spektar broj 21

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 31. 10. 2014.

UMIHANA ČUVIDINA: MAHALA ČUVA PJESME BOLA

ŽELJKO (NE)UČI NA GREŠKAMA

I VLAST BOLI, ZAR NE?PSIHOLOGIJA MASE: SILA BOGA NE MOLI

Broj 21

OD ^EGA ŽIVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO!

063 991 [email protected]

I VLAST BOLI, ZAR NE?


OVO SU OPASNA VREMENA,ZAISTA SU JAKO OPASNA!

ASHDOWN ZVONI NA UZBUNU

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. SarajevoGlavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula

Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, DžanaZimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio SlobodnaEvropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l [email protected]

Hoće li Komšić, politički izdanak SDP-a, ponovitigreške koje je, tokom svog pobjedničkog mandata,Lagumdžijina stranka počinila učešćem u nakaradnimvladajućim koalicijama Str. 6

Paddy Ashdown, Visoki predstavnik u BiH od 2002. do2006. godine, vodio je prošle sedmice debatu uGornjem domu britanskog parlamenta o postizbornojsituaciji u BiH. Prenosimo glavni dio njegove analize

Str. 14

SILA BOGA NE MOLIVladajuće vrhuške stalno nas drže u strahu, dok im mi,zauzvrat, na raspolaganje ustupamo vlastitu slobodu.Glavni “krivac” za naše podaničko ponašanje leži udijelu ljudskog mozga kojeg znanstvenici nazivaju “R-kompleksom” ili “reptilskim mozgom” Str. 32

NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

MAHALA ^UVA PJESME NJENOGA LJUBAVNOG BOLA

Poezija prve bosanske pjesnikinje Umihane Čuvidineizgubila se u vremenu i postepeno se pretopila u naro-dnu, da tako nastavi svoj život Str. 28

PSIHOLOGIJA MASOVNE KONTROLE

činiti. SNSD i stranke okupljene ukoaliciju s njima tvrde da imajuvećinu, kao i Savez za promjene sdruge strane.Milorad Dodik tvrdi da je već poz-nato ime mandatara, dok u Savezuza promjene tvrde da dosadašnjavlast nema većinu i da će trizastupnika iz aktuelne vlasti prećiu Savez za promjene. Predsjednik SNSD-a i RS-a kažeda će sa DNS-om Marka Pavića iSP-om Petra Đokića formiratiVladu RS-a. Osim toga, Dodik jesiguran u to da će SNSD činiti vlasti na nivou BiH te da im je partnerna kojeg najviše računaju HDZ. Sdruge strane, u Savezu zapromjene tvrde da će sa svojim koa-licionim partnerima imatiskupštinsku većinu i formirati vlastu RS-u. Ovo je novinarima ustvrdioVojin Mitrović iz Narodnogdemokratskog pokreta. On jeistakao da su u toku pregovori oprelasku dva ili tri izabrana zastup-nika u Narodnoj skupštini RS-a uredove Saveza za promjene, koji bitrebali da budu “kec iz rukava” kojiće donijeti prevagu.Dodikova tvrdnja da ima 42 zastup-nika u Narodnoj skupštini nijetačna, kaže Mitrović. Dodaje da jesad već izvjesno da će Savez zapromjene imati skupštinsku većinu."Mi smo došli do broja 43 ili 44 zas-tupnika. SDS ima 24, NDP imapet, PDP sedam i Domovina pet. Uzavršnoj fazi su pregovori sa dvaplus jedan zastupnika koji će prećiiz aktuelne vlasti i to je cifraizmeđu 43 i 44 zastupnika",precizirao je Mitrović.

ODMRZNUTIRA^UNI

Odluka EU da se odmrznu bankovniračuni članovima porodiceSlobodana Miloševića, supruziMirjani Marković i sinu Marku,

Prema Godišnjem izvještaju oposlovnim perspektivama za nared-nu, 2015. godinu, koji su uradilieksperti grupe Svjetske banke, odzemalja našeg regiona najbolje usloveza poslovanje ima Makedonija. Slijedije Crna Gora, koja je rangirana na 36.mjestu, Slovenija 51, Hrvatska 65,Albanija 68. i Kosovo 75.Srbija je po uslovima poslovanja naevropskom dnu, na 91. mjestu. No,mi smo još lošiji: po prognozi uslo-va poslovanja za 2015. godinu BiHse nalazi na 107. mjestu! Bosna iHercegovina je najlošija zemlja zaposlovanje u Evropi, a slijedi jeUkrajina koja je na 96. poziciji.Izvještaj Svjetske banke o poslovanjuza 2015. godinu, pod nazivom "Višeod efikasnosti", vrednuje propise zaunapređenje poslovne aktivnosti, ali ione koji je ograničavaju. Na prvommjestu liste nalazi se Singapur, sli-jede Novi Zeland, Hong Kong,Danska, Južna Koreja, Norveška,SAD, Britanija, Finska i Australija.

IMA LI KECA U RUKAVU?

Kako sada stvari stoje, čini se da ćeu Republici Srpskoj vlast biti formi-rana vrlo brzo, ali je pitanje ko će je

BRAVO!Nekoliko stotina zeničkih studena-ta okupilo se u srijedu pred rek-toratom Univerziteta kako biizrazili nezadovoljstvo uvjetimastudiranja i tražili ispunjenje devetosnovnih i tri dodatna zahtjeva zakoje smatraju da je neophodnousvojiti kako bi uvjeti studiranjapostali bolji.Nuraga Galamić, potpredsjednikUnije studenata Univerziteta uZenici, izjavio je kako su anomali-je prisutne na svakom koraku.“Konkretnim zahtjevima ćemokrenuti u njihovo rješavanje.Danas upoznajemo Senat sazahtjevima, a od sljedeće sjednicećemo Senat upoznati, delegiratisvaku tačku s konkretnim rješenji-ma i izmjenama Statuta gdje je topotrebno“, rekao je Galamić.Studenti, uz ostalo, traže da se poš-tuje 51 posto znanja dovoljnog zaprolaznu ocjenu na ispitima, unifi-ciranje dokumenata, poštovanjedijela Statuta Univerziteta kojigovori o prelasku studenata na višegodine.Protesti su trajali 15-ak minuta, astudenti očekuju da vođstvoUniverziteta reaguje na njihovezahtjeve. U suprotnom...Kod nas se stalno govori ograđanskom nezadovoljstvu inačinima na koje ono možeefikasno da se izrazi. Jedan odrecepata svakako je i ovaj: umjestoobjedinjenih protesta protiv svegašto u BiH ne valja, svako treba dabrine svoju brigu. Studenti nekase bore za svoja, radnici za svojaprava, penzioneri takođe. Moždaje ovaj recept i bolji od svihprethodnih, jer je, ako ništadrugo, u Zenici u protestu obje-dinio više ljudi nego svi ostaliprotesti skupa, koji su održavaninakon vatrenog februara 2014.

^EKA NASJOŠ DUBLJE DNO

4 Spektar, broj 21 31. oktobar 2014.

zakletve, no niko nije očekivao da ćese to tako brzo desiti.Ministrica vanjskih poslova ŠvedskeMargot Wallstrom kazala je da jeovo važan korak koji potvrđujesamoopredjeljenje Palestinaca."Neki će reći da ova odluka dolaziprerano, no plašim se da je ustvarikasno", prokomentarisala je min-istrica vanjskih poslova ŠvedskeMargot Wallstrom. Ona je podsjeti-la da je svijet ove godine ponovosvjedočio opstrukcijama palestinskedržave, kao i nasilju u Gazi. "Ovo priznanje ima za cilj dapodrži umjerene snage u Palestini,da učini državu ravnopravnom ubudućim pregovorima i da mladi-ma pruži nadu u mirno rješenjekonflikta", smatra Wallstrom.Priznanje Palestine najavile su idruge evropske zemlje poput VelikeBritanije, Francuske i Hrvatske.

AMERIKANCIKUPUJU HYPO

Investicijski fond sa sjedištem uSAD-u Advent International ćekupiti poslovanje Hypo banke natržištima BiH, Hrvatske, Slovenije,Crne Gore i Srbije. Advent je daoponudu zajedno sa Evropskombankom za obnovu i razvoj (EBRD),a ona iznosi 100 miliona eura, pišeslovenački poslovni list Finance."Hypo Alpe-Adria-Bank Interna -tional AG (HBInt.) donijela je, unačelu, odluku o prodaji svih dionicau Hypo SEE Holdingu AG (mrežaiz jugoistočne Evrope u kojoj poslu-je) Advent Internationalu u koju seuključila i Evropska banka zaobnovu i razvoj", potvrdili su i izHypo banke. "Sporazum ugovornih stranastupit će na snagu nakon štoRepublika Austrija, kao vlasnik,pregleda dokumentaciju i odobriuvjete za sklapanje transakcije",ističu iz Banke.

propraćena je u javnosti sa velikiminteresovanjem, ali i dodatnim pitan-jima - da li je to prvi znak za njihovmogući povratak u Srbiju, a potom injihovu potpunu aboliciju.Prema diplomatskim izvorima,vjerovatno nema ni dinara na timdavno zamrznutim računima. Vjerujese da je novac sa kiparskih računadavno sklonjen na sigurnije mjesto.Na pitanje da li bi se oni vratili uzemlju, ako bi se ukinulapotjernica, porodični prijateljDragan Hadži Antić je odgovorio:"Ja samo znam da Mira želi da sevrati. Sin Marko i kćerka Marija, ne.“Devedesetih godina, podsjetimo,novac je iznošen iz Srbije. Govorise o sumi od 4 do 14 milijardi eura,ali nikada nije utvrđeno, ili baremnije javnost obavještena da jeutvrđeno, šta posjeduje u inos-transtvu porodica SlobodanaMiloševića. Dok jedni svjedoče daMirjana Marković živi u luksuznojmoskovskoj četvrti, njeni prijateljitvrde da životari od srpske penzijeod nekoliko stotina eura.Od 2006. Mirjana Marković i njensin uživaju u Rusiji status političkihizbjeglica. Miloševićeva kćerkaMarija živi u Crnoj Gori.

ŠVEDSKO PRIZNANJE

Švedska je u četvrtak priznalaPalestinu kao nezavisnu državu i takopostala prva zemlja članica Evropskeunije koja je to zvanično učinila.Novoizabrani premijer ove zemljeStefan Lofven najavio je potez novevlade još 3. oktobra, tokom polaganja

FUJ!!!Da para nema vjeru potvrđujuovih dana Haris Pleho i RasimSmajić, kandidati BOSS-a koji suna nedavnim izborima ušli u sas-tav novog saziva SkupštineKantona Sarajevo. Preko noći jepomenuti dvojac promijeniosvoju nacionalnost. Izjasnili su sekao - Srbi!Nikakve drame tu nema. Po srijedije najobičniji ljudski i političkipoganluk, bijedna igra u koju suoni i njihova stranka ušli zaradfinansijskog ćara koji im se zbogtoga smiješi.U federalni Dom naroda, naime,biće iz sarajevskog kantonaizabrana trojica članova srpskenacionalnosti. Osim tih visokihfunkcija, oni će steći i pravo namjesečnu platu u iznosu od oko5.000 KM! Zbog nje su, i ni zbogčega drugoga, Pleho i Smajić prekonoći postali Srbi.Za ono što su BOSS-ovci učinilinema nikakvih zakonskih zapreka.Sloboda nacionalnog izjašnjavanjaapsolutno je zagarantovana i u toniko ne smije da zabada nos.Ipak, javnost na ovo burno reaguje.Svi mirišu sunovrat ljudskogmorala, čiji akteri su za šakumaraka, očito, na sve spremni.Blago se Srbima, kakvi će ih ljudipredstavljati na federalnom nivou!Kuku se Bošnjacima: izgubišedvojicu!U našem političkom životuničemu se ne treba čuditi. To jejedan prljavi biznis u kojem nemanikakvih principa, a kamoli moral-nih svetinja. Pri tome su BOSS-ovci, još od ranije poznati po skan-dalima i prljavštinama, moždanemoralniji od drugih. No, da sujedini - to sigurno nisu, samo sunjihove prevare i poganlucinajočigledniji.

31. oktobar 2014. Spektar, broj 21 5


Daj čovjeku vlast da ga boljeupoznaš, stara je izreka kojane važi samo za pojedinca.

Ona se može primjenjivati i nastranke koje u određenom trenutkudobijaju u ruke poluge vlasti. Tektada je moguće pouzdano procjen-jivati njihov kvalitet i snagu.Na ovom ispitu, u mandatu kojiupravo ističe, u Federaciji su palegotovo sve stranke koje su bile uvrhovima vlasti. Samo se jednaspasila loše sudbine - SDA. Ona ječak dobila najviše glasova, ali samozahvaljujući političkom lukavstvukojim je u javnosti upjela da stvoridojam da ona, u stvari, ne vlada: daje samo privjesak vlasti u kojojglavnu riječ vodi SDP.Lagumdžiji je odgovarala ovakvasituacija. Gladan vlasti, on je neo-prezno srljao u totalnu propast,nesvjestan da ga SDA, svojimponiznim ponašanjem, samo jošviše gura u ambis.

Stranački košmar: No, vratimose osnovnoj tezi da opozicionodjelovanje u politici ne odaje pravusliku sposobnosti određene strankenego da se njena istinska snagaraspoznaje tek kad ona postaje diovladajuće garniture. Od tog trenut-ka o njoj se više ne donose ocjenena osnovu sposobnosti kritikovanjavladajućih struktura i njihove poli-tike. Mrerilo za ocjenjivanje posta-ju samo - rezultati. A ako oni

izostanu, čak i pobjedničke strankeiz prethodnog izbornog ciklusamogu da se obruše u ponor već prinarednom glasanju.Ovu sudbinu u Federaciji BiHdoživjele su i SDP i HSP i stranka

porodice Lijanović. Osim što supobrali katastrofalne rezultate naizborima, oni su zapali i u ogromneunutarstranačke probleme.U SDP je košmarno stanje.Zakazan je vanredni kongres,stranka se pocijepila na nekoliko

frakcija, a predsjednik Lagumdžijaprimoran je da pristane na silazaksa čelne funkcije.Najbolji izborni rezultat u svojojpovijesti, postignut 2010. godine,Jurišićev HSP platio je totalnimovogodišnjim krahom. Stranka sepocijepala još prije tri godine, kadje iz nje istupio Živko Budimir,tako da danas jedva da postoji.Neslavno je skončao i samBudimir, koji će još nekolikomjeseci primati platu predsjednikaFederacije BiH. Ubjedljivo jeporažen na izborima za hrvatskogpredstavnika u Predsjedništvu BiH,a stranka koju je formirao, nakonizlaska iz HSP-a, nije se razvila višeod političkog patuljka.Fijaskom su četiri godine učešća uvlasti platila i braća Lijanović.


Hoće li Komšić, politički izdanak SDP-a, ponoviti greške koje je, tokom svog pobjedničkogmandata, Lagumdžijina stranka počinila učešćem u nakaradnim vladajućim koalicijama

I VLAST BOLI, ZAR NE?

Piše: Vlastimir Mijović

Komšić može dobiti samo ulogu kusura u punovećem političkom računu,

u vlasti u kojoj će dominirati oni koji žele sve osim promjena...

Željko je na vrijeme uočio da Zlatkov brod tone

Jedan od njih izbore je čak dočekaou zatvoru, a brojanje izbornihglasova označilo je njihov totalnistranački potop.

Pogrešne računice: Svepomenute stranke, u mandatu kojiće uskoro biti okončan, pokazale sutotalnu nesposobnost vladanja, kra-jnju neodgovornost i nedostatakkvaliteta potrebnih za vođenje nima-lo lakih državnih poslova. Nijednaod njih nije pokazala ni programskeni kadrovske sposobnosti potrebneza postizanje dobrih rezultata.Naprotiv, obrukali su se i stranački ipojedinačno, kao ličnosti.Najbolji primjer tome su SDP injegovi čelnici. Stranka je dobilagotovo trostruko manje glasova negoprije četiri godine, a totalni padrejtinga doživjeli su i Lagumdžija iNikšić i Hadžić. Donedavnoomiljeni kao grlati kritičari vlasti,postali su omraženi u javnosti nakonšto su dobili priliku da na važnimrukovodećim funkcijama pokažu štaznaju i koliko politički vrijede.Iz niza mogućih objašnjenjaizdvojiću samo jedno, po mommišljenju ključno. Svi oni su,jednostavno, na samom početkuušli u društvo u kojem nije bilo

nikakvog principa, nikakvogprograma i istinske političkebliskosti, pa se ništa drugo osimkraha nije ni moglo dogoditi.Ne mislim tu samo na SDP, koja jekatastrofalno pogriješila kad je zasaveznika u “bici za promjene” uzelaStranku demokratske akcije, starooličenje lošeg vladanja i propadanja.

Pogrešnu računicu imao je i JurišićevHSP, koji je, zarad nekoliko funkcija zasvoje vodeće ličnosti, pristao, kao istranka porodice Lijanović, da glumihrvatskog partnera dvjema bošnjačkimstrankama (SDP i SDA).

Koalicioni kusur: Iz oveneslavne priče pomenute strankemogu da izvuku gorke pouke. No,na njihovoj političkoj sudbinimože da se uči, dok još ima vreme-na, i Demokratska fronta ŽeljkaKomšića. Iako nije osvojila ono-

liko glasova koliko se mislilo da ćedobiti (samo je otela dio SDP-ovepublike), ona je postala jako važnaza proces formiranja nove vlasti,posebno u federalnom dijeluzemlje. SDA i HDZ s njom mogusve, bez nje je krajnje neizvjesno.Naizgled ključna u ovom procesu, DFu stvari može dobiti samo ulogu kusurau puno većem političkom računu, uvlasti u kojoj će dominirati oni koji želesve osim promjena. A promjene, i toODMAH, bile su ključni predizbornislogan Komšićeve stranke.Ovoj stranci i njenom vođi nije nima-lo lako. Vlast je uvijek primamljiva,zbog nje se i ulazi u političke utak-mice. Stoga ne bi bilo nikakvoiznenađenje da i Komšić, poputmnogih prije njega, potrči za ovim“slatkišima” i uđe u društvo u kojemnema nijednog prijatelja. No, ako jejednom već bio pametan kad je, navrijeme, uvidio da Lagumdžijin brodtone (i s njega otišao), možda i održitu vrstu pronicljivosti.Iz prošlosti i istorije mnogo semože naučiti. Ali se pri tome moraimati u vidu i bezbroj putapotvrđena istina po kojoj je, kakokaže Aldous Huxley - najvažnijapouka povijesti upravo ta da ljudi izpovijesnih poruka ne uče ništa!


SDP je na samom početku ušla u društvo

u kojem nije bilo nikakvogprincipa, nikakvogprograma i istinske

političke bliskosti, pa seništa drugo osim krahanije ni moglo dogoditi...

Lagumdžijino mrtvorođenče: Rogovi u vreći Federalne vlade


Evropska unija je svojom poli-

tikom prema Bosni i

Hercegovini doprinijela da

ona, od 2007. do danas, politički

nazaduje. Ovo je prošle sedmice, u

Gornjem domu britanskog parla-

menta, ocijenio Paddy Ashdown,

nekadašnji Visoki predstavnik u

našoj zemlji. Tom prilikom on je

izrekao još niz ocjena koje se svode

na to da se EU olako povukla u drugi

plan u razvoju događaja u BiH.

Nekoliko dana kasnije, ovoj svo-

jevrsnoj kritici politike Bruxellessa

pridružio se Carl Gershman, pred-

sjednik National Endowment for

Democracy, čija se centrala nalazi u

Washingtonu. On je za Radio

Slobodna Evropa izjavio da je

Balkan „regija iz koje se SAD ne

mogu povući i prepustiti je Evropi“.

Na takvu izjavu vjerovatno je bio

potaknut činjenicom da SAD

posljednjih godina nisu politički

aktivne na Balkanu i u Bosni i

Hercegovini onoliko koliko su to

bile do prije desetak godina.

U svakom slučaju, analitičari

odavno primjećuju da je (1)

međunarodna zajednica smanjila

svoj angažman u našoj zemlji i (2)

da je, onoliko koliko velike sile

uopšte rade na rješavanju krize u

BiH, naglasak na aktivnostima

Evropske unije.

Domaći analitičari znatno su oštri-

ji kada o ovome govore i pišu. Oni

procjenjuju da je međunarodna

zajednica olako prepustila

domaćim političkim snagama pri-

oritetnu ulogu, za koju one nisu ni

(1) sposobne ni (2) zainteresovane.

Nisu rijetki ni oni koji kažu da su

na ovaj način velike sile odustale od

svoje posredničke uloge u stabi-

lizaciji BiH, koju su uspješno

otpočele aranžiranjem Daytonskog

sporazuma i obavljale tokom dese-

tak prvih poratnih godina.

Isto to, sudeći po njihovim izjava-

ma, misle i Ashdown i Gershman.

Oni priželjkuju veći politički

angažman Evrope i Amerike u

BiH. Da li je to samo slučajnost i

njihovo lično viđenje ili možda

uvod u pojačavanje tog

angažmana, koji ne mora biti

dramatično veći, ali ipak aktivniji

od ovog koji imamo danas?

Velike sile su nepredvidive. Nikad

se ne može tvrditi da je ono što gov-

ore ujedno i ono što misle, pa ni

ono što rade. A obično to radite

skrovito, posredno, tako da ih to ni

na šta ne obavezuje, ali ih stalno

drži u igri.

Uostalom, i SAD i Evropska unija

pokazali su u posljednjoj godini

da im nije nimalo svejedno ko i

kako vodi BiH. U više navrata su

njihovi visoki funkcioneri i diplo-

mate, prije izbora, namigivali

našim glasačima da se odreknu

usluga stare političke garde te da

povjerenje ukažu novim licima. U

više navrata u tom nagovaranju su

bili krajnje jasni.

No, domaća publika okrenula je

glavu od ove vrste sugestija. To je

vjerovatno utjecalo i na Ameriku i

na Evropu da se ozbiljnije zamisle.

Na koncu, ovim se pokazalo da oni,

osim političkih lidera, nemaju

nekog naročitog utjecaja ni na

javno mnjenje u BiH.

Ipak, ne mora na tome ostati. Ovih

dana, kad počinje krojenje nove

vlasti, pominju se i mogućnosti

stvaranja senzacionalnih koalicija u

kojim bi se sve stranke udružile

protiv onih koje su u svom narodu

dobile najviše glasova: HDZ, SDA

i SNSD. “Kumovi” ovih kombi-

nacija su, navodno, stranci, koji

nisu odustali od želje da oktobarski

izbori označe početak neke nove

političke ere.

Tvrditi se ne može, ali - nisu li u toj

funkciji možda i citirane ocjene i

sugestije dvojice dobrih poznavala-

ca naših prilika, Ashdowna i

Gershmana?

POSTIZBORNA KOMBINATORIKA

Iako su sigurno razočarani što građani nisu poslušali

njihove predizborne sugestije, moćni stranci možda

još nisu odustali od želje da oktobarski izbori označe

početak neke nove političke ere

ŠTA SE VALJA IZA BRDA?

Piše:

Amra Zimić

Ovih dana pominju se i mogućnosti stvaranja senzacionalnih koalicija

u kojim bi se sve strankeudružile protiv onih kojesu u svom narodu dobile

najviše glasova: HDZ, SDAi SNSD. “Kumovi” ovih

kombinacija su, navodno, stranci...

Dnevni najam već od 50 KM!

ŠkodaChevrolet

RenaultCitroen

KiaToyota

Mercedes

www.kapitals.ba

Sarajevo

H. Kreševljakovića 18

Tel./fax: 033 481 088

Mobitel: 063 393 180

063 399 648

063 393 181

Prema utvrđenim rezultatimaopćih izbora, Dragan Čović,Mladen Ivanić, Bakir

Izetbegović i Milorad Dodik bit ćepolitičari koji će u narednom man-datu imati najodgovornije funkcijeu sistemu vlasti.Politički analitičar iz SarajevaAdnan Huskić tvrdi da su članoviPredsjedništva iskusni političarikoji se dobro poznaju i da unjihovoj međusobnoj saradnji ne bitrebalo biti većih problema.

Faktor Ivanić: Problemi sumogući ukoliko BiH bude direktnouvučena u sukob Evropska unija(EU) - Ruska Federacija, zbogkojeg bi moglo doći do razilaženjau mišljenjima članovaPredsjedništva. Neriješeno je i

pitanje nastavka razgovora okopribližavanja NATO-u, kažeHuskić za Deutsche Welle.Huskić smatra da je za efikasnovođenje vanjske politike, za šta jenadležno Predsjedništvo, neophod-no uspostaviti snažniji mehanizaminstitucionalne saradnje na relacijiVijeće Ministara - Parlament BiH -Predsjedništvo BiH.

„Naravno, to podrazumjeva posto-janje dogovora oko toga šta suinteresi države, što je tema oko kojeje rijetko kada bilo konsenzusa.Kako će se u Predsjedništvu BiH

ponašati Mladen Ivanić zavisi odkonfiguracije vlasti na nivouRepublike Srpske i državnomnivou. U procjenu njegovogmogućeg smjera djelovanja trebauključiti i lične i profesionalneambicije“, kaže Huskić.U Predsjedništvu je i protekle četirigodine bilo preglasavanja, a vanjskapolitika je, prema ocjeni analitičara,povremeno bila konfuzna inedorečena. Da li izbor Ivanićanagovještava promjene koje bimogle mogle uticati na društveno-političke prilike u ovoj zemlji?

Zdravija klima: Banjalučkiprofesor \orđe Vuković nije pristalicastajališta prema kojima personalnarješenja podrazumijevaju radikalnepromjene političkih koncepata,

NAZIRE SE NOVA VLAST

AKO SAD NE BUDE PROMJENANIKAD IH NEĆE NI BITI

Problemi su mogućiukoliko BiH bude direktnouvučena u sukob Evropskeunije i Ruske Federacije...

Kako će Predsjedništvo BiH i drugi najviši organi vlasti funkcionirati u novomsazivu? Hoće li oslabljeni Dodik biti skloniji mirnijoj politici i saradnji?


pogotovo ne u nacionalno opterećenimdruštvima. On, međutim, ostavljamogućnost da lična obilježja, iskustva itemperamenti mogu imati određenuulogu, barem na simboličkom nivou.Članovima Predsjedništva BiHtrebat će „šira podrška“„U tom slučaju sva trojicanovoizabranih članova Predsje -dništva ličnosti su koje mogu izabratinovi, drugačiji diskurs i poslužiti kaopozitivan primjer svim subjektimapolitičkog života u BiH. Izetbegovićje u prethodnom mandatu djelovao ikao zatočenik starog, etno -nacionalističkog, konfliktnog okriljakoje opterećuje ovu državu, ali je uodređenim slučajevima pokazivao iiskrenu opredijeljenost ka stvaranjuzdravije društvene klime, davanjušanse politici sporazumijevanja ikulturi dijaloga. Čović kao mudarpolitičar i toliko priželjkivan legiti-man predstavnik hrvatskog narodasvakako može unijeti novi duh uPredsjedništvo, dok Ivanić takođespada u red odmjerenih i iskusnihpolitičara koji, ako bude postojalazajednička volja, neće propustitišansu da aktivno učestvuje u obliko-vanju vedrije i odgovornije politike nadržavnom nivou“, kaže Vuković zaDeutsche Welle.Vuković tvrdi da će članovimaPredsjedništva biti potreba širapodrška, kako ona koja dolazi izkoalicijskog potencijala, tako i odstrane međunarodnih zvaničnika,intelektualnih elita i medija.

Suženi prostor: Premautvrđenim izbornim rezultatima,Milorad Dodik će i naredne četirigodine biti predsjednik RS-a.Adnan Huskić tvrdi da jeizmijenjeno okruženje unutarkojeg će Dodik djelovati u nared-nom mandatnom periodu.„Ukoliko mu pođe za rukom daformira vlast, Dodik ovaj put moraračunati, ne samo sa uvećanim

apetitima bivših koalicijskihpartnera, već i sa mogućimuključenjem koalicije Domovina uvladajuću većinu. Stoga je njegovmanevarski prostor za djelovanjeznačajno sužen. Ukoliko opozicijaformira vlast u RS-u, moguće jeotvaranje pitanja ustavnih ovlastientitetskog predsjednika, a u RS-ubi moglo doći i do krize vlasti“,kaže Huskić.\orđe Vuković smatra da bi Dodikmogao biti spreman za aktivnoučešće u okretanju nove stranice

političke sudbine BiH, odnosno dabi, bez obzira na prepoznatljivuretoriku i ideološke orijentacijekoje je promovirao prethodnihgodina, mogao pristati daznačajno doprinese popravljanjusituacije u BiH.„Međutim, za to su potrebna dvauslova. Prvi je da osjeti da je bitan,uključen, dakle da ne budeponižen njegov lični ego, a drugije da jačanje BiH ne znači istovre-meno slabljenje entiteta. Uvjerensam da isti uslovi važe i za Ivanića,odnosno da ni on neće pristati narazvlašćivanje RS-a i političko

samoubistvo. Zato je važno danova politika u BiH ne bude bazi-rana na osporavanju, negaciji,dekonstrukciji, već većem povezi-vanju i afirmaciji povjerenja“,ističe Vuković.

Stratište nade: I Adnan Huskićsmatra da je za stabilnu vlast u BiHnužno spriječiti politički antagonizamizmeđu države i entiteta, te ponavl-janje scenarija nestabilnih koalicija izprošlog mandata. Vuković, međutim,vjeruje da je pred BiH „teško vrijeme“jer su građani ove zemlje „socijalnoiscrpljeni, politički zasićeni i kulturnodezorijentirani“.„Čekaju nas bolna suočavanja sacehom propuštenih godina.Nastavi li se politika konflikata,međusobnog poricanja i javašluka,ova zemlja će postati neizlječivibolesnik, rezervoar depresije,stratište nade”, kaže Vuković izaključuje:Društvo će nepovratno utonuti usocijalnu razvalinu, a politika ćeizgubiti svaki smisao i utemeljenje.Ko se opredijeli za nastavakpolitičkih i etničkih konflikatadokazaće da mu nije stalo ni dodržave, ni do entiteta, ni do naroda.Za rušilaštvo i mržnju palo je pre-više žrtava, izgubljeno previše vre-mena. Ako sada ne krenemo sapromjenama, više nikada nećemo.

Samir Huseinović


Novo Predsjedništvo - stara nesloga!?

Ukoliko jačanje BiH neznači istovremenoslabljenje entiteta, i Dodik bi se mogaodrugačije ponašati...

Marieluise Beck, zastupnicau njemačkom parlamentu ipredsjedavajuća Parlamen -

tarne grupe prijateljstva SRNjemačke i BiH, ovih dana jeboravila u posjeti našoj zemlji. ZaDeutsche Welle ona govori svojimutiscima, o proteklim izborima ijačanju nacionalističkih stranaka.

Crna slika

Gospođo Beck, kakvi su vaši utiscinakon posjete Bosni i Hercegovini?U zemlji vlada zabrinutost irazočaranost. Čudno je što se širomzemlje mogu sresti ljudi koji kažu“ovako više ne ide”. Tu su i

nacionalističke i etnički orijenti-sane stranke, koje zemlju drže podkontrolom.Kada govorimo o proteklimizborima za članove Predsjedništva,onda je predstavnik Srba jedna vrstaiznenađenja pošto nije Dodikovpredstavnik. Sada se postavljapitanje kako će izgledati novi sastavvlade?Etnička grupacija će i dalje upravl-

jati zemljom i ako se napokon nepronađu snage koje su spremneučiniti neophodne korake, koji supotrebni na putu u EU, tada će sta-gnacija sa tendencijom pada, kakona socijalnom tako i na privrednomplanu, i dalje biti prisutna u zemljikoju će građani sve više napuštati.Šta to znači za Bosnu iHercegovinu i njen put ka EU?Političke snage trenutno ne šaljuozbiljne signale o spremnosti zareformskim koracima koji dajušansu da zemlja ide u pravcustatusa za članstvo. Nadam se da ćeto imati i odlučujuću ulogu pri-likom formiranja nove vlade.Sastala sam se sa gospodinom

DRUGI O NAMA: MARIELUISE BECK

GRAĐANI SU MORALI

ISKORISTITI SVOJU PRILIKU

Stagnacija sa tendencijompada, kako na socijalnom

tako i na privrednom planu,i dalje će biti prisutna u

zemlji koju će građani sveviše napuštati...

Ako polovina birača sa pravom glasa ne izađe na izbore i ne iskoristi mogućnost da onima koji dijele građane na etničke grupe ne pokažu crveni karton, onda su,

naravno, i građani suodgovorni za trenutno stanje


Željkom Komšićem koji mi jerekao da je za njega lakmus testpitanje da li su SDA i HDZspremne slijediti reformske korakekoje predlaže i koje očekuje EU.

Čuvanje moći

Da li bi uskoro mogao biti riješenslučaj „Sejdić i Finci“?Ne vidim mogućnosti da bi ovajproblem uskoro mogao biti riješen.Naravno da se taj problem možeriješiti. Međutim, to bi značilooduzimanje vlasti nacionalsitičkimpartijama. Ali te snage trenutno nisuspremne prerezati granu na kojojsjede, one su prije spremne ostavitizemlju u privrednoj i socijalnojstagnaciji i na taj način zadržati moć.Postoji veliki strah od izbijanja novihnemira, vjerovatno već u proljeće. Utom smislu će jedna od glavnih temabiti: hoće li etničke grupe i dalje bitite koje će zemlju držati pod svojomkontrolom, pri čemu samo one odtoga imaju koristi, a ne cijela zemlja,ili će konačno biti prisiljene da seokrenu prema Evropi.Da li je potrebno povećatimeđunarodni pritisak kako bi

zemlja pronašla put iz političkestagnacije ili će možda Bosna iHercegovina uspjeti sama?Svima je poznato da mogućnostipovećanja međunarodnog pritiska, 20godina nakon Dejtonskog sporazuma,više nisu tako velike. Kod međunarodnezajednice više ne postoji osjećaj da seBiH i dalje mora prisiljava spolja. I daljese ostaje pri tome dabosanskohercegovački političarinapokon sami, ili prisiljeni od stranegrađana, preuzmu odgovornost za

zemlju, umjesto da gledaju vlastiteinterese. Mislim da je realno reći da nikospolja neće izvršiti reviziju Dejtonskogsporazuma nego da snage za tako neštomoraju doći iz same zemlje.

Urušavanje zemlje

Krajem maja ste posjetili poplavljenapodručja u BiH i izrazili nadu da ćemeđunarodna zajednica pružiti

aktivnu podršku kako bi se ublažilenajgore nedaće. Da li je podrškapružena i kako se bh. vlasti odnoseprema tom problemu?Na međunarodnoj donatorskojkonferenciji za pomoć BiH jeprikupljeno više sredstava nego štoočekivalo. Međutim, zbog nes-posobnosti bh. institucija inedostatka transparentnosti tasredstva se još ne isplaćuju.Žalosno je što ljudi moraju čekatiobnovu kuća i fabrika jer nefunkcionišu državne institucije.Želim da BiH napokon krene bolje ida građani te zemlje ne govore u stilu“ovdje sam samo jer mi je majkabolesna, inače bih odavno otišao”.Dramatično je i žalosno što nacional-istima i 20 godina nakon rata polaziza rukom da urušavaju zemlju.No, ako polovina birača sa pravomglasa ne izađe na izbore i neiskoristi mogućnost da onima kojidijele građane na etničke grupe nepokažu crveni karton, onda su,naravno, i građani suodgovorni zatrenutno stanje.Građani svoju sudbinu moraju višeuzeti u vlastite ruke.

Mehmed Smajić


Izbori su donijeli razočaravajući rezultat

Niko spolja neće izvršitireviziju Dejtonskog

sporazuma nego snage za tako nešto moraju doći

iz same zemlje...

Uposljednjim mjesecima 2009.godine, moj prijatelj WilliamHague i ja smo napisali

zajednički članak za britanske istrane medije o Bosni iHercegovini. Sa goričinom smo sežalili da Bosna tapka u mjestu, daje napredak koji smo ostvariliprethodnih deset godina krenuounazad, da se nacionalističkaretorika pojačala, da je to opasno ida je Bosna zaglavljena unefunkcionalnosti i korupciji. Taj smo članak završili ovimriječima:

„Danas je Radovan Karadžićkonačno na suđenju u Hagu,optužen za genocid i ratne zločineu Bosni. Kako su on i drugi poz-vani na odgovornost zbog svoje

uloge u strašnim događajima izdevedesetih godina, bilo bi zaistaironično kada bi njihovi planovi zapodjelu Bosne i Hercegovine biliostvareni jednostavno zbog nebrigemeđunarodne zajednice.“

Očiti nazadak: Tako je bilotada, a moram reći da je i sada, jerse Bosna nije pomakla ni dva cen-timetra naprijed – zaista jenazadovala. To se desilo uprkosčinjenici da je ovo bio ključni članu koalicionom dogovoru, jednomod rijetkih u dijelu ugovora koji se

ASHDOWN ZVONI NA UZBUNU

OVO SU OPASNA VREMENA,ZAISTA SU JAKO OPASNA!

Napredak koji smo ostvarivali nakon rata

krenuo je unazad;nacionalistička retorika

se pojačala, a Bosna je zaglavljena u

nefunkcionalnosti i korupciji...

Paddy Ashdown, Visoki predstavnik u BiH od 2002. do 2006. godine, vodio je prošle sedmice debatu u Gornjem domu britanskog parlamenta

o postizbornoj situaciji u BiH. Prenosimo glavni dio njegove analize


odnosio na vanjske poslove i koji jeodabrao prioritete Vlade; uprkosčinjenici da smo u gospodinuHagueu imali ministra vanjskihposlova, dok nije sišao sa tedužnosti, koji je bio iskreno zain-teresovan za Bosnu i Hercegovinu.Uprkos činjenici da je znao štamora biti urađeno; uprkos činjenicida je imao nekoliko politika koje jegurao u procesu pravljenjafunkcionalne države u Bosni iHercegovini. Uprkos svemu tome,mi smo i danas tačno tamo gdjesmo bili 2009. godine. Ne, mi smo čak u goroj pozicijinego smo bili 2009. godine, jerBosna nije išla naprijed već nazadna najopasniji mogući način,uprkos činjenici da u Bosni iHercegovini danas imamo višeinstrumenata utjecaja i moći nego ubilo kojoj drugoj zemlji na svijetu.Trošimo stotine miliona eura svakegodine u Bosni i Hercegovini.Imamo policijsku misiju Evropskeunije; imamo EUFOR podEvropskom unijom; imamonajveću misiju Evropske unije; aliuprkos svemu, zbog apatije udrugim Evropskim centrima i zbogneuspješne politike Brisela posljed-njih sedam dugih godina, Bosna jenazadovala.

Početni uspjesi: Nije mi dragošto moram reći ove stvari. Ovo je sadatragedija, a situacija postaje sveopasnija. Prvo ću govoriti o tragediji. Prvih deset godina napretka Bosne,država je bila primjer postratnerekonstrukcije. Napredovala je višeod bilo koje druge zemlje. Imalismo milion izbjeglica koje su sevraćale čak i u golgotu Srebrenice –muslimani su se vraćali uSrebrenicu. Imali smo istinskograđenje institucija funkcionalnevlade. Imali smo slobodne izborekoje su sproveli sami Bosanci uskladu sa najvišim mogućim stan-

dardima.U moje vrijeme u Bosni smo, oddvije vojske, napravili jedinstveneoružane snage pod kontrolomPredsjedništva. Uzeli smo tri obav-ještajne službe i sklopili ih u jednupod nadzorom Parlamenta.Uspostavili smo istinski PDV sis-tem brže nego bilo gdje drugdjeumjesto slomljenog i korumpira-nog sistema poreza na promet.Ujedinili smo carinske službe;počeli smo polagati temelja zaujedinjenje grada Mostara. Ne

tvrdim da su ovo bili uspjesi onihkoji su radili kao visoki predstavni-ci u Bosni i Hercegovini, jer je našauloga bila dosta mala.Ali, toliko toga je nestalo. Stajalismo i dozvolili da se to desi. Jer smo

dozvolili Miloradu Dodiku da sepočne koristiti starom retorikompodjele, pa imamo jednaku i reak-ciju Bosanaca na drugoj strani.

Evropsko povlačenje: Ništa odovoga nije urađeno, kako sada pos-toji legenda, upotrebom Bonskihovlaštenja ili prisilom; sve jenapravljeno ubjeđivanjem. Sve jenapravljeno tako što smo imalikoordiniranu politiku Evropskeunije i Washingtona u sprovođenjuprocesa za funkcionalniju državu.Sve to nisam uradio ja, već hrabribosanski političari kao što suAdnan Terzić i Dragan Čović, kojisu bili moji partneri u danima kadasam bio tamo i koji su dosta samirizikovali jer su vjerovali ubosansku državu.To su bila postignuća bosanskihpolitičara; usvojena su u bosanskimdržavnim demokratskim instituci-jama; nije ih nametnuo nekoizvana. I onda 2007. godine,nažalost, Evropska unija je usvojilapolitiku prema kojoj će se držati postrani i neće sprovoditi daljnjeaktivnosti. Prepustila je sve politicivlasništva.Sedam dugih godina Bosna ide


Ashdown i premijer Terzić pokrenuli su akciju Buldožer

U goroj smo poziciji negosmo bili 2009. godine,

jer Bosna nije išla naprijedveć nazad, na najopasniji

mogući način, uprkosčinjenici da tu danas

imamo više instrumenatautjecaja i moći nego u bilo kojoj drugoj

zemlji svijeta...

unazad. Sedam dugih godina,baronica, moja dobra prijateljica,Cathy Ashton, predsjedavala jeEvropskim servisom vanjskihposlova i njihovim aktivnostima uBosni. I vidjeli smo, bez poduzi-manja koraka prevencije, kakonapredak tih deset dugih godinapolako nestaje, počevši u RepubliciSrpskoj sa Miloradom Dodikom.Ako je ikada postojao primjer kakoBosna nije uspjela da ide naprijed,na izborima održanim 12. oktobra,Bosna je dobila istu grupupolitičara koji su vladali prethodnihgodina: to su isti ljudi koji su vodilirat, isti oni opstrukcionisti.

Sramni sastanak: Želim da semalo prisjetimo prošlosti. Narednegodine će biti 20 godina od potpisi-vanja Daytonskog mirovnog spo-razuma, ali u tih 20 godina, uprkosprednostima, uprkos utjecaju,nismo uspjeli uspostavitifunkcionalnu državu koja bi moglapružiti budućnost građanimaBosne i Hercegovine, jedinubudućnost koja im pruža pros-peritet i sigurnost kao dijeluEvropske unije.Plemenitu baronesu, lady Ashton,njeni savjetnici su čak uvjerili daposjeti Milorada Dodika kao da ješef države, ne šef entiteta, i sjednesa njim za njegovim stolom nakojem su se nalazile karta i zastavaRepublike Srpske i zastavaEvropske unije, ali ne i zastavaBosne i Hercegovine.Ne treba vam jasniji primjer daEvropska unija nije bila zaintereso-vana za državu. Naravno, tvrdi dajeste, ali nije tako ispalo. Svaki jeBosanac znao da od tada naglasakneće biti na funkcionisanju države,već entiteta.Sva politička aktivnost u Bosni jesada fokusirana ne na izgradnjufunkcionalne države sposobne dase pridruži Evropskoj uniji, već na

stare institucije podjele: entitet ifederaciju. To su glavni sastojci kojisu doveli do rata. To je tragedija.

Duboko razočaranje: Dana -šnje raspoloženje u Bosni potvrđujestaru balkansku poslovicu: „Da

komšiji crkne krava“, što znači„čini me sretnim što je mom komši-ji krava uginula“. Takvo jeraspoloženje u Bosni danas: nejedinstvo, već dezintegracija; negradnja funkcionalne države, većinvestiranje političke moći uentitete.Šta nam je raditi?Ne možete imati gori primjerdugoročne propasti javne politikeod našeg neuspjeha da gradimo natemeljima Bosne i Hercegovine iizgradimo funkcionalnu državuneophodnu za pristupanjeEvropskoj uniji. Tu situacija postaje opasna. Sadaimamo nestabilnost u Bosni.

Imamo secesionizam u RepubliciSrpskoj i duboko, dubokorazočaranje među muslimanskomzajednicom – najvećom musliman-skom zajednicom u bilo kojojevropskoj zemlji; staroj musliman-skoj zajednici staroj 400 godinakoja shvata da islamske i evropskevrijednosti nisu kontradiktorne.Osjeća se zapostavljenom, baš kaošto se osjećala i 1992. godine.Prijatelj mi je rekao prije nekolikodana: Nije li dobro da se dvanajveća vanjskopolitička izazovanašeg vremena – kriza u Ukrajini ikriza fundamentalističkog dži-hadizma – nikada nisu spojila?.O da, jesu; spajaju se u Bosni iHercegovini. Rusija se sada igra saSrbima u Republici Srpskoj. Nudi imlažne zajmove da bi osigurala njihovizlazak iz aranžmana sa MMF-om.Igra se sa ukrajinskom krizom i gađapravo u srce Evrope. Mi samo mirnostojimo i posmatramo.

Država i ekonomija: Istovre -meno, hvala Bogu, bosanske musli-mane je nevjerovatno teškoradikalizirati – žene nastavljajunositi svoje kratke suknje naFerhadiji u Sarajevu kao što bi ih


Traži veći angažman britanske Vlade

2007. godine, nažalost,Evropska unija je usvojilapolitiku prema kojoj će se

držati po strani i nećesprovoditi daljnjeaktivnosti u BiH...

nosile u bilo kojem drugom graduu petak navečer. Ove ljude nije lakoradikalizirati, ali sada postojiznačajan broj, ne samo iz Bosne,već iz Sandžaka, Crne Gore iAlbanije, onih koji se pridružujuISIL-u, jer ne vide nadu u zemljikojoj se mi ne posvećujemodovoljno politički da bismo stvorilifunkcionalnu državu.Znam da će mi moj poštovani pri-jatelj kazati da je britanska Vladapodržavala nastavak misijeEUFOR-a. Drago mi je zbog toga,to je dobar potez; ali EUFORsprječava da neuspjeh postanenešto još gore; to nije plan koji ćevoditi Bosnu naprijed.Znam da britanska Vlada govori dapostoji približavanje stavova izmeđunas i Njemačke koje će dovesti donekog plana za ekonomski i socijalninapredak, ali to nije bit. Ne možetestvoriti jaku ekonomiju ako ne

stvorite funkcionalnu državu. Akone to ne riješimo i ne predstavimo

više koordiniranih planova i proce-dura da bismo to ostvarili, Bosna ćeostati gdje je i sada.

Politički alarm: Ovo su opasnavremena; zaista su opasna. Nevjerujem da postoji prijetnja da ćese Bosna i Hercegovina okrenutikonfliktu. Hvala Bogu, niko nijeraspoložen za to u Bosni iHercegovini, ali po prvi put tuopciju ne mogu u potpunostiisključiti. Ne znam šta će se desitiako granata bude bačena nadžamiju u Doboju u petak navečer.Najveća prijetnja Bosni i

Hercegovini jeste da će, dok ostatakBalkana napreduje, zemlja upasti ucrnu rupu korupcije inefunkcionalnosti iz koje minećemo imati volje da je izvučemoi koju možda nikada neće napustitizbog svog destabilizatorskogutjecaja na čitav region. Tu ćemo senaći ako ne promijenimo brzinu.Žao mi je što sam u našem Domu,gdje tradicija zahtijeva usklađenijegovore od mog današnjeg, moraogovoriti ovako otvoreno, ali samnezadovoljan i uplašen onim što sedogađa u Bosni. Zaprepašten samneuspjehom politike koja nas jedovela do toga.Naša Vlada mora ponijeti većiteret; uradili su mnogo, ali nedovoljno u ovom procesu. Žao mije ako sam bio oštriji u svom govorunego je običaj, ali jednostavno neznam drugi način da pošaljempoziv na uzbunu.


Ashdown je posebno isticao važnost Mostara

Ne znam šta će se desitiako granata bude bačena

na džamiju u Doboju upetak navečer...


Završeni izbori u BiH. CIKobjavio izborne rezultatenakon brojanja, prebrojavanja

i dogovaranja. Nema nikakveradikalne promjene. Isti, stari igračiu reprezentaciji parlamenta,skupštini i raznim vijećima.Premije odgovarajuće, kako idolikuje našim velikim zvijezdamakoje imaju u stražnjicama kilometrepretrčanog praznog hoda na terenu,bez postignutog ijednog gola.Vidim da se isplati baviti ovimsportom i da je veoma popularan ucijeloj BiH. Preko 7.000 kandidataje poželjelo da zdravo živi i bavi se,doduše vrlo amaterski, njime. Alioni koji uđu i dobiju mjesto u timu,naglo poprave krvnu sliku, prol-jepšaju se od zdravijeg života ispokoja koji dolazi skupa sa premi-jama.

Izgleda da je to neka posebnavrsta nogometa, jer trebaju kos-tobrani od silnih udara, padova,

lomljenja i podmetanja nogu iruku, zavrtanja čak i vratova? Anogometno-parlamentarni amater-izam je u pitanju, i to totalni! Kakoli je tek našim nogometašima, pro-fesionalcima i selektoru SafetuSušiću?Izgleda da je i njega zahvatilasveopća epidemija amaterizma.Amaterski je izgubio od Cipra nasvom terenu, pa uz više sreće negopameti izvukao neriješen rezultatsa Belgijom. Ako izgubi od Izraela,to će već biti dokaz da je on u duši

samo napaćeni Palestinac, kojemmeđunarodne sudije nikada nepomažu.Kako sam ja uvijek na strani onog„slabijeg“, odlučih Safetu malopomoći, da se čovjek nekad i nas-

miješi uz onu aut liniju. Uvijek jeneraspoložen, kao da nema dobrihigrača. Gleda negdje u daljinu,zamišljeno, iznad prečki gola.Izgleda kao da mantra i ponavlja:Lopto uđi u go, uđi u go!Možda on najviše voli našeggolmana Begovića. Doduše, jestenajljepši od svih nogometaša, anaročito kad se baca za loptom i letivisoko. Mene uvijek bude strah dane lupi glavom o stativu. Bolje daneku loptu i propusti, kao protiv

Belgije, nego da povrijedi svojulijepu glavu. Ionako nam toizjednačenje ništa nije značilo.Ne bi imalo smisla da smo pobijediliBelgiju. Svi bi mislili da sa namanešto nije u redu. A i Pape bi seobradovao i time pokvario svojimidž trenera mirnog lica. Zovnuhja našeg Zlatana Ibrahimovića daodmah doleti i javim mu da to nijezbog bolesnog dječaka nego da namtreba zbog drugih stvari. Povrijediose Vedo Ibišević i sad Sušić nemanapadača protiv Izraela. Ostavićekao na svjetskom prvenstvu Džekusamog u napadu. A Džeko ne volisamoću, on voli društvo, da mu lije-po nabacuju lopte.

Skapa on mašući na terenu, aliga naši vezni i krila ne vide uposljednje vrijeme. Nema

lopti za njega ni da ih durbinomtražiš. Mora je on sam pronaći iukrasti od nekog našeg igrača. Kadje uspije ukrasti, brzo mora trčati

ETO ZLATANA I MURINJAValjda će oni pomoći Sušiću da malo prodrma učmalureprezentaciju i razigra Džeku od kojeg se, izgleda,nadamo onome za šta on više nije sposoban

NA VRH JEZIKA

Piše: Sanja Ljubičić

Bolje da Begović nekuloptu i propusti, kao protivBelgije, nego da povrijedisvoju lijepu glavu. Ionako

nam to izjednačenje ništa nije značilo...


prema protivničkom golu da ga ovinašu ne sustignu i raspaliti je kolikoima snage. Jedna lopta mu jenapokon, tako pomamljena od stra-ha i ušla u go Belgijanaca. Zlatan sesjetio da se rodio u BiH, pa dođe,ali povede sa sobom i Murinja,najvećeg trenera na svijetu.Dođe Murinjo u Hrasnicu nateren, dočeka ga povratnik ureprezentaciju Emir Spahić i požalimu se na povredu leđa. Murinjomu posla Ibrahimovića da ga polju-bi u nos, a Spaha skonta da mu uzIbru leđa i ne trebaju. Neće bitipotrebe uopće igrati odbranu s njimu ekipi.

Dade Murinjo našim reprezen-tativcima da igraju nogometana dva gola. Skontao da

rijetko kad igraju u svojim klubovi-ma i da su poželjeli loptu. Papeodmah nazva svog brata i reče muda ima strašnog novog igrača,Zlatana iz Švedske, i da bi ga trebao„preuzeti“ kao menadžer i skaut.Da će sigurno biti stalni članreprezentacije BiH i igrati svih 90minuta.Pozva Pape i svog bratića Tina

Svena Sušića da se fotografira saIbrahimovićem i Murinjom. To ćemu podići kasnije cijenu, na čemumu se brat zahvalio. Pozva i ostalereprezentativce koje zastupa njegovbrat, takođe da se fotografišu sanjima dvojicom.Murinjo upita Safeta šta je sa onimŠtilićem u Poljskoj, koji dajegolove, što ga nema, pa šta je saZukanovićem, Zecom? Pape kaže,

ništa ne pitaj, sad je Zlatan tu, štaće nam, možemo sada i Džekuvratiti. I on nam ne treba, jer javolim igrati sa jednim napadačem unapadu. A napadače moguizigravati i Hajrović, Višća, a Lulićaću približiti golu da zapričavaprotivnike?Pita Sušića Murinjo je li on nekad

igrao nogomet? Pape odgovori: Jasam davao golove. Pravomnapadaču niko ne treba, ni trener!Tu se Zlatan Ibrahimović složi snjim, uze Džeku da mu dodajeloptu, Sušića postavi da izigravagolmana i odigra simultanku protivnaše reprezentacije.

Naši stali, po navici, uSušićevu formaciju 4-2-3-1 iprimiše četiri gola. Dva od

Džeke, dva od Ibrahimovića.Murinjo nakon toga reče, vanrednikongres se treba održati pod hitno.Treba smijeniti predsjednika!Sušić se ipak snađe i sam hitnozakaza vanrednu sjednicuPredsjedništva Nogometnog savezaBiH. Nakon dvanaest satizasjedanja odlučiše da se održivanredni kongres, odrediše da Sušićopet napiše statut sa najbližimsuradnicima. U statutu pod tačkom1. odrediše da Murinjo možeizigravati formalno trenera, ali da ćeSušić u svojstvu lica iz sjene i daljepredsjedavati reprezentacijom, bezobzira na njene rezultate...O utakmici sa Izraelom nije biloni riječi.

Murinjo upita Safeta šta je sa onim Štilićem u

Poljskoj, koji daje golove,što ga nema, pa šta je sa

Zukanovićem, Zecom?Pape kaže, ništa ne pitaj,

sad je Zlatan tu, šta će nam...

BiH se nalazi na 90. mjestu (u zlat-noj sredini) od 198 država po brojuaktivnih internet korisnika, objavl-jeno je na stranici koja se bavi sta-tistikom upotrebe interneta. BiHima 2.582.502 aktivnih internetkorisnika, što je za 54.197 više negoprethodne godine, odnosno dvaodsto više, podaci su sa straniceInternetlivestats.com.Od država u okruženju, ispred BiHse nalaze Rumunija na 41. mjestusa 11.178.477 korisnika, Mađarskana 50. mjestu sa 7.388.776 korisni-ka, a Srbija na 70. mjestu sa4.705.488 korisnika.Veći broj internet korisnika od BiHimaju i Bugarska, koja je na 76.mjestu sa 4.083.950 korisnika, iHrvatska na 86. mjestu sa2.780.534 korisnika, dok Crna Gorase nalazi na 132. mjestu liste sa364.978 korisnika.Ubjedljivo prva zemlja na ovoj listije Kina sa 641 milionom korisnika,a slijede SAD sa 279 miliona.

REKORDNA TEMPERATURA

Iako se to ne bi moglo reći poprilično kišnom ljetu koje smoimali, Zemlja je na putu da

izjednači ili sruši rekord za najto-pliju zabilježenu godinu, navodeamerički meteorolozi.Svoj zaključak oni temelje na padutemperaturnih rekorda u ovoj godi-ni, s septembrom kao posljednjimprimjerom. Prosječna globalnatemperatura u septembru je bila15,72 stupnjeva, što je najtoplije u135 godina praćenja temperatura, aseptembar je četvrti mjesec koji jesrušio rekord, uz maj, juni i avgust. Ovo su podaci američkog Ureda zaproučavanje oceana i atmosfere(NOAA), dok NASA, koja drugačijebilježi temperature, također navodida je septembar srušio rekord. Prvih devet mjeseci ove godineimaju globalnu temperaturu od14,78 stupnjeva, što je jednakorekordnoj 1998. godini, a klima-tologinja Jessica Blunden navodikako je "vrlo vjerojatno" da će 2014.godina taj rekord i srušiti. "Ovo je još jedan od mnogih indikato-ra da klimatske promjene nisu stale ida je to jedan od najvećih problema začovječanstvo", kaže Donald Wuebblessa Univerziteta Illinois. Jessica Blunden dodaje kako je sep-tembar i peti mjesec u nizu da suokeani srušili temperaturne reko-rde. Premašen je prosjek 20.stoljeća za 0,66 stepeni, što jenajveće odstupanje dosad.

OHRABRUJU]ITRETMAN

Darek Fidyka je 2010. godine teškoranjen u napadu nožem i ostao jeparalizovan od prsa prema dolezbog presječene moždine. Nakonnapada nožem Fidyka je podvrgnutvelikom broju intenzivnih vježbi ifizikalnih terapija, ali bez rezultata.Nakon dvije godine odabran je kaosubjekat probne transplantacijekoju su sproveli ljekari iz Londona

ZLATNA SREDINA


RE^ENO UPAM]ENO Bog ne plaća dugove u novcu.

n Muhammed al Fayed

Kako neprikladno; naš planetzovemo zemlja, a prekriven jeokeanima.

n Arthur Charles Clarke

Onaj ko nema dobro pamćenje, netreba se upuštati u laži.

n Michel Montaigne

Ako niste pažljivi, novine će vas navestida mrzite ljude koji su potlačeni i voliteone koji ih ugnjetavaju.

n Malcolm X

Danas više niko ne umire zbogkobnih istina, jer postoji previšelijekova protiv njih.

n Friedrich Nietzsche

Iza svakog velikog muškarca ježena koje okreće očima.

n Jim Carrey

Ljude mogu u slozi držati tri stvari:ljubav, strah i misao.

n Antun Radić

Postati čovjek, to je umjetnost.n Friedrich Freiherr

Bože, spasi me od čovjeka kojinikada ne griješi, kao i od onogakoji dva puta ponavlja istu grešku.

n William James Mayo

Postoji vrijeme za posao. I vrijemeza ljubav. Drugog vremena nema.

n Coco Chanel

Ljudi zahtijevaju slobodu govorakoju rijetko koriste; ja tražim kom-penzaciju za slobodu misli.

n Soren Kierkegaard

Naravno da ćemo oprostiti svojim nepri-jateljima, ali tek nakon što ih objesimo.

n Heinrich Heine


i Wroclawa u Poljskoj.Pawel Tabakow je predvodio timneurohirurga koji su izvelirevolucionarnu operaciju. Ćelije izjedne od njegovih olfaktornih bulbiuzgajane su dvije sedmice prije negošto su transplantirane putem stotinumikro-injekcija u oštećeni dio kičme.Pet sedmica nakon operacije Fidykanije davao znakove oporavka, čak ipored intenzivnih vježbi. Ipak,nakon tri mjeseca pacijent jeprimijetio da se mišić na njegovojdesnoj nozi polako steže. Nakonšest mjeseci uspio je da napraviprve korake uz pomoć šina.Fidyka je ubrzo počeo da hoda uzpomoć metalnih držača, a nekefunkcije kontrole mjehura i penisatakođer su počele da se vraćaju. "Ovoje impresivnije nego čovjekov hod poMjesecu", rekao je Geoff Raisman,jedan od pionira ove vrste tretmana.

URALSKA“STARICA”

Njemački naučnicisvakim su danombliži konačnomodređenju datumanastanka drvenestatue koja na sebičuva misteriozneporuke napisane

prije 9.500 godina. Vjerovatno najs-tarija statua na planeti, podnazivom Shigir Idol, duplo je stari-ja od egipatskih piramida i dugo ječuvana kao "poruka iz davnina" usibirskom muzeju.Ruski eksperti sada tvrde da statuana sebi sadrži "informaciju o nas-tanku svijeta" – poruku modernomčovjeku od ljudi iz srednjegkamenog doba ili mezolitika.Njemački naučnici su blizudatiranja spomenika sa mogućomgreškom od tek pet decenija, arezultati će biti objavljeni najkasni-

je u martu 2015. godine.Statua je oblikovana korištenjemkamenog alata, a pretpostavlja se daje 4 ili 5 hiljada godina starija odpoznatog spomenika Stonehenge.Visoka je 2,8 metara, ali se smatrada je originalna visina iznosila oko5,3 metra. Više od dva metra arte-fakta nestalo je za vrijeme ruskihpolitičkih previranja u ranom 20.stoljeću. Na sreću, arheologVladimir Tolmachev nacrtao je svedijelove statue.Interpretacije šifri su mnogobrojne,a jedna sugeriše da je riječ o mitu onastanku čovjeka. Statua jepronađena 1890. godine u blizinigrada Jekaterinburga (Sverdlovska)na ruskom Uralu.

^OVJEKOLIKIKENGURI

Džinovski kenguri koji su tumaraliAustralijom prije više od 100.000godina najvjerovatnije su hodali, ane skakali, zaključak je grupeistraživača. Ogromna životinja jebila tri puta veća od današnjeg ken-gura i hodala je na dvije noge, baškao i čovjek.Naučnici su analizirali fosilizovanekosti vrste kengura procoptodongoliah, koji su živjeli u pleistocen-skoj eri, i uporedili ih sa skeletimasavremenih životinja. Ustanovili suda su nekadašnji kenguri imalidrugačije donje ekstremitete ikičmu od današnjih crvenih i sivihkengura, te da su, s obzirom natežinu - oko 240 kilograma, teškomogli da skaču.

RE^ENO UPAM]ENO Ludost je, ponekad, jedino oko kojemože netremice gledati u sunce.

n Rita Mazzini

Dok budeš sretan imat ćeš punoprijatelja, ako nastanu zlavremena, ostat ćeš sam.

n Publius Ovidius

Bog je prisutan u liku smrti.n Friedrich Hörderlin

U opsegu kruga, početak i kraj su isto.n Heraklit

Moć je primitivaca u tome što seuvijek drže u skupini.

n Niccolo Berac

Razumno je učiti od onih kojimogu poučavati.

n Sofoklo

Postoji samo jedna apsolutna isti-na, da nema apsolutne istine.

n Nikola Kuzanski

Ako se ne smjestiš u trajanje, nemožeš ništa razumjeti.

n Louise Lambrichs

Čak da Boga i nema, čovjeku nijesve dopušteno. Čuvar je brata svoje-ga i nema pravo brata svojega žalos-titi pripovijestima kako Boga nema.

n Czeslaw Milosz

Ne uzdajte se u vrijeme, ono nosisa sobom i zlo i dobro.

n Niccolo Machiavelli

Ne mogu promijeniti smjer vjetra, alimogu namjestiti svoja jedra tako dauvijek dođem do željenog odredišta.

n Jimmy Dean

Što vrijedi galopirati ako sekrećemo u pogrešnom pravcu.

n Radjard Kipling


Kada sam prije dvije godineprvi puta putovala uAmsterdam sinovi su me

zadirkivali što nisam kupila mari-huanu i pitali na koliko samkilometara zaobišla četvrt sa kurva-ma. Znali su da sam konzervativnai po jednom i drugom pitanjui da će na mene djelovati boravak ugradu ljudskih sloboda.U Amsterdam sam taj dan ušla sazebnjom i sa iščekivanjem da je svedrugačije, i ljudi i ulice, i da ću sveto «pretjerivanje» u slobodamaosjetiti i vidjeti na ljudima krajkojih prolazim. Ali ništa od svegatoga: i kuće, i gradska vreva, ikafane i moda i ljudi su kao isvugdje drugo.

Kratko vrijeme moga prvog boravkau Amsterdamu obilazim njegovekanale, razgledam trgovačka stovar-išta i luke za mornare koji su odavdeodlazili i vraćali se obilazećiplanetu. Šetam gradom nastojeći dane hodam biciklističkim stazama,

probam prijesnu ribu i izvrstankolač od jabuka. Stižem čak pronaćii vidjeti kuću sa skrovištem AneFrank čiji mi je dnevnik upisan usrce još od ranog djetinjstva.

Kraj mosta, preko kanala kojim seide iz centra grada do Anine kuće,je spomenik homoseksualcimamaltretiranim od ljudi. Puno jecvijeća položeno oko spomenika.Pitam se taj dan nije li Anina sud-bina jednako posljedica predrasudakojima u zdravoj pameti nemamjesta i nije li naš zadatak da sesvjesno preispitujemo i korigujemosve moralne zakone, ubjeđenja ipravila kojima ocjenjujemo isvrstavamo druge i koji nas vode ućorsokake i stranputice civilizacije.Eto, na takve misli me je inspirisaomoj prvi boravak u Amsterdamu.

Ovog ljeta idem ponovonakratko tamo zbog nekeizložbe i čvrsto odlučujem da

po ulasku u grad prvo potražimulicu sa kurvama te da potomuđem u radnju i kupimmarihuanu. Hoću da tako izmjer-im otpore u sebi, suvremenimgledanjima na ljudsku slobodu ikorigujem se na licu mjesta.Odlučeno, učinjeno! Po dolasku ugrad zaputim se pravo u četvrtkurvi koja je, prema planu grada,nedaleko od željezničke stanice.Na moju žalost moram spremitikameru, jer je zabranjenofotografisanje. Šetam pored izlogasa ženama koje sjede ili stoje i pušei čekaju, razgledam ih kao da ću tajčas ući i zatražiti uslugu. Većinanjih je zgodna, obučene su seksi,neke sa dosta ukusa, mirnih su lica,

UBJEĐENJA I ZABLUDEPonovo sam nakratko bila u Amsterdamu i čvrstoodlučila da po ulasku u grad prvo potražim ulicu sakurvama te da potom uđem u radnju i kupimmarihuanu. Hoću da tako izmjerim otpore u sebi

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

Piše: Nermana Begagić

Većina njih je zgodna,obučene su seksi, neke sa

dosta ukusa, mirnih sulica, nema ni patnje ni

bijede u očima...

nema ni patnje ni bijede u očima.Okolnosti koje nisu ponižavajućeni za jednu od tih žena, zakonitostnjihova rada, samouvjerenost lišenapatosa i stida od očiju koje ihnipodaštavaju su učinile da se većdo kraja te ulice oslobodim nesigur-na stava. To jeste poziv, a njegovazabrana je atak na ljudsku slobodu.Na moj klimav stav po tom pitanjudefinitivno je stavljena tačka.

Ostaje mi težak zadatak,kupovina droge. Nela godnostje tim veća što je u Francuskoj,

u koju ću se naveče vratiti, zabranje-na njena prodaja. Nedaleko odčetvrti sa kurvama je ulica u kojoj jeveliki broj Coffi-shop radnji, kafanai prodavnica sa izlozima punihraznobojnih prezervativa, poslasticasa ukusom kanabisa. Ulazim udugu Coffi-shop radnju u kojoj usamom prozorskom oknu, navelikim šiltetima, sjede dvojicazgodnih momaka i poluzatvorenihočiju puše. Idem do tezge u dnuprostorije gdje se u polumrakunaziru dva reda staklenki punihmalenih plastičnih kesica sagrumenčićima raznih boja, konekada staklenke za šećerlame.Pitam lijepog crnomanajstogmlađeg čovjeka koji stoji iza tezge:Marihuana? i pokazujem prstom, aon klima glavom. Ne zna francuski,pa uz dosta muke uspijevam daobjasnim, mješavinom engleskog injemačkog, šta hoću, ali kako jecijena različita za grumenčiće, počistoći trave i mirisu, ja sam unedoumici šta kupiti. Izvinjavam sei telefoniram sinu u Francuskoj dami kaže koju sada vrećicu dakupim, a da je poslije može pok-loniti prijateljima.Emo se prvo uvali od smijeha pakaže, šta ti je stara, zajebavaš se, aonda preporučuje: Kupi najjeftini-ju ili, bolje, nemoj ništa. Ma kakvi,ja odlučila pa neka bude šta bude,okrenem se tipu za tezgom i taman

izustila "Sorry...", a on mi na našemlijepom jeziku kaže: Možemo sadabosanski!Smijeh, srdačno rukovanje. Pitamodakle je iz Bosne, a on odgovara:Iz Zenice! Iz moje Zenice, ponavl-jam radosno. Saznajem da dobroživi, stigao ovamo poslije ratatrbuhom za kruhom, polako seuključio u posao, kupio tu krajgrada i kuću, u nju smjestio ženu

Bosanku i troje djece.Moj Zeničanin iz okoline Zeniceme uvjerava da je pušiti marihuanus vremena na vrijeme manje opasnood alkohola i da obavezno probam...A ja odgovaram da bih je rađe uzga-jala za prodaju po zapuštenimbaščama oko Zenice, pa da finiZeničani, kao on, ne idu po bijelusvijetu da rade. Za moju takvu,ciljanu finoću, dobivam na poklondodatni mrk grumenčić, paket listo-va za umotavanje cigara i upaljač nakome je slika lista kanabisa!

Rastajemo se ko svi naši kada sesretnu u svijetu, rod rođeni!Osjećam se čudno. U šetnji gradomnosim malenu kesicu u novčaniku,a u meni i dalje krivnja i gađenje,nema para za koje bih tu travurinuzapalila i dim u sebe uvukla! Džabarazgovor sa samom sobom, otporostaje, jednostavno to samarihuanom ne ide!

Tako odlučim da opet odemdo moga Zeničanina izamolim ga da vratim travu.

Kad tamo kod svoga Shopa onizvaljen na jastuke, dobro ućejfio,oko njega posjedale ženske, grlega, jedna mu glavu drži na ramenui spava, druga sjedi na zemlji podnjegovim nogama. Svi su odšetaliiz stvarnosti i sa nekakvimblentavim osmjesima na licima. Tako, htjela ne htjela,prokrijumčarim drogu do stana,kod kuće vadim travu iz kesice,pomirišem, ne znam šta ću sanjom. Pregledam da možda nije isjeme unutra da bih zasadila u sak-siju i imala radioaktivnu biljku ukući, ali ništa: samo nekigrumenčići: niti baciti niti držati.Ni pametnija ni slobodnija poslijeovoga iskustva nisam bila i nemampojma šta mi je sve to trebalo.Mogla sam znati.


U šetnji gradom nosimmalenu kesicu u

novčaniku, a u meni i dalje krivnja i gađenje,nema para za koje bih tu travurinu zapalila i dim u sebe uvukla...


Knjiga „Sarajevska princeza“(Knjižarska kuća Šahin -pašić, Sarajevo, 2014.),

Ediba Ede Jaganjca, hirurga koji jetokom rata u opkoljenom Sarajevuspasavao živote svojih sugrađana,predstavljena je u ponedeljak naBeogradskom sajmu knjiga.Kroz istinitu priču o petogodišnjojdevojčici Irmi Hadžimuratović kojaje, teško ranjena, morala hitno dabude prebačena u inostranstvo naliječenje, autor govori o požrtvovanjuljekara koji se bore za dječiji život, alii o tromoj i nezainteresovanojmeđunarodnoj zajednici.

Čudni smiješak: Tokom tri i pogodine, koliko su srpske jedinicedržale Sarajevo pod opsadom,razaranja nisu bile pošteđene nizdravstvene ustanove. Edo Jaganjacu to vrijeme radio je kao hirurg utadašnjoj Vojnoj bolnici. O uslovi-ma pod kojim su on i njegovekolege radili dok su na grad padalegranate, Jaganjac kaže:“Mislim da niko ne može da pred-stavi kako je to raditi u bolnici ukojoj nema struje, vode… Vode.Struja, hajde, ali voda, lijekovi itako dalje. To su uslovi u kojima sestalno nekako snalazite.”U bolnicu u kojoj vladaju takviuslovi, krajem jula ’93. dovezena je

Irma Hadžimuratović. Petogodi -šnju devojčicu je tokom granatiran-ja Alipašinog polja ranio geler. Isti

taj geler prethodno je prostrelionjenu majku i ubio je. Svoj prvisusret sa Irmom, Edo Jaganjac jeovako opisao u knjizi “Sarajevskaprinceza”, iz koje je odlomak napromociji pročitao glumac SvetozarCvetković:“Na kolicima uz vrata leži malena

djevojčica. Leži mirno, bistrimočima gleda oko sebe. Vidim dapod njom nema krvi. Ona uhvatimoj pogled i usta joj se raširiše uosmjeh. Gledam je zabezeknuto.Leži golo djetence na nosilima,onako mala, sva se izgubila u nosil-ima, i smješka se.”

Zakašnjeli lijek: Zbog težinepovreda i očajnih uslova u sara-jevskoj bolnici, Irma je hitnomorala da bude prebačena uLondon. No, između Irme i njenogliječenja ispriječila se glomaznabirokratija Ujedinjenih nacija.Osam dana Jaganjac pokušava nasve načine da izvuče djevojčicu izratnog obruča. Čak su se i stranimediji zainteresovali za taj slučaj,ali stvari su išle sporo.“Jer ona je prvih dana, kada sam janjih zvao, izgledala zdrava, ona je

"SARAJEVSKA PRINCEZA" U BEOGRADU

Nedavno objavljeno u Sarajevu, na Beogradskomsajmu knjige predstavljeno je i potresno djelo hirurgaEdiba Jaganjca, inspirisano tragičnom ratnomsudbinom Sarajke Irme Hadžimuratović

DJEVOJČICA KOJA NIJEMORALA DA UMRE

Gledam je zabezeknuto.Leži golo djetence na

nosilima, onako mala, svase izgubila u nosilima,

i smješka se...

Edo Jaganjac na promociji knjige u Beogradu

laiku izgledala zdrava. Zbog toga oninisu vjerovali. Čak i novinar koji jenapisao reportažu ju je vidio danranije i nije je objavio, jer je Irma snjim pričala, veselila se i njemu jeizgledalo kao da neko hoće da ga pre-vari”, rekao je Edo Jaganjacpredstavljajući “Sarajevsku princezu”na Beogradskom sajmu knjiga.Irma je na koncu otputovala uLondon. Za njen dolazak založiose i tadašnji premijer VelikeBritanije Džon Mejdžor, ali je, činise, bilo prekasno. Irma je preminu-la poslije godinu i po dana.

Bezdušne UN: Pisac MuharemBazdulj rekao je na beogradskojpromociji knjige da je “Sarajevskaprinceza” i sada, dvije decenijenakon rata u BiH, aktuelna. Irme,poput junakinje Jaganjčeve knjige,danas su, dodaje on, u Kobaneu,Alepu i mnogim drugim mjestima.“U tom smislu, to je jedna odnajmoćnijih i najpotentnijih kritikaUjedinjenih nacija koju sam japročitao. A, da se razumijemo,pročitao sam ih mnogo. Ali, u ovojknjizi, kad vidite na tomkonkretnom primjeru način na kojine postoji nikakvo elementarno

suosjećanje. Taj portparol UN, kadse to prebacivanje djeteta uEnglesku napokon desilo, on je todoživio kao poraz svoje institucije”,kaže Bazdulj.Iako Edo Jaganjac nije profesionalnipisac, zadivljujuće je njegovovladanje naracijom, istakao je čuvenihrvatski reditelj Lordan Zafranović.“Tu sam knjigu pročitao, što sekaže, preko noći, jer je bila stra-hovito emocionalna; tjerala me je izstranice u stranicu da vidim do kojemjere se taj čovjek bori za život, ado koje mjere ti takozvani heroji sa

svih tih strana, od svojih političkihelita dobijaju medalje za ubijanja irazaranja. S druge strane, kaofilmaš sam osjetio mogućnost da senapravi jedan zaista uzbudljivifilm, jer filmovi koje sam do tadavidio – engleski, američki, španjol-ski – jednostavno nisu dosegli niti

jednu stranicu iz knjige EdeJaganjca. Nisu bili iskreni”, smatrapoznati reditelj.

Zli ljudi: Edo Jaganjac danas živi iradi u Pragu. “Sarajevsku princezu”napisao je još ‘94, ali je cijelih dvadesetgodina čekao na njeno objavljivanje.Dugo se, kaže, premišljao da li da toučini. Ipak, danas mu je stalo da štoviše ljudi pročita ovu priču:“Meni je baš stalo da ljudi u Srbijito čitaju. Znate, neki ovdje kažu:To je priča s druge strane barikade.Nije istina. Mi smo na istoj stranibarikade. Ali, u našim narodima, usvakom, postoje zli ljudi koji sudoveli do ovoga, da Irma pogine.Vjerujem da će onaj koji to pročitada shvati o čemu govorim”, kažeJaganjac u razgovoru za RSE.Tokom granatiranja Sarajeva, kojeje trajalo 1.425 dana, i smatra senajdužom opsadom u modernojevropskoj istoriji, ubijeno je više od11.500 ljudi. Među njima je bilonajmanje 643 djece, a sumnja se daje taj broj višestruko veći.Nakon Irmine smrti, mnoga ranje-na djeca su dobila priliku da buduevakuisana iz Sarajeva.

Dušan Komarčević


“Meni je baš stalo da ljudiu Srbiji to čitaju. Znate,neki ovdje kažu: To jepriča s druge strane

barikade. Nije istina. Mismo na istoj strani

barikade...”

Knjiga je sada dostupna i srbijanskoj publici

Iako predstavlja kršenje zakona,

u Bosnu i Hercegovinu je ipak

moguće uvesti otpad koji se

smatra opasnim, pokazao je slučaj

sa poduzećem Pramat plast iz

Dervente. Slučaj zasigurno nije

jedinstven jer se ne pregleda sva

roba koja se uvozi.

Tako je u ovom slučaju, umjesto

plastike, Bosna i Hercegovina iz

susjedne Hrvatske primila veće

količine krvavih krpa, šprica,

zaštitne odjeće i rukavica.

Zarazni sadržaj: Veći dio medi-

cinskog otpada koji je u Bosnu i

Hercegovinu uvezlo poduzeće za

preradu plastike iz Dervente Pramat

plast vraćeno je pošiljatelju iz

Hrvatske, varaždinskom poduzeću

Tipos Resurs. Ostatak potencijalno

zaraznog otpada mora biti vraćen do

kraja mjeseca, kaže glasnogovornica

Inspektorata Republike Srpske

Dušanka Makivić:

„Inspektor je preduzeo mjere

predviđene zakonom na način da je

preduzeću zabranio prijem sporne

pošiljke i naložio da se u roku od 15

dana izvrši povrat te pošiljke otpada

preduzeću Tipos Resurs u

Republiku Hrvatsku“, pojašnjava

Dušanka Makivić.

Prema važećim propisima u Republici

Srpskoj, privrednici mogu uvesti samo

bezopasan otpad koji je moguće

preraditi. Derventsko poduzeće je

imalo dozvolu nadležnog ministarst-

va Republike Srpske za uvoz

plastičnih masa. Pod tom oznakom je

uvezen medicinski otpad, za čiji uvoz

nisu imali dozvolu.

„Na dokumentaciji koja je došla iz

Hrvatske, pod kojom je ušla roba,

je jedna oznaka, a na dokumentaci-

ji po kojoj smo mi dali dozvolu za

uvoz je druga oznaka, a ustvari se

radi o sasvim trećoj vrsti otpada koji

je ušao u RS“, navodi pomoćnica

TRAGOM OTPADA UVEZENOG IZ HRVATSKE

POSTAJEMO LI DEPONIJAZA TUĐE OPASNO SMEĆE?

Derventsko poduzeće jeimalo dozvolu nadležnogministarstva RS za uvoz

plastičnih masa, ali je podtom oznakom uvezen

medicinski otpad, za čijiuvoz nisu imali dozvolu...

Umjesto plastike, iz susjedne Hrvatske uvežena je veća količina krvavih krpa, šprica,

zaštitne odjeće i rukavica. Ova pošiljka je otkrivena, ali se sumnja da mnoge nisu


ministra za ekologiju RS-a

Svjetlana Radosin.

Carinska selekcija: Pitanje je

što bi se desilo da mještani i

prolaznici nisu uočili vreće s opas-

nim otpadom i da nisu alarmirali

lokalnu komunalnu policiju i

općinske inspektore. Ali, zašto se

sadržaji kamiona koji uvoze bilo

što u Bosnu i Hercegovinu ne

pregledaju?

Ratko Kovačević, iz Uprave za

neizravno oprezivanje, kaže da je

jednostavno nemoguće fizički pre-

gledati sve što se uvozi:

„Prema podacima Uprave za indi-

rektno oporezivanje, mi na

godišnjem nivou pregledamo u

fizičkom smislu otprilike 50 posto

pošiljki koje ulaze u našu zemlju.

Da je to zaista značajno i da je to

ogroman broj pregledanih pošiljki

govori podatak da se u EU na

godišnjem nivou u fizičkom smislu

pregleda između dva ili tri posto

svih pošiljki koje u toku jedne

godine uđu u carinsko područke

EU“, konstatuje Kovačević.

Stoga carinski sustav Bosne i

Hercegovine, koji obrađuje carinske

deklaracije, prilikom uvoza daje tri

trake selektiviteta - zelenu, žutu i

crvenu. One određuju i što će se pri-

likom uvoza robe pregledati.

„Crvena znači da se roba obavezno

mora fizički pregledati i da se mora

pregledati dokumentacija, žuta

traka selektiviteta uvozno carinjenje

završava na način da se roba ocarini

samo na osnovu pregledane uredne

dokumentacije, bez fizičkog

pregleda robe, te najrjeđa je zelena

traka selektiviteta gdje se carinjenje

vrši bez pregleda i dokumentacije i

robe“, kaže Ratko Kovačević.

Lažni papiri: Kovačević objašn-

java da je medicinski otpad koji je

prevozio Pramat plast bio označen

žutom trakom, što znači da su

carinici samo pregledali doku-

mentaciju, a ne sadržaj:

„Imali su kompletno urednu doku-

mentaciju u smislu da su imali

potvrdu od nadležnog ministarstva

iz Republike Hrvatske da je riječ o

toj vrsti robe, imali su fakturu u

kojoj se potvrđivalo da je riječ o

otpadu od plastičnih masa, imali su

izvoznu deklaraciju EU, odnosno

carine Republike Hrvatske, gdje je

deklarisano da je riječ o istoj vrsti

robe - i na taj način, s obzirom da

kompanija nije nikada imala bilo

kakve prekršaje kada je u pitanju

uvozno carinjenje, ova pošiljka je

ocarinjena uvozno na žutoj traci

selektiviteta“, pojašnjava Kovačević.

Pomoćnica ministra za ekologiju

Svjetlana Radosin kaže da carinski

službenici trebaju pojačati kontrolu:

„Kako je ušla ova pošiljka, pitanje

je onda šta je u ranijem periodu još

ulazilo i šta to uopšte može da uđe

bez pregleda. Naravno da mora da

se posveti posebna pažnja tome šta

ulazi na ovu teritoriju da ne

postanemo poligon za tuđe smeće“,

naglašava Svjetlana Radosin.

Infektivni otpad: Uprava za

neizravno oporezivanje strožiju

kontrolu vrši nad kompanijama sa

kojima je imala loše iskustvo, kao

što je u ovom posljednjem slučaju.

Roba takvih kompanija će svaki put

biti fizički pregledana, napominje

Kovačević:

„Kada Uprava dobije bilo koju infor-

maciju dobije ili od nekih obveznika

ili od nekih institucija u našoj zemlji,

takve informacije defnitivno utiču na

određivanje da li će određena

pošiljka biti pregledana u fizičkom

smislu ili neće.“

Prema zakonu, u medicinski otpad

spadaju infektivni otpad, oštri pred-

meti, te farmaceutski i hemijski

otpad. U većini zemalja se ova vrsta

potencijalno opasnog otpada uniš-

tava ili reciklira. Bosna i

Hercegovina, koja se inače i sama

bori sa svojim otpadom koji ne

može adekvatno riješiti, u ovom

slučaju je susjednoj Hrvatskj tre-

bala poslužiti kao deponija.

Ivana Bilić/RSE


Medicinski otpad koji jeprevozio Pramat plast bio je označen žutom

trakom, što znači da su carinici samo

pregledali dokumentaciju,a ne sadržaj...

Veoma malo se zna o prvojpjesnikinji koja je pisalastihove na našem jeziku.

Umihana Čuvidina je rođena uSarajevu oko 1794. godine, a umrlaje u istom gradu oko 1870. Mezar jojje pod gajem na Hridu, sarajevskojmahali u kojoj je i rođena.Rodna kuća joj je bila na ugluMujezinova sokaka. Čuvide. Otud idolazi i prezime Čuvidina, a neČujdina.

Sačuvani epos: Umihaninaporodica se bavila aščijskim, a kasni-je bostandžijskim obrtom. Umihana

je bila zaručena s Mujom Čamdži-bajraktarom, Sarajlijom koji je 1813.,za srpskog ustanka, poginuo podLoznicom u vojsci AlipašeDerendelije. Od velike žalostiUmihana se nije htjela nikadaudavati, pa je počela pjevati pjesme osvom junački poginulom zaručniku. Jedina njena u izvornom oblikusačuvana pjesma je epos od 79 stiho-va u osmercu i desetercu podnaslovom "Sarajlije iđu na vojskuprotiv Srbije", što ju je pjesnikinjaspjevala prije nego joj je poginuozaručnik. Sve ovo navodi MuhamedHadžijahić, 1936. godine.

I u knjizi "Prilozi historijiSarajeva", Murisa Idrizovića, posto-ji zapis o jedinstvenoj pjesnikinji:O Umihani Čuvidini ne znamomnogo, o njenom životu sačuvanisu oskudni podaci, dok se njenapoezija izgubila u vremenu i poste-peno se pretopila u narodnu, datako nastavi život. Zbog toga nekihistoričari književnost pjesmeUmihane Čuvidine svrstavaju unarodne. Postaju dvije verzije njenepjesme ‘Sarajlije iđu na vojskuprotiv Srbije’, jedna sačuvana uTravniku, druga u Mostaru. Dozabune je došlo zato što je HalidKreševljaković zabilježio naVratniku jednu pjesmu u deseter-cu, za koju se gotovo može tvrditida pripada Umihani.”

Lirski procvat: Jezik ove pjesmeje čisti narodni, jedino na mjestimau kojima se opisuje janjičarskaodjeća Umihana upotrebljava tur-cizme, jer ne nalazi adekvatneizraze u našem jeziku. Izvjesno jeda su njene pjesme bile veomapopularne i da su se čak po mahala-ma pjevale. Po svojim unutarnjim istilskim kvalitetima također se ni počemu ne razlikuje od narodneepsko-lirske pjesme, ali predstavljazanimljiv pokušaj poetskog stvaran-


NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

MAHALA ČUVA PJESME NJENOGA LJUBAVNOG BOLA

Piše: Arnisa Gagula

Poezija prve bosanske pjesnikinje Umihane Čuvidineizgubila se u vremenu i postepeno se pretopila u narodnu, da tako nastavi svoj život

Služila se čistim narodnim jezikom

ja po ugledu na nju. To ujednosvjedoči i o domenu i djelokruguove alhamijado literaturemoralističkog karaktera i pokazujeda je jednoj ženi pjesnikinji narod-na poezija bila daleko poznatija ibliža kao pjesnički uzor negoliozbiljno i usiljeno stihotvorstvo.Umihana je živjela u vrijemepunog procvata narodne lirskepoezije. Nastavila je tradicijudugog uspješnog pjevanja, lirskog iepskog, pa je razumljivo što jeiznikla u sredini u kojoj je narodnapjesma bila cijenjena i njegovana.Okrenuta vlastitom doživljaju iizražavanju svijeta, u leksici, metri-ci i melodici narodne pjesme,stihovi Umihane Čuvidine noseoznake izvornog stvaranja.

Stihovi počasti: Prema njenomimenu danas se naziva jednasarajevska osnovna škola. Njoj učast Džemila Hanumica Zekićobjavila je pjesmu "Umrlojpjesnikinji Bosne UmihaniČujdinoj", koja je objavljena učasopisu Novi Behar u Sarajevu, 1.avgusta 1935. godine:Kad prvi put čuh za ime tvoje/Odmah mi neko čuvstvo meko/Ispuni dušu i cijelo biće/ Ah, ja teljubim, ljubim, mrtva seko/ Jer jepoezije puno srce moje/ Prohujaloje dosta burnog vremena/ Kakotebe nesta, pjesnikinjo mila/ Tiumrla nisi, već sa vijencem slave/Otišla u Vječnost, ti si prva bila/ NaParnasu našem, pjesnikinja, žena/Uspomena na te, znaj, svenutineće/ Dok u Bosni ima djevasličnih tebi/ Jer si bila ona što ljubitiznade/ Svog ašika Muju, suncesvoje sreće/ Pjevajuć’ mu pjesme,al’ ti suđen ne bi/ Za grob ti se nezna, lijepa Umihano/ Zato ti sespomen podići ne može/ Da seznade da si pjesnikinja bila/ U dobastaro, teško i ratno/ Kad i djeveznaše za krvave nože.


Evo danas sedam godin danaKako cvili bosanska fukara:Niti ima paše ni vezira,Dok ne dođe paša Ali-paša.A čim dođe paša Ali-paša,On popisa svu butum Krajinu,Svu Krajinu i Hercegovinu,Najotragu mlade Sarajlije,Sarajlije, mlade jeničareI pred njima gazi Memiš-agu.

Kad to čuli jeničari:Zlatne poše razmotaše,Čiverice obukoše;Al-biniše poskidaše,Zagarije obukoše;Aga-šalvar iskidaše,Gazalice obukoše;Kajsarlije iskidaše,Kaišlije pritegoše.I pođoše jeničariI pred njima Memiš-aga.Kad su bili uz kovače,Govori him Memiš-aga:– Djeco moja, jeničari,De dva i dva zapjevajte,Domovinu rasplačite.Zapjevaše jeničari:Naše majke, ne plačite,Naše seke, ne zal'te nas,Naše drage ne čekajte,Naše ljube, udajte se.Mi ćemo se iženiti,Pod Loznicom u polju zelenu.I odoše jeničari.

Iz Saraj'va rano podraniše,Na Glasincu konak učiniše,Kod Sokoca, vrela studenoga.A Glasinca rano podraniše,U Kasabi konac učiniše,

Iz Kasabe rano podraniše,Kod Zvornika konak učiniše,A otalen rano podraniše,Pod Loznicom konak učiniše.Tu su bili tri bijela dana,Dok im stiže paša Ali-paša.A čim dođe paša Ali-paša,On zametnu tunhazli ćuprijuI premetnu mlade jeničare:Najnapreda Čamdži bajraktare,A za njime Pinjo bajraktare,A za njime Ahmet bajraktare,A za njime aga Memiš-aga,A za njima mladi jeničari.Čim priđoše kavgu zaturišeI nadbiše Srbadiju mladu,I siđoše stojnu Biogradu.Tu su bili preko mjesec dana.Skupiše se Sarajke djevojke,Knjigu pišu gazi Ali-paši:S Bogom babo, pašo Ali-pašo,

Pusti nama sve naše ašike,Jer ostasmo mlade neudate.Ali-paša njima otpisuje:– Bogom kćerke, Sarajke djevojke,Iskup'te se na Ravne BakijeI uzmite turski abdest na se,Dovu čin'te, od Boga išćite,Da ja uzmem stojna Biograda,I Semendru niže Biograda,Pusti ću vam sve vaše ašike.Djevojke su pašu poslušale,I izišle na murad, na dovu,Tu su Bogu dovu učinile.Bog je dovu kabul učinio:I ne prođe ni petnaest danaPaša uze stolna BiogradaI Semendru niže Biograda.Vratiše se mladi jeničariSvome domu, svome zavičaju.

Umihana Čuvidina

SARAJLIJE IĐU NA VOJSKU PROTIV SRBIJE


Ubrojnim bosanskohercegova -

čkim filmovima, koji su osva-jali nagrade na svjetskim festi-

valima, zapažene uloge ostvarila sudjeca – glumci. Većini njih, filmoviu kojima su prvi put glumili, bili suodskočna daska i za druge uloge.No, ima i onih koji danas nisuglumci, ali se sa ljubavlju sjećajusvojih glumačkih angažmana.U kultnom bosanskohercegovačkomfilmu “Otac na službenom putu”Emira Kusturice, ulogu dječakaMalika odigrao je Moreno Debartoli.Na filmskom platnu pojavio se sa

samo sedam godina i to mu je bilajedina uloga. Danas Moreno ima 39godina, živi u Sarajevu iprofesionalno se bavi kuharstvom islastičarstvom.

„Definitivno ne bih bio ono što samdanas da se nije desio taj film.Mislim da bih bio potpuno drugičovjek. Sva iskustva, poznanstva isve ostalo što me pratilo poslije krozživot, od slogana 'Malik, Malik, nagovno si nalik', (smijeh) sve je touticalo na ovo što sam danas.“

Morenov šarm: Za scenuMalika i djevojčice Maše izpomenutog filma, poznati svjetskiredatelj Francis Ford Copolla kazaoje da je jedna od napotresnijih upovijesti svjetske kinematografije.„Prije svega, velika mi je čast datakva veličina kao što je FrancisFord Copolla izjavi tako nešto, daje uopšte primijetio. Izgleda da je imoja supruga 'pala' na taj šarm“,smije se Moreno.Krajem osamdesetih godinazapaženu ulogu djevojčice Amele ufilmu “Kuduz” Ademira Kenovićaostvarila je Ivana Legin. Pored oveuloge, Ivana je poznata i po čuvenomduetu sa Zdravkom Čolićem.Ivana danas ima nešto više od 30godina i već duže vrijeme živi uAustraliji. Diplomirala je naAkademiji za film i umjetnost inajčešće radi iza kamere. Glumomse bavi amaterski. Prije nekolikogodina ostvarila je ulogu u kratkomfilmu “Toll Free”, koji govori o živ-otu bosanske porodice u Australiji.Godine 1995. u još jednom filmuAdemira Kenovića - “Savršeni krug”- ulogu dječaka Adisa odigrao jeElmedin Leleta. Danas Elmedin

DJECA NAŠEG FILMA

Među brojnim dječacima i djevojčicama koji su u ranoj dobi igrali u domaćim filmovima, profesionalnukarijeru zasad uspješno gradi Luna Mijović, Sara iz Jasmiline “Grbavice”

E, MOJ MALIK,NA ŠTA SI MI NALIK

Na filmskom platnupojavio se sa samo sedam

godina i to mu je bila jedina uloga. Danas

Moreno Debartoli ima 39 godina, živi u Sarajevu

i profesionalno se bavikuharstvom i

slastičarstvom

Nekad glumac, danas kuhar: Kusturicin Moreno

ima 27 godina, živi u okoliciSarajeva i završava Pravni fakultet.„To mi je zasigurno i najveća uloga,i najvažnija, a znači mi puno. Prvo,što mi je ona bila kao odskočnadaska i za neke druge filmove,drugo, što je to bila i najveća uloga inekako sam se fino osjećao u tojulozi, pošto sam imao dosta teksta, aja inače volim dosta da pričam.Sigurno mi je od svih najznačajnija,mada su mi i druge značajne. Kaokad pitaju roditelje koje im je dijetedraže. Ipak, prva uloga mi je ličnonajdraža, ali i ostale su mi drage.“

Odskočna daska: Godine 2006.u filmu “Grbavica” ulogudjevojčice Sare odigrala je LunaZimić Mijović. Tada je imala samo13 godina i film je za nju bionepoznati svijet. Za samo osamnarednih godina Luna je snimilajoš 12 filmova renomiranih europ-skih redatelja. Uz glumu studira

komparativnu književnost, dok jestudij režije privremeno zaledila.„Imam agenticu u Londonu i trebada idem za par dana da se upoz-namo, da krene neka suradnja zakoju se nadam da će se izroditi prvou neko prijateljstvo, a drugo – uposlove. Vjerujem da ovih dvanaest

filmova, kao što ste rekli, neće bitiuopšte kraj. To je samo početak.Radila sam za njemačke koproduk-cije, uglavnom. Radila sam pret-prošle godine film 'Traumland',zatim švicarsku 'Zemlju snova',film koji se sada prikazuje po festi-valima u svijetu“, kaže Luna.

Prvo iskustvo: U jednom odposljednjih ostvarenja bh. kine-matografije, u filmu “Djeca” AideBegić, ulogu dječaka Nedima ostvarioje Ismir Gagula. Ismir pohađa srednjuškolu, nakon koje želi upisatiAkademiju scenskih umjetnosti.„To je bilo moje prvo filmskoiskustvo, bio sam najmlađi na sni-manju, pa su me svi pazili, govorilikako i šta raditi. Prvi put se upoz-najem sa kamerom, sa filmom, satim novim iskustvom, ali bilo jelagano raditi. Pravo zanimljivo“,reče nam Ismir.

Ivan Katavić/RSE


Luna Zimić Mijović je,nakon “Grbavice”, snimilajoš 12 filmova renomiranih

europskih redatelja. Uz glumu studira

komparativnu književnost,dok je studij režije

privremeno zaledila...

Luna Mijović u jednoj od svojih novih uloga

Ismir Gagula sa rediteljicom Aidom Begić


Ako se izuzme poplava “reality

show” emisija, većinom nat-

jecateljskog karaktera, u

kojima obični smrtnici preko noći

postaju medijske “zvijezde”, da li

ste se ikada zapitali kakve nam to

informacije po svom sadržaju i

“obliku” nudi televizija? I

letimičan, brzi pregled te-ve kanala

u vrijeme emitovanja večernjih

vijesti (od 18 do 23 sata) ostavit će

vas pod istim dojmom koji vam

sugeriše nesigurnu, “strašnu sliku

svijeta” u kojem živimo.

Pregledi dnevnih događaja razliku-

ju se “u pet deka”. U pravilu su

krcati sadržajima koji donose

novosti o ratnim žarištima, stalnoj

prijetećoj opasnosti od poplava i

“zavrtanja” plina, strah od ebole,

strah od islamske države, strah od

Rusije, strah od klimatskih

promjena, strah od zagađene

hrane, strah za vlastitu djecu, strah

jednih od drugih, strah od prošlosti,

strah od budućnosti itd.

Borba ili bijeg: Nije daleko od

zdrave pameti to da je u pozadini bro-

jnih novosti kojima nas mediji

svakodnevno “bombarduju” uple -

teno sitno tkanje suptilne emocije -

straha koji nas paralizira i nerijetko

ljude čini letargičnim, depresivnim,

pasivnim i neproduktivnim.

PSIHOLOGIJA MASOVNE KONTROLE

Vladajuće vrhuške stalno nas drže u strahu,

manipulirajući našom percepcijom, dok im mi,

zauzvrat, u ime održavanja kakvog-takvog mira

u kući, na raspolaganje ustupamo vlastitu slobodu.

Glavni “krivac” za naše podaničko ponašanje leži u

dijelu ljudskog mozga kojeg znanstvenici nazivaju

“R- kompleksom” ili “reptilskim mozgom”

SILA BOGA NE MOLI

Piše: Šefik Avdagić

Strah se definira kao “neugodna emocija

uzrokovana uvjerenjem da je neko (ili nešto)opasan, da će nanijeti

bol ili predstavljati prijetnju”...

Jesmo li uvijek pod prismotrom “velikog oka”?

Strah se definira kao “neugodna

emocija uzrokovana uvjerenjem da

je neko (ili nešto) opasan, da će

nanijeti bol ili predstavljati

prijetnju” te “osjećaj strepnje i

tjeskobe uzrokovan prisutnošću ili

prijetećom blizinom opasnosti”. Po

tim kriterijima, gotovo svako

doživljava određenu razinu straha:

hoću li izgubiti posao, hoću li

uspjeti platiti režije, što će mu biti s

djecom nakon završenog fakulteta,

dolazi li kraj ljubavnoj vezi itd.

Cijelu bismo pozamašnu listu

mogli popuniti razlozima koje ljudi

pronalaze kako bi strahovali i

osjećali se uznemireno, tjeskobno i

zabrinuto.

Ali kada pogledate golemu većinu tih

nebrojenih izvora straha, oni nisu

potaknuti onim što se događa već onim

što bi se moglo dogoditi, to je ono - šta bi

bilo, kad bi se desilo?! Kada je situacija

loša, ljudi se zabrinuto pitaju šta da glede

toga poduzmu, a kada je situacija dobra,

brinu se hoće li situacija postati lošija. I

tako priči o opravdanim, ali i

imaginarnim utvarama (uzročnicima)

ljudskog straha nigdje kraja.

Naravno da nam pod prijetećim

(stvarnim) okolnostima koje

alarmiraju strah u određenim

trenucima, reakcija iz sfere “borbe ili

bijega” može spasiti život (ako je

reakcija u skladu sa situacijom s

kojom smo suočeni), ali većinu vre-

mena emocionalna panika uistinu je

pretjerana i nepotrebna. Ako se

pitate zašto je to tako, psiholozi nas

nastoje umiriti riječima da smo se

toliko navikli na strah(ovanje) da

većina stanovnika današnje

civilizacije živi sa nečim što oni

nazivaju “pozadinskom tjeskobom”.

To je onaj neugodan osjećaj koji je

prisutan uvijek u pozadini stalne

“šumeće” aktivnosti mozga, ali je

uglavnom prekriven fokusiranošću

na neki zadatak, čašicom alkohola

ili bilo čime što može ispuniti tišinu

i pomoći nam da se izbjegne

samoća. Upravo iz tog razloga

mnogi ljudi ne vole tišinu - kad uđu

u sobu jednostavno moraju upaliti

TV ili, pak, dok voze, moraju

uključiti radio ili CD player.

Reptilski mozak: U priči o našim

svjesnim i podsvjesnim strahovima,

čija “masovna proizvodnja” (od

strane masovnih medija) predstavlja

glavno sredstvo kontrole onih koji

medijima upravljaju, ključno pitanje

je zašto ljudi dobrovoljno pristaju na

to da budu pod stalnim pritiskom

njegovog veličanstva – straha? Kako

je, naime, moguće da nas vladajući

establišment konstantno drži u

strahu i vrlo vješto manipulira

našom percepcijom, dok im mi,

zauzvrat, vrlo olako, u ime

održavanja kakvog-takvog mira u

kući, na raspolaganje ustupamo

svoju slobodu?

Odgovor se sastoji samo u jednoj

čarobnoj riječi – SIGURNOST. Ali,

ne biste vjerovali, kako nas opet psi-

holozi upozoravaju, problem nije u

manjini koja otvoreno velikom

većinom sustavno manipuliše, već u

nama samima!? Glavni “krivac” za

naše podaničko ponašanje (misli se

na žrtvovanje slobode zarad vlastite

sigurnosti ) je jedan dio ljudskog

mozga kojeg znanstvenici nazivaju

“R- kompleksom” ili “reptilskim

mozgom”. Naime, riječ je dijelu

mozga koji ima ogroman utjecaj na

cjelokupno ljudsko ponašanje -

središtu naših “životinjskih” želja i

reakcija, te je zbog svoje frapantne

sličnosti sa mozgom guštera (i ostal-

ih gmazova) dobio ovakav naziv.

Ukratko, dio koji nazivamo


Psiholozi kažu da smo se toliko navikli na

strah(ovanje) da većinastanovnika današnje

civilizacije živi sa nečim što oni nazivaju

“pozadinskom tjeskobom”...

Masa je jako podložna manipulacijama


reptilski mozak ne misli, nego

isključivo odmah reagira na

određenu situaciju koja alarmira

opasnost po život. Kada je riječ o

ljudima koji postupaju bez

promišljenosti, govori se da su nji-

hove reakcije produkt R-kompleksa

bez angažiranja područja poznatog

kao neokorteks. Njemu je svo-

jstveno prvotno promisliti, a tek

onda djelovati.

Stručnjaci upozoravaju da reptilski

mozak neprestano skenira svoje

okruženje zbog potencijalnih opas-

nosti i shodno tome reagira. Kada

smatra da percipiranu prijetnju

može pobijediti, on će se boriti. A

ako ipak procijeni da ne može izaći

kao pobjednik, on poput onog

junaka iz crtanog filma (što kida na

lijevo) - jednostavno bježi.

Dakle, on funkcionira kroz dva

stanja: kada se osjeća sigurnim i

opuštenim, neokorteksu je

osiguran mir i spokoj u kojem će

imati prostora dobro promisliti, a

kada se osjeća ugroženim i

nezaštićenim, panično i

nepromišljeno se pokušava izvući

iz trenutne nepovoljne/neugodne

situacije.

Njemački pokus: Kako

funkcioniranje R-kompleksa ima

direktne veze sa strahom koji može

postati izuzetno zarazan ako mu se

podlegne, pokazalo je jedno istraži-

vanje sa univerziteta u Düsseldorfu

(Njemačka) tokom kojeg su

istraživači stavili pamučne jastučiće

ispod pazuha 49 studenata dobro-

voljaca prije zakazanog ispita. U

istom istraživanju prikupljeni su i

uzorci znoja istih studenata dok su

okretali pedale na sobnim biciklima

za vježbanje.

Potom je drugoj skupini

studenata rečeno da pomirišu

pamučne jastučiće, dok su njihovi

mozgovi promatrani preko MRI

skenera (uređaja za snimanje

magnetnom rezonancom).

Studenti su rekli da ne mogu

razlučiti “znoj od panike” i “znoj

od vježbanja”, ali to su njihovi

mozgovi mogli - znoj od panike

aktivirao je područja mozga

zadužena za emocije i empatiju.

Stoga nije daleko od istine ona

tvrdnja da možete “nanjušiti

strah”, a strah se također prenosi i

vibracijski te potencijalno stvara

masovnu paniku pod vođstvom

reptilskog mozga.

Prema nalazu psihologa, ne dolazi

samo do reakcije kad je u pitanju

fizički opstanak. Pitanje opstanka

reptilski mozak također dekodira

kao očuvanje moći, ugleda, statusa i

nadmoći te intelektualne superi-

ornosti. Kada znanstvenici,

povjesničari i vjerski sljedbenici s

netrpeljivošću i prezirom odbacuju

nove informacije ili gledišta koja bi

Dio koji nazivamo “reptilski mozak” ne misli,

nego isključivo odmahreagira na određenu

situaciju koja alarmiraopasnost po život...

Jedan dio mozga “misli” samo na strah


mogla srušiti njihova kruta

uvjerenja, oni isto tako aktiviraju

ovaj stari “sistem za

preživljavanje”.

Tu dolazimo do logičnog objašn-

jenja zašto su sva nova saznanja o

poimanju svijeta odlučno odbaci-

vana, bez preispitivanja dokaza koji

se vežu uz njih. Jer, kada se status

quo poljulja, R-kompleks to per-

cipira kao opasnost koju treba

ukloniti i ignorirati.

Izazovi avanture: Kada sve ovo

saberemo i oduzmemo, vidimo da

živimo u globalnom društvu koje se

ne razlikuje mnogo od kolektivnog

izražaja reptilskog mozga čiji je

slogan “sila Boga ne moli”. Ljudi bi

mogli surađivati i ostvarivati uza-

jamnu korist, ali reptilski mozak i

mentalitet krda/roja želi ostati na

sigurnom, na terenu takmičenja

(želi se natjecati, pobjeđivati, osva-

jati) što ga istovremeno vodi do

sopstevnog tamničenja, tj. gubljen-

ja vlastite slobode. Jer, kako ističe

jedan od velikih duhovnih majstora

prošlog stoljeća Osho Rajneesh,

”kolektiv”, to je jako opasna riječ. U

ime kolektiva uvijek je žrtvovana

realno postojeća - individua.

“Nacije su žrtvovale svoje pojed-

ince u njeno ime, a nacija je

zapravo samo riječ. Linije koje ste

nacrtali na karti, ne postoje nigdje

na Zemlji, one su samo vaša igra.

Ali, zbog tih linija koje ste nacrtali

na karti milioni ljudi su umrli.

Stvarni ljudi umirali su zbog nest-

varnih linija, a vi ste od njih

napravili heroje, nacionalne heroje.

Ako zaista želimo da stvorimo svi-

jet slobode, tada moramo shvatiti

da su se u ime kolektiva učinili toli-

ki masakri, da je došlo vrijeme da se

to zaustavi”, u jednom od svojih

brojnih predavanja kazao je Osho.

U pojašnjenju kako da se nosimo sa

vlastitim strahovima koji su postali

sredstvom masovne kontrole,

između ostalog je kazao i ovo:

„Prihvatiti izazov nepoznatog - to

je hrabrost, usprkos svim strahovi-

ma. Strahovi su uvijek prisutni, ali,

ako budete nastavljali da prihvaćate

izazov iznova, strahovi polako,

polako nestaju. Jer, doživljaj radosti

koju donosi nepoznato, velika je

ekstaza, daje vam snage, daje vam

određeni integritet, izoštrava vaš

intelekt. Prvi put počinjete da

osjećate da život nije samo dosada,

život je i avantura. Zatim polako,

polako, strahovi nestaju. I tada stal-

no tražite i žudite za avanturom.

Hrabrost je sposobnost riskirati

poznato zbog nepoznatog, ispitano

- zbog novog, zbog nekog vam

nepoznatog odredišta. Nikad ne

znate, da li ćete uspjeti ili ne. To je

kocka, a samo kockari znaju šta je

život”.

Hrabrost je sposobnostriskirati poznato

zbog nepoznatog, ispitano - zbog novog,

zbog nekog vam nepoznatog odredišta...

Može li čovjek “nanjušiti” stvarnu opasnost?


Skoro četiri godine nakon

izbijanja tzv. "Arapskog

proljeća" region pruža potres-

nu sliku: Veliki dijelovi Sirije i

Iraka izloženi su teroru Islamske

države. Diktator iz Damaska, Bašar

el Asad, bez ustezanja i dalje bom-

barduje dijelove zemlje i ubija civil-

no stanovništvo koje tamo živi.

Libija i Jemen tonu u haosu

međusobno zaraćenih paravojski.

Vojska u Egiptu je u svoje ruke

vratila vlast koju su, nakon svrga-

vanja Hosnija Mubaraka, prigrabila

Muslimanska braća. Istovremeno je

građanima uskratila mnoga prava.

U mnogim zemljama se namjerno

šire tenzije među različitim

etničkim i vjerskim grupama i sve se

instrumentalizira s ciljem

osiguravanja moći i vlasti. Zapravo

je sve postalo još gore. "Arapsko

proljeće" bi se skoro moglo kom-

pletno otpisati, da ne postoji primjer

Tunisa. On je bio polazna tačka ara-

pskog revolucionarnog talasa i

danas je to jedina zemlja u cijeloj

regiji koja jasno i prepoznatljivo

korača putem demokratije i pravne

države. Pri tome je Tunis

začuđujuće stabilan i pokazuje

napredak. To se ogleda u mirnom

održavanju parlamentarnih izbora i

velikom odzivu građana, uprkos

straha od terorističkih napada.

Pri tome se Tunis suočava sa

velikom nezaposlenošću i sa

nedostatkom ekonomske perspek-

tive. Zemlja ima problema i sa

starim režimskim kadrom,

islamistima različitog kolorita, čiji

dijapazon seže do terorista. Ali

političkoj klasi je do sada uspijeva-

lo da mnogobrojne konflikte riješi

mirnim putem, trudeći se da

postigne što je moguće veći konsen-

zus.

Za razliku od Egipta, gdje su

Islamska braća željela prigrabiti svu

vlast za sebe, a potom brutalno

svrgnuta sa vlasti, u Tunisu su se

umjereni islamisti i sekularne

snage zajednički i uzorno pobrinuli

da borbe za vlast ne razjedine

zemlju i da je ne bace desetine god-

ina unazad.

Prvi, preliminarni rezultati izbora

kao i reakcije na njih daju nadu da

će Tunis nastaviti da ide dosadašn-

jim, osviještenim putem. Pobjednik

izbora je politički blok "Nidaa

Tounes", u kojem predstavnici

prethodnog režima sarađuju sa

sekularnim političkim snagama.

Islamska partija "Ennahda", koja je

na ideološki potpuno drugoj strani,

je po broju osvojenih glasova tek

druga politička snaga u Tunisu.

Tuniski ogranak Muslimanske

braće odmah je priznao izborni

poraz i uputio čestitke pobjednici-

ma. I ovdje se na djelu pokazao

stepen političke kulture i razuma,

koji se uzalud traži u drugim

zemljama.

Za budućnost postoji nekoliko

scenarija. Predsjednički izbori

narednog mjeseca mogli bi dovesti

do dodatnih pomjeranja u

odnosima između političkih snaga.

Izvjesno je da je pobjednički blok

"Nidaa Tounes" primoran na

formiranje koalicije - ili sa

umjerenim islamistima "Ennahde"

ili sa drugim malim, sekularnim

partijama. Socijalni i ekonomski

izazovi, pred kojima stoji buduća

vlada, su ogromni.

Za budućnost Tunisa će, u najman-

ju ruku, isto tako biti važno da

poraženi islamisti i dalje budu

uvezani u politički proces i da ne

dobiju priliku da se izdvoje i

radikalizuju.

UVELO LIŠĆE ARAPSKOG PROLJEĆA

Tunis je bio polazna tačka arapskog revolucionarnog

talasa i danas je to jedina zemlja u cijeloj regiji koja

jasno korača putem demokratije i pravne države

TUNIS KAO IZUZETAK

Piše:

Rainer

Sollich/DW

Kranjčevićeva 16, Sarajevo

Širok izbor originalnih kineskih jela

Rezervacije i kućna dostava:Tel. 221 492GSM: 061 960 300


Gotovo svakodnevno, svjedoci

smo zastrašujućih vijesti -

broj umrlih od ebole u svijetu

raste. Epidemija koja je zahvatila

Zapadnu Afriku odnijela je više od

4.900 života. Preko 10.000 je

zaraženih.

Virus i bolest dobili su naziv po

rijeci Eboli u Demokratskoj

Republici Kongo, gdje je bolest prvi

puta prepoznata 1976. godine.

Posljednja dva slučaja zabilježena

su u Maliju i SAD. U šestoj afričkoj

zemlji, gdje je potvrđeno postojanje

ebole, inficirana je dvogodišnja

djevojčica, a u New Yorku jedan

liječnik, koji se vratio iz Gvineje,

gdje je liječio oboljele.

Svjetska zdravstvena organizacija

priznala je da je potcijenila epidemi-

ju i da nije pravodobno reagirala.

Vakcina bi se mogla očekivati tek u

aprilu iduće godine. U Sjedinjenim

Američkim Državama i Evropskoj

uniji, nakon prvih smrtnih slučajeva,

imenovani su posebni koordinatori

koji trebaju rukovoditi akcijama u

sprečavanju širenja ove bolesti.

Kakva je situacija u državama naše

regije? Da li su se zdravstvene insti-

tucije pripremile za eventualnu

zarazu i što uopće građani znaju o

eboli, analizira Radio Slobodna

Evropa.

Oboljelih od ebole u Bosni i

Hercegovini nema. Nema ni

karantina, ali epidemiolozi upozo-

ravaju da treba osigurati poseban

izolacijski punkt. Takvo mjesto tre-

balo bi biti na Psihijatrijskom

odjelu Kliničkog bolničkog centra

u Sarajevu. Za sada je tek u

planovima. Građani kažu da ebola

ne prijeti Bosni i Hercegovini i nisu

previše ni zabrinuti.

U Srbiji do sada nije zabilježen

nijedan slučaj ebole, a nadležne

službe poduzimaju preventivne

mjere zaštite i prate epidemiološku

situaciju u Zapadnoj Africi. Pojačana

je kontrola putnika iz inozemstva na

beogradskom aerodromu, a

predviđena je i karantena za smještaj

potencijalno oboljelih. Reakcije

građana kreću se u rasponu od pov-

jerenja do sumnji da se država može

nositi s mogućom zarazom od ebole.

U Crnoj Gori je ekstremno mali

rizik od ebole, a i on se može

izbjeći, smatraju stručnjaci. Mjere

predostrožnosti su uvedene. Tako,

na tradicionalnom podgoričkom

maratonu ove godine neće biti

takmičara iz Afrike. Vlasti Crne

Gore nisu im izdale vize.

Makedonija je nedavno bila u

strahu da je jedan pacijent, koji je

umro u skopskoj bolnici, bio

zaražen ebolom. Pokazalo se da, na

sreću, to nije bio slučaj. Ipak,

građani su i dalje na oprezu.

Sve su službe u Hrvatskoj spremne

za slučaj pojave ebole. Do sada je

obavljeno preko 120 zdravstvenih

nadzora nad osobama koje su

stizale iz afričkih zemalja.

Medicinsko osoblje se dodatno

educira i priprema. Ministar

zdravlja podsjeća da svako

kašljucanje ne znači i zarazu od

ovog opasnog virusa. Ipak građani

sumnjaju u to da je država spremna

u slučaju epidemije.

HOĆE LI EBOLA NA BALKAN?

Na tradicionalnom podgoričkom maratonu ove

godine neće biti takmičara iz Afrike. Vlasti

Crne Gore nisu im izdale vize

ODBRANA JE, NAVODNO, SPREMNA

Spektar

www.magazinspektar.blogspot.com

SVAKOG PETKA NOVI BROJ

spektar broj 21

Documents