spektar broj 26

Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 5. 12. 2014.

KO SU AVATARI: BOG NA ZEMLJI

OHRABRUJUĆE ISTRAŽIVANJE

MOGUĆA JE OBNOVA POVJERENJA!?

VLAST: SPOSOBNI BJEŽE OD FUNKCIJA

Broj 26

Dnevni najam već od 50 KM!

ŠkodaChevrolet

RenaultCitroen

KiaToyota

Mercedes

www.kapitals.ba

Sarajevo

H. Kreševljakovića 18

Tel./fax: 033 481 088

Mobitel: 063 393 180

063 399 648

063 393 181

NI FUNKCIJE NISUŠTO SU NEKAD BILE

SPOSOBNI LJUDI BJEŽE OD VLASTI

GRA\ANI KAŽU DA JE OBNOVA POVJERENJA MOGU]A

JEDNO OHRABRUJUĆE ISTRAŽIVANJE

Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. SarajevoGlavni urednik: Vlastimir Mijović l Urednici: Amra Zimić, Arnisa Gagula

Novinari i saradnici: Šefik Avdagić, Radomir Lazić, Aida Hrnjić, Sanja Ljubičić, Nermana Begagić, DžanaZimić Medijski servisi: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Deutsche Welle (DW), Radio SlobodnaEvropa (RSE)l DTP: Bekir Tvrtković l [email protected]

Uz sve negativniji odnos javnosti prema vlasti,nestabilnost vlada, čiji su se sastavi u posljednjemmandatu često mijenjali, uzrok je zbog kojeg mnogisposobni ljudi danas odbijaju ministarske i sličneponude Str. 6

U jednom od najvećih poslijeratnih istraživanja, orga-nizovanog u 13 bh. gradova, 77 posto ispitanika dalo jepodršku izgradnji međusobnoga povjerenja ipomirenja, unatoč strašnim posljedicama rata u BiH

Str. 27

JO[ JEDNA ŠUPLJA PRI^AUjedinjavanje SDP-a i USD-a je samo način uhljeblji-vanja nekolicine ljudi, kojim usput treba stvoriti dojamukrupnjavanja ljevice, tvrdi Slavo Kukić Str. 10

KO SU I ŠTA SU AVATARI?

BOG NA ZEMLJIUloga Avatara kao Bogočovjeka i Silaznika nije dapresiječe, već da preinači, probudi, preodgoji, daprobudi u čovjeku ono bitno, ono što čovjek u sebi nosikao rješenje; svaki čovjek, bio on akademik,nepismenik, svećenik, ratnik Str. 32

SOCIJALDEMOKRATE SE UJEDINJAVAJU

A hoće li tada uopšte biti EU, Hananiko nije pitao, ali mnogi analitičariveć su blizu zaključku da će se vrloskoro, od proširenja, priče preusm-jeriti na suženje, možda i na nes-tanak Evropske unije.

NAŠE HEROINE

Kada bi se životne priče AideHadžalić iz Foče, Amele Hodžić izPrijedora i Dženite Abaza iz Sarajevaprenijele na filmove, bili bi to hitovinad hitovima. Njih tri su s roditeljima1992. otišle u izbjeglištvo u Švedsku, adanas su među vodećim političkimličnostima i “drmaju” tom zemljom.Iza uspjeha koje su postigle stoji rad iništa više – same su se borile i “gurale”.Sve što su pregrmjele u životu ne zab-oravljaju, od spašavanja golog života uBiH, preko stalnog učenja i rada uŠvedskoj, a morale su biti barem petputa uspješnije nego Šveđanke, dodolaska na visoke političke funkcije.Zanimljivo je da su sve tri članiceSocijaldemokratske partije Švedske.Aida Hadžalić postala je poznata i usvojoj domovini nakon što je nedavnoizabrana za ministricu obrazovanjaŠvedske. Amela Hodžić ima 40 godi-na i nedavno je izabrana zaministricu u vladi regije Skane,točnije Južne regije Švedske. Na tajpoložaj došla je s funkcije šeficeUreda gradonačelnika Malmea.Prošlog mjeseca je i 51-godišnjaDženita Abaza iz Sarajeva zauzelavisoku funkciju – izabrana je zagradonačelnicu grada Kalmara.Ekonomistica je, a specijalnost sujoj socijalna i pitanja tržišta rada.- Svakako da sam ovaj izbordoživjela kao veliku počast i jošveću odgovornost. Za priče nemam

Vrijednost prodaje poljoprivrednihproizvoda na tržnicama u FederacijiBiH u oktobru ove godine iznosila je2.278.218 KM, što je za 224.775 KMili 8,98 posto manje u odnosu naoktobar 2013. godine, podaci suFederalnog zavoda za statistiku.U ukupnoj prodaji poljoprivrednihproizvoda na tržnicama, posmatranopo grupama proizvoda, povrće jeučestvovalo sa 41,01 posto, voće sa18,17, perad i jaja sa 16,74, a krompirsa 7,29 posto. Kad bismo ovakve podatke imali i zavelike tržne centre, pogotovo bismoimali jasnu sliku bijede koja sve višeosvaja BiH. I kojoj se ne vidi kraj!

EVROPSKI ZASTOJIzgledi za ulazak uEU, iako neće bitiproširenja u narednihpet godina, podstičustrukturne reforme idemokratizaciju uzemljama na putu ka EU, istakao jekomesar EU za susjedstvo iproširenje Johanes Han."Međutim, to ne znači da usporava-mo pregovore. Upravo suprotno.Uradiću sve što je u mojoj moći iEU će nastaviti da pruža svakumoguću vrstu podrške da u timzemljama napreduju neophodnereforme", istakao je Han.Na pitanje da li će zemlje Balkanana putu ka EU biti razočarane što uidućih pet godina neće biti prijema,on je odgovorio da nijedna od tihzemalja neće biti spremna za ulazaku EU do 2019. i da to potvrđujuoktobarski izvještaji o napretku.

BRAVO!Sudbina romske djece je daodrastaju na ulici, često uprosjačenju. No, ima i onih kojibiraju drugi način, koji je u početkumožda teži, ali dugoročno dajebolje rezultate. Među njima jedjevojčica iz Tuzle, BahrudinaRamić, koja je uz maminu podrškuzavršila školu, upisala se na fakulteti danas pomaže mlađima da spoz-naju da život na ulici nije jedinaopcija i da imaju mogućnost izbora.Kada se prisjeti svoga djetinstva,Bahrudina Ramić kaže da nijemoglo biti teže. Siromaštvo ioskudica bili su ono sa čime jeodrastala.„Znala sam da dođem mami i daplačem i kažem joj kako moja pri-jateljica ima mobitel, a ja nemam.Mada danas, s ove tačke gledišta, upotpunosti razumijem mojumamu jer situacija je bila teška, alieto – dijete kao dijete, bilo mi jeteško“, kaže Bahrudina.I mi smo djeca, kaže heroina ovepriče. Ako imamo malo tamniju bojukože nismo drugačiji. I mi volimo,želimo igru i vapimo za šansama.Melisa Grebović, koordinatorica uUdruženju “Zemlja djece” u Tuzli,za Bahrudinu ima samo riječihvale. Melisa kaže da Bahrudinasvoju šansu nije željela ispustiti.“Bahrudina je jedan svijetli primjer.Od jedne djevojčice koja je došla unaš Centar po savjet i podrškuizrasla je u ozbiljnu djevojku idanas je čak uposlenica Udruženja.Bahrudinu vidim kao uspješnuženu koja će biti zvijezda vodiljasvim drugima mladim osobama. Janju vidim s diplomom fakulteta”,navodi Melisa Grebović.I Bahrudinini nastavnici, ali i djecakojima često pomaže, kažu da jeBahrudina danas neko. Sada i njenahrabra mama može odahnuti.

SLIKA BIJEDE

4 Spektar, broj 26 5. decembar 2014.

oni željeli da primijene jugoslovenskiscenario dezintegracije i raspada i unašoj zemlji, sa svim tragičnimposljedicama za narod Rusije. Nisuuspjeli. Mi im to nismo dozvolili",rekao je Putin.

NOVA AFERA

Prema posljednjem finansijskomizvještaju rafinerije nafte ˝Brod˝ izBosanskog Broda, ova kompanija jetreći kvartal ove godine zabilježilagubitak veći od 13,5 miliona eura, paje akumulirani gubitak sadapremašio 265 miliona, dok sudugoročne obaveze porasle na više od326 miliona eura. Ekonomisti ističuda je na sceni još jedna afera Birač, aupućeni u privatizaciju naftneindustrije RS-a kažu da je od početkasve obavijeno velom tajne.Prema podacima iz novog finansijskogizvještaja vidljivo je da za ovu kom-paniju nema spasa, jer je akumuliranigubitak od 265 miliona eura značajnopremašio vrijednost osnovnog kapitalaRafinerije, koji iznosi 212 miliona. Od362 miliona dugoročnih obaveza,rafinerija čak 252 miliona dugujepovezanim pravnim licima, od čeganajviše ˝Optima grupi˝, čiji jestoprocentni vlasnik ˝Neftegazinkor ,̋koji je ujedno i većinski vlasnikrafinerija u ˝Brodu ̋i ˝Modriči .̋I dok rafinerija u Brodu ima akumuli-rani gubitak od 265 miliona eura,istovremeno ˝Optima grupa ̋ima višeod 600 miliona eura godišnjeg prometa.˝Ono što nas najvjerovatnije očekujeje to da će sadašnji vlasnik rafinerijekad tad isporučiti čitav problemporeskim obveznicima RS.”

vremena, nema od njih ni koristi,vrijedi samo ono što radim i što ćuuraditi. Ali, moram reći da ovoshvaćam i kao priznanje svimBosancima i Hercegovcima koji suse uspješno etablirali u društveniživot Švedske – kaže Abaza.Aidi, Ameli i Dženiti svakako trebadodati i Bosanca Jasenka Omanovića– on je po treći put zaredom kao soci-jaldemokrat izabran za zastupnika uParlament Švedske, Riksdag, i slovi zajednog od najpoznatijih inajuspješnijih švedskih političara.

RUSIJA NIJEJUGOSLAVIJA

U obraćanju naciji ipredstavnicima obadoma ruskog parla-menta, VladimirPutin je optužioZapad za „cinično i agresivno"ponašanje prema Rusiji, dapokušavaju da razbiju Rusiju kaošto su Jugoslaviju 1990-tih, ali daneće uspjeti. Aneksiju Krima jeobrazložio time da je to poluostrvoza Moskvu „sveta zemlja„ kaoJerusalim za Muslimane i Jevreje.Ukrajinska tragedija, prema Putinu,pokazuje da je ruska politika„ispravna“. Ipak je poručio da hoćesaradnju sa Zapadom i da se Rusijamora okrenuti ekonomskom rastu.I ostatak Putinovog borbenog govo-ra, koji je trajao duže od sat vreme-na, u direktnom TV prenosuruskih, ali i svjetskih medija, preki-dan je apaluzima prisutnih. Putinje iskoristio priliku da još jednomoptuži Zapada za cinično i agre-sivno ponašenje prema Rusiji."Iako smo naše rivale u prošlosti treti-rali kao bliske prijatelje i skorosaveznike da bismo pojačali borbuprotiv terorizma u Rusiji, razmjenominformacija, politički i finasijski tesredstvima službi bezbjednosti - nijebilo nikakave sumnje oko toga da su

FUJ!!!MUP RS-a je u proteklim danimakontaktirao portal Klix.ba i pozivaonjegove urednike na informativnirazgovor u Banju Luku. Tačnije,pokušali su izvršiti pritisak naredakciju da otkrije izvore i načinna koji su došli do audiosnimkapremijerke Željke Cvijanović kojipokazuje kako ona “kupuje papkeradi formiranja većine u Narodnojskupštini RS-a”.Kao i svim građanima, dužnostnam je da sarađujemo s policijom,ali ne i da trpimo pritiske,poručuju iz Klixa. Istražitelji supolicijskim metodama pokušali odnovinara izvući ime izvora prekokojeg je Klix.ba došao do spornogsnimka koji je uzdrmao tamošnjujavnost, pogotovo vladajuću elitu.“Nakon što smo im kazali da nenamjeravamo otkrivati izvor,istražitelji su pokušali citiranjemzakona po kojem smo, navodno,krivično odgovorni i po kojem nam,navodno, prijeti zatvorska kazna. Sobzirom na činjenicu da kao nov-inari imamo potpuno pravo na zašti-tu našeg izvora, ovaj informativnirazgovor smo shvatili kao ozbiljanpritisak na medije i svakako ćemotražiti zaštitu novinarskih udruženjai drugih institucija u BiH”, saopštioje popularni portal. Oni istovremeno poručuju danikada neće otkriti svoje izvore,pod bilo kakvim pritiskom.Također, uposlenici portala Klix.bau svakom momentu će postupiti uskladu sa zakonom i kao građani seodazvati na poziv policije.Ovim povodom u javnosti seoglasilo niz javnih ličnosti,udruženja, medija, novinara...“Spektar” se takođe pridružujeonima koji osuđuju harangu kojukolegama iz Klixa priređujeDodikova policija.

5. decembar 2014. Spektar, broj 26 5


Politika je u Bosni i

Hercegovini oduvijek bila

gruba, rizična, a političari su

među građanima, osim kraćih perio-

da, uglavnom bili nepopularni, čak i

omraženi. I pored toga, politika je

magnetski privlačila ambiciozne

ljude visokog društvenog statusa da

u njoj potraže svoje mjesto.

Manje ih je na to nagonila

mogućnost da se kreativno iskazuju,

da među ljudima uvećavaju ugled, te

da potvrđuju svoje sposobnosti

rukovođenja. Privlačna moć politike

uglavnom se temeljila na privilegija-

ma i visokim zaradama koje ona

donosi, na sticanju uticaja u društvu

koji se potom obilato naplaćuje.

Imovinski kartoni u Centralnoj

izbornoj komisiji uvijek su

potvrđivali da je politički angažman

godišnje donosio veću zaradu i od

dionica u jakim kompanijama.

Slatki mamci: Nešto od imetka

koji se sticao kroz politiku legalno-

ga je karaktera: primanja su na

gotovo svim funkcijama visoka,

troškovi života često se prebacuju

na državne organe u kojim se radi,

pa se koriste njihovi automobili,

stanovi, naknade za odvojeni život,

dnevnice za putovanja, razni hono-

rari za izmišljene i druge komisije.

O sivom sektoru i da ne govorimio. S

pravom se pretpostavlja da političari

najviše zarađuju manipulirajući

svojim značajem u vlasti, preko koje

mogu mnogim kompanijama da

omoguće posao i sticanje novčane

koristi. Lakše se zapošljavalo i rod-

binu, a nerijetki su „pokloni“ kojim

se ta njihova usluga naplaćivala.

Napokon, unosne pozicije dobijale su

se i nakon mandata u državnim

organima, na čelu raznih javnih

preduzeća, zavoda i ustanova naslon-

jenih na državu. Iskazivalo se to, za

one u poodmakloj dobi, i u povlašten-

im uslovima za penzionisanje i u

uvećanim iznosima čekova koji su bili

namijenjeni toj vrsti umirovljenika.

Kadrovske križaljke: Tako je bilo.

I više, izgleda, nije. Jedan od problema

s kojim se stranke danas suočavaju,

nakon oktobarskih izbora, kada treba

formirati razne vlade, upravo je taj da

privole ljude da se prihvate neke

funkcije, posebno na kantonalnim i

opštinskim nivoima, ali i na entitet-

skim, odnosno na državnoj razini.

Mušterija za funkcije, naravno, ima

mnogo, ali ovdje ne govorimo o

SPOSOBNI LJUDI BJEŽE OD VLASTI

Uz sve negativniji odnos javnosti prema vlasti,

nestabilnost vlada, čiji su se sastavi u posljednjem

mandatu često mijenjali, uzrok je zbog kojeg mnogi

sposobni ljudi danas odbijaju ministarske i slične ponude

NI FUNKCIJE NISU ŠTO SU NEKAD BILE

Piše: Vlastimir Mijović

U politici više nemadovoljno sigurnosti,

funkcije se pretvaraju u neku vrstu ringišpila:

čas visoko letiš, sa titulomi privilegijama, a potom

si na goloj ledini...

Ugled vlasti pao je na niske grane

onima koji, od potrebnih uslova,

ispunjavaju samo jedan – želju,

odnosno ambiciju. Od politike sve

više okreću leđa iole sposobni ljudi,

sa imalo stručnih kvalifikacija i

ugleda stečenog u poslu kojim su se

prethodno bavili. Stoga je i za

stranke postala živa muka da, kad

dobiju pravo na imenovanje svojih

ljudi u vlast, pronađu odovarajuće

ličnosti.

Sve ovo primjetno je i u kadrovskim

križaljkama koje se prave ovih dana.

Potencijalnim ministrima i predsje -

dnicima u sjećanju je svježe vrijeme od

izbora iz 2010. godine, nakon kojih su

vlade padale kao gnjile kruške. Nema

nikakvih garancija da tako neće biti i u

mandatima koji se sada kroje, a u čiju

dugovječnost već sada mnogi otvoreno

sumnjaju. Mali su, naime, izgledi da se

dramatično sniženi životni standard

brzo podigne, da se stvore nova radna

mjesta, da u društvu zavlada red i mir...

Sve govori da nam predstoje vjerovatno

najteže poratne godine.

Opasni ringišpil: Pametnom

čovjeku to je dovoljan signal da u

politici više nema dovoljno

sigurnosti, ne zna se do kada će čija

svijeća da gori. A to znači da se i

funkcije pretvaraju u neku vrstu

ringišpila: čas visoko letiš, sa titu-

lom i privilegijama, a potom si na

goloj ledini, bez ičega.

Možete zamisliti čovjeka koji

napušta dobar posao, a većina sa

takvoga dolazi, da bi postao min-

istar, a nakon nekoliko mjeseci tu

dužnost gubi i tamo gdje je ranije

bio često ne može da se vrati. To

danas imaju na umu mnogi ljudi,

koji se kriju od stranačkih šefova i

kadrovika, nimalo željni avanturiz-

ma u vlasti koja je postala krajnje

nestabilna i nepopularna.

Još je tu jedan važan razlog.

Koliko god funkcionerske plate

bile veće od glavnine ostalih, one

su posljednjih godina ipak padale.

Počesto se dešava da se nudi

ministarski i sličan posao na kojem

je plaća niža od one koju je čovjek

prethodno imao.

Leđa funkcijama pogotovo okreću

ljudi iz privatnoga biznisa, koji ne

žele da ostavljaju u rizičnoj situaciji

svoje kompanije, u kojim su

uglavnom većinski ili jedini vlasnici.

Stari „majstori“: Jasni su razlozi

zbog kojih politika više nije magnet

za istaknute pojedince. Jasna je i

posljedica: pošto neko ipak treba

zasjesti u fotelje, na ta mjesta dolaze

osrednji ili još manje sposobni ljudi.

Naravno, time i vlast, ionako

decenijama neefikasna i nespretna,

postaje još manje stručno sposobna

da vodi državne poslove.

Stvarnost nam nije nimalo prijatna,

ali budućnost može biti još i lošija. Na

nju neće utjecati samo nestabilnost i

često personalno mijenjanje vlada i

drugih rukovodstava, nego i činjenica

da političari, ionako nepopularni,

postaju još manje cijenjeni, čak i

omraženi. To će od vlasti dalje da

odmiče kvalitetne ljude i da nas suoči

sa situacijom da ne znamo kako i s

kim izaći iz krize, kao što godinama

ne znamo.

Proces formiranja nove vlasti ozbiljno

se zahuktava. Javnost, pa i stranke,

željni su novih lica, istinskih ekspera-

ta, ljudi koji se mogu pohvaliti svojim

društvenim ugledom. Plašim se da će

to, ipak, ostati sanak pusti, da će nove

vlade uglavnom biti popunjene

starim kadrovima, koji su malo

dobroga ostavili iza sebe, pa se teško

nadati da će baš sad u njima proradi-

ti ono što je godinama spavalo ili što u

sebi nikad nisu ni imali.


Leđa funkcijama pogotovookreću ljudi iz privatnoga

biznisa, koji ne žele daostavljaju u rizičnoj

situaciji svoje kompanije,u kojim su uglavnom

većinski ili jedini vlasnici...

Kako zadovoljiti ogorčene građane


Bosna i Hercegovina nalazi sena 80. mjestu među 175zemalja svijeta prema

uočenom nivou korupcije. Uodnosu na 2013., kada smo bili na72. mjestu, ove godine smonazadovali na toj listi beščašća.Kao najveće krivce u Transparencyinternational BiH navode,naravno, ovdašnje političare, kojisu i sami korumpirani. Odnajavljivanih „cunamija“ nije biloništa, iako su u nekim oblastimaučinjeni pomaci. No, na drugimmjestima mito je u međuvremenujoš više učvršćeno i rašireno, pasmo, u prosjeku, na globalnojtabeli još više otišli naniže.Za građane dvojbe nema -zdravstvo, obrazovanje i političkepartije - najkorumpiranije su oblastibosanskohercegovačkog društva.Prema analizi TransparencyInternationala BiH, zbog korupcijedržava godišnje izgubi oko milijar-du maraka. No, niko se, od odgov-ornih, zbog toga ne sekira.Da u BiH nema političke volje da sekorupcija suzbije, dovoljno govoripodatak kako je Agencija za borbuprotiv ove pojave osnovanaisključivo jer je to bio jedan od uslo-va za ukidanje viznog režima. Petgodina kasnije, Agencija ima samorukovodstvo - direktora i dva zam-jenika, a Pravilnik o radu još uvijeknije usvojen. To samo po sebi govorikakvu imamo političku volju iodlučnost za borbu protiv korupcije.

U svemu ovome nedužni nisu nigrađani. I oni se uglavnom ponaša-ju po istim pravilima igre. Gotovosve što žele da ostvare na ličnomplanu i oni često čine uz pomoćnovca, rodbinskih ili prijateljskihveza. A to je dodatni generatorkorupcije, koja postaje načinfunkcionisanja i države i društva.Bez obzira što u svakoj bolnici na

zidovima vise plakati na kojim pišeda tu nema potrebe „podmazivati“ljekare, praktično je neozbiljansvaki pacijent koji, makar sitnicom,ne pokušava da „kupi“ bolji medi-cinski tretman. Kad se u štampiobjavi neki konkurs za dobrozaposlenje, prvo se krene sa raspiti-vanjem kome i koliko novca trebadati da bi se dobilo to radno mjesto.Isto razmišljaju i vlasnici kompani-ja koje se prijavljuju na tendere zavelike poslove.U suštini, od korupcije stradasamo siromašni dio stanovništva,koji nema novca za potkupljivanje.Stoga je borba protiv korupcije,ustvari, borba protiv siromaštva.I dok korupcija cvjeta, a kako vidi-

mo - cvjeta, istovremeno serazmahuje i siromaštvo. Jošpreciznije rečeno, betonira sepostojeća socijalna struktura, ukojoj su, s jedne strane, oni kojiprofitiraju od ovakvog stanja, a sdruge – oni kojim je otetopomenutih milijardu maraka.O ovoj temi često se piše i govori, ito upravo na način na koji točinimo i u ovom tekstu. A to je,zapravo, samo nemoćno kuku-makanje od kojeg teško da imaikakve koristi. Samo konstatujemobolest, ali se za nju ne predlaže nitiprimjenjuje bilo kakav efikasanlijek. Štaviše, iz godine u godinutonemo sve dublje u ralje mita.Jedni se na druge ugledaju, pavisoko pozicionirani pojedinci, kojisu važili za poštene ljude, takođepostaju skloni ovoj vrsti društvenognemorala. Jednostavno, onizaključuju da sa svojim poštenjem,okruženi kolegama ljepljivih prsti-ju, mogu samo sebi da naude.U lopovskom gnijezdu ne valjabiti pošten. To strši i ugrožavaone koji se ponašaju po ustaljen-im pravilima igre. Stoga kladion-ice i ne pomišljaju da u svojuponudu uvrštavaju prognoziranjepozicije koju ćemo, na listinajviše korumpiranih zemalja,zauzimati naredne godine. Tapozicija sigurno će biti još nižanego ova, osamdeseta, koju sadazauzimamo.

KORUPCIJA CVJETA LI CVJETA

Od korupcije strada samo siromašni dio stanovništva,koji nema novca za potkupljivanje. Stoga je borba protiv korupcije, ustvari, borba protiv siromaštva

ZALUDNO KUKUMAKANJE

Piše:

Amra Zimić

Da u BiH nema političkevolje da se korupcija

suzbije, dovoljno govoripodatak kako je Agencija

za borbu protiv ove pojaveosnovana isključivo jer jeto bio jedan od uslova zaukidanje viznog režima...


Svega nekoliko dana uoči, pomnogima, ključnog Vanre -dnog kongresa Socijal -

demokratske partije BiH, velikumedijsku pažnju privukla je odlukaGlavnog odbora te stranke o prih-vatanju Sporazuma o ujedinjavanjusa Unijom socijaldemokrata, koja jeindirektno i nastala usljed raskolaupravo u SDP-u.Još uvijek aktuelni predsjednikSDP-a, Zlatko Lagumdžija, čiji binasljednik trebao biti izabran naVanrednom kongresu 6. decembra,te lider USD-a, Miro Lazović - kojije 2002. godine i istupio iz partijezbog neslaganja sa Lagumdžijom -objasnili su da su odluku o ujedin-jenju dvije stranke donijeli s ciljemokrupnjavanja socijaldemokratskeopcije u BiH, ali i zbog brige zasamu državu.

Hercegovačko NE: Međutim,cijelu situaciju je “ustalasala” odluka

hercegovačkog ogranka USD, koji jeodbacio sporazum o ujedinjenju saSDP-om, uz obrazloženje da će u tojpartiji i nakon Lagumdžije vladatiLagumdžija. To je otvorilo pitanjestvarnih motiva vrhova navedenihstranaka, pa analitičari tvrde da jedi-ni motiv za “utapanje” USD-a uSDP treba tražiti u želji nekolicine izčelništva stranke da se “uhljebe”.Predsjednik ogranka Unijesocijaldemokrata u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, sa

sjedištem u Mostaru, Ćazim Lulić,potvrdio je kako se ta stranačkaorganizacija usprotivila odluci oujedinjenju sa SDP-om, koju je

donio vrh USD-a. Lulić tvrdi da taodluka nema široku podršku ustranci.„Ovo je kongresna odluka. Nemože nijedan predsjednik, ni zam-jenik predsjednika, ni sekretar, niPredsjedništvo, ni glavni odbor dakaže 'mi ulazimo u SDP' bezKongresa“, kaže Lulić.Uprkos tome, na nedavnoj sjedniciGlavnog odbora SDP-a donesen je iPrijedlog odluke o prihvatanjuSporazuma o ujedinjavanju SDPBiH i Unije socijaldemokrata. Čelnicidvije stranke, Zlatko Lagumdžija iMiro Lazović, kao razloge naveli suborbu za socijaldemokratsku ideju iočuvanje države BiH.„Da su mnogi protivnici BiHprisutni na političkoj i domaćoj ispoljnoj sceni; i uvjereni smo dabez jake socijaldemokratske partijeotpori tim protivnicima Bosne iHercegovine neće biti uspješni.Zbog toga nas je okupila briga zadržavu, briga za socijaldemokratijui briga za ono što čeka mlade gen-eracije“, izjavio je Miro Lazović.

Širenje i jačanje: Dugogodišnjilider SDP-a, Zlatko Lagumdžijanajavio je da će na Vanrednom kon-gresu 6. decembra jedna od tema bitii ujedinjavanje sa USD. „Takođe,Kongresu ćemo predložitiodgovarajuću rezoluciju, odnosnodeklaraciju, kojom ćemo tražiti odKongresa da dâ podršku, ne samoovom Sporazumu, nego da obaveženovo rukovodstvo da, u periodu kojije pred nama, da smo krenuli uujedinjavanje, širenje i jačanje SDP-a, sa okupljanjem socijal demo -

SOCIJALDEMOKRATE SE UJEDINJAVAJU

Ujedinjavanje SDP-a i USD-a je samo način uhljeblji-vanja nekolicine ljudi, kojim usput treba stvoriti dojamukrupnjavanja ljevice, tvrdi Slavo Kukić

JOš JEDNA šUPLJA PRIČA

Nas je okupila briga za državu, briga za

socijaldemokratiju i brigaza ono što čeka mladegeneracije, izjavio je

Miro Lazović…

Lulić protiv pakta sa Lagumdžijom

kratskih političkih snaga u BiH“,najavio je Lagumdžija.Međutim, predsjednik USD-a uHercegovini, Ćazim Lulić,podsjeća da je USD loše prošao naizborima, te da nisu uspjeli ući uparlamente na nivou države,entiteta i kantona. Podsjetimo, topraktično znači da će stranka, kaoneparlamentarna, imati problemasa finansiranjem iz javnihbudžeta.Sociolog sa Sveučilišta u Mostaru,prof. dr. Slavo Kukić, kaže da jeBiH potrebna ujedinjena ljevica,jer na posljednjim izborima nijeosvojila niti 20 posto ukupnogbiračkog tijela.Ujedinjavanje SDP-a i USD-a,međutim, nije na tom tragu, smatraprof. Kukić i najprije podsjeća da je isam USD nastao cijepanjem SDP-a2002. godine, kada je vrh sadašnjegUSD-a učestvovao u osnivanju jošjedne stranke lijeve opcije -Socijaldemokratske unije - SDU.„Činjenica da je Unija soci-jaldemokrata nastala kao plod jošjednog cijepanja unutar lijevogpolitičkog spektra i da je u njoj ostalozaista beznačajno biračko tijelo, da jeovo način, da tako kažem, 'uhljeblji-vanja' nekolicine ljudi, koje usputtreba stvoriti dojam okrupnjavanjaljevice“, tvrdi Kukić.

Mnogo struja: U krajnjoj liniji,dodaje Kukić, na odluke vrhovaSDP-a i USD-a može se gledati i sapravne strane.„To je, kad bi se pravnički gledalo,potpuno ništavna odluka, jer onamože imati snagu samo ako je doneseKongres, kao najviši organ i Unijesocijaldemokrata“, dodao je Kukić.U hercegovačkom USD-u su, kaorazloge odbijanja da se spoje sa SDP-om, naveli i to što - kako tvrde - nećedoći do promjene politike u SDP-u

koja je stvarni krivac za katastrofalanporaz te partije na općim izborima uoktobru. Ćazim Lulić tvrdi da sepraktično već sve zna i da će ZlatkoLagumdžija produženom rukom idalje upravljati SDP-om.„U SDP-u se ništa neće promijeni-ti. Tu ima mnogo struja. Po meni,kako mi dobivamo informacije izSarajeva, da je kandidat NerminNikšić, da najviše ima tih glasova“,tvrdi Lulić.Bez stvarnih promjena u SDP-u,dodaje prof. Kukić, od jačanja soci-jaldemokratske ideje u BiH nema ništa.

„Objedinjavanje ideje nije mogućedok se 'duh' Zlatka Lagumdžije neistjera iz boce“, ustvrdio je prof.Kukić.

A Željko: Razgovore o okrupnja-vanju stranaka ljevice u BiHpodržava i predsjednik Socijal -demokratske unije, NerminPećanac, uz napomenu:„Apsolutno me interesuje soci-jaldemokracija, odakle su odstran-jeni svi vidovi kriminala, korupcije,nepotizma. Znači, afirmacijaizvornih principa socijaldemokrati-je, kao što je zagovarao i pokojni,odnosno rahmetli NijazDuraković, to je njegov cilj bio iideja, ali bez onih koji imaju 'orahau džepovima', bez onih koji se bavenepotizmom, bez onih koji su ukriminalu, bez onih koji su ukorupciji, jednostavno tako semože jedino dobro uspjeti“.Analitičari još kažu i da ujedinjavan-ja ljevice u BiH nema bezDemokratske fronte ŽeljkaKomšića, još jedne stranke nastalezbog neslaganja s načinom na koji jeZlatko Lagumdžija proteklih godinavodio SDP, uz vezivanja za nekeafere, interesne i neprincipijelnekoalicije, optužbe za pokušaj ostan-ka u vlasti pod svaku cijenu i slično.

Mirsad Behram/RSE


Objedinjavanje ideje nije moguće dok se 'duh'

Zlatka Lagumdžije ne istjera iz boce, ustvrdio

je prof. Kukić

Politička magla: Lagumdžija i Lazović

Upodnesku Tužilaštva koji jeovih dana potpisao glavni tuži-lac Haškog tribunala Serž

Bramerc (Serge Brammertz) već uprvoj rečenici se naglašava: "Šešeljevoponašanje nakon njegovog dolaska uSrbiju potkopava osnove odlukeVijeća, donesene 6. novembra, daoptuženog pusti na privremenu slo-bodu iz humanitarnih razloga."Ti humanitarni razlozi, prema"povjerljivim informacijama", kakonavodi Tužilaštvo, zasnivali su sena ozbiljnom i opasnom pogoršan-ju zdravstvenog stanja optuženog.Upravo zbog takvih razloga tužiocise nisu odlučno protivili puštanjuŠešelja na privremenu slobodu.

Minimalni uslovi: Među tim,kako navode u svom zahtjevu zaopoziv te odluke, "sada je očiglednoda je optuženi iznevjerio povjerenje

Sudskog vijeća, jer je izričito rekaoda se neće vratiti u Tribunal, apokazalo se i da ga zdravstvenostanje ne sprječava da daje neprih-vatljive javne izjave, izazovne iuvredljive za žrtve". Tužilaštvo,dakle, nije moglo bez reakcije gle-dati kako njihov optuženik naprivremenoj slobodi nastavlja dačini ono zbog čega je protiv njega ipodignuta optužnica.

Pretresno vijeće je umjestodugačkog spiska propisa kojih seoptuženi mora pridržavati naprivremenoj slobodi naložilo mini-malne uslove za Šešelja: da ne utičena svjedoke i žrtve i da se pojavi

pred Sudskim vijećem kada to budenaloženo.Optuženi je, još dok je bio uSheveningenu, rekao da neće poštovatini te minimalne uslove, a u Beogradu jeizjavio da samo silom može biti vraćenu Hag. To je, nakon objelodanjivanjazahtjeva Tužilaštva, ponovio i njegovzamjenik Nemanja Šarović: "Šešelj seneće dobrovoljno vratiti u Hag, a zadalje poteze treba pitati predsjednikaNikolića i premijera Vučića".Predsjednik i premijer Srbijevjerovatno su se u potaji nadali danjihov nekadašnji stranački vođa,kum i istomišljenik nikad iz Haganeće izići. Štaviše, Beograd nikadnije dao jasne garancije o boravkuŠešelja na privremenoj slobodi, bezčega do sada nije bilo mogućnoprivremeno odsustvo ijednogoptuženika iz Sheveningena.U svim odgovorima na zahtjev za

CIRKUS OKO ČETNIČKOG VOJVODE

ŠEŠELJ IZ HAGA, ŠEŠELJ U HAG

Beograd nikad nije daojasne garancije o boravku

Šešelja na privremenojslobodi...

Da li je i zašto zbog Vojislava Šešelja zaista potrebno donositi tolike rezolucije i deklaracije najviših evropskih i državnih ustanova i institucija?


garancijama Rasim Ljajić, kome suu nekoliko vlada u nadležnost paliodnosi sa Hagom, naglašavao je daće Beograd dati garancije ukolikoHaški tribunal potvrdi da će Šešeljpoštovati postavljene uslove borav-ka na privremenoj slobodi. Haškitribunal nije dao takve garancije,konkretna uloga Beograda ostala jepotpuno nejasna, a Šešelj je pušten.U svemu tome ima (obostrane)neiskrenosti, neodređenosti i nejas-nosti, a prije svega prebacivanjaodgovornosti jednih na druge.Šešelj je jedini u tome bio precizan: neprihvata garancije "izdajničkog, proza-padnog režima u Beogradu" niti će sedržati onoga što Haški tribunal traži odpritvorenika puštenih na privremenuslobodu. Ponavljao je to urbi et orbi. Išta se desilo? Pušten je i bez jednog ibez drugog uslova i kako je nogomkročio na beogradski aerodrom –ugrozio je svojim iskazima hrvatsko-srpske odnose! I potom su se njegovompamfletskom retorikom bavili iEvropski parlament i hrvatski sabor.

150 kupusara: Svoj problem saŠešeljom Pretresno vijeće francuskogsudije Žan-Kloda Antonetija (Jean-Claude Antonetti) prenijelo je tamogdje je prvobitno i bio – na Balkan.Estradno-pamfletski nastupi liderasrpskih radikala, puni mržnje, prijetnji,vrijeđanja žrtava i naroda i sva "retro"retorika, zbog koje su pogoršani odnosi

Zagreba i Beograda, sve se to od njegamanje-više moglo čuti i u sudniciHaškog tribunala, i to u više navrata. Inikom ništa. Jer niko i ništa njegovojverbalnoj agresiji ne može stati na put:ni vlast, ni policija, ni sudovi, ni kulturani elementarna pristojnost, ni bog nisvijet. A sve što je ikad i igdje izgovorioili napisao potrpao je u 150 knjigasabranih djela u izdanju svoje stranke.Čita li to ko?Ako je od šovinističkih izljeva i ide-ologije velikosrpstva lider srpkihradikala u 11 godina haškog pritvora

imao volje da napravi 150 kupusara,ko je toliko zaludan da to i čita,ukoliko nije član Srpske radikalnestranke (SRS). A sve što je napisao ineumorno govori može se sažeti unekoliko rečenica čiji bi zajedničkiimenitelj bio neutaživa, bezizlazna ibezizgledna nacionalna mržnja iružan san o superiornoj VelikojSrbiji, i onoj liniji Karlobag -Virovitica, što ni najzadrtijinacionalisti, ako nisu članovi SRS,više ne uzimaju ozbiljno.Podnesak Tužilaštva Haškog tribunalaje logičan i očekivan potez: optuženik

se ne pridržava baš ni jednog uslovaboravka na privremenoj slobodi, i širirasnu i nacionalnu mržnju, što je činioi ranije. Tužilaštvo traži da Pretresnovijeće opozove svoju odluku, a kad seoptuženik ponovo nađe u pritvoru UNda zakaže raspravu o uslovima podkojima bi se mogla u budućnostidonijeti odluka o eventualnom privre-menom puštanju na slobodu. Uz to,Šešeljeve prijetnje ljudima kojisarađuju sa Tužilaštvom, navodi se uzahtjevu, predstavljaju kršenje uslovaza privremeno puštanje na slobodu jerremete pravosudni proces.

Hrpa rezolucija: U Haškomtribunalu sve ide sporo. Po proce-duri treba da uslijedi razmatranjeopravdanosti zahtjeva Tužilaštva,pa onda rasprava da li se onprihvata. Ko zna da li će bilo kakvaodluka biti donesena do zimskogsudskog raspusta, koji počinje za 20dana. A ko bi i kako bi je sproveo uslučaju da Šešelja treba vratiti uHag, to već ne zna niko.Za to vrijeme optuženik naprivremenoj slobodi neće ćutati.Doduše, neće ćutati ni ako ga vrate uHag. Faktički, teško da će se šta izmi-jeniti oko Šešelja, a on se promijenitineće nikako. Čak i kad senegalski sudi-ja Mandiaje (Mandiaye) Niang (imen-ovan na mjesto Danca FrederikaHarhofa koji je suspendovan naŠešeljev zahtjev!!!) prouči cjelokupnosuđenje i Vijeće donese presudu, Šešeljće nastaviti svoje pamfletske obračune inastojati da naruši i pogorša sve odnosemeđu državama na Balkanu."Cirkus oko Šešelja se nastavlja",izjavio je predsjednik Nacionalnogsaveta Srbije za saradnju saHaškim tribunalom Rasim Ljajićnakon što je objelodanjen zahtjevhaškog tužilaštva.Da li je povodom tog cirkusa zaistapotrebno donositi rezolucije ideklaracije najviših evropskih idržavnih ustanova i institucija?

Dževad Sabljaković/DW


Podnesak TužilaštvaHaškog tribunala je

logičan i očekivan potez:optuženik se ne pridržava

baš ni jednog uslovaboravka na privremenoj

slobodi...

Pogani jezik suludog nacionaliste


Ivan Ivanović , voditelj talk showemisije na jednoj beogradskojteleviziji, poznat po vicevama

koji neretko prelaze granicu dobrogukusa, ovih dana je ustalasaojavnost u regionu i Srbiji. Ovogaputa meta degutantne šale bile sužrtve silovanja u BiH, zbog čega sureagovala udruženja žrtava rata utoj zemlji, ali i strukovna udružen-ja u Srbiji.“Od 1995. porastao je broj Bosankikoje rađaju decu pre petnaestegodine. I posle kažu da ‘plavi šle-movi’ tamo ništa nisu radili.”

Ruganje žrtvama: Ovako je, uzšeretski osmjeh na licu, poznati voditeljispričao vic u svojoj emisiji “Veče saIvanom Ivanovićem” koje se uudarnom terminu emituje na privatnojteleviziji Prva. Ubrzo je uslijedila lavina

negativnih reakcija na društvenimmrežama, nakon čega se Ivanović nasvom Twitter nalogu izvinio.

“Izvinjavam se svima koje jeuvredilo moje obraćanje u petak.Veliki sam protivnik rata i nasilja.Očigledno ne poznajem dovoljnoprilike u BiH”, napisao je Ivanović.Iako nema zvaničnih podataka,istraživanja OSCE-a i UNDP-apokazuju da je tokom rata u BiHizmeđu 20 i 30 hiljada osoba biloizloženo silovanju. Stoga BakiraHasečić, predsjednica bh. udružen-

ja “Žena – žrtva rata” kaže da odIvanovića očekuje da se javno izvi-ni na istoj televiziji na kojoj je i daoneukusnu izjavu.“Ono je stvarno uvreda i ruganježrtvama. Odmah sam se upitala,Bože, da li je njegova majka živa?Da li ima suprugu, žensko dijete,da li ima ikoga u porodici žensko?Da se stavi u položaj nas, silovanihžena, kako bi se on osjećao kada bimu se neko rugao i vršio retrauma-tizaciju? To je jako bolno i žalos-no”, kaže naša sagovornica, tedodaje:“Udruženje ‘Žena – žrtva rata’, načijem sam čelu, je uputilo na neko-liko adresa e-mailove i dopise itražilo odgovornost kako TV kućekoja je objavila, tako i odgovornih,ali njega samog. Ja sam danas imalanamjeru ići kod advokata, jer našečlanstvo traži da se pokrenekrivična prijava protiv njega.”

Čekajući odluku: U zemlji izkoje je Ivanović reagovali su

ŠOVINIZAM U SRBIJANSKIM MEDIJIMA

Sve ovo pokazuje da medijski prostor u Srbiji nijedaleko odmakao od vremena devedesetih godinaprošlog vijeka, kaže Rade Veljanovski, profesor naFakultetu političkih nauka u Beogradu

SLUČAJ IVANA IVANOVIĆA

“Od 1995. porastao je brojBosanki koje rađaju decu

pre petnaeste godine. I posle kažu da ‘plavi šlemovi’ tamo ništa

nisu radili”...

“Duhoviti” voditelj Ivanović

Nezavisno udruženje novinaraSrbije i Nezavisno društvo nov-inara Vojvodine, uz nekoliko nevla-dinih organizacija, koje su osudilenastup TV voditelja.“Nisu tu potrebni ni novinarskikodeksi, ni krivične sankcije, niprijetnje, potrebno je biti samočovek i imati razumevanja za ženei djevojčice koje su u organizovanojkampanji etničkog čišćenja biležrtve monstruma, u kampanji silo-vanja kakvu Evropa ne pamti u svo-joj istoriji”, smatra DinkoGruhonjić, predsednik NDNV-a.U Regulatorno tijelo za elektronskemedije u utorak je stiglo nekolikoemisija na sporni sadržaj, ali će sena odluku ovog tijela sačekatinekoliko dana, a sankcije mogu bitiu rasponu od opomene emiteru,preko privremene zabrane emito-vanja spornog sadržaja, sve do tra-jnog oduzimanja dozvole, kaže zaRSE Nenad Janković, generalnisekretar ove institucije.“To je sad upućeno u našu službuna monitoring. Služba će naosnovu te prijave da pregledaspomenuti sadržaj i da vidi da liima nekog prekršaja. Ako smatrajuda ima, onda ćemo da pošaljemoemiteru da se izjasni na tu okol-nost. Kada se izjasne, Savet togtrenutka donosi odluku o tomslučaju”, objašnjava Janković.

Brojni gafovi: Iz TV Prve su zasarajevske medije rekli da nisuimali namjeru bilo koga da uvri-jede, te da je “izjava pogrešnoprotumačena, jer nema pomena osilovanju”.Dinko Gruhonjić, međutim, ističeda je ovakvo izvinjenje uvrijedljivo:“To ne da nije izvinjenje, to je gorkicinizam. Što se mene tiče, mislimda TV Prvu treba sad da budedodatno sramota zbog toga. Sada ćebiti zanimljivo da se vidi da li ćenadležna regulatorna tijela barem

opomenuti Prvu”, kaže Gruhonjić.Inače, Ivanoviću ovo nije prvitelevizijski gaf. U sličnom maniruje i ranije kroz jeftine pošalice istereotipe širio mržnju prema pri-padnicima drugih nacija, poputHrvata ili Albanaca, koje nije pro-pustio da pomene ni u najnovijoj

epizodi:“Roditelji gole albanske pjevačiceod sramote ne žele da izađu naulicu. Pa realno, i jeste malo blamkad ti je dijete Albanka.”Šovinizam televizijskog voditeljatek se u nijansama razlikuje odmržnje koju su beogradski štam-pani mediji emitovali nakon inci-denta na fudbalskoj utakmiciizmeđu Srbije i Albanije.Prednjačili su tablodi sa naslovimatipa: “Šiptarska svinjarija” ili “EdiRama, Šiptar bez srama” koji je

objavljen poslije posjete albanskogpremijera.

Ružna sjećanja: Sve ovopokazuje da medijski prostor uSrbiji nije daleko odmakao od vre-mena devedesetih godina prošlogvijeka, kaže Rade Veljanovski,profesor na Fakultetu političkihnauka u Beogradu.“Naša očekivanja da će se posledvehiljadite promeniti odnosmedija prema ovakvim temama suočigledno bile iluzija. To se u jed-nom periodu moglo nazreti kaonekakva pozitivna promena, alisad se sve vratilo unazad, što nar-avno i te kako ima veze sadominantnim političkim elitama ipojedincima i njihovim stavovimai njihovom doprinosu ovakvomdelovanju medija”, smatra profe-sor Veljanovski i iznosi neveseozaključak:“Dominantan broj ljudi kojikonzumiraju medijske sadržajenije promenio svoj stav. Nažalost,polako se vraćamo u devedesetekada je tako nešto eskaliralo.”

Dušan Komarčević/RSE


Iz TV Prve su za sarajevske medije rekli

da nisu imali namjeru bilokoga da uvrijede, te da je

“izjava pogrešnoprotumačena, jer nemapomena o silovanju”...

Dinko Gruhonjić

Iprije nego što je počela planiratimajčinstvo, dvadesetšesto -godišnja Nina Jovičić suočila se

s diskriminacijom prilikom tražen-ja posla. Samim tim što je udata,ona je potencijalna trudnica, teretza poslodavca i nepoželjna radnica.Kada je prije tri godine tražilaposao, njen budući šef bio je jasan.„Otvoreno mi je rekao da ću ostatibez posla ako zatrudnim, jer onnema namjeru da plaća porodiljskoodsustvo“, kaže Nina.

Loše namjere: Bila je šokirana,ali je posao prihvatila, jer u tommomentu nije planirala bebu, aposao joj je bio neophodan.„Zaista me to pogodilo. To je čovjekkoji ima vlastitu djecu, vlasnik jefirme koja dobro posluje i bezimalo osjećaja ti kaže takvo nešto“.

Djevojke i žene u dvadesetim itridesetim godinama su u dostanepovoljnijem položaju prilikomtraženja posla u odnosu namuškarce. Prisutna je negativnaselekcija radnika od strane

poslodavca, koji ako imaju izbora,češće zapošljavaju muškarce negožene ove životne dobi. To pokazujupodaci na biroima za zapošljavanje.U savezu sindikata Republike

Srpske, potvrđuju da poslodavcičesto i ne kriju svoju lošu namjeru,objašnjava Velka Odžaković:„Prilikom intervjua za posao,kandidatkinjama se često postavlja-ju pitanja da li su udate,namjeravaju li uskoro stupiti ubračne vode i da li planirajutrudnoću. Mlade žene nam se žale iveoma često imamo takvepritužbe“, ističe Odžakovićeva.Ovakva pitanja ne smiju se postavl-jati i to je protivzakonito, ističu uGender centru RS. SpomenkaKrunić kaže da je riječ o direktnojdiskriminaciji po osnovu pola:"Bilo koja vrsta privatnog pitanjanije dozvoljena zakonom. Sve ženei djevojke koje to dožive, trebajuprijaviti poslodavca inspekciji radaili upravnoj inspekciji. To su organikoji imaju mandat da nadziru

POLNA DISKRIMINACIJA U BiH

MAJČINSTVO ILI POSAO?

Sve češće se dešava dakada žena saopšti da je

u drugom stanju, a zaključen joj ugovor

na određeno vrijeme, novineće ni dobiti. Po isteku

ugovora ostaje bez posla.Za razliku od njih, muške

kolege produžavaju ugovor i po nekoliko puta...

Djevojke i žene u reproduktivnom dobu su nepoželjna radna snaga u BiH. A roditidijete sve češće znači ostati bez posla. Poslodavcu, pri tome, zakon ide naruku


primjenu zakona“, kaže ona.

Igra živaca: Kako bi izbjegledalje neprijatnosti, svjesne da jeteško dokazati postojanje prekršaja,prijava izostaje. A vrijeme i energi-ju mlade žene usmjeravaju u daljupotragu za poslom.Kada konačno dobiju posao,najčešće je riječ o ugovoru naodređeno vrijeme. Ovdje je prisu-tan jedan drugi vid diskriminacije,koji je dosta specifičan i prikriven.„Sve češće se dešava da kada ženasaopšti da je u drugom stanju, azaključen joj ugovor na određenovrijeme, novi neće ni dobiti. Poisteku ugovora ostaje bez posla. Zarazliku od njih, muške kolege pro-dužavaju ugovor i po nekolikoputa“, dodaje Krunićeva.Ovo je na svojoj koži doživjelaVedrana B. Iz Banjaluke. Radila jecijelu trudnoću, uz obećanje da ćezadržati posao.„Radila sam u državnoj službi, a nekod privatnika. Produžavali su miugovor na tri mjeseca, to je igra živa-ca. Posljednji mi je istekao mjesecdana nakon poroda, i tada sam osta-la bez posla“, objašnjava ona.Vedrana objašnjava da nije jedinakojoj se ovo dogodilo. Nekolikoradnih kolegica prije nje prošle sukroz isto, tako da nije bilapretjerano iznenađena. Ali seveoma razočarala.„Ukupno sam s volontiranjem, utoj ustanovi provela tri godine.Žalosno je što se tako odnose i ujavnom sektoru, privatnike ondamožemo i razumjeti“, smatraVedrana.

Aljkava inspekcija: Poslodavacse o zakon nije ogriješio. Kadaugovor istekne, ničim nijeobavezan da ga produži. Mnogovažnije pitanje jeste, zašto je većinasklopljenih ugovora na određeno

vrijeme? Rad na određeno trabao bibiti izuzetak, a ne pravilo, kažeBorislav Radić iz Agencije za mirnorješavanje radnih sporova.Zakonom su definisane samo četirisituacije u kojima se zaključujeugovor na određeno. Sve ostalo jeprotiv zakona.„U praksi nikada nisam sreo da jeneki od ta četiri razloga naveden.Inspekcije ne rade svoj oposao.Kontrola i sankcija su neophodni i

ovaj problem bi se lako riješio“,smatra Radić.U Inspektoratu RS kažu da nemajuprimjedbi na nezakonito zaključivanjeugovora na određeno vrijeme.„Inspektor nije istražni organ i nemože da dokazuje da je ugovor naodređeno sklopljen samo zato što jeriječ o osobi ženskog pola. Tu je rel-evantan sud, gdje bi se u postupkumorala dokazati loša namjeraposlodavca“, kaže portparolInspektorata Dušanka Makivić.U zemlji sa izuzetno niskimnatalitetom, brojni poslodavci nepraštaju porodiljsko odsustvo.Iako je ova oblast detaljnoregulisana zakonom, on senajčešće ne primjenjuje.

Aleksandra Slavnić/DW


U zemlji sa izuzetnoniskim natalitetom, brojni

poslodavci ne praštajuporodiljsko odsustvo.

Iako je ova oblast detaljnoregulisana zakonom, on senajčešće ne primjenjuje...

Nina Jovičić sa sinom


Razmišljam danima zašto suBosnu nedavno posjetilisvemirci iz sazvježđa

Azkenataur sa planete ZIMA?Mislila sam da je to zbog zanimljivepolitičke situacije i zbog toga štonam politiku vode ljudi koji kao dasu pali sa Marsa ili nekih dalekih,nepoznatih planeta te pojmanemaju šta se ovdje zbiva?!Neočekivana posjeta najpoznatijegegipatskog faraona Ramzesa II otkrimi istinu. Došao faraon Ramo-Ramzes II, sa svom svojom svitom,ženama i preko stotine svoje djece,kući u Bosnu, u Visoko. Ima nam-jeru da se opet malo „podmladi“.Iako ima skoro devedeset godina,izgleda kao momčić od 18, da ga neotkriva faraonska brada. Odlučio jeda starost provede ovdje u Visokomu Bosni i da se preseli u piramiduSunca, a žene i djecu da useli upiramide Mjeseca i Zemlje.

Ubiti, rekao je da želi bitivječno mlad i zdrav, ne želiumrijeti i biti balzamiran i

sahranjen u Egiptu u dolini Nila.Želi da sa rajom derneči u Bosni.Kaže faraon Ramo-Ramzes daBosna ima „dušu“ i nema je nigdjena svijetu takve. A priznao je da želikod nas pronaći i novu kraljicu.Gdje piramida nije tijesna ni čeljadnisu bijesna. Ovdje u Bosni imamnogo dinastija i dokazalo se da žive i

vladaju poput faraona, najmanje stogodina. Zbog toga se on osjeća kao uStarom Egiptu. Sin nasljeđuje oca,primjer je dinastija Menhotep-Hsekin-Bakir, a ima i onih koji„kidišu“ na prijestolje vladara svih svi-

jetova, iz dinastije Ahotep-San-Džak-Tiu-Fahri. Opasna je po faraonovozdravlje i dinastija Mehkotep-Al-Puši-Zlatkir i mnoge druge.U odboru za doček faraona Rame-

Ramzesa II je naš dr. SemirOsmanagić, entuzijasta koji od2005. godine neumorno po svijetupromovira bosanske piramide.Njemu je faraon dao partijski-faraonski zadatak da otkrije njegovpravi dom, izvor vječne mladosti izdravlja, piramide u Bosni uVisokom. Odlučio faraon Ramo-Ramzes II biti nesebičan i otkriti itajnu visočkih tunela i odaja upiramidama, te pustiti raju da šeta-ju u njima. Dosadilo mu da ljudimisle da su piramide grobnice ukojima su sahranjeni njegovi preci.

Njegov glavni pisar, na poseb-nom papirusu, poslao naDiscovery Science Tv kanal,

priču i otkrio tajnu o visočkimpiramidama. Faraon je napisao ipotpisao da su piramide, zapravo,moćne energetske mašine. Onekoriste prirodne energetske izvore,podzemne vodene tokove, a onikoriste, kao generatore elektriciteta,provodljive materijale, kvarcnekristale, keramiku itd.Piramide skupljaju energiju izsvemira koja je neophodna za nes-metani razvoj prirode i ljudskihpotencijala na zemlji i koriste se zajoš neke namjene koje faraon ovajput nije htio otkriti. Osim toga,kada čovjek biva izložen tojenergiji, tim zračenjima koja se

FARAON SE VRATIOSVOJOJ KUĆI U VISOKO

Zašto nismo sagradili još hiljadu piramida u Bosni,zašto ih nismo, ako treba, i izmislili i iskopali svakikamen koji je njihov dio i tako postali središtem Svijeta

NA VRH JEZIKA

Piše: Sanja Ljubičić

Gdje piramida nije tijesnani čeljad nisu bijesna.

Ovdje u Bosni ima mnogodinastija i dokazalo se da žive i vladaju poput

faraona, najmanje sto godina...


nalaze unutar visočkih piramida,on se osjeća bolje i njegov energets-ki balans bude u ravnoteži te onpostaje zdrav. Dobiva iscjeliteljskuenergiju direktno iz svemira u svojetijelo te mu na taj način i sve bolestibudu izliječene.

Kako su dr. SemiraOsmanagića mnogi u svijetunazivali šarlatanom i piscem

naučne fantastike, u znak zahval-nosti za sav njegov trud, faraon jeodlučio da lično on bude njegovspecijalni izaslanik na DiscoveryTv kanalu i ispriča „faraonovutajnu“. Znao je faraon da će muposlati kao oponente arheologe,geologe, egiptologe i fizičare. Samoje šapnuo Semiru da ih pita kako ćeobjasniti na vrhu piramide Suncafrekvenciju od 26-32 kHz i u dnupiramide energetska zračenja?Doveo je malo kod sebe faraonRamo-Ramzes II i HenryChampmana, britanskog arheolo-ga, i dao mu vaspitnu mjeru što jega je tračao i što je pričaobudalaštine o piramidama. Očitao

mu je lekciju pred 20 miliona tvgledatelja ovog kanala, te mu srušiougled i autoritet u svijetu.Od tada Henry tajno dolazi upiramidu Sunca i tamo boravi, čak ispava u podzemnim hodnicima.Kažu da je karcinom izliječio.Toliko je od tog pozitivnogljekovitog zračenja ozdravio i

naučio misliti da mu se i umpromijenio. Postao je glavnituristički vodič za piramide uVisokom i naučio bosanski jezik.Nakon gledanja te emisije naDiscovery Tv, shvatih i ja zašto susvemirci posjetili Bosnu. Pa i oni senapajaju tim enegetskim mašina-ma, a one su zapravo i jedini izvornjihovog opstanka. Srž njihovogbića čini energija, ali tu tajnu

faraon nije htio još otkriti svijetu.Veoma se naljutio na čelnike u našojdržavi koji godinama potpuno negi-raju postojanje njegovih piramida.Odlučio je da povede rat sadržavnim institucijama. Zamijenićeodgovorne u njima onima koji su seobrazovali u Starom Svijetu, kojimaje poznat sadržaj Aleksandrijskebiblioteke, koji znaju hijeroglife,koji mogu prepoznati značaj i pos-tojanje piramida u Bosni.

Aja pomislih zašto nismosagradili još hiljadu piramidau Bosni, zašto ih nismo, ako

treba, i izmislili i iskopali svakikamen koji je njihov dio i takopostali središtem Svijeta!?Odlučih naučiti hijeroglife, malootići u Aleksandriju i malo njuškatipo biblioteci. Možda mi se posrećisa faraonom Ramom- RamzesomII i postanem faraonka, te dok je jošbesplatno, napajati se Božanskomenergijom?!A naše nadležne treba zatvoriti utunele visočkih piramida. Možda imenergija prosvijetli mozak?

Kaže faraon Ramo-Ramzesda Bosna ima „dušu“

i nema je nigdje na svijetutakve. A priznao je da želi

kod nas pronaći i novu kraljicu...

Poglavar rimokatoličke crkve papaFranja izjavio je po povratku kući izTurske da je skeptičan premamogućnosti da se dvije hrišćanskecrkve, u raskolu od 1054. godine,ponovo ujedine. On je podvukao dase hrišćani nalaze na putuujedinjenja, putu koji mora bitipređen. Ali je i dodao:"Mi jesmo na tom putu, ali takođemoramo da čekamo teologe da seslože među sobom. Nikada nećemodočekati taj dan, uvjeravam vas.Skeptičan sam."U istom danu papa je tako ohladionadanja koja je probudio samonekoliko sati ranije kada je izIstanbula, gde se susreo sa vaseljen-skim patrijarhom Vartolomejem,pozvao na ujednjenje dve crkve:"Vapaj žrtava sukoba poziva nas dabez odlaganja idemo putempomirenja i zajedništva izmeđukatolika i pravoslavaca", poručio je.Utoliko prije, naveo je papa Franja uporuci iz Istanbula, što se u tomtrenutku nalazio u blizini država,misleći na Siriju i Irak, bolno poki-danih dubokim i krvavim sukobom.Odao je i priznanje Turskoj koja jeprimila oko dva miliona izbjeglih ipozvao sve vjerske i političemuslimanske vođe, kao i musli-manske intelektualce da "jasno" inedvosmisleno osude islamističkiterorizam.Papa je služio i zajedničku liturgiju sapatrijarhom Vartolomejem prvim,duhovnim vođom 300 milionapravoslavnih hrišćana u svijetu. Takođeučinio je upečatljiv gest primajući

blagoslov od Vartolomeja, da bi potomdvojica crkvenih velikodostojnikazajedničkom deklaracijom pozvali namir u Ukrajini.Tokom povratka u Vatikan, uavionu, papa je izjavio i da je spre-man da se "bilo kada, i bilo gdje"sastane sa patrijarhom Ruskepravoslavne crkve Kirilom.

TELEVIZIJI PRIJETI SMRT

Uoči predstavljanja Netflixa uLatinskoj Americi, direktor ovekompanije Reed Hastings je izjaviokako će današnje, konvencionalnetelevizije pretrpjeti određenu"evoluciju", te najvjerovatnijeizumrijeti do 2030. godine.Netflix je kompanija i platformakoja pruža legalne uslugestreaminga i gledanja multimedi-jalnog sadržaja, filmova i serijapreko interneta, kao i slanje štam-panih DVD izdanja. Zbog svojepristupačnosti i povoljne cijeneizuzetno je popularan u Americi,ali i drugim zemljama svijeta.Na web stranici Netflixa je još uaprilu 2013. godine objavljen doku-ment na 11 strana u kojimapredviđaju svijet bez TV kanala ukojem internet TV zamjenjujedosadašnju televiziju. U godinu ipo nakon što je taj dokumentobjavljen, američke TV kuće HBO,Showtime i CBS su najavilesamostalne aplikacije, dok satelitskiprovider Dish Network priprema isvoj internet TV servis.Zarada od oglasa i reklama na tradi-cionalnim televizijskim kanalimaprilično je turbulentna - 2011. i 2012.

NE]E BITI UJEDINJAVANJA


RE^ENO UPAM]ENO Dobar putnik je onaj koji ne znakamo ide, a savršeni je putnik onajkoji ne zna odakle je došao.

n Lin Yutang

Da bi postigli velike stvari, treba nesamo djelovati, već i sanjati; nesamo planirati, već i vjerovati.

n Anatole France

Nemojte trošiti vrijeme udarajući uzid nadajući se da će postati vrata.

n Coco Chanel

Naučite se hrabro podnositi sreću.n Horacije

Hrabrost koju priželjkujemo icijenimo nije hrabrost da umremočasno, već da živimo muževno.

n Thomas Carlyle

Gdje je blaga, ima prijatelja.Titus Maccius Plautus Plaut

Veličine nema gdje nema i jednos-tavnosti, dobrote i istine.

n Lav Nikolajević Tolstoj

Možda je jedino čemu se možemonadati da ćemo završiti s pravimstvarima za kojima ćemo žaliti.

n Arthur Miller

Ljubav sve zamrsi. Mržnja svepojednostavi.

n Elie Wiesel

Ljudska zavist uvijek prolazi odnemoći.

n Lav Nikolajevič Tolstoj

Što više razmišljam o svijetu, višerazumijem sebe.

n Gavin Rossdale

Veliki su ljudi izloženi progonima.n Fridrik Veliki


godina su bile jedini period uposljednjih deset godina u kojem jeprimijećen porast prihoda TV stani-cama od reklama. Kao rezultat toga,procjenjuje se kako će oglašivači zadvije godine biti spremniji svoj novaculožiti u digitalne platforme i inter-net platforme.Ipak, bez obzira na veliku popu-larnost, Netflix odbija da otkrijepodatke o svojoj gledanosti. TedSarandos, zadužen za kreiranjesadržaja na Netflixu, ističe kako jeto "potpuno irelevantno za posao,ali privlačan i uzbudljiv podatak okojem bi se moglo pisati, te koji bimogao vršiti dosta pritiska naemisije i sadržaje koji će svremenom svakako postati odlični ipopularni". Također, pojašnjavajukako ovaj podatak ne znači ništa,budući da se gledanost ne možepratiti kod korisnika s mobilnihtelefona.

BRŽI AVIONI

Prošlo je više od 10 godina od kada jeposljednji Concorde sletio na aero-dromsku pistu, a nekoliko svjetskihkompanija danas punom paromkorača prema ostvarenju svojihprojekata čiji bi plodovi zamijenilisupersoničnu legendu sa krilima.Avioni će se prvo pojaviti u svijetu pri-vatnih kompanija i biznismena, anedugo nakon toga očekuje se i korakprema komercijalnim letovima.Jedan takav avion je N+2 koji jedizajnirala kompanija LockheedMartin, a cilj letjelice i njenih kreato-ra je da dostigne brzinu duplo većunego trenutni komercijalni avioni.Usporedbe radi, pretpostavlja se da

će N+2 let iz New Yorka do LosAngelesa preći za svega 2,5 sata.Trenutnom maksimalnom brzinomavionu na toj relaciji putuju pet sati.Avion će prevoziti 80 putnika i imatće tri mlazna motora kako bi sepostiglo reduciranje eksplozije usljedprobijanja zvučnog zida."Kako bismo dostigli revolu-cionarni rezultat, razvijamo pot-puno novi sistem pogona", rekao jeMichael Buonanno, menadžer pro-grama N+2 kojem asistira i NASA.U međuvremenu, evropska kom-panija Airbus se udružila saameričkom firmom Aerion kako birazvili supersonični avion koji biput preko Atlantskog okeana prešaoza samo tri sata. Ime aviona urazvoju je AS2 i letjet će brzinomod 1.958 kilometara na sat, a zasada se planira samo "biznisverzija". Prvi letovi će početinajranije 2019. godine.Francuski Concorde letio je brzi-nom od 2.172 kilometra na sat.

ELEKTRONSKEUBICE

Nevidljivi štitkoji se nalazina visini od11.600 kilo-metara odbija"elektrone ubi -ce“ koji mogu izazvati štetu naZemljinoj površini, a naučnici zasada ne znaju kako je zaštitni slojnastao. Spomenuti elektroni bom-barduju Zemljino okruženje iodbijaju se od nevidljivi štit, a zanjihov negativni efekat najboljeznaju astronauti.Kada bi došli do površine našeplanete, izazvali bi haos u napajan-ju strujom, a utjecali bi i na klimute izazvali "epidemiju" bolesti raka.Naučnici još uvijek ne znaju kakose formirao i kako zapravofunkcioniše.

RE^ENO UPAM]ENO Onaj koji će sve napraviti daugodi prijateljima pretjeranomuslužnošću, neće napraviti ništadrugo do budućeg gubitka pri-jatelja.

n Kritija

Nije zanimljivo ono što vam ženekažu, zanimljivo je ono što prešute.

n Rainer Maria Rilke

Pravi cilj obrazovanja je osposobitičovjeka da može sam nastavitipostavljati pitanja.

n Mandell Creighton

Možemo se bojati nekoga kogavolimo ili preziremo, nekoga ko jejako dobar, jako okrutan ili istinskipodao prema nama.

n Sándor Márai

Samotno drveće, ako uopće izraste,izraste u jako drveće.

nWinston Churchill

Bijes mudracu oduzima mudrost, aproroku viziju.

n Talmud

Filozofi su samo različito tumačilisvijet: radi se o tome da se onizmijeni.

n Karl Marx

Čovjek je životinja uhvaćena umrežu važnosti koji je sam ispleo.

n Clifford Geertz

Jedina razlika između sveca igrješnika je u tome da svaki svetacima prošlost, a svaki grješnikbudućnost.

n Oscar Wilde

Prava provjera čovjeka je kakokoristi moć.

n Pitakos


Ovo je posebna sedmica od kojeviše ne mogu biti ista kao prije.Naime, iz članka objavljenog u

ozbiljnom časopisu «Science&Vie»saznala sam da je nauka potvrdila da iu najprostijem živom organizmu pos-toji ADN kod funkcionisanja, i da seveliki broj naučnika raznih disciplinaslaže da se radi o izuzetno preciznimkodovima ponašanja po izuzetnokompleksnim programima.Ubijeđeni su da život (sve žive vrste)predstavlja Kreaciju i ne može bitirezultat slučajnog odabira.Elem, ode Darvin definitivno uistoriju, a ja preispitujem svojaprethodna znanja i korigujemspoznaje.Odavno su nam naučnici objasnilida su konstitutivni elementi svijetaenergija i materija, ali sada se, evo,dodaje kod - program ponašanja,koji mnogi zovu informacija. Ureligijskim tekstovima o nastankusvijeta zapisano i jeste "Isprva biRiječ"; dakle riječju (informacijom)

počinje Stvaranje. Nerice, prozi-vam se, svete knjige u šake paponovo čitaj. A ipak, počinje mehvatati strah od robota u meni pa upokušaju da sve omekšam, vezujemsjećanja na nove spoznaje. U nekoj godini prije smrti dajdžeKeme nazovem Sarajevo, on mi se

javi na telefon pa kaže kako stojikraj prozora i hrani golubove."E moja Nerice, teške su ove kasnegodine, gledam kako mi otkazujejedna po jedna sposobnost, a glavaostaje ista. Ma nije čovjek ništa dorobot", saopštava rezignirano.Šutim, provela sam čitav životosmišljavajući računare, jasno mi ješta govori, znam i za Pavlovljev

refleks i učenja o stvaranje rutina uponašanju, razne psihoterapijskemetode od kojih je značajnaEricksonova hipnozom, dakleugradnjom nove misli-programareagovanja na bolne porive. Znamza Bernova učenja o ponašanju poscenarijima (programima), znamza upravljanje masamapodsticajem riječima…

Sve je to, u stvari, rad sa« p r o g r a m i m a - s h e m a m aponašanja» kod čovjeka.Ono

što dajdža govori sa gorčinomodavno slutim, a ipak ne ulazim udiskusiju nego preporučujem:"Tako vjerovatno jeste, ali nemoj dadjeci kažeš, oni su na pola puta,neka im ostane uvjerenje o magijiživota"...Dajdža ne reče ništa, ne nastavismotemu. Složismo se i zašutismo,povezaše nas riječi, isto kao što midanas vratiše njegov glas i golubovena prozoru. Dovoljno da iz mislieliminišem vrijeme pa je lakšaspoznaja o sebi automatu. Nisamsama.Po liniji sličnosti moj mozak unastavku poveza ovo sjećanje sadrugim vrijemenom u kom sam se,posredstvom društvene mreže,upoznala i družila sa vrsnom nov-inarkom Tamarom Kaliterna, kojaje napisala kako, od vremena upenziji, svako jutro na prozoručeka vrapčića za mrvice kruha kojeje spremila.

U POČETKU BIJAŠE RIJEČ...Odavno su nam naučnici objasnili da su konstitutivnielementi svijeta energija i materija, ali sada se, evo, dodajekod - program ponašanja, koji mnogi zovu informacija

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

Piše: Nermana Begagić

Možda i jeste rješenje zapromjenu ponašanja,

optuživanja inerazumijevanja naći noveriječi i govoriti ih upornosve dok se ne promijeni

sumorna svakodnevnica...

I ona je godinama pisanom riječipokušavala probuditi svijest i sav-jest ljudi na Balkanu, zalagala se zazajedničku osudu zločina i mir.Sjećanje na Tamaru mi pomože dase spustim u niže sfere primjenenovog saznanja i vidim kako da sedanašnje stanje povelikog haosa naBalkanu i oslikava posebnimrječnikom, te da je komunikacijauslovljena korištenjem riječi, frazakoje kao da su okidači ponašanja inašega razdvajanja.

Ne počinje li riječju svakaljudska akcija, ne upravlja lise baš tako masama, pitam

se, nisu li i naša Bosna i Balkan bilimirni kada smo jedni druge zvali«braćo i sestre»?Možda i jeste rješenje za promjenuponašanja, optuživanja inerazumijevanja naći nove riječi igovoriti ih uporno sve dok se nepromijeni sumorna svakodnevnicanaših dana? Pa ako smo i roboti,neka smo. Iako više ne radim, ostala mi navi-ka da je vikend za odmaranje.Petkom uveče odahnem, nemamporiva za ikakvu aktivnost osim šet-nje gradom ili gledanje nekog filmau kinu. Očigledno je riječ «petak»postala kroz generacije i kod meneokidač osjećaja za Dan Božiji ukojem je odmor.Tako, eto, koračam lagano poredrijeke u sumrak i puštam da mimozak luta, a misli se roje; opetsam u mislima o ADN kodovimakojima smo programirani i moćikoju nose u sebi. Riječi koje čujem(čitam) u meni izazivaju reakcije,osjećaje, prouzrokuju promjene.Ali, nije sve isto!Zastanem u hodu pogođena novomspoznajom: neuporedivo više samstvarna i svoja kada sam u Bosni igovorim maternji jezik, nego ovdjesa svojim francuskim. Bosanskijezik mi donosi mnogo više odproste razmjene-komunikacije,

donosi mi neuporedivo višesigurnosti i osjećaja. Mora da suriječi-kodovi-okidači određenihshvatanja i ponašanja-reakcijaprenešenih do mene kroz generacijepretočene u kodove baš na momematernjem jeziku, kažem si. Poslije stotinjak metara šetnje, takozamišljena, nailazim na, lijevo odrijeke, između privatnih kuća,prolaz. Hoću skrenuti, a ondavidim na zidu tablu na kojoj piše:

"Jean Jaures", a ispod "Sans Issue"(u prevodu: bez izlaza) isaobraćajni znak da se nema kudaproći dalje.Stala sam. To "Bez izlaza" je takoružna fraza, beznadežna, depresiv-na, ne bih je u svome kodu nikako.I tada se sjetih maternje lijepe riječi"Ćorsokak" za ovakve prolaze, pami se sve rasvijetli, toliko da senasmijah.Očigledno je da sam pravljena i svauvezana bosanskim ADN

kodovima. Znam, jer evo većĆor(avom)-Sokaku u mislimasmišljam kako da progleda. Ako jesokak ćorav nije bez izlaza,saopštava mi naša riječ!

Treba samo da balkanskustvarnost (sada je zovemĆorsokak ) u koji smo upali

već dvadeset i kusur godinaučinimo da progleda, završavamdalje razmišljanje uz osmijeh nade.Pa i progledaće! Na « ćorsokake»smo mi Balkanci programirani,znamo zasigurno i imamo kodove iza izlaze iz njih! Korak mi živahan, ja veselija, hrabri-ja i odvažnija, ulazim u sumrak svedalje. I ondje se prisjetih religijskihknjiga sa obrazloženjima nastankasvijeta koje sam si dala nalog daponovo išćitam. Ali one su i sanalozima ljudskog ponašanja,osvješćujem se, riječima-kodovimaponašanja spajanja i razdvajanjaljudi koje se prenose sa ruke na rukukroz vijekove, sve različite energije,izlazi, ćorsokaci i bezizlazi… Nije li vrijeme, upitah se, uz sva ovanaučna otkrića, da sve to konačnospojimo u jednu knjigu postanka-geneze i jedne te iste nalogeponašanja za svo čovječanstvo?Na ovo pitanje nemam odgovoraniti riječi-koda za dalje.


Nije li vrijeme, uz sva ovanaučna otkrića, da sve tokonačno spojimo u jednuknjigu postanka-geneze i

jedne te iste nalogeponašanja za svočovječanstvo...


Rat je vođen između 1991. i1995. u Hrvatskoj i Bosni iHercegovini. A ja, ja sam

Danijel Višević, rođen i odrastao uNjemačkoj. Taj rat i ja, zapravo,nemamo nikakve veze jedan sdrugim. Zapravo ne.

Vrijeme idile: Dugo nisamshvaćao i nisam htio prihvatiti da jetaj rat snažno utjecao na moj život.I da to još uvijek čini, iako njimenisam bio direktno pogođen, a jošmanje sam u njemu sudjelovao.Žrtve, to je bilo sto tisuća mrtvih,milijuni izbjeglica, silovane žene,prolaznici koji su bježali pred mec-ima na sarajevskoj Aleji snajpera,izgladnjeli čovjek iza žicezatvoreničkog logora.No ipak mi postaje sve jasnije,pogotovo sada, u vremenu u koje-mu se ratuje tako puno kakoodavno nije, da je ovaj rat bio

ključni doživljaj moje mladosti.Kad je on započeo, ja sam išao uškolu u Frankfurtu na Majni. Imaosam 14 godina, slušaoGuns'N'Rosese, Die Ärzte i

Nirvanu, nosio fiksni aparatić zazube i bio zaljubljen u Ninu iz mograzreda. Svake srijede popodne imaosam jednoipolsatnu nastavumaterinskog jezika. Jugoslavenskog.Sjedio sam pored svoga prijateljaBranka i učili smo da su partizanisvojim neprijateljima pucali samopred noge, da je JNA treća najjačavojska u Europi i da su Olimpijskeigre u Sarajevu bile najuspješnijesvih vremena. Zajedno smo učilisrpskohrvatski, ispisivali smo riječi

latinicom i ćirilicom i često crtalizastavu Jugoslavije i njezinih šestrepublika s puno crvenih zvijezdapetokraka.Jednoga dana nas je gospođaBošković, naša učiteljica, razdvoji-la. Više nismo bili Jugoslaveni negoSrbi i Hrvati: Branko je na lijevojstrani učionice sada sve pisaoćirilicom, a ja na desnoj stranilatinicom.

Ratne vijesti: Moji roditelji supočeli po čitave večeri gledativijesti, slušati hrvatski radio i tele-fonirati s rodbinom. Ponekad bimoja mama znala zaplakati kada bizazvonio telefon. Imala je desetorobraće i sestara, moj otac petero.Većina ih je živjela u Hrvatskoj iBosni. Tri moja ujaka, jedan stric išest rođaka su otišli u rat. Dio mojerodbine je morao pobjeći iz svogdoma, neko vrijeme su živjeli i kodnas u Frankfurtu. Sve u svemu smo,međutim, imali veliku sreću danitko iz naše obitelji nije poginuo.Samo je ujaka Zorana teško ranilamina.Moj novi susjed na jugoslavenskoj,kasnije hrvatskoj nastavi, zvao seDomagoj. S njim sam subotom išaona vjeronauk koji je organiziralaHrvatska katolička misija. Na kriz-mi smo stajali jedan pored drugogpred oltarom Frankfurtske kate-drale kada nas je biskup pitao kojesmo nacionalnosti. Kako nisam bio

PREISPITIVANJA: RAT I JA

Ratovi kontaminiraju ljude i njihovu djecudesetljećima. I ta kontaminacija se rasprostire naširoko– ona zahvaća rodbinu i prijatelje koji žive daleko inaizgled su potpuno pošteđeni od rata

OŽILJCI KOJI NE ZARASTAJU

Piše: Danijel Višević

Jednoga dana nas jegospođa Bošković, naša

učiteljica, razdvojila. Višenismo bili Jugoslaveni

nego Srbi i Hrvati…

Višević često istupa u medijima

sasvim siguran, oklijevao sam sodgovorom, no Domagoj je rekao umikrofon: „Hrvatske.“ Prolomio sepljesak, pljesak koji je potrajao, abiskup je Domagoja pogladio poglavi.Bio je to trenutak u kojemu sampočeo razmišljati o svojoj nacional-nosti. Ne da o tome nisam prijemislio; na primjer kada sam krenuou školu u Kaiserslauternu i kadanas je učiteljica zamolila da bude-mo ljubazni prema dvojici stranacau razredu – Aliju i Danijelu. Reklaje to pokazavši na jednogsramežljivog dječaka i mene. Ilikada su se moji roditelji preselili uFrankfurt i ja morao promijenitiškolu pa kad je moja nova učiteljicajednom izgrdila čitav razred jer je

samo jedan učenik dobio peticu izdiktata, i to onaj koji čak nije niNijemac.

Miris baruta: Bilo je, dakle,trenutaka koji su me naveli darazmišljam o svojoj nacionalnosti,ali događaj u Frankfurtskoj kate-drali je sve stavio u jedno novo

ozračje. Bio je to onaj pljesak. Onme zbunjivao.Što je to u Domagojevom odgovorubilo tako super?

Nekoliko tjedana kasnije sam sasvojim roditeljima na hrvatskomradiju čuo da su se Srbi naoružalida bi porobili Hrvate. „Samo zatošto želimo ostvariti naš tisućljetnisan o neovisnosti“, rekao je glas naradiju, „žele nas poubijati.“Za ljetne praznike smo, unatoč ratu,otišli u Hrvatsku i Bosnu i tijekomjednog duljeg primirja posjetili smorodbinu koja je živjela blizu bojišnice.Jedan ratni drug ujaka Zorana mi jedao da pucam iz njegovog kalašnjiko-va u boce koje su bile udaljene nekihdvadesetak metara od nas. Još uvijekosjećam trzaj puške, miris baruta unosnicama. I ja sam se onomad htioboriti, braniti domovinu svoje obitelji.Ali, srećom, s 14 godina sam za to jošbio premlad.Da sam bio tri godine stariji, da libih i ja bio otišao u rat? Ta memisao vodila kad sam počeo pisatisvoj roman 2011. Dvojica mojihpoznanika iz Frankfurta su tadaimala 17 i 18 godina - i to su učinila.Obojica su se nekoliko mjeseci kas-nije vratila smušena, isprepadana ipotpuno promijenjena.

Razorene obitelji: Glavni pro-tagonist mog romana je Michael,Nijemac čiji roditelji, kao i moji,


Da sam bio tri godine stariji, da li bih i ja bio

otišao u rat? Ta me misaovodila kad sam počeo

pisati svoj roman 2011…

Ratom obilježena mladost

Danijel Višević vjeruje da pričanje o ratu može pomoći. Zato na portaluKrautreporter želi dati priliku žrtvama rata da progovore o svojimiskustvima. On ih želi portretirati – vojnike, izbjeglice, počiniteljezločina, žrtve iz bivše Jugoslavije, Ruande, Ukrajine, Sirije i Njemačke.Jer i njemački vojnici se iz svojih misija u inozemstvu sve češće vraćajus PTPS-om.„Samo ako stvorimo barem približnu predodžbu o tome što je to rat ikoje su njegove posljedice, znat ćemo cijeniti mir u kojem živimo. Ičuvati ga“, smatra Višević.

ŠTA JE TO RAT?


potječu iz Livna. Kada taj kraj utravnju 1992. godine napadnusrpske postrojbe Michael ubija urovu jednog srpskog vojnika. Unjegovom novčaniku pronalazisliku njegove obitelji - supruge idvoje djece. Dvadeset godina kasni-je Michael i sam ima dvoje djece.Kada njegova supruga Inga u kućudovede bejbisitericu, Michaelvjeruje da je riječ o kćeri čovjekakojega je ubio.Otkad pišem ovaj roman redovitoposjećujem svoju rodbinu uHrvatskoj i Bosni, posebno ujakaZorana. On je sudjelovao u borba-ma 23. travnja 1992., borbama zaobranu Livna koje Hrvati danasslave kao povijesnu pobjedu.Prilikom svečanog obilježavanja nji-hove obljetnice preko svoga ujakasam upoznao i druge veterane i saz-nao puno o ratu, PTSP-u, orazorenim obiteljima i djeci koja suizgubila nadu. Bio sam i uBeogradu. Tamo sam sreo Srbe kojisu bili na drugoj strani bojišta, ljudes PTSP-om, razorene obitelji i djecukoja su također izgubila iluzije.Svjetska zdravstvena organizacijaprocjenjuje da oko 400.000 ljudi uBosni i Hercegovini pati odposttraumatskog stresnogporemećaja. To je otprilike svaki

deseti stanovnik. Lokalne udrugekoje se brinu o žrtvama PTSP-avjeruju da je stvaran broj oboljelihmilijun i 700 tisuća.

Noćne more: Ratovi kontaminira-ju ljude i njihovu djecu desetljećima.I ta kontaminacija se rasprostirenaširoko – ona zahvaća rodbinu i pri-jatelje koji žive daleko i naizgled supotpuno pošteđeni od rata.

Ovaj rat je najveća nesreća u momdosadašnjem životu. Bez ikakvesumnje. To primjećujem ponekadkonkretno, a ponekad indirektno.Konkretno, na primjer, kada sevozim taksijem i taksist primijeti daimam hrvatske korijene, a on jeSrbin, kada pričamo o našim veza-ma s bivšom Jugoslavijom, o ratu, otome koliko nas je pogodio, o mojoji njegovoj rodbini. Kad mi taksistkaže da je i on bio u ratu, kao i nje-gov brat koji je poginuo i da je onunatoč tome oženio Hrvaticu, alida mu je teško u braku jer mu bratne izlazi iz glave. I kada se taksistu

oči onda napune suzama, kadaodmahne rukom i zagrli me.Ili kada posjetim svog rođaka kojiima tumor na mozgu i ja ga pitamkako je, a on, umjesto da priča o svo-joj bolesti, zuri u prazno i priča mi onoćnim morama koje ga bude svakenoći. Čizme su mu se zaglavile ublatu, ne može se maknuti, ne možeizaći iz njih, a srpske postrojbe se sveviše približavaju, čuju se rafali izstrojnica, ratatatata. I onda se pro-trese, pogleda me i kaže mi kako jezapravo skroz dobro.

Dašak patnje: Tuga zbog ovograta me često zna obuzeti sasvimneočekivano. Dovoljno je da čujempar tonova neke pjesme iz onoga vre-mena. To ne moraju nužno biti čak nipjesme iz bivše Jugoslavije, pjesmeBijelog dugmeta, Crvene jabuke iliMerlina – i And justice for All odMetallice mene asocira na ovaj rat.Ta tuga će me pratiti čitavog života.A ipak bi bilo nedopustivouspoređivati je niti malo s patnjomljudi koji su proživjeli rat. Jer ja samosjetio samo dašak njihove patnje.Nikada se neću prestati pitati što semoralo dogoditi da ovaj rat ne izbi-je. I što se mora dogoditi da ljudishvate i osjete da je rat nešto najs-trašnije što im se može dogoditi.

Susretao sam i Srbe kojisu bili na drugoj strani

bojišta, ljude s PTSP-om,razorene obitelji

i djecu koja su takođerizgubila iluzije…

“Spomenici” jednog ružnog vremena


Nakon što su svoj posaoobavili prošle godine,istraživači su sada vraćaju u

gradove u kojim je urađeno ispiti-vanje javnosti, predstavljajurezultate, bilježe reakcije građana i,postavljaju dodatna pitanja.

Pravilo i iznimka: U Bosni iHercegovini, zatrovanoj podjelama,još će mnogo vode proteći dok prim-jer prijateljstva Jove Jovanovića iMuhameda Bukve, iz okoliceGoražda, bude uobičajen, a ne izn-imka ili fenomen.Prijatelji od djetinjstva, u ratnimgodinama bili su na suprotnimstranama, u različitim vojskama, a

kad je zlo stalo, oni su:„Mi smo bili samo dva zrnca koja jevjetar nosio u jednom talasu, tako dami nismo ništa mogli ni predvidjeti

niti promijeniti. Nažalost, političkasituacija još podriva tu nacionalnustrepnju. Pominjemo se u ta neka triplemena, što nije dobro.“Slično su odgovorili i građaniobuhvaćeni zajedničkim istraživačkim

poduhvatom Centra za empirijskaistraživanja religije u BiH i Sveučilištau Edinburgu, a pod pokroviteljstvomFondacije Konrad Adenauer u trinaestbh. gradova (Sarajevo, Mostar, BanjaLuka, Stolac, Jajce, Tuzla, Srebrenica,Livno, Bijeljina, Brčko, Trebinje,Bihać i Teslić).77 posto ispitanika vjeruje da jeproces pomirenja, koji bi bioosmišljen i koji bi se temeljio napovjerenju i iskrenosti u BiH,veoma značajan. Nastavnici su naprvom mjestu, među osobama kojeimaju najviše potencijala u procesupomirenja (72 posto ispitanika)

Opšta potreba: Premda su ispi-tanici bili manje skloni ulozi kojubi u procesu pomirenja mogli imatipolitičari, skoro 52 posto njihovu„misiju“ vidi kao značajnu. Ovirezultati su podsjetnik da većina

JEDNO OHRABRUJUĆE ISTRAŽIVANJE

U jednom od najvećih poslijeratnih istraživanja, organizovanog u 13 bh. gradova, 77 posto ispitanikadalo je podršku izgradnji međusobnoga povjerenja ipomirenja, unatoč strašnim posljedicama rata u BiH

GRAĐANI KAŽU DA JE OBNOVA POVJERENJA MOGUĆA

U Bosni i Hercegovini,zatrovanoj podjelama, jošće mnogo vode proteći dokprimjer prijateljstva JoveJovanovića i Muhameda

Bukve, iz okolice Goražda,bude uobičajen…

Žrtve se ne zaboravljaju

stanovništva Bosne i Hercegovine –iz svih konstitutivnih naroda iizvan njih, od najreligioznijih doonih koji uopšte nisu religiozni,svih uzrasta i profesija – shvatajupotrebu za pomirenjem.Mnogi pojedinci iz ovog raznolikoguzorka su razočarani učinkompolitičkih elita, ali takođe vjeruju daje proces pomirenja na nivou cijeledržave izuzetno važan, te da u njegatreba uključiti široku lepezu sudioni-ka, navodi Zlatiborka Popov -Momčinović, sa Univerziteta IstočnoSarajevo.„Skoro 80 posto građana i građankiBiH smatra da je proces pomirenja iizgradnja povjerenja nešto što je jakoznačajno za budućnost Bosne iHercegovine. Više su podržavali oneinicijative koje su nekako okrenutebudućnosti nego prošlosti – kaoizgradnja memorijalnih centara namjestima gdje su počinjeni stravičnizločini, što je podržano, ali su mnogoviše podrške dobile neke inicijative

poput onih da se kroz obrazovnisistem mladi susreću i upoznaju, učeono što je bitno za njihovuzajedničku budućnost“, kaže Popov– Momčinović.

Ohrabrujući procenti: Kakograđani procjenjuju uticajizgradnje povjerenja za boljubudućnost? Imam iz Bugojna,

Muhamed Jusić, član istraživačkogtima, iznosi neke od podataka izistraživanja.„75,4 posto od ukupnog uzorkareklo je da bi ozbiljni pokušaj da seizgrade odnosi između vjerskih ietničkih grupa u BiH imali uticajna budućnost zemlje. Kad bismo

jednu poruku morali poslati – to jeono što smo našli u čitavoj državi,daleko više od onoga što bismo,gledajući medije, čitajući novine iradeći s ljudima, očekivali.Čak 84,4 posto ispitanika podržavaulaganja u edukativne programekoji su osmišljeni da pomognumladima da se riješe negativnihstereotipa i da razumiju zajedničkeinterese građana različitog pori-jekla, a tek 10,3 posto to nepodržava. Ovo će se podudariti s jošjednim pitanjem kojeg smopostavili – od koga građani najvišeočekuju u procesu pomirenja –tamo ćemo na prvom mjestu imatinastavnike,“ predočava neke odrezultata Jusić.

Ekonomska saradnja: Kakojedan stranac vidi proces približa-vanja ljudi zatrovanih podjelama iratnim događajima? Evo razmišl-janja direktora Fondacije KonradAdenauer u BiH, Karsten Dümmel.


Obnoviti i ljude i zgrade

Premda su ispitanici bilimanje skloni ulozi koju biu procesu pomirenja mogliimati političari, skoro 52posto njihovu „misiju“

vidi kao značajnu…

„Problemi su isti u posljednjih 20-ak godina, ali, vidi se da ipak dolazido približavanja ljudi. Postoji jošdosta podjela među njima, ali se taslika ipak popravlja. Za ukidanjejoš uvijek postojećih etničkihbarijera među ljudima, postoje trirazličita puta. Prvi je izgradnjameđuljudskih odnosa, ili akohoćete direktno, ljubavi međuosobama različite nacionalnepripadnosti. Drugi je međuetničkai međureligijska saradnja – naprimjer - zajednička kuća zamolitve pripadnika svih vjera,kakva postoji u Njemačkoj, a trećiaspekt je ekonomska saradnja – da,na primjer, pripadnici različitihnacionalnosti stvore jednozajedničko preduzeće, odnosnoulože novac u zajedničku firmu atime i u zajedničku budućnost, “ističe Dümmel.U Bosni i Hercegovini bilo je višepokušaja uspostave državnekomisije za istinu i pomirenje. Bilesu, takođe, formirane komisije zaSrebrenicu i Sarajevo, ali suugađene prije obavljenog posla.

Svjetlo istine: Formirano je iudruženje građana 'Istina ipomirenje', sa predsjednikom

Jakobom Fincijem, ali nije bilopolitičke podrške za njihov rad.Finci danas ističe da je akcenat napovjerenju, koji je stavljen u ovomistraživanju, posebno značajnačinjenica.„Do sada je bilo pitanje istine,pravde i pomirenja, a niko nijepretpostavio da za sve to ustvaritreba povjerenje, koje nam najviše

nedostaje, jer mi, s jedne strane,putem Tribunala u Hagu, putem,da kažem, memoara svih onih kojisu prošli kroz Bosnu iHercegovinu, a ko god prođe krozBosnu i Hercegovinu napišememoare ili knjigu, tako da čakima šala, kad su se dva stranca srelaovdje na ulici, pa jedan pita dru-goga: „Kad si došao, koliko ostaješ,šta radiš?“, ovaj odgovara: „Došao

sam jučer, idem sutra, pišem knjigu'Bosna danas, jučer, sutra'“.Istina polako dolazi na svjetlodana, kroz presude, i haškogTribunala i sudova koji rade uregionu; pravda se na taj načinisporučuje, mada će ovim tempom,barem kod lokalnih sudova, trajatijoš sto godina da dođemo do osudesvih onih koji trebaju daodgovaraju, i na kraju, to na nekinačin vodi pomirenju,“ navodiFinci.

Ključni faktor: Građani takođemisle da vjerski lideri ne činedovoljno na procesu pomirenja, aliiznose i stav kako se političari trudeda dokažu da je zajednički životprošlost. Evo nekih nalaza izistraživanja, koje prenosi EminaĆosić:„U procesu pomirenja, videpolitičare kao odgovorne i kaoključni faktor, koji ustvari drženekakve zategnute odnose i tenzije,namjerno nametnute, da bi održalisvoje pozicije. To je bila najčešćainterpretacija među ljudima.Mnogi su krivili međunarodnuzajednicu za stvaranje državekakvu danas imamo, da je Dejtonstvorio nasilne podjele, da su odjedne građanske države stvorilidržavu tri nacije ili tri etničkegrupe“, kaže Ćosić.Proces pomirenja i povjerenja u Bosnii Hercegovini može biti uspješan tekako građani mogu reći kao JovoJovanović s početka naše priče:„Kad sve sagledam, bio je veći peri-od bio našeg prijateljstva nego rato-vanja.“Rezultati istraživanja do sada supredstavljeni u Sarajevu, Mostaru iTuzli, u zakazan je sastanak i sagrađanima Srebrenice. Istraživačiće s novim pitanjima, ponovo u bh.gradove, naredne 2015. godine.

Gordana Sandić-

Hadžihasanović/RSE


Bilo, ne ponovilo se

Čak 84,4 posto ispitanikapodržava ulaganja u

edukativne programe kojisu osmišljeni da pomognu

mladima da se riješe negativnih stereotipa

i da razumiju zajedničkeinterese građana različitogporijekla, a tek 10,3 posto

to ne podržava…


Među borcima terorističkeorganizacije Islamskadržava (IS) njegovo lice se

ubraja među najpoznatije: Omar alŠišani na fotografijama i videosnimcima upada u oči sa svojomcrvenom bradom. Ovaj 28-godišnjak se ubraja u vodeće kru-gove IS-a. SAD su ga zbog toga useptembru stavile na listumeđunarodnih terorista.Omar al Šišani znači Omar Čečen.Ipak, Tarčan Batirašvili, kako glasinjegovo pravo ime, ne potiče izČečenije. On je odrastao u susjednojjužnokavkaskoj republici Gruziji.

Stvaranje idola: Njegova pove -zanost sa Čečenima i njihovom sud-binom ipak je vrlo bliska. Selo gdjeje on rođen se nalazi u dolini

Pankisi koja ne samo da graniči saČečenijom, već tamo živi i narodsrodan Čečenima – Kisti.Vojno obrazovanje Batirašvili jedobio u gruzijskoj vojsci u kojoj jeslužio od 2007. do 2010. godine. Topotvrđuje Irakli Alasania, koji je od2012. godine do prije nekoliko dana

bio ministar odbrane Gruzije.2010. godine je Batirašvili otpušteniz vojske zbog tuberkoloze. Tako jeostao bez posla.Nekoliko mjeseci kasnije je, zbogilegalnog posjedovanja oružja,

osuđen na zatvorsku kaznu. Uzatvoru je postao radikalan i nakonpuštanja na slobodu je 2012. godineotišao je u Siriju.Batirašvilijev put pokazuje kakviživotni uvjeti mogu motiviratimlade muškarce da krenu u džihadi koje posljedice to može imati i nadržave poput Njemačke. Izvještaji onjegovim borbenim uspjesima odnjega prave idola za mlade ljudeširom svijeta. Prije nego što seBatirašvili zakleo na vjernostIslamskoj državi, on je komandovaojednom grupom boraca iz Kakvaza.Ova grupa je privlačila Europljane,među njima i Nijemce, piše islam-olog Guido Steinberg u svojoj knjizi„Njemački borci u Al Kaidi –Globalizacija islamističkog terora“,koja je nedavno izašla iz štampe.

Čečensko iskustvo: Steinbergkaže da su drugi njemačkidžihadisti također trenirani međučečenskim grupama prije nego što

EKSTREMISTI: OMAR AL ŠIŠANI

Omar al Šišani je jedan od najpoznatijih komandanataIslamske države, a igra važnu ulogu i pri regrutiranjuboraca IS-a iz Njemačke. Kako je od vojnika postaodžihadista?

OD GRUZIJE DO SIRIJE

Tarčan Batirašvili, kakoglasi Šišanijevo pravo ime,

ne potiče iz Čečenije. On je odrastao u susjednoj

južnokavkaskoj republici Gruziji...

Al Šišani u sredini

su se priključili terorističkoj milicijiIslamska država. Među njih seubraja i čuveni bivši reper DesoDogg, alias Denis Cuspert. On je,prema Steinbergovim navodima,očito obučen u „Vojnicima Sirije“.Vođa te grupe bio je Muslim AbuWalid alias Muslim Margošvili. On,kao i Batirašvili, potiče iz gruzijskedoline Pankisi, učestvovao je udrugom Čečenskom ratu, i zbogtoga je cijenjen među džihadistima.Steinberg objašnjava kako su obarata u Čečeniji, između 1994. i2009. godine, izvršila posebanpodsticaj na mladiće u Njemačkojkoji su nastrojeni prema džihadu.Čak su se i članovi tzv. Sauerlandgrupe željeli boriti na strani Čečenaprotiv ruske državne vlasti. I aten-tator od 11. septembra MohamedAta je, kako kaže Steinberg, biooduševljen borbom u čečenskimratovima. Onaj ko je sudjelovao učečenskim ratovima danas važi kaoneko ko je posebno iskusan uborbama.U samoj Čečeniji ljudi su teškomogli provariti svoja traumatskaiskustva iz rata. Brojni muškarci višenisu pronašli put za povratak u

mirnu svakodnevnicu. Tomu nijerazlog samo čečenska kultura, već iautoritarna vladavina predsjednikaRamsana Kadirova, objašnjavajedna ekspertica za pitanje Kavkaza.Kadirovljeva vlast je ovisila o

podršci Moskve: On je stoga očitodozvolio tumačenje istorije pokojem su Čečeni sami snosili odgov-ornost za rat sa Rusima.

Sigurnosni rizik: Brojni Čečenisu posljednjih godina otišli u europ-sku dijasporu ili pak u Tursku, odak-le su brojni muškarci otišli upravo urat u Siriju. Kadirov je ipakdemantirao da se muškarci izČečenije u Siriji bore na strani pred-sjednika Bašara al-Asada. Jer u rijetkeAsadove saveznike se ubraja upravoruski predsjednik Vladimir Putin.Kadirov tvrdi da se borci poputOmara al Šišanija, alias Tarčan

Batirašvili, samo predstavljaju kaoČečeni. I dok se opaska da se nekiborci ipak nepravedno kite imenomkao što je Šišani – „Čečen“ –ispravna, činjenica je da se Batirašviliu svojoj domovini našao u teškojsituaciji. Jer, njegova domovina, ugruzijskoj dolini Pankisi, bila je teškopogođena čečenskim ratovima. Tadaje više od 7.000 ljudi pobjeglo izČečenije u Gruziju, a među njima iradikalni borci.Iako su ovi borci 2002. godine biliprotjerani iz doline Pankisi, nepov-jerenje je ostalo. Na narod Kist segleda kao na sigurnosni rizik ishodno tome se prema njima iodnosi. Muslimani su slabointegrirani u politički život, stanje ukojem žive, u socijalnom smislu, ječesto još gore od stanja u kojem senalaze druge grupe stanovništva uGruziji. Doduše, vlada u Tbilisijunastoji od 2002. godine da se višeangažira na poboljšanju stanja ukojem se nalaze vojni veterani ipoboljšanju uvjeta u kojima senalaze zatvori. Ali, tamo gdje mladiljudi ne vide perspektivu,džihadističke ideje nailaze na plod-no tlo. I to ne samo u Gruziji.


U samoj Čečeniji ljudi suteško mogli provariti svoja

traumatska iskustva izrata. Brojni muškarci više

nisu pronašli put zapovratak u mirnu svakodnevnicu...

Islamska država na razne načine vrbuje svoje pristalice


Za pojam “avatar” mnogi su poprvi put čuli kada se prije petgodina u bioskopima počeo

prikazivati istoimeni film. No, ko jeili šta je Avatar, kakvo je Njegovoporijeklo, zašto je čovječanstvupotrebna pojava Avatara?Sve su to pitanja na koja sustoljećima, sa manjim ili većim usp-jehom, nastojali odgovoriti autorisvetih ili manje svetih knjiga. Međutakvim autorima u novijoj povijestisu i dvije žene: Annie Besant (1847-1933.), britanska autorica knjige“Avatari”, i Vesna Krmpotić (1932.),hrvatska pjesnikinja, proznaspisateljica, prevoditeljica i autoricaizuzetno zanimljivog štiva podnaslovom “Avatar: Sri Sathya SaiBaba - pojava razlog nauk i cilj”.

Naši zaštitnici: Avatar iliAvatara u prevodu sa sanskrta znači“silaženje ili silazak” u niže razinepostojanja kako bi se ostvarilaposebna svrha. Naime, uhinduističkoj filozofiji riječ je ojedinstvenoj manifestaciji iliinkarnaciji božanskog bića u višerazličitih oblika na Zemlji.Najvažniji avatari u hinduističkojmitologiji su: Kurma, Vamana,Rama, Krishna, Buddha, Kalki. Započetak valja istaći da se prematumačenju vedskih tekstova u koji-ma se ovakve specijalne inkarnacijespominju, avatari uvijek javljaju s

nekim razlogom, kao npr. da uništezlo i spase pravednike, da spase onekoji se zalažu za očuvanje dobrote,

istine, vrline, ljubavi i vjere.Ukratko, to su obnovitelji suštinskeljudske duhovnosti i kao takvi zanjih se može kazati da su zaštitiniciljudske civilizacije.Međutim, to je samo dio cijelepriče, naime, avatarstvo nas vodiduboko u misterij kosmosa, u tajnesvemira i ljudskog postojanja(čovjekovog poslanstva na Zemlji),te zahtijeva barem skicu kosmičkog

nastajanja i rasta, da bismo došli donekog razumljivog odgovora. U tom koračanju “putem kojim serjeđe ide” (staza duhovnosti) što vodido trostruke inkarnacije Avataranašeg doba – Sai Babe, možda jenajbolje da krenemo od životne pričeVesne Krmpotić, vjerovatno naj-plodonosnije književnice na prostoruex-Yu (do sada je objavila 97 knjiga),sa stanom u Beogradu, njenomopčinjenošću Indijom, vjerovanjemu Sai Babu, duhovnošću koja jezapadnjacima često neshvatljiva ineprihvatljiva.Krmpotićka je rođena 1932. uDubrovniku, školovala se u Splitu,Zagrebu i New Delhiju gdje jeučila bengalski. S mužem, diplo-matom nekadašnje SFRJ, i s trojedjece boravila je u Kairu,Washingtonu, Akri i Beogradu,

KO SU I ŠTA SU AVATARI?

Uloga Avatara kao Bogočovjeka i Silaznika nije dapresiječe, već da preinači, probudi, preodgoji, da probudi učovjeku ono bitno, ono što čovjek u sebi nosi kao rješenje;svaki čovjek, bio on akademik, nepismenik, svećenik,ratnik. Probuđen duh tada može promijeniti svijet

BOG NA ZEMLJI

Piše: Šefik Avdagić

Avatar je sveukupnainkarnacija Vrhovnoga

Boga, čiste prvotneenergije stvaralačke

i sveobuhvatne kozmičke Svijesti...

Vibhuti se materijalizira iz ruku Sai Babe

gdje i danas stanuje. Pa iako je bilapoznata kao izvrsna pjesnikinja srcai duše, mnoge čitaoce sa prostoraBalkana je istinski ganula svojomispovjednom knjigom “Brdo iznadoblaka”, u kojoj opisuje potresnuborbu za život svojeg teško oboljel-og sina Igora (Igice) koji je odleukemije umro u najnježnijimgodinama.

Rijetka pojava: U ovoj knjizikoja opisuje dramu majke imistične susrete djeteta s \isasom(Isus), šira javnost je prvi put

“izbliza” susrela Vesninog Učitelja– Sri Sathya Sai Babu čije je stalnomjesto boravka, do aprila 2011.godine (kada je napustio tijelo), bioašram Prasanthi Nilayam (Kućamira) na jugu Indije. U vrijemebrojnih hodočašća svom Učitelju,Vesna je počela zapisivati “speci-jalne” poruke/pjesme natopljeneljubavlju i “objavama” Autora, odkoga, kako ona tvrdi, njihov sadržaji dolazi, tako da objedinjenih iobjavljenih 108 knjižica po 108pjesama/poruka čini vjerovatnonajveću pjesničku zbirku u svjetskojknjiževnosti “108 x 108“ (sadrži11.664 pjesme na 3.000 stranica)! Na promocijama svojih knjiga, bro-jnim javnim nastupima, pogotovona TV, Vesna Krmpotić nas sneskrivenim oduševljenjem uvjera-va da su tokom Njegovog boravka(od 1926. do 2011.), ljudi moglividjeti, čuti i dotaći Boga na Zemlji!U pojašnjenju pojave Avatara kaoBogočovjeka i Silaznika, ona ističeda “Njegova uloga nije da presiječe,već da preinači, probudi, preodgoji.Da probudi u čovjeku ono bitno,ono što čovjek u sebi nosi kaorješenje, svaki čovjek, bio onakademik, nepismenik, svećenik,

ratnik. Probuđen duh tada možepromijeniti svijet, a takvi su bili i svistarozavjetni proroci, gnostički,esenski, sufijski i kršćanski isposni-ci, mudraci. Muhamed, sv. Franjo, ijoš mnogi, svi su oni došli dapomognu, da razmrse, da ohrabre”. Indijska kultura i civilizacija jedinaje na planeti koja, od samih svojihpočetaka, pronosi pojam i iskustvoavatarstva. Druge teozofije,kršćanske, islamske, zoroastrijske,grčke, ne govore o Avatarima, gov-ore o sinovima Božjim, o Mesijama,Mahdijima, Khidrima, tj. oprorocima, poslanicima, velikimučiteljima. Što ne znači da indijskateozofija ne prepoznaje proroke iobnovitelje istinskih vrijednosti,nadahnute i moćne prosvjetljenike,ali ih razlikuje od iznimno rijetkepojave Avatara.

Božanska očitovanja: Avatar jesveukupna inkarnacija VrhovnogaBoga, čiste prvotne energijestvaralačke i sveobuhvatne kozmičkeSvijesti. Istinska potvrda Njegoveautentičnosti jesu pet božanskih svojs-tava sveprisutnosti, sveobuhvatnosti,sveznanja, svemoći i nesebičnosti.Bezgranična aura Avatara znak jeNjegova bivanja u svemu – On/Onase objavljuju tjelesno, astralno i eternona svakomu mjestu i u svako vrijeme.


Indijska kultura i civilizacija jedina je naplaneti koja, od samih

svojih početaka, pronosipojam i iskustvo

avatarstva. Drugeteozofije, kršćanske,

islamske, zoroastrijske,grčke, ne govore

o Avatarima, govore o sinovima Božjim, oMesijama, Mahdijima,

Khidrima, tj. o prorocima,poslanicima, velikim

učiteljima...

Vesna Krmpotić, autorica 97 knjiga

Jedno od čuda - rađanje linge


Ova “pojava ili događaj” na planetiposjeduju neiscrpivu moć astralnogukazanja, što će reći da Njegovaaura prožima i vrijeme i prostor.Sva su Njegova čuda božanskaočitovanja. Avatar sprovodi Svojubezuvjetnu svemirsku volju zadobrobit čovječanstva, a ne u svrhumaterijalnog napretka određenihpojedinaca.“Kod nas na zapadu mi nemamopojam Avatara. Mi imamo pojmoveSin Božiji kao nešto najbliže, madaIsus lijepo kaže ‘Otac i ja smojedno’, ali on to nije rekao samo za

sebe. Tu su još neki pojmovi koji sumožda poznatiji - prorok, velikiprosvjetitelj, guru… To su sve naziviza one koji nas prosvjetljuju, bude izneke letargije i neznanja. Ali, kadase dogodi da sam Vrhovni princip

uzme jedan oblik koji je nama pre-poznatljiv, prepoznatljiv našimosjetilima, mislima i poimanju, damožemo doživjeti s njim komu-nikaciju na našem nivou, to se zoveAvatar”, kazala je Krmpotićka najednoj od promocija svojih knjiga.Ona u zanimljivoj razradi temeavatarstva ističe da su u početku(ljudima) bitni lik i ime. To jerazlog zbog kojeg dolaze Avatari –kako bi se Boga ljubilo, obožavalo,štovalo, slušalo i slijedilo, ikonačno spoznalo kao bezimenosti bezoblikost.

Sjeme kreacije: Raznolika su imnogobrojna čuda Silaznika okojima ona govori u svojoj knjizi:od zaustavljanja potresa, kiše,požara i poplave, od stvaranja živihbića (majmuna, mrava, ptica),oživljavanja umrlih, istodobnogSilaznikova boravka na različitimmjestima – bila to neprohodnaafrička prašuma, bosanske planine,gvatemalska elektrana iliManhattan. Tu su premještanjaljudi kroz vrijeme i prostor, inerijetka trenutačna ili postupnaozdravljenja od neizlječivih bolestiširom svijeta, zatim, gotovo svakod-

Milioni ljudi širom svijeta,čak i mnogi koji nisu

posjetili Njegov ašram(prema Vedskoj tradiciji

i učenju to je mjesto gdjeste dobrodošli nešto raditiza druge i za sebe), postali

su Njegovi poklonici...

Mandir-Prasanthi Nilayam

Park ispred kuće u kojoj je živio Sai Baba

nevne materijalizacije predmeta,pojavljivanje svetog pepela (vib-hutija) iz Njegovih prstiju kao i naAvatarovim fotografijama, ili naoltarskim kipovima i simbolima, anerijetko kao otisak Njegove stopeu zatvorenim odajama. Tu je iizviranje amrite (mirišljive tečnostibožanskog okusa) iz Njegovihmedaljona – fenomen koji u svetiš-tu izvjesnog sirotišta na jugu Indijetraje više od dvije i po decenije idostupan je na uvid svakom pos-jetitelju. Tu je umnožavanje hrane igoriva, te spašavanje iz najbezi-zlaznijih situacija. Tu je i javnorađanje lingi (jajolikog oblika zakoje se vjeruje da predstavljajusjeme kreacije ili simbol svegastvorenog u univerzumu), najčešćeiz utrobe Sai Babe, kroz usta van.

Ideal – jednota: Kako ističeVesna Krmpotić, milioni ljudiširom svijeta, čak i mnogi koji nisuposjetili Njegov ašram (premaVedskoj tradiciji i učenju to jemjesto gdje ste dobrodošli neštoraditi za druge i za sebe), postali suNjegovi poklonici. Nijedan prijašn-ji Avatar nije se u tolikoj mjeri sus-

retao s masama da bi ih savjetovao,vodio, tješio, krijepio i upućivao ihputem istine, ispravnosti, mira iljubavi. Sai Avatar, koji objedinjujetri inkarnacije i period od dva i postoljeća(?!): Shirdi Sai Babu,Sathya Sai Babu i Prema Babu (čijuje fotografiju Sai iz Puttaparthijamaterijalizirao i čije se utjelovljenjena Zemlji tek očekuje), jedinstven

je po tome što Svoju božanskostotkriva ljudima svih vjera. O tome Krmpotićka iz proživljenogvlastitog iskustva govori:“Nije božanstvo sišlo jednom iuvijek je bilo isto učenje, samotreba prepoznati to da je nauk uvi-jek isti, ali ga mi onda zakrinkamou neke institucije i neke posebneobrede, imena i likove. No, ono štoje suštinsko u svemu tome uvijek jeisto i ne treba se plašiti jednogatakvog susreta, već u njemu treba

prepoznati ono što te tvoja vlastitareligija uči...Sav je taj nauk jedan i dok to ljudine prepoznaju, to što se recimo uIndiji smatra najnormalnijim, mićemo uvijek biti u nekom polurat-nom stanju. To su više neka našaneznanja ili naša nehtijenja daznamo. Ispričat ću vam jednuzgodu - nikada nisam slavila Božićljepše nego u Prasanthi Nilayamu,ašramu dotičnog Avatara. Zašto?Jer smo u božićnoj povorci u ranuzoru krenuli i zajedno pjevalibožićne pjesme, bijeli, crni, žuti ismeđi, muslimani, kršćani,hinduisti, budisti. Čak je bilo ionih koji se smatraju agnosticima.Svi smo pjevali božićne pjesme. Toje ideal ovog učenja, ali i svakogduhovnog učenja. Ideal je uvijekjednota! Mi smo svi jedna velikaporodica. Institucije, crkve bimorale doći zajedno jednog dana ireći - naš Bog je isti, jedan te isti,mi ga zovemo ovako, recimo Allah,vi ga zovete Jehova, netko trećiovako ili onako.Nije važno. On je isti, a ako je istionda nema podjele među nama”,zaključuje Vesna Krmpotić.


Crkve bi morale doćizajedno jednog dana i reći - naš Bog je isti,

jedan te isti, mi ga zovemoovako, recimo Allah,

vi ga zovete Jehova, netkotreći ovako ili onako..

Sai Babin Ashram


Većinu obaveza Vera obavljasamostalno, bez ičije pomoći.Svakodnevne aktivnosti koje

uključuju odlazak do grada, onatreba unarijed planirati. Najmanjedvanaest sati ranije o svojimobavezama obavještava personalnuasistenticu.

Drugačije tehnike: SaSvetlanom u pratnji, Vera odlazi doudruženja u kojem je aktivna, dobanke, zubara i slično.“Svetlana će mi popuniti ovuuplatnicu, već zna šta treba, a idogovaramo se na licu mjesta”,objašnjava Vera dok čeka u redu ubanjalučkoj pošti.Vera Bošković ima dvadesetosamgodina, slijepa je od rođenja.

Završila je pravni fakultet i trenut-no je nezaposlena. Iza sebe imačetiri godine radnog iskustva.Radila je na pružanju besplatnepravne pomoći i kao novinarka. Uposljednje vrijeme aktivno pratikonkurse. Najmanje jednomsedmično ide na razgovor za posao,i tako već godinu dana.

Nakon što čuju za njen invaliditet,poslodavci se više o sposobnostimane raspituju naročito.“Nezainteresovani su, ne daju nampriliku da objasnimo neke stvari, daim kažem kako radim. Kasniječujem da se kod drugih raspitujušta ja to mogu, a šta ne mogu.Rijetke su situacije i budem jakosretna kada to nekog zanima i pitame neke detalje o tome kako bihizvršavala poslovne obaveze”.Prema Verinim riječima, poslodavcismatraju da osobe sa invaliditetomčesto idu na bolovanje, što apsolut-no nije istina.To što ne vidi znači da se služidrugačijim tehnikama prilikomobavljanja zadataka, ali ona ihizvršava kao svi ostali. Njenračunar je prilagođen, ima posebanprogram koji joj očitava sve što senalazi na ekranu.“Zato sam i odabrala pravo, a neneku prirodu nauku. Učila sam istudirala da bih to kasnije i radila.”

Teško do posla: Prisjećajući sesvog školovanja, Vera kaže da joj jefakultet bio najlakši. Iakoprilagođene literature nije bilo,dobro se snalazila.“Skenirala bih knjige, prebacivala tona računar i nakon toga preslušavalagradivo putem govornog softvera. Toje bio ogroman napredak u odnosuna srednju školu, kada su mi roditeljisve lekcije iščitavali u diktafon”,objašnjava Vera.Aktivna je u nekoliko udruženja,

INVALIDI NISU BESPOMOĆNI

Vera Bošković je slijepa od rođenja. O svominvaliditetu kaže da je otežavajuća okolnost, ali da ga tako treba i posmatrati, a ne kao prvu karakteristiku. Završila je pravo i sada traži posao

JOŠ DA SE DRUŠTVOOSLOBODI PREDRASUDA…

To što ne vidi znači da sesluži drugačijim tehnikama

prilikom obavljanjazadataka, ali ona ih

izvršava kao svi ostali.Njen računar je

prilagođen, ima posebanprogram koji joj očitava

sve što se nalazi naekranu…

Vera većinu obaveza obavlja sama

licima sa invaliditetom povremenopruža pravnu pomoć i sličneusluge. Vera ima mnogo obaveza ihobija. Joga i pjevanje u horu suneke od njih.Posebno je ponosna na svoj angaž-man u Udruženju omladine sa inva-liditetom „Infopart“ Banjaluka. Radena podizanju svijesti o potrebama imogućnostima ove populacije. Ističejedno istraživanje koje je nedavnozavršeno, a tiče se položaja mladih sainvaliditetom u Republici Srpskoj.„Situacija se popravlja kada je riječ oobrazovanju, sve više mladih seškoluje i upisuje fakultet. To je

odlično. Ali je s druge stranezapošljavanje veoma problematično.Mali procenat mladih sainvaliditetom ima posao“.Podsjeća još jednom da su poslo-davci, kao i cijelo društvoneupućeni i da njihovo neznanjeotežava normalan život i Veri isvima koji su u sličnoj situacji.„Mnogi ne znaju da ako zaposleosobu sa invaliditetom, dobijajunazad od države sav porez idoprinose koje uplaćuju. Dakle,samo im se neto plata ne vraća“.Svoje najuže naselje dobro poznajetu joj ne treba pratanja. Odlazak doprodavnice i pekare ne predstavlja-ju joj problem.“Do grada se ne usuđujem sama, toje dvadeset minuta hoda, ali jepreviše prepreka. Nemamo zvučnesemafore ni taktilne trake, tako daje zaista teško”, kaže ona. Jedanzvučni semafor u centru Banjalukedokaz je nebrige za potrebe ovihlica. Život se, kaže Vera, ne odvija

samo u centru grada, a pogotovo neoko tog jednog semafora.

Medijske mane: Vera je u jednuruku zadovoljna što mediji višepažnje poklanjaju licima sainvaliditetom. Ipak, smeta joj načinna koji se izvještava.

“Problem je u selekciji tema inačinu predstavljanju osoba sainvaliditetom. Preovladava herojskinačin izvještavanja, govori se štasmo to sve postigli uz slinepoteškoće. A to nam baš ne ide uprilog. Jer to nisu izuzeci, svi tomožemo uz određena ograničenja”,objašnjava Vera.Od društva i zajednice očekuje da jetretiraju normalno, s njenim vješti-nama, znanjima i neznanjima.“Inavliditet je otežavajuća okolnost itako ga treba posmatrati, a ne kao našuprvu karatkeristiku”, pručuje Vera.U evropskim zemljama osobe sainvaliditetom, ako je riječ opotpunom oštećenju, imaju pravona personalnu asistenciju i do 16sati dnevno. U BiH je to dostadrugačije riješeno. Uslugu person-alnog asistenta Vera koristi samo trisata dnevno. No, ističe da je i dobroprošla u odnosu na druge.

Aleksandra Slavnić/DW


Mnogi ne znaju da akozaposle osobu sa

invaliditetom, dobijajunazad od države sav porezi doprinose koje uplaćuju.

Dakle, samo im se netoplata ne vraća…

U banci sa pomoćnicom

Kretanje gradom ipak je ograničeno

Nedžad Ibrišimović, bosan -sko her ce govački književnik iumjetnik, rođen je 20. okto-

bra 1940. godine u Sarajevu.Dobitnik je brojnih nagrada, poputŠestoaprilske nagrade GradaSarajeva, nagrade Društva pisaca,Bošnjačke zajednice Preporod,nagrade Hasan Kaimija.Za djelo "Vječnik", koje je izašlo2005. godine, Društvo pisaca Bosnei Hercegovine kandidovalo jeIbrišimovića za Nobelovu nagradu.

Knjiga Bosne: Mnoge Ibrišimo -vićeve knjige ni danas nisu dovoljnoiščitane. Snažne poruke koje se unjima nalaze, nisu dovoljnoprenošene. Jedno od takvih djela je iknjiga naziva "Ruhani i šejtaniinspiracija". Knjiga koja je, kako tvrdiIbrišimovićev sin Zlatan, posvećenaBosni, Bošnjacima, ali i svim njenimnarodima.Knjiga koja u sebi sabire eseje,članke, reminiscencije, zapise iintervjue Nedžada Ibrišimovića,prvi put je izdata 1996. godine i unjoj su se našli članci u periodu od1990. do 1996. godine. Ponovo jeizdata u proširenom izdanju 2005.godine, sa člancima do 2004.godine, u sklopu Ibrišimovićevihsabranih djela. Pred samu smrt,

Nedžad Ibrišimović odlučio je daknjigu ponovo izda."Prije smrti moga oca Nedžada išlismo po skupovima gdje je on držao

govore i ljudi su bili fascinirani stvari-ma koje je on imao da kaže. Stalno suzapitkivali može li se to spustiti napapir, da to ostane kao dokument.

Nedžad je često govorio da on imaveć te dokumente i da je to upravoova knjiga. Da je on zapisao stavove,stvari o kojima govori već u njoj",rekao je Zlatan Ibrišimović,pojašnjavajući "put“ knjige u inter-vjuu za agenciju Anadolija.

Granata u glavu: NedžadIbrišimović preminuo je u septem-bru 2011. godine, a djeci je uamanet ostavio reizdavanje knjige.Nakon dvije godine, knjiga jeponovo "ugledala svjetlost dana“, aNedžadovi sinovi Oro i Zlatan želeda što veći broj ljudi upijeNedžadovu mudrost, koju je onpretočio na stranice svoje knjige."Nije ovo Nedžadova privatnastvar, nije je Nedžad pisao za sebe isebi, niti meni za police i mojekuće. On se bavi temama jednoganaroda, jedne države. To je osnova,srž i bit ove knjige. Ali ona je puno


NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI

PISAC KOJI JE KLESAOPOETIČNE SJENE

Njegovo snažno literarnopero znano je na prostorucijelog Balkana, pa i šire.

Iz tog njegovog peraizlaze krici i jauci za tajusud koji se spremao

njegovoj zemlji i njegovom narodu...

Nedžad Ibrišimović je bio književni genije, upečatljivi skulptor i mislilac. Višestruko je nagrađivan, ali njegove knjige još nisu, sa svim svojim smislom, još ni izbliza iščitane

više od toga. Ona pripada ljudimakojima se obraća. Ona pripadasvima", istakao je Zlatan.Knjiga je posvećena prije svega,pojasnio je Zlatan, Bošnjacima.Kroz svoja pisanja od '90. godinenaovamo, Nedžad Ibrišimović bavise Bošnjacima, koji su kroz svojudugu istoriju imali zemlju i svojeime. Prije više od 100 godina, ime izemlja su im oduzeti, a kada supočetkom 90-tih godina ponovodobili priliku da budu to što jesu,Bošnjaci, a ne muslimani savelikim M, dobili su "granatu uglavu od svojih susjeda"."On je vrlo nadaren pisac, njegovosnažno literarno pero znano je naprostoru cijelog Balkana, pa i šire.Iz tog njegovog pera izlaze krici ijauci za taj usud koji se spremaonjegovoj zemlji i njegovom narodu.On u tom stanju haosa i straha pišeodređene tekstove, bori se protiv tenepravde, odupire se. Postepeno,od '90. godine naovamo, ulazi u rat,agresiju, genocid koji se desio nje-govom narodu i on to sve bilježi najedan svoj način, vrlo dragocjen,zanimljiv i bolan način. Ostavljanama taj dokument, koji će nadamse, buduće generacije njegovati ičuvati, da znaju šta im se desilo",rekao je Zlatan."To što sam Bošnjak, to je darmojih predaka i moga naroda, tošto sam Bosanac to je dar mojezemlje, a što sam musliman to jedar Allaha Uzvišenoga i sve trojesam na neki način u sebi zatekao",pisao je Nedžad Ibrišimović.

Svjetski čovjek: Pored knjigakoje je pisao, Nedžad Ibrišimovićstvarao je nevjerovatne skulpture.Tehnikom koja nigdje u svijetu nijeprimjenjivana i inspirisan sjenama,Ibrišimović je kroz svoja djela biosve ono što poručuje u knjizi.Dosljedan sebi, onome što jeste, aopet otvoren prema svima. Njegove

skulpture su ono što je on, bezprimjesa tuđeg i stranog."Nedžad je bio jako puno ono štogovori u knjizi, i u njoj ima najvišeNedžada. Predstavljen je onakvimkakav jeste, ima ga 100 posto.Nedžad je bio ono što je poručivaoBošnjacima. Ako hoćemo daopstanemo, bitno je da snažno ijako znamo ko smo i šta smo",naglasio je sin Zlatan, istakavšikako su Nedžadove skulpture

posvećene cijelom svijetu, te da nisuzatvorene samo za jedan narod.Oro i Zlatan Ibrišimović odlučili suosnovati fondaciju koja će nositi imenjihovog oca. Cilj fondacije bićeočuvanje lika i djela Nedžada

Ibrišimovića, kroz reizdavanje nje-govih knjiga, održavanje književnihvečeri, te dodjelu nagrade "NedžadIbrišimović". Planiraju objaviti trećeizdanje knjige "Ruhani i šejtaniinspiracija", koja će sadržavatiNedžadove tekstove u periodu od2004. do 2011. godine."Selekciju tekstova radićemo mi,porodica, brat, ja, moja sestraAdijata, koja je profesoricakniževnosti na Filozofskomfakultetu uz pomoć još nekih pri-jatelja. Tu je doktor Sanjin Kodrić,takođe profesor na Filozofskomfakultetu, Nurudin Jahić izHrvatske, te brojni prijatelji", rekaoje Zlatan, te dodao: "Nije on ostavio ništa nama djeci,ostavio je nama svima. Ostavio jepisani trag, kako meni, tako i namasvima. Ono što mi je usmeno kazi-vao, nalazi se u njegovim djelima.Što je mislio da je korisno, vrijedno,lijepo, prenio je na papir".Nedžad Ibrišimović preminuo je15. septembra 2011. godine u 71.godini života.


Tehnikom klesanja skulptura, koja nigdje u

svijetu nije primjenjivana i inspirisan sjenama,

Ibrišimović je kroz svojadjela bio sve ono što

poručuje u svojim knjigama...

Džamija Esme sultanije, jedine koju su Osmanlije nazvale po nekoj ženi

OD ^EGA ŽIVE BESPLATNE NOVINE?

OD REKLAME, NARAVNO!

063 991 [email protected]

spektar broj 26

Documents