kalkulaciju kojom se troškovi uraĉunavaju u cijenu uĉinaka.
2.2.2. Troškovi prema nositeljima
Nositelji troškova (uĉinci) oznaĉavaju raĉunovodstveni pojam i eksterne i interne
uĉinke po kojima se obraĉunavaju troškovi koji su nastali u procesu proizvodnje.
(Trcović E., str. 19.) Nositelji troškova su proizvodi ili usluge koji trebaju troškove
apsorbirati kroz prodajnu cijenu. Bez podjele troškova na njihove nositelje nije
moguće ni planirati ni pratiti profitabilnost svake pojedine vrste proizvoda, odnosno
usluge. Moţemo ih podijeliti na:
• izravne (direktne) troškove proizvoda ili usluge
• neizravne (indirektne) troškove koji se rasporeĊuju na proizvod ili uslugu
Izravni, odnosno direktni ( pojedinaĉni) troškovi su oni koji se mogu neposredno
obuhvatiti ne samo po mjestu nastanka troška, već i po nosiocima troškova. To su:
• materijal izrade (osnovni i pomoćni materijal) te energija i gorivo ako se mogu
obuhvatiti po uĉinku
• osobni dohoci izrade
23
• amortizacija ( obraĉunata po funkcionalnom sistemu)
Indirektni, neizravni (opći) troškovi ne mogu se evidentirati neposredno po mjestu
i nosiocima troška, pa ĉine zajedniĉke troškove za više mjesta troškova ili više vrsta
uĉinaka. To su :
• opći troškovi izrade (pogonska reţija)
• opći troškovi uprave i prodaje
To su troškovi za koje se ne moţe sa sigurnošću utvrditi koliko ih se troši po
pojedinom proizvodu, neki od njih procjenjuju se mjeseĉno, a neki godišnje,
pojedini su promjenjivi iz mjeseca u mjesec (plin, struja, voda i si.)
Neizravni troškovi proizvodnje nastaju u neposrednoj proizvodnji, ali ih nije moguće
povezati s odreĊenim uĉinkom, odnosno proizvodom ili uslugom već se izravnim
troškovima dodaju po odreĊenom kljuĉu, odnosno koeficijentima dodatka općih
troškova. Neizravni troškovi rasporeĊuju se na proizvode na osnovu koeficijenta
dodatka općih troškova. Znaĉenje tog koeficijenta je u rasporeĊivanju odgovarajućeg
dijela općih troškova na proizvode. ( Hoĉevar M., 2002., str. 38)
OPĆI TROŠKOVI
KOEFICIJENT DODATKA OPĆIH TROŠKOVA =
OSNOVA (AKTIVNOST)
Najveći problem koji se javlja u utvrĊivanju kljuĉa, odnosno koeficijenta je
odreĊivanje osnove za rasporeĊivanje općih troškova na proizvode. Osnova znaĉi da
se razliĉite aktivnosti troškovnog mjesta stavljaju pod zajedniĉki nazivnik. Osnovice
za rasporeĊivanje općih troškova su broj neposrednih sati rada, broj strojnih sati i
svota neposrednih troškova materijala i neposrednih troškova rada. Radno intenzivna
troškovna mjesta za osnovicu koriste neposredne radne sate, a u proizvodnji u kojoj
dominira jedna vrsta strojeva, odnosno skup povezanih strojeva koriste se strojni sati
kao osnovica za rasporeĊivanje općih troškova.
24
Neizravni neproizvodni troškovi ne prate proizvod tijekom procesa izrade i ne
pojavljuju se u cijeni gotovih proizvoda. To su troškovi razdoblja i proizvodnim
troškovima se dodaju u cijeni gotovih proizvoda.
2.2.3. Troškovi prema mjestu nastanka
Mjesta nastanka troškova su pojedini funkcionalni, prostorni ili stvarni dijelovi
poduzeća, u kojima troškovi nastaju, na primjer odjeli, radionice, skladišta, prodajna
mjesta. Mjesta troška mogu se podijeliti na temeljna i opća, odnosno proizvodna i
neproizvodna troškovna mjesta. Temeljno troškovno mjesto je ono na kojem
prikupljamo troškove koji se ne mogu neposredno prikupljati u proizvodnji, a kasnije
ih dijelimo na temeljna troškovna mjesta kljuĉevima, odnosno koeficijentima
dodatka općih troškova. Opća troškovna mjesta su stoga samo privremena troškovna
mjesta. ( Hoĉevar M., 2002., str. 38)
Prema tome u proizvodnim djelatnostima troškove, ovisno o mjestu nastanka
moţemo podijeliti na:
• proizvodne troškove
• neproizvodne troškove
Proizvodni troškovi obuhvaćaju - troškove materijala (osnovni materijal i sirovine,
dijelovi, neodvojiva ambalaţa i sliĉno); troškove rada izrade (radnika koji rade na
izradi uĉinaka, odnosno radna snaga) i troškove proizvodne reţije. (Trcović E.,
2010., str. 24)
Proizvodne troškove dijelimo na primarne troškove proizvodnje i troškove
proizvodne reţije. Primarni troškovi proizvodnje su dakle, troškovi materijala koji je
izravno utrošen u proizvodnju i troškovi rada neposredno vezani za proizvodnju.
Troškovi proizvodne reţije su posljedica pratećih aktivnosti vezanih za proizvodnju i
ti troškovi ne mogu se izravno povezati s odreĊenim proizvodom, odnosno uslugom.
Primarni troškovi su prema tome, izravni, odnosno direktni troškovi, a troškovi
proizvodne reţije neizravni troškovi.
25
Neproizvodni troškovi najĉešće se iskazuju u okviru osnovnih skupina (Belak V.,
1995., str. 150):
• troškovi uprave i opći administrativni troškovi
• troškovi nabave
• troškovi prodaje i distribucije
• troškovi istraţivanja i razvoja (R & D)
Ukupni troškovi se najĉešće dijele na tri skupine (Belak V., 1995., str. 150):
• troškovi materijala
• troškovi radne snage
• troškovi reţije → troškovi proizvodne reţije
→ troškovi opće reţije
Iz toga vrijedi jednakost (Belak V., 1995., str 148):
PROIZVODNI TROŠKOVI + NEPROIZVODNI TROŠKOVI = UKUPNI
TROŠKOVI
2.2.4. Troškovi prema reagiranju na stupanj zaposlenosti
Podjela troškova prema reagiranju na stupanj zaposlenosti ima posebno znaĉenje za
planiranje i donošenje odluka. Kako se mijenja razina djelatnosti tako se mijenjaju
troškovi. To je podjela troškova na fiksne i varijabilne.
Fiksni troškovi nastaju neovisno o stupnju iskorištenja kapaciteta, te su neovisni o
promjenama iskorištenja kapaciteta, odnosno opsega aktivnosti. Ti su troškovi ovisni
o vremenu u toku kojeg su postojeći kapaciteti korišteni, pa se nazivaju i
vremenskim troškovima. (Dimitrić M., 2008., str. 10).
Fiksni troškovi su troškovi koji se ne mijenjaju ovisno o promjenama razine
proizvodnih aktivnosti. Kao tipiĉni primjeri fiksnih troškova najĉešće se navode:
pristojbe na isticanje tvrtke, amortizacija i deprecijacija, troškovi investicijskog
odrţavanja, najamnine i zakupnine i sliĉni troškovi.
26
U praksi se meĊutim fiksni troškovi pod odreĊenim pretpostavkama mogu mijenjati
i mijenjaju se. Oni se, po pravilu, povećavaju s povećanjem stupnja automatizacije,
odnosno porastom kapitalne intenzivnosti društva. U sluĉaju znatnog povećanja
opsega proizvodnje koji zahtjeva veći stupanj pripravnosti, na primjer, povećava se i
dio fiksnih troškova. Oni pritom u svom ponašanju pokazuju tendenciju zonskog
kretanja. Zbog toga se javlja podjela na (Belak V., 1995., str. 155):
• apsolutno fiksne troškove
• relativno fiksne troškove
Apsolutno fiksni troškovi se ne mijenjaju promjenom opsega proizvodnje. Tipiĉan
primjer za apsolutno fiksne troškove je taksa koja se plaća na isticanje tvrtke. S druge
strane, relativno fiksni troškovi se mijenjaju i to skokovito u sluĉaju promjene
potrebnog stupnja pripravnosti za povećani opseg proizvodnje, nakon ĉega se u
odreĊenoj zoni ponovno ponašaju kao fiksni troškovi neovisni o povećanju opsega
proizvodnje u zadanim granicama. Tipiĉni primjer bila bi najamnina ili zakupnina.
(Belak V., 1995., str. 155)
Varijabilni troškovi su definirani kao troškovi koji se mijenjaju ovisno o promjeni
razine aktivnosti društva. Uobiĉajena pretpostavka je da se varijabilni troškovi
mijenjaju linearno u odnosu na razinu aktivnosti. Uzima se, na primjer, da su oni u
izravnoj proporciji s promjenama koliĉine proizvodnje ili usluga. To moţe biti toĉno,
meĊutim, varijabilni troškovi mogu se ponašati i neproporcionalno. Zato se
varijabilni troškovi dijele na (Belak V., 1995., str. 156):
• proporcionalne
• neproporcionalne
Proporcionalni varijabilni troškovi po jedinici outputa su konstantni, kreću se
razmjerno opsegu aktivnosti.
U dinamiĉnom smislu, neproporcionalni varijabilni troškovi mogu rasti (padati) brţe
ili sporije u odnosu na razinu aktivnosti, što uvjetuje podjelu na:
27
• progresivno neproporcionalne varijabilne troškove
• degresivno neproporcionalne varijabilne troškove
Degresivno varijabilni troškovi kreću se sporije od promjena u opsegu aktivnosti,
dok se progresivno varijabilni troškovi kreću brţe od promijena u opsegu aktivnosti.
Degresivno rastuća krivulja troškova javlja se kad svaka dodatna jedinica outputa
poveća varijabilne troškove manje nego da su proporcionalni. Tad se pojavljuje
povoljno kretanje troškova u odnosu na povećanje razine aktivnosti, što se još naziva
i ekonomijom opsega. Primjer za ekonomiju opsega su troškovi materijala ĉiji
troškovi porastom koliĉine proizvodnje padaju po jedinici zbog racionalnijeg
korištenja ili zbog racionalizacije troškova nabave, rabata koje dobavljaĉi odobravaju
za veće narudţbe i sliĉno. (Belak V., str. 156)
Progresivno rastuća krivulja pojavljuje se kad svaka dodatna jedinica outputa poveća
varijabilne troškove više nego da su proporcionalni. Tada se pojavljuje nepovoljno
kretanje troškova u odnosu na povećanje razine aktivnosti. U praksi se to najĉešće
dogaĊa kad se iz odreĊenih razloga uvede forsirano korištenje materijalnih i ljudskih
resursa. Naime, tada se povećavaju greške u radu koje uzrokuju upropaštavanje
materijala i gotovih proizvoda, ispravke grešaka te ponavljanje proizvodnje. (Belak
V., 1995., str. 157)
28
2.3. FAZE OBRAĈUNA TROŠKOVA
Faze obraĉuna troškova u raĉunovodstvu troškova su(Dimitrić M., 2008., str. 91):
obuhvat troškova po prirodnim vrstama - raĉunovodstvo inputa poslovnog
procesa
raspored po mjestima - raĉunovodstvo proizvodnje
raspored troškova po nositeljima - raĉunovodstvo proizvodnje
zbirni obraĉun troškova realizirane proizvodnje - raĉunovodstvo prodaje
Zbirni obraĉun troškova realizirane proizvodnje sadrţi:
troškove po kojima su vrednovani gotovi proizvodi
nerasporeĊene posredne troškove koji nisu sadrţani u zalihama, već ih treba
pokriti prihodima razdoblja i
neposredne troškove prodaje
Zbirni obraĉun proizvodnje sastoji se od sljedećih elemenata:
Poĉetne zalihe nedovršene proizvodnje
+ Ulaganja u obraĉunskom razdoblju
= Ukupno
- Konaĉne zalihe nedovršene proizvodnje
= Završena proizvodnja
+ Poĉetne zalihe gotovih proizvoda
=Ukupno
-Konaĉne zalihe gotovih proizvoda
= Troškovi realiziranih proizvoda
29
Budući da je raĉunovodstveni postupak obraĉuna i alokacije troškova proizvodnje u
svrhu utvrĊivanja jediniĉnog troška proizvoda osobito kompleksan i zahtjevan, postoji
nekoliko raĉunovodstvenih metoda koje se koriste u tome postupku. Te se metode
mogu klasificirati u slijedeće skupine (Perĉević H., 2006., str 649):
metode vrednovanja zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda
metode obraĉuna troškova zaliha sirovina i materijala
metode obraĉuna amortizacije
metode rasporeĊivanja općih troškova proizvodnje s pomoćnih na glavna mjesta
troškova
metode rasporeĊivanja općih troškova proizvodnje s glavnih mjesta troškova na
nositelje troškova (proizvode i usluge)
Metode vrednovanja zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda
Najznaĉajniji utjecaj na visinu jediniĉnog troška proizvodnje, a prema tome i na ocjenu
profitabilnosti proizvoda, imaju metode vrednovanja zaliha proizvodnje i gotovih
proizvoda. Tim se metodama definira koji se troškovi ukljuĉuju u vrijednost zaliha
proizvodnje i gotovih proizvoda, a koji se tretiraju kao rashodi razdoblja u
raĉunovodstvenom smislu. Raĉunovodstvena teorija i praksa poznaje dvije osnovne
vrste metoda vrednovanja zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda, a to su (Horngren,
Foster, Datar, 2003., str. 286):
metoda ukupnih troškova i
metoda varijabilnih troškova.
Sasvim općenito, metodom ukupnih troškova u vrijednost zaliha proizvodnje i gotovih
proizvoda ukljuĉuju se troškovi direktnog materijala, troškovi direktnog rada,
varijabilni opći troškovi proizvodnje i iskorišteni fiksni opći troškovi proizvodnje.1
Analogno tome, kao rashodi raĉunovodstvenog razdoblja tretiraju se neiskorišteni
1 Prilikom primjene metode ukupnih troškova fiksni se opći troškovi proizvodnje ukljuĉuju u vrijednost zaliha proizvodnje i
gotovih proizvoda sukladno sa stupnjem iskorištenja kapaciteta.
30
fiksni opći troškovi proizvodnje, troškovi prodaje i troškovi administracije. Metodom
varijabilnih troškova u vrijednost zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda ukljuĉuju se
svi varijabilni troškovi proizvodnje, a to su trošak direktnog materijala, trošak direktnog
rada i varijabilni opći troškovi proizvodnje. Kao rashodi raĉunovodstvenog razdoblja
tretiraju se svi fiksni opći troškovi proizvodnje i troškovi prodaje i administrativni
troškovi. Postojećim institucionalnim okvirom financijskog izvještavanja u RH2 koji se
zasniva na primjeni MeĊunarodnih standarda financijskog izvještavanja, poslovni
subjekti moraju u svrhu eksternog izvještavanja primjenjivati metodu ukupnih troškova.
No, za potrebe internog izvještavanja u svrhu donošenja poslovnih odluka znatno je
korisnija metoda varijabilnih troškova.
Metode obraĉuna troškova zaliha sirovina i materijala
U proizvodnim subjektima metode obraĉuna troškova zaliha sirovina i materijala
primarno utjeĉu na visinu troškova direktnog materijala, a i na visinu općih troškova
proizvodnje (kada je rijeĉ o indirektnom materijalu). Postoji nekoliko metoda obraĉuna
troškova zaliha sirovina i materijala (Gulin D. i autori, 2000., str. 10):
metoda prosjeĉnih ponderiranih troškova nabave (metoda prosjeĉnih cijena)
metoda FIFO
metoda LIFO
metoda HIFO
metoda NIFO
metoda stalnih cijena
Za potrebe internog izvještavanja menadţmenta poslovni se subjekti mogu koristiti bilo
kojom od navedenih metoda, ali, za potrebe eksternog financijskog izvještavanja u
skladu s MRS-om 2 ,,Zalihe― poslovni subjekti mogu primjenjivati ili metodu
ponderiranih prosjeĉnih troškova nabave ili metodu FIFO. Ostale metode nisu
dopuštene za eksterno izvještavanje.
2 Zakon o raĉunovodstvu, Narodne novine 146/05
31
Metode obraĉuna amortizacije
Metode obraĉuna amortizacije utjeĉu primarno na visinu općih troškova proizvodnje.
Svaka metoda obraĉuna amortizacije drugaĉije utjeĉe na visinu troška amortizacije u
jednome razdoblju, ali se te razlike eliminiraju u narednim razdobljima. Ukupan trošak
amortizacije odreĊene dugotrajne imovine, gledajući kumulativno cjelokupan vijek
upotrebe, isti je i ako se primijeni bilo koja metoda obraĉuna amortizacije. Metode
obraĉuna amortizacije dijele se u dvije osnovne skupine (Grupa autora, 2003., str. 243):
metode obraĉuna amortizacije zasnovane na vremenu - vremenske metode
amortizacije koje se javljaju u tri oblika, i to kao:
a) proporcionalna ili linearna metoda
b) progresivna metoda
c) degresivna metoda
metode obraĉuna amortizacije zasnovane na funkciji - funkcionalna metoda
amortizacije.
Svaka od navedenih metoda amortizacije daje drugaĉije amortizacijske iznose u
pojedinim godinama vijeka upotrebe, ali je, kumulativno gledajući, obraĉunata
amortizacija za cijeli vijek upotrebe ista uz primjenu bilo koje od metoda. Ipak, budući
da je amortizacija znaĉajan trošak u strukturi općih troškova proizvodnje, izabrana
metoda amortizacije izravno utjeĉe na ocjenu profitabilnosti proizvoda u konkretnome
razdoblju (poslovnoj godini).
32
Metode rasporeĊivanja općih troškova proizvodnje s pomoćnih na glavna mjesta
troškova
Opći troškovi proizvodnje predstavljaju indirektne troškove proizvodnje koji se ne
mogu izravno pratiti po pojedinim proizvodima. Te je troškove potrebno
odgovarajućim metodama rasporediti na pojedine proizvode koji su uzrokovali njihov
nastanak. U postupku alokacije općih troškova proizvodnje na proizvode ti se troškovi
prvo identificiraju i prate po mjestima troškova, a budući da se opći troškovi
proizvodnje javljaju na tzv. sporednim i pomoćnim mjestima troškova i na glavnim
mjestima troškova, potrebno ih je prije njihove alokacije na proizvode alocirati sa
sporednih i pomoćnih mjesta troškova na glavna mjesta troškova.( Turk I. 1973., str.
127)
Za rasporeĊivanje svih troškova pa tako i OTP na nositelje troškova, prije svega na
proizvode, potrebno je u raĉunovodstvu realizirati slijedeće faze (Gulin D.:
„RasporeĊivanje OTP sporednih i pomoćnih mjesta na glavna mjesta troškova i na
nositelje troškova―):
Evidentiranje troškova na kontima u dnevniku i glavnoj knjizi po prirodnim
vrstama
Obuhvaćanje troškova po mjestima troškova i po nositeljima troškova ( po
radnim nalozima za trošak direktnog materijala i direktnog rada)
RasporeĊivanje troškova sa sporednih i pomoćnih mjesta troškova na glavna
mjesta troškova
RasporeĊivanje OTP s glavnih mjesta troškova na nositelje troškova
Evidentiranje rasporeĊivanja troškova proizvoda na proizvodnju i evidentiranje
troškova razdoblja.
Glavna su mjesta troškova proizvodni pogoni u kojima se odvija proizvodnja
proizvoda, a sporedna i pomoćna mjesta troškova su razliĉiti odjeli koji su u funkciji
servisiranja proizvodnih pogona i bez kojih se proces proizvodnje ne bi mogao odvijati.
Postupak alokacije općih troškova proizvodnje koji nastaju na pomoćnim mjestima
troškova na glavna mjesta troškova moţe se provesti slijedećim raĉunovodstvenim
metodama (Horngren, Foster, Datar, 2003., str. 527):
33
1) direktne metode
2) indirektne metode (fazne, postupne)
3) algebarske metode (reciproĉne)
Prijenos općih troškova sa pomoćnih i sporednih mjesta na glavna mjesta troška, te
raspored općih troškova glavnih mjesta vrši se prema tzv. koliĉnicima dodataka općih
troškova. Oni predstavljaju odnos izmeĊu troškova koji se rasporeĊuju i osnovice
za raspored. Te su osnovice u klasiĉnim obraĉunskim sustavima najĉešće (Dimitrić M,
2008., str. 66):
neposredni troškovi materijala - za prijenos općih troškova nabavne djelatnosti na
mjesta osnovne djelatnosti
proizvodni troškovi prodanih uĉinaka - za prijenos općih troškova s mjesta
prodajne djelatnosti na mjesta osnovne djelatnosti
radni sati ili direktne plaće - za prijenos troškova s mjesta uprave i administracije
prema mjestima osnovne djelatnosti
Raĉunovodstvene metode alokacije općih troškova proizvodnje sa sporednih i
pomoćnih mjesta troškova na glavna mjesta troška dispozitivne su i ovise o
karakteristikama i ciljevima svakog konkretnog poslovnog subjekta. Postojećim
institucionalnim okvirom nije definirana metoda alokacije općih troškova proizvodnje s
pomoćnih na glavna mjesta troškova, a to znaĉi da poslovni subjekti mogu primijeniti
bilo koju od postojećih poznatih metoda.
Metode rasporeĊivanja općih troškova proizvodnje s glavnih mjesta troškova na
nositelje troškova (proizvode i usluge)
Ove metode kao elementi modela imaju najviši rang relevantnosti s aspekta njihova
utjecaja na jediniĉni trošak proizvoda, a time i na ocjenu profitabilnosti proizvoda.
Metode alokacije općih troškova proizvodnje na nositelje troškova dijele se na
tradicionalne metode i na suvremenu metodu. Tradicionalne metode vezane su za vrste
proizvodnje te se dijele na (Perĉević H., Draţić Lutilsky I., 2006., str. 320):
34
metodu obraĉuna troškova proizvodnje po radnom nalogu i
procesnu metodu obraĉuna troškova proizvodnje.
Metoda obraĉuna troškova po radnom nalogu je relevantna tradicionalna metoda za
primjenu u proizvodnji po narudţbi dok je u procesnom tipu proizvodnje relevantna
procesna metoda obraĉuna troškova. Suvremena metoda alokacije (ABC metoda)
troškova proizvodnje moţe se primjenjivati na svim tipovima proizvodnje.
Kod tradicionalnih metoda opći troškovi proizvodnje se s glavnih mjesta troškova
rasporeĊuju na proizvode preko stope dodatka ili, u sluĉaju procesne metode, preko
ekvivalentnih jedinica. Stopa dodatka utvrĊuje se na temelju izabrane baze odnosno
kljuĉa za rasporeĊivanje općih troškova proizvodnje na proizvode. U ovisnosti od broja
mogućih baza, postoje i razliĉite mogućnosti primjene tradicionalnih metoda.
Tradicionalne metode imaju viši stupanj arbitrarnosti u alokaciji općih troškova
proizvodnje na pojedine proizvode u odnosu na suvremenu metodu temeljenu na
aktivnostima, stoga tradicionalne metode pruţaju manju objektivnost pri alokaciji općih
troškova proizvodnje na proizvode ĉime je i ocjena profitabilnosti proizvoda manje
pouzdana nego uz primjenu suvremene metode. (Perĉević H., Draţić Lutilsky I., 2006.,
str. 321)
Kod primjene suvremene metode alokacije, opći troškovi proizvodnje rasporeĊuju se
na proizvode preko identificiranih aktivnosti odnosno, konkretnije, preko faktora
trošenja kojima se odreĊuje sudjelovanje odreĊene aktivnosti u kreiranju odreĊenog
proizvoda. Ova metoda ne zahtijeva praćenje troškova po mjestima nastanka već po
identificiranim aktivnostima. Kod ABC metode moraju se definirati dvije vrste
alokacijskih baza (Perĉević H., Draţić Lutilsky I., 2006., str. 321):
a) baze za alokaciju općih troškova proizvodnje na pojedine aktivnosti i
b) baze za alokaciju općih troškova proizvodnje s aktivnosti na proizvode.
35
Baze za alokaciju općih troškova proizvodnje na aktivnosti potrebne su iz razloga što
jedan trošak moţe biti uzrokovan od više vrsta aktivnosti. Na temelju baza za alokaciju
općih troškova proizvodnje s aktivnosti na proizvode odreĊuju se faktori trošenja koji
imaju istu funkciju kao i stope dodatka kod tradicionalnih metoda. Suvremena metoda
alokacije općih troškova proizvodnje na proizvode ima viši stupanj objektivnosti u
alokaciji općih troškova proizvodnje na proizvode u odnosu na tradicionalne metode.
Na taj naĉin primjenom ove metode ocjena profitabilnosti proizvoda postaje
pouzdanijom i kvalitetnijom nego uz primjenu tradicionalnih metoda. (Perĉević H.,
Draţić Lutilsky I, 2006., str. 321)
Model ciljnih troškova (Target Costing - TC) novijeg je datuma. Predstavlja
raĉunovodstveni oblik obuhvaćanja i sustavnog mjerenja troškova ukljuĉenih u
proizvod ili uslugu, s kojima se ostvaruje planirani dobitak. Da bi se ciljni troškovi
uopće mogli razmatrati nuţno je dobro poznavanje i razumijevanje postojeće strukture
troškova. To zbog toga jer je primarni interes organizacije uspostavljanje ravnoteţe
izmeĊu kvalitete i funkcionalnosti u kombinaciji s razinom cijene koju trţište prihvaća.
Da bi se odluka o ciljnim troškovima mogla realizirati oni moraju biti podijeljeni na
pojedine sastavnice proizvoda. U kasnijim fazama to omogućuje njihovo praćenje,
utvrĊivanje odstupanja kao i njihovih uzroka. Pritom se uvaţava princip da troškovi
sastavnica proizvoda mogu iznositi samo koliko je doprinos sastavnice korisnosti
proizvoda sa stajališta kupca. Na taj naĉin model ciljnih troškova zadrţava blizak odnos
s trţištem. To je ujedno posebnost modela ciljnih troškova. Daje odgovor na pitanja
koliki troškovi smiju biti. (Drljaĉa M., 2004., str. 5)
36
2.4. POKAZATELJI POSLOVANJA
Analiza putem financijskih pokazatelja je jedna od najpoznatijih i najĉešće korištenih
analiza financijskih izvješća i moţe dati dobar pregled poduzeća i naglasiti njegove
slabosti i snage. Analiza putem pokazatelja predstavlja prvu fazu financijske analize.
Povezivanjem stavki iz jednog ili iz dvaju izvješća, odnosno knjigovodstvenih i/ili
trţišnih podataka, ona pokazuje povezanost izmeĊu raĉuna u financijskim izvješćima i
omogućuje vrednovanje financijskog stanja i poslovanja tvrtke.
Vaţno je istaći da korisnost i upotrebljivost financijskih pokazatelja ovisi o toĉnosti
financijskih izvješća i predviĊanja na osnovu kojih su izraĉunati ovi pokazatelji.
Financijski pokazatelji su dobri u onoj mjeri u kojoj su dobre pretpostavke na kojima se
oni temelje. Budući da su moguća preklapanja informacija koja nam pruţaju
pokazatelji, potrebno je biti selektivan u njihovoj primjeni i odabrati pokazatelje koji
imaju najveću eksplanatornu moć.
Jedna od ĉestih klasifikacija financijskih pokazatelja je slijedeća klasifikacija (Ţager
K, Ţager L,1996, str 19.)
Pokazatelji likvidnosti
Pokazatelji zaduţenosti
Pokazatelji aktivnosti
Pokazatelji ekonomiĉnoti
Pokazatelji profitabilnosti
Pokazelji investiranja
37
3. POSLOVANJE ROBNE KUĆE „MEĐIMURKA“
Robna kuća MeĊimurka d.d. se nalazi u Ĉakovcu te posluje već dugi niz godina i to vrlo
uspješno. Robna kuća MeĊimurka je jedna od najstarijih robnih kuća na podruĉju
MeĊimurja.
3.1. POVIJEST ROBNE KUĆE „MEĐIMURKA“
Robna kuća MeĊimurka otvorena je 11. kolovoza 1966. godine. Oduvijek je bila zaštitni
znak trgovaĉke ponude Ĉakovca. Smještena je u strogom centru grada i svojim
izgledom dominira trgom. Ovome je pridonijela izgradnja trećeg kata, kojim je
dobiveno novih 1000 metara kvadratnih prodajnog prostora, ponuda je proširena, a
izgraĊen je i jedini panoramski lift u gradu. U svojih 47 godina postojanja imala je
razliĉite organizacijske oblike usklaĊene sa promjenama u okruţenju. Rad robne kuće
„MeĊimurka― usklaĊen je s Zakonom o trgovaĉkim društvima i upisan je u sudski
registar. Odlukom Glavne skupštine od dana 15.08.1998. povećan je temeljni kapital
društva s 4.991.220,00 DEM (protuvrijednost u iznosu od 18.496.88,00 kuna) za iznos
od 1.47.912,00 kuna na iznos od 19.964.800,00 kuna iz sredstava društva. Temeljni
kapital u iznosu od 19.964.800,00 kuna podijeljen je na 49.912 dionica, ĉija je
nominalna vrijednost 400,00 kuna. 66,48% ukupnih dionica, tj 33.183 dionica robne
kuće je u vlasništvu Ivana Vlaha. MeĊimurka d.d. posjeduje 23,57% ukupnih dionica, tj
11.765 dionica. U vlasništvu Franje Vlaha je 0.67% ukupnih dionica, tj. 335 dionica,
Erceg Zoja ima u vlasništvu 0,36% ukupnih dionica ili 178 dionica dok Stjepan Pintarić
ima u vlasništvu 0,33% ukupnih dionica tj 167 dionica. Ostale dionice otpadaju na male
dioniĉare. Nadzorni odbor ĉine Branka Masten, Tihomir Cigić te Ivan Vlah. Društvo
ima 11 zaposlenika. Upravu ĉini jedan zaposlenik, u raĉunovodstvu ih je dvoje dok ih u
komercijalnom odjelu radi troje, a odrţavanje ĉini pet zaposlenih.
Osnovna djelatnost društva je iznajmljivanje poslovnog prostora, te veleprodaja malih
kućanskih aparata marke "Severin", vlastite robne marke "Wintel", audio video tehnike,
te kompletnog programa "Melitte" koji obuhvaća caffe aparate, filtere za kavu, program
"Toppits" i "Swirl".
38
3.2. OSNOVNI POKAZATELJI POSLOVANJA
Osnovni pokazatelji poslovanja nam daju odgovor na pitanje kako je poduzeće
poslovalo u prethodnom razdoblju i kako poboljšati rezultat u narednom razdoblju te su
preduvjet racionalnog upravljanja poslovanjem i razvojem društva. Društva se osnivaju
radi ostvarivanja što veće dobiti. Maksimizacija dobiti predstavlja teţnju u postizanju
što većih prihoda i što manjih rashoda. Što je financijski rezultat realnije utvrĊen, bit će
bolje i kvalitetnije odluke koje se na temelju istog donose. Analiza putem pokazatelja
predstavlja prvu fazu financijske analize. Povezivanjem knjigovodstvenih i/ili trţišnih
podataka pokazuje se povezanost izmeĊu raĉuna u financijskim izvješćima i omogućuje
vrednovanje financijskog stanja i poslovanje tvrtke.
39
Tablica 1: Bilanca za srednje i velike poduzetnike na dan 31. prosinca 2012. u robnoj
kući MeĊimurka
POZICIJA
U kunama bez lipa
31.12.2011. 31.12.2012. Indeks
AKTIVA
A. Potraţivanja za upisani, a neuplaćeni kapital
B. Dugotrajna imovina (stalna sredstva) 33333267 32892630 98,68
I Nematerijalna imovina 0 0
II Materijalna imovina 32713929 32292630 98,71
III Dugotrajna financijska imovina 619338 600000 96,88
IV Potraţivanja 0 0
V OdgoĊena porezna imovina
C. Kratkotrajna imovina (obrtna sredstva) 7398827 5434017 73,44
I Zalihe 994308 579267 58,26
II Potraţivanja 3985142 3260935 81,83
III Kratkotrajna financijska imovina 2208601 1497089 67,78
IV Novac u banci i blagajni 210776 96726 45,89
D. Plaćeni troškovi budućeg razdoblja i
obraĉunati prihodi 34553 21760 62,98
F. Ukupna AKTIVA 40766647 38348407 94,07
G. Izvanbilanĉni zapisi
PASIVA
A. Kapital i rezerve 25444821 25441513 99,99
I Temeljni (upisani) kapital 19964800 19964800 100,00
II Kapitalne rezerve
III Rezerve iz dobiti 563095 568890 101,03
IV Revalorizacijske rezerve 4801035 4801035 100,00
V Zadrţani dobitak ili preneseni gubitak 0 0
VI Dobit ili gubitak poslovne godine 115891 106788 92,15
VII Manjinski interesi
B. Rezerviranja 0 0
C. Dugoroĉne obveze 6586543 8547612 129,77
D. Kratkoroĉne obveze 8691361 4336766 49,90
E. OdgoĊeno plaćanje troškova i prihod bud.
razd. 43922 22516 51,26
F. Ukupna PASIVA 40766647 38348407 94,07
G. Izvanbilanĉni zapisi
Izvor: Podaci iz raĉunovodstvenog servisa
Dugotrajna imovina u 2011.godini ĉini 81,8%, a kratkotrajna imovina 18,1% ukupne
aktive dok u 2012. dugotrajna imovina ĉini 85, 8%, a kratkotrajna imovina 14,1%
ukupne aktive. Dugotrajna imovina biljeţi pad od 1,32 postotna poena dok kratkotrajna
imovina biljeţi pad od 26,56 postotnih poena u 2012.godini u odnosu na 2011.U
ukupnoj aktivi na plaćene troškove budućeg razdoblja i obraĉunate prihode otpada
zanemariv dio od 0,1%, u ukupnoj aktivi te biljeţe pad od 37,02 postotnih poena u
40
2012. godini u odnosu na 2011. godinu. Kapital i rezerve ĉine 62,4% u 2011.godini te
66,3% u 2012.godini ukupne pasive. Dugoroĉne obveze ĉine 16,2% ukupne pasive u
2011.godini i 22,3% u 2012 .godini te biljeţe rast u 2012. godini u odnosu na 2011.
godinu, dok kratkoroĉne obveze ĉine 21,3% ukupne pasive u 2011. i 11,3% u 2012.
godini. Kratkoroĉne obveze biljeţe pad od 50,1 postotni poen u 2012. u odnosu na
2011. godinu. OdgoĊeno plaćanje troškova i prihod budućeg razdoblja imaju zanemariv
udio u ukupnoj pasivi te biljeţe pad od 48,74 postotnih poena u 2012. u odnosu na
2011. godinu.
Tablica 2: Raĉun dobiti i gubitka za razdoblje od 01.01.2012. do 31.12.2012. u kunama
u robnoj kući MeĊimurka
POZICIJA 2011. 2012 INDEX
1. POSLOVNI PRIHODI 10577267 6999005 66,17
1. Prihodi od prodaje 5240210 1855760 35,41
2. Ostali poslovni prihodi 5337057 5143245 96,37
II. POSLOVNI RASHODI 9499536 5905571 62,17
1. Promjene vrijednosti zaliha proizvodnje u tijeku i gotovih proizvoda
2. Materijalni troškovi 7067848 4404321 62,31
3. Troškovi osoblja 1557101 1071009 68,78
4. Amortizacija 403478 404662 100,29
5. Ostali troškovi 471109 25579 5,43
6. Vrijednosno usklaĊivanje 0 0
7. Rezerviranja
8. Ostali poslovni rashodi
III. FINANCIJSKI PRIHODI 268847 136934 50,93
1. Kamate i sl. prihodi iz odnosa s povezanim pod. 268847 136934 50,93
2. Kamate i sl. prihodi iz odnosa s nepovezanim poduzetnicima i
drugim osobama
3. Dio prihoda od pridruţenih poduzetnika i sudjetujućih interesa
4. Nerealizirani dobici (prihodi) od financijske imovine
5. Ostali financijski prihodi
IV. FINANCIJSKI RASHODI 1213960 837978 69,03
1. Kamate, teĉajne razlike i drugi rashodi s povezanim poduzetnicima
2. Kamate, teĉajne razlike i drugi rashodi iz odnosa s nepovezanim
poduzetnicima i drugim osobama
1213960 837978 69,03
3. Nerealizirani gubici (rashodi) od financijske imovine
4. Ostali financijski rashodi
V. UDIO U DOBITI OD PRIDRUŢENIH PODUZETNIKA
VI. UDIO U GUBITKU OD PRIDRUŢENIH PODUZETNIKA
VII. IZVANREDNI - OSTALI PRIHODI 304031 16051 5,28
VIII. IZVANREDNI - OSTALI RASHODI 269151 250091 92,92
IX. UKUPNI PRIHODI 11150145 7151990 64,14
Izvor: Podaci iz raĉunovodstvenog servisa
41
Poslovni prihodi su manji u odnosu na prethodnu godinu oko 33,8%, a najveći pad je
na prihodima od prodaje robe 64,6%. u 2012. godini u odnosu na 2011. Poslovni
rashodi su manji 37,8% u odnosu 2011. godinu. Izvanredni rashodi manji su 7,1% u
2012. godini u odnosu na prethodnu godinu. Bruto dobit financijske godine iznosi
158.350 kuna. Dobit je ostvarena iz poslovnih aktivnosti, a gubitak iz financijskih i
izvanrednih aktivnosti. Na temelju podataka bilance i raĉuna dobiti i gubitka 2010.,
2011. i 2012. godine izraĉunati su pokazatelji poslovanja kako bi se detaljnije
analiziralo poslovanje.
Tablica 3: Izvještaj o novĉanom tijeku za razdoblje od 01.01.2012. do 31.12.2012. u
kunama u robnoj kući MeĊimurka (indirektna metoda)
Red br. POZICIJA U kunama bez lipa
2011. 2012. INDEKS
NOVĈANI TIJEK OD POSLOVNIH AKTIVNOSTI
I.
Ukupno povećanje novĉanog tijeka
od poslovnih aktivnosti 1425090 2426564 170,27
II.
Ukupno smanjenje novĉanog tijeka
od poslovnih aktivnosti 81591 719230 881,51
A.
NETO NOVĈANI TIJEK OD
POSLOVNIH AKTIVNOSTI 609169 1707334 280,27
NOVĈANI TIJEK OD INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI
III.
Ukupni novĉani primitci od
investicijskih aktivnosti 35975
IV.
Ukupno novĉani izdatci od
investicijskih aktivnosti 5100
B.
NETO NOVĈANI TIJEK OD
INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI 5100 35975 705,39
NOVĈANI TIJEK OD FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI
V.
Ukupno novĉani primitci od
financijskih aktivnosti 1321339 0,00
VI.
Ukupno novĉani izdatci od
financijskih aktivnosti 1849710 1857359 100,41
C.
NETO NOVĈANI TIJEK OD
FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI 528371 1857359 351,53
D. UKUPNI NETO NOVĈANI TIJEK 75698 114050 150,66
E.
NOVAC I NOVĈANI
EKVIVALENTI NA POĈETKU
RAZDOBLJA 135078 210778 156,04
F.
NOVAC I NOVĈAI
EKVIVALENTI NA KRAJU
RAZDOBLJA 210776 96728 45,89
G.
POVEĆANJE (SMANJENJE)
NOVCA I NOVĈANIH
EKVIVALENATA 75698 114050 150,66
Izvor: Podaci iz raĉunovodstvenog servisa
42
Poslovne aktivnosti su glavne aktivnosti subjekta koje stvaraju prihode i biljeţe znatan
porast u 2012. godini u odnosu na 2011. godinu i to za 180,27 postonih poena. Što se
tiĉe novĉanog tijeka od investicijskih aktivnosti, investicijske aktivnosti prikazuju
veliĉinu nastalih izdataka namijenjenih stvaranju buduće dobiti i novĉanih tokova te se
moţe uoĉiti još veći porast u 2012. godini u odnosu na 2011. godinu, toĉnije za 705,39
postotnih poena. Financijske aktivnosti su aktivnosti koje rezultiraju promjenom
veliĉine i sastava glavnice i zaduţivanja subjekta. Moţe se vidjeti da financijske
aktivnosti biljeţe porast u 2012.godini u odnosu na 2011.godinu za 351,53 postotnih
poena.
Tablica 4: Pokazatelji poslovanja u robnoj kući MeĊimurka
POKAZATELJI 2010. 2011. 2012.
1. Likvidnosti
a) Tekuća likvidnost 1,0342 0,8513 1,0000
b) Ubrzana likvidnost 0,8990 0,7369 1,1194
c) Financijska stabilnost 1,1818 1,2554 0,9677
2. Zaduţenosti
a) Pokazatelj zaduţenosti 0,4107 0,3751 0,3362
b) Pokazatelj vlastitog financiranja 0,4620 0,4901 0,5209
c) Stupanj pokrića I 59,1872 59,8945 60,6969
d) Stupanj pokrića II 84,6201 79,6542 86,6833
3. Aktivnosti
a) Pokazatelj obrta ukupne imovine 0,2140 0,1287 0,1862
b)Pokazatelj obrta potraţivanja 2,0192 1,3149 0,5691
c)Trajanje naplate potraţivanja 60,8700 76,4900 84,7402
d) Pokazatelj obrta zaliha 7,4603 5,2702 4,0500
e) Broj dana vezivanja zaliha 45,0000 87,0000 129,0000
4. Profitabilnosti
a) Bruto marţa profita 0,0631 0,0320 0,0222
b) Neto marţa profita 0,0567 0,0734 0,0150
c) Rentabilnost imovine (ROA) 0,0121 0,0094 0,0028
d) Rentabilnost kapitala (ROE) 0,0058 0,0046 0,0229
5.Ekonomiĉnosti
a) Ekonomiĉnost ukupnog
poslovanja 1,0137 1,0153 1,0582
b) Ekonomiĉnost prodaje 1,3578 1,3792 1,1852
Izvor: Podaci iz raĉunovodstvenog servisa
43
Moţe se vidjeti da tekuća likvidnost biljeţi pad te je u 2011. manja od 1,5 što ukazuje
da robna kuća moţe ostati bez sredstava za podmirenje kratkoroĉnih obveza. Poţeljno je
da odnos kratkoroĉne imovine i kratkoroĉnih obveza bude 2:1 te je robna kuća morala
poraditi na povećanju tekuće likvidnosti kako ne bi došlo do problema u podmirenju
kratkoroĉnih obveza. U 2012. godini se tekuća likvidnost povećala u odnosu na 2011.
premda to još uvijek nije dovoljno.
Ubrzana likvidnost ukazuje na to da robna kuća nije imala dovoljno kratkoroĉnih
sredstava u 2010. i 2011. godini da podmiri dospjele obveze bez da prodaje zalihe s
obzirom da ne zadovoljava ni minimalnu vrijednost od 0,9. U 2012.godini se stanje
poboljšalo te ubrzana likvidnost iznosi 1,11.
S obzirom da je pokazatelj financijske stabilnosti u 2010. i 2011.godini bio veći od 1
moţe se zakljuĉiti da se dugotrajna imovina financira iz kratkoroĉnih obveza dok je u
2012. godini pokazatelj financijske stabilnosti manji od 1 što ukazuje na to da se iz
dijela dugoroĉnih izvora financira kratkotrajna imovina što je poţeljno.
Robna kuća ima pokazatelj zaduţenosti manji od jedan što ukazuje da robna kuća ne
koristi zaduţivanje kao većinski oblik financiranja. Manji odnos duga i imovine upućuje
na to da je financijski rizik niţi (manji od 50%).
Pokazatelj vlastitog financiranja je zadovoljavajući, odnosno manji je od 50%. Stupanj
pokrića II je veći od stupnja pokrića I što znaĉi da je dio dugoroĉnih izvora iskorišten za
financiranje kratkotrajne imovine.
Koeficijent obrtaja ukupne imovine pokazuje da je robna kuća umanjila svoju
sposobnost obrtaja tokom cijele godine s ciljem stvaranja prihoda. Pokazatelj obrtaja
potraţivanja biljeţi znatan pad jednako kao i koeficijent obrtaja ukupne imovine te to
upućuje na probleme robne kuće u naplati potraţivanja. Trajanje naplate potraţivanja
biljeţi rast iz ĉega se vidi da se robnoj kući produljuje vrijeme potrebno da se prodaja
pretvori u novac. Poţeljna je što niţa vrijednost. Pokazatelj obrtaj zaliha biljeţi pad iz
ĉega se moţe vidjeti da se zalihe sve duţe zadrţavanju u skladištu što nam i pokazuju
dani vezivanja zaliha koji su sa 45 dana porasli na 87 dana te na 129 dana.
Pokazatelji profitabilnosti izraţavaju snagu zarade poduzeća, odnosno pokazuju ukupni
efekt likvidnosti, upravljanja imovinom i dugom na mogućnost ostvarenja profita. Kao
što se moţe vidjeti bruto marţa profita biljeţi pad dok neto marţa profita biljeţi sitan
porast u 2011. u odnosu na 2010. dok u 2012. godini biljeţi pad. Razlika bruto i neto
44
marţe profita je u poreznom opterećenju. Pokazatelj povrata na ukupnu imovinu (ROA)
pokazuje sposobnost poduzeća da korištenjem raspoloţive imovine ostvari dobit dok
pokazatelj povrata na ukupni kapital (ROE) pokazuje snagu zarade u odnosu na
ulaganje dioniĉara. Rentabilnost imovine te rentabilnost kapitala nastavljaju trend pada
što ukazuje da robna kuća treba uvesti neke promjene kako bi poboljšala gospodarenje
svojom imovinom. Na temelju usporedbe pokazatelja profitabilnosti kapitala i
profitabilnosti imovine s kamatnim stopama na trţištu (koje odraţavaju cijenu korištenja
tuĊeg kapitala), moguće je zakljuĉiti isplati li se više poduzeću koristiti vlastitim ili
tuĊim kapitalom. Da su, primjerice, stope profitabilnosti vlastitog kapitala vrlo visoke,
pa ĉak i više od stope profitabilnosti imovine, poduzeću bi se isplatilo koristiti tuĊim
kapitalom, i obrnuto.
Pokazatelji ekonomiĉnosti mjere odnos prihoda i rashoda i pokazuju koliko se prihoda
ostvari po jedinici rashoda. Kao što se moţe vidjeti oba pokazatelja ekonomiĉnosti su
veći od jedan što je poţeljno. Ekonomiĉnost prodaje je pala u 2012. godini u odnosu na
2011.godinu
3.3. STRUKTURA TROŠKOVA
Kod svih poslovnih subjekata troškovi se mogu podijeliti prema prirodi odnosno vrsti
utroška. Prema prirodnim vrstama knjiţe se troškovi prema njihovim pojavnim
oblicima i prema svrsi za koju su nastali. Taj kriterij podjele troškova je jedinstven za
sve poslovne subjekte. Prema kriteriju prirodne vrste troškova troškovi se mogu
podijeliti na (Gulin D. i autori, 2006., str. 317):
materijalne troškove
troškove usluga
troškove amortizacije
naknade troškova radnika
troškove osoblja - troškovi plaća i naknada plaća
ostale troškove poštovanja
45
Grafikon 1: Prikaz prirodne vrste troškova u robnoj kući MeĊimurka u 2012.godini
Izvor: Podaci iz raĉunovodstvenog servisa
Kao što se iz grafikona moţe vidjeti materijalni troškovi zauzimaju najveću udio u
ukupnim troškovima te imaju najveći znaĉaj. Troškovi osoblja takoĊer predstavljaju
vaţnu stavku u ukupnim troškovima.
Tablica 5: Vrste troškova u razdoblju od 2007. do 2012. godine u robnoj kući
MeĊimurka
VRSTA TROŠKA 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
1.Materijalni troškovi 11.667.373 15.141.139 11.569.945 10.014.869 7.067.848 4.404.321
a) Troškovi sirovina i materijala 94.542 102.918 102.225 1.074.316 1.134.292 1.115.899
b) Troškovi prodane robe 9.947.079 13.287.905 9.733.928 6.712.299 4.022.869 1.825.955
c) Ostali vanjski troškovi 1.625.752 1.750.316 1.733.928 2.228.254 1.910.687 1.462.467
2. Troškovi osoblja 2.197.066 2.208.414 2.206.422 1.919.298 1.557.101 1.071.009
a) Neto plaće i nadnice 1.251.984 1.270.904 1.257.677 1.105.111 918.765 657.057
b) Troškovi poreza i doprinosa
iz plaća 630.678 621.482 626.284 534.100 409.669
266.233
c) Doprinosi na plaće 314.404 316.028 322.461 280.087 228.667 147.719
3. Amortizacija 1.086.182 1.430.914 1.077.576 404.137 403.478 404.662
4 Ostali troškovi 2.508.251 2.531.781 2.284.829 1.251.667 471.109 25.579
UKUPNO 17.458.872 21.312.248 17.138.772 13.589.971 9.499.536 5.905.571
Izvor: Podaci iz raĉunovodstvenog servisa
46
Najveći dio troškova otpada na materijalne troškove, a nakon toga na troškove osoblja.
Materijalne troškove ĉine troškovi sirovina i materijala, troškovi prodane robe te ostali
vanjski troškovi. Materijalni troškovi biljeţe pad, dok ih rašĉlanimo moţe se vidjeti da
primjerice troškovi sirovina i materijala imaju trend rasta u razdoblju od 2007. do 2012.
godine. Troškovi prodane robe biljeţe rast u 2008. u odnosu na 2007. dok nakon toga
imaju trend pada. Troškovi zaposlenika takoĊer imaju trend pada u promatranom
razdoblju.
Grafikon 2: Prikaz materijalnih troškova u razdoblju od 2007. do 2012.godine
Izvor: Podaci iz raĉunovodstvenog servisa
Kao što se moţe vidjeti iz grafa, najviše troškova otpada na materijale troškove dok
najmanje otpada na amortizaciju. Svi troškovi biljeţe rast u 2008.godini u odnosu na
2007 godinu, a nakon toga imaju trend pada.
47
3.4. DINAMIKA KRETANJA TROŠKOVA
Prikazat će se samo analiza pojedinih troškova po godinama koji zauzimaju najveći
udio u ukupnim troškovima zbog kompliciranosti analize svih troškova robne kuće.
Izdvojeni troškovi analizirani su u razdoblju od šest godina.
Tablica 6: Skraćena tablica s pojedinim troškovima u robnoj kući MeĊimurka za
razdoblje od 2007. do 2012. godine u kunama koji zauzimaju najveći udio u ukupnim
VRSTA
TROŠKA 2007.=100 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. Prosjek
indeks
2007.=100
st.
promj.
osnovni materijal,
sirovine,
poluproizvodi 4.578.437 3.946.698 3.604.139 3.901.492 4.654.563 4.884.553 4.261.647 93,08 6,92
materijal za
ĉišćenje i
odrţavanje 720 822 917 1.839 2.936 3.578 1.802 250,27 150,28
uredski materijal 10.579 12.122 9.391 10.716 10.751 11.754 10.886 102,89 2,90
elektriĉna energija 1.164 1.168 4.865 7.958 11.453 11.856 6.411 550,744 550,74
zajamnine-
najamnine
nekretnina 164.194 182.662 316.609 302.995 281.857 299.225 257.924 157,08 57,00
špediterske usluge 1.586 422 110 385 365 374 540 34,06 65,93
neto plaća
zaposlenima 1.251.984 1.270.904 1.257.677 1.105.111 918.765 657.057 1.076.916 86,01 13,99
Izvor: Podaci iz raĉunovodstvenog servisa
Iz tablice je vidljivo da najveći dio troškova odlazi na osnovni materijal, sirovine te
poluproizvode te nakon toga neto plaće zaposlenima dok najmanji dio otpada na
materijal za ĉišćenje i odrţavanje. Osnovni materijal, sirovine te poluproizvodi imaju
trend pada u razdoblju od 2007. do 2009.godine dok od 2009. godine na dalje imaju
trend rasta. Moţe se vidjeti da prosjeĉni troškovi osnovnog materijala i sirovina biljeţe
pad u odnosu na baznu godinu (2007.). Najveći pad u odnosu na baznu 2007. godinu
biljeţe troškovi za špediterske usluge i to za 65,93 postotna poena dok najveći porast
imaju troškovi elektriĉne energije što je i bilo za oĉekivati s obzirom da su cijene
elektriĉne energije u proteklim godinama biljeţile rast.
48
Grafikon 3: Prikaz troškova u razdoblju od 2007.do 2012.godine
Izvor: Podaci iz raĉunovodstvenog servisa
Iz grafa je vidljivo da najviše troškova odlazi na osnovi materijal te da kod osnovnog
materijala moţemo vidjeti trend pada od 2007. godine do 2009. Dok je nakon toga
vidljiv trend rasta. Neto plaće su uglavnom ostale iste od 2007.godine do 2011. premda
se mogu vidjeti minimalne oscilacije. Ostali troškovi sudjeluju u veoma malom udjelu u
ukupnim troškovima.
49
4. ZAKLJUĈAK
Tema ovog diplomskog rada je analiza troškova u robnoj kući „MeĊimurka― kroz koju
su prikazani troškovi i upravljanje njima kao prioritet i kontinuirana zadaća upravljaĉke
strukture poduzeća. Cilj ovog rada je bio prikazati troškove po njihovim vrstama,
strukturu troškova, dinamiku kretanja troškova, faze obraĉuna troškova, izraĉunati
pokazatelje uspješnosti poslovanja na primjeru robne kuće.
Da bi se neki poslovni proces odvijao to nije moguće bez utroška resursa i troška. Stoga
je u svakom poduzeću vaţno kako ono upravlja svojim troškovima. Upravljanje
troškovima, predviĊanje, planiranje, kontrola troškova, a najviše smanjenje troškova
moguće je na razne naĉine i primjenom razliĉitih modela. Sve ovo treba postati stalna
briga i trajni zadatak svih razina menadţmenta, posebice smanjivanje troškova, upravo
jer troškovi uvelike utjeĉu na dobitak i uspjeh poduzeća. No, da bi se to postiglo
potrebno je detaljno poznavati strukturu ukupnih troškova poduzeća. Upravljanje
troškovima je sloţen proces koji predstavlja poseban naĉin upravljanja organizacijom i
voĊenja poslovanja. Treba se istaknuti vaţnost informacija koje moraju biti
pravovremene i kvalitetne u svakom trenutku poslovanja zbog pravodobnih reakcija
menadţmenta. Osobe u raĉunovodstvu moraju posjedovati odgovarajuća
raĉunovodstvena, teorijska znanja te imati praktiĉnog iskustva kako bi mogle dati toĉne
podatke o svim troškovima.
Drugi dio ovog rada posvećen je pojmovnom odreĊivanju raĉunovodstva troškova,
navedena su i pojašnjenja njihovih podjela te su pojašnjene metode obraĉuna troškova.
Treći dio se odnosi na poslovanje robne kuće uzete za primjer u ovom radu, poĉevši od
povijesti robne kuće preko osnovnih pokazatelja poslovanja, strukture troškova do
dinamike kretanja troškova. Pri tome su korištene metode indukcije, dedukcije, sinteze i
deskripcije kao i metoda usporeĊivanja, rašĉlanjivanja i eliminiranja, odnosno
analiziranja. Podaci se odnose na razdoblje od 2007. do 2012. godine. Tablice i
grafikoni, priloţeni u radu, izvedeni su iz raĉunovodstvenog servisa robne kuće
„MeĊimurka―.
50
Robna kuća „MeĊimurka― posluje od 11. kolovoza 1966. godine. Oduvijek je bila
zaštitni znak trgovaĉke ponude Ĉakovca. Smještena je u strogom centru grada i svojim
izgledom dominira trgom. Osnovna djelatnost društva je iznajmljivanje poslovnog
prostora, te veleprodaja malih kućanskih aparata marke "Severin", vlastite robne marke
"Wintel", audio video tehnike, te kompletnog programa "Melitte" koji obuhvaća caffe
aparate, filtere za kavu, program"Toppits" i "Swirl".
Zbog financijske i gospodarske krize koja zahvaća i Republiku Hrvatsku robna kuća
„MeĊimurka― biljeţi nešto slabije poslovanje te većina troškova biljeţi porast u
razdoblju od 2007. do 2012. Najveći dio troškova otpada na materijalne troškove, a
nakon toga na troškove osoblja. Materijalne troškove ĉine troškovi sirovina i materijala,
troškovi prodane robe te ostali vanjski troškovi koji biljeţe pad što je i za oĉekivati s
obzirom da se obujam prodaje smanjio što je i za oĉekivati s obzirom na krizu. Jedan od
naĉina da dodatno zaradi kako bi se prebrodila kriza je davanje u najam poslovnog
prostora koji se nalazi u samom centru grada, a ne koristi se, te moţda u budućnosti, ako
se ukaţe potreba, moţe biti prostor gdje će se moći proširiti asortiman ukoliko će biti
potrebe za time. Veliku ušteda je ostvarena time što je voĊenje administrativnih poslova
preseljeno izvan centra grada te je samim time osloboĊen prostor za najam.
Iz financijskih izvještaja moţemo vidjeti da robna kuća ima negativan tren prihoda od
prodaje što govori da treba na tome poraditi, takoĊer treba skratiti dane naplate kako bi
se poslovanje nesmetano odvijalo u budućnosti. Usprkos tome nema razloga za brigu te
robnoj kući nije upitna egzistencija na trţištu zbog dugogodišnjeg iskustva i raznovrsne
ponude koju pruţa prateći trendove na trţištu te ostvaruje iz godine u godinu pozitivan
financijski rezultat.
51
LITERATURA:
I. KNJIGE:
1. Belak V.: „Menadžersko računovodstvo“ , RRiF, Zagreb, 1995.
2. Belak V. i skupina autora: „Računovodstvo poduzetnika s primjerima
knjiženja“;Zagreb, 2006.
3. Gulin D. i skupina autora: „Računovodstvo“; Zagreb 2006.
4. Grupa autora (redaktor I.Spremić): „Računovodstvo“; Zagreb 2003.
5. Gulin D., Sirovica K., Spanjić F., Vašićek V, „Sastavljanje financijskih
izvještaja gospodarskih pravnih osoba―, Zagreb 2000.
6. Horngren C.T., Datar S.M., Foster G., „Cost Accounting – A Managerial
Emphasis“, Prentice Hall, New Jersey, 2003.
7. Meigs & Meigs: „Računovodstvo: temelj poslovnog odlučivanja“, Zagreb
1999.
8. Sagref M.: „Knjigovodstvo 1“, Školska knjiga, Zagreb, 1993.
9. Turk I: „Računovodstvo troškova“, Zagreb 1973.
II. ĈLANCI
1. Drkljaĉa M.; „Mertode upravljanja troškovima“, Znanstveni rad 2004.
2. Periĉić M. : „Računovodstvo troškova u suvremenim tržišnim uvijetima“,
RRiF br.5 2006.
III. OSTALI IZVORI
1. Dimitrić M.: „Računovodstvo troškova –sinopsis predavanja“, 2012.
2. Perĉić H. : „Definicija i struktura računovodstva“:
http://web.efzg.hr/dok/RAC/Definicija%20i%20struktura%20ra%C4%8Dunovo
dstva.pdf
3. Zakon o raĉunovodstvu, Narodne novine 146/05
52
PRILOZI
Prilog 1. Bilanca za srednje i velike poduzetnike na dan 31. prosinca 2011. u robnoj
kući MeĊimurka
Iznos (neto)
Pozicija 2010. 2011.
AKTIVA A) POTRAŢNJA TA UPISANI A
NEUPLAĆENI KAPITAL
B) DUGOTRAJNA IMOVINA 33.731.645 33.333.267
I. NEMATERIJALNA IMOVINA 0 0
1. Izdaci za razvoj 2. Koncesije, patenti, licencije, robne i usluţne
marke, softver i ostala prava
3. Goodwill 4. Predujmovi za nabavu nematerijalne
imovine
5. Nematerijalna imovina u pripremi
6. Ostala nematerijalna imovina
II. MATERIJALNA IMOVINA 33.113.133 23.713.929
1. Zemljište 1.634.958 1.634.958
2. GraĊevinski objekti 29.858.377 29.701.960
3. Postrojenja i oprema 4. Alati, pogonski inventar i transportna
imovina 723.220 458.710
5. Biološka imovina
6. Predujmovi za materijalnu imovinu
7. Materijalna imovina u pripremi
8. Ostala materijalna imovina 896.578 918.301
9. Ulaganje u nekretnine III. DUGOTRAJNA FINANCIJSKA
IMOVINA 618.512 619.338
1. Udjeli (dionice) kod povezanih poduzetnika
2. Dani zajmovi povezanim poduzetnicima
3. Sudjelujući interesi (udjeli) 600.000 600.000 4. Zajmovi dani poduzetnicima u kojima
postoje sudjelujući interesi
5. Ulaganja u vrijednosne papire
6. Dani zajmovi, depoziti i sliĉno 18.512 19.338
7. Ostala dugotrajna financijska imovina 8. Ulaganja koja se obraĉunavaju metodom
udjela
IV. POTRAŢIVANJA 0 0
1. Potraţivanja od povezanih poduzetnika
53
2. Potraţivanja po osnovi prodaje na kredit
3. Ostala potraţivanja
V. ODGOĐENA POREZNA IMOVINA
C) KRATKOTRAJNA IMOVINA 9.485.882 7.398.827
I. ZALIHE 1.239.873 994.308
1. Sirovine i materijal
2. Proizvodnja u tijeku
3. Gotovi proizvodi
4. Trgovaĉka roba 1.239.873 994.308
5. Predujmovi za zalihe
6. Dugotrajna imovina namijenjena prodaji
7. Biološka imovina
I. POTRAŢIVANJA 4.580.991 3.985.142
1. Potraţivanja od povezanih poduzetnika
2. Potraţivanja od kupaca 4.522.082 3.898.275
3. Potraţivanja od sudjelujućih poduzetnika 4. Potraţivanja od zaposlenika i ĉlanova
poduzetnika
5. Potraţivanja od drţave i drugih institucija 51.151 22.453
6. Ostala potraţivanja 7.758 64.414 II. KRATTKOTRAJNA FINANCIJSKA
IMOVINA 3.529.940 2.208.601
1. Udjeli (dionice) kod povezanih poduzetnika
2. Dani zajmovi povezanim poduzetnicima
3. Sudjelujući interesi (udjeli) 4. Zajmovi dani poduzetnicima u kojima
postoje sudjelujući interesi
5. Ulaganja u vrijednosne papire
6. Dani zajmovi, depoziti i sliĉno 3.529.940 2.208.601
7. Ostala financijska imovina
IV. NOVAC U BANCI I BLAGAJNI 135.078 210.776 D) PLAĆENI TR. BUDUĆEG RAZDOBLJA
I OBR.PRIHODI 46.242 34.553
E) UKUPNA AKTIVA 43.263.769 40.766.647
F) IZVANBILANĈNI ZAPISI
54
PASIVA A) KAPITAL I REZERVE 25.469.643 25.444.821
I. TEMELJNI (UPISANI) KAPITAL 19.964.800 19.964.800
II. KAPITALNE REZERVE
III. REZERVE IZ DOBITI 555.689 563.095
1. Zakonske rezerve 555.689 563.095
2. Rezerve za vlastite dionice 4.667.688 4.667.688
3. Vlastite dionice i udjeli (odbitna stavka) 4.667.688 466.788
4. Statutarne rezerve
5. Ostale rezerve
IV. REVALORIZACIJSKE REZERVE 4.801.035 4.801.035 V. ZADRŢANA DOBIT ILI PRENESENI
GUBITAK 0 0
1. Zadrţana dobit
2. Preneseni gubitak VI. DOBIT ILI GUBITAK POSLOVNE
GODINE 148.119 115.891
1. Dobit poslovne godine 148.119 115.891
2. Gubitak poslovne godine
VII. MANJINSKI INTERES
B) REZERVIRANJA 0 0 1. Rezerviranja za mirovine, otpremnine i
sliĉne obveze
2. Rezerviranja za porezne obveze
3. Druga rezerviranja
C) DUGOROĈNE OBVEZE 8.578.955 6.586.543
1. Obveze prema povezanim poduzetnicima
2. Obveze za zajmove, depozite i sliĉno 3. Obveze prema bankama i drugim
financijskim institucijama 8.402.756 6.527.380
4. Obveze za predujmove
5. Obveze prema dobavljaĉima
6. Obveze po vrijednosnim papirima 7. Obveze prema poduzetnicima u kojima
postoje sudjelujući interesi
8. Ostale dugoroĉne obveze 176.199 59.163
9. OdgoĊena porezna obveza
D) KRATKOROĈNE OBVEZE 9.172.260 8.691.361
1. Obveze prema povezanim poduzetnicima
2. Obveze za zajmove, depozite i sliĉno 44.748 109.393 3. Obveze prema bankama i drugim
financijskim institucijama 6.139.222 6.422.637
55
4. Obveze za predujmove
5. Obveze prema dobavljaĉima 2.671.620 1.958.661
6. Obveze po vrijednosnim papirima 7. Obveze prema poduzetnicima u kojima
postoje sudjelujući interesi
8. Obveze prema zaposlenicima 100.890 73.629 9. Obveze za poreze, doprinose i sliĉna
davanja 215.276 126.436
10. Obveze s osnove udjela u rezultatu 504 605 11. Obveze po osnovi dugotrajne imovine
namjenjene prodaji
12. Ostale kratkoroĉne obveze E) ODGOĐENO PLAĆANJE TR. I PRIHOD
BUDUĆEG RAZD. 42.911 43.922
F) UKUPNO - PASIVA 43.263.769 40.766.647
G) IZVANBILANĈNI ZAPISI
Izvor: podaci iz raĉunovodstvenog servisa
56
Prilog 2: Bilanca za srednje i velike poduzetnike na dan 31. prosinca 2012. u robnoj
kući MeĊimurka
POZICIJA U kunama bez lipa
31.12.2011. 31.12.2012.
AKTIVA
A. Potraţivanja za upisani a neuplaćeni kapital
B. Dugotrajna imovina (stalna sredstva) 33.333.267 32.892.630
I Nematerijalna imovina 0 0
1. Izdaci za razvoj
2. Koncesije, patenti, licencije, robne i usluţne marke, softver i ostala
prava
3. Goodwill
4. Predujmovi za nabavu nematerijalne imovine
5. Nematerijalna imovina u pripremi
6. Ostala nematerijalna imovina
II Materijalna imovina 32.713.929 32.292.630
1. Zemljište 1.634.958 1.634.958
2. GraĊevinski objekti 29.701.960 29.353.102
3. Postrojenja i oprema (strojevi)
4. Alati, pogonski inventar i transportna imovina 458.710 421.404
5. Biološka imovina
6. Predujmovi za materijalnu imovinu
7. Materijalna imovina u pripremi
8. Ostala materijalna imovina 918.301 883.166
9. Ulaganje u nekretnine
III Dugotrajna financijska imovina 619.338 600.000
1. Udjeli (dionice) kod povezanih poduzetnika
2. Dani zajmovi povezanim poduzetnicima
3. Sudjelujući interesi (udjeli) 600.000 600.000
4. Zajmovi dani pod. u kojima postoje sudjelujući interesi
5. Ulaganje u vrijednosne papire
6. Dani zajmovi, depoziti i sliĉno 19.338
7. Ostala dugotrajna financijska imovina
8. Ulaganja koja se obraĉunavaju metodom udjela
IV Potraţivanja 0 0
1. Potraţivanja od povezanih poduzetnika
2. Potraţivanja s osnove prodaje na kredit
3. Ostala potraţivanja
V OdgoĊena porezna imovina
57
C. Kratkotrajna imovina (obrtna sredstva) 7.398.827 5.434.017
I Zalihe 994.308 579.267
1. Sirovine i materijal (dijelovi i sitni inventar)
2. Proizvodnja u tijeku
3. Gotovi proizvodi
4. Trgovaĉka roba (i nekretnine u prometu) 994.308 579.267
5. Predujmovi za zalihe
6. Ostala imovina namijenjena prodaji
7. Biološka imovina
II Potraţivanja 3.985.142 3.260.935
1. Potraţivanja od povezanih poduzetnika
2. Potraţivanja od kupaca 3.898.275 3.243.840
3. Potraţivanja od sudjelujućih poduzetnika
4. Potraţivanja od zaposlenika i ĉlanova poduzetnika
5. Potraţivanje od drţave i drugih institucija 22.453 12.669
6. Ostala potraţivanja 64.414 4.426
III Kratkotrajna financijska imovina 2.208.601 1.497.089
1. Udjeli (dionice) kod povezanih poduzetnika
2. Dani zajmovi povezanim poduzetnicima
3. Sudjelujući interesi (udjeli)
4. Zajmovi dani pod. u kojima postoje sudjelujući interesi
5. Ulaganja u vrijednosne papire
6. Dani zajmovi, depoziti i sliĉno 2.208.601 1.497.089
7. Ostala financijska imovina
IV Novac u banci i blagajni 210.776 96.726
D. Plaćeni troškovi budućeg razdoblja i obraĉunati prihodi 34.553 21.760
F. Ukupna AKTIVA 40.766.647 38.348.407
G. Izvanbilanĉni zapisi
PASIVA
A. Kapital i rezerve 25.444.821 25.441.513
I Temeljni (upisani) kapital 19.964.800 19.964.800
II Kapitalne rezerve
III Rezerve iz dobiti 563.095 568.890
1. Zakonske rezerve 563.095 568.890
2. Rezerve za vlastite dionice 4.667.688 4.667.688
3. Vlastite dionice i udjeli (odbitna stavka) 4.667.688 4.667.688
4. Statutarne rezerve
5. Ostale rezerve
IV Revalorizacijske rezerve 4.801.035 4.801.035
V Zadrţani dobitak ili preneseni gubitak 0 0
58
1. Zadrţana dobit
2. Preneseni gubitak
VI Dobit ili gubitak poslovne godine 115.891 106.788
1. Dobit poslovne godine 115.891 106.788
2. Gubitak poslovne godine
VII Manjinski interesi
B. Rezerviranja 0 0
1. Rezerviranja za mirovine, otpremnine i sliĉne obveze
2. Rezerviranja za porezne obveze
3. Druga rezerviranja
C. Dugoroĉne obveze 6.586.543 8.547.612
1. Obveze prema povezanim poduzetnicima
2. Obveze za zajmove, depozite i sliĉno
3. Obveze prema bankama i drugim financijskim institucijama 6.527.380 8.547.612
4. Obveze za predujmove (dugoroĉne)
5. Obveze prema dobavljaĉima
6. Obveze po vrijednosnim papirima
7. Obveze prema poduzetnicima u kojima postoje sudjelujući interesi
8. Ostale dugoroĉne obveze 59.163
9. OdgoĊena porezna obveza
D. Kratkoroĉne obveze 8.691.361 4.336.766
1. Obveze prema povezanim poduzetnicima
2. Obveze za zajmove, depozite i sliĉno 109.393 81.920
3. Obveze prema bankama i drugim financijskim institucijama 6.422.637 2.714.305
4. Obveze za predujmove
5. Obveze prema dobavljaĉima 1.958.661 1.243.680
6. Obveze po vrijednosnim papirima
7.Obveze prema poduzetnicima u kojima postoje sudjelujući
Interesi
8. Obveze prema zaposlenima 73.629 53.594
9. Obveze za poreze, doprinose i sliĉna davanja 126.436 243.070
10. Obveze s osnove udjela u rezultatu 605 197
11. Obveze po osnovi dugotrajne imovine namijenjene prodaji
12. Ostale kratkoroĉne obveze
E. OdgoĊeno plaćanje troškova i prihod bud. razd. 43.922 22.516
F. Ukupna PASIVA 40.766.647 38.348.407
G. Izvanbilanĉni zapisi
Izvor: podaci iz raĉunovodstvenog servisa
59
Prilog 3.: Raĉun dobiti i gubitka u robnoj kući „MeĊimurka― u 2011.godini
Iznos (neto)
Pozicija 2010 2011
I. POSLOVNI PRIHODI 14.608.853 10.577.267
1. Prihod od prodaje 9.249.850 5.240.210
2. Ostali poslovni prihodi 5.359.003 5.337.057
II. POSLOVNI RASHODI 13.589.971 9.499.536
1. Promjene vrijednosti zaliha proizvodnje u tijeku i gotovih proizvoda
2. Materijalni troškovi 10.014.869 7.067.848
a) Troškovi sirovina i materijala 1.074.316 1.134.292
b) Troškovi prodane robe 6.712.299 4.022.869
c) Ostali vanjski troškovi 2.228.254 1.910.687
3. Troškovi osoblja 1.919.298 1.557.101
a) Neto plaće i nadnice 1.105.111 918.765
b) Troškovi poreza i doprinosa iz plaća 534.100 409.669
c) Doprinosi na plaće 280.087 228.667
4. Amortizacija 404.137 403.478
5. Ostali troškovi 1.251.667 471.109
6. Vrijednosno usklaĊivanje 0 0
a) dugotrajne imovine (osim financijske imovine)
b) kratkotrajne imovine (osim financijske imovine)
7. Rezerviranja
8. Ostali poslovni rashodi
III. FINANCIJSKI PRIHODI 375.935 268.847
1. Kamate, teĉajne razlike, dividende i sl. prihodi iz odnosa s povezanim
poduzetnicima
2. Kamate, teĉajne razlike, dividende i sl. prihodi iu odnosa s nepovezanim
poduzetnicima 375.935 268.847
3. Dio prihoda od produţenih poduzetnika i sudjelujućih interesa
4. Nerealizirani dobici (prihodi) od financijske imovine
5. Ostali financijski prihodi
IV. FINANCIJSKI RASHODI 1.284.721 1.213.960
1. Kamate, teĉajne razlike, dividende i sl. prihodi iz odnosa s povezanim
poduzetnicima
2. Kamate, teĉajne razlike, dividende i sl. prihodi iu odnosa s nepovezanim
poduzetnicima 1.284.721 1.213.960
3. Nerealizirani gubici (rashodi) od financijske imovine
4. Ostali financijski rashodi
V. UDIO U DOBITI OD PRODUŢENIH PODUZETNIKA
VI. UDIO U GUBITKU OD PRODUŢENIH PODUZETNIKA
VII. IZVANREDNI - OSTALI PRIHODI 372.307 304.031
VIII. IZVANREDNI -OSTALI RASHODI 274.322 269.151
60
IX. UKUPNI PRIHODI 15.357.095 11.150.145
X. UKUPNI RASHODI 15.149.014 10.982.647
XI. DOBIT ILI GUBITAK PRIJE OPOREZIVANJA 208.081 167.498
1. Dobit prije oporezivanja 208.081 167.498
2. Gubitak prije oporezivanja 0 0
XII. POREZ NA DOBIT 59.962 51.607
XIII. DOBITAK ILI GUBITAK RAZDOBLJA (148-151) 148.119 115.891
1. Dobit razdoblja 148.119 115.891
2. Gubitak razdoblja 0 0
DODATAK RDG-u
XIV. DOBIT ILI GUBITAK RAZDOBLJA
1. Pripisana imateljima kapitala matice
2. Pripisana manjinskom interesu
Izvor: podaci iz raĉunovodstvenog servisa
61
Prilog 4: Raĉun dobiti i gubitka u robnoj kući „MeĊimurka― u 2012. godini
POZICIJA U kunama bez lipa
2011. 2012.
1. POSLOVNI PRIHODI 10.577.267 6.999.005
1. Prihodi od prodaje 5.240.210 1.855.760
2. Ostali poslovni prihodi 5.337.057 5.143.245
II. POSLOVNI RASHODI 9.499.536 5.905.571
1. Promjene vrijednosti zaliha proizvodnje u tijeku
i gotovih proizvoda
2. Materijalni troškovi 7.067.848 4.404.321
a) Troškovi sirovina i materijala 1.134.292 1.115.899
b) Troškovi prodane robe 4.022.869 1.825.955
c) Ostali vanjski troškovi 1.910.687 1.462.467
3. Troškovi osoblja 1.557.101 1.071.009
a) Neto plaće i nadnice 918765 657.057
b) Troškovi poreza i doprinosa iz plaća 409.669 266.233
c) Doprinosi na plaće 228.667 147.719
4. Amortizacija 403.478 404.662
5. Ostali troškovi 471.109 25.579
6. Vrijednosno usklaĊivanje 0 0
a) dugotrajne imovine (osim financijske imovine)
b) kratkotrajne imovine (osim financijske
imovine)
7. Rezerviranja
8. Ostali poslovni rashodi
III. FINANCIJSKI PRIHODI 268.847 136.934
1. Kamate, teĉajne razlike, dividende i sliĉni
prihodi iz odnosa s povezanim poduzetnicima
268.847 136.934
2. Kamate, teĉajne razlike, dividende, sliĉni
prihodi iz odnosa s nepovezanim poduzetnicima i
drugim osobama
3. Dio prihoda od pridruţenih poduzetnika i
sudjelujućih interesa
4. Nerealizirani dobici (prihodi) od financijske
imovine
5. Ostali financijski prihodi
IV. FINANCIJSKI RASHODI 1.213.960 837.978
1. Kamate, teĉajne razlike i drugi rashodi s
povezanim poduzetnicima
2. Kamate, teĉajne razlike i drugi rashodi iz
odnosa s nepovezanim poduzetnicima i drugim
osobama
1.213.960 837.978
3. Nerealizirani gubici (rashodi) od financijske
62
imovine
4. Ostali financijski rashodi
V. UDIO U DOBITI OD PRIDRUŢENIH
PODUZETNIKA
VI. UDIO U GUBITKU OD PRIDRUŢENIH
PODUZETNIKA
VII. IZVANREDNI - OSTALI PRIHODI 304.031 16.051
VIII. IZVANREDNI - OSTALI RASHODI 269.151 250.091
IX. UKUPNI PRIHODI 11.150.145 7.151.990
X. UKUPNI RASHODI 10.982.647 6.993.640
XI. DOBIT ILI GUBITAK PRIJE
OPOREZIVANJA
167.498 158.350
1. Dobit prije oporezivanja 167.498 158.350
2. Gubitak prije oporezivanja 0 0
XII. POREZ NA DOBIT 51.607 51.562
XIII. DOBIT ILI GUBITAK RAZDOBLJA 115.891 106.788
1. Dobit razdoblja 115.891 106.788
2. Gubitak razdoblja
Izvor: podaci iz raĉunovodstvenog servisa
63
Prilog 5: Izvještaj o novĉanom tijeku u robnoj kući „MeĊimurka― u 2012.godini
Red br. POZICIJA U kunama bez lipa
2011. 2012.
NOVĈANI TIJEK POSLOVNIH AKTIVNOSTI
1. Dobitak prije poreza 167498 158350
2. Amortizacija 403478 404662
3. Povećanje kratkoroĉnih obveza
4. Smanjenje kratkoroĉnih potraţivanja 595849 724207
5. Smanjenje zaliha 245565 415041
6. Ostalo povećanje novĉanog tijeka 12700 724304
I.
Ukupno povećanje novĉanog tijeka od poslovnih
aktivnosti 1425090 2426564
1. Smanjenje kratkoroĉnih obveza 746314 646264
2. Povećanje kratkoroĉnih potraţivanja
3. Povećanje zaliha
4. Ostalo smanjenje novĉanog tijeka 51607 72966
II.
Ukupno smanjenje novĉanog tijeka od poslovnih
aktivnosti 81591 719230
A.
NETO NOVĈANI TIJEK OD POSLOVNIH
AKTIVNOSTI 609169 1707334
NOVĈANI TIJEK OD INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI
1.
Novĉani primitci od prodaje dugotrajne materijalne
i nematerijalne imovine 16637
2.
Novĉani primitci od prodaje vlasniĉkih i duţniĉkih
instrumenata 19338
3. Novĉani primitci od kamata
4. Novĉani primitci od dividendi
5. Ostali novĉani primitci od investicijskih aktivnosti
III. Ukupni novĉani primitci od investicijskih aktivnosti 35975
1.
Novĉani izdatci za kupnju dugotrajne materijalne i
nematerijalne imovine 5100
2.
Novĉani izdatci za stjecanje vlasniĉkih i duţniĉkih
financijskih instrumenata
3. Ostali novĉani izdatci od investicijskih aktivnosti
IV. Ukupno novĉani izdatci od investicijskih aktivnosti 5100
B.
NETO NOVĈANI TIJEK OD INVESTICIJSKIH
AKTIVNOSTI 5100 35975
NOVĈANI TIJEK OD FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI
1.
Novĉani primitci od izdavanja vlasniĉkih i
duţniĉkih financijskih instrumenata
2.
Novĉani primitci od glavnice kredita, zaduţnica,
pozajmica i drugih posudbi
3. Ostali primitci od financijskih aktivnosti 1321339
V. Ukupno novĉani primitci od financijskih aktivnosti 1321339
1. Novĉani izdatci za otplatu glavnice kredita i 1708997 1747263
64
obveznica
2. Novĉani izdatci za isplatu dividendi 140713 110096
3. Novĉani izdatci za financijski najam
4. Novĉani izdatci za otkup vlastitih dionica
5. Ostali novĉani izdatci od financijskih aktivnosti
VI. Ukupno novĉani izdatci od financijskih aktivnosti 1849710 1857359
C.
NETO NOVĈANI TIJEK OD FINANCIJSKIH
AKTIVNOSTI 528371 1857359
D. UKUPNI NETO NOVĈANI TIJEK 75698 114050
E.
NOVAC I NOVĈANI EKVIVALENTI NA
POĈETKU RAZDOBLJA 135078 210778
F.
NOVAC I NOVĈAI EKVIVALENTI NA KRAJU
RAZDOBLJA 210776 96728
G.
POVEĆANJE (SMANJENJE) NOVCA I
NOVĈANIH EKVIVALENATA 75698 114050
Izvor: podaci iz raĉunovodstvenog servisa
65
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom ANALIZA TROŠKOVA U
ROBNOJ KUĆI „MEĐIMURKA― izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc.
Mire Dimitrić. U radu sam primijenila metodologiju znanstveno-istraţivaĉkog rada i
koristila literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. TuĊe spoznaje, stavove,
zakljuĉke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom
radu na uobiĉajen, standardan naĉin citirala sam i povezala s korištenim bibliografskim
jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.
TakoĊer, izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na sluţbenim
stranicama Fakulteta.
Studentica
Dunja Milihram