spektar broj 31

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 9. 1. 2015.

POLITIČKI PRIORITETI: A SADA - HLJEB!

SVIJET U RALJAMA TERORIZMA

BITKA BEZ POBJEDNIKASVIJET NA RASKRŠĆU: DOLAZI VELIKA ČISTKA

Broj 31

Dnevni najam ve} od 50 KM!

Škoda Chevrolet Renault Citroen Kia Toyota Mercedes

www.kapitals.ba

Sarajevo H. Kreševljakovi}a 18Tel./fax: 033 481 088Mobitel: 063 393 180

063 399 648 063 393 181

A SADA - HLJEB!

POLITIKA MORA MIJENJATI PRIORITETE

KARIKATURI TREBA SMISAO

MIRZA IBRAHIMPAŠIĆ, LIKOVNI UMJETNIK:

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. SarajevoGlavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula

Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, DžanaZimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio SlobodnaEvropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l [email protected]

Serija poskupljenja, s kojim se ušlo u 2015-tu godinu,ultimativno nameće pitanje gole egzistencije većinegrađana teško osiromašene Bosne i Hercegovine

Str. 6

Ako je sadržaj katikature samo ismijavanje i vrijeđanje- onda ona nema smisla. Postavlja se pitanje čemu pro-vokacije te vrste i šta je njihova svrha, kaže poznatisarajevski karikaturista Str. 10

SVE VE]A ODBOJNOSTU istraživanju Fondacije Bertelsman ustanovljeno je dasvaki drugi Nijemac smatra da ga islam ugrožava. UŠpaniji i Švajcarskoj su ti procenti još veći Str. 13

PORUKE IZ DRUGE DIMENZIJE

DOLAZI VELIKA ^ISTKATakozvani “Utemeljitelji” poručuju da pristiže Zlatnodoba na Zemlju, koja prolazi grandioznutransformaciju iz planete treće dimenzije (3D) uzvijezdu četvrte dimenzije (4D) Str. 24

ISLAM POD VELIKIM PRITISKOM

su ovih dana i neki “prebjezi” u drugestranke, na području Federacije.Njihova jedina olakšavajuća okol-nost je što nakon toga nisu podiglipolicijsku palicu nad glave novinarakoji su to objavljivali, kao što su to uslučaju Klixa učinili Dodik i njegoviprijatelji iz pravosuđa i policije.

EVROPSKI SAT KAO NAŠ DAN

Bruto satnica u nekim od evropskihzemalja iznosi koliko dnevnica rad-nika u BiH, pokazuje izvještajevropske statističke agencije"Eurostat" o bruto cijeni rada. Premapodacima iz izvještaja, za brutosatnicu od 25 eura, koliko je plaćenprosječan radnik u skandinavskimzemljama, radnik u BiH mora raditiskoro cijeli radni dan, odnosnoprosječna bruto satnica u BiH i doosam puta je manja nego u razvijen-im evropskim zemljama.Cijena radne snage u Bugarskojiznosi 3,4 eura po satu i najjeftinija jeu EU, gdje prosjek iznosi 24,2 eura.Najniža neto satnica u FederacijiBiH je 2,15 KM, što znači da ti rad-nici dnevno zarade 13 KM.

VUK, VU^I]...

Zategnuti odnosi između Kabinetasrpskog premijera i Brisela. Tako se, unajkraćem, može opisati situacija ukojoj je Aleksandar Vučić sasuo jošjednu verbalnu paljbu po predstavnici-ma Evropske unije, u nastavkupolemike oko „slučaja BIRN“.Naime, nakon što je Maja Kocijančić,portparolka Evropske komisije zapolitiku susjedstva i pregovore oproširenju, odbacila tvrdnje premijera

Slovenački ekspertza audiosnimkeJanez Križaj potvr-dio je da nije monti-ran snimak na komepremijerka RS-aŽeljka Cvijanovićgovori o kupovini zastupnika uSkupštini Narodne skupštine RS-aradi formiranja koalicione većine.Riječ je o poznatoj aferi "Dva papka",a Križaj je u razgovoru za televizijuN1 istakao kako, analizirajućinavedeni snimak i proučavajućipozadinske šumove na njemu, nijeprimijetio nikakav trag montaže, kaoni da je nešto isječeno ili izmontirano."Govor ide prirodno i spontano. Da bineko montirao ovo, morao bi imatinevjerovatnu količinu materijala, a i tobi se primijetilo. To nije montaža", rekaoje Križaj. On dodaje kako autentičnostsnimka ne može potvrditi, navodeći ušali da je neko mogao angažovati glum-ce da to snime u studiju.Zbog ovog snimka koji je objavioportal Klix, pripadnici MUP-a RS iMUP-a KS su upali u redakcijuovoga internet glasila i “uhapsili”hard diskove i mobilne telefone.Ovaj upad izazvao je burnu reakci-ju medija u našoj zemlji, ali i javnihličnosti i institucija u BiH.Izjavom slovenačkog ekspertapotvrđuje se stara istina da vlastnajviše boli - istina! I to najvišeona koja pokazuje koliko je tavlast korumpirana, kriminal-izirana, sklona manipulacijama ikrajnje amoralnim potezima.Sve ovo sadržano je u Dodikovojakciji sakupljanja parlamentarnevećine, koju je vodila ŽeljkaCvijanović. Predmet istrage stoga bitrebala bi biti ona, a ne portal koji jeobjavio istinu o njenom nečasnomposlu. A tada bi na red došli jošmnogi. Jer, na sličan način kupovani

BRAVO!

Ne ubija seu ime Boga

Simboličan, ali snažan signalgrađanima Njemačke uputili supredstavnici tri najveće vjerskeskupine u ovoj zemlji. U doku-mentu pod nazivom "U ime Bogase ne smije ubijati" oni su osudiliteroristički napad u Parizu.Visokorangirani predstavnicikatoličke i evangelističke crkve, kaoi jevrejske i muslimanske zajednice,na adresu lista "Bild" poslali suzajednički manifest. U tom doku-mentu je istaknuto da su ubistva uParizu bila "napad na slobodu mišl-jenja, vjerske slobode i na našezajedničke vrijednosti tolerancije iljubavi prema bližnjem" ta da suduboko zgroženi tim ubistvima."U ime Boga se ne smije ubijati", pišedalje u manifestu. „Biblija, Tora iKur'an su knjige ljubavi, a ne mržn-je.“ Potpisnici dalje zahtijevaju:"Svaki kršćanin, jevrej ili muslimantrebao bi se u svojoj crkvi, džamiji isinagogi moliti za žrtve u Parizu.“Oni su se dalje založili "za razumije-vanje, mir i slobodu“ te istakli da„mržnja nije odgovor na mržnju.Netolerancija nije odgovor na netol-eranciju. Samo zajedno možemozaštititi svoje vrijednosti i vjerovanjepred radikalizovanim manjinama."U međuvremenu je predsjednikSPD-a Sigmar Gabriel, kako piše„Bild“, pozvao stranke i udruge nazajednički veliki protest u Berlinu.Gabriel je, kako navodi taj list,pozvao na formiranje jednogsaveza koji bi demonstrirao za„miran i demokratski suživot uNjemačkoj i Evropi.Pucnji atentatora u Parizu „nisupogodili samo direktne žrtve, već iideju o slobodnom i otvorenomdruštvu“, naveo je Gabriel.

ŽELJKA NIJEMONTIRANA!

4 Spektar, broj 31 9. januar 2015.

panije Air Asia stradalo je 162 ljudi.Neke zemlje su reagirale i žele smanjitibroj letova u tzv. Low-Cost-segmentu.Tržišna borba i u Evropi je, a nesamo u Aziji dovela do ogorčenebitke cijenama. Jeftinijim letovimase želi osvojiti tržišne udjele i noveputnike. Već odavno postoje i sum-nje da se pritom štedi na sigurnosti.Znakovitih događaja nije manjkalo."Mayday, Mayday" - taj poziv u pomoćsu u roku od samo nekoliko mjeseciuputila čak tri pilota iz zrakoplova irskelow-cost kompanije Ryanair. Zbogvelikog nevremena oni nisu mogli slet-jeti na svom planiranom cilju uMadridu, nego su morali "skrenuti" uValenciju. No za taj dodatni put nisuimali dovoljno goriva. Bila je to mjeraštednje na kojoj je inzistiralo vođstvotvrtke, kazali su piloti.Šef Ryanaira Michael O'Learydemantirao je te izjave i tu epizoduoznačio "izoliranim slučajem", koji jeusput protekao i bez ikakvih posljedi-ca. Putnicima se ništa nije dogodilo.

CRTA^KI PROTEST

Jedan od najboljih karikaturista uistoriji ove regije, Beograđanin PredragKoraksić Corax, pridružio se akciji svo-jih kolega po struci, koji su diljem svi-jeta karikaturama izrazili solidarnost saredakcijom francuskog satiričkog listačijih 10 članova je prošle sedmice bru-talno likvidirano u Prizu.Coraxova karikatura, koju objavljuje-mo, ocijenjena je kao jedna od najusp-ješnijih. Još nekoliko karikaturista izBiH, Srbije i Hrvatske učestvovalo je uovoj misiji solidarnosti, a svoja osjećanjaprema pobijenim kolegama izrazili su ioštrim verbalnim osudama.

Srbije da EU pojedinimorganizacijama plaća da vode kam-panje protiv srpske vlade, oglasio se iVučić koji je izjavio da je "zaprepašćenčinjenicom da Maja Kocijančič u imeEU pokušava da ga ućutka".Srbija podržava nezavisno iodvažno novinarstvo, kao i slobodugovora širom Evrope i van nje, i tasloboda izražavanja je osnovniprincip demokratije, saopštio jeAleksandar Vučić."Upravo zato, zaprepašćen samčinjenicom da Maja Kocijančič uime EU pokušava da me ućutka, dami zabrani čak i da odgovorim napitanje novinara", istakao je Vučić.Pitanje novinara, podsjetimo, ticalo seteksta koji je objavila Balkanskaistraživačka mreža (BIRN), a u kojemse navodi da je Elektroprivreda Srbije(EPS) za ispumpavanje vode izRudarskog basena Kolubaraangažovala konzorcijum bez iskustva,čime je znatno uvećala cijenu tog posla.Vučić je na to odgovorio: "Jel’ torekao BIRN? Aha, kažite to, važnoje da ljudi znaju ko su. To su ljudikoji su lagali oko Air Srbije. To suoni koji su dobili pare od gospodinaDevenporta i Evropske unije da gov-ore nešto protiv Vlade Srbije. E, timlažovima recite da su opet lagali! Toje sve što imam da vam kažem."Ovo inače nije prvi put da AleksandarVučić optužuje strane zvaničnike zaurotu. Valja podsjetiti na njegovupolemiku sa Organizacijom za evrop-sku bezbjednost i saradnju (OSCE) ocenzuri i narušavanju slobode medija uSrbiji. Premijer Srbije optužio je tadazvaničnike međunarodne zajednice dapritiscima na medije u Srbiji vode kam-panju protiv njega i njegove porodice.

JEFTINI LETOVI,JEFTINI ŽIVOTI

Broj žrtava u međunarodnomzračnom prometu tokom 2014. godineje porastao. Samo u padu letjelice kom-

FUJ!!!

Osude jedno,kazne drugo

Sloboda javne riječi temelj jedemokratskog društva. Centri civil-nih inicijativa (CCI) principijelnoosuđuju svako ugrožavanje te slo-bode, a pogotovo opasnim smatrajusituacije kada ugrožavanje dolaziod institucija vlasti ili kada institu-cije vlasti tolerišu ili podržavajuugožavanje slobode i nasilje nadmedijima."Vlasti su dužne sankcionisatisvaki pokušaj ugrožavanja slobodei činove nasilja nad novinarima",saopćeno je iz CCI-a.Dodaju kako CCI ne smatradovoljnim samo uvažavanje žalbeod strane Općinskog suda ivraćanje stvari izuzetih u pretresuportala Klix.ba, nego zahtijevautvrđivanje odgovornosti svih kojisu umješani u slučaj eklatantnezloupotrebe ovlasti i ugrožavanjaljudskih prava i medijskih sloboda,što je bio slučaj sa činom upada uredakciju medija, koji je samoradio svoj posao u javnom interesu. "Samo tako ćemo moći vjerovati dase ovakve pojave više neće dešavatii da su sve strukture vlasti i društvou cjelini iz ovog skandala izvuklipouku koja će omogućiti pozitivaniskorak u daljoj demokratizacijizemlje", navodi se u saopćenju.Atak na Klix, jedna od dosadnajbezobraznijih akcija ovdašnjevlasti, doživio je, s pravom,bezbrojne osude. No, sve će se one- dobro zaključuje CCI - brzozaboraviti. Jedini pravi efekat bilobi kažnjavanje izvršilaca i kreato-ra tog poganluka. Kad bi zbogtoga osjetili kaznu, ubuduće bibilo mnogo manje kandidata kojibi bili spremni da slijepo služeokrutnoj vlasti.

9. januar 2015. Spektar, broj 31 5


Uposljednjih 25 godina javnom

i političkom scenom Bosne i

Hercegovine dominirala su

nacionalna pitanja. No, nikom to

nije donijelo sreću, nikome se nije

ostvario “nacionalni san”.

Srpski narod mnogo je uložio u

razbijanje BiH i svoje “preseljenje”

u Srbiju. No, od tog cilja danas su,

ipak, jako udaljeni, bez velike nade

da ga uopšte mogu dostići.

Opšte razočaranje: Nezadovoljni

su i Hrvati. Oni su se dugo zanosili

iluzijama o spajanju teritorija, na kojim

su brojčano nadmoćni, svojoj “matici” -

Hrvatskoj. U međuvremenu su shvatili

da su pri tome značajno ugrozili svoj

status u BiH. Za 25 godina nisu došli

do rješenja kojim ih je hipnotizirao

Tuđman, a tanka je i nada da se nešto

na tom planu može uskoro promijeniti.

Razočarani su i Bošnjaci. Njihov

nacionalni san, jaka BH država,

takođe je daleko od realizacije. Na

vidiku nema nikakvog procesa koji

bi ulijevao nadu da paraliza i

nefunkcionalnost Bosne i

Hercegovine mogu u kraćem roku

da se izliječe.

Ni građani koji se izjašnjavaju kao

“Ostali”, a među kojim dominiraju

Bosanci, kao najčešći oblik

“obilježavanja” onih koji žele

građansku državu, u kojoj se ne bi

sve krojilo po nacionalnim šavovima,

nisu nimalo zadovoljni. Nacija je još

uvijek mnogo važnija odrednica od

građanina, etnički kolektiv od ravno-

pravnih pojedinaca.

U tim svojim razočarenjima sve

grupe i slojevi stanovništva svjesni

su da je u borbi za ostvarivanje

“snova” cijena plaćena velikim

padom kvaliteta života, istinskom

ekonomskom tragedijom koja je

životni standard i egzistencijalne

perspektive gurnula ka evropskom

dnu. Danas se ovdje, bez obzira na

nacionalnu (ne)pripadnost, živi

mnogo lošije nego što se živjelo

prije trenutka u kojem je nacija,

voljom politike, ali i sa prećutnim

pristankom većine građana, postala

važnija od hljeba.

Uljudni život: No, i hljeb je,

izgleda, stigao na dnevni red. Teško

siromaštvo i borba za zadovoljavanje

osnovnih životnih potreba učinili su

da, u posljedne dvije-tri godine, briga

za egzistenciju postaje sve važnija

tema u većini glava. Da li i toliko

važna da se nacionalna pitanja

odgurnu u drugi plan?

Teško je dati pouzdan odgovor na

ovo pitanje. Ali se, u svakom

slučaju, može reći da je prošlo

vrijeme u kojem su građani BiH

svoja očekivanja dominantno

vezivali za rješavanje etničkih

pitanja i ustavno-pravnog ustrojst-

va države BiH. Da bi ta rješenja

dočekali, građani svake vjere i

nacije u međuvremenu moraju da

POLITIKA MORA MIJENJATI PRIORITETE

Serija poskupljenja, s kojim se ušlo u 2015-tu godinu,

ultimativno nameće pitanje gole egzistencije većine

građana teško osiromašene Bosne i Hercegovine

A SADA - HLJEB!

Piše: Vlastimir Mijović

Prošlo je vrijeme u kojemsu građani BiH svoja

očekivanja dominantnovezivali za rješavanje

etničkih pitanja i ustavno-pravnog

ustrojstva države BiH...

Mnogi su dotakli i dno života

jedu, da rade i da žive iole

uljudnim životom.

Građani su to već glasno poručivali

političarima i svojim nacionalnim

predstavnicima. Ali, da bi im

potpuno otčepili uši, moraće to da

čine još češće i još glasnije. Jer, ser-

ija poskupljenja, s kojim se ušlo u

2015-tu godinu, ultimativno

nameće pitanje gole egzistencije

većine stanovnika današnje Bosne i

Hercegovine. U ljude se, sasvim

opravdano, uvukao strah od još

dubljeg propadanja i od siromaštva

koje se više ne bi moglo podnositi.

Radna mjesta: Ekonomija,

posao, investicije, zarada, punija

potrošačka korpa, građanima su

postali prioritet. Politika koja

formira vladajuće garniture i

upravlja državnim poslovima

takođe je svjesna da se glavni

napredak očekuje upravo u tom

području. Uostalom, u posljednjoj

izbornoj kampanji pobjedničke

stranke i davale su vrlo opipljiva

obećanja da će se energično

pozabaviti “onim od čega se živi”.

U tome je najkonkretnija bila SDA,

čiji lider Izetbegović je obećao da će

vlast, serijom poteza, za deset godi-

na kreirati 100.000 novih radnih

mjesta.

Treba nam još dvostruko-trostruko

više radnih mjesta, ali i ta cifra, kad bi

se ostvarila, znatno bi poboljšala

žalosni ambijent u kojem se sada živi.

I Evropska unija je, u svojoj novoj

politici prema BiH, naglasak

takođe stavila na ekonomsku stabi-

lizaciju i podizanje životnog stan-

darda. Spremna je u tome i da

pomogne. Izgleda da su i oni

shvatili da bi pacijent, dok operacija

traje, mogao fizički da podlegne.

Stoga je i Brisel svoje visokoparne

zahtjeve počeo da svodi na

usklađivanje BiH sa osnovnim

principima Zapada - život s radom

i od rada, kojim se kreiraju elemen-

tarni uslovi za ljudsku egzistenciju.

Postupna terapija: Obećanja i

dobre namjere, ipak, nisu dovoljni

za napredak. Potrebno je mnogo

političkog i stručnog truda, mnogo

konkretnih akcija, ostvarivih vizija i

inovacija. Veliko je pitanje da li, i

kad bi se tome maksimalno posveti-

la, nova vlast ima kvalitet i ljude

sposobne da, onako kako su dosad

raspirivali nacionalnu maglu, od

sada uspješno kreiraju bolju egzis-

tenciju ljudi koji su ih izabrali da

vode ovu državu.

Drugo, imaju li ljudi dovoljno

strpljenja da, ako već i dočekaju

vlast spremnu da se hrve sa prob-

lemima, da podrže takve napore,

politike i strategije, na čiji rezultat

se podugo mora da čeka. Jer, kad bi

sutra vlast krenula da radi

domaćinski, plodovi se ne bi ubirali

već naredne jeseni, čak ni one posli-

je nje. Dugo zapušten bolesnik,

kakav je BiH, traži jako

dugotrajnu, postupnu terapiju,

inače će se u brzini vrat slomiti.

Sve može postati problem, ali i

svaki problem ima svoje rješenje. U

onom prvom smo odavno šampi-

oni. Možemo li se iskazati i u ovom

drugom?

Nova vlast brzo će pokazati da li u

svojim redovima ima ljude koji

znaju zasijati makar zrno napretka,

a da pri tome građanima uliju pov-

jerenje da to nije samo kratkotrajna

opsjena nego početak dugog,

delikatnog, ali izglednog procesa

oporavka.


Nova vlast brzo će pokazati da li u svojimredovima ima ljude koji

znaju zasijati makar zrnonapretka, a da pri tome

građanima uliju povjerenjeda to nije samo

kratkotrajna opsjena...

Ljudsko dostojanstvo na velikom iskušenju

Ako je život najdragocjenije štočovjek ima, onda je terorizamdanas njegov neprijatelj broj 1.Niko, nikad i nigdje ne zna kad će,sitan i beznačajan, postati slučajnamoneta u potkusurivanju velikihsvjetskih računa.Jer, terorizam ne bira ni sredstva nimete. Njemu je bitan samo efekat:da čin bude toliko brutalan dapostane svjetska vijest broj 1. Bezsvoje krivice, obični čovjek može senaći na putu onih koji su se latiliovog oružja koje je po mnogo čemuopasnije i od atomske bombe.Pomor novinara u Parizu dobio jedimenzije slične onim iz 2001.kada su u Nujorku pobijene hiljadeljudi u šokantnom napadu na dvijeponos-zgrade američke metropole.Taj događaj je označio i prekretnicuu borbi protiv terorizma: zbog togasu na nišan došle i čitave države, ane samo terorističke organizacije injihove zloglasne vođe.No, kad se sabere učinak u ovih 13godina, saldo nije baš upečatljiv. Komisli da jeste, dužan je da odgovori:Otkud onda krvava pariška epizo-da? Mrtve guje ne grizu. A onateroristička, evo, i dalje smrtonosnoujeda.Da su svjesni važnosti ove babarogemoderne epohe, pokazuju i teroristii oni koji su na njihovom udaru.Prvi se stalno umnožavaju, boljenaoružavaju, šire svoje filijale ipovećavaju broj svojih pripadnika,

ustrojili su čak i terorističkuparadržavu: Islamic state.Redove zbijaju i lideri Zapada, koali-cije koja je preduzela niz kaznenihekspedicija prema glavnim kracimaterorističke hobotnice. U Parizu se, sizuzetkom američkog predsjednikaObame, na žalovažnju žrtava

posljednje krvave akcije teroristanašlo oko 40 lidera evropskih zemal-ja i funkcionera EU. Bili su tunjemačka kancelarka Angela Merkeli premijeri Španije, Britanije, Turskei Italije - Marijano Rahoj, DejvidKameron, Ahmet Davutoglu iMateo Renci. Odazvali su se i pred-sjednici Evropske komisije Žan-Klod Junker, Evropskog savjetaDonald Tusk i Evropskog parlamen-ta Martin Šulc, kao i visoka pred-stavnica EU za spoljnu politiku ibezbjednost Federika Mogerini.Logično je da su se, u potaji, ovihdana na svojim “samitima”okupljale i vođe terorističkog lancakoji je raširen u dobrom dijelusvijeta. I za njih je pariški zločintrenutak za presabiranje računa: štasu dobili, a šta mogu izgubiti?

Kad u velikim svjetskim poslovimapostoje dva ovako žestoko suprot-stavljena tabora, od kojih nijedanne može da odnese prevagu, nor-malno bi bilo pristupiti nekoj vrstipregovora i traženju kompromisa.No, teško nešto sigurno se ne moženikad dogoditi. Ko bi zastupaoterorističku hobotnicu, kad je zasvima raspisana potjernica i kad suim ruke umazane nevinom krvlju.Ali, kako doći do rješenja? Vjerujeli neko da zapadna koalicija, dozuba naoružana, može sasijećiterorističku guju nekom velikomkaznenom ekspedicijom kakvu jeprije 13 godina pokrenuo američkipredsjednik Buš? Kako osujetitinarastanje terorističke vojske, kojaskoro svakodnevno dobija nekognovog bombaša-samoubicu? A imaih već na hiljade! Je li se opštemoguće odbraniti od nekoga ko vasnapada, a da pri tome ne žali niživot da izgubi?I teroristi su, dabome, od krvi imesa. I oni na svom saldu bilježegubitak za gubitkom, a da nijedansvoj veliki cilj ne uspijevaju da ost-vare. Njihov borbeni moral takođerje upitne visine. Jer, njihov cilj nijesamo ubijanje nego i određenapolitička korist, u ime koje su selatili ove metode ratovanja.Pitanja je puno više nego odgovora,više problema nego rješenja. U takoopasnom stanju svijet će, izgleda,ostati još zadugo.


SVIJET U RALJAMA TERORIZMA

I pored ogromnih napora da se terorizam sasiječe,njemu narastaju sve nove i nove glave. No, i u njima, izostankom velikih rezultata, borbeni zanos sigurno gubi na zamahu

BITKA BEZ POBJEDNIKA

Piše:

Amra Zimić

Vjeruje li neko da zapadnakoalicija može sasijeći

terorističku guju nekomvelikom kaznenom

ekspedicijom kakvu jeprije 13 godina pokrenuoamerički predsjednik Buš?


Teroristički čin u Parizu osudila

je i Islamska zajednica u Bosni i

Hercegovini. Reisu-l-ulema

Husein efendija Kavazović, u intervju

za RSE, pozvao je na borbu protiv

mraka, ponajprije, onoga u vjeri.

"To je, zaista, jedan gnusan,

zločinački čin koji je izveden nad

nevinim ljudima u Francuskoj. U ime

Islamske zajednice, dozvolite, da

porodicama, prije svega, i francuskom

narodu, izrazim sućut u ime musli-

mana Bosne i Hercegovine. Smatram

da svi sada trebamo ustati, i

muslimani i kršćani zajedno,

međusobno se pomagati i sarađivati sa

vlastima", rekao je reis.

Reis je "pozvao i apelirao na musli-

mane u Francuskoj, kao i svugdje, da

shvate da je sigurnost ljudi

najvažnija, od bilo čega".

"Ne postoji ništa u što mi vjerujemo,

što iskazujemo u našim životima, da je

važnije od ljudskog života i sigurnosti

ljudi sa kojima živimo. Zbog toga,

pozivam sada sve da sarađuju i da

pomognu da se ubice privedu pravdi,

da se primjereno kazne, kako to

zakoni propisuju, i smatram da je to

jako važna dužnost svakog musli-

mana u Francuskoj, prije svega, ali i na

svakom drugom mjestu", naveo je reis.

"Ja nemam odgovornost, ali imam

moć da zamolim muslimane da

razumiju teško stanje u kojem se

nalazimo. Naravno, mi ne možemo

biti pobijeđeni, jer imamo snage da

se tome suprostavimo. Ovo je borba

između svjetla i mraka i ne sumnjam

ko će je dobiti, ali moramo ustati kao

jedan i kazati da je to zlo kojeg

osuđujemo i na koje upiremo prst",

naglasio je reis Kavazović.

Osvrnuvši se na mogućnost da su

teroristički čin u Parizu izveli povrat-

nici sa sirijskog ratišta, zbog čega je i

BiH na listi zemalja koja se smatra

izvoznikom terorista, reis Kavazović

je kazao kako su više puta upozo-

ravali i govorili da „ratovi koji se vode

u islamskom svijetu, prije svega, nisu

ratovi bosanskih muslimana“.

Rat u Siriji je unutrašnja stvar te

zemlje kaže Kavazović napominjući

kako „ne vidi nikakvo opravdanje

zašto bi u njimu učestvovali bosanski

muslimani".

"Odlazak u taj rat je đavolji posao i

njime činimo samo štetu i to opet

muslimanima. Raduje nas da je

država donijela određene zakone i

nadam se da će ih i provoditi.

Moramo ustati u odbranu mira u svi-

jetu i života. Moramo koliko je god

moguće mladim ljudima koji mogu

biti frustrirani, zavedeni ili predmet

obrada različitih grupa koje imaju

svoje interese u svijetu da ih se

odvede na ratišta i upotrijebi kao

meso, da kažemo nemojte to činiti“,

poručio je reis.

Islamska zajednica je, navodi

Kavazović, otvorena, ali se ne može

boriti sama. Podsjetio je i na slučaj

napada na imama Selvedina

Beganovića samo zbog toga što je

pozvao da se praksa slanja u tuđe

ratove okonča, te iskazao razočarenje

time što niko od zvaničnih institucija

u BiH nije pokazao zanimanje za taj

slučaj ili stao u zaštitu imama.Dženana Halimović/RSE

REIS KAVAZOVIĆ O PLIMI TERORIZMA

OVO JE BORBA

SVJETLA I MRAKARatovi koji se vode u islamskom svijetu, po riječima

poglavara bosanskih i hercegovačkih muslimana,

nisu naši ratovi i u njih ne treba da se ide

Reisu-l-ulema Husein efendija Kavazović


Koliko danas karikatura, kaošaljivi likovni prikaz kojipreuveličava i deformiše

istaknute osobine portretisanogpojedinca ili događaj, može bitiopasna po njenog stvaraoca, te da libi se pariški slučaj sa satiričnim lis-tom "Charlie Hebdo" mogao desitii u Bosni i Hercegovini - u inter-vjuu za RSE odgovara MirzaIbrahimpašić, akademski likovniumjetnik i karikaturista iz Sarajeva.

Sumnjiva svrha

RSE: Kako komentarišete napad uParizu a tiče se satiričnog magazinai četvorice njegovih karikaturistakoji su ubijeni.Ibrahimpašić: Čovjek normalnog

razuma ne može da se ne zgraža nadtakvim zločinom i takvim atakom naljude bez obzira govorili o novinari-ma, slobodi štampe, ljudskim slobo-dama. To je jedno zvjerstvo, jedanzločinački čin koji je, dakako, zasvaku osudu. Istovremeno, ne znamkoliko se ovaj čin može dovoditi

pojedinačno u vezu sa ovom profesi-jom, karikaturom i tako dalje.Satirični časopis - uzroci, razlozi imotivi - to je jedna druga priča okojoj se treba pričati.Koliko sam upratio, riječ je o jed-

nom permanentnom, dugotrajnom ivišegodišnjem karikiranju poslanikaili vjere ili nekih postulata islamskevjere što je, ako sam dobro razumio,imalo dosta provokativan karakteršto je opet branjeno činjenicom dasu oni isto to radili i sa katoličkomvjerom, ortodoksnom, jevrejskom itako dalje, a u čemu ja ne vidim oso-bito opravdanje.Držim da karikatura mora imati svojsmisao, a ako je sadržaj katikaturesamo ismijavanje i vrijeđanje - ondaona nema smisla. Postavlja se pitanječemu provokacije te vrste i šta je nji-hova svrha. Nadalje, pitanje je šta sesmatra tom slobodom novinarskogizraza i javnog govora. Ako je to dop-uštanje skupini ljudi, pojedincu, čak iinstitucijama da interpretiraju nekosvoje interno, intimno ilipartikularno viđenje određenogfenomena institucije - onda je pitan-je koliko je to opravdano.

Pitanje mjere

Dakle, radi se o satiričnom listu ukojem je radila jedna skupina ljudikoja se sebi za zadatak dala, kako samja razumio, ismijavanje religije. Tunije postojala neka zdrava kritika, nijese radila o konkretnim načelima kojise smatraju apsurdnim, nemoralnim,prevaziđenim i anahronim, nego se -čini mi se - radilo o ismijavanju kaotakvom a što - po meni - nije uredu.Ja sam se, također, bavio političkomkarikaturom, iako ne znam stoji liovdje riječ 'također' jer nisam siguranda je ovo riječ o političkoj karikaturi. Jasam se bavio političkom karikaturom ukojoj sam nerijetko dokačio i vjerskeinstitucije, konkretno islam i Islamsku

MIRZA IBRAHIMPAŠIĆ, LIKOVNI UMJETNIK:

Ako je sadržaj katikature samo ismijavanje i vrijeđanje- onda ona nema smisla. Postavlja se pitanje čemu provokacije te vrste i šta je njihova svrha, kaže poznati sarajevski karikaturista

KARIKATURI TREBA SMISAO

Ubistvo u Parizu je jednozvjerstvo, jedan zločinački

čin koji je, dakako, za svaku osudu...

Mirza Ibrahimpašić

zajednicu u BiH odnosno njenogbivšeg čelnika reisa Cerića (MustafaCerić, op.a.) i tako dalje...

RSE: Da li ste imali problema zbogtoga?Ibrahimpašić: Konkretnih problemanisam imao, ali je tadašnja garnituraIslamske zajednice sa Cerićem načelu formirala stanovite liste zainstitucionalno pamćenje liste islam-ofoba na kojima je bilo svega isvačega a što je bilo svojevrsna vrstaprijetnje i određenog pritiska.Međutim, dalje od toga nije išlo.Ono što je važno reći da je ta mojakarikatura bila političkog karakterai da se ona doticala islama tačnoonoliko koliko se reis Cerić itadašnja Islamska zajednica doti-cala i petljala u politiku. To je neštosasvim drugo, to je konkretan prob-lem, konkretan motiv i konkretniljudi. Tu nije u pitanju islam, nitivjerovjesnik ili poslanik. Tu postojistanovita razlika i mislim da takvavrsta karikature, koja se dotiče ireligije, ima smisla.Dakle, radi se o konkretnim prob-lemima, o konkretnom društveno-političkom odnosu ili fenomenukoji se kritikuje sa određenogstanovišta. Ne znam da li se onečemu ovakvom radilo i tamo(Francuska, op. a.). Ja iz štampe tonisam shvatio.

Unutrašnja cenzura

Bojim se da se došlo do tačke kad seulazi u rat, jedan beskonačni sukobsa ekstremistima u kojem - ako bi sevodio ovakvim načinom, a očito jeda će se voditi - nema odgovora.Bojim se da će se to ponavljatiubuduće i da neće stati ako se ukorijenu ne bi riješili uzroci ovogašto se događa.

RSE: Dokle seže ta granica slobodejednog karikaturiste? Da li ste se

ikad našli u situaciji da dvaputrazmislite o posljedicama kojemože izazvati jedna karikatura?Ibrahimpašić: Ima i toga, međutim,to nije toliko bitno ovdje. Naravno,karikaturista promišlja koliko ćejavnost uopšte shvatiti misao tekarikature. Misao je lakše izgovoritii objasniti nego nacrtati. Pa nekadrazmišljaš o tome koliko će ona bitishvaćena a onda i prihvaćena.Međutim, ne postoji državna cen-zura, barem ja ne znam da je bila. Itakvi slučajevi su veoma rijetki. Tose jedanput dogodilo sa časopisom'Polikita' iz Tuzle. Taj satiričničasopis je vrlo robusno i brutalnougašen.Ne postoji to 'sistemsko gušenje'karikature kao takve i te vrsteizraza. Ali, postoji nešto drugo.

Ovdje je društvo tako raslojeno nate idejne, ideološke, političke, soci-jalne i svake druge nivoe i sfere.Zapravo, htjeli ili ne, vaš rad jeuslovljen medijima u kojima viobjavljujete. Vi ne možete objavitikarikaturu u mediju u kojem onimisle suprotno, drugačije od onoga

što govori vaša karikatura, i tu nijepotrebna autocenzura, samo odsebe to neće proći.

Sve manje crtača

Velika je stvar, ako se može reći, daza to vi ne bivate kažnjeni. Ja neznam da postoji progon zbog toga,ne pamtim da se šta tako dogodiloali, jednostavno, to ne bude objavl-jeno. E toga ima, dok autocenzure inema. Radio sam bezbroj karikatu-ra koje nikad nisu objavljene izmnogih razloga.

RSE: Činjenica je da danas u Bosnii Hercegovini nema mnogokarikaturista?Ibrahimpašić: Ovdje je to svepropalo i smatra se potpunonepotrebnom i iracionalnom for-mom djelovanja. I ono malo što jebilo karikaturista, što prirodnimnestajanjem i starošću, polako suprestali raditi a novih mladih nema.Danas se to svelo na nekolicinuljudi.Od katikature ovdje nema velikekoristi, to je samo modus da čovjekizrazi neko svoje mišljenje ali je, sadruge strane, to jedan tehnološkiproces kojem se čovjek trebaposvetiti, a to je danas sve manjemoguće. U vremenu u kakvomživimo čovjeku nije do toga.

Zvjezdan Živković/RSE


Bojim se da će se toponavljati ubuduće

i da neće stati ako se u korijenu ne bi riješili

uzroci ovoga što se događa...

Izazovi satire i društvene kritike

Smije li satira doista sve? Gdjesu granice slobode kad se radio religiji? Ova pitanja si

mnogi postavljaju nakonterorističkog napada na satiričnimagazin Charlie Hebdo - ali to sukriva pitanja. Često spominjanicitat Kurta Tucholskog: "Satira imagranicu prema gore ...", opovrgnutje najkasnije s prijeporom okarikaturama Muhameda.Cijelo desetljeće smo imali vreme-

na preispitati svaki argument, difer-encirati, odvagivati.Ne igra više nikakvu ulogu to je liCharlie Hebdo svojim člancima ikarikaturama ponekad gađao prekocilja. Masakr iz Pariza mijenja tuperspektivu. Predugo smo se skri-vali iza diskusije o pitanju: "Gdjesu granice umjetnosti?" iizbjegavali suočavanje sa stvarnimpitanjem: Jesmo li spremni platiticijenu slobode?

Ubijeni urednici u jedanaestom par-iškom okrugu imali su nevjerojatnuhrabrost, izdržati sve prijetnje i pri-tiske i jednostavno radili svoj posao.Oni su francuskim političarima išlina živce, podnosili kritike kolega iživjeli s prijetnjama smrću.Sada znamo cijenu hrabrosti. I većse postavlja sljedeće neugodnopitanje: Ako ubilački bijes fanatikadoseže i u redakcijske prostorije, koće štititi hrabre? Hoće li još uopćebiti hrabrih? Neposredno nakonpariškog napada neke su seredakcije odlučile da fotografijeosjetljivih naslova Charlie Hebdoazacrne. Za svaki slučaj. Nezavaravajmo se, već odavno poredakcijama kruži strah.Ali, dogodilo se još nešto. Kratkonakon atentata ljudi diljem svijetasu se solidarizirali s časopisomCharlie Hebdo. Sloganom “Je suisCharlie” signaliziraju da je svakood nas Charlie. Svaki novinar, svakiumjetnik. Svako ko javno izražavasvoje mišljenje. To je kolektivnidigitalni prosvjed koji iz sata u satbiva sve jači.Svi mi sad trebamo takve akcije pro-tiv krzmanja. Kako svoj smisao ne biizgubio jedan drugi, često korištenicitat: "Ne sviđa mi se tvoje mišljenje,ali ću po svaku cijenu braniti tvojepravo da ga možeš reći."Iako danas znamo da to velikiprosvjetitelj Voltaire nije napisaotako doslovce, on je bio u pravu.


ŠTA (NE)MOGU NOVINARI

Ako ubilački bijes fanatika doseže i u redakcijskeprostorije, ko će štititi hrabre? Hoće li još uopće biti hrabrih?

PAPRENA CIJENA HRABROSTI

Piše:

Rainer Traube

Mnogim novinarskim redakcijama odavno caruje strah


Prema rezultatima ovog istraživan-ja javnog mnijenja 57 odstonemuslimanskih građana

Njemačke doživljavaju islam kao opas-nost. 2012. godine bilo ih je 53 odsto.Osim toga, 62 odsto ispitanika smatrada „islam ne spada u zapadni svijet“, aprije dvije godine je to mišljenjezastupalo svega 53 procenta. Čak 40odsto anketiranih osjeća se zbogmuslimana u Njemačkoj kao „stranac usopstvenoj zemlji“. Svaki četvrti bi čakzabranio muslimanima doseljavanje uNjemačku.Za „Monitor religije“ (Religionsmonitor)Fondacija Bertelsman već godinamaproučava značaj religije za društvenukoheziju u više zemalja. Trenutno petnaučnika po nalogu ove velike Fondacijeistražuju način života muslimana uNjemačkoj i način na koji Nijemcidoživljavaju islam.Autori najnovijeg dodatnog istraživanjao islamu bili su Dirk Halm i MartinaZauer iz esenskog Centra za studijeTurske i proučavanje integracije, KaiHafez i Sabrina Šmit sa Univerziteta

Erfurt, kao i Rihard Traunmiler saFrankfurtskog univerziteta. Naučnicisu upoređivali podatke izBertelsmanovog „Monitora religije“ iz2013. sa rezultatima ankete iz novem-bra 2014. koju je sproveo Emnid, jedanod najvećih njemačkih instituta zaistraživanje javnog mnijenja.Rezultati istraživanja ne pokazuju samoosjećanje ugroženosti nemuslimanskevećine. Istovremeno je uočljiva jakaprivrženost muslimana društvu i državi.Tako 90 odsto duboko religioznih mus-limana smatra demokratiju dobrim sis-temom vladavine. Devet od deset anke-tiranih muslimana održava kontakte sanemuslimanima i u slobodno vrijeme.Svaki drugi ima čak isto toliko kontaka-ta sa ljudima izvan religiozne zajednicekao i sa muslimanima. Anketapokazuje da su muslimani uNjemačkoj istovremeno i religiozni iliberalni.Za mnoge muslimane je Njemačkau međuvremenu otadžbina.„Oni su, međutim, suočeni sa nega-tivnim imidžom, kojem je izgleda

pečat utisnula manjina radikalnihislamista", kaže Jasemin El-Menuar,stručnjakinja za islam koja radi zaFondaciju Bertelsman. „Stvarni stra-hovi koji stoje iza toga jesu sve većeraslojavanje na bogate i siromašnekao i sve veća nesigurnost u pogledubudućnosti. Ti strahovi i nesigurnostkoji su neodređeni, projektuju se naislam i muslimane“.Predsjedavajući Centralnog savjetamuslimana u Njemačkoj, AjmanMazijek je rezultate Bertelsmanovestudije nazvao „zastrašujućim“. Zarazliku od pripadnika pokreta Pegidaon smatra da je islam dio Zapada.„Muslimani cijene demokratiju,ljudska prava i slobodu, i to nisusamo prazne priče već izraz aktivnogživota u društvu“, kaže on, dodajućida je načinjena greška u debati o isla-mu, jer su društveni problemi kao štoje kriminal među doseljenicima„islamizovani“ i da to pripisivanjetakvih osobina religiji mora prestati.2010. godine je bivši njemačkipredsjednik Vulf pokrenuo javnudebatu rečenicom.“Islam spada uNjemačku“. Tada nisu aplaudiralasamo muslimanska udruženja.Tri godine kasnije, u spomenutomistraživanju Fondacije Bertelsmanustanovljeno je da svaki drugiNijemac smatra da ga islam ugrožava.U istočnoj Njemačkoj, u kojoj jedva daima muslimana, takvo mišljenje zas-tupa 57 odsto ljudi. U Španiji iŠvajcarskoj su ti procenti još veći.Reprezentativna studija se zasni-vala na anketiranju 14 000 ljudi izNjemačke i još 12 zemalja i obuh-vatala je 100 pitanja.

Stefan Dege/DW

ISLAM POD VELIKIM PRITISKOM

SVE VEĆA ODBOJNOSTU istraživanju Fondacije Bertelsman ustanovljeno jeda svaki drugi Nijemac smatra da ga islam ugrožava.U Španiji i Švajcarskoj su ti procenti još veći

Demonstracije u Drezdenu


Nova 2015. godina donijela ječarobne događaje. Vijesti unašoj zemlji i svijetu takve

da se čovjek prestravi. Nesreće,klizišta, ubijanje ljudi, atentati,prijetnje, terorističke akcije itd..Mnogo mrtvih, ubijenih, pogin-ulih ljudi. Najava novih apokalipsai raznih kataklizmičnih zbivanja.Svijet govori o terorističkomubilačkom napadu u Parizu, o bru-talno ubijenim novinarima, osmaknutim teroristima, o onim pre-ostalim u bijegu. Raspravlja se oreligiji, vjeri, teroru i njegovimposljedicama, a u sarajevskoj kafani„Šetalište“, kao nekad prije rata,sjede mrtvi, ali pijani, EmirKusturica i Abdulah Sidran. Čekajuda se iz sarajevskog naselja Goricapojavi neka nova Dolly Bell ili da se„Otac vrati sa službenog puta“.Samo, danas, ne mogu da se dogov-ore, njih dvojica, režiser iscenarista, kojeg „Oca“ trebajučekati? U ratu je svako dobio svog.A oni, siročići, izabrali sebi i novemajke zemljice.

Pita Kusturica Sidrana je li onto, majke mu, postaoakademik i pri tome se valja

od smijeha? Koga si ti to uspioprevariti i čime? Jedino vrijedno štosi napisao su tri lista scenarija zamoja prva dva filma, koje sam jakasnije napisao, a tebi dao sadakuda objaviš pod svojim imenom?!Scenarista od tri lista, akademac?!Nakašlja se Sidran i odgovori „sul-tan“ Emiru da je on Abdulah pjes-nik. Sa velikim P! Velikim kao pokolj

u Srebrenici! A već nedjeljama ljudiplaćaju deset maraka da prisustvujuSidranovim večerima poezije upozorištu. Sviđa im se valjda kakomudro kazuje ono što se ne smijezaboraviti i način kojim on to mudroSidranovski zbori.Kod tebe je, moj Avdo, samomud(r)o u glavi. Ti si sav mud(r)av,

odgovara uz smijeh Kusta. Ličiš mi ina bojler, crknuti, stari, koji samo štone eksplodira, a umjesto toga ti„duhovni beskućnik“ u tv emisiji u„Škripcu“, napravi od mene šehida.Ja jedino mogu umrijeti od ljubaviprema najljepšoj glumici u svijeta, umom filmu, Moniki Beluči. A izgle-da mi da ne pijem sada ni sabojlerom, no novom reinkarnacijom

Sidrana koji je stradao kao dobrovol-jac u Siriji. I postojiš li ti uopće bezmene Pjesniče, pita ga Emir?

Ja sam te stvorio i valjda sadatrebam da ti opet dam novacza samo dva lista scenarija

„Smrt je neprovjerena glasina“. Neda mi se Avdo pisati za tebe više,ako trebam daću pare da bi tidokazao da sam još uvijek živ, a neda sam Pantelija Milisavljević, pod-metnuti dvojnik mene samoga,kako si izjavio u tv emisiji. Radijeću ostati šehid, slavni komandantArmije BiH, poginuo na Žuči.Vidiš li ti šta radiš moj Avduka?Vidiš li tim očima što sam ti platiooperaciju u bolnici „Sveti vid“ uBeogradu, krklja uzrujani Kusta.Hrani sirotu na svoju sramotu!Sidran pomisli da ovo zaista ne ličina Kusturicu. To je sigurno tajPantelija koji je pobjegao iz drugog

„ŠEHIDI“ KUSTA I AVDOVole Kusturica i Sidran da se „ubijaju“, makar i odalkohola. Sve je to umjetnost i terorizam!

NA VRH JEZIKA

Piše: Sanja Ljubičić

Nakašlja se Sidran i reče„sultan“ Emiru da je on

Abdulah pjesnik. Savelikim P! Velikim kaopokolj u Srebrenici...


filma i sada uspješno, već godinama.glumi sultan Emira. „Pravi“Kusturica voli Sarajevo, voli Bosnu iHercegovinu i nije zaljubljen uMoniku Beluči nego u Dolly Bell. Imožda ne bi uzeo pušku u ratu, negonapravio dobar film i pokazao svijetupravu istinu o zbivanjima u Bosni.

Autentični Kusturica ne bi bioNemanja, ostao bi samoEmir. A „pravi“ Sidran uopće

ne pije i ne sjedi sa Pantelijom. Onmirno, sada u Tešnju, o troškudobrotvora zaljubljenih u njegovlik i djelo, piše neke svoje„Zastave“ i „Panorame“ i sugov-ornik mu je Krleža, a ne nekiPanto, Pantelija, koji je umislio, ponalogu tajne službe UDBE, da je„sultan“ Emir.Gleda Kusturica kroz čašu viskija,pa u Sidrana i kaže da se ovaj dobronakon Sirije reinkarirao opet uSidrana. Pita se zašto nije izabraoneko drugo tijelo, nekog zgodnoglika poput njega, Kuste, pa bimogao odvesti u krevet sve one„trebe“ što godinama nikada nijemogao, a žarko je želio?

Da je on uistinu umjetnik, pjesnik iesteta, on bi bio visok, kršan,kudrav i jak, i sigurno bi promije-nio vjeru. Zvao bi se barAleksandar, kao AleksandarMakedonski. Učitelj bi mu tada bioAristotel i u nedostatku love odscenarija mogao bi naplaćivatiulaznice za svoje pjesničke večeribar 20 maraka skuplje. Nije šala

pričati o Aristotelu i osvajanjima icarstvu Aleksandra Makedonskog.A kako je on, Aleksandar, zaKusturicu takođe bio sin „nebeskognaroda“, onda bi napravio film onjemu i sam imao ideju za scenarijkojim bi veličao AbdulahaAleksandra Sidrana MakedonskogAkademika.Virim ja sa balkona zgrade iznadŠetališta, gdje stanujem, u ovu dvo-jicu, prisluškujem njihov razgovor i

nikako da shvatim ko je od njih ko?Da li su uopće živi, ko je od njihšehid, ko nije i zašto? Zbog čega se„prepucavaju“ na takav način. Činimi se da i ovo njihovo ima opasnoveze sa religijom i Božijim stvarimai još nečim što nije za „satiru“?!Komšija sa drugog kata mi dobacu-je da oni stalno, od kako je počeorat, ne mogu prestati misliti jedan odrugome i da su na čudan načinpovezani. Ne da Sidran da gaKusturica zaboravi, a i valja seKusti dopisivati s njim.

Sidran je akademik i taprepiska ulazi u povijest,samo ne znam čiju? Sve je

dobro dok se njih dvojica „pan-telišu“ i „bojlerišu“, ali Sirija i Žuči Armija BiH i religija mi prizivajuneke teroriste. Samo da nam nedođu ovi što ih nisu uhvatili izPariza. Još ih ima živih.Ako nam dođu, nit će Emir snimatiniti Sidran pisati. Tada bi zaistapostali šehidi, samo ne znam u imečega? Ali vole njih dvojica da se„ubijaju“, makar i od alkohola. Sveje to umjetnost i terorizam!

„Pravi“ Kusturica voliSarajevo, voli Bosnu i

Hercegovinu i nijezaljubljen u Moniku Beluči

nego u Dolly Bell...

Potencijalno opasan asteroid,najmanje 20 puta veći odčelabinskog meteorita, prići će našojplaneti 26. Januara. Meteorit koji je2013. godine eksplodirao iznadruskog Čelabinska imao je prečnikod 17 metara i prouzrokovao jeoslobađanje energije jačine od 440do 500 kilotona.Asteroid 2004 BL86, procijenjenogprečnika od 440 do 1.000 metara,proći će pored Zemlje na udaljenostiod 1,2 miliona kilometara, štopredstavlja tri puta veću udaljenostZemlje od Mjeseca. 2004 BL86otkriven je 30. januara 2004. godine, auočen je zahvaljujući projektuLINEAR koji je odgovoran za većinupronalazaka asteroida, kometa imeteora od 1998. do 2005. godine.LINEAR (Lincoln Near-EarthAsteroid Research) je od septembra2011. godine otkrio 231.082nebeska tijela, od kojih su najman-je 2.423 asteroidi, a 279 komete.Svaki svemirski objekat koji priđeZemlji na manje od 19,5mjesečevih jedinica (udaljenostZemlje od Mjeseca) i koji posjedujeprečnik veći od 100 do 150 metarasmatra se potencijalno opasnim.Ipak, astronomi tvrde da nebeskotijelo ne predstavlja direktnu prijet-nju, a posmatranje asteroida vodit ćekalifornijski observatorij Goldstone.

LIJEK NADEAmerički i njemački znanstveniciotkrili su novi antibiotik, teixobactin,koji kod miševa uspijeva izliječiti ivrlo jake infekcije, ne nailazeći prit-

om na presnažan otpor bakterija, štoje potencijalno nov način hvatanja ukoštac s opasnim i rezistentnimsuperbakterijama poput MRSA-e.Znanstvenici tvrde da bi se antibi-otik, koji tek treba testirati na ljudi-ma, jednog dana mogao koristiti uliječenju superbakterije MRSA-e(skraćeni naziv za meticilin rezis-tentni Staphilococus aureus), kao iturberkuloze za što se danas koristikombinacija lijekova koji čestoimaju štetne nuspojave."Otkriće novoga sastojka obećava i dajenam nadu da ćemo s uspjeti uhvatiti ukoštac s brojnim patogenim bakterija-ma", rekla je Kim Lewis, profesorica naameričkom Northeastern University isuosnivačica tvrtke NovoBioticPharmaceuticals koja je patentiralateixobactin.Lewis je surađivala sa znanstvenicimas njemačkog Sveučilišta u Bonnu i sjednom britanskom tvrtkom zalijekove, a informacija je objavljena učasopisu Nature.Njezina saradnica dr. TanyaSchneder objasnila je da teixobactinspada u novu generaciju lijekovakoji uspijevaju uništiti bakteriju nanačin da potpuno razbiju njezinestanične stijenke što omogućujeprodor supstancije u bakteriju.Otpornost bakterija na antibiotike možebiti njihova prirodna osobina ili je stječutijekom razvoja - mutacijom vlastiteDNK ili stjecanjem gena rezistencije oddrugog izvora. One se razmnožavajuvrlo brzo zbog čega se i brzoprilagođavaju novim uvjetima iopasnostima, među kojima je antibiotik.Razvijaju obrambene mehanizmečesto mijenjajući i strukturu uvlastitoj stanici na koju se vežeantibiotik. Superbakterije razvijajurezistentnost na način da razbijumolekulu antibiotika i učine jebezopasnom ili promijene staničnuopnu tako da antibiotik više nemože prodrijeti u unutrašnjoststanice. Znanstvenici koji nisu sud-

OPASNI ASTEROID


RE^ENO UPAM]ENO Ekonomske analize obično otkri-vaju da je najbolje vrijeme zakupovinu bilo prošle godine.

n Richard Allen

Čistoća života najuzvišenije je inajistinitije umijeće.

n Mahatma Gandhi

Bogatstvo je kao morska voda; štoje više piješ, sve si žedniji.

n Arthur Schopenhauer

Ljudi se uobličuju na Zemlji;Zemlja na Nebu; Nebo na Putu; aPut na onome što je prirodno tako.

n Lao Zi

Povijest nas uči da oni koji svojemačeve prekuju u plugove običnozavrše orući za one koji su sačuvalimačeve.

n Anon

Istinski mrziti vještina je koja seuči s godinama.

n Carlos Ruiz Zafon

Više vjeruj očima nego ušima.n Herodot

Čovjekova je priroda uvijek ista –ljude razdvajaju samo navike.

n Konfucije

Ne govori ono čega se trebašsramiti, niti ono zbog čega ćeš sekajati.

n Aulus Gellius

Sreća nije nagrada, ona je posljedica.n Robert Green Ingersoll

Ljubav je srce čitavog moralan Joseph Ratzinger

Zapovijedati sebi najveća je vlast.n Lucius Annaeus Seneca


jelovali u istraživanju pozdravili suobjavljene rezultate uz napomenuda će na kraju biti ključno istraži-vanje teixobactina na ljudima.

MIRIS“KOMŠILUKA”

Planeta Zemlja na svojoj površiniima veliki broj mirisa u zavisnosti ukojem se okruženju nalazite, ali štaje sa drugim planetama? Veneraima atmosferu koja je "puna"ugljen dioksida, dok je Jupiterovaatmosfera izuzetno olujna i turbu-lentna. I dok možemo da vidimošta se na ovim planetama dešava, nemožemo da osjetimo miris vaz-duha na njihovim površinama.YouTube kanal "Stuff to Blow YourMind" predstavio je mali video ukojem je napravljen presjek mirisau našem Solarnom sistemu.Poznajući hemijski sastav atmos-fera, pretpostavlja se da Merkurnema mirisa, a da se na Venerimože očekivati snažan miris pok-varenih jaja. Naš mjesec je jedno odrijetkih mjesta koje su ljudiposjetili, a astronauti i naučnicitvrde da naš satelit miriše na barut.Saturnov mjesec Titan mirišenajčudnije - na rafineriju nafte.

RASIPANJESTRUJE

Novim pravilima EU propisano je damrežni uređaji, poput modema itelevizora povezanih na internet,moraju da se sami isključe kada nisuu upotrebi. Mnogi uređaji povezanisu na internet 24 sata svih sedamdana u sedmici i troše od 25 do 100vati dok njihovi vlasnici spavaju.

Novi uređaji koji se prodaju odprošle sedmice ući će i sami u mod zaspavanje kada nisu u upotrebi.Evropska komisija saopštila je da ćeovo prosječnom domaćinstvudonijeti godišnju uštedu od 41 eura.Ova mjera je dio inicijative EUEkodizajn, čiji je cilj smanjenjetroškova, unapređenje konkurentnostii smanjenje ugljeničnih emisija.Energetske oznake na aparatimatakođe će biti poboljšane i sadržavat ćedetaljnije informacije.Kritičari smatraju da ovakve regulative,u okviru kojih je nedavno zabranjenaprodaja usisivača velike snage, kupcimasmanjuju mogućnosti izbora.

NOINA BARKAIako nije riječ odoslovnoj biblijskojarki, Rusi imajusličnu ideju – pohran-iti sve vrste svijetasakupljajući njihoveD N K - u z o r k e .Državni univerzitet u Moskvi osiguraoje grant kako bi objedinio što više DNKmaterijala svih živih, ali i izumrlih bića."Projekat zovemo 'Noina barka', auključivat će stvaranje depozita ilibanke za pohranu svih životinja ibiljaka, uključujući i izumrle. Ovoje veliki izazov koji smo postaviliispred sebe", rekao je rektoruniverziteta Viktor Sadivničij.Arka će biti dovršena do 2018.godine, a bit će smještena napovršini od 430 kvadratnih kilo-metara i to u sklopu jednog odnajvećih univerzitetskih kampusa."Bit ćemo u mogućnosti dazamrznemo organske materijale kojiće se po potrebi moći reproducirati.Također, imat ćemo i pohranjeneinformacije za pojedine organizme,jer ne možemo sve držati 'uepruveti'", objasnio je Sadivničij.U projektu će učestvovati svi odjelii fakulteti univerziteta, a koštat ćepribližno 159 miliona eura.

RE^ENO UPAM]ENO Vlast zasnovana na strahu nije sig-urna; strah se povremeno pretvarau mržnju.

n William Shakespeare

Vođenje je vještina kojom drugeuvjeravamo da žele napraviti onošto mi mislimo da treba napraviti.

n Vance Packard

Tko je pronašao prijatelja, pron-ašao je blago.

n Menandar

Ništa se veliko nije postiglo bezjakih strasti. To se odnosi na pojed-inca i na društvo.

n Claude Helvetius

Ako ste nadareni za koketiranje,onda će i razgovor o cijeni jaja imatiučinka kao i bilo koja druga tema.

n Mignon McLaughlin

Shvaćao sam napokon da usred zimeu meni postoji nepobjedivo ljeto.

n Albert Camus

Možda je ovaj svijet pakao nekogdrugog planeta.

n Aldous Leonard Huxley

Glava bez pamćenja isto je što itvrđava bez vojske.

n Napoleon Bonaparte

Čovjek koji ne voli nije sposobanosjetiti veličinu tuđe ljubavi, nisnagu ljubomore, ni opasnost kojase u njoj krije.

n Ivo Andrić

Sreća je kugla za kojom trčimokuda god se kotrljala.

n Johann Goethe

Šutnja je san koji hrani mudrost.n Francis Bacon


Uprvim danima Nove godine,kada izgleda da sve može dase opet počne od početka,

vratila mi se misao na njih dvoje,ljude koji su dio moga života i našedomovine kakvu je volim.Takvih ljudi i danas ima, njihovaBosna i Hercegovina i dalje postoji,možda malo skrivena, nekadanamjerno ukraj odgurnuta i nam-jerno zaboravljena. Ali ne možezadugo, jer ljubav jeste najvišiprincip života i najveća snaga ljud-skog življenja.Ne treba u ovoj priču niti jedno licevezati i za jedan narod, ne trebatražiti nikakvu simboliku, nema je,jer njih dvoje nikada nisu bili do\ula i Drago: bračni par, drugariza života, dvoje dobrih ljudi, dvijejednostavne duše. Tako je i dandanas, kada leže jedno do drugogau svojoj Hrasnici, na velikommezarju ispod Igmana.

Događaj od koga je \ulazauzela pijedastal međuljudima kojima sam

zahvalna, desio se u predvečerjejednog januarskog sniježnog danapred sam rat kada sam sa njenimsinom jedincem, očinjim vidom,stigla njenoj kući kroz snijegomzavejanu Hrasnicu. Izašla je navrata da dočeka novu snahu, moja\ula, moja bedevija, visoka krupnažena velikih ruku, široka, dobra licasa sitnim svjetlucavim očimaHercegovine koje su se skupile od

puno sunca.Uvela me i posadila na sećiju, papreko niska stola prostrla platnenukockastu salvetu i na nju poredaladuboke bijele tanjire sa kašikama,veliki hljeb skuhan njenim rukama,

punu tepsiju zapečena mesa ipekarskih krompira, času sutlijepokrivenu kajmakom.Nutkala me da jedem, dodavalahljeb i milo me gledajući, kao zasebe, šaputala „lijepa moja snaha“.Poslije jela je izašla nakratko izkuhinje i donijela mi pune ruke

prstenja! Sav nakit što ga je imala,stavila je meni u krilo i rekla: „Dami budeš lijepa i da mi se nakitišsutra kada kreneš na posao“. Zasuzila sam. Sin joj je bio mlađiod mene, bez djece, jedinac, ljubavi nada, a ja razvedena sa troje djece,umorna, puna obaveza, ali silnozaljubljena.

Dok zbunjena pokušavam svo-joj \uli objasniti da ne moguda uzmem sav nakit, da je to

previše, Drago, \ulin muž, sedamgodina mlađi od nje, vrti se okošporeta, diže đezvu do očiju dabolje vidi koliko vode će zasuti ukafu i govori „Neka, uzmi Nerka“...Drago je crnomanjast, srednjegrasta, lijep, tek malo prosijedmuškarac, porijeklom iz Drevente.Ima oštećen vid preko 70% i pen-zionisani je radnik sa telefonske

đULA I NJEN DRAGO

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

Piše: Nermana Begagić

Sav nakit što ga je imala,stavila je meni u krilo i

rekla: „Da mi budeš lijepai da mi se nakitiš sutrakada kreneš na posao“.

Zasuzila sam...

Bračni par, drugari za života, dvoje dobrih ljudi, dvije jednostavne duše. Tako je i dan danas, kada leže jedno do drugoga u svojoj Hrasnici, na velikom mezarju ispod Igmana

centrale FAMOS-a. Pitam ih da mi pričaju o sebi i kakosu se upoznali, \ula Dragi kaže„Stari, ispričaj ti“, i on saopštavakako je to bila ljubav preko \ulinasina jedinca, sada moga muža.„Ja zavolio dijete , pa onda i mater“,kaže i toplo je pogleda, a \ula k’omlada oborila pogled pa kaže:„Stari, bolje gledaj da kafu doksipaš ne prospeš“.

đula je 1950. i neke stigla izHercegovine, okolina Stoca,sa mužem i djetetom od god-

inu u Hrasnicu, Bajro sa dva okarazličite boje počeo raditi uFamosu, stanovali u barakama. Bilotada u Hrasnici radnika, inžinjerasa svih strana Juge, stizali neki ponalogu partije negi od sebe da gradefabriku. Stigla i zgodna ženska izKragujevca, Bajro zaslinio, ostavio\ulu i dijete zbog te vrcaveSrbijanke, kažu mi.Ostala \ula sama sa sinom bezikakvih prihoda, nepismena,pomogli joj drugovi iz barake dadobije posao čistačice u fabrici.Kada bi pošla u fabriku na posao,\ula je sina zaključavala u kuću iliga ponekad, ako je bila u drugojsmjeni, povela sa sobom. Mališanje lunjao prostorijama dok bi onačistila. Tako je naišao na Dragu utelefonskoj centrali pa mu sjeo nakrilu i zajedno prekopčavali pozive.Dan po dan, zavolio zaista Drago\ulina jedinca, zavolio i \ulu itako počeli živjeti zajedno: \ulanastavila da posti i klanja, ide udžamiju a Drago da priča saljudima i kuću snabdijeva. Nikadanisu nigdje putovali, nikada serastajali. \ula nije voljela ići uSarajevo, sve je Drago obavljao,njoj su često dolazile žene za savjetili toplu riječ. Uvijek su za sve nji-hova vrata bila otvorena. I godinapo godina, nisu imali nove djece,stigli do penzije, mirni dani i tihživot koji se lako zaboravlja.

Sve mi je to Drago ispričao tosniježno januarsko veče u Hrasnici ija se dobro osjećala među njima kakose inače osjećamo uz dobre ljudeizmeđu kojih vlada ljubav i sloga.Onda je, samo par mjeseci potom,stigao rat. Mene je sa djecomodvukao u inostranstvo, sin jedinacim bio u Armiji daleko, njih dvojejedno uz drugo, nisu se razdvajali.Jest da su stizali vojnici na vratapočesto, kad god bi kakav problem

iskrsao, na sve su na teritoriji podArmijom BiH po imenu Srbe sum-njali. Tako su i Dragu obilazili,ispitivali i gnjavili, u Štab pozivali,ali on se nije bojao. Nikada on ne bini mrava zgazio niti od \ule otišao.Ovaj rat nije bio njegov rat, niti suKaradžićevi vojnici bili njegovivojnici. Jugoslavija jeste bila njego-va domovina, vjerovao je dadomovinu, skoro slijep, on braničašću. On i \ula su bolovali svakusmrt i svaku nesreću za koju su saz-navali putem radija ili od komšija.Stigli su do mirnih godina, \ulaskroz utihnula. Po cijeli dan je

sjedila u čošku sećije i heklala uvijekistu mustru. Drago bi išao napolje idonosio namirnice, kupovao i kućupodmirivao, ono što je heklala, kadane bi bilo više konca, je krišomparao, prao konac pa ponovo motaoda ima \ula da se čime bavi.

Poslije ratnih godinaneimaština je ušla i u njihovukuću, male i rijetke penzije,

ali se njih dvoje nikada nisu žalili.A onda je Dragu udario automobildok je prelazio cestu, vozač pobje-gao. Prenijela ga hitna u bolnicu,bilo mu je skršeno koljeno, nije seznalo kada će opet hodati.Na vijest da je Drago imao nesreću ida je ostao u bolnici, \ula je prestalajesti i heklati. Sjedila je u čošku sećijei hudila, ništa nije govorila. Niko jenije na jelo mogao natjerati. Iakovijesti koje su stizale nisu bile loše,ona nije pokazivala da im vjeruje.Kada je 20 dana poslije nesrećeDrago stigao kući, bila je dobroomršala i ublijedila, izgubila snagu.Dvije noći poslije je tiho izdahnula, upredvečerje ležeći na sećiji sa glavompoloženom na Dragino krilo. Takosu ostali do jutra.Sa dženazom se čekalo dva dana jerse tražilo odbrenje da se kupi i zaDragu mjesto do njegove \ule namuslimanskom groblju. Tamo je,dvije godine po \ulinoj smrti, kakoje želio, Drago i sahranjen.


Sa dženazom se čekalodva dana jer se tražilo

odbrenje da se kupi i zaDragu mjesto do njegove\ule na muslimanskom

groblju...


Uposljednje vrijeme sve češćeboravim na svom malombalkonu koji jedva da je veći

od mrtvačkog sanduka u koji će nakraju da me smjeste. Da li je tostvar godina i zrelosti (kakoironično najpametnija žena na svi-jetu naziva moje starenje) ili paknaprosto dolaska ljeta i prijatnihtemperarura ove godine, ne znam.Ali znam da sve više uživam uzelenilu, travkama, cvijeću i drvećukoje okružuje malenu stambenuzgradu u koju me socijalističkasudbina smjestila.Istina, bilo je zelenila okolo iprethodnih pola vijeka, koliko je ovaveć amortizovana zgrada stara (eto,čak je i država koja ju je napravila u

međuvremenu „amortizovana“).Tako nam vrhunac dana predstavljapredvečerje kad se nas troje, naj-pametnija žena na svijetu, komšini-ca Fata (Jonuzova) sa drugog kata

(nota bene: od rata naovamo nestanujemo više na spratovima negona katovima) i ja, smjestimo na mali

ograđeni podest nazvan balkon isložno srčemo kafu.Istina, kona Fata i u mene mi naj-pamentnija piju „staru“ kafu (to jeona mljevena, za žvakanje), a jasam se pokondirio i pijem 3 u 1, k’ovelim ako nam je u nasPredsjedništvo 3 u 1 onda mora daje to prava kombinacija kad sve sas-taviš i dobro promiješaš pa više neznaš da li piješ kafu, kavu ili kahvu,je li to ona turska, srpska ili bosan-ska. Gdje nestade ono zrnevljemljevene kafe što smo pedeset god-ina žvakali (nisu valjda i njegapokrali). Naprosto, ništa ti nijejasno, al’ znaš da ti je lijepo, mnogolijepo, novi napitak, novo zelenilo,nova država, novi političari,demokratija i sloboda da sve puca,novi, bolji i bješnji auti koje drugivoze po najnovijim i bezobraznoastronomskim cijenama nafteizbušenim i iskokanim ulicamaprestonog grada...No, meni je najvažnije zelenilo,novo zelenilo, lijepo cvijeće, grmljei drveće, sve bukti i plamti odegzotike i svježine, kao da sam unekoj botaničkoj bašti na nekimegzotičnim otočićima. Čak su iprskalice za vodu sproveli pa svebuja i cvjeta, valja svako malo kosi-ti i kresati, pa nam se Jonuzovi ljudisvako malo zelene u bašči. Biva i

ŽIVOT U KRILU KOMŠIJE JONUZA

Otkad se s brojnom porodicom uselio u prazan stan u našoj zgradi, komšija Jonuz promijenio je tolikofunkcija, položaja i poza da mu ni SIPA ne bi ušla utrag. Al’ nam je i baštu i ulicu baš sredio, k’o sebi...

ŠTA JE ŽIVOT BEZ SVOJE BULBUL BAŠTE

Piše:

\orđe Slavnić

Vrhunac dana predstavljapredvečerje kad se nas

troje, najpametnija ženana svijetu, komšinica Fata

(Jonuzova) sa drugog kata i ja, smjestimo namali ograđeni podest

nazvan balkon i složnosrčemo kafu....

bilo je i prije kod nas i drveća icvijeća i trave, ostalo je nešto odovaca što ga nisu obrstile iopoganile, a nađe se i pokoja kravakoja je preživjela mlječni udar, a sadje evo i konja gizdavih u gradu iraznih i koliko hoćeš sa svih strana isvih marki.Njište oni i revu, reže, tule i zavija-ju kad prorade alarmi, posebnonoću. A danju se presele u centar,zauzmu sve busije i položaje, pa nemo'š proći ni da si sestrić, nidaidžić, ni amidžić; zakrčilo, ne dadisati. Dakle, flora i fauna...Gledam ja jedno popodne pa velimovim svojim kafopopilicama: Ma jeli se meni ovo nešto čini, ili jenekako ljepšta ova naša bašča bezšadrvana posljednjih godina?Žena mi se nasmijala, ali je zatogospođa Fata na to dodala:Ljepša, jašta da jeste nego ljepša,samo ima i to svoje zašto - i misteri-ozno se nasmiješila.Žena i ja smo se samo začuđenopogledali. Mor'o se neko i za topotrudit...Ma hajde, Fato bona, kao čudim seja, ko bi se oko naše bašče zalud tru-dio. Ima, ima...Ma kako ima kad evo pola vijeka

stoji onako, svačija i ničija, alajbe-gova slama, smetljište i pišalište,travuljina i divljina, leglo pacova imiševa pa nit ko kosi nit potkresuje.

E vidiš, mudro me dočeka Fata,zato je tako i bilo.Kad je nešto svačije onda je i ničije,ali kad se zna čije je, eh onda...Onda ima ko i da kosi i brsti, čisti,plijevi i zaliva, sije i sadi...Eto vidiš kako si ti pametan, komši-ja, nisi džaba ti taj fakultet učio jošu onaj vakat kad je to bila ozbiljnaškola, a ne kao danas.Pa dobro, velim, ko je onda ovočudo načinio, ko je red i ljepotuuveo u ovu našu jadnu baštu?A ti nikako da se dosjetiš?Kako mi je sjećanje i memorijaslabija strana, nijekao sam zadnjudeceniju da se ičeg iz prošlog životasjećam osim godišnjice braka nakoju me je marljivo zakonitapodsjećala.

Pa to je bolan otkad je u mene miJonuz bio direktor „Zelenila“, to tije ona firma, znaš, za te stvari scvijećem i drvećem...Aha, lupim se ja kao da sam sedosjetio, ali zapravo se ničeg nisamdosjetio jer je komšija Jonuz, otkadse s brojnom porodicom uselio uprazan stan u našoj zgradi, promi-jenio toliko funkcija, položaja ipoza da mu ni SIPA ne bi ušla utrag. Počeo je, sjećam se, od mjesnezajednice pa onda zaredao po razn-im firmama dok nije dogurao doKantona i tu sam odustao da mupratim trag. Znam samo da jemijenjao ministarske fotelje kaoodijela kako se vremenom širio. Sve ti je on to naredio da se uredi idotjera, ko bulbul bašča...Pa jest baš, ko bulbul bašta, samonema bulbula nego vrane i svrake,al' pustimo sad to, nije mog'o i pticenaseljavat', bocnem ja.Kona Fata je prešutila vrane isvrake, to je bilo malo previšezoologije za nju, pa je nastavila daprede...Doš'o on jedan dan s nekimčojkom, inžinjer neki iz firme mu,pa su oni oko kuće obilazili, neštose dogovarali, rukama mahali i


Čak su i prskalice za vodu sproveli pa sve buja i cvjeta, valja svako malokositi i kresati, pa nam seJonuzovi ljudi svako malo

zelene u bašči...


lijevo i desno, neka čudna imenaspominjali pa kahvu popili i onode. Sjutra su ti izjutra odmah oniJonuzovi ljudi u zelenimkombinezonima došli i počelibašču oko kuće radit', za sedam jedana sve bilo gotovo. I evo sad,milina ti i vidjeti i živjeti, je li tako?Jašta je moja Fato, upade najpamet-nija žena na svijetu da ja opet neštone počnem zabadati, prava milina!Baš ti je to Jonuz pametno uradio,ko kad ga je bog sposobna stvorio...Jah, šta ćeš moja kono, taki je on, samodobro zna činit' gdje stigne. Eto pitamja njega neko jutro, moj Jonuze pa štosi rek'o da nam 'vako lijepo baščunarede, a on ti meni ni pet ni šest: Paženska glavo, kako to ti ne shvatašodma', gdje to ima da ja kao direktor itako reći prvi čovjek te firme zauređenje okošila, živim u peksinluku i'nakoj bašči. Doć' će neko pa će rećikako ovaj o okošilu grada brine kad nisvoju bašču nije u red doveo ...I vala je u pravu...Jest vala, pohitim ja da podijelimoduševljenje, ko ne zna sebi ne zna nidrugima, bog je prvo sebi bradu stvorio...

Na to dobijem udarac nogom u cje-vanicu od najmudrije žene na svije-tu kao znak slaganja i podrške, paućutim, ko velim, baš sam ovo

rekao i u pravi čas i na pravommjestu, a i u interesu razvojadobrosusjedskih odnosa ....Tu me Fata malo iskosa pogledalajer je svojom urođenom iprirodnom dovitljivošću slutila daja tu nešto zavijam i zemećem, alikako nije do kraja shvatila niti jemogla za moje riječi da me uhvati,nastavi ponosno:A kad je ono kono ova ulicanapravljena?Pa nekih ranih pedesetih probijenoje kroz livade i voćnjake da se ovekuće izgrade. Aha, a je li otad ikadonako opet komplet ova ulicanapravljena iznova, kako valja puteodržavati...?Bogami Fato nije, do pred neku

godinu, samo su je krpili i rupezalivali, ali bogami krpež je krpež,zamišljeno će moja najpametnija.E vidiš, i to je onda moj Jonuz sredio...Koje, zabezeknem se ja, je l' onokad su tri godine stavljali novi slojasfalta i novu bankinu na 200metara ulice?Jes bogami, i to je moj Jonuzsredio...Kako pobogu, opet se ja čudim,kako je on to mog'o...Pa bio on tad 'nakav ministar, kakose ono kaže, saobraćaja i komu-nikacija, kantonalni...Aha, pa kako se naše ulice sjetio,nismo mi baš u centru, znaš. Ehkako, pa htio novo auto da kupi, al'veli kud ću ga novog na ove rupevozit', pa dao da se ulica naredi...Jes' tako, pravo je i uradio, bog ibrada, opet ću ja, na šta sam opetdobio udarac u cjevanicu, al' u istomjesto, da jače boli. Pa jest, al' tri godine, prostenjem jazadnjim dahom.Pa šta ima veze, odmahne Fatarukom. Nas je ionako sve vrijemeslužbeno auto vozilo.

Htio Jonuz novo auto dakupi, al' veli kud ću ga

novog na ove rupe vozit',pa dao da se ulica naredi...


Zamislite da se ovo stvarno

dešava - sve započne tako što

vam se jednog dana nježan,

suptilan „unutarnji glas“ obrati

riječima: „Gotovo je, igra je gotova,

nema više povratka na staro,

uljuljkano, blaženo stanje neznan-

ja. Vrijeme je za istinu, vrijeme je

za buđenje iz dubokog sna koji je

trajao hiljadama godina!“

Osvrneš se oko sebe, hrana je

organska, voda je bistra, zdrava,

okrepljuje. Medicina je kombinaci-

ja najbolje tehnologije, zdravog

razuma i prirodnih biljnih lijekova.

Vrijeme imanja-nemanja je završi-

lo. Ovog puta svjetski mir bez

ijednog rata je stvarnost!

Nulta tačka: Stari svijet vam

propada pred očima, ali ovo je

posljednji put da ćete biti dio uspona i

pada civilizacije. Sada ste „na drugoj

strani“, osjećate dotok nevjerovatne

energije iz centra galaksije, a stručnjaci

to objašnjavaju samo njima

razumljivim riječnikom:

„Galaktičko poravnanje se povećava!“

Svjesni ste globalne promjene koja

obuhvata cijeli svijet, kako se sloj

po sloj besmislenih ulaganja, lobi-

ranja, vlastodržaca što sami sebi

služe, propalih medicinskih mod-

ela, nepravednih sudova, starih

ekonomskih paradigmi (skup

osnovnih pretpostavki ili pravila

koje uzimamo zdravo za gotovo u

cilju poimanja stvarnosti i njenih

fenomena), ruši oko vas ostavljajući

samo hrpu beskorisnog otpada i

smeća. Više se ne oslanjate ni na

kakav oblik osiguranja, dionice i

penzije iz prošlosti. Realne i stvarne

vrijednosti uzgajaju se na

poljoprivrednim dobrima ili se

proizvode od 120W solarnih panela

na krovu vašeg doma.

Jedan mladi inovator dolazi vam i

demonstrira „uređaj nulte tačke“.

Dok nije prešao na ovu „drugu

stranu“, imao je poteškoća

pokušavajući natjerati uređaj da

funkcionira konzistentno, a sada, u

ovoj dimenziji u kojoj se tek privika-

vate da živite, izgleda da ovaj uređaj

funkcionira savim ispravno kao da je

tako oduvijek i bilo. Negativnost

koja se suprotstavljala kvantnoj sili

više nije prisutna!

Pogodni kanali: A sada, nemojte

više ništa zamišljati, mnogi naime

žive u uvjerenju da će sadašnji

stanovnici naše planete vrlo uskoro

biti sudionici ovih događaja koji se

spominju u uvodu... Sa prelaskom iz

stare u Novu godinu, čini se, i najtvr-

dokorniji postadoše svjesni da se svi-

jet nepovratno mijenja.

Da li se mijenja na bolje ili na gore,

da li je riječ o „čišćenju“ kroz koje

čovječanstvo mora proći kako bi se

PORUKE IZ DRUGE DIMENZIJE

Takozvani “Utemeljitelji” poručuju da pristiže Zlatno

doba na Zemlju, koja prolazi grandioznu transformaciju

iz planete treće dimenzije (3D) u zvijezdu četvrte

dimenzije (4D)!

DOLAZI VELIKA ČISTKA

Piše: Šefik Avdagić

Brojne portale preplavilesu poruke iz različitih

izvora koji sebe nazivaju:Arkturijanci, Pejađani,Kasiopejci, Salusa sa

Sirijusa, ZapovjedništvoAshtar, Sananda, Cobra,

Montague Keen, Mihael...

Planeta u procesu “liječenja”

desila postepena transformaciji

svijesti, do kada će ovaj proces

trajati i šta nas očekuje u godinama

koje dolaze?

Na ova i brojna druga pitanja koja

golicaju ljudsku znatiželju, među

brojnim dostupnim izvorima na

internetu odgovaraju i brojne

„kanalizirane poruke“ koje često pre-

vode i citiraju portali što se bave

ezoterijom, duhovnošću,

alternativnim metodama

liječenja itd. Riječ je o

porukama i diktatima koji

navodno dolaze od nev-

idljivih „entiteta“ (vanze -

maljskih bića, uzašlih

majstora, anđela i sl.) što na

Zemlji po svojoj volji odabiru

pogodne medije, tj. osobe koje

im služe kao „instrumenti“

(kanali) za prenošenje poruka

čiji se sadržaj tiče svih nas.

Dakle, potpuno je pasivna

uloga onog preko koga se ova

transmisija (kanaliziranje poru-

ka) dešava, a putem njih brojne

portale preplavili su sadržaji

poruka iz različitih izvora koji

sebe nazivaju: Arkturijanci,

Pejađani, Kasiopejci, Salusa sa

Sirijusa, Zapovjedništvo Ashtar

(odnosi se na poruke Galaktičke fed-

eracije), Sananda, Cobra, Montague

Keen, Mihael itd.

Zemljine promjene: Kada prvi

put čujete za ovako nešto, a još uz

to da su veoma posjećeni brojni por-

tali koji donose „kanalizirane“

sadržaje (što je vidljivo na osnovu

svakodnevnih komenatara),

racionalni um se zapita: pa ko to

zaboga čita i u takve „budalaštine“

uopće vjeruje? Međutim, u svemu

ovom mnogima je najbitnija pririo-

da i kvalitet informacija dobivenih

kanaliziranjem, tj. da li nas

duhovni entitet potiče na razmišl-

janje i istraživanje života i istine ili

zahtijeva da se oslanjate na

nju/njega, kanal ili određeno

učenje. Odnosi li se prema vama s

poštovanjem, da li informacije

dobivene iz neke druge dimenzije

promoviraju samo-osnaženje i

dobrobit sviju ili traže apsolutnu

poslušnost. Za mnoge „konzu-

mente“ ovakvih poruka osnovno je,

dakle, kakav osjećaj u njima

proizvodi sadržaj jedne takve

poruke iz druge dimenzije!?

Da biste saznali o čemu je zapravo

ovdje riječ, evo jednog primjera...

Amerikanac Sal Rachele za sebe

kaže da kanalizira (prenosi) poruke

duhovnih entiteta koji se predstavl-

jaju kao Utemeljitelji. Na osnovu

brojnih „diktata“ koje je dobio od

ovih duhovnih vodiča, objavio je

nekoliko knjiga, među kojima su

pažnju javnosti naročito privukli

naslovi „Zemljine promjene od

2012.-2017.“, a potom posljednje

izdanje „Proročanstvo: buđenje

Zemlje 2012.-2030.“ koje je, u

obimu od 400 strana, objavljeno

prije tri godine.

Polazi se od činjenice da je Zemlja

planeta slobodne volje. Zbog

politike neuplitanja, bićima iz

viših dimenzija nije dozvoljeno

silom intervenirati u zemaljske

poslove, izuzev u nekoliko

izvanrednih situacija kao što su

prijetnje nukleranim oružjem i

sl. Naravno, postoje i ona

nedobronamjerna bića koja krše

tu zabranu, kao i oni koji u pot-

punosti to ignoriraju, a imali su

tokom duge prošlosti veliki

utjecaj na razvoj čovječanstva.

Najviša, prosvijetljena bića, čije

duše obitavaju u drugim, većini

nedostupnim dimenzijama,

vide nas kao sebi jednakima, a

mnogi se dive našoj hrabrosti

da smo prije utjelovljenja u

ljudsko tijelo pristali da se

inkarniramo u tako zaht-

jevnom, kompliciranom vremenu i

okruženju kakvo je danas na plan-

eti. Naravno, sve ovo iz razloga

učenja pojedinačnih i kolektivnih

lekcija cijelih grupa duša (naroda)

koje su u nekim prošlim vremenima

drugima uzrokovale patnju i bol, pa

sada žanju posljedice?!

Slobodan izbor: Sa ovim veoma

zanimljivim štivom Utemeljitelji

nam poručuju da uprkos svemu

lošem i turbulentnom kroz šta ćemo

morati proći, pristiže Zlatno doba

na Zemlju, koja prolazi grandioznu

transformaciju iz planete treće

dimenzije (3D) u zvijezdu četvrte

dimenzije (4D)! No, put do

ostvarenja ovog cilja za većinu neće

biti nimalo ugodan, jer će se

Zemljine promjene kroz koje ona


Period velikih promjena i „čišćenja“ završio bi se

krajem dvadesetih godinaovog vijeka, kada bi,

prema Utemeljiteljima,svjetska populacija trebala

brojati samo dvije i po milijarde ljudi, od

sadašnjih blizu osam...

Knjiga nade i uznemirenja


mora proći, a i mi zajedno sa njom,

iz mjeseca u mjesec, iz godine u

godinu, stalno ubrzavati i

intenzivirati. Sve duše, kako ističu

Utemeljitelji preko Sal Rachelea,

neće proći kroz razdoblje „Velike

promjene“ netaknute. Dobar dio

njih napustiti će Zemlju u raz-

doblju od „famozne“ 2012. do 2030.

godine.

Navodno, tokom ove godine

čovječanstvo će dostići cifru koja

iznosi blizu osam milijardi ljudi, a

nakon 2015. taj će broj stalno iz

godine u godinu opadati (najviše iz

razloga drastičnog pada imuniteta

ljudi), da bi se period velikih

promjena i „čišćenja“ završio kra-

jem dvadesetih godina ovog vijeka,

kada bi, prema Utemeljiteljima,

svjetska populacija trebala brojati

oko dvije i po milijarde.

Predviđanja navedena u ovoj knjizi

su, kako se ističe, u veoma visokom

postotku (80-90%) tačna jer su

inkarnirane duše koje trenutno žive

na Zemlji, svojim slobodnim

izborom, već uzrokovale određene

posljedice svojih djela koje se sa

velikom vjerovatnoćom mogu

predvidjeti.

Sva živa bića moraju se prilagoditi

promjeni kako bi ostala i nastavila

živjeti na Zemlji četvrte, a kasnije i

pete dimenzije.

Napredne duše: Utemeljitelji

poručuju: „Ako vaša duša želi ići

naprijed, razvijati se i biti dio

Zlatnog doba koje dolazi, a vi

nemate sluha za njena htijenja, jer

ste okupirani stvarima koje vam

skreću pažnju, tada će vas duša

pomalo prisiljavati na iskustva koja

će vam usmjeriti pažnju na nju.

Ako i dalje izbjegavate signale koje

vam šalje, 'pokucat' će malo jače

npr. stvarajući bolest, gubitak

radnog mjesta, razmirice unutar

zajednice, braka, ili stvoriti krizu

srednjih godina, što nećete moći

ignorirati. Mnogi to iskustvo već

proživljavaju“.

Suština je da neophodne korake

mora učiniti svako sam za sebe, uz

preporuku da što češće osluškuje-

mo svoj unutarnju glas za upute -

šta i kako nešto trebamo činiti.

Mnogi će, kako se navodi u knjiga-

ma Sal Rachelea, u nekom

trenutku biti „pozvani“ da tokom

ovog perioda promjena drugima,

onim manje prilagođenim, pruže

pomoć, spas ili liječenje.

Utemeljitelji se nadaju da će mnoge

visokorazvijene duše dokazati kako

je moguće biti u ovom „svijetu“, ali

ne i od njega. Oni ne traže da se

odreknete svih užitaka, komfora i sl.

ili da žrtvujete što vam drago.

Potpuno je ispravno, po njima,

učiniti korisnim stvari ovog svijeta

kao što su novac i materijalna

dobra, posebice kada služe za

poticanje još veće efikasnosti u

buđenju čovječanstva. Ipak, to su

samo sredstva za preživljavanje u

materijalnom svijetu, osim ako im

sami ne pripisujemo neku veću

važnost u životu.

Temeljni princip života na Zemlji,

prema ovim kanalisanim poruka-

ma, je kvaliteta naše svijesti. Ona

određuje naš doživljaj stvarnosti, a

napredne duše na Zemlji iščekuju

mir, prosperitet koji vodi u potpunu

manifestaciju Zlatnog doba, kako

je to davno predviđeno.

Neophodne korake moraučiniti svako sam za sebe,uz preporuku da što češće

osluškujemo svoj unutarnju glas za upute -

šta i kako nešto trebamo činiti...

Sal Rachele tvrdi da prenosi poruke nezemaljskih “bića”

Kranjčevićeva 16, Sarajevo

Širok izbor originalnih kineskih jela

Rezervacije i kućna dostava:Tel. 221 492GSM: 061 960 300


Misija "Međunarodih trupa zabezbjedonosnu podršku" uAfganistanu, ili ISAF-a (od

"International Security AssistanceForce" na engleskom) okončana jenakon 13 godina. Međunarodne trupeveć mjesecima prazne i razmontirava-ju svoje baze po cijeloj zemlji.Većina vojnika već se nalazi u svo-jim rodnim zemljama, a sa njima jeprebačen i najveći dio opreme.

Najduža akcija: Sve je počelo snapadima 11. septembra 2001.Nekoliko nedjelja nakon terorističkeakcije u Njujorku, SjedinjeneAmeričke Države poslale su trupe uAfganistan. Nakon što je svrgnut tal-ibanski režim, koji je usko sarađivaosa organizatorom napada, OsamomBin Ladenom, ISAF je pokrenuosvoju misiju u Kabulu decembra2001. Zatim je područje djelovanjaprošireno na cijelu zemlju. Navrhuncu misije je na teritorijiAfganistana bilo preko 130.000 vojni-

ka iz oko 50 nacija.Na kraju 2014. završila se najdužamisija u istoriji NATO saveza, kojuje obilježilo i najviše gubitaka.Istovremeno, pitanje da li sumeđunarodne trupe bile uspješne,ostaje bez preciznog odgovora.Misija koja je pokrenuta uzodobrenje Ujedinjenih nacija imalaje ambiciozne ciljeve: trebalo je dase pobrine za stabilnost, da podržiobnovu Afganistana i da postepenodemokratizuje zemlju. Pored toga,zadatak vojnika bio je da spriječe

da Afganistan ponovo postaneskrovište za međunarodne teroriste."Postigli smo ono što smo željeli",

izjavio je pred trupama generalni sekre-tar NATO saveza, Jens Stoltenberg,uoči nedavnog povlačenja. I dalje imaizazova, ali: "naše nacije su bezbjednijei Afganistan je jači", kaže ovajNorvežanin.O pobjedi, međutim, predstavniciTransatlanskog saveza odavno negovore. Ipak, ima povoda za opreznioptimizam: predvodnici Al-Kaide ikampovi za obuku nestali su izAfganistana. Glavnokomandujućiove terorističke mreže, Osama binLaden, ubijen je u maju 2011. uPakistanu. Održavanje ovogodišnjihpredsjedničkih izbora takođe seračuna kao uspjeh – smjena vlasti jeizvršena demokratskim sredstvima ibez većeg nasilja. Isto tako, imanapretka u izgradnji državnih insti-tucija, infrastrukturi, sistemu obra-zovanja, zdravstvu i privredi.

Rat nije gotov: Stvorene su inove snage bezbjednosti od ukup-no 350.000 policajaca i vojnika. Oni

KRAJ ME\UNARODNE MISIJE U AFGANISTANU

USPJEH ILI PORAZ?

Predvodnici Al-Kaide ikampovi za obuku nestali

su iz Afganistana.Glavnokomandujući ove

terorističke mreže, Osamabin Laden, ubijen je u

maju 2011. u Pakistanu...

Pred Novu godinu su i oficijelno trupe ISAF-a odgovornost za sigurnostAfganistana predale u ruke domaće vojske i policije. Misija NATO-saveza počela je krajem 2001. ali, uprkos velikim gubicima, talibani nisu poraženi

su od stranih trupa postepenopreuzeli odgovornost za bezbjed-nost zemlje. Talibani i drugipobunjenici su pretrpjeli ozbiljnegubitke, posebno nakon povećanjabroja stranih vojnika 2009. godine.Ali, te grupe nisu pretrpjeleodlučujujući vojni poraz. "Zemljanije bezbjedna", rekao je bivši pred-sjednik Afganistana Hamid Karzaijoš u oktobru 2013. I dok su semeđunarodne snage spremale dapovuku glavninu svojih vojnika,skoro svakog dana pojavljivali su senovi izvještaji o napadima navojsku i policiju."Misija ISAF-a nije riješila glavniproblem u Afganistanu", kažeTomas Rutig, jedan od predvodnika"Afganistanske mreže analitičara",koja je bazirana u Kabulu i Berlinu."Rat još uvijek nije gotov. Talibaninisu uništeni, pobunjenici su seraširili po cijeloj zemlji i nivoupotrebe sile u Afganistanu je od2010. na višem nivou nego prethod-nih godina."Tokom misije u Afganistanu životeje izgubilo preko 3.400 stranih vojni-ka. Broj ubijenih pripadnika afgan-istanskih snaga bezbjednosti stalnoraste otkako su tamošnja vojska ipolicija preuzele odgovornost zabezbjednosnu situaciju u zemlji.Samo od početka prošle godine dosredine novembra ubijeno je oko6.000 vojnika i policajaca.Tome valja dodati i visok broj civil-nih žrtava: desetine hiljadamuškaraca, žena i djece poginuli suili su bili ranjeni u borbamaizmeđu vojnika i pobunjenika. Poprocjenama Ujedinjenih nacija, odprvog januara do kraja novembra2014. ubijeno je 3.188 civila, aranjeno 6.429. Za tri četvrtine žrta-va su odgovorni Talibani ili drugepobunjeničke grupe.

Loša strategija: Dio krivice zaveliki broj civilnih žrtava snosi izapadna strategija za obnovu zeml-

je, koja se oslanja na regionalnetimove za izgradnju.Trupe zapad-nih zemalja u okviru takvih timovaimaju zadatak da pokažu vojnoprisustvo u afganistanskim pokraji-nama, dok istovremeno podržavajulokalnu upravu. Na primjer, vojnicibi trebalo da grade bunare ili ulice ida se istovremeno brinu za bezb-jednost."Ovo miješanje civilnih i vojnihzadataka je takođe razlog za neuspjehISAF-a", kaže Rutig i dodaje: "Talibanisu na osnovu smanjene razlike izmeđute dvije oblasti pronalazili izgovor danapadnu civile."Šta će se desiti nakon što većinameđunarodnih trupa napustizemlju?Organizacija Transparensi inter -nešenel ocjenjuje da se Afganistan

ubraja u najkorumpiranije državesvijeta, a po procjenama američkeorganizacije Fond za mir, ta zemlja jena sedmom mjestu na spisku propalih,odnosno neefikasnih država.Afganistan je najveći proizvođač opi-

juma na svijetu. U nedavnoj analizinjemačke obavještajne službe BND,stručnjaci upozoravaju da ćeproizvodnja droge imati dramatičneposljedice za bezbjednost i ekonomi-ju Afganistana."Kroz tako stvorena sredstva finan-siraju se mreže za podršku i razneoružane grupacije, posebnoTalibani, a korupcija u zemljiizrazito jača", stoji u analizi BND-a.Ostaje da se vidi da li će Talibaniuspjeti da povrate kontrolu nadpojedinim regionima zemlje nakonodlaska međunarodnih trupa.Mnoge strane posmatrače brinetrenutna situacija u Iraku, koji jezapao u haos nakon povlačenjameđunarodnih trupa.Doduše, nakon ISAF-a uslijedićemisija "Odlučna podrška", imeđunarodni faktori nadaju se daće na taj način sačuvati napredakkoji su postigli u Afganistanu. Naterenu će ostati 12.000 stranihvojnika kao savjetnici i instruktoriza afganistanske snage bezbje -dnosti, ukljućujući 850 Nijemaca i9.000 Amerikanaca.General-potpukovnik DžosefAnderson za list Njujork Tajms kažeda nije ni optimističan ni pesimističanšto se bliske budućnosti tiče."Činjenica je da ćemo biti prisutni namanje lokacija i sa manje osoblja. I toje očigledno razlog za brigu."

Sven Pöhle/DW


Broj ubijenih pripadnikaafganistanskih snaga

bezbjednosti stalno rasteotkako su tamošnja

vojska i policija preuzele odgovornost

za bezbjednosnu situaciju u zemlji...

Specijalna jedinica afganistanske vojske

Jedan od najvećih bosansko -hercegovačkih umjetnika MersadBerber umro je 2012. godine u

Zagrebu u 72 godini života. Bio jejedan od najvećih i najosebujnijih bh.slikara i grafičara.Rođen je 1940. godine u BosanskomPetrovcu, bio je vrstan crtač ilustratori grafičar, a radio je pozorišnescenografije i filmske plakate.

Ispit u tuđini: Svoju inspiraciju,kako je tvrdio, najviše je crpio iz“mističnog svijeta Bosne, njezinihotomanskih slojeva i tragičnogusuda njezinih ljudi”. Često je gov-orio da “nostalgija curi iz njegovihdijela” i da je “tuđina najveći ispit”.Stalno je isticao neopisivu ljubav

prema Bosni i Hercegovini.Izlagao je u svim većim gradovimasvijeta, od Istanbula, Londona iMadrida, preko New Yorka doMoskve, Jakarte i New Delhija.Dobio je 50-ak nagrada, a

stručnjaci su ga uvrstili međunajveće svjetske postklasiciste.Najznačajniji ciklusi su mu“Sarajevske kronike”, “Put u SkenderVakuf”, “Srebrenica”, “HommageVlahi Bukovcu”, “Otomanske kro-

nike” i drugi.Svoj posljednji intervju za nekimedij slavni Berber je 11. juna 2012.godine dao za agenciju Anadolija.Tada je izjavio da dijeli zabrinutostza “ranjenu Bosnu”. Kazao je i damu je velika želja da ponovno izlažeu Turskoj. Nažalost, ova želja mu jeostala neispunjena.Berber je tada rekao da redovnoprati situaciju u rodnoj zemlji i pitase šta je, u konačnici, njenasudbina.“Promovirajući monografiju“Srebrenica” u Matici Hrvatskoj jasam rekao da je meni žao da jeDejtonski sporazum u strukturiBosne dozvolio stvaranje jedneetnarhije, dakle, jedne uvjetne države,da je Dejton razvio strukturu jednehomogene i funkcionalne državestvaranjem jedne pseudokneževine usrcu Bosne. Naravno, to je kasnijedovelo do problema. Dejton je pro-mašena forma, a sada se vidi iskaz tepromašenosti. On je jednostavno daoda etnonacionalističko pobijedi struk-turu jedne moderne države. ErnstBloch je govorio da čovjek mora bitiokružen nadom, jednom utopijomnekog boljeg života”, kazao je tadaBerber za agenciju Anadolija.

Moralni aksiom: Upravo naspomenutim principima isticao ježelju za stvaranjem boljeg života uBosni, kao i bolje države u BiH.Ali, za sve njene građane, bez obzi-ra na nacionalnost.“Bosna je ostala jedna neostvarenautopija! I u ovoj sada formi, u kojoj

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

BERBEROV OTUŽNI SVIJET BOSANSKE MISTIKE I TRAGIKE

Bosna je ostala jednaneostvarena utopija! I u

ovoj sada formi, u kojoj seona trza, radi se stanju

političke agonije...

U svojoj zemlji guran je u zaborav već od preseljenja uZagreb, da bi to potiskivanje nakon smrti našeg moždai najvećeg slikara dosegnulo najniži nivo


se ona trza, a ja to gledam svaki danputem bosanskih televizijskihpostaja vidim to jedno kroničnostanje. Ako bih mogao upotrijebitijednu riječ, riječ je o agoničnomstanju, zapravo, političkoj agonijiBosne i Hercegovine”, izjavio jeBerber.U povodu 17. godišnjica genocida uSrebrenici, kojoj je ugledni umjet-nik poklonio jedan od svojihnajznačajnijih ciklusa, Berber jeizjavio da sve više razmišlja o tomgradu.“Srebrenica je poslala najuzvišenijimoralni aksiom. Ja sam rekao,citirajući jednu veliku misaoAlberta Camusa, ako želite dakrenete ka putu istine, putu slo-bode, izaberite mali grad koji sezove Bonavia, Srebrenica. Akoželite, dakle, da dođete do istine,istinske pravde… Srebrenica je zamene ostala uzvišeni moralniaksiom. Napravio sam nekolikoputopisnih zapisa o toj vrsti boli. Toje prvi put da je jedan genocid,jedan veliki svjetski genocid, biopopraćen neviđenom medijskompažnjom. Potvrdile su se riječi fran-cuskog filozofa Jeana Baudrillarda

da je, zapravo, nova informatičkacivilizacija dio jednog lažnogsimulakruma”, ispričao je tada ujednom dahu Berber, te dodao:“Jedino što je tu autenično jesmrt! To je simulakrum novihmedija gdje se stvarnost kreiraputem vijesti. Ja sam sve tooblikovao u jednoj formi alegori-

je. Nad Srebrenicom, nadBosnom, sam doveo dvojicuvelikih antičkih junaka Dedala iIkara. Oni prate stradanje bosan-skog naroda i kasnije, u letu izSarajeva, preko Bjelašnice premaAteni, šalju poruke svijetu o tomstradanju, toj uzvišenoj tragedijibosanskog naroda”.

Otomanski miris: Berber je uviše navrata pominjao svojuizložbu u Istanbulu koja je, uorganizaciji Bošnjačkog instituta

Adil-bega Zulfikarpašića, održanau palači Dolmabahče u novembru2004. godine.“Velika mi je želja da izlažem uTurskoj. No, još nema nekih inici-jativa o jednoj takvoj izložbi. Bili supregovori, ali, nažalost, nisam todoveo do kraja. Volio bih svojuzbirku, svoje integralno djelopokazati u Turskoj, sa najnovijimistraživanjima i svojim retrospekti-vama, kao što sam uradio u muzejuu Barceloni prije nekoliko godina.Jer, neosporno, jedna od moćnihsastavnica bosanske duhovnosti,jednog kontinuiteta bosanske kul-ture jeste kultura islamske civi-lizacije. Turska civilizacija, to jestOsmansko carstvo, je, kao kom-pleksna civilizacija, itekako utjecalana povijest Bosne, od arhitekturedo duhovne antropologije”, konsta-tirao je Berber.Nažalost, u svojoj zemlji guran je uzaborav već od preseljenja uZagreb, a danas je to potiskivanjedosegnulo najniži nivo, timsramotniji zbog činjenice da BiHmožda i nije imala, u svojojpovijesti, većeg likovnog stvaraocaod Mersada Berbera.


Osmansko carstvo je, kaokompleksna civilizacija,

itekako utjecala na povijest Bosne, od

arhitekture do duhovneantropologije...

OD ^EGA ŽIVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO!

063 991 [email protected]

spektar broj 31

Documents