PAMĆENJE

- pamćenje je mogućnost usvajanja,zadržavanja i korištenja informacija.- 3 faze pamćenja: -> senzorno -> kratkoročno -> dugoročno

- kontrolni procesi : -> pažnja -> ponavljanje -> kodiranje -> pronalaženje -> dosjećanje

- tijek obrade informacija: informacije se kratko zadržavaju u senzornom pamćenju te one informacije koje pridobiju pažnju prelaze u kratkoročno pamćenje. Ponavljanjem i kodiranjem informacije iz kratkoročnog pamćenja pohranjuje se u dugoročno pamćenje. Nakon uspješnog pretraživanja dugoročnog pamćenja informacija se vraća u kratkoročno pamćenje tj. dolazi do dosjećanja.

- senzorno pamćenje- vrlo je kratko tj. traje onoliko koliko je potrebno mozgu da obradi informaciju i odredi o njenoj važnosti, i zadržava nadolazeće informacije u nepromjenjom obliku. Ikoničko pamćenje traje 0,2s - 0,4s i omogućuje nam spajanje slika u kontinuitet. Ehoičko pamćenje traje 2s-4s i omogućuje nam spajanje riječi u rečenicu. Senzorno pamćenje ima neograničeni kapcitet ali ako se informacija ne obrati pažnja ona se zaboravi.

- kratkoročno pamćenje- ima ograničen kapacitet (5-9 čestica),te kodira tj. mijenja informaciju u oblik koji se može pohraniti i zatim pronaći. Ima 3 funkcija: -> ako informacija nam ne treba za poslije,ponavljamo ju dok nam je potrebna ,a poslije ju zaboravljamo -> ako nam informacija teba na duže vrijeme onda ju nastojimo što bolje kodirati i time je što uspješnije pohraniti -> radno pamćenje je kada koristimo informaciju koja je posredstvom procesa pretraživanja došla iz dug.pam. u kratkoročno pamćenje

- dugoročno pamćenje- ondje se nalaze sve informacije koje smo se potrudili zapamtiti, koje su nam bitne i koristimo ih svakodnevno. Ima neograničeni kapacitet ali je podložno zaboravljanju, a informacije su kodirane i organizirane, vrste : -> epizodičko pam. u dugoročnom pamćenju čuva podatke o situacijama iz našeg života. Ako ih često koristimo prelaze u semantičko pamćenje i postaju dio našeg općeg znanja -> znanje predstavljaju informacije koje jednostavno znamo,a neznamo kada i gdje smo ih naučili (činjenično ili semantičko pamćenje) -> proceduralno pamćenje je znanje o tome kako nešto učiniti. Najvažniji oblik proced. pam. su razne vještine,a osnovna značajka mu je stvaranje nizova asocijacija između pojedinačnih operacija od kojih se sastoji vještina. Ima 3 faze : -> kognitivna faza- shvaćanje što sve treba napraviti -> faza povezivanja- povezivanje dijelova zadatka u cjelinu

-> faza automatskog izvođenja vještine- temelji se na dugotrajne vježbe čija izvedba zahtjeva minimum svjesne kontrole a pažnja se posveti višim

elementima vještine. - znakovi za dosjećanje : -> emocionalno stanje i raspoloženje -> situacija i kontekst -> povezanost druge informacije s onom koje se pokušavamo dosjetiti

- ispitivanje pamćenja : -> prepoznavanje-uspoređivanje zadanog s onim što je pohranjeno u pamćenju -> dosjećanje- kada materijal nije pred nama, a uspoređujemo ga s onom što što je pohranjeno u pamćenju -> metoda uštede – kada pri ponovnom učenju, onog čega smo jednom naučili ali se ne možemo dosjetiti ili prepoznati, brže učimo

-uspjeh pri učenju ovisi o : -> mjestu informacije u nizu koja se uči -> da li se radi o odgođenom ili neposrednom ispitivanju pamćenja

-uzroci zaboravljanja: -> postupno gubljenje tragova pamćenja- često korišten engram u živčanom sustavu ima dobro uhodan put i lako se aktivira. Za održavanje engrama najvažnije je ponavljanje ili česta upotreba. Nužno je brzo gubljenje tragova iz senzornog i kratkoročog pamćenja jer neprekidno dolaze nove informacije koje treba obraditi -> nemogućost pronalaženja informacija u dugoročnom pamćenju- ljudi pohranjuju informacije tako da ih poveže na više načina sa starim znanjem i tako imaju više mogućnosti da se i dosjete,ako se ne izabere pravi način pronalaženja onda se nećemo ni dosjetiti -> potiskivanje- može biti namjerno i nenamjerno,namjerno zaboravljanje je potiskivanje onih sadržaja koji su nam neugodni ili ih se plašimo. Postoje i ugodni sadržaji koje nenamjerno potisnemo,to je nenamjerno zaboravljanje -> interferencija- učenje jednog sadržaja ometa učenje drugog. Proaktivna interferencija je kada ometanje djeluje unaprijed (staro gradivo ometa novo),a retroaktivna interferencija je kada ometanje djeluje unatrag (novo gradivo ometa staro)

- smetnje pamćenja: -> retrogradna amnezija- nemogućnost dosjećanja događaja prije ozljede -> anterogradna amnezija- nemogućnost novog dugoročnog pamćenja -> hipomnezija- smanjena mogućnost pamćenja -> hipermnezija- povećana mogućnost pamćenja,previše je informacija istodobno prisutno da bi kognitivni sustav bio djelotvoran -> paramnezija – popunjavanje ''praznina'' u sjećanju na novije događaje izmišljenim podatcima. Deja vi je fenomen pri koem imamo osjećaj da znamo što će biti sljedeće što će netko učiniti ili reći -> fuga- discocijativni poremećaj u kojem osoba ima raspad strukturne ličnosti i njezinih kognitivnih procesa

UČENJE

- učenje je proces kojim iskustvo ili vježba proizvode promjene u mogunostima obavljanja određenih aktivnosti

- teorije učenja: -> teorije učenja uvjetovanjem (klasično i operantno) -> teorije socijalnog učenja -> kognitivne teorije učenja

- klasično uvjetovanje- učenje koje se temelji na povezivanju i asociranju dvaju podražaja (naučimo da jedan podražaj prethodi drugome), zbiva se automatski i nije pod našom i svijesnom kontrolomnpr. NUP – kraj nastave , NUR,UR-sreća, NP,UP-zvono

NUP->NRNP+NUP -> NURUP->UR

- generalizacija podražaja je pojava da i slični UP uzrokuju UR.

- diskriminacija podražaja- učenje razlika među sličnim podražajima

- eksperimentalna neuroza

- uvjetovanje višeg reda je osnivanje nove UR na staroj UR (zvono nakon kojeg pas dobiva hranu zamjenimo svjetlom žarulje)

- fobije su iracionalni,vrlo snažni strahovi do kojih često dolazi klasičnim uvjetovanjem

-operantno uvjetovanje- učenje koje se temelji na posljedicma vlastitog ponašanja, svjesno je, a naše ponašanje tj. učenje ovisi o tome kako na nas djeluje ta posljedica negativno ili pozitivno.

- oblikovanje je jedan od važnih načina korištenja operantnog uvjetovanja. To je učenje kojim kada želimo oblikovati neko ponašanje,onda potkrepljujemo ona ponašanja koja su sve sličnija željenome.

- ulančavanje jedan od načina korištenja operantnog uvjetovanja. Ponašanje se podijeli u sekvence odgovora koji se uče prema određenom redoslijedu.

-teorije socijalnog učenja- učenje kojim se pokazuje da se veliki dio učenja zbiva u interakciji pojedinca i socijalne okoline. Jedna od najznačajnijih teorija je prema učenju po modelu. vrste učenja po modelu : -> modeliranje – učenik promatra živi model, koji učeniku želi pokazati kako se nešto radi -> imitacija – učenik oponaša model iako ne razumije čemu služi takvo ponašanje -> učenje promatranjem – učenik promatra situcaiju i uzima u obzir i posljedice ponašanja modela, pri tome model ne zna da ga učenik promatra,tj. ne nastoji namjerno promjeniti ponašanje učenika

-> simboličko učenje- učenje kojim model opisuje neko ponašanje

-zakonitosti učenja po modelu: - učenik usmjeren na ponašanje modela - modeli su nam bliske osobe ili oni koje često srećemo - viši status modela označava i veću vjerojatnost modeliranja - konflikt-ako učenik drži do nečega što se protivi ponašanju modela

-kognitivne teorije učenja- učenje koje se temelji na uviđanju veza koje postoje između situacije,sredstava i ciljeva, rezultira znanjem koje se može primjeniti na širok raspon situacija, a ne samo na onom u kojoj je nastalo. Vrste : -> učenje uvidom- uočavanje elemenata neke situacije i shvaćanja kako se ti elementi mogu iskoristiti u rješavanju nekog problema -> prikriveno učenje- učenje koje se ne iskazuje u ponašanju. Stečeno znanje se ne koristi odmah,nego se koristi za rješavanje nekog problema kad se ukaže potreba -> stvaranje kognitivne mape- učenje snalaženja u prostoru tj.stvaranje predodžbe o prostoru i vlastitom položaju u njemu