RAZGOVOR

bitna ljudska djelatnost izraz istinske čovjekove potrebe za

drugim čovjekom način na koji potvrđujemo svoju

osobnost i prihvaćamo osobnost drugoga

TKO SUDJELUJE U RAZGOVORU SUGOVORNICI = podjednako je bitno

govoriti i SLUŠATI

Mark Twain- Da je Bog htio da više govorimo nego što slušamo, stvorio bi nam dvoja usta, a ne dva uha.

RAZGOVORODREDNICE RAZGOVORA VRSTE RAZGOVORA

TEMA – o čemu razgovaramo

SVRHA – zašto razgovaramo

NAČIN, STIL – kako razgovaramo S KIM RAZGOVARAMO

SLUČAJNI, SPONTANI

NAMJERAN, PLANIRAN

TELEFONSKI

POSLOVNI

OSOBITOSTI RAZGOVORNOGA JEZIKA neposrednost,

prirodnost, osobnost sugovornici se rijetko

pridržavaju pravila književnoga jezika

rečenice često ostaju nezavršene

uobičajeno je udaljavanje od glavne misli (digresija)

česte su tzv. poštapalice

Razgovorni jezik treba zamjenjivati književnim u onim situacijama kada se od sugovornika očekuje da govori književnim jezikom: u školama, uredima, javnim mjestima, sredstvima javnog priopćavanja

RAZGOVORNI STIL

služi u svakodnevnoj komunikaciji (s obitelji, prijateljima, na ulici…)

česte su riječi koje ne pripadaju njegovanom jeziku

DIJALEKTIZMI riječi svojstvene određenom narječju

(dijalektu)

Kajkavizmi: gdo, kaj, nemrem spat, hiža

Čakavizmi: bija, oli, šugaman, doša

Štokavizmi: našo, kruv, ćuprija

LOKALIZMI

riječi svojstvene govoru određenoga mjesta

(neki se pojam u različitim mjestima istoga narječja imenuje drugim riječima)

ŽARGON

argo, šatra, sleng pojam iz francuskoga jezika –

pokvaren, nerazumljiv, poseban jezik govor uže skupine govornika

povezanih zajedničkim poslom ili zanimanjem (jezik mladih, liječnika, policajaca, umjetnika…)

OBILJEŽJA ŽARGONA pretjerivanje u

izražavanju – strašno hladno, super dobro, umro od smijeha

česta uporaba prenesenog značenja – maca, kolac, komad

uporaba umanjenica i uvećanica – ženskica, frajerčina

neobične sprege riječi – nemrem bilivit, ful zastupljeno

nestalnost (kratkovječnost) rječnika

KAKO NASTAJE ŽARGONSKI RJEČNIK prijenosom

značenja – spržiti, otkvačena, lik

uporabom tuđica – frend, surfati, stejdž

kraćenjem riječi – matka, profa, lega

neobičnim tvorenjem riječi – mobač, nogač, nogoš, štrebati

premetanjem riječi – lima, vugla, blempro

ŽARGON U KNJIŽEVNOSTI

ŽARGONIZAM – riječ preuzeta iz žargona

ne pripada književnom jeziku, osim u književnoumjetničkim tekstovima kad za nju postoji stilsko opravdanje – stilsko sredstvo

VULGARIZMI

prostačke, grube, nepristojne riječi – potpuno neprikladne i neprimjerene u sporazumijevanju

RAZGOVORNI STIL način

svakodnevnoga sporazumijevanja osoba koje se poznaju

osim u govorenome obliku, ostvaruje se i u pisanome obliku (poruke, bilješke, pisma…)

obilježja – neposrednost, prirodnost, osobnost

često se rabe dijalektizmi, lokalizmi, žargonizmi

treba ga izbjegavati u školi, uredu, javnim mjestima, sredstvima javnog priopćavanja

IMA LI PITANJA?