Zakljuèit æemo sa kratkom primjedbom da jenaš Gospodin od poèetaka kršæanstva u svijestivjernika do�ivljavan kao Kralj - kako se je i sampred Pilatom potvrdio, te kao gospodar i vladar sve-ga svemira. Kao takvome dali su mu naziv Panto-krator - Svevladar. U našoj biskupiji vjerojatno naj-stariji lik Krista Pantokratora imamo na jednomkamenom reljefu u rapskoj katedrali koji potjeèe izcrkve koja se veæ u VIII. st. tu nalazila.

Ta je svijest bila �iva i u naših starih Risièana injihovih sveæenika. Imamo za to dokaz nad ulaznimvratima naše crkve. Kameni natpis na kojem stoji:"Neka vlada Krist Kralj."

Zar to nije poruka naših pokojnih i nama danas?

Molimo stoga danas usrdno: u Risiki, u našojDomovini, u cijelom svijetu

NEK VLADA KRIST KRALJ!

Sveto ime donosi podatke o risiškim prezimenima preni-jevši ih iz "Enciklopedije hrvatskih prezimena" (2008.). ...

RUŠIN

U Risiki �ive dvije osobe s prezimenom Rušin.

Enciklopedija:

Prezime Rušin nose Hrvati, najveæim dijelom sa otoka Krka. U proteklihsto godina roðeno ih je razmjerno najviše u Brzcu na o. Krku, gdje se svaki treæistanovnik prezivao Rušin. U Hrvatskoj ih danas �ivi oko 100 u preko 40 doma-æinstava. Sredinom prošlog stoljeæa bilo ih je pribli�no 30, pa se njihov broj odtada utrostruèio. Prisutni su u 4 hrvatske �upanije u ukupno 11 opæina i 17naselja, najviše u Rijeci (35), u Malinskoj (9), u Krku (8), u Malom Lošinju (6),i u Opatiji (6).

4

Izdaje: �UPNI URED RISIKA, 51516 Vrbnik; e-mail: nikola.radic@ri.t-com.hr

NAŠA PREZIMENA

SVETO IME�upni bilten - RISIKA

KRIST KRALJ - 21.XI.2010. Broj: 37(181)

JER TVOJE JE KRALJEVSTVOI SLAVA I MOÆ

U VJEKOVE

DOÐI KRALJEVSTVO TVOJE!

KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA

Ovu je svetkovinu uveo papa Pijo XI. enciklikom "Quas primas" 11.prosinca 1925. g. zakljuèujuæi 'jubilej' koji se te godine slavio. Pijo XI. je veæna poèetku svog pontifikata (1922.) jednom enciklikom osudio laicistièke iliberalistièke pokrete i ideologije koje æe tijekom prve polovice XX. st. uroditistrašnim totalitarizmima, najprije komunizmom, pa fašizmom i nacizmom, a iraznim drugim -izmima. Svi su ti -izmi u konaènici išli za tim da detronizirajuBoga kao vladara nad svim stvorenim, da ga skinu prijestolja �eleæi se posta-viti na njegovo mjesto. Mudri je papa znao da æe tu njegovu encikliku malokršæana proèitati pa se drugom, spomenutom enciklikom (1925.) odluèio o-snovati blagdan koji æe kršæane podsjetiti da je Krist - Bog i èovjek - gospodarcijelog svemira i da mu to èovjek u privatnom i javnom �ivotu treba priznati.U protivnom se na svijetu etablira sotonino kraljevstvo koje je zemlju u prvojpolovici XX. st. natopilo krvlju više nego ikada ranije.

Kada se èovjek odupire i neæe da prizna Krista za Kralja u svojoj povijesti,ne mo�e naæi ni spas za kojim èezne, ni autentièni mir; ostaje �rtva svojihniskih poriva, po�uda, neprijateljstava, nemira... Jedino je Krist "izvor spase-nja, privatnog i javnog" govorio je Pijo XI. "Nema ni u kome drugom spase-nja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu semo�emo spasiti." - govori nam sv. Petar u Djelima apostolskim (Dj 4, 12).

Na to su posebno upozoravali pape toga vremena znajuæi što æe se do-goditi ako ljudi vlast koja pripada samo Kristu predaju u ruke Sotoni, što sevelikim dijelom na�alost i dogodilo.

Daleko od Krista èovjek je predan na milost i nemilost bespuæima tota-litarnih ideologija i sistema; kad ne tra�i Kristovo Kraljevstvo i njegovupravdu, ljudski se rod nalazi pred raznim -izmima svoje povijesti, koji u imela�nog napretka, društvenog, ekonomskog i kulturnog, sotonski degradirajusvakog èovjeka nijeèuæi mu njegovo izvorno dostojanstvo.

XX. st. pru�ilo nam je bezbroj tragiènih primjera što se dogaða u ovomvjeènom sukobu izmeðu kraljevstva Kristova i kraljevstva Sotone, kada seljudi priklone ovome drugome.

Nama je koliko-toliko poznato što se sa Crkvom i sa kršæanima dogaðalo uvrijeme nacizma i komunizma. Malo nam je poznato da to nisu jedini primjeriprogona Crkve u XX. st. - Spomenut æemo samo dva.

Upravo u vrijeme kada je papa ustanovio ovaj blagdan u Meksiku bijesniprogon katolièke Crkve. Meksiko je zaposjednut masonima kojima SAD -zbog svojih ekonomskih interesa - poma�u uspostaviti radikalno antikrš-æansku dr�avnu vlast. Donose se zakoni kojima se ogranièava sloboda Crkve.Poèinju represije, ruše se crkve, zabranjuje se èak pozdrav "Adios" (zbogom).Da bi pokazao svu svoju mr�nju prema Bogu, fanatièni guverner T. G. Cana-bal, koji je bio i zaèetnik tih represija, na svojoj farmi daje imena �ivotinjama:jednog bika naziva "Bog", jednog magarca "Krist", jednu kravu "Djevica odGuadalupe", jednu svinju "Papa"...; jednog svog sina naziva "Lenjin", adrugog "Sotona"; jednog unuka "Lucifer".

Kršæani su praktièno bili 'divljaè za odstrijel'. Meksièki ustav od 1917.potpuno je obespravio oko 90% katolika. Nakon stanovitog vremena pasivnogotpora, izbio je u narodu ustanak "kristerosa" koji se nisu mirili s tom obes-pravljenošæu i sa iskorjenjivanjem vjere. Borili su se s usklikom "�ivio KristKralj!". Mnoštvo nevinih ljudi, katolika, ubijeno je bez ikakva suda. I umirali

2 3

su s poklikom "�ivio Krist Kralj", dok su krvnici puneæi košare njihovim glava-ma uzvikivali "�ivio Sotona, naš otac!" Tek jedan mali broj ovih muèenika zavjeru proglasio je Ivan Pavao II. bla�enima. Bio je to pravi "holokaust" mek-sièkih kršæana koji su masoni uspjevali i uspjevaju prilièno zataškati.

Vrlo je slièna situacija bila i u Španjolskoj gdje je republikanska vlada(1931.) proglasila "od danas Španjolska više nije kršæanska". Slijedilo je rušenjecrkava, zatvaranje škola, oduzimanje imovine, zabrana Isusovaèkog reda, ubija-nje... samo sveæenika i redovnika masakrirano je prije i tijekom "graðanskograta" (1936. do 1939.) oko 6.000. (Nama je meðutim o svemu tome predoèen"dio istine" kako se nekome svidjelo.)

Kroz sve to vrijeme dizale su sve više glavu dvije 'zvijeri', nacizam (ifašizam) te komunizam, koje æe prije kraja stoljeæa pokopati nekih 160-ak mili-juna ljudi.

U takvom je društveno-politièkom okru�ju, u takvoj atmosferi, proglašenblagdan Krista Kralja.

Papa je proroèki pogodio što treba uèiniti. Ustanovio je blagdan i tako sukršæani iz liturgije najbolje mogli razumjeti i shvatiti gdje im je u tim straviènimokolnostima utoèište i koji je jedini naèin da na svijetu zavlada mir: ako se svijetpodlo�i "Kralju istine i �ivota..., Kralju pravde, ljubavi i mira" - kako današnjalturgija pjeva u predslovlju mise.

Mnogi su to shvatili. Kod nas u Hrvatskoj, spome-nimo mo�da najuoèljiviji primjer Marice Stankoviæ.Ona je bila bliska suradnica bl. Ivana Merza koji ju jepoticao da osnuje �ensku zajednicu koja æe se svojim�ivotom staviti na raspolaganje Isusu i Crkvi. Tako jeosnovala prvi svjetovni institut u Crkvi u Hrvata naz-vavši ga "Suradnice Krista Kralja". (Crkva je ustanovuslu�beno priznala 1953. g.) Marica je sama kao i mnogidrugi bila progonjena od komunistièkih vlasti. Osudukojom je poslana na pet godina robije doèekala je sukslikom: "�ivio Krist Kralj!... Potom je s djevojkama skojima je bila zajedno suðena nakon proèitane presudesveèano u sudnici zapjevala: "Christus vincit, Christusregnat, Christus imperat - Krist pobjeðuje, Krist kraljuje, Krist vlada." (robiju jeod 1947. do 1952. izdr�ala u logoru u Po�egi.)

Nadamo se da æemo je skoro i mi, kao i Meksikanci o. Mihovila i drugemuèenike-kristerose, moæi slaviti kao bla�enicu.

Fotografije sa strijeljanja isusovca, bl. Mihovila Augustina Pro, koji je bez sudaubijen u Meksiku 1927. g. Zadnje su mu rijeèi bile: �ivio Krist Kralj!