spektar broj 10

AKBAR AHMED: MUSLIMANI SAMI SEBE SPAŠAVAJU

IZA POLITIČKIH KULISA

STRANCI RUŠE DODIKA!PETEROVO PROROČANSTVO: BOG OBNAVLJA ZEMLJU!

Broj 10 Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 15. 08. 2014.

Dnevni najam već od 50 KM!

ŠkodaChevrolet

RenaultCitroen

KiaToyota

Mercedes

www.kapitals.ba

Sarajevo

H. Kreševljakovića 18

Tel./fax: 033 481 088

Mobitel: 063 393 180

063 399 648

063 393 181

STRANCI RUŠE DODIKA!


SVI TRAŽE SVOJU ŠANSU,NEKO VANI, NEKO OVDJE

OMLADINA NA ŽIVOTNOM RASKRŠĆU

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. SarajevoGlavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula

Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, DžanaZimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio SlobodnaEvropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l [email protected]

Šef RS-a s razlogom sluti da stranci rade protiv njega.Zna da su ga oni stvorili, pa je svjestan da ga isto takomogu i maknuti sa političke scene na kojoj je iznevjeriosva njihova očekivanja Str. 6

„Ko posljednji izađe neka ugasi svjetlo“, bolna je šalakoja ilustruje odlazak mladih iz BiH. Da sve ipaknije tako crno, pokazuju primjeri mladih ljudi kojižele da ostanu u svojoj zemlji, uprkos teškoćama...

Str. 10

INTERVJU: PROFESOR AKBAR AHMED

MUSLIMANI SAMI MORAJU DA RIJEŠE SVOJE PROBLEME

Ugledni muslimanski mislilac pakistanskog porijeklaAkbar Ahmed govori o previranjima u islamskomsvijetu, njihovim uzrocima i mogućim varijantamapolitičkog raspleta Str. 26

ČOVJEK KOJEM SE DIVIO AJNŠTAJN

BOG OBNAVLJA ZEMLJU!Predviđanje bugarskog duhovnog majstora PeteraDeunova, staro sedam decenija, kaže da je Bog odlučioobnoviti Zemlju, ali da će prije toga ovamo biti“poslane” velike patnje i dosad neviđene prirodnekatastrofe... Str. 32

očituju se mnogi bošnjački političari iintelektualci. Moćni stranci, pak, ovimpovodom se ne oglašavaju, mada su uviše navrata, i u posljednjoj godini,odbacivali svaku pomisao na mijen-janje dvoentitetske strukture BiH.

AMERI^KISPECIJALAC

Američka kongresmenka JaniceHahn uputila je u Zastupnički domKongresa SAD rezoluciju kojom odpredsjednika Baracka Obame tražiimenovanje posebnog predstavnika zaBalkan i BiH. Njen je razlog „u zasto-ju euroatlantskog puta BiH te stal-nom smanjivanju prava Hrvata“.Taj posebni predsjednički izaslanik zaBalkan radio bi u partnerstvu s OHR-om, EU, NATO, ističe kongresmen-ka, koja je svoju rezoluciju uputila uokviru lobističkih aktivnosti hrvatskeemigracije i dijaspore u SAD.Gospođa Hahn svoj zadatak jeobavila. Rezultata, međutim, sigurnoneće biti. Ovo je ko zna koji prijedlogda se Vašington preko jedne posebneosobe uključi u rješavanje prilika uBiH. No, to bi za State Departmentznačilo samo jednu platu više unjegovom budžetu. Američkaambasada u Sarajevu, naime, ionakoje, pored OHR-a i predstavnikaEvropske unije, ključni strani faktor unašoj zemlji.Da to njena vlada hoće, Ambasada bi, ibez nekog specijalnog predstavnika,našla načina da progura eventualnekrupne američke inicijative. No, takvihinicijativa nema, pa time ni potrebe zaimenovanjem nekog Obaminogspecijalca na našem podrtučju.

Karta distributivne mreže triju elek-troprivreda, to bi trebala biti i kartatroentititetske BiH, kako je zamišljaMeđunarodna krizna grupa (ICG) usvojoj nedavno publikovanoj procjenipolitičke budućnosti BiH. Jedan odonih koji se slažu sa tim scenarijem jei profesor sa Sveučilišta u Mostaru dr.Marko Tokić.On kaže da je to realno i da bi to„ojačalo poziciju Hrvata“. Inače, takogeografski omeđen treći entitet istov-jetan je izgledu hrvatske federalnejedinice koju je prije desetak godinapredstavio nekadašnji predsjednikHrvatske samouprave, upravopomenuti profesor Tokić.„Nikada nismo predlagali ništa štonije imalo utemeljenje u realitetustvari, a jedan od tih pokazatelja upra-vo je i zemljovid“, navodi Tokić.Distribucijsko područje ElektroprivredeHZHB i Tokićeva po strujnoj logicisačinjena karta obuhvaćaju tri odvojeneteritorije – Hercegovinu i dio zapadneBosne, središnju Bosnu, u kojoj se nalazinekoliko hrvatskih enklava, i Posavinu.To znači da eventualni hrvatski entitetne bi imao geografsku cjelovitost nego bibio sastavljen iz tri dijela.Tokić se nada da analizaMeđunarodne krizne grupe nije samoanaliza nego i novo usmjerenjeslužbenih međunarodnih krugova,koje se, navodno, plasira pod maskomjedne nevladine organizacije.Nasuprot mišljenjima da bi osnivan-jem hrvatske federalne jediniceHrvati izborili jednakost i političkisubjektivitet, a BiH postala stabilnadržavna zajednica, protiv ove ideje

BRAVO!Štampa i televizija u ogromnoj sukrizi. Cijene oglasnog prostora svesu niže, a borba za plaćenu rekla-mu pretvara se u borbu za goliopstanak. Zbog toga se klijentimačine praktično sve vrste ustupaka.Kad znamo za ovu praksu, onda napravo herojstvo podsjeća potez kojije povuklo rukovodstvo sarajevskeTV1. Ona je prekinula marketinškusaradnju sa turskim avio-pre-voznikom “Turkish Airlines”, kakokažu, zbog pritiska da pomenutukompaniju poštede kritičkih osvrtana jedan dio njenog poslovanja.Riječ je o nekorektnom odnosuturske firme prema njihovom done-davnom partneru “BH Airlines”, očemu je TV1 izvještavala u svominformativnom programu.Zauzvrat su dobili “čestitku” oddirektora BH odjela te kompanije,sa zahtjevima koji ne ostavljajunikakvu dilemu:"Turkish Airlines ima pravosamostalno okončati saradnju s TV1bez ikakvih posljedica ako TV1objavi bilo kakve vijesti, prilog iintervju koji može naštetiti ugleduTurkish Airlinesa ili ga uništiti", pišeu prijedlogu novog ugovora koji jerukovodstvu sarajevske televizijskekuće uputio Salih Kansu.Rukovodstvo TV1 odbilo je ovuucjenjivačku ponudu i prekinulopostojeći reklamni aranžman ukojem su, vjerovatno za sitan novac,Turci tražili suviše krupne usluge iprivilegovani status kakav imaju usvijetu. Teško je, naime, vjerovati da“Turkish airlines”, koji ima ogromnereklamne budžete, ovako postupasamo u BiH. Za svoj reklamni novaconi traže (pa vjerovatno i dobijaju)povlastice u medijima znatnoozbiljnijih država nego što je naša.S tom razlikom da to tamo punoviše košta nego u BiH.

STRUJNA LOGIKA

4 Spektar, broj 10 15. august 2014.

žalbe Kantonalnom sudu u Sarajevu,što će Stanići sigurno iskoristiti i takonastaviti da, za svoj biznis, protuzakoni-to i dalje koriste objekte Feroelektra.Radi se o jednoj od najvećih privati-zacijskih afera u kojoj je, na štetuStanića, sve odavno jasno. No,potpomognuti svojim političkim pri-jateljima, oni i dalje uživaju uplodovima ove pljačke. Za to vrijeme,radnici Feroelektra ne primaju plaće,već 25 mjeseci, niti mogu ovjeriti svojezdravstvene knjižice.Da Stanići imaju kvalitetnu zaštitupolitičkih i pravosudnih moćnikapokazuje i činjenica da Kantonalnotužilaštvo već dugo izbjegava da podnesekrivične prijave za niz krivičnih djelakoja je kompanija Stanić Invest počinilau Feroelektru. To je, u više navrata,utvrđivala i Finansijska policija. No, nji-hove prijave hvataju prašinu po raznimfiokama.

PREMINUO HADŽIJA FUDO

U srijedu je u Sarajevu preminuoFuad Šehbajraktarević, direktorPogrebnog društva “Bakije“ i jedan odnajpoznatijih, najomiljenijih, a pomnogima i najutjecajnijih Sarajlija.Hadžija Fudo, kako su ga zvali, umro jeiznenada od srčanog infarkta, u 73. godini.Šehbajraktarević je dugo bio na čelu„Bakija“, sa visokim ugledom uvjerskim krugovima. Često je pominjani u kontekstu utjecaja na bošnjačkupolitiku, čiji predstavnici su se s njimkonsultovali o bitnim nacionalnimpitanjima. U svakom slučaju, bio ječastan čovjek do čije riječi se držalo izbog čega će ostati jedna od znamenitihličnosti glavnog grada BiH.

FANTOMSKIROMI

Prema procjenama domaćih imeđunarodnih organizacija, u Bosni iHercegovini živi više od 4.000 djeceromske nacionalne manjine kojanikada nisu upisana u matične knjigerođenih. To znači da ta djeca pravno nepostoje. U zvaničnim knjigama nemajuimena i prezimena, niti bilo koje drugopravo, kao što su zdravstvenoosiguranje, dječiji doplatak itd.Nerijetko se dešava da u matičnimknjigama nisu evidentirane i po trigeneracije iz jedne romske porodice.Stoga, da bi djeca bila upisana, morase utvrditi pravni identitet roditelja, panjihovih roditelja.Najveću ulogu u rješavanju pomenutihslučajeva imaju međunarodne organiz-cije u BiH. UNHCR od 2008. godineaktivno radi na ovom problemu. Dosada je završeno 1.466 procedura za 875ljudi. Od toga 345 je bilo naknadnihupisa u matične knjige. U pitanju su,naravno, svi odreda bili Romi.Nažalost, iskustvo pokazuje da sve,ipak, nije do države i njene eventualnealjkavosti. Većina Roma samaizbjegava ovu obavezu, na čemu bitrebala poraditi i njihova nacionalnaudruženja.

ZAŠTI]ENISTANI]I

Općinski sud u Sarajevu donio je pre-sudu po tužbi Agencije za privatizacijuFBiH kojom je raskinut kupoprodajniugovor Stanić Investa s Feroelektrom.Na ovu presudu postoji mogućnost

FUJ!!!Svjetska banka objavila je novurang-listu ekonomski najuspješnijihdržava svijeta. Statistički jeobrađeno 215 zemalja, a sa saldomod 4,656 dolara bruto-nacionalnogdohotka po glavi stavnika Bosna iHercegovina plasirana je na 91.mjestu.Ovaj podatak očigledni je dokaznaše ekonomske slabosti, iakopripadamo prvoj, razvijenijojgrupi zemalja. No, ne bi bilonikakvo čudo da na pomenutojljestvici ubrzo propadnemo jošniže. Albaniji smo, na primjer,odmakli samo za 4 dolara. Onanas je sigurno nadmašila jošdok su statističari Svjetskebanke obrađivali podatke za2013. godinu.Vrijeme ne mora donositi samonapredak. Ako uračunamoinflaciju, koja povećava brojke, aliskriva istinu da iza toga stoji manjeproizvedenih usluga i roba, našprošlogodišnji saldo lošiji je i odonoga iz 2009. godine, kada je našBDP iznosio 4.443 dolara. Toznači da smo u realnom padu većgodinama, svake godine za desetakprocenata.Ako imamo u vidu lošu političkusituaciju i činjenicu da ekonomijanije društveni prioritet, onda je idalje propadanje neminovno.Trenutno nemamo nijednogohrabrujućeg pokazatelja, nikakvogpozitivnog trenda koji bi ulijevaonadu u napredak. Naprotiv, poplavesu nas dodatno ruinirale iunazadile. Računa se da će samoone utjecati da u ovoj godini BDPbude umanjen za oko 12 postoStoga ćemo se u narednomrangiranju Svjetske banke sigurnonaći na još lošijoj poziciji, u dru-gom dijelu svjetske ekonomskeljestvice.

15. august 2014. Spektar, broj 10 5


Milorad Dodik sve češće,žešće i nervoznije upireprstom u međunarodnu

zajednicu koja mu, kako kaže, radio glavi. U dosluhu sa entitetskomopozicijom navodno su formirani i“centri za obuku”, čiji polaznici čakdobijaju i značke za međusobnoraspoznavanje. Jedan primjerakNikola Špirić je ovih dana pokazaonovinarima.Mnogi se slatko smiju na Dodikovupriču o velikoj međunarodnojzavjeri. Pomenute značke vjerovat-no su plod njegove mašte, kao i nizakcija koje izmišlja kako bidokazao postojanje urote. No, daona zaista postoji, ma kako se zvalai izvodila, mislim da u to ne trebasumnjati. Nema, uostalom,nijednog ovdašnjeg političara kojitako dobro, kao Dodik, zna štastranci mogu i koliko daleko sežunjihovi prsti.

Politička pohlepa: Januara 1998.godine Dodik je u Republici Srpskojbio politička sića na koju se niko nijeobazirao. No, željni preokreta i usp-jeha svoje velike diplomatske misije,stranci su razbuktali kampanjutraženja tzv. umjerenih Srba, onihkoji će RS izvući iz ralja najcrnjegnacionalizma i separatizma. Lako suucjenama i obećanjima o praštanjunjenih ratnih grijehova osvojilinaklonost Biljane Plavšić, a potom

su, još lakše, za svoj projekatregrutovali i politički pohlepnogMilorada Dodika, željnog slave ivlasti.Snaga i ozbiljnost ovog zahvata bilisu toliki da su za Dodika, tom

prilikom, glasali i bošnjačkiposlanici. I tako je premijerskafotelja prvi put stigla pod njegovustražnjicu. Ruka koju je Miloradzbog toga ljubio bila je - stranaruka!Još više razloga da bude zahvalan

svemoćnim stranim centrima, kojesada proklinje, Dodik je imao 2006.godine. Na razne načine, a pona-jviše novcem i stvaranjem medi-jskog lobija oko “Nezavisnih nov-ina”, poduprtog sa desetak milionaameričkih dolara, pred tadašnjeizbore Dodik je pretvoren uistinskog mjezimca međunarodnezajednice. Zahvaljujući tome,pomeo je sa scene sve svoje srpskerivale i stekao, u ime svog naroda,apsolutnu vlast.Dabome da se tada nije javno zah-valjivao strancima, kao što ih sadana sva usta kudi jer mu rade o glavi.Ali, ništa bolje nije ni zaslužio pre-varant kakvim se on pokazao.Nakon tadašnjih izbora, sa praznih


Šef RS-a s razlogom sluti da stranci rade protiv njega.Zna da su ga oni stvorili, pa je svjestan da ga isto tako mogu i maknuti sa političke scene na kojoj je iznevjerio sva njihova očekivanja

STRANCI RUŠE DODIKA!

Piše: Vlastimir Mijović

Nema nijednog ovdašnjegpolitičara koji tako dobro,kao Dodik, zna šta stranci

mogu i koliko daleko sežu njihovi prsti...

Dodik i Plavšićeva: Nekadašnji “umjereni” tandem

riječi i ulagivanja, na koje su seupecali stranci na zadatku u BiH,trebalo je preći na djela. AMiloradu nije bilo do toga.Obećao, pa slagao, što bi se reklo.Usput se rasipao ružnim riječimana račun onih koji su ga vinuli upolitički vrh, misleći da će ih setako otarasiti, a stečeni plijensačuvati.

“Posmrtno” zvono: Prevario seDodik, grdno se prevario, kao imnogi politički skorojevići izmalih zemalja koji su pokušavalida obmanu gospodare svjetskepolitičke scene. Došlo je vrijemerevanša u kojem Dodik treba daplati za svoja neispunjenaobećanja, zbog kojih semeđunarodna zajednica kod nasnemalo osramotila. Sviju jeupućivala da sa kobajagi umjeren-im i “kooperativnim” Dodikomkrenu u sklapanje političkih

dogovora koji će Bosnu iHercegovinu uzdignuti do zelenegrane. No, ovi su od Dodika moglidobiti samo “od šake do lakta”.Potom se potpuno izgubio i krenuoda bulazni o nekakvom referendu-mu i otcjepljenju, da pljuje po

Srebrenici i da, čak, veličanajmračnije ratne zločince.“Posmrtno” zvono je, naravno, ujednom času odzvonilo. Ima tomeveć skoro godina kako niko izdiplomatskih krugova koji djelujuu BiH s njim ne vodi ozbiljne raz-govore. U posljednjih šest mjeseci snjim se i ne sastaju.Oni koji su ga svojedobno vinuli dozvijezda, sad bi ga najradije gurnuli

u blato. I guraju ga, bez dileme, uzpomoć nevladinih organizacija ikritički nastrojenih intelektualaca,čak i nekih medija, sve doopozicionih stranaka koje će stran-ci za oktobarski boj “naoružati” dozuba. Cilj je jasan: ima da ga nema!Dodika, naravno.

Izgubljena bitka: Želje inamjere razočaranih stranacamislim da su nedvojbene. Dobrisu i izgledi na uspjeh ove njihovemisije. Ako su već malog Miloradamogli svojom voljom da pretvoreu giganta, mogu oni učiniti iobratno: da od medvjeda napravemuhu!Po mom mišljenju, barem kod nas,sve što svjetske velesile požele, oneto mogu i da ostvare. Pa zar nisu uHag slale i članove PredsjedništvaBiH, skidali sa funkcija najvišedužnosnike, zar i AlijiIzetbegoviću nisu namignuli da seskloni u penziju (a on odmahposlušao), zar nisu 2001. ni iz čega,pod dirigentskom palicomameričkog ambasadora Milera, navlast doveli tzv. Alijansu za prom-jene, tobožnju pravu zamjenu zatronacionalni savez SDA - HDZ -SDS. Zar i Inckovim odlukama2011. nisu, i zakonu uprkos,Budimira isturili na čelo FederacijeBiH, a potom i tandem SDA - SDPdoveli na vlast.Kad hoće, stranci ovdje sve mogu.Dodik se, sa svoje strane, možebatrgati do mile volje, ali bitka kojuvodi sigurno je izgubljena.Uvjerićemo se u to nakon izbornogoktobra, kada Dodika i SNSD-aviše ne budu ni u entitetskoj ni udržavnoj vlasti.Jedino što će tada Dodiku davatirazloga da se bar malo nasmiješi, to ječinjenica da ovdje, ali i nigdje usvijetu, strane moćnike niko nije takodugo vukao za nos, kao što je to ončinio posljednjih osam godina.


Ako su već malog Miloradamogli svojom voljom

da pretvore u giganta,stranci mogu učiniti

i obratno: da od medvjedanaprave muhu...

Strance vukao za nos punih osam godina


Obuzeti prebrojavanjem novca

poharčenog tokom ovog

četvorogodišnjeg mandata,

SDP-ove vođe očito nemaju

vremena da čuju ni dobar vic. Oni

su još u onome o nesretnoj Fati,

koju Mujo tjera da više vjeruje

njemu nego vlastitim očima.

U tom stilu, posljednjih mjeseci,

kako se bliže izbori, u ovoj stranci

se satraše da nekako

uljepšaju ružnu sliku koju su u

javnosti stvorili otkako su postali

glavna poluga vlasti u Federaciji.

Poznati po tome što se stalno

„educiraju“, desetak puta godišnje

organizujući seminare za svoje

najistaknutije kadrove, a sve po,

kobajagi, evropskom obrascu, na

kraju su valjda izučili da im spasa

nema. Ne da se, korektnim

zbrajanjem, na svoj saldo navući

nikakvih pozitivnih poena. A treba-

ju im, prosto gori pod nogama.

Sramna strategija: Citirana

izjava federalnog premijera

Nermina Nikšića nipošto nije neki

njegov solo izlet ili trenutak

nepažnje. Po čuvenom APP

sistemu (Ako prođe – prođe!), on je

ovaj put samo pretjerao više nego

što inače pretjeruje u paničnom

pokušaju da svoje predsjednikovan-

je u entitetskoj izvršnoj vlasti

osvijetli nekom ružičastom bojom.

Uostalom, isto to, po komandi, po

strategiji laži koja je razrađena za

ovaj predizborni kvartal, rade i

druge njegove kolege iz stranke.

Tako Lagumdžija tvrdi da je zaslugom

SDP-a Bosnom sad pruženo 100 kilo-

metara autoputa, kao da sve to nije,

kao što jeste, davno prije njega

projektovano i novac za to

obezbijeđen, odnosno izpozajmljivan.

No, vratimo se Nikšiću. Ekipi iz

projekta Istinomjer.ba nije bilo

mrsko da mu natenane objasne

koliko drsko i bezobrazno laže kad

tvrdi da je „ovo jedina vlada koja

nije ni prema kome napravila bilo

kakav dug, već je, naprotiv, vratila

veliki dio duga ranijih vlada“.

Ako pogledamo stanje dugovanja

ovog entiteta u posljednje tri

godine, možemo vrlo jednostavno

zaključiti da to nije tačno – kažu u

Istinomjeru, pouzdanom detektoru

laži kojim se razmeće naša politika,

a ponajviše Socijaldemokratska

partija. Pa navode detalje:

Neumoljive cifre: Prije svega,

Vlada FBiH je od svog formiranja

do danas koristila sredstva MMF-a

za krpljenje budžetskih rupa. Samo

u maju prošle godine Upravni

odbor ove organizacije je odobrio

BUJNA MAŠTA PREMIJERA NIKŠIĆA

Ovo je jedina vlada koja nije ni prema kome napravila

bilo kakav dug, već je, naprotiv, vratila veliki dio duga

ranijih vlada, kaže Nermin Nikšić. Ovakve laži su,

općenito, najomiljeniji način komuniciranja

SDP-ovih prvaka sa „glupavom“ javnošću

ČIM ZINE - ODMAH SLAŽE!

Sramno obmanjivanje javnosti

Piše:

Amra Zimić

Ako pogledamo stanjedugovanja Federacije BiH

u posljednje tri godine,može se vrlo jednostavno

zaključiti da Nikšićevatvrdnja nije tačna...

sredstva u iznosu 78 miliona KM,

od čega su dvije trećine raspoređene

Federaciji BiH.

Ako pogledamo informaciju o stanju

javnog duga u BiH, možemo

također vidjeti da se vanjski dug

FBiH konstantno povećavao u

posljednje tri godine. Tako je vanjski

državni dug FBiH na kraju 2011.

godine iznosio 4.237.070.203 KM da

bi u 2012. godini narastao na

4.481.542.390 KM, a na kraju 2013.

godine je iznosio 4.738.199.816 KM.

S obzirom na ove cifre, može se

kategorički zaključiti da je dug

FBiH u posljednje tri godine ras-

tao. A pošto je i sam Nermin Nikšić

stavljao svoje potpise na aranžmane

sa MMF-om, njegova tvrdnja da

Vlada FBiH nije napravila nove

dugove može se ocijeniti kao

neistinita. Ili ne može, nego

drugačije – kao sramna laž.

Tvrde glave: A sad malo o SDP-

ovom članstvu i njihovim glasačima.

Sve ankete i prognoze, i lažirane i

uvjerljive, pokazuju da je ova stranka

zahvaćena vrtoglavom padavicom.

No, kako se rukovodstvo hvata za

slamku, slično se ponaša i dio

građana koji su 2010. birali ovu

stranku kao svoga favorita. Valjda u

nelagodi što ispadoše budale (a nisu,

nego su ih napravili budalama) oni se

SDP-a tvrdoglavo drže kao pijani

plota. Uglavnom su to oni koji su

navikli da se decenijama druže sa

crvenim knjižicama, misleći da se

tako druže sa progresivnom idejom,

čovjekoljubljem, smislom za

nacionalnu toleranciju, za solidarnost

i prava čovjeka, a posebno radnika.

Ta grupacija, to takozvano čvrsto

SDP-ovo jezgro, nikako da uvidi da

stranka koju podržavaju nema više

nikakve veze ni sa kakvom ideologi-

jom, ni sa kakvim idealima, pogotovo

sa socijalnom osjetljivošću i brigom

za običnog, u životu baš nesnađenog

čovjeka. To je jedan tehnokratski,

klanovski projekat u kojem se, po

potrebi, koriste svakojake maske i

dimne bombe, navlači se na sebe

crvena boja socijalne pravde i

potlačenog proletarijata na koji se, u

suštini, misli kao na lanjski snijeg.

Politički malj: Konzervativcima

i nacionalno uskim ljudima u ovom

je vremenu lako. Teško je ljudima

koji razmišljaju modernije,

naprednije, humanije, kojim je već

tradicija da budu u tzv. lijevoj

političkoj opciji. Ali, avaj, kud god

da se okrenu, od Lagumdžije do

Komšića, od Lazovića do Pećanca,

vide jedno te isto: karijerizam,

pohlepu, političku nedosljednost,

bahatost, socijalnu neosjetljivost...

A tek Dodik: pa i on je soci-

jaldemokrata, ha – ha – ha...

Nema šta Bosna danas nema. Nije

stoga čudo da u njoj nema ni

socijaldemokratije. I neće je biti sve

dok ono ljudi što još vjeruje u tu ideju

svoje glasove bude davalo prevaranti-

ma koji se prigodno kite tom odredni-

com. Tako im samo produžavaju

politički život, umjesto da ga maljem

zatuku u zemlju. Pa da onda pravi

socijaldemokrati, bez hitnje i pohlepe,

tim časnim imenom nazovu stranku

koja će i biti ono za šta se svojim

nazivom bude predstavljala.


Karijerizam i pohlepa maskirani crvenom bojom

Od Lagumdžije doKomšića, od Lazovića do Pećanca, ljevičari

vide samo karijerizam,pohlepu, političku

nedosljednost, bahatost,socijalnu neosjetljivost...


Tečno govori pet stranihjezika. Engleski, njemački,francuski, turski i španski.

Studentica informatike, Edita Velićiz Goražda, uprkos brojnim pri-likama i referencama, ne razmišljao odlasku iz Bosne i Hercegovine.„Informatičar je deficitarno zani-manje, kako u inostranstvu tako iovdje. Posla zaista ima, ko god želida ode i nađe posao vani, uspije utome“, uvjerena je ona.

Editina odluka: Kao budućiprogramer, ova apsolventica, kojaiza sebe ima značajne rezultate,svjesna je mogućnosti koje su prednjom. Dok njene kolege učenjemački ili skandinavske jezike,plaćaju privatne časove, intenzivnoplaniraju budućnost van BiH, ona

o tome ne razmišlja.„Ono što me raduje je činjenica dase i kod nas traže takvi kadrovi.Zašto onda otići iz svoje zemlje akoi ovdje mogu napredovati. Rado bihotišla na neku edukaciju u inos-transtvo, ali da se ponovo vratim“,kaže Edita.Ona razumije sve one koji želeživjeti u uređenoj zemlji, od svograda i pošteno zarađene plate.„Prijatelji mi govore da sam budalašto ostajem u BiH, kažu mi da namom mjestu ne bi razmišljali niminut. S druge strane, ja samuvjerena da je najlakše otići, to jekukavički. Mnogo više hrabrosti jepotrebno da ovdje počnemo raditi istvarati prilike za sebe i druge“,dodaje ona. U bliskoj budućnosti,jer uskoro završava fakultet, Edita

sebe vidi u jednoj od softverskihfirmi u BiH.Zemlje Evropske unije postale sunova domovina hiljadama mladihstručnjaka iz BiH. Ipak, nije biloteško pronaći one koji s mnogoentuzijazma tvrde kako će svojojzemlji dati mnogo više nego što odnje očekuju. Spremni su uložitiveliki napor da stvore zdravambijent i zemlju iz koje mladineće masovno odlaziti.

Živi optimizam: Jedan odtakvih je dvadesettrogodišnji AldinAlić iz Zenice, student Fakultetapolitičkih nauka u Sarajevu.„Ako budemo stalno odlazili, nemanam napretka. A ovdje ima mnogoprostora za bolje sutra, samim timšto nemamo mnogo toga, prilike su

OMLADINA NA ŽIVOTNOM RASKRŠĆU

SVI TRAŽE SVOJU ŠANSU,NEKO VANI, NEKO OVDJE

„Ko posljednji izađe neka ugasi svjetlo“, bolna je šala koja ilustruje odlazak mladihiz BiH. Da sve ipak nije tako crno, pokazuju primjeri mladih ljudi koji žele da

ostanu u svojoj zemlji, uprkos teškoćama...

na svakom koraku“, smatra Aldin.On je, nakon dugogodišnjegaktivizma u omladinskom sektoru,osnovao organizaciju "Reaktiv" uZenici, čiji je predsjednik. Osnovnamisija udruženja jeste uljučivanjemladih u politički život i procesdonošenja odluka.Svakodnevni život, situacije krozkoje prolazi na poslu i na fakultetu,često ga obeshrabre, ali optimizamga ne napušta.„Stalno se dešavaju stvari zbog kojihrazmišljam da li sve ovo ima smisla.Nedavno smo imali poplave imalverzacije s humanitarnompomoći. Bliže se oktobarski izbori,gledamo političare koji su sami sebina prvom mjestu, a narod je nezain-teresovan da bilo šta mijenja. To menajviše pogađa“, objašnjava on.Aldin je i trener njemačke fondaci-je "Schüler Helfen Leben", kojapodržava razvoj omladinskogangažmana u BiH. Ne boji senapornog rada, naprotiv. Za razlikuod svojih vršnjaka, već se naradio istekao zavidno iskustvo na neko-liko polja. Strateške komunikacije iprojekt menadžment su oblasti ukojima se najviše pronalazi.„Ako nemam gdje raditi to štoželim, onda ću sam stvoriti to radnomjesto. Svi hoće u javne ustanove.E, ja bježim od takvog posla. Udržavoj službi nema napredovanja iusavršavanja, nemoguće je ostvaritikonkretan doprinos“, ističe Aldin.

Zajedno do promjena: SanjaManjgo iz Mostara studentica jekomunikologije na Univerzitetu„Džemal Bijedić“. Podržava sve kojizbog boljeg obrazovanja odlaze naprestižne fakultete širom svijeta, aliu slučaju da se sa stečenim znanjemvrate u Bosnu i Hercegovinu.„Žao mi je što i u medijima najvišeprostora dobiju oni koji napuštajuovu zemlju. Niko ne govori o usp-ješnim pojedincima koji se trude i

ni iz čega stvaraju sjajne stvari.Naravno da zajedno možemopromijeniti ovo drušvo, samo trebaviše volje i podrške sa svih strana“,objašnjava Sanja.

Svoje okruženje: Ona smatrada su za pogrešne odluke mladihdjelimično krivi i njihovi roditelji,koji im šalju poruku kako trebajučekati da im posao padne s neba.„Zaposli se nakon školovanja iostani tu do mirovine ili do otkaza.Ako ne može tako, onda svi u inos-transtvo. Takvo je razmišljanjevećine“, tvrdi ona. Istovremeno,podjseća da je more primjera kojigovore da se trud i dobra idejaisplate, kako vani, tako i u BiH.Dražen Barišić iz Banjaluke ima 29godina, profesor je srpskog i itali-janskog jezika. Ovaj aktivista iborac za bolji položaj mladih jezvanično nezaposlen, ali posla imana pretek. Uključen je u rad neko-liko organizacija. Poput mnogih uBiH on zarađuje platu svakimjesec, ali to mu ne piše u radnojknjižici.„Nepravde je mnogo, problemi subrojni. Ali vjerujem da u svakomproblemu treba tražiti šansu, a ne

razlog za bijeg“.Dražen govori strane jezike, itali-janski i engleski. Ne bi mu bioproblem da bar privremeno nađeposao u EU ili da nastaviškolovanje. Neki će reći da jehrabar, a drugi da je naivan što tone učini.„Na nama je da se pobrinemo zasvoju budućnost. To neće uraditiniko umjesto nas. Ovdje mi jemjesto. Tu mi je porodica, prijateljii ne vidim se na drugom mjestu“,dodaje Dražen u razgovoru zanjemački medijski servis DeutscheWelle (DW).

Crne cifre: Mladi u Bosni iHercegovini suočeni su sa siro-maštvom, lošim obrazovnimsistema, nezaposlenošću, konstatujeu svom prilogu posvećenom mladi-ma Radio Slobodna Evropa. Oko 60posto mladih ljudi ne radi, a njih 70posto želi napustiti zemlju. Mnogisu već spakovali kofere i čekaju pri-liku da odu. Ovi podaci davno sutrebali alarmirati nadležne, no reak-cija je izostala. Za mlade se izdvaja-ju minimalna sredstva iz budžeta, aoni ne učestvuju u kreiranjupolitika.


Edita Velić iz Goražda Dražen Barišić iz Banjaluke

Za većinu mladih Bosanaca iHercegovaca traženje posla jeozbiljan problem, kaže analitičar uoblasti ekonomije i menadžmentaErol Mujanović:„Ono što mi je bilo zabrinjavajućekad sam prolazio kroz statističkepodatke jeste ogroman broj mladihkoji traže posao od tri do pet godi-na. To je strašno dugo – jer u tomperiodu zaborave dosta informacijai vještina koje su stekli. I, naravno,godine prolazi i tu je, znači,poljuljano i samopouzdanje. Aliodređeni broj, pogotovo mlađih, sadiplomom visoke stručne spremedosta brzo se integrišu na tržišterada, recimo u roku od godinudana. Jer, danas je među mladima uogromnoj mjeri rasprostranjenapercepcija da je nemoguće bezkorupcije dobiti posao, većina ih seučlanjuje u političke partije kako bipovećali sebi šanse da preko partijadobiju možda posao. To su sve nekikratkoročni izbori, ali takvomvrstom izbora rekao bih dadugoročno otežavaju svoju situaci-ju, jer se onda stavljaju u situacijuovisnosti“, konstatuje Mujanović.

Izazovi odlaska: Prema podaci-ma Instituta za razvoj mladihKULT, devet posto mladih već jenapravilo korake kako bi napustiliBiH zauvijek. Ekonomski ipolitička situacija, kao i drugi tren-dovi u bh. društvu ne idu na rukumladima.„Ono što je interesantno jeste da miu svojim istraživanjima možemo rećida nema nikakvih evidentnih velik-ih, tektonskih i progresivnih promje-na i progresivne politike koja ćepružiti bolju šansu i boljemogućnosti za život. Neki statističkipodaci kažu da samo pet postomladih u BiH raspolaže sa više od1.000 KM mjesečno. Interesantno jeda samo devet posto mladih imamogućnost da zasnuje porodicu, dok

je sedam posto njih stambenonezavisno i stambeno sposobno, ačak od njih sedam posto mladih ljudiopet otpada pet posto na one kojižive u podstanarskom smještaju“,navodi Tarik Kapetanović izInstituta za razvoj mladih Kult.

Minimalna ulaganja: Zamlade se izdvajaju minimalnasredstva iz budžeta, a većina njih neučestvuje u donošenju odluka. Toje osnovni razlog zbog kojeg većinamladih žele napustiti zemlju,navodi Kapetanović:„Ne postoji direktna politikazapošljavanja mladih. Mladi reagu-ju negativno na nepotizam uzapošljavanju. Mladi imajuproblema sa pronalaskom posla.Čak su i stanogradnja, stanovi zamlade sekundarne stvari - jer uko-liko mladim ljudima date platu,

date osnov za život realan i datemogućnost da zarađuju u ovojzemlji, mladi će ostati ovdje i nećeželjeti da izađu, a sve ostale stvariće obezbijediti sami.“ Zbog ovakvog položaja, djelimičnosu odgovorni i mladi, smatra SašaJovljević iz Omladinske informa-tivne agencije:„Šokantan mi je podatak da jenajmlađih osoba koje učestvuje ukreiranju naše vlastite sudbinesamo nekoliko minornih procena-ta, ali opet mislim da je i do nas - jermi ne želimo ili ne znamo na kojinačin da uđemo u politiku, niti seželimo time baviti. Uvijek je to ustilu: to će neko stariji. I lako namje tražiti krivca. Ali zašto nerazmislimo: Šta ja mogu uraditi?",zaključuje Saša Jovljević.

Aleksandra Slavnić/DWAida \ugum/RSE


Školovanje u BiH, posao u inostranstvu

Apeli i educiranje kroz nevladine organizacije


Tokom cijelog rata komšiluk izmoje ulice se krio uprizemlju moje kuće.

Nekako nam je bila sigurna, jer jebila okružena drugim kućama,zaklonjena od tenkovskih “pogle-da". A onda 26. jula 1995. godine,tokom granatiranja Sarajeva, nanašu kuću pada "naprava".Trokatnica se sručila na nas kao

kula od karata. Bilans: četveromrtvih, uključujući trudnicu u 9-tom mjesecu trudnoće, svekar,svekrva, svekrova majka. Nekolikoranjenih.Cijelu noć i naredni dan suotkopavali zidine, pokušavajućidoći do svojih voljenih.Te zvukove nikada u životu nećuzaboraviti. Strah i strepnju, suze iborbu komšiluka da izvučemo bilo

koga živog. Moje "gluho" pitanje:Kakvom sudbinom sam sa djecombila van tih prostorija, nismo bili ukući... Čitav komšiluk u suzama, idanas svi nosimo tu traumu u sebi,ali je jako rijetko, skoro nikada ne

spominjemo. Tako započinje svoju priču SehvetaHasanović iz Sarajeva, žena herojovog vremena.Ni pomenuto nije bilo dovoljno,samo dva mjeseca poslije, a 52 dana

SEHVETA HASANOVIĆ: I MAJKA I OTAC I PRIJATELJ

U ratu je izgubila muža, kuća je raznesena uparamparčad, ali Sehveta se sa svim životnim mukamajunački nosila; kuću nanovo sagradila, djecu podigla,fino vaspitala i školovala. Kaže, oni su moj život!

NEKA SU DJECA ZDRAVO,DA BUDU ČESTITI LJUDI...

Piše: Aida Hrnjić

Naš sin Semir je imaosedam godina i danas sene sjeća da je ocu bio nadženazi. Njegova sestraSemira je bila beba od

dvije godine i ne sjeća seapsolutno ničega vezano

za njenog oca, nanu, dedu,kuću... ništa! Meni je bilo

30 godina i ostala samsama sa djecom, bez ičega

na svijetu...

Sehveta sa kćerkom i sinom

prije potpisivanja Daytona, ginemoj Sake, moj muž, koji je čitav ratproveo na prvim linijama odbraneSarajeva kao pripadnik Izviđačko-diverzantske jedinice 105-te motor-izovane brigade.

Zlokobni snajper: Mučki ga,na straži u Blekinom potoku, ubijasnajper! Moj svijet se ruši, cijeliživot mi nestaje... sve je otišlo unepovrat. 29. septembar1995. - crnidan za mene i moju djecu. SakibHasanović je rođen 1. oktobra1964.godine i na taj dan je 1995. ukopan,na svoj 31. rođendan.Naš sin Semir je imao sedamgodina i danas se ne sjeća da mu jebio na dženazi. Njegova sestraSemira je bila beba od dvije godinei ne sjeća se apsolutno ničegavezano za njenog oca, nanu, dedu,

kuću... ništa! Meni je bilo 30 godi-na i ostala sam sama sa djecom, bezičega na svijetu.- Šta se onda desilo?Nekih 15 dana prije granatiranja i

rušenja kuće, ja i Sakib rahmetlismo, zbog učestalog granatiranja irušenja kuća u mom komšiluku, odstrane Armije BiH bili prebačeni uneki stan na Koševskom brdu. Tom

pukom sudbinom smo tada ostaliživi. U tom stanu sam živjela sadjecom sve do 2002. godine, kadsam uz donaciju Kantona uspjelana zgarištu ponovno sagraditikuću. To je bio težak i mukotrpanproces, čista borba za opstanakmoje djece.Nisam znala šta da radim, nisamimala nikoga da mi pomogne. Kadsam obavještena da mogu dobitigrađevinski materijal za gradnjukuće, samo sam sa dva cekera došlakod mojih komšija, koji isto nisuimali kuću, nego su živjeli usrušenom trošnom podrumu i reklaim: Ja došla! Osmijeh ozari lice ove žene, kao daje cijela prostorija nekako zasijala.Kroz smijeh priča; Moje komšije Salem i Hanka sumi, uz osmijeh, rekli samo: Dobro


Nemamo nikakvuzajedničku fotografiju saSakibom rahmetli. Bio je

rat, nisam ni slikalaSemiru kao bebu....

jednom sam slučajno nakompjuteru otkrila kako

je ona u photoshopunapravila našu zajedničkufotografiju, nas četvoro,svi sretni i nasmijani...

Sehveta Hasanović

nam došla! Puno su mi njih dvojepomogli tada, u tim teškim danima.Žal za ocem: Djeca su išla uškolu, a ja gradila kuću. Njihdvoje su mi pomagali sve... imalismo neke stare vojne krevete nakojima smo se nekada mogliodmoriti i jednu limenu peć nakojoj smo kuhali. Opet smo,pored svega, bili sretni. Jednom,dok su nam majstori radili, i menii njima, Hanka je skuhala borani-ju, iznijela je na avliju da seohladi, da radnici jedu, a mačkadošla i gurnula glavu u lonac dajede.Zove mene Hanka i kaže: Nemojda bi jela buranije, kasnije ću tipričati više.... Ja za ručak gledam,"majstori" jedu, hvale boraniju, aHanka se samo smije... Nikad nećuzaboraviti koliko su mi te sitnicepomagale. Bolilo me je što nema Saketa, ališutke sam "gurala" za svoju djecu.Najteže su mi padali upisi u škole,mature, bajrami, nove godine... djecase samo nijemo gledaju, a ja znamšta misle. Iako je bilo teško, nisamnikada htjela prenijeti tugu na njih,stres, uvijek sve uz osmijeh, ne volimse vraćati u prošlost, idem dalje zasvoju djecu... Semir i Semira imajusvoj način da "olakšaju dušu".Nemamo nikakvu zajedničkufotografiju sa Sakibom rahmetli. Bio jerat, nisam ni slikala Semiru kaobebu.... jednom sam slučajno na kom-pjuteru otkrila kako je ona uphotoshopu napravila našuzajedničku fotografiju, nas četvoro, svisretni i nasmijani. Da je on živ, takva bita fotografija i bila, sigurna sam.Semir je, opet, kad je išao naprijemni ispit u elektrotehničkuškolu, na slobodnu temu iz mater-njeg jezika, napisao takav sastav osvom ocu da je odnio maksimalanbroj bodova. Semira također pišednevnik, u njemu na imaginarannačin razgovara sa ocem i dijeli

bitne trenutke svog života. Tako bibilo da je on živ.

Ljubav sve može: Njih dvoje sumi sve. Ona je danas uspješan stu-dent na Poljoprivrednom fakultetu,

koji upisuje magistarski, sve jeispite davala u roku, a on privre-meno radi u Udruženju "Sarajevograd logor 92-95" i prikupljapodatke o zločinima i urbicidu krozkoji smo prošli. Bio je uporan inašao je u Vatrogasnoj službi slikenaše srušene kuće i onog dana kadsmo otkopavali zidine da nađemoikoga živoga. Pronašao je i nekedokumente. Nnikada nikome nijebilo jasno šta se zapravo desilo te

noći. Nismo našli nikakvu granatu,odnosno ostatke. Mišljenje je da seradilo o nekakvoj specijalnojnapravi. Vjerovatno su znali da sekrijemo u toj kući. Teško je djecu odgajati sam, biti im iotac i majka i prijatelj, prije svega. Aliljubav sve može. Brinem se šta ćenjih dvoje za posao, ostavilo nas je

društvo na cjedilu, ali svima je tako.Loše je stanje u čitavom društvu, nijesamo meni. Samo neka su djecazdravo, da budu vrijedni i čestitiljudi, to mi je najbitnije od svega. Ikad ih vidim i znam da su takvi,poslije svega se osjećam kao pobjed-nik, ništa me nije moglo pokolebatida od njih ne napravim ljude.Nikada mi nije palo na pamet da seponovno udam, ne bih svojoj djecipriredila takvo šta. Posebno da ihneko, nedaj Bože, pogleda poprijeko.Zašto da se dovodim u takvu situaciju,i sebe i njih. A danas svega ima...

Niko te ne pita: Moj komšijaSalem je kasnije umro, ostala jeHanka. I danas mi je najbolji pri-jatelji, sa njom olakšam dušu, smije-mo se i šalimo, ponekad izaplačemo... puno smo hljebazajedno pojeli. Uh, kad se samosjetim. Moji rođeni i rođeni mojedjece nisu bili tako zagrijani da nampomognu, a njih dvoje jesu, i to bezriječi. Kome danas da dođeš sa dvacekera i kažeš da ostaješ, da nemaškud. Nikome, nikoga nije briga!Nikada se niko od Sakibovih nesjeti da smo mi još živi. Mislim nanjegove ratne komandante. Nikonas ne obiđe, ne pita, ne interesujeih. Vidim ih samo po medijimakako se šepure, a naši mrtvi, koji suživote ostavili da nas odbrane, nije-mo leže. Njihova djeca samo napapiru imaju prednost pri upisu uškole ili za posao, a u stvarnosti nijetako... ma niko te ne pita.Nije lako, često me ljudi pitajuzašto se uvijek smijem i šalim i nas-mijavam druge ljude. Ja znamdobro kako mi je, ali sretna sam jerimam djecu, sretna sam da sam seizborila za njihov opstanak i dabudu svoji ljudi. Sretna sam štomoja djeca imaju velika srca i napogled sve razumiju, a meni nije zanjih ništa teško.Oni su moj život! n


Često me ljudi pitaju zaštose uvijek smijem i šalim

i nasmijavam druge ljude.Ja znam dobro kako mi je,

ali sretna sam jer imamdjecu, sretna sam da sam

se izborila za njihov opstanak...

Sakib - Sake Hasanović (1964. - 1995.)


Kristina Soldo jedna je od bro-jne sarajevske djece koja su uratnom vihoru napustila

rodni grad. U Oslo, Norveška, stiglaje kao dvanaestogodišnjakinja. Umeđuvremenu se vraćala uSarajevo, živjela neko vrijeme i uSplitu, no život u Skandinaviji iovdje ne može se, veli, usporediti...Kristina, čiju ispovijest donosisplitski list “Slobodna Dalmacija”,danas je nastanjena u Danskoj, doknjezin otac Tihomir vodi svojrestoran “Marijin dvor” u Sarajevu,a majka se, nakon razvoda, vratila urodnu Požegu. Kristina danas, usvojoj 34. godini, živi život nakojem bi joj mnoge vršnjakinjepozavidjele.- Bitno je reći da nismo emigrirali –to je de facto došlo kasnije - negoizbjegli iz Sarajeva 16. 11. 1992.Mjesec dana smo proveli uHercegovini kod bake i djeda statine strane. Dalje smo išli za Rabkod maminog ujaka i tu ostali svedo 1993.

Pravac sjever: Tada je Norveškaprimala izbjeglice iz Bosne iHercegovine i autobusom smootišli iz Zagreba u Oslo. U Oslusmo proveli par dana dok su naspregledali jesmo li zdravi i da nasregistriraju. Promijenili smo parizbjegličkih centara (po tri-četirimjeseca u svakom) a onda ostali uposljednjem od njih godinu i pol.Tu sam i pošla u školu i svladala

jezik. U tom izbjeglištvu samupoznala Viktoriju Vasić, koja mipostaje najbolja prijateljica do danadanašnjega. U to smo vrijeme mojbrat blizanac Igor i ja imali trinaest

godina, a mlađi brat Goranjedanaest. U sjećanje mi se urezaoonaj autobus kojim smo otišli izSarajeva.Užasna zima, autobus izrešetan ibez prozora; i danas se čudim kako

je uopće mogao voziti. DoHercegovine nam je trebalo dan ipol, nešto što bi danas trajalonekoliko sati. Kuća nam je već tadabila skoro pa razrušena (živjeli smou njoj sve dok nismo otišli), poslijerata je srušena i danas se tu nalazenovi stambeni prostori (dobili smojedan stan).Promijenili smo u Norveškoj parizbjeglištava (po oko tri-četirimjeseca u svakom) a onda ostali uzadnjem od njih godinu i pol. No,to je sve danas daleko iza mene!

Poslovni uspjeh: Danas radimu jednoj od najpoznatijih modnihagencija u Kopenhagenu, to jestvodim je skupa s partnericomDankinjom. Volim tu profesiju, jerodgovara mom karakteru.Susrećem se s puno ljudi izmodnog svijeta, i imam priliku

OD SARAJEVA DO SKANDINAVIJE

KOD KUĆE (NI)JE NAJBOLJE

Kristina u modnom biznisu

Sarajevo me malko irazočaralo; osjećala sam

se kao stranac u svomgradu. Nisu to bili isti ljudi

koje sam ostavila, njih je malo ostalo...

Zanimljiva sudbina 34-godišnje Sarajke Kristine Soldo,koja je izbjegla u Skandinaviju, a potom se bezuspješnopokušavala vratiti životu u svom rodnom gradu

pokazati svoju kreativnost. Lijepozarađujem, puno putujem, obilaz-im sve renomirane “fashionweekove”, poput onih u Parizu iMilanu... Bitno mi je da mi nijedandan nije isti.U međuvremenu sam živjela dvijegodine u Švicarskoj da bih naučilafrancuski. Norveški jezik sam većbila naučila, ali sam namjernoostavila malo balkanskog akcentada se ne bih “izgubila”. Ipak,unatoč mom lijepo posloženomživotu u Danskoj, držim da je djet-injstvo najviše utjecalo na mene iformiralo me. Sve što jesam kaoosoba “nosim iz kuće”. Danas saminače u vezi s Dancem; kažu da suoni najbolji očevi i muževi; bumovidli, ha-ha...Bitno je reći da sam se, u već“formiranim” godinama, na pragutridesete, pokušala i vratiti: najprijeu Sarajevo, gdje sam provela god-inu dana, a potom i u Split, gdjesam također oko svoje tridesete živ-jela godinu-dvije. Sarajevo memalko i razočaralo; osjećala sam sekao stranac u svom gradu. Nisu tobili isti ljudi koje sam ostavila, njihje malo ostalo.Najgore je bilo doći izvana, gdje sekvalitetno živi, biti svjestan situaci-je i vidjeti kako ljudi spajaju kraj skrajem, to je strašno. Ogromne surazlike između tih koji imaju i onihkoji za hljeb nemaju. Jednostavnonisam mogla biti sretna u zemljikoja je toliko nesretna. Izinozemstva barem mogu pomoćinekako. I želim da mi djeca odras-tu negdje gdje se cijeni njihov trud.Mislim da mi koji smo provelijedan dio života vani, nepripadamo ni dolje ni ovdje.

Čežnja za Sarajevom: Pokušajnastanjenja u Splitu također mi jepropao. Taj sam grad jako zavol-jela, i u njemu otvorila butik ženskeodjeće s ekskluzivnim danskim

brendovima u Marmontovoj ulici.Nažalost, Marmontova se pretvo-rila u trafike i fast foodove, tako dai dan-danas žalim što nisam otvo-rila buregdžinicu; tu bih se sigurnoproslavila, ha-ha!Teško mi je reći kakvi su mi planoviza budućnost. Radim na tome dami budućnost bude ispunjenasrećom i ljubavlju (kao i dosad), aostalo radim na impuls, kako životposloži, spontano.Pravi sam kameleon i jako brzosam se uklopila u život uSkandinaviji, kako u Norveškoj,tako i u Danskoj. Jedini problemkoji sam imala je čežnja za

Sarajevom, mojim ocem iprijateljima. Ta bol i tuga me nikadneće napustiti.Jedna od meni najbitnijih stvarikoja se stvarno dešava u ovim“hladnim” zemljama je ta da mladiljudi imaju ogromnu podršku idobre uvjete za školovanje i posao.Toga nedostaje na našimprostorima, a iznimno je važno zabudućnost na Balkanu, ti ljudskiresursi – zaključuje Soldo, koja ocuiz daljine pomaže voditi restoran uSarajevu, a često dolazi i u Split,gdje ima puno prijatelja.- Moje srce je ostalo na sarajevskomMejtašu, u mahali u kojoj samodrasla. No, kako stvari stoje, tamoću, kao i u Dalmaciju, dolazitisamo u posjete – kaže Kristina usvojoj životnoj ispovijesti za“Slobodnu Dalmaciju”.Na kraju, recimo i to da je Kristinačlan Facebook grupe magazina“Spektar”.


Sa ocem Tihomirom u njegovom restoranu

Moje srce je ostalo nasarajevskom Mejtašu, u mahali u kojoj sam

odrasla. No, kako stvaristoje, tamo ću, kao i u

Dalmaciju, dolaziti samo u posjete...


Volim sanjati lijepe snove. Ali,sanjam i one manje lijepe,čudne refleksije stvarnosti,

kao i svako od nas. Sanjaju i mojiprijatelji razne stvari, idu čak i usvemir u tim snovima.Neki bježe u njima u druge, ljepšesvjetove i ostvaruju u njima svesvoje želje. Mašta se pojavljuje uoblandama beskrajnih mogućnostii tako svakoga od nas pomalozafrkava. Vara nas čineći neke odnas sretnim, ali samo u snovima. Aoni, izdajnici naših duša, otkrivaju iono što bi mi htjeli sakriti, čak i odsebe samih.

U snovima se može i letjeti, voljeti,biti sretan, činiti nemoguće stvari,prekrajati poput krojača stvarnost ičiniti je mnogo ljepšom i pod-nošljivijom.U snovima postajemo iheroji koji spašavaju druge, posta-jemo bogati i imamo brdo novca,živimo u lijepim kućama, uuređenim državama, nemamonikakvih problema, igramo sedavno zaboravljenih igara u kojimanije bitno odakle si, ko si, šta si?U snovima pomjeramo planine,mora, putujemo bez putovnica, bez

granica. Sanjam, neku noć, daSarajevo ima more. S prijateljimaidem na plažu. Jedan dio plažeposebno je predviđen za pse. Mojpas tamo trčkara i sretne JosipaBroza Tita. On u bijelom odijelu,sa Jovankom Broz, šeta svojupudlicu. Moj pas se počinje igrati sanjegovom pudlicom.Pitam gospodina Tita da li mu mojpas smeta? A on, mrtav-hladan,kaže da ne smeta. Govori mi:

Pustite omladinu da se igra. Unjima je budućnost.Jovanki kažem da lijepo izgleda.Ona odgovara da je to zbog meda imlijeka u kojem živi.Josip Broz me počne ispitivatimatematiku. Pita me šta su to inte-grali? Ja odgovaram da ne znam.On me ipak poziva na Brione, otoku Jadranskom moru na kome je

TITO U MOJIM SNOVIMADošli su, kažu, na Sarajevo film festival, na premijerufilma „Vratio se Tito“. U njemu se govori o svemu onomeo čemu u današnjoj BiH možemo samo da sanjamo

NA VRH JEZIKA

Piše: Sanja Ljubičić

Kaže mi gospođa Jovankada Tita najviše brine

demokracija koja je uvezenana ovim prostorima i da se

treba napraviti film o tome, za pouku svim budućim pokoljenjima

i generacijama...


provodio godišnje odmore. Kaže,daće mi i mandarina ako se poprav-im iz matematike, a mogu i jahatina zebrama.Kažem mu da bih ja radije na otokVis, u pećinu (u kojoj se skrivao zavrijeme rata od neprijatelja), da jeto mnogo romantičije. Tito kaže:OK! Vodiću te omladinko tamo, alimatematika... Moraš znati zbrajatistvari! Moraš znati koliko su jedan ijedan?Znam to, druže Tito. To je uvijekjedan! Tako je, kaže meni Tito. A jamislim u sebi, prevara. Jedan plusjedan samo na teritoriji naše državedaju taj zbir. Jer, ovdje vladadrukčija matematika.Skužim ja u snu da je Tito naodmoru u Bosni pa mu se logikamalo okrenula, promijenila,drukčije razmišlja. Nemogućestvari postaju moguće, a one nor-malne postaju nenormalne. Ovdjei Tito postaje neznalica, a Jovankamu ništa ne pomaže. Kaže: Mismo došli ovdje da ukinemo svestranke i entitete, da vratimodržavu i da prisustvujemo Sarajevofilm festivalu. Premijera je filma„Vratio se Tito“.U povjerenju mi drugarica Jovankašapne na uho da je mnogo vremenaproveo u Bosni na snimanju filma.Govorio je da se ovdje lijepi depre-sija na ljude, a i ponovna poplava juje potpuno uništila.Pitam je, u snu, o čemu se radi utom Titovom filmu? Kaže da ne bida mi otkriva detalje prije svečanepremijere, ali i da ona imazapaženu ulogu u filmu.Uglavnom spominje da svi građanii građanke u filmu imaju ista prava,da tvornice rade, da su plateredovne, da smo svi zdravstvenoosigurani i da je besplatnaliječnička usluga, da nam ne treba-ju vize za putovanja u drugedržave, da se dobijaju stanovi oddržave, da radnici mogu ići sa dje-

com na more, da omladinabesplatno studira, da se svimeđusobno družimo, pomažemojedni drugima, da nema tajkuna,da policija radi svoj posao i daodlazak u zatvor kriminalcima nepredstavlja godišnji odmor i malipredah od „poslova“, da su velikefirme i dalje u vlasništvu države, da

nema stranaka, da nemademokracije, itd.Kaže mi gospođa Jovanka da Titanajviše brine demokracija koja jeuvezena na ovim prostorima i da setreba napraviti film o tome, zapouku svim budućim pokoljenjimai generacijama.Kada je Tito Staljinu mogao reći

NE, može se reći NE i demokraciji,reče ona ponosno. Tita naročitozanima ko je doveo demokracijuovdje i ko je odgovoran za tuglupost, a i mene zanima, rečeJovanka.Najednom, Tito iz svog džepa izva-di malu štafetu mladosti i poklonimi je. Reče mi: Čuvaj ovu štafetukao zjenicu oka svoga, čvrsto jedrži, jer je u njoj skrivena tajna„mladosti“ i tajna “radosti“?Nemoj stajati, trči s njom i predaj jesvojim prijateljima.I ja počeh trčati u snu sa štafetom,kad mi najednom, tamo kodsarajevske Vijećnice, neko ukraštafetu iz ruke. Probudih semomentalno i pogledah u kartepored kreveta za premijeru filmaJasmile Žbanić na Sarajevo filmfestivalu, u kome je asistent režijebila i moja draga talentirana Luna.Pitaću Lunu za Tita i za tajnu„štafete radosti“. Možda napravifilm o tome. Ona je dobar „sanjač“snova!

Tito iz svog džepa izvadimalu štafetu mladosti ipokloni mi je. Reče mi:Čuvaj ovu štafetu kao

zjenicu oka svoga, čvrstoje drži, jer je u njoj

skrivena tajna „mladosti“ i tajna “radosti“...

Znanstvenici sa Sveučilišta uŠtokholmu otkrili su kako seogromne količine metana oslobađajus dna okeana ispod Arktika. Oni suuočili mjehure na površini.Koncentracije tog opasnog plina sučak 10 do 50 puta veće odnormalnih. Inače, metan ima punosnažniji staklenički utjecaj od CO2.Koliko je otkriće uznemirujućegovori i izjava profesora JasonaBoxa iz Geološke službe Danske iGrenlanda koji je na Twitteruobjavio:"Ako se čak i maleni dio ugljika,koji se nalazi na dnu mora ispodArktika, oslobodi i uđe u atmos-feru, gotovi smo."Metan se oslobađa na dubini od250 do 500 metara u moru Laptevkod Sibira. Izgleda da se Golfskastruja, koja obilazi okoSkandinavije, posljednjih godinazagrijala i uzrokovala oslobađanjemetana. "Ako ne ohladimo Arktik, fizika iposljednja mjerenja govore daćemo pokrenuti oslobađanjeogromnih zaliha metana, što ćenašu djecu osuditi na pregrijanuZemlju", pojasnio je Box.

NAGRA\ENAIRANKA

Iranska mate -matičarka MaryamMirzakhani postalaje prva žena kojoj ćebiti uručena nagradaFields Medal, koja umatematičkom svije-tu slovi za ekvivalent

Nobelovoj nagradi. Profesorica naameričkom Stanfordu je međučetvero dobitnika nameđunarodnom kongresumatematičara održanom u Seulu teprva žena u povijesti među 56dosadašnjih dobitnika, otkad jenagrada utemeljena 1936. godine.„To je velika čast. Bit ću sretna akoto potakne mlade znanstvenice imatematičarke. Sigurna sam da ćebiti mnogo više žena dobitnica ovenagrade u narednim godinama“,rekla je Mirzakhani.Rođena je u Teheranu i doktoriralana Harvardu. Poznata je po svomradu u razumijevanju simetrijezakrivljenih površina što bi, kakosmatraju na Stanfordu, moglodonijeti korisne spoznaje za teorijuo tome kako je nastao svemir.

BIJEG OD SMRTI

Na Univerzitetu Arizona došli sudo nove radikalne metode kojauključuje mijenjanje krvi pacijentahladnom morskom vodom tenjegovo "povlačenje unatrag" sruba smrti. Kada doktori sanirajupovredu, krv se venama vraća i tije-lo se polako zagrijava."Kako se krv ponovo upumpava utijelo, ono postaje ružičaste bojeistoga trena, a na određenojtemperaturi i srce ponovno počinjes radom. Kada tijelo dostignetemperaturu od 30 °C, srce ćenapraviti jedan otkucaj, potom jošjedan, a kako se temperatura budedalje dizala, srce će samo nastavitiraditi normalnim ritmom", tvrdi

OPASNI METAN


RE^ENO UPAM]ENO Izazivamo ono čega se bojimo.

n Elbert Hubbard

Prava umjetnost je prije svega onakoja u nama pomakne kakvuosjećajnu žicu, ona koja nasuznemiri u najintimnijimosjećajima.

n Ingmar Bergman

Inflacija je vješta kao džeparoš,zastrašujuća kao provalnik ismrtonosna kao plaćeni ubojica.

n Ronald Reagan

Sažaljenje je loš suputnik i još goricilj puta.

n Erich Maria Remarque

Sumnja je početak, a ne krajmudrosti.

n George Iles

I plemenitim djelima stojimo uopreci prema većini jer stječemoprijatelje ne primajući od njihdobro, nego im dobro čineći.

n Periklo

Neka niko ne smatra svojimvjernim prijateljem čovjeka s kojimnije pojeo mjericu soli.

n Martin Luther

Mudrost raste brižljivošću.Marcus Portius Cato Katon

Što ostaje kada prolazno prođe?Ljubav.

n Soren Kierkegaard

Vjerujem da je svemir evolucija,vjerujem da evolucija napredujeprema duhu, vjerujem da se duhpotpuno ostvaruje kao osoba,vjerujem da je vrhunska osoba uni-verzalni Krist.

n Pierre Teilhard de Chardin


doktor Sam Tisherman.Njegov rad objavljen u časopisu"Resuscitation" izazvao je pravupomutnju, jer govori o mogućnostida se ljudi oživljavaju, pogotovooni koji stradavaju u saobraćajnimnesrećama. Tisherman se nada dabi ova tehnika mogla spašavati iživote ljudi koji su doživjeli srčaniudar ili nešto slično.

DAN LJEVAKA

U starim se vremenima upotrebalijeve ruke smatrala znakom zla.Također, nespretne se osobe nazi-valo ljevacima, a ljevoruke se osobepovezivalo i s okultnim silama.Podsjećala je na sve vražje, pok-vareno, a desna je ruka predstavl-jala pravdu, dobrotu ineiskvarenost.Nova su vremena, no ljevoruki ljudisu i dalje obilježeni kao drugačiji. Unekim školama nastavnici potičuučenike da pišu desnom rukom.Najjednostavniji alati također suprilagođeni dešnjacima pa ljevaci-ma zadaju posebne muke.13. avgusta je obilježen Svjetski danljevaka. Među njima je i britanskiprinc William, kao i filmska legen-da Charlie Chaplin, koji je lijevomrukom bez pola muke vrtio svojimlegendarnim štapom.Čuvena Mona Lisa naslikana jelijevom rukom Leonarda daVincija. Najveći gitaristički virtuoz,Jimi Hendrix, također je bio ljevak,a tu je i Rafael Nadal, poznatitenisač. Ljevak je i Bill Gates, uglumačkom Scarlet Johanson, upjevačkom Ladi Gaga, a upolitičkom Barack Obama.

KAKO PREPOZNATIGMO PROIZVODE

GMO hrana je ljepša, okruglija,sjajnija, ujednačene veličine iizgleda, sjajne boje, bez modricai oštećenja, bez imalo truleži iožiljaka. Stoga kupujte kvrgavo,nepravilno voće i povrće,takoreći ružnog izgleda.Gledajte da je voće i povrćerazličitih boja, veličina i oblika.Ništa neće da zafali ako je voće ipovrće malo udareno tj. da malotruli.I seljaci siju GMO u neznanju ihrane stoku GMO proizvodima(najčešće kukuruzom). Mesotakvih životinja bi trebalo izgle-dati isto kao i kod normalnih, alivi ipak obratite pažnju na izgledjetre i bubrega. Ako vam djelujebolesno, bolje odustanite odkupovine, jer su te životinjemožda bile hranjene sa GMOstočnom hranom.Pokušajte da isključite iz ishranesve ono što ima najviše šansi dabude GMO. Nažalost, to jenajčešće meso, ali i raznegrickalice, čipsevi i slično, jervelikim kompanijama odgovara daim roba bude ujednačene veličine isastava.

RE^ENO UPAM]ENO Egoist ne podnosi tuđe uspjehe,čak i kada njemu koriste.

n Charles Stewart Parnell

Želite li da se o vama dobro govori,nemojte vi o sebi dobro govoriti.

n Blaise Pascal

Čelnik koji donosi mnogo odlukaistodobno je lijen i nedjelotvoran.

n Peter Drucker

Mir možemo pronaći samo u dubi-ni svojeg srca, gdje prebivaBožanstvo.

n Seyyed Hossein Nasr

Ne povlačimo se s bojišnice –napredujemo u drugom smjeru.

n Douglas MacArthur

Ne donijeti odluku također značiodlučiti.

n Harvey Cox

Učini što možeš, s onim što imaš,ondje gdje jesi.

n Theodore Roosevelt

Svijet počinjete spašavati tako štospasite jednog po jednog čovjeka.Sve ostalo je ili velika romantika ilipolitika.

n Charles Bukowski

Voljeti znači darivati.n Sv. Tereza Avilska

Uz velikog čovjeka idu i velikepogreške.

n Bjornstjerne Bjornson

Sve knjige koje sam napisala, beziznimke, napisala sam zato dapokušam saznati ono što nisamznala dok sam ih počinjala pisati.

n Louise Lambrichs


Vaša Ekselencijo, Pišem Vam

duboko ljudski pogođena

svim dešavanjima za vrijeme

povratka Daria Kodića, državljani-

na Bosne i Hercegovine, koji je od

strane Haškog suda proglašen kriv

za zločin nad civilima u selu

Ahmićima, Bosna i Hercegovina,

1993. U Ahmićima je u toku jedne

noći ubijeno 113 civila, od beba do

starih osoba od preko 80 godina.

Po dolasku na Zagrebački aero-

drom (a poslije izdržane 2/3 kazne)

Dario Kordić je dočekan od strane

visokih službenika Katoličke crkve,

biskupa Valentina Pozajića i

biskupa Vlade Košića. Služena je

misa njemu u čast u Zagrebačkoj

katedrali dok su se ispred katedrale

održavali protesti više stotina

građana protiv ovakvog dočeka

jednog ratnog zločinca od strane

Crkve.

Oficijelni časopis katoličke crkve u

Hrvatskoj «Glas Koncila» je, u

povodu povratka Kordića, objavio

veliki intervju u kome je Kordić

predstavljen kao heroj, branilac

Hrvatskog naroda i strastveni

branilac katolicizma, vjeran Crkvi i

njenim zadacima prema Bogu!

Sve ovo, uprkos tome što je po

dolasku na vlast gospodin

Josipović, predsjednik Hrvatske,

posjetio grobove nesretnih žrtava u

Ahmićima i iskazao svoju bol i

počast, u svoje i u ime Hrvatske i

njenog naroda.

Ja sam apsolutno ubijeđena da

Katolička crkva, kojoj ste danas na

čelu, žali sve ljude-žrtve nasilja i da

preporučuje traženje oprosta,

blagost, razumijevanje i poštivanje

svih ljudskih bića bez obzira na

rasu, konfesiju ili socijalni status.

Sigurna sam da Vi ne biste

prihvatili veličanje ljudi koji su

komandovali ubijanje nevinih: Ne

može se blagosloviti zlo, Vaša

Ekselencijo!

Moja domovina je već više od

dvadest godina pokrivena suzama; i

danas je živa patnja zbog strašnih

zločina vršenih nad civilima u

periodu 1992-1995, od čega su

Ahmići samo jedan primjer.

Vaša Ekselencijo, u mom voljenom

Sarajevu u opsadi je, u tri i po

godine, ubijeno 11.000 civila, od

čega 1.641 dijet. U Srebrenici je, u

strašnom genocidu, u tri dana

pogubljeno najmanje 8.400 ljudi... I

dan-danas se još otkrivaju jame sa

ubijenim civilima.

Moja domovina Bosna i

Hercegovina još uvijek je u žalosti,

ali nema odistinskog pokajanja,

nema izvinjenja onih koji su

počinili zločine i nema zajedničkog

bola za smrt čovjeka, bez obzira ko

on bio.

18 godina poslije rata trebalo bi da

se zna da niko nema pravo lišiti

PREPISKA SA RIMSKIM PAPOMPoslala sam, nakon sramnog crkvenog dočeka zločincu

Kordiću, pismo Papi Franji, na koje mi je iz Vatikana 5.

avgusta dostavljen i službeni odgovor njegovog kabineta

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

Piše: Nermana Begagić

Ja sam apsolutnoubijeđena da Katolička

crkva, kojoj ste danas načelu, žali sve ljude-žrtvenasilja i da preporučuje

traženje oprosta, blagost,razumijevanje i poštivanje

svih ljudskih bića bez obzira na rasu, konfesiju

ili socijalni status...

Papa kaže da radi na miru i izmirenju

života drugog, učiniti da pati,

izgladnjivati ga, istjerivati iz nje-

govog doma.

Molim Vas da pomognete da se

udruže pravoslavni, katolički i

muslimanski poglavari u mojoj

zemlji u zajedničkoj molitvi svim

žrtvama rata i svim mrtvim te da

pozovu ljude na odbranu Dobra.

Molim Vas da odete u Ahmiće i

pomolite se za žrtve ovog zločina, u

ime Katoličke crkve te da tako

sperete sjenku sumnje naroda

Bosne i Hercegovine u pravednost

onih koji sebe smatraju djecom

nablližom Bogu.

Ekselencijo, Bog je jedan za sve nas

i Njegova milost je bezgranična ....

Pomozite da se u srca naših ljudi

vrati vjera u Dobro i u bratstvo svih

nas.

Patnja moje domovine je duga i kao

da joj nema kraja.

Iskreno,

Nermana Begagić

Bosna, 7. juli 2014.

xxx

Gospođo!

Pismo koje ste uputili Njegovoj

Svetosti Papi Franji stiglo je do

njega i on se upoznao, s pažnjom,

sa njegovim sadržajem. Zahvaljuje

Vam se za povjerenje koje mu

ukazujete time što dijelite sa njim

Vašu veliku patnju vezano za

događaje u Vašoj zemlji.

Budite sigurni u volju Svetoga Oca

da radi bez zastoja na miru i

izmirenju, kao i u njegove molitve

za sve žrtve nasilja i rata, kao i za

Vas.

Uz moje srdačnu odanost u Božjoj

milosti,

Monsinjor Peter B. Wells

Vatikan, 5. augusta 2014.

xxx

Monsinjor Wells,

Hvala za pažnju koju ste posvetili

mome pismu, jednako zahvaljujem

na izuzetno ljubaznom odgovoru u

ime Njegove Ekselencije.

Zahvaljujem i za molitve Njegove

Ekselencije i uzvraćam od sveg srca

željom za Njegovo dobro zdravlje,

puno sreće i uspjeha u širenju

Dobra među ljudima, mira i

izmirenja, ali i u vođenju velike

organizacije katoličke Crkve.

Iskreno se nadam da nas je moje

pismo ljudski povezalo i da

molitve nisu jedini odgovor na

njega. I dalje duboko vjerujem,

sigurna sam kao i Vi i Njegova

Ekselencija, da su naši postupci

najbolja molitva i preporuka pred

Bogom za svakog od nas.

Neka je mir svim dušama. S dužn-

im poštovanjem,

Nermana Begagić

Bosna, 10. augusta 2014.


Molim Vas da pomogneteda se udruže pravoslavni,

katolički i muslimanskipoglavari u mojoj zemlji

u zajedničkoj molitvi svimžrtvama rata i svim

mrtvim te da pozovu ljudena odbranu Dobra...

Faksimil pisma upućenog iz Vatikana


Fra Luka Markešić rođen je u

Rami, općina Prozor, 1937.

godine. Bio je bosanski

franjevac i svećenik tokom 58 godi-

na crkvene službe. Bio je i poglavar,

odnosno provincijal Bosne

Srebrene od 1982. do 1991. godine.

Bio je redovni profesor na

Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

Autor je više knjiga, tekstova, članaka i

komentara iz oblasti teologije i

društvenih zbivanja. Kao dugogodišn-

ji predsjednik Hrvatskog narodnog

vijeća (HNV) borio se, kako za opsto-

jnost višenacionalne BiH, tako i za

opstojnost Hrvata u BiH.

Moralna čvrstina: Zbog pro-

bosanskog djelovanja, borbe protiv

nacionalizma, ali i kritika na račun

tzv. Hrvatske zajednice Herceg-

Bosne, fra Luka Markešić često je

bio meta napada iz hercegovačkih

centara moći, kazao je za Deutsche

Welle fra Petar Jeleč.

„Posebno je konzistentno i do

samoga kraja upozoravao na

zločinačku herceg-bosansku

politiku koja je unesrećila i koja još

uvijek unesrećuje ovu zemlju,

posebno bh. Hrvate, a koju danas

predvodi tzv. hrvatska 'stožerna'

stranka. Zbog toga je bio brutalno

napadan od strane herceg-bosan-

skih medija, no on im nije ostajao

dužan, kao uostalom i nemalom

broju klerikalaca u samoj Crkvi koji

su i danas interesno-financijski

povezani s pojedinim političkim

strankama. Sve je njih jako

živcirala fra Lukina hrabrost i čvrsti

moralni stav koji nije napuštao ni

pod koju cijenu. Nije uopće

nevažno što je uspio očuvati i

Hrvatsko narodno vijeće od 'pri-

jateljskog' preuzimanja od prije

nekoliko godina, kada su pojedini

tzv. 'nezavisni' intelektualci htjeli

pod svoju punu kontrolu staviti tu

časnu instituciju koja je odigrala

vrlo važnu ulogu u našem

društvu“, rekao je fra Petar Jeleč.

Fra Luka Markešić je kao

POSLJEDNJI POZDRAV FRA LUKI MARKEŠIĆU

Brutalno je napadan odstrane herceg-bosanskih

medija, no on im nije osta-jao dužan, kao uostalom inemalom broju klerikalaca

u samoj Crkvi koji su idanas interesno-financijski

povezani s pojedinimpolitičkim strankama...

SIN BOSNE I VJERE

Fra Luka je do posljednjeg dana ostao vjeran ideji jedinstvene BiH, zemlje u kojoj

će se ljudi poštovati bez obzira na nacionalne i vjerske razlike, zbog čega je često

kritikovao projektante njenoga razdora, Tuđmana i Miloševića

društveno angažiran čovjek upozo-

ravao na sve anomalije

bosanskohercegovačkog društva,

Crkve i države. Bio je oštar kritičar

HDZ-a (Hrvatske demokratske

zajednice) BiH ističući da ta stran-

ka radi na podjeli BiH. Nikada se

nije dvoumio da kao glavne krivce

za težak položaj Hrvata u BiH

označi bivšeg hrvatskog

predsjednika Franju Tuđmana i

njegove „herceg-bosanske satelite“.

Podjela Sarajeva: Markešić je

govorio i o poziciji sarajevskih

Hrvata te uzrocima njihovog odlas-

ka iz glavnog grada BiH.

„Rat je glavni uzrok smanjenju

broja Hrvata u Sarajevu, a uzroci

rata su poznati. To je politika

izražena u scenariju podjele BiH,

ali i podjele Sarajeva. Scenarij je

izvođen prema volji Slobodana

Miloševića i Franje Tuđmana. Plan

je podrazumijevao i iseljenje

Hrvata iz Sarajeva, a jedan od

izvršitelja tog plana bio je Mate

Boban (bivši čelnik HDZ-a BiH i

tzv. Hrvatske zajednice Herceg

Bosne). On je, zajedno sa

Radovanom Karadžićem, planirao

i praktično izvodio iseljavanje

Hrvata iz glavnog grada BiH. Slao

im je proglase da izađu iz Sarajeva,

ali i autobuse kako bi im olakšao taj

posao. U jednoj takvoj ratnoj psi-

hozi, u uslovima svakodnevnog

granatiranja, snajperske vatre,

izglađivanja stanovnika Sarajeva,

ljudi su jednostavno željeli izaći iz

grada“, kazao je svojedobno fra

Luka Markešić.

Dobar kršćanin: Povodom

smrti fra Luke Markešića, sarajevs-

ki intelektualac Ivan Lovrenović je

napisao:

Vjerujem da je, kao fratar i kršćanin

staroga kova, intimno živio po

uputstvu svojega znamenitog

predšasnika fra Stipana Margitića iz

Izpoviedi karstianske (Mleci 1701):

„I neka znaš: mučno se je na smrt

pripraviti, ako se izdaleka ne

pripraviš.“

Vjerujem da je bio sretan čovjek – i

u svojoj čvrstoj i lijepoj Vjeri, kao i u

svim svojim drugim vjerovanjima,

onim svjetovnim, nesvetim: nije ga

izjedala muka sumnje, nije se davao

skepsi, nije se zamarao vaganjem

različitih mišljenja o istoj stvari.

Sva su mu vjerovanja bila od

jednoga komada, od jedne Riječi –

bijaše čovjek-monolit.

Da je moguće nevjerovati, ne biti

vjernik – s time se nije mirio

nikako.

U doba našega drugovanja ništa

nije pomagalo odricanje od vjere i

od Crkve koje sam očitovao da bih

olakšao i njemu i sebi, da nam

budu čisti računi. On bi uvijek,

samo njemu svojstvenim

uporstvom, ponavljao: „katolik si ti,

dobar kršćanin, jašta si…“,

smatrajući to, valjda, investicijom u

spasenje zabludjeloga, in spe.

U svom In memoriamu,

posvećenom Markešiću, Amer

Tikveša ističe da su “u fra Lukinoj

interpretaciji evanđeoske poruke

ljubavi, bližnji svi ljudi, pa i Srbi i

Bošnjaci.”

BiH je njihova na svakom svom

pedlju, kao što je istorija Bosne i

njihova istorija. Po fra Luki,

cijela BiH je i hrvatska, a istorija

BiH je i istorija Hrvata u njoj, a

ona ne ide u prilog hrvatskom

nacionalizmu jer otkad se Hrvati

u BiH tim imenom nazivaju nije

bilo perioda u kojem ih je u

Bosni bilo manje nego danas

kada njima gotovo suvereno

upravlja HDZ.

To je jako dobro znao fra Luka,

ističe Tikveša, pa je jedna od

njegovih najžešćih polemika u

javnosti bila usmjerena na zaštitu

Ahdname i odbrana fra Anđela

Zvizdovića i njegove mudrosti, a

upravo je njega hrvatski

nacionalistički korpus želio progla-

siti za izdajnika.


Čovjek spajanja i razumijevanja

I u svojoj čvrstoj i lijepojVjeri, kao i u svim svojim

drugim vjerovanjima, onimsvjetovnim, nesvetim: nije ga izjedala muka sumnje, nije se davao

skepsi, nije se zamaraovaganjem različitih

mišljenja o istoj stvari...


Akbar Ahmed je bivšiambasador Pakistana uVelikoj Britaniji, profesor

na Američkom univerzitetu uWashingtonu, autor višenagrađivanih knjiga i dokumen-tarnih filmova iz oblastiislamskih nauka. Borac je zameđureligijski dijalog i jedan odnajutjecajnijih muslimanskihintelektualaca u Americi.Za medijskukuću Al Jazeera, kojaće intervju emitirati u svom TVprogramu 18.avgusta, on govori oGazi, Bliskom istoku, krizimuslimanskog svijeta i budućnostiislama.

Imuni na patnje

Sirija je opustošena ratom, Irak senalazi na rubu kolapsa, Libijomupravljaju različite militantnegrupe, dok Izrael neumoljivo bom-bardira Gazu. Je li ovo, gospodineAhmad, najgori period u historijiBliskog istoka?Ahmed: Nije riječ samo o Bliskomistoku. Tu su i Afganistan i dijeloviPakistana. Mnogi dijelovimuslimanskog svijeta, uključujućisjevernu, zapadnu i istočnu Afriku,trenutno prolaze kroz period previ-ranja i turbulencija. Mnoga od ovihdruštava su tradicionalna i plemen-

ska. Doživljaju ogromne promjenei transformacije. To se odražava naživote miliona ljudi, kao i nameđunarodnu politiku.Slažete li se da muslimanski svijetnije pokazao dovoljno podrške iinteresa za sudbinu Palestinaca uGazi? Postaju li muslimani imunina njihove patnje?Ahmed: S jedne strane vidimo pat-nje, a s druge nedostatak reakcije.Znam da ljudi u Afganistanu,Pakistanu i drugim zemljamaBliskog istoka odmah reagiraju na

svaki napad na džamiju, skrnavl-jenje Kur'ana ili napad na Božijegposlanika Muhammeda. No,svjedoci smo čudne uspavanosti.Ona je rezultat patnje prisutneširom muslimanskog svijeta. Ljudine reagiraju na tuđu patnju, alimislim da nisu izgubili saosjećanje.Vidimo da su muslimani, kao inemuslimani, potreseni ovim nasil-jem, posebno ubijanjem djece uškoli.To definitivno pogađa ljude. Ipak,kada imate društva koja su već

INTERVJU: PROFESOR AKBAR AHMED

MUSLIMANI SAMI MORAJU DA RIJEŠE SVOJE PROBLEME

Svjedoci smo čudne uspavanosti muslimana

Razgovarao: Harun Karčić

Ugledni muslimanski mislilac pakistanskog porijekla Akbar Ahmed govori o previranjima u islamskom svijetu, njihovim uzrocima i mogućimvarijantama političkog raspleta

pogođena patnjom, kada ljudi pateu mjestima, četvrtima i naseljima ukojima žive, često je teško razmišl-jati o drugima.

Vjerski raskol

Gledano iz šire perspektive, Iran jepovećao svoj utjecaj na Bliskomistoku, u susjednom Iraku, Libanu,Siriji, pa čak i u Afganistanu. Je lidošlo do procvata tzv. šiitskogpolumjeseca?Ahmed: To su stari klišei koje ljudistalno koriste. Ne zaboravite daIranci imaju veoma dugu historiju,na koju su ponosni i uvijek su biliizuzetno utjecajan narod u ovojregiji. Mislim na Safavide i brojneiranske i perzijske dinastije prijenjih. Iran i danas ostvarujeznačajan utjecaj.U Pakistanu, odakle dolazim, šiitičine približno 30 posto stanovništ-va. To je izuzetno veliki broj udržavi sa 200 miliona stanovnika.Čak i sunitske zemlje, poputPakistana, imaju velike šiitskemanjine. To znači da Iran ima utje-caj izvan svojih granica, u svim tim

zemljama. Kada u društvu izbijekriza, svaka država nastoji pro-movirati vlastite interese i namet-nuti svoju vanjsku politiku. Te van-jske politike se, nažalost, najčešćesukobljavaju i uzrokuju patnjuobičnih ljudi, bili oni suniti ili šiiti.Obični muškarci i žene su oni kojipate.Imaju li ti sukobi sektaški karakter?Prerasta li to u veliki sukob sunita išiita?Ahmed: To postaje sunitsko-šiitskisukob. Ponovno ću vam dati prim-jer Pakistana. Je li onda to izvornobio geopolitički sukob? Sukob jeuvijek postojao. Podjela na sunite išiite dogodila se još u ranom peri-odu islama. Ali ljudi su živjelizajedno. Sukob je istovremeno ipostojao i nije postojao. Suniti i

šiiti su stupali u brak, zajednoradili i družili se.Znam da je u jugoistočnoj Azijipovremeno dolazilo do sukoba imanjeg nasilja tokom festivala ilipovorki, ali oni nikad nisu primilidanašnje razmjere. Danas smosvjedoci izuzetno opasnogtumačenja ovog raskola, kojipotpiruju ambicije određenih drža-va. Onog trenutka kada se to dogo-di sukob gubi vjerski karakter i pre-rasta u nešto zlokobno, opasno ipogubno za običan narod.

Taktika Zapada

Zapad je godinama kritiziraoislamske države zbog nedostatkademokratije, ali istovremeno nijereagirao kada je egipatska vojskasvrgnula prvog demokratski izabra-nog predsjednika MuhamedaMursija i kada su saudijska i vojskaBahreina ugušile prodemokratskipokret u Bahreinu. Kako to objašn-javate?Ahmed: Ne smijemo se previšezamarati time šta Zapad misli omuslimanskom svijetu. Islamski


Ljudi ne reagiraju na tuđu patnju, ali mislim danisu izgubili saosjećanje.Vidimo da su muslimani,

kao i nemuslimani, potreseni ubijanjem

djece u Gazi...

Opasna napetost između šiita i sunita

svijet mora sam riješiti svoje prob-leme. Mi, kao muslimanski svijet,moramo razmisliti kako sedemokratija uklapa u naše tradicijei vrijednosti i pronaći način daživimo u 21. stoljeću, a da se pritome ne moramo vratiti obliku živ-ota koji bi otežao situaciju budućimgeneracijama ili potpuno odustatiod vlastite tradicije. Muslimanimoraju naći ravnotežu izmeđutradicije i modernog načina života.Ne smijemo biti opsjednuti time štaZapad misli i kaže u određenomtrenutku. Zapad, ovdje mislim napojedinačne zemlje, promoviravlastite interese. One neće promovi-rati vaše ili moje interese. U jednomtrenutku udružit će se sa određenimdiktatorom i naći opravdanje, a udrugom će mu okrenuti leđa, kao uslučaju Musharrafa i Mubaraka.Svi su oni diktatori u uniformama.Dovedeni su na vlast, a onda svrgnutikada više nisu odgovarali zapadnimsilama. To su promjene u državama sciljem promoviranja njihovih interesa.Ovdje nije riječ toliko o musliman-skom i nemuslimanskom svijetu.

Manjak znanja

Djeluju li muslimanski intelektual-ci na stvaranju simbioze islama injemu odgovarajuće demokratije?Ahmed: Harune, sada stepokrenuli vrlo osjetljivo pitanjekoje me uznemirava. To jenedostatak kritičkog razmišljanja,obrazovanja i intelektualnekreativnosti u muslimanskom svije-tu. Pojedini muslimani su, zaista,izuzetni intelektualci. Ovdje naBalkanu, u Bosni, upoznao samodlične i impresivne intelektualce.Ovdje postižete odlične rezultate uobrazovanju, ali to nije dovoljno.Nije formirana kritična masa kojaće pokrenuti društvo.Muslimani troše mnogo energije napolitiku, gradnju objekata i džami-

ja, podizanje spomenika vlastitomnarodu i stvaranje carstava.Međutim, ne ulažu dovoljno u bib-lioteke i knjige.Nijedna civilizacija ne može doživ-jeti procvat bez toga. To je izazovislama. Znate da je arapska riječ zaznanje - 'ilm', druga najčešćespominjana riječ u Kur'anu. Božijiposlanik je rekao: 'Tinta učenjakavrijednija je od krvi šehida'. To je

upozorenje muslimanima da mora-ju neprestano tragati za znanjem.Pogledajte u kakvom je stanju mus-

limanski svijet. Muslimani nisuučinili dovoljno. Da jesu, ne bi senalazili u situaciji da se međusobnoubijaju, jer pripadaju pogrešnomnarodu, pogrešnoj grupi ili plemenuili, pak, slijede pogrešnu ideologiju.To nije dobar primjer ostatku svijeta.

Novi pravac

Veliki broj analitičara navodiTursku kao mogući uzor musli-

manskom svijetu. Koji je Vašstav?Ahmed: Turska je veoma važandio islamskog svijeta. Veliki jevođa, kao što je to u jednom peri-odu bio i Pakistan. Tu su iMalezija i Indonezija. To suzemlje koje se pokušavaju nositisa idejom postizanja ravnotežeizmeđu tradicije i modernognačina života. Brojni su primjeritakvih država.Istovremeno, mnoga društva pro-laze kroz period previranja isukoba. To znači da će mlada gen-eracija muslimana u narednihnekoliko desetljeća odrediti pravacu kojem ide islam.Ako se dovoljan broj mladih mus-limana posveti obrazovanju,miru, harmoniji, otkrivanju

snage islama koja leži u ovojravnoteži, onda će sve biti u redu.U protivnom, čeka nas još sukobai krvoprolića.Svijet ne može ignorirati islam ireći da on treba nestati. Danasimamo milijardu i po muslimana i60 islamskih država. Oni neće nes-tati. Islamski i neislamski svijetmoraju postići neku vrstu dogovorao zajedničkom suživotu u miru iharmoniji.


Nema ravnoteže savremenosti i tradicije

Božiji poslanik je rekao:“Tinta učenjaka vrijednijaje od krvi šehida”. To je

upozorenje muslimanimada moraju neprestano tragati za znanjem...


Recep Tayyip Erdogan je

komotno preskočio izbornu

granicu od 50% već u prvom

izbornom krugu. Rezultat je

demokratski korektan i time neospo-

ran. To je jedna strana medalje.

Druga je da se širi strah kako će

Turska još više skliznuti u

islamističku republiku, sa sve više

vjerskih propisa koji reguliraju

svakodnevnicu građana.

Svemoćna sila: Pobjedom

Erdogana na izborima za predsjednika

Turske dolazi do još većeg raspada

reformi utemeljitelja turske republike,

Kemala Ataturka. Stranka za praved-

nost i napredak (AKP) pretvorila se u

svemoćnu političku silu i to je dovelo

do uspona njihovog stranačkog šefa i

predsjednika vlade na položaj pred-

sjednika države.

Stranka AKP je nastala iz pepela

četiri političke vjerske stranke. One

su od konca šezdesetih do druge

polovice devedesetih prošlog stoljeća

bile zabranjene, a vojska i Ustavni

sud, kojim je vojska dominirala, te

stranke je obilježila kao "centar

fundamentalističkih aktivnosti".

Na temelju iskustava tih stranaka, iz

kojih je potekla Erdoganova, on je

dobro znao što muči prosječnog

građana. To su birači sad i nagradili.

Prije svega je Erdogan nagrađen

zato jer je narodu Turske dao posve

novi osjećaj samopoštovanja na

temelju religioznih vrijednosti.

Erdogana pritom ne zanima što se

sve više ograničavaju slobode mišl-

jenja i izvještavanja i što se uvelike

smanjuje prostor demokratskog

izražavanja. A i njegove pristaše su

se oglušile na masovne optužbe

zbog korupcije i zloupotrebe vlasti

od strane Erdogana, njegove

obitelji i njegovih političkih kolega.

Oni to smatraju cijenom za rela-

tivno blagostanje koje su postigli.

Erdogan je izabran na pet godina, ali

već sad možemo poći od toga da ovaj

60-godišnji političar teži barem još

jednom predsjedničkom mandatu.

Tako će upravo on biti predsjednikom

kad Turska bude slavila 100 godina

svog postojanja, dakle političar koji je

praktično poništio sve reforme

osnivača moderne Turske - Atatürka.

Ovako se Turska veoma vjerojatno

kreće u smjeru predsjedničke države

gdje će parlament biti gurnut na

marginu po svom značaju. Baš zato

Erdogan stalno govori o "staroj" i

"novoj" Turskoj.

Izazovi kriza:Makar Erdogan uživa

ugled kod mnogih u Turskoj, u svakom

slučaju će još morati poraditi na svom

vanjskopolitičkom renomeu. Okružen

krizama kao što su Irak, Sirija, Izrael i

Palestinci, Ukrajina i Rusija kao i

ponovnim rasplamsavanjem borbi koje

Azerbajdžana i Armenija vode oko

Nagorno Karabaha, Erdogan mora

razuvjeriti svjetsku javnost u to da on

svojom politikom ne dolijeva ulje na

vatru. Jer baš to je često činio u prošlosti.

Europska unija i Njemačka će morati

trpjeti sve neugodnijeg Erdogana.

Turska avantura sa Europskom

unijom se neminovno primiče kraju.

To ne mora značiti kraj svijeta, ali bi

utjecaj Europske unije na razvoj u

Turskoj mogao biti sve manji.

ERDOGAN NA TURSKOM TRONU

Turska se vjerojatno kreće u smjeru predsjedničke

države u kojoj će parlament biti gurnut ustranu,

a Erdogan u prvi plan

GRAĐANI SU ODABRALI

Piše: Baha Güngör

Ma kako dobrog profesora da imaju,

ovaj nema mogućnosti da našoj djeci pokažekako uistinu izgleda, recimo, teleskopom

promatrati dio neba...

Stari lider na novoj poziciji


Odmah nakon upotrebe prveatomske bombe, koja je izne-nadila svijet, u žiži interesovan-

ja svjetske javnosti našla se špijunskaafera pod nazivom "Afera Rosenberg".Slučaj je pokrenut u doba hladnog ratai u okviru antikomunističke atmosferekoja je tada vladala u SAD.Glavni akteri afere bili susupružnici Julius i EthelRosenberg, američki komunisti,koji su skrenuli pažnju na sebezbog navodne urote i špijunaže,odnosno optužbe da su SovjetskomSavezu prenosili američke tajne onuklearnom oružju.

Bratska optužba: Činjenicekažu da su Rusi izveli svoj prvi

nuklearni test pod nazivom "Joe 1"1949. godine, a brzina s kojom jepripremljen šokirala je zapadnezemlje. Razlog brze realizacije bioje, pored istraživanja, i u usp-ješnom djelovanju sovjetske širokešpijunske mreže u SAD u kojoj suglavnu ulogu imali naturaliziraniengleski doktor Klaus Fuchs, inačeNijemac, i američki supružniciRosenberg. Zbog špijunaže i rada za Sovjete

doktor Fuchs je osuđen na 14 godi-na zatvora. Tokom svoje ispovijestiinspektorima, on je najviše govorioo Harryju Goldu, profesionalnomobavještajcu koji je deset godinaživio u SAD i, ujedno, svo vrijemeradio za SSSR. Gold je uhapšen1950. godine i tada je prilikom ispi-tivanja policiji spomenuo imeDavida Greenglassa.David je bio mehaničar u tajnojlaboratoriji u Los Alamosu, gdje jenapravljena prva atomska bomba, ipreko njega je FBI 1950. godinedošao do Juliusa Rosenberga.Greenglass je rekao da su ga njego-va sestra Ethel i njen muž Juliusnagovorili da radi za Moskvu.Inače, oboje supružnika su bili

AFERA KOJA JE POTRESALA SVIJET

Oboje supružnika su biliJevreji rođeni u Njujorku,a Julius je bio i vođa Ligemladih komunista u kojojje 1936. upoznao buduću

suprugu...

NEVINI LJUDI ZAVRŠILI NA ELEKTRIČNOJ STOLICI

Julius i Ethel Rosenberg pogubljeni su 1953. zbog atomske špijunaže u koristkomunističkog Sovjetskog Saveza. Dokazi su bili lažni, pa su žrtve afere i grešaka

američkog pravosuđa posmrtno rehabilitovane

Jevreji rođeni u Njujorku, a Juliusje bio i vođa Lige mladih komu-nista u kojoj je 1936. upoznaobuduću suprugu. Diplomu elek-troinžinjera dobio je nakonzavršenog koledža u rodnom gradu1939., a godinu dana kasnijepridružio se vojnim snagama ukojima je radio na radarskimuređajima, a 1942. godine i uruskoj obavještajnoj službi (KGB).Prema riječima Greenglassa, nanjihov pritisak on je dao mnogotajnih informacija i crteža zam-jeniku sovjetskog ambasadora uNew Yorku Anatoliju Jakovljevu,koji je inače bio najznačajniji agentsovjetske obavještajne službe uAmerici.Istraga protiv bračnog para iznjedri-la je “dokaze” da je Julius Rosenbergimao mnoge sastanke sa ruskimagentima, a i vlada u Moskvi jeraspolagala dokumentacijom koja jenavodno potvrđivala da jeRosenberg odavao neke tajne infor-macije ovoj službi.

Lažno svjedočenje: SuđenjeRosenbergovima počelo je 16.marta 1951. godine. Glavni svjedokDavid Greenglass ostao je pri svomprvom iskazu da je njegova sestraEthel kucala izvještaje o američkimnuklearnim tajnama tokom sep-tembra 1945. godine. On je tvrdio ida su nacrti koje je Julius napravioo eksploziji bombe također bili kodnje. Premda su ti kucani izvještajinaizgled sadržavali malo informa-cija, oni su za porotu bili relevantnii bili su dovoljni da i Ethel budeoptužena za špijunažu.Svjedočenje Ethelinog brata bilo jekobno za Rosenbergove, iako je bilolažno. Naime, David je tek 2001.godine priznao da je tada lažnosvjedočio protiv sestre kako bi spa-sio sopstvenu porodicu, ali pona-jprije sebe, ali i zbog toga što je ses-tru mrzio.

Greenglass je bio pošteđenegzekucije u zamjenu da svjedoči.Proveo je deset godina u zatvoru izkojeg je oslobođen 1960. godine.Od tada je živio pod lažnimimenom. Mnogi koji su pratili suđenje sma-trali su da je optužba bila veoma

teška, a da nije bila podržanadokazima. Čitav svijet tada jeupućivao apele američkim vlasti-ma, da proces obustave, ali to nijepomagalo.

Posljednji poljubac: Kako bi biliosuđeni na smrt, Sud se pozvao nainače zastarjeli zakon koji jepredviđao smrtnu kaznu za zločinšpijunaže u toku rata. Da je primi-jenjen zakon koji je stupio nasnagu 1945. godine, Rosenbergovibi bili osuđeni na kaznu zatvora od

najviše 20 godina.Rosen bergovi su osuđeni na smrt 5.aprila 1951. godine, a krivim ih je pro-glasio sudija Irving Kaufman, inačeŽidov kao i oni. Posljednji dan predpogubljenje, 1953.godine, Ethel i Juliussu tražili da nekoliko sati budu zajedno,makar i u posebnim zatvorskimćelijama, ali koje su jedna pored druge.Razgovarali su kroz rešetke od jedan satposlije podne do šest časova navečer, apred sam čin pogubljenja dotakli suusne jedno drugom prstima.Sinovi Rosenbergovih optužili suameričko pravosuđe da je hlad-nokrvno poslalo u smrt jednunevinu osobu, misleći na majku, isitnog špijuna - njihovog oca, zbogdjela koja nisu počinili.Robert i Michael napisali su knjiguo suđenju pod nazivom "Mi smovaši sinovi: Ostavština Ethela iJuliusa Rosenberga" i to 1975.godine, a Robert je 2004. napisao iknjigu "Egzekucija u porodici".Tada se već znalo da su dokazi bililažni i suđenje montirano, pa suJulius i Ethel posmrtno rehabilitovani.Glave im, međutim, više ništa nijemoglo vratiti na ramena.

Arnisa Gagula


Svjetska javnost zalagala se za oslobađanje Rosenbergovih

Svjedočenje Ethelinogbrata bilo je kobno za

Rosenbergove, iako je bilolažno. Naime, brat je tek

2001. godine priznao da jetada lažno svjedočio protivsestre kako bi spasio sebe

i sopstvenu porodicu...


Albert Ajnštajn je za njegakazao: „Cijeli svijet mi seklanja, a ja se klanjam

duhovnom majstoru PeteruDeunovu iz Bugarske”. Kardinal\uzepe Ronkali, vatikanskiambasador u Bugarskoj prijeDrugog svjetskog rata, kasnijeizabran za Papu Ivana XXIII, zanjega je tvrdio da je najveći živućifilozof na Zemlji.Riječ je o bugarskom duhovnommajstoru Peteru Deunovu, nekimapoznatijem pod duhovnimimenom Beinsa Douno(1864.-1944.). Bio je čovjekvrlo visoke razine svijesti, kojije tokom cijelog svog životadavao primjer čistoće,mudrosti, inteligencije ikreativnosti.U duhovnoj zajednici“Velikog bijelog bratstva”,nedaleko od Sofije, živio jeokružen brojnimsljedbenicima, a zračenjemsvoje ličnosti probudio jeduhovnost hiljada duša uBugarskoj, te u ostalimdijelovima Evrope iz tadašnjegvremena. Međutim, mnogimaje manje poznato da ta učenja“Velikog bijelog bratstva” idanas slijede ljudi iz svihdijelova Evrope. Ono po čemu su za Deunova mnogipo prvi put čuli jeste njegovneobičan testament. Naime, neko-

liko dana prije odlaska s ovog svijeta,zapavši u dubok spiritistički trans,ovaj duhovni majstor je iznioizvanredno zanimljivo proročanstvoo našem nemirnom dobu,proročanstvo o „svršetku vremena” inadolazećem Zlatnom dobučovječanstva. Slijedi tekst togduboko dojmljivog testamenta.

Istinska sreća: „Tokom prolaskavremena, čovjekova svijest prolazilaje kroz veoma

dugo razdoblje mraka. Ta faza kojuhindusi nazivaju 'kali yuga' nasvom je zalasku. Danas senalazimo na granici između dva

doba: kali yuge i Novog doba u kojeupravo ulazimo. Već se događapostupno poboljšanje u sferičovjekovih misli, osjećaja ipostupaka, ali svi će ljudi uskorobiti podvrgnuti božanskoj Vatrikoja će ih pročistiti i pripremiti zaNovo doba. Čovjek će se takouzdići do jednog iznimno visokogstupnja svijesti koji je neophodanza njegov ulazak u Novi život.Neki to nazivaju i 'uzašašće'.

Proći će još nekolikodesetljeća prije dolaska teVatre koja će preobraziti svi-jet donijevši mu novi moral-ni nauk. Taj ogroman valdolazi iz kosmičkog prostorai preplavit će cijelu Zemlju.Svi oni koji mu se buduopirali biće odneseni iprebačeni negdje drugdje.Premda se stanovnici oveplanete ne nalaze na istomstupnju evolucije, novi ćeval osjetiti svako od nas. Apreobražaj će zahvatiti nesamo Zemlju već icjelokupni kosmos.Najbolja i jedina stvar kojučovjek sada može učinitijeste da se okrene Bogu ipoboljša samog sebe udomeni svijesti, da podigne

svoju vibracijsku razinu kako bi senašao u skladu sa silovitim valomkoji će ga uskoro preplaviti.Vatra o kojoj govorim, koja prati

PETEROVO PROROČANSTVO: ČOVJEK KOJEM SE DIVIO ČAK I AJNŠTAJN

Predviđanje bugarskog duhovnog majstora PeteraDeunova, staro sedam decenija, kaže da je Bog odlučioobnoviti Zemlju, ali da će prije toga ovamo biti 'poslane'velike patnje i dosad neviđene prirodne katastrofe

BOG OBNAVLJA ZEMLJU!

Piše: Šefik Avdagić

Intrigantna knjiga Deunova

nove uvjete pružene našemplanetu, pomladit će, pročistiti,obnoviti sve: materija će bitioplemenjena, vaša srca bićeoslobođena tjeskobe, nevolja,nesigurnosti i postaće sjajna - sve ćese poboljšati, uzdići. Negativnemisli, osjećaji i djela biće iscrpljeni iiskorijenjeni.Vaš sadašnji život svojevrsno je rop-stvo, teška tamnica. Sagledajte ishvatite svoju situaciju te se iz njeizbavite. I kažem vam: izađite izzatvora svoga! Zaista je žalosnogledati toliko zabluda, toliko pat-nje, toliko nesposobnosti da serazumije gdje leži čovjekovaistinska sreća. Sve što je oko vasuskoro će se urušiti i nestati. Ništaneće ostati od ove civilizacije injene izopačenosti, cijela će Zemljabiti protresena i ni traga neće ostatiod ove naopake kulture koja držiljude pod jarmom neznanja.Potresi nisu samo mehaničkageološka pojava, njihova svrha je daprobude intelekt i srce ljudi, kako bise mogli riješiti svojih grešaka i

svoga kratkoumlja te shvatiti da usvemiru nisu sami.

Izvor zatrovanosti: Naš Solarnisistem sada prolazi kroz područjekosmosa gdje je jednom davnouništeno sazviježđe ostavilo zasobom svoj trag, svoju prašinu. Ovoprolaženje kroz kontaminiraniprostor izvor je zatrovanosti, nesamo stanovnika Zemlje već i svihstanovnika drugih planeta našegalaksije. Jedino sunca nisuzahvaćena negativnim utjecajemtog nepovoljnog okruženja. To

područje se naziva 'trinaesta zona',a neki ju nazivaju i 'zonom opreka'.U tom području naš je planet bio'zaglibljen' hiljadama godina, alikonačno se približavamo izlazu iztog prostora tame i na pragu smoulaska u jedno duhovnije područje

gdje žive razvijenija bića.Zemlja sada slijedi uzlazeće kre-tanje i svako bi se trebao potruditida se uskladi sa strujama uzašašća.Oni koji se odbiju pokoriti tojorijentaciji izgubiće prednostdobrih namjera koje će se pružati ubudućnosti za njihovo uzdizanje.Zaostat će u procesu evolucije imorat će čekati desetke milionagodina na dolazak novog valauzašašća.Zemlja, Solarni sustav, svemir, svese okreće prema jednom novomsmjeru pod impulsom Ljubavi.Većina vas još uvijek smatra da jeLjubav jedna jalova sila kojazaslužuje samo podrugljivpodsmijeh, ali to je najjača od svihsila! Novac i moć još uvijek se slavekao da od njih zavisi tok vašegaživota. U budućnosti, svi će sepokoravati Ljubavi i svi će jojslužiti. No, čovjekova svijestprobudit će se tek kroz patnje inevolje.Zastrašujuće objave prorokaDanijela, zapisane u Bibliji, odnose


Proći će još nekolikodesetljeća prije dolaskaVatre koja će preobraziti

svijet donoseći mu iz visina novi moralni nauk...

Čudesni Bugarin sa svojim sljedbenicima

se na doba koje se upravo otvara.Biće poplava, uragana, ogromnihpožara i potresa koji će zbrisati svepred sobom. Krv će teći upotocima. Biće revolucija, strašneeksplozije odjekivaće u brojnimpodručjima Zemlje. Ondje gdje jebilo kopno, pojaviće se voda, a tamogdje je bila voda, pojaviće se kopno.Bog jest Ljubav... no, ovdje govo-rimo o kazni, odgovoru prirode nazločine koje čovjek čini od početkamračnih vremena protiv svojeMajke - Zemlje.

Nova zemlja: Nakon tih patnji,oni koji će biti spašeni, 'duhovnakrema', upoznat će Zlatno doba,sklad i beskrajnu ljepotu. I zato,kada dođe vrijeme patnji i strahotasačuvajte svoj mir i vjeru, jerzapisano je da s glave pravednika nivlas kose neće pasti. Ne budite mal-odušni, jednostavno slijedite svojproces osobnog usavršavanja.Ne možete ni zamisliti kakva vasfantastična budućnost čeka. JednaNova Zemlja izronit će na svjetlodana. Za nekoliko desetljeća rad ćebiti manje naporan i svako će imativremena da se posveti duhovnim,intelektualnim i umjetničkimaktivnostima. Pitanje odnosaizmeđu muškarca i žene napokonće biti razriješeno po načelu jed-nakosti i sklada: i jedno i drugoimaće mogućnost da slijede svojetežnje. Odnosi parova bićetemeljeni na recipročnompoštivanju i uvažavanju. Ljudi ćeputovati kroz različite razine pros-tora i prodrijeti kroz intergalaktičkiprostor. Proučavaće način svogafunkcioniranja i ubrzo će biti ustanju spoznati Božanski svijet istopiti se s vrhovnom silom svemira.Vama je predodređeno da se za njupripremite, da je toplo dočekate i daje živite. Šesta rasa će se izgraditioko ideje Bratstva. Više neće bitisukoba osobnih interesa, svaki

čovjek težiće jedino tome da se pri-lagodi Zakonu Ljubavi. Šesta rasabiće Rasa Ljubavi. Za nju će seoformiti jedan novi kontinent. Onće se pojaviti na Pacifiku (Tihomoceanu) i tamo će oni najviši moćiuspostaviti svoje mjesto na ovomeplanetu.Osnivače te nove civilizacije nazivam'Braćom čovječanstva' ili pak 'DjecomLjubavi'. Oni će nepokolebljivoslijediti načela dobrote i predstavljaćenovu vrstu ljudi. Ljudi će formirati

obitelj, kao jedno veliko tijelo, a svakiće narod predstavljati pojedini organ utom tijelu. U novoj rasi Ljubav će semanifestirati na tako savršen način dadanašnji čovjek jedva da to može ipojmiti.

Put spasenja: Zemlja će ostatiteren pogodan za borbu, ali siletame će se povući i Zemlja će pono-vo biti slobodna. Vidjevši da drugogputa nema, ljudi će se svesrdnoprikloniti putu novoga života, putuspasenja. U svojoj bezumnojoholosti neki će se, do samogakraja, nadati da će na Zemlji nas-

taviti sa životom koji Božanskiporedak osuđuje, ali svako od njihna kraju će shvatiti da upravljanjesvijetom ne pripada njima.Svjetlo dana ugledaće jedna novakultura koja će počivati na tri glav-na temelja: ponovnoj vladaviniženskog principa, ponovnom pošti-vanju poniznosti i skromnosti, tezaštiti ljudskih prava. Svjetlost,dobro i pravda na kraju će pobijedi-ti, to je samo pitanje vremena.Religije se trebaju pročistiti. Svakaod njih sadrži česticu učenjaMajstora svjetlosti, ali pomućenuneiscrpnim zalihama ljudskogazastranjivanja. Svi vjernici moraćese ujediniti i uskladiti s jednimglavnim načelom: kao osnovu svihvjerovanja moraće uzeti Ljubav, makakva vjerovanja gajili. Ljubav ibratstvo – to je jedinstvena baza!Zemlju će uskoro zapljusnutiizvanredno brzi valovi kosmičkogelektriciteta. Za nekoliko desetljeća,gledano od ovoga trenutka (1944.godine, op. aut.), bića koja su loša ivode druge na stranputicu neće moćiizdržati intenzitet tih valova. Njih će,stoga, apsorbirati kosmička Vatrakoja će progutati i uništiti zlo kojeg usebi nose. Tada će se pokajati jerzapisano je: 'Svako će slaviti Boga'.

Mjesto blagoslova: Našamajka, Zemlja, oslobodiće se ljudikoji ne prihvaćaju Novi život.Otrest će ih se poput trulih


Naš Solarni sistem sadaprolazi kroz područje

kosmosa gdje je jednomdavno uništeno sazviježđe

ostavilo za sobom svojtrag, svoju prašinu. Ovoprolaženje uzrok je naše

zatrovanosti...

Naša planeta prolazi kroz ogromna iskušenja

plodova. Uskoro, oni se više nećemoći ponovo utjeloviti na ovomplanetu, a to neće moći ni zločinci.Ostat će samo oni koji u sebi gajeLjubav. Na Zemlji nema nijednogmjesta koje nije ukaljano ljudskomili životinjskom krvlju, stoga se onamora podvrgnuti pročišćenju. Izbog toga će neki kontinentipotonuti, a drugi će izroniti. Ljudini ne slute koje im opasnosti pri-jete. Oni nastavljaju stremitijalovim ciljevima i jure za užicima.Nasuprot tome, pripadnici šesterase biće svjesni dostojanstva svojeuloge i poštivaće slobode svih ljudii svih stvorenja. Hraniće seisključivo namirnicama dobivenimiz biljnoga svijeta. Njihove idejeimaće moć da kolaju slobodnopoput zraka i dnevnog svjetla.Riječi 'ko se ne rodi nanovo' odnosese na šestu rasu. Pročitajte 60.Poglavlje biblijske Izaije, onogovori o nadolazećoj šestoj rasi,Rasi Ljubavi. Nakon grdnih muka inevolja, ljudi će prestati griješiti i

ponovo će pronaći put vrline.Posvuda na našem planetu klima ćebiti umjerena i više neće biti oštrihvarijacija i surovih klimatskihuvjeta. Zrak će ponovo postati čist,a isto tako i voda. Paraziti ćenestati. Ljudi će se prisjetiti svojihranijih utjelovljenja i rado ćeprimjećivati da su napokonoslobođeni svog ranijeg stanja.Na isti način na koji se rješavamoparazita i uveloga lišća na vinovojlozi, tako djeluju i razvijena bićakako bi pripremili ljude da služeBogu Ljubavi. Pružaju im dobreuvjete za razvoj i rast, a onima kojižele čuti, oni kažu: 'Ne bojte se! Jošsamo malo i sve će biti dobro, na

dobrom ste putu. Onaj ko želiupoznati Novu kulturu, neka sav-jesno radi i priprema se.'Zahvaljujući ideji o bratstvu, Zemljaće postati blagoslovljeno mjesto, i tovrlo skoro. Ali prije toga ovamo će biti'poslane' velike patnje kako biprobudile čovjekovu svijest. Grijesinakupljani hiljadama godina morajuse iskupiti. Žestok val koji emanira izviših ravni doprinijeće otklanjanjukarmi ljudi. Oslobađanje se više nemože odgađati. Ljudski rod se morapripremiti za velike i neizbježnekušnje koje dolaze kako bi se stalonakraj sebičnosti. Pod zemljom sesprema nešto izvanredno. U prirodiće se uskoro manifestirati revolucijakoja je grandiozna i posvenezamisliva.Bog je odlučio obnoviti Zemlju, iOn će to i učiniti! Svršetak jejednoga doba, novi poredakzamijeniće stari, poredak u kojemće na Zemlji vladati Ljubav, kažebugarski “čudak” na kraju svogčuvenog testamenta.


Zapljusnuti smo novim kosmičkim valom

Ništa neće ostati od ovecivilizacije i njene

izopačenosti, cijela ćeZemlja biti protresena

i ni traga neće ostati odove naopake kulture koja

drži ljude pod jarmomneznanja...


Niko ne opisa šeher Sarajevosa toliko duše, ljubavi, opi-pljivo, kao da je rastao s

njim, do čovjek koji je samo krozgrad prošao: Evlija Čelebija.Bio je putopisac, rodio se uCarigradu 1611. godine, a umro1679. Tokom života putovao je potadašnjem Osmanlijskom carstvu iizvan njega, a učestvovao je i u bro-jnim bitkama. O svim svojimopažanjima i doživljajima napisao jeopsežno djelo u deset knjiga podimenom "Putopis" ili "Tarihi sejjah".

Veliki dvor: Čelebija usvojim putopisimaopisuje gradove, istoriju,građevine, običaje itradiciju, kao i značajneličnosti iz zemalja koje jeposjetio. Slavni turski putopisacSarajevo je posjetio nasvom putu, kako jezapisao, iz VelikogVaradina u Bosnu, 1660.godine. Čelebija će izRumunije, put Bosne,krenuti u društvu KoseAli-paše, vrhovnog serdaraOsmanlija u pohoduprotiv Varada.Pratit će ih tri hiljade vojni-ka, teški tovar, kako pišeturski putopisac, te sedamstotina kola blaga. PrekoBeograda i sela Zavije,potom Valjeva, Čelebija će

stići i u Srebrenicu. za čijestanovnike kaže da su prijateljistranaca. Odatle će, preko dva hana iGlasinca, stići u Šeher i grad

Sarajevo. Navodi Čelebija kako suOsmanlije na mjestu gdje je sadaCareva džamija podigli veliki dvor(saraj) po kojem će Sarajevo i dobiti

ime (Saray-ovasi, polje ispreddvora). Inače, dvor nije bio namjestu današnje Careve džamije,već u blizini Čokadi HadžiSulejmanove džamije, uz koju senalazi turbe sedam braće.U Sarajevu su, uz dizdara, pišeČelebija, bili još i muftija, pred-stavnici šerifa i Portinih spahija,pokrajinski arhivar, alajbeg, ceribaša,juzbaša, šerijatski sudac, aga janjičarbudimskog kola, carinski povjerenik,građevinski nadzornik, gradskisubaša, povjerenik za harač...

Oronula tvrđava: Sarajevo je uočima Čelebije krasan, malengrad (izračunao je putopisac damu je cjelokupna površina četiristotine koraka), sazidan odkamena na jednom visokombrdu, koji izgleda kao bijelozrno bisera. Na sjeveru hendek(opkop s vodom oko odbram-benih zidova), na jugu provali-ja kao pakao, duboka za dvaminareta.S te je strane tvrđava uništena,ali se Sarajevu, s te strane, nijemoglo nauditi. Ipak, drugidijelovi tvrđave, ceste premaMokrom i Degirmenlija (dioVratnika kojim je tekao doMoščanice na kojem su bilimlinovi), strahuje Čelebija,tako su u lošem stanju da bi ihlako srušio udarac topa.Grad je čuvao zapovjednik ili

NAŠI (NE) ZABORAVLJENI VELIKANI

BIJELO ZRNO BISERA

Naše izdanje Čelebijinih rukopisa

Piše: Arnisa Gagula

Sarajevske kuće bile supokrivene ćeremitom

(crijep od ilovače), rjeđe šindrom,, a svaka je imala “živu” vodu...

Tako je Sarajevo izgledalo u očima velikog putopiscaEvlije Čelebije, kada je u njemu boravio 1660. godine i ostavio vrijedno pisano svjedočanstvo

dizdar, a unutar tvrđave živjeli suimam, dva mujezina, vojni svirači(mehteri), te su bili smješteni imagacini žita i nekolicina vojničkihkuća. Na pitomim brežuljcima,dalje bilježi Čelebija, i s obje straneMiljacke nizale su se krasne isimpatične kuće, prizemne i nasprat, njih 17.000. Pokrivene su bilećeremitom (crijep od ilovače, pečenu kalupu), rjeđe šindrom (cijepanejelove ili hrastove daske), a svaka jeimala živu vodu.

Stotinu škola: Postojala su i trisaraja gdje su besplatno konačiliputnici i namjernici: Isa begov saraj(gdje je danas han Kolobara),Husrev begov (uz bezistan), tj.kameni Tašlihan koji je propao1879., i Skender-pašin (danasSkenderija). Također, radila su još i23 hana. Bilo je tada u Sarajevu i više odstotinu džamija. Kao jedna odljepših, Čelebiji je bila Ferhad-begova džamija, tada prekrivenaolovom, a najživlja u to doba bila je(Gazi) Husrev begova džamija.Bila je to starinska bogomolja skamenim minaretom, pišeputopisac, čiji su vakifi bili takobogati da je jedan, za vrijeme velikezime u Sarajevu, naredio da se zadžemat grije voda u kazanima,velikim kao imaretski, pa je krozsve hanefijske česme provedenatopla voda kao rajsko vrelo Selsebil.Crkve su bile malene, bez zvona, apostojala je i jedna jevrejskasinagoga", zapisao je Evlija.Čelebija piše i da je bilo više odstotinu osnovnih škola, a vakif bidarivao marljivu djecu. U gradu jebilo i preko stotinu i deset česamaiz kojih stalno teče zdrava voda.Njemu su rekli i da u šeheru imahiljadu i šezdeset vrela; on navodida je voda koja dolazi s vrela Crnil(Zmajevac) voda života. Bunara jebilo 700, vodenica 176 – jedna za

noć melje 50 kila brašna, pet javnihkupatila. Svaka je kuća imala peć, abilo je i oko 670 kupatila ugospodskim kućama.

Sedam mostova: U Čaršiji je bilo1.080 dućana, uzori ljepote. Glavneulice su bile čiste, a mogla se kupitiroba iz Indije, Arabije, Perzije, Poljske,Češke: skupocjena sukna, fina svila...Na Miljacki je tada bilo sedammostova – tri kamena, četiri drvena.Najistaknutija je bila Careva ćuprija,

nizak, ali 250 koraka dug most.Ta je ćuprija srušena 1896.,prethodno je tu i Isa beg podigaosvoj most. Uz nju, kameni su jošbili i Latinska ćuprija (digao ju jeAli Ajni-beg) i treći most je biokraj Vijećnice, imena HadžiHuseinovog. On je bio sarajevskigradonačelnik ili šeher-ćehaja, paje narod prozvao mostŠeherćehajin. Priča se i da nagroblju na Alifakovcu ima grob ukojem je ukopan graditelj ovogmosta, a na tom spomeniku nemanikakvog natpisa.Zapisat će još Čelebija kako su brojnigradovi po imenu Saraj na zemlji. Aliovaj bosanski, kameni Šeher-Sarajevo, od svih je, po njemu,napredniji, ljepši i življi.


Putnik s perom i tefterom

U Čaršiji je bilo 1.080dućana. Glavne ulice su

bile čiste, a mogla se kupiti roba iz Indije,

Arabije, Perzije, Poljske, Češke...


Ako ste mislili da superherojine postoje, grdno ste se pre-varili. Isto kao i ja. Do prije

nekoliko noći...Bilo je gluho doba noći. Cijeli gradje spavao, a ja sam dimila cigaretuza cigaretom na prozoru i bacalapogled u nebo, čekajući tajvatromet zvijezda padalica.Supermjesec je lijepo obasjavaočitav kraj i sve se jasno vidjelo.Uživala sam u tišini noći. Ne znamkako vi, ali ja volim ponekad slušatitišinu, muk usnulog grada... No, taman kad sam već htjelakrenuti na počinak, iznenada sezaču klepetanje stopala po asfaltu...Jurnjava, ubrzan dah... Dvijesjenke su se motale komšiji krozavliju, na ulicu, preko livade, okoparkiranih automobila, pa opet naasfalt...- Uhvatit ću te kad-tad! – zapuhanoje brundao debeli, ne prestajući dajuri vitkog tipa s čudnom kapicomna glavi.Lagala bih kad bih rekla da senisam uplašila, ali radoznalost jebila jača. Ko to u ovo gluho dobanoći jurca mojom mahalom? Malosam se povukla iza zastora, ali jošsam mogla jasno vidjeti šta sedešava, a zvuk je noću nekakojasniji, oštriji, pa se dobro čulo.Mršavi je skakutao poput divokoze

preko parkiranih automobila isvako malo se okretao, smijući sedebelom u lice.

- Stara barabo! Crknut ćešvucarajući to debelo dupe!Ali, debeli nije odustajao, jurio ga jestalno otpuhujući. Čak je nosio iplašt, neke zakrpljene dronjke

svezao je užetom oko vrata i to muje, zaista, više smetalo dok je trčao istalno se zaplitao, a i noć je bilatopla. No, nije pomišljao da gaskine. Kao što, uostalom, ni onajmršavi nije skidao šiljatu smiješnukapu sa svoje glave.Vjerujem da takve imaju još samo ugarderobama pozorišta, ali ovo nijebila predstava niti se snimao ikakavfilm.- Lupežu jedan! Stoj! – vikao jedebeli.- Lupež mi kaže! Uhvati me akomožeš – posprdno mu je dobacivaomršavko, trčeći ukrug oko komši-

KAKO JE SUPERHIK

UKRAO ROBINA HUDASlomila sam se pretra`uju}i novine i portale ne bih ličula šta se to desilo kobne noći, ali ništa. A znam danisam sanjala. Fino sam vidjela, Superhik je ukraoRobina Huda. Šta će sada sirotinja?

PRIČAM TI PRIČU

Piše:

Džana Zimić

Mislila sam da većspavam, da sanjam, dagubim razum, da sam

pretjerala s cigaretama,ali... Glavom i bradom, tu,u avliji do moje, na mojebudne oči – Superhik je

gonio Robina Huda...

jine šljive.Privukli su mi se već relativno blizui sad sam već mogla jasno i da imvidim lica, ali nisam odmah moglapovjerovati očima svojima. Mislilasam da već spavam, da sanjam, dagubim razum, da sam pretjerala scigaretama, ali... Glavom i bradom,tu, u avliji do moje, na moje budneoči – Superhik je gonio RobinaHuda.Za one koji možda ne znaju,Superhik je, inače, lik iz stripa „AlanFord“, manje poznat kao EzekijelBlaf, siromah i pijanica. Krade odsirotinje da odobrovolji bogate. ARobin Hud... Robin je engleska leg-enda, narodni heroj Notingema,zaštitnik sirotinje i slabih, pljačkabogatune i njima daje.- Otkud sad ovdje obojica? Sigurnoje zbog ovolikog Mjeseca – mislilasam gledajući ih kako se hvatajuukoštac.Sad već nije moglo biti povlačenja,nema sna, ova se borba morala vid-jeti do kraja.Robin je s nekog podzida skočio naćelavog debeljka i oborio ga pa su sepočeli valjutati po zemlji. Čulo setupo šaketanje, stenjanje. Čas jejedan bio gore, čas drugi.Superhikov plašt omotao im se okotijela pa se nisu mogli razdvojiti,nije bilo predaha. Već sam pomislila da bih trebalazvati 123, ali kako da kažem da sedva poznata književna lika mlatepod mojim prozorom? Nastavila sam gledati. Bilo je tusvakakvih poteza – malo boksa, malokaratea, gombanja, valjanja... bezpravila, ulična marisana. OdjednomSuperhik izvuče ispod plašta staklenuflašu piva, punu, i zveknu Robinaposred čela. Ovaj se stropošta, a debeliga uhvati za kragnu i poče vuči nizulicu, nizbrdo.Nisam više mogla samo stajati,morala sam vidjeti šta će dalje bitipa iskočih iz pidžame u farmerice i

patike i krenuh tiho za njima,bojeći se da me ne vide, ne samonjih dvojica, nego cijela mahala.Šta će ljudi reći? Vidi ove, u gluhodoba noći se iz kuće iskrada...

Šunjala sam se tako na vrhovimaprstiju pedesetak metara izaSuperhika. Mogu vam reći da jedjelovao snažno. Valjalo je vućimalaksalog Robina, jest da jenizbrdo, ali ima do Čaršije petnaes-tak minuta hoda, pa i pola sata stakvim teretom.Kad je već stigao do stare Kinoteke,baci nesvjesnog Robina poredkontejnera i izvuče ispod plašta

mobitel. Čula sam samo kakogovori:- Požuri, čekam te.Zavukla sam se tu u obližnji sokaki sad k'o u stupici čekala i ja. Činilomi se da će me čuti kako dišem pasam s vremena na vrijeme zaustavl-jala dah... A Mjesec, k'o lubenica.Sija li, sija.Nije prošlo ni pet minuta, sBaščaršije dojuri crna limuzina.Izađoše dva mrka tipa, Robinusvezaše ruke i noge na leđa, prekousta mu staviše krpu pa vreću naglavu i zguraše ga u gepek, aSuperhik sjede s njima u auto iodjuriše kraj mene...Slomila sam se narednih danačitajući sve dnevne novine i portale,osluškujući radio ili mahalsketračeve ne bih li čula šta se to desilokobne noći, ali ništa. A znam danisam sanjala. Fino sam vidjela,Superhik je ukrao Robina Huda.Šta će sad sirotinja?


Nije prošlo ni pet minuta,s Baščaršije dojuri crnalimuzina. Izađoše dva

mrka tipa, Robinu svezašeruke i noge na leđa, prekousta mu staviše krpu pavreću na glavu i zguraše

ga u gepek...

OD ^EGA ŽIVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO!

063 991 [email protected]

spektar broj 10

Documents