Univerzitet u BihauPedagoki fakultetOdsjek Bosanski jezik i knjievnost

Razgovorni stilEsej iz predmeta: Lingvostilistika

Mentor: ass. Belkisa Doli Studentica: Merima orali

Biha, 2014. god.Razgovorni (konverzacijski) funkcionalni stil

Razgovorni stil, koji je dugo vremena bio ignoriran od strane lingvista, je nizom karakteristika suprotstavljen drugim funkcionalnim stilovima. Prije svega, on se primarno realizira u usmenoj formi. Svako biljeenje ovog stila u pismenoj normi zahtijeva uvoenje specifinih oznaka za fonetsko-intonaciona obiljeja. Ovaj stil esto slui kao podloga dramskome podstilu knjievnoumjetnikog stila iz razloga to je u njemu dominantna forma upravo forma dijaloga. Dramski tekst esto oponaa, tj.stilizira razgovorni stil.U poljskoj stilistici uobiajen je termin styl potoczny, koji donekle moe odgovarati i pojmu konverzacijskog stila. Ako ga shvatimo na taj nain onda ovaj stil jeste prva varijanta jezika koju usvajamo kao djeca, najjednostavnija i najblia varijanta, koja nam pomae da razjasnimo i shvatimo neke stvari prelazei na specijalne stilove. Kada nekoga pitamo: ta je to Internet?, ponekad uz dodatnu molbu da nam se to objasni ''laiki'', onda e odgovor koji slijedi biti realiziran u ovome stilu (Bartmin'ski 1992: 37). U istom tumaenju vrijednosti takvoga stila jesu njegov antropocentrizam, konkretnost, koja uvjetuje i slikovitost, pa i metaforinost, zatim kolektivnost i tipizacija.[footnoteRef:1] Ipak treba naglasiti da je styl potoczny iri pojam od pojma tradicionalno shvaenog razgovornog stila, budui da se realizira u razliitim situacijama s obzirom na stupanj zvaninosti, familijarnosti, konkretnosti, emocionalnosti (Bartmin'ski 1992: 41). Stilistika je zapravo ponekad svodila razgovorni stil na sferu snieno markiranih jedinica, te je ovako shvatanje doprinijelo boljem razumijevanju ovog stila. ini se da je njegovoro najvanije obiljeje upotreba stilski neutralnih sredstava tako da je on na neki nain bazini funkcionalni stil, njegova osnova, odakle se dalje razvijaju drugi stilovi. [1: Marina Katni-Bakari, Lingvistika stilistika, 1999: 34]

Razgovorni stil odlikuje se nepripremljenou, spontanou, budui da se realizira u neformalnim situacijama, a zahtijeva brzo reagiranje, smjenu govornika koji izmjenjuju replike, nekada i prekidaju iskaze, upadaju u rije jedni drugima i slino. Tipino za ovaj stil jeste naglo mijenjanje tema (zapoeta tema prekida se novom, da bi se kasnije nastavila neka trea...) zbog spontanosti i nepripremljenosti este su pauze, zvuci oklijevanja (hm, mm, a...), potapalice (ovaj, onaj, znai...), ponavljanje dijela iskaza, te druge ''greke'' u performanci.Vaan element ovog stila je realizacija fatike funkcije koja je zastupljena u ubaenim neleksikim glasovnim elementima u utnju (e, d,; i tak, jah...: bez obzira na formu oni nemaju leksiko znaenje, ve znaenje uspostavljanja i produavanja kontakta. Drugi aspekt se moe vidjeti u komunikaciji bliskih ljudi, u porodici, kada postoje situacije koje prizivaju stalno ponavljanje istih verbalnih obrazaca (prepriavanje istih dogaaja, svima ve dobro poznato), specifine fraze i ''privatne ale''. Treba znati da fatika funkcija nije nimalo jednostavna jer poznavanje ili nepoznavanje njenih nepisanih pravila bitno odreuje status pojedinca u nekoj zajednici. Ustaljene formule pozdravljanja, oslovljavanja i predstavljanja mogu se promatrati kao zasebni govorni akti. Fatiku funkciju imaju i specifina sredstva u svakodnevnoj komunikaciji koja se mogu tumaiti kao okvir toga teksta (uj, sluaj, vidi, razumije, zna...). ukoliko se vidi broj tih sredstava, nije udno da ''ljudi jedni drugima malo kau'', te da prilikom komunikacije izgleda kao da se ''ljudi uglavnom dogovaraju kako da uope govore'' (Veli 1987: 122).Moe se ak govoriti o utnji kao specifinom elementu ovoga stila. Naime, utnja u toku konverzacije moe biti signal razliitih situacija, tj.raspoloenja sugovornika: moe signalizirati uvrijeenost, ljutnju ali i visok stepen bliskosti sugovornika koji mogu ugodno utjeti zajedno. Razgovorni stil odlikuje se mogunou da vie osoba istovremeno govori. Mada pravila utivosti nalau da jedna osoba govori u jedno vrijeme, moe se zabiljeiti u svakodnevnoj komunikaciji niz odstupanja pd toga pravila (u veselim drutvima, meu ljudima koji se dobro poznaju, ali i kada se neka dominantna osoba nae u drutvu i sklona je da svoje sugovornike prekida bez izvinjavanja).Na fonostilistikom planu ovaj stil se odlikuje poveanom brzinom govora, s im je u vezi i nepotpun stil izgovora redukcija (proputanje nekih glasova koji bi bili neophodni u zvaninom, ''potpunom'' stilu izgovora). Ovom stilu je svojstvena bogata prozodijskp-intonaciona varijativnost, koja potpomae izraavanju emocionalnih, subjektivnih nijansi govora.Na leksikostilistikom planu svojstvena mu je upotreba emocionalno-ekkspresivne leksike, uz prisustvo rijei subjektivne ocjene (hipokoristika, pejoratiuva). U kolokvijalnoj upotrebi biljee se i vulgarizmi i argonizmi.U morfostilistici razgovornog stila istie se frekventnost glagola ovaj stil je suprotstavljen naunom i administrativnom stilu kao imenskim stilovima. U imenskim sintagmama brie se ''nosea'' imenica, a pridjev, tj.atribut openito, supstantivizira se:Nai emno se kod ''Robne'' (Robna kua Sarajka);Bili smo na Pedagokom (Pedagokom fakultetu)Ili se dodaje i sufiks kolokvijalne markiranosti;Parkua (Park-kafana)Osim toga, razgovorni stil karakterie i prisustvo uzvika, partikula, anaforikih i kataforikih elemenata. S tim u vezi, na sintaksostilistikom planu dominiraju nepotpune, eliptine reenice, reenice u kojima odsustvuje kongruencija, nepovezani ubaeni elementi.Kolokvijalni dijalog je esto ''neeksplicitan'' (Crystal 1994: 52), a kontekst omoguava jasnou i preciznost znaenja. Vaan segment razgovornog stila su gestovi i mimike kao pomoni jezik, kao nuna pratnja usmene realizacije. Velika eliptinost, tj.ukidanje redudancije u ovom stilu, mogue je upravo zahvaljujui ovim gestovima, npr: Hoe li ovu? Ne, tu drugu. (pokazuje rukom)Mada se u stilistici esto tvrdilo da ovaj stil ne razlikuje anrove, moglo bi se smatrati da su njegovi anrovi govorni inovi, te se tako moe govoriti o inu molbe, naredbe, elje, estitanja, savjeta, obeanja, sa odreenim formulama poetka i kraja (inicijacije i prekida) ina. Naruavanje ovih pravila moe biti relevantno za stilistiku kao odstupanje od norme, tj.stilski markirana upotreba.Moe se izdvojiti jo jedan anr ovog stila, a to je tra. Tra je anr koji je zanimljiv zato to predstavlja elementarnu narativnu formu, u kojoj se mogu razlikovati aktanti, jezgra, indeksi sva obiljeja koja inae odlikuju narativni tekst. Tra se razvija kao pripovijedanje, dakle, struktura je dominantno monoloka, ali u svakodnevnom govoru svojstveno mu je prekidanje, zapitkivanje, komentari, ''ubacivanje'' sugovornika sa svojim replikama, te se i tra, kao i ostali anrovi razgovornog stila, razvija po labilnijoj strukturi koja pokazuje grananje osnovne teme u vie pravaca ili niz digresija sa ponovnim vraanjem osnovnoj temi. Ne ulazei u psiho-socijalne funkcije traa, moe se vidjeti da mu je svojstvena i fatika funkcija (odravanje komunikacije), to se naroito moe primijetiti kod stalnog ponavljanja istog traa u istom krugu ljudi. ''Mada tra moe biti destruktuivan, on to nije uvijek; on moe posluiti kao krucijalna funkcija u uspostavljanju bliskosti naroito ako nije 'prianje protiv', ve 'prianje o' (Tannen 1991:96)Zanimljivo istraivanje kolokvijalnog stila jeste istraivanje osobina svakodnevnog dijaloga s obzirom na polne razlike sudionika. Takva ispitivanja polaze od pretpostavke da diskurs, naroito dijaloki diskurs, funkcionira razliito s obzirom na niz kulturnih razlika izmeu sugovornika (geografskih, etnikih, starosnih, a naroito polnih).U studiji Gender and Discourse Deborah Tannen dolazi do nekoliko zanimljivih zakljuaka, koji prevazilaze odnos muko-ensko i izuzetno su zbnaajni za razumijevanje funkcioniranja konverzacijskih pravila uope:1. Problem prekidanja sugovornika, upadanja u rije, posebno je zanimljiv bez obzira na spol sugovornika. Simultani govor u nekim situacijama je ak znak uspjenosti, zanimljivosti konverzacije, i tada je rije o ''kooperativnom preklapanju''. Postoje sudionici u dijalogu iji je stil mogue oznaiti kao ''visoku angairanost''-high involment (Tannen 1994: 62-63); ukoliko oba sudionika imaju takav stil komunikacije, on e se osjeati frustriranim, prekinutim, kao da mu se namee dominacija drugoga. Stil takvih govornika Tanner naziva stilom ''visoke paljivosti''.2. Tematska kohezija, razliito se realizira kod mukaraca i ena: enski razgovor je vie fokusiran i povezan, muki razgovor je vie difuzan. U svim starosnim skupinama djevojice i djevojke ne pokazuju tekoe u iznalaenju tema za razgovo, dok djeaci i mladii pokazuju (Tannen 1994: 99). Ipak, potrebno je rei da metod ovog istraivanja pokazuju izvjesne slabosti dok je snimanje konverzacije potpuno legitimno i nauno utemeljeno, ne moe se prihvatiti uopavanje koje proizlazi iz relativno malog broja ispitanika, i to ispitanika odreene starosne dobi.

3. Kod branih parova koji due ive zajedno moe se uoiti vea senzibilnost na inplicitne, neizgovorene elemente iskaza, te sposobnost ''itanja'', tj.tumaenja takvih signala. Npr:Mu: Hajde da veeras odemo do mog efa.ena: Zato?Mu: Dobro, ne moramo ii.

Autorica je na osnovu ispitivanja ovih sudionika doznala da je ovaj put ena jednostavno eljela saznati razlog posjete, ali je mu prepoznajui pitanje zato?kao pitanje koje je u ranijim situacijama izraavalo neiskazano neslaganje sa njegovim prijedlozima, i ovaj put reagirao odustajui od svog prijedloga. Kao rezultat javlja se frustriranost oba sudionika u dijalogu, jer su poli od krivih premisa (Tannen 1994: 183-184).6