OSVITČasopis za književnost, kulturu i društvene teme

NakladaDruštva hrvatskih književnika

Herceg Bosne, Mostar

Za nakladnikaIvan Sivrić

UredništvoIvan Baković (izvršni urednik), Ilija Drmić, Lidija Glavaš, Fabijan Lovrić, Antun Lučić, Vlatko Majić, Marko Matić,

Mato Nedić, Ivan Sivrić (glavni urednik), Ružica Soldo, Maja Tomas

LekturaIvan Baković

Računalni slog i tisakFRAM-ZIRAL, Mostar

Časopis Osvit je referiran u Central and Easten European Online Library /Frankfurt am Main/

http://www.ceeol.com

OSVIT, časopis za književnost, kulturu i društvene teme. Adresa ured-ništva: Trg hrvatskih velikana b.b., Hrvatski dom hercega Stjepana Ko-sače, 88 000 Mostar, tel./fax – 0038736324432 e-mail: info@dhkhb.org; Web: www.dhkhb.org Žiroračun Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, kod UniCredit banke Mostar: 338 100 22001388 90. Za inozemstvo kod UniCredit ban-ke Mostar: SWIFT UNCRBA 22, 7100-280-48-06-03666-5.

ISPRIKA UREDNIŠTVA

U prošlom dvobroju Osvita (83-84) tehničkom omaškom na naslovnici časopisa nije navedeno ime autorice Mile Vlašić. Uredništvo se ispriča-va čitateljstvu i autorici na nenamjernom propustu.

KAZALO

PoezijaPero Pavlović: Evo drvo križa… ................................................................... 7Radica Leko: Ti .............................................................................................. 8Ljerka Mikić: Življena umjetnost ................................................................ 10Danica Bartulović: Dobri bršljan ................................................................. 12Fabijan Lovrić: Pjesma o anđelima .............................................................. 15Sanijela Matković:…ta HercegovINA ......................................................... 19Nikola Šimić Tonin: Haiku .......................................................................... 21Dubravka Bandić: Hodočasnik .................................................................... 22Josipa-Violeta Kalfić: Moj Bog .................................................................... 23Dražen Stojanović: Duhovni jecaji .............................................................. 28Edita Vlahov: Tiramol ................................................................................. 29Jelena Rajić: ... ............................................................................................. 31Ivana Rajič: Zašto hodaš ovom stazom? ...................................................... 33Ante Žužul:Ubrao sam ti maginje ................................................................ 35

ProzaŽeljko Kocaj: Vikend ................................................................................... 37 Coup de Grace ...................................................................... 43Tvrtko Gavran: Stani Stanko ....................................................................... 46 Glupa pamet ....................................................................... 48 O izlazu .............................................................................. 50 Bosa Mara .......................................................................... 51 Koji Mate, koji Stipe .......................................................... 53 Oprosti, Haime ................................................................... 55Božena Volić: Vlašićke vile na Devećanskim vodama ............................... 57Anto Marinčić: Depresija ............................................................................. 61Radica Leko: Milanova priča ....................................................................... 72Nikola Šimić Tonin: Ho, Jondre moj, ne bi li išta ....................................... 75Matea Jurčević: Začarani krug ..................................................................... 76

4 OSVIT 97–98/2019.

DramaAlojz Pavlović: Ratnica kriva za sve ........................................................... 79

Dječja književnostFabijan Lovrić: Pjesma o bijeloj noći ........................................................ 119 Pjesma o mlijeku .............................................................. 120Iva Nuić: Vjetrovi ...................................................................................... 121 Poziv .......................................................................................... 121 Suze ............................................................................................ 122 Crna mačka ................................................................................ 122Miljenka Koštro: Na tržnici ....................................................................... 123 Proljetna pjesma ............................................................. 124

AforizmiDanko Ivšinović: Epigrami ........................................................................ 125Ivan Bradvica: Osmislice ........................................................................... 126

PromišljanjaMarko Matić: Nekrolog živom .................................................................. 127Ljubo Krmek: Nikola i ja ........................................................................... 131Matej Škarica: U potrazi za savršenim pejzažom po sjevernoj Hercegovini ili pogled kroz vjekove s mitskog vrha Stražbenica ............................................... 133Danica Bartulović: Čiji to život živim ....................................................... 141

Pričom i(li) fotografijom do nagradePričom i(li) fotografijom do nagrade ......................................................... 147

Znanstveno područjeEdita Vučić: Srednjovjekovni kulturni krajolik – interpretacija prostornoga rasporeda nekropola stećaka ............................. 153Zorica Jurilj: Prinosi proučavanju mikrostruktura širokobriješkoga kraja ...... 167

5KAZALO

Ogledi i kritikeIvan Sivrić: Hrvati iz Jablanice u teškom vremenu i neizvjesnoj perspektivi ........................................................... 187 Mate Sušac i njegova „kuća“ ................................................. 199 Novi roman u novoj Akribiji .................................................. 202Mijo Tokić: More se š njimom .................................................................. 206Mato Nedić: Roman o nepokolebljivoj ženi .............................................. 213 Književni tekst kao univerzalna stvarnost ............................. 216Miroslav Pilj: „Plovidba“ .......................................................................... 219Stanislav Bašić: Povratak individualnom iskazu duše ............................... 222Marina Kljajo-Radić: Prohod pjesmom kroz život i tradiciju ................... 226Pero Pavlović: Smijeh kao lijek ................................................................. 229Mira Šubašić: Aktualna hrvatska priča ...................................................... 232Miljenka Koštro: O pjesništvu Marine Alerić Bebić ................................. 236Đuro Vidmarović: Važan prilog hrvatskoj likovnoj kritici ........................ 240Blanka Kraljević: Priče su svuda oko nas .................................................. 247Denis Vekić: Mala knjiga za veliki film .................................................... 249Marija Marić: Kraljičin izbor ..................................................................... 254Vlatko Majić: Osvajanje otoka – jedini smisao snova ............................... 257 Šapat kamena ...................................................................... 260Ivan Baković: Duvanjska (žalosna) kronika .............................................. 262 Grgo Mikulić, Moj svijet ................................................... 266

SjećanjaVlatko Majić: Od sunca do kiše – ratne 1993. ........................................... 269

DokumentiOdluka o dodjeli Godišnje književne nagrade „Antun Branko Šimić“ ...... 273

7poezijaPOEZIJA OSVIT

Pero PAVLOVIĆ

Evo drvo križa…

Potiho se pjesma privija u šutnjuPreobrazbu prvu stih do stiha čekaNije smrti dano udomiti slutnjuU život te ziba bez obala rijeka

Evo drvo križa na kraj puta stojiS onu stranu nesna nema danu krajaSve što zlica rani ljubavlju sad zoriI izgara zarjem u zrcalu raja

Pepeo se trusi javkom neprebolaKrila blaga smorca miris juga šireSpustilo se nebo na laticu bola

I posljednjim dahom uzdanica ničeUzdiže se duša u modre etireOpora pismena štilac tiho sriče

OSVIT 97–98/2019.8

Radica LEKO

Ti

Uron.Preplavljuješ me…Udah, Izdah, Uron…

Užitak.Podvodni svijet!

Čuvam slamku.Tu si.Usamljeni otoče!

Na plavetnoj,Mreškastoj pučini.

Slavuj, Pjesmu družici poje…

Izron.Ti si tu!

U srcu, Duši!

U svakom djelićuMoga bitka…

Ostaj!

Mreška se pučina, Odsjaj plavetnila…

Ti!U svakom vremenu, Svakome mjestu…

Tu,Na mome otoku sreće!

9poezija

Zemlja

SnijegMagla U se zoblje.

JugoKrpama Zemlje tamnePlazi.

Zemlje,Roditeljice,Dojiteljice,HraniteljicePodanika zemnih.

RakeTmasteKrupnjaju,Zijevaju…Žderu ih.

Priziv proljeća…

Dijete,Hraniteljica zemlja,Sanja!

OSVIT 97–98/2019.10

Ljerka MIKIĆ

Življena umjetnost

Od krhotinapredivna cjelina,ljepota savršenstva. Talent umjetnika,dobro odabranimaterijal, motiv i vrijeme,misli i željepretočene u djela. Razbacani komadina jednom mjestu;harmonija posložene raznolikosti,sklad drugačijeg, gotova slika.Življena umjetnost.

Istina na izdisaju

Lijepo upakirana laž.Gotovo savršen zločin.Fini mirisi zlobe.Čudesni svijet smaknuća. Umilne riječi zla.Svilenkast dodir mržnje.Slobodan put grijeha.Otvorena vrata pakla. Nježno zatiranje nade.Svjetlost očaja i sumnje.Život u odorama smrti.Istina na izdisaju.

11poezija

Križ

Valovi noći traže obalu zore.Neprohodnim putemrazapeta jedra ljudske duševraćaju se pučini sunca i nalaze križkoji ljubi. Križ po mjeri srcakoji blagoslivlja i bdije,skriven očima mnogih,ali utkan u životi ljubav. Svjetlost dana,zanosi i samoće,umor i nada…sklanjaju se, griju…nalaze smisao i ispunjenjeu križu koji ljubi.

Stijena

Piše se povijest.Pobjednici slave.Gubitnici se razilaze na sve strane.Metež. Potrošeno vrijeme.Vrijeme čeka.Jedni na cilju;drugi se vraćaju napočetak.Zbrka. U svim tim previranjimamali se čovjekbori za običan,skroman i jednostavanživot. Među visokim planinamagubi se stijena.

OSVIT 97–98/2019.12

Danica BARTULOVIĆ

Dobri bršljan

Pri kraju smo prosincaveć nekoliko danakrajevima Srednje Dalmacije bura lutatulumariiskaljuje bijesna voštanim granama vrbani jednog žutog listagole kao od majke rođenekoja ih nije ni pelenom povila

samo bršljan se uz njih penjezelenim ruhom tijela im omata

13poezija

Stih

Što bi netko dao da napiše lijepi stiha ti ih kao iz vreće istresašpune ih torbe nabubalapune očipuno srcepune kostiposvuda rasipaš neštedimicerasipnice nezahvalnaokrutno je to i bezobraznoumjesto da se potrudiš sve ih skupišizgradiš njima zlatno brdoiznjedriš golemo more u kojem ne će biti grabežljivacajedan novi svemir rodiš pun mliječnih zvjezdica

mogla bi od njih i na ovoj zemlji sazidati sveti hrami drugi koji stihove pišu mogli bi isto učinitikoja bi to ljepota i raskoš bilapa neka ljudi očima gledajušto je stihne moraju stihove voljetiniti laskati poetama da ih poezija u srce diraa nekad ih drži budnima i ne da im mirasamo da shvateda stihovi su puno više od čaše jakog vinaviše od dragocjenih metalaoni su slastice na papiruponizni i nježni za ono što jesune očekuju ni da im netko kaže hvala

OSVIT 97–98/2019.14

Tau

Tugujem nad našim razvalinamaprislanjam čelo uz naš Zid Plačanapeta kao strunakako da se opustimkad svuda su razapete mreže postavljene lovačke zamkene mogu mahnitati sa svijetomkoji se raspada

kad raspadne semožda ispliva na površinukolijevka od maslinova drvanovorođeno Božje Dijete u njojna čelu mu sja riječTAU

15poezija

Fabijan LOVRIĆ

Pjesma o anđelima

Ako su nježni, nevini, čisti,onda su anđeli svi redom isti.

S bijelim krilima, nebo ih sluša,i naša skromna i grešna duša.

Kada se ljudi ljubavi sjeteoko njih šušte, anđeli lete.

Ako u crkvu uđete samianđeli tu su, negdje u tami.

Kako bi tami dali svjetlo,anđeli krilima čine to spretno.

Donose dašak, što je svetoi tako svima bude lijepo.

Neka milina uzme vam srcei vi znadete, Kristovo krvce.

I tijelo tu je, sve sveti čini,anđeli tu su, u visini.

Dođi, s pjesmom se druži,kor anđela nad tobom kruži.

OSVIT 97–98/2019.16

Pjesma o cipeli

Cipela je jedna htjelabiti dalje od odijela,

ispred nosa njenog mašenogavicom svojih hlača,

a ona bi htjela znati;kuda ide, kud korača?

Po kamenju kada ide,cipela je u očaju,

progrize na đonu rupa,cipelu u koš bacaju,a odijelo riješi četka

i pegla, sve otpočetka.

Odijelo k’o novo blista,a cipela, nikad čista,

uvijek na njoj ima praha,još odijelo pred njom mahapa joj stvara trag nervoze

i nikako, da se slože.

Cipela u svome jaduzatražila pomoć puta;

on joj reče, nek’ se vozi…Sada sjedi pa je voze, izbjegava stres u sebi,

više nije u nervozi.

Vidjela je mnogo svijeta,ta cipela kad prošeće,

klanjalo se njoj i cvijeće,čak i zgrade,

i drveće?

Ali sudba, jednog dana,ostavi je na stubama…

Rado bi se dala nozii ne morada se vozi.

17poezija

Pjesma o danima pred tobom

Pred tobom sunce i zvijezdei more obaveza,

planovi koji se gnijezdekako bi učinili smiraj.

Onda se novi plan uplete nekom voljom

i sve se čini zgodnimi možda prilikom boljom,

a ipak tako nije.

Iznenada te prostrijeli neštou predjelu grudi,neka nejasna bol,

nešto što te začudi,

kako je to moguće,do jučer si bio zdrav,

a onda ti kažu kod kuće;na licu imaš sjenku?

Ta sjenka drugom pričasve što ne vidiš sam

i svane novi dani tvoji planovi se raspu.

Raspu se samo u jednuželju da budeš zdrav,kako u prvom trenu

moraš ispiti čaj,

kako ti nudi kreposti odmor odviše prijekda opet vidiš ljepostprije nego ćeš mrijet.

A smrt je sastav životai ima svoje danei jednoga dana;

pred tvoje poslove stane.

OSVIT 97–98/2019.18

Pjesma o adventu u Zagrebu

Sve sam vidio u tvojim očimai Zrinjevac

i sjaj sablje Jelačićai raskoš adventa u Zagrebu,

tamo od Vlaške ulicedo Kvatrića,

pa malo dalje,do Maksimirskog putagdje smo stanovali…

Kakve oči,mislio sam,kakav sjaj,

svjetlo koje opija,koje vodi slijepca u meni;

zar nije ljubav slijepa:rekla si,

kada ispred izloga dućana, tu u Vlaškoj,

nisam vidio izložene šešire,a želio sam kupiti jedan,

onako,tinovski, bohemski,

pa da prodajem intelektualnu nostalgiju,

negdje na periferijama gradova, u krčmi

u kojoj me svi poznaju, ali ništa,

te oči su poništavalesvu moju kreativnost,

i više od toga,poništavale su mene

dok sam se gubiou svjetlu adventa

i sve višepostajao sjenka.

19poezija

Sanijela MATKOVIĆ

…ta HercegovINA

Drveće u mojoj Hercegovini dubokih je korijenja! Proljeće se na njima u procvjetalim krinolinama šeta.Ta Hercegovina moja prozračna je i pitka ko rosom mirisima umije ti dan.Stane ona i u san osmijeh zagrljaj suzu kas divljih konja izvezenu bluzu u plač djeteta let ptice povike rataravelika a opet mala taman da u SRCE stane ta Hercegovina mojapitka ko proljeće!

OSVIT 97–98/2019.20

Rodi mišlju

Porodi misao zrelu ko smokve. Izvorima žedna napoji. Dobrotom nahrani gladna.Ti što nekoć na slavonskim mrginjima, prosila si varićak žita.I ko god da te upita ponosno kaži da si bila bez kruha bez ruha.No, ponosna nadživje sve nedaće i uz komad tuđe pogače ostavi svoje na životu.Danas svojima plodnom mišlju, kaži zagrmi istinom prozbori, da se ni zbog gladi ne ostavlja što se voli.Jer, uvik je bilo i obilja i suze,ali ponos ti nikad nitko ne uze Hercegovino!

PUTEVI žita (fra Didaku Buntiću)

Mirisao je daleki kruh gladnoj utrobi žitna polja škakljala su oči…Slavonija odzvanja dječjom znatiželjom glađu za žitnim jelom pred njima puti koje i ne slute nova imena nova lica svakog od njih dočekaše ko gosta…dok iza suze Hercegovina uplakana osta jaram gladi teče joj niz lice ali glad je nijema ništa ne pitaMorao si djecu povesti putevima žita…posijati Hercegovinu na polju Slavonskom!

21poezija

Nikola ŠIMIĆ TONIN

HAIKU

podignut kamenpod kamen kućom

ljutica zmija***

ptice nose granebrod dimom brodi

planina vidik***

ušica iglevlažne usne vlaže

konac***

živ kamen živacmrtva noć mrtvirazigran mjesec

OSVIT 97–98/2019.22

Dubravka BANDIĆ

Hodočasnik

Ide prema izlazećem suncunoseći vjeru, ljubav u Boga i nadu u srcu.

Zamišlja Svetu zemljui ne zna odabrati svoju najpreču molbu i želju.

Zamišlja hodočasnik Getsemanske vrtove,sina sretnog i zdravogdrage svoje u raju.

Hodočasniku ispunjenje željada Bog i sveci daju.

23poezija

Josipa-Violeta KALFIĆ*

Moj Bog

Moj Bog korača niz ulicuNasmijan kao dijeteZamišljen kao stranacI zove i šuti i pjeva i moli

Kad moj Bog korača niz ulicuPod svodovima tamne noćiNetko istupi iz tajanstvene samoćeI pruži ruku mome Bogu

Moj Bog korača niz ulicuA moja je duša radosna i sniva

* Josipa-Violeta Kalfić (r. 1984. g.) diplomirala je hrvatski jezik, književ-nost i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Pohađa poslijediplomski studij filozofije. Objavljivala pjesme u studentskom listu „Opomena“.

OSVIT 97–98/2019.24

N. N. ili mrtva šetnja

Gdje da putujem, Dok u bezdanoj noći slijedim ti trag? U mrtvoj kući ostali su ključi,Vrata strepnjom otključana.

Putuju sa mnom zločinci, luđaciI ruge što se zlobno smiju. Na cesti tišina oko mene jeknu,I ječi i kriči i svud uokolo se vije.

Zar da pratim tvoju sjenu Il’ mlaz zelene krviŠto se ispred mene cijedi?

Došla sam i do ruba, glasa ti nisam čula. Još nijem si i slijepe kiše liju. Gdje?!I u najdaljoj zemlji nitko te ne poznaje!

25poezija

Neki grad

Od hladnih zidina moj se pogled krijeI koračam duboko u svoju samoćuPust je ovaj grad, ulice tijesneI blijeda svjetlost što se širi njime

Samotan si grade, sam…Iz dubine noći tvoja bijeda dišeIz dubine noći krik se čujeI jeza blista u očima tvojim

Bez svjetiljke duše obasjanK’o zločinca gledaju te Prolaznici što vuku se u noći

Ima neki grad Što ostaje u svakom mom korakuI smrt se noćas šeta njime!

OSVIT 97–98/2019.26

Pokošeni meteori Animi otaca

Negdje. Put. Dalek, tih i fin.Dižu se brda, prostire dolina.U dubini noći, u duši mrakaŠutljive harmonije flauta svira.

Ja noćas kroz oganj mojih sanjaVidjeh neznanih putnika mi trag.Tamo gdje miris živog mesaNa kolcima cijedi svoju krv.

Oštre se srpovi, oštri su noževi,Tuđinac zvjersku gozbu sprema.I kiša je, a engleskijeh kišobranaS Pilatovim rukama već odavno nema.

I lete dječje oči, i ljudske uši lete.I sijeku se noge, ini udovi i ruke.I guli se koža, i trgaju nokti…Potkivaju stopala za lakše putovanje.

Jecaju, kriče, bolnim uzdasima stenju…Nevina dječica što presječenih grkljana leže,Urešena uvijek nekakvim slovom ˝Z˝.Glave nevinih lete u nova svitanja!

U dubini noći, u duši straha Utihnu molitva naših Očenaša.Zlatno je sjeme Jahve posijao,A krvnik pokosio sve što je stigao.

27poezija

U dolini smrti razliše se kosti,Ko meteori neznani nestaše životi.O, vjerni čuvari prošlosti,Zemlja tuđinska laka vam bila!

Negdje. Bleiburg – dalek, tih i fin! Njišu se brda, prostire dolina.U dubini noći, u simfoniji cvijećaŠutljive harmonije flauta svira.

A u šutljivoj tišini, u Hadu podno cvijeća Još čujem krik što gromko ječi.Raseljene kosti traže udove svoje I oči, i uši, i glave svoje čeznu.

Gledaju iz Hada očima podzemlja.I ne razabiru kako su zelenilo i jaglaciPrekrili plemeniti prah i jecaje njihove.Gledaju nebeskim očima i ne shvaćaju.

Ja noćas kroz oganj mojih sanja Vidjeh gdje meteori pokošenih otaca Dignuše se visoko i žarit’ će zauvijek Iznad duša svojih potomaka!

OSVIT 97–98/2019.28

Dražen STOJANOVIĆ

Duhovni jecaji

Praznina odjekuje duhovimaodslikana na licima prolaznika.

Zaustavljene su suze u očimai neizgovorene riječizaplele se u grlu.

Spoznajom postojanja pritisnuti egoboji se izaći iz plastične ljušture prolaznostistisnut između jučer i sutra.

Duše vape nepoznatim Nebesimakoja šute i muk njihov biva sve glasniji.Proći pored svega neokrznutili prikloniti se očekivanom ?- pitanje je duha koji gleda duhove.

29poezija

Edita VLAHOV*

Tiramol

Na tiramolu tvog životaLjudi nižu i prostiruOno što bi oni htjeli.I dodaju, Nose kradomicePa na isto mjesto opet vrate.Odšetaju i prekroje.Šepure se,Ne pitajući uzimajuOno što je bilo tvoje.

Ali ne znaju oni,Kratko će tvojOd života tiramolBez ičega prazan biti.Šibat će ga južina i kiše.I ne brini, Novo ruhoNa tiramolu svog životaJoš ćeš ljepše sam skrojiti.

* Edita Vlahov rođena je 1967. godine u Šibeniku, gdje je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Studirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Radi kao učiteljica u osnovnoj školi. Poeziju piše dugo godina. Voditeljica je i članica Književnoga odjela Ogranka Matice hrvatske u Šibeniku. Poe-ziju objavljuje na društvenim mrežama, biltenima i internetskim portalima. Priprema samostalnu zbirku poezije.

OSVIT 97–98/2019.30

Tonči

U samoći živeTonči, gajeta i njegov pas.Posljednjih danaČesto osluškuje vrijemeU šijunu neostvarenih želja.

Sve te žene...Prolazile su, ostajaleUgrijale se pa nestale.Oholile se, pjevušileOdlučno uzimale,Lagale vješto i moljakale.

One prpošne, tihe i nevjerne,Mudre, hladne, tuđe i snene.I takve su pod prstima njegovimDrhteći svjetlucale.

Ljubio je sve te žene...Utihnuše orkani strasti.Njihova imenaOstala su samo riječiO kojima uvijek šuti.

Nijedna od njihPostala nijeVjerna mu sjena ni njegov spas. U samoći ostali su Tonči, Stara gajeta i njegov pas.

31poezija

Jelena RAJIĆ*

...

* Jelena Rajić rođena je u Travniku 13. 4. 1987., a odrasla u Novoj Biloj. Školovanje završila u Sarajevu i potom nastavila svakodnevno odlaziti u školu, kao zaposlenik u OŠ Ivan Žilić Bukal Nova Bila. Voli pisati dramu i prozu, ali često joj se „omakne“ poezija. Ponosi se članstvom u kazalištu mladih „Korifej“. Ima dvoje djece, muža i svi zajedno žive u Novom Trav-niku.

Upisah tebe u sebe,Sebe u tebe,Nas u grad,Grad u zemlju.

Uzeh skalpel Počela samRezat slova.

Tvoja.Moja.Naša.Gradska.

Izrezah tebe iz sebe,Sebe iz tebe,Nas iz grada,Grad iz zemlje.

Uzeh ljepilo,Počela sam,Lijepiti slova.

Zalijepih sebe,U zemlju,

A zemlju oko sebe,Ostavih praznu.

...Kupi mi auto da odletim na mjesec,da hvatam ribe u sazviježđu, da jedem jagode s vrhova prstiju.

Kupi mi čamac da plovim Himalajom, da kupujem trešnju u Sahari, da gledam mali asteroid.

Poželi mi sreću na putu, i otkrij želje koje su ti tu.

Ponesi ladicu u kojoj čuvaš čarape, moglo bi biti hladno, počupaj obrve i našminkaj usta, može biti skrivenih ljubavnika.

Poželi mi sreću na odlasku s planeta, jer ja, ovamo se vratiti ne ću.

OSVIT 97–98/2019.32

6.Iscrpljenih duša, tijela bez srca,očima bez sjajagledaju me kao lutke iz izloga.

Plastične lutke, bez ruku, nogu,ponekad bez glava, nijemo prolazekroz ovaj svijet ne primjećujući njegovužas iljepotu.

Sjede. Nijemo šute bez željeza buđenjem.

Ponekad se pojavi netko tkouzdrma taj svijet.Možda si to ti, ja ili prosjak što sjedi na cesti.A možda smo i mi, ipak, samo,Lutke iz izloga.

8.Trgovina

Koliko suza za iskren osmijeh?Koliko boli za mrvu sreće?Koliko krvi za jedan život?

33poezija

Ivana RAJIČ*

Zašto hodaš ovom stazom?

Zašto kročiš po meni?Znaš li uopće gdje ja vodim?Želiš uspjeh?Želiš propast?Želiš novac?Želiš slavu?Želiš imetak?Samo nastavi hodati!Ali zašto kad ne znaš gdje vodim?

Ja mislim zbog toga što nije važno gdje ja vodim, Nego kakvi su tvoji koraci po meni i kamo si ih usmjerio.

*1 Ivana Rajič je rođena 2000. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Mosta-ru studira Hrvatski jezik i književnosti i Povijest. Dobitnica je II. nagrade na županijskom natjecanju u pisanju pjesama.

OSVIT 97–98/2019.34

Budi kap

Vidiš li me kako sam malena, a dio sam nečeg tako velikog.

Vidiš li me kako sam malena u tom oceanu, a tako jaka.

Da, jaka, ali to ne vidi nitko.

Ja stalno kapam na kamen, ali ga ne udubljujem zbog svoje jakosti, nego upornosti.

Vidiš li kako me valovi tih istih kapi guše, ali ja ostajem, ne posustajem.

Radije ću ispariti i otići u oblake, nego da me upije zemlja i iz nje nikad više ne izađem.

Jer iz oblaka ću pasti sigurno na neko bolje mjesto, ali rijeka me ne će potopiti.

Da, preživjet ću. Tako mala i slaba, ali tako uporna postajem jaka.

35poezija

Ante ŽUŽUL*1

Ubrao sam ti maginje

Ubrao sam ti maginjeZa naušniceRogač za privjesakLunu za medaljonNaranče za mjesečinuUbrao sam i buket zvijezdaPoslao sjenu svojuDa ti pratnjom budeDa te more glazbom uljuljaDa te pričom okitiDa te izljubiVječnim tajnama

*1 Ante Žužul (Marinović) rođen je 8. lipnja 1946. godine u Grubinama kod Imotskoga. Završio je Trgovinsku školu u Splitu. Bavio se knjižarstvom. Član je DHK. Kritiku i poeziju objavljuje u više časopisa. Pjesme su mu prevedene na njemački jezik. Zastupljen je u više antologija i čitanka. Objavio je knjige pjesama Zvjezdana smrt (Zagreb, 1978.), Otvorite šku-re (Split, 1982.), Licem zemlje (Zagreb, 1986.) i hrvatsko-njemački izbor imotskih lirskih narodnih pjesama Knjigu piše Ivan ban (Split, 2007.).

OSVIT 97–98/2019.36

Na rani ti je smokov list

Na rani ti je smokov listZelen kao zeleni bijegOči pune smokovaRuke masline i smokveRastu zajednoSmokva ima mesnate usneZemlja krvavi tragKipću sise i smokveU smokvik zvijezde sišleMlada se noć razodjenula

37PROZAPROZA OSVIT

Željko KOCAJ

VIKEND

Kažu da nije lijepo prisluškivati tuđe razgovore, ali što sam mogao kad su one bile glasne, vesele i zabavne. Sofija i Tanja su prve ušle u predvorje obazrivo i malo nesigurno, iznenađene i udivljene zanimlji-vim arhitektonskim rješenjem i uređenjem hotela. Nedugo potom za njima uđoše Dijana i Jelena i odmah nastade graja i kikotanje sretnih žena. Nehajno su se razmještale po stolicama, popravljale kosu, kikota-le su i smijale se ponekad i ne znajući što im je toliko smiješno. Smijale su se na svaku dvosmislicu, a prisluškujući ih smijao sam se i ja. Bile su kao nestašno jato vrabaca. Sve sretne žene su lijepe na svoj način, pomislio sam.

Tog časa ušle su Branka i Ana.„Moje dame, ovo je Ana“.Učinilo mi se da je Branka predstavila Anu nešto službenijim to-

nom. Pomislio sam da je to zbog toga što je Ana bila puno mlađa od ostalih pet žena.

Tanja kao da se čudi samoj sebi reče: „Vidi nas: zasjele, a ne piju ništa. Što se pije, moje dame?“

„Ne treba nam alkohol da nam bude dobro“, prosvjedovala je Je-lena.

„To ste baš lijepo rekli, gospođo Jelena“, ulizivački će Ana.„Hvala, draga“, odgovori Jelena.Pijuckajući svoj cappuccino uživao sam slušajući njihove pošalice

i podbadanja. Znao sam da će na red doći i neko iskreno ispovijedanje, a takve životne pričice uvijek dobro dođu za knjigu. Naravno da su po-najviše pričale o muškarcima.

„Najgori su škrti muškarci. Od njih su gori samo škrti i ljubomorni muškarci“, reče Tanja.

„Ima i finih muškaraca.“

38 OSVIT 97–98/2019.

„Ima, ali su uvijek s drugom“, odgovori Tanja.„Ja sam sebi našla pravog muškarca i on je sa mnom. Samo su nam

roditelji problem“, službeno će Ana.Sve su se složile da su roditelji uvijek problem.„Ja volim duhovite muškarce. Recimo, onaj Zdravko mi je baš seksi.

Uljudan, lijepo pjeva, svira gitaru“, izjasni se Branka.„Onaj mali?“, sve će u glas.„Pa što ako je mali? Oni su bolji od velikih. Više se trude. Ne znate

što ste propustile ako nikad niste bile s nekim malim“. „Istina, male ne treba podcjenjivati“, zaključi Dijana.Jelena je uzela cigaretu, a Ana joj pruži upaljač.„Hvala, draga.“„Naravno da je draga. Ne znam što bi ti mogla imati protiv nje“, reče

Branka.„A zašto bih trebala imati nešto protiv nje?“„Kažem samo onako“.„Nije znači sve u seksu?“, nastavi Dijana.„Nije. Nešto je i u parama. Kakvo je to muško ako nema novča-

nik?“, šeretski će Tanja. Smijao sam se i kad su se rugale Tanji zbog ljubavnika koje je mije-

njala kao čarape, ali je ona bez pardona odbrusila: „Pa, čarape se usmr-de i moraš ih promijeniti.“

„Baš ti je neka usporedba. Čarape se mogu i oprati“, pobuni se Je-lena.

„To ste baš lijepo rekli, gospođo Jelena“, složi se Ana.„Hvala, draga.“„Od pranja se izližu i opet ti dođe na isto“, nastavi Tanja. Pijuckale su Jagger i alkohol je počeo djelovati, pa je razgovor po-

nekad išao i u nezgodnom pravcu. Suosjećao sam sa Sofijom kad su je počele uvjeravati da je suprug vara, a ona je uzdišući zaključila: „On nema ljubavnicu. Dubravka je naša kućna prijateljica i ona mu vodi knjige za trgovinu“.

„Pa ti si stvarno naivna“, iznenađeno će Branka.

39PROZA

„Kako možeš voljeti nekog tko te zajebava? Kako?“, uporna je Ta-nja.

„Lijepo, možeš“, potišteno će Sofija. „Postaneš ovisan o tim usnama i rukama, ovisan o dahu čovjeka koji ubija sve drugo u tebi osim strasti za njim. Ne znam možete li me razumjeti, ali on mi treba više od zraka koji udišem“.

„Aferim!“, naljuti se Tanja. „Pametnija je naša Dijana. I ona voli svoga muža ali sigurno ima i ljubavnika.“

„Baš si uporna. Pa, dobro. Bio je jedan... Zapravo više flert nego avantura. Kad je žena usamljena, naravno da joj fali pažnje“.

Tanja će na to dvosmisleno: „Fali ti njega.“„Moje dame, molim malo pristojnosti. No, ipak, reci nam nešto o

tome, Dijana“, zamoli Jelena.„Da ne bih. Nisam još toliko pijana. Pa da me poslije povlačite po

svojim sjedeljkama“.„Sve što kažemo ovdje, ovdje i ostaje. Je li tako, moje dame?“„Tako je“, složno zagrajaše.Naravno da sam se za svojim stolom slatko i suosjećajno nasmijao„Bio je to samo flert i brzo je završio. Ostarila sam ja za sve to. Ima

li nešto zanimljivo u tvom životu, Jelena?“, upita.„Mene muči onaj moj klipan od sina. Spetljao se s nekom i hoće je

ženiti, budala naivna. Istina, ne poznajem curu i nisam protiv nje, nego sam protiv tog braka“.

„Zbog čega si ti, molim lijepo, protiv tog braka“, ljutito će Branka.„Zato što sam protiv i točka. Ja znam kako je to kad si mlad. Oni ne

znaju da je brak ozbiljna stvar“, zaključi Jelena neraspoloženo.„No, reci nam ti, mlada damo, kako tvoja ljubav? Hoće li brzo vjen-

čanje?“, obrati se Dijana Ani. „Što da vam kažem? Imamo problem. Teta Branka najbolje zna.

Rek la sam roditeljima da ću se udati za njega. Mama je suglasna, tata šuti, ali njegova mama je izričito protiv.“

„Znam ja kako je to. I ja sam protiv“, ubaci se Jelena.„Pa kako to mislite riješiti? Roditelji ponekad baš znaju biti nerazu-

mni i tvrdoglavi“, nastavi Dijana.

40 OSVIT 97–98/2019.

„Zaista ne znam. Znam da me moji vole i da će nas podržati, ali još uvijek ne znam što će njegova mama.“

„Što si se ti zamislila, Jelice?“„Brinem zbog sina. Previše je fin i naivan. Zabavlja se s nekom flun-

drom i rekla sam mu neka s njom prekine ili...“ „Ali vi nju ne poznajete“, molećivo će Ana.„Ako baš hoćeš, poznajem njezinu mamu. Eto.“Sve su se znatiželjno zagledale u nju.„Mamu!? Ali mama je fina žena“, izletjelo je Ani.„Njezina mama? Još gore je ako je fina“, odlučno će Jelena.„Pa reci već jednom što je“, znatiželjno će Branka. „Možda je mala

stvarno fino dijete. Recimo, ovako kao naša Ana.“„Ova mala? Da je ova mala, ali nije.“„Kako znaš?“„Pa, znam. I kako ne ću braniti kad se onaj moj šmokljan od muža

zabavljao s njezinom mamom!“„Mamom?!“, iznenadila se Ana.„Da, mamom. Njih dvoje su nekad bili zajedno. Zar ja na to trebam

misliti svaki put kad mi dođu u kuću. Eto, zato ne može.“„Slušaj ti, primitivko. Ne možeš mladima braniti ljubav zbog svoje

ljubomore, sram te bilo“, ljutito će Tanja.„Zar ti ne bi bila ljubomorna? Oni su se i zaručili.“Ana je, očigledno iznenađena, ustala i gledala je u čudu. Branka joj

zapovjednički pokaza da sjedne. „Zaručili i raskinuli zaruke“, naglasila je.„Da, ali zašto su raskinuli? Da je barem to bilo zbog mene, pa i

nekako.“Tanja se nasmija i reče podrugljivo: „U pravu si. On bi se možda

danas predomislio kad te je bolje upoznao.“ „Marš, kad ti lijepo kažem“, odbrusi joj Jelena.„Ipak moraš shvatiti da vaša prošlost ne smije pokvariti djeci buduć-

nost. Što ako je njegova djevojka trudna?“ nastavila je Branka.„Samo bi mi to trebalo.“

41PROZA

„Ja znam da je djevojka fina i iz fine obitelji i da bi ti trebala konačno shvatiti da se svijet ne vrti oko tebe nego oko dvoje mladih. Što kad bi uz sve to bila ovako fina kao naša Ana?“

„Kad bi bila? Što bi bilo kad bi bilo? Ja sam čula da je ona neka smotana cura.“

„Ali vi nju ne poznajete“, ponovno se pobuni Ana.„Što ako je ta djevojka baš ova naša lijepa Ana?“, uporna je Branka.„Ma, kozo jedna, je li ti mene...?!“, pobuni se Jelena.„Što ako je baš ova djevojka?“„Nemoj me... Ova djevojka?“, sinulo je Jeleni.Ana ustade sramežljivo: „Jeste, ja sam ta djevojka. Gospođo Jelena,

ja zbilja nisam mislila ovako... Mislim, nisam htjela da ovako... Da ova-ko saznate i da se ovako upoznamo.“

„Nije ni ona htjela, ali ste se sad konačno upoznale“, reče Branka.„Je li istina?“, iznenađeno upita Jelena Anu.„Jeste.“„Trudna?“„Trudna.“„Ali vi se još niste ni vjenčali.“„A koliko si ti bila u braku kad si rodila svog Matea?“, pobuni se

Branka.„E, jebem ti život!“„Gospođo Jelena, molim Vas ne sudite na prečac i saslušajte me.

Volim Matea i ne mogu zamisliti život bez njega. Poštujem Vas i nadam se da ćemo se i nas dvije voljeti kad se upoznamo. Nisam znala da je moja mama bila vjerena za čika Dragu, ali to je bilo davno, jako davno. Mama bi mi rekla da ima bilo kakav razlog da ne možemo biti obitelj.“

„Tako je, mala. Jelena, ne budi primitivka. Ne živimo u srednjem vijeku, a mala je baš fina.“

„Ne kažem ja da ona nije fina, ali... Draga je, ali sve ovo...“Ana joj se primaknu i uze je za ruku: „Gospođo Jelena, ja ne mogu

živjeti bez Vašeg Matea. On je moj život, a uskoro će na svijet doći još

42 OSVIT 97–98/2019.

jedan život. Naše dijete. Vaše unuče. I Vi nam trebate. Treba nam Vaša podrška.“

Uzela je njezinu ruku i stavila na svoj trbuh: „Ovdje je dijete Vašeg sina i mene. Molim Vas za blagoslov za nas troje.“

Možda i zbog alkohola, ali Jelena je bila na rubu suza: „Dijete moje, baš si me šokirala.“

„Pusti šokiranje. Daj djetetu blagoslov!“, graknu Branka.„Oprosti mi, molim te. Nadam se da imaš snage oprostiti mi“, reče

Jelena dok su joj suze krenule niz lice. „Naravno. Pa Vi ste majka mog budućeg muža.“ „Zagrli je, kozo. Vidiš da dijete čeka i vapi“, reče Tanja.Ana je oprezno pružila ruke k Jeleni, a ova je u suzama zagrli. Pla-

kala je i Ana, a mislim da su i ostale žene zasuzile. Priznajem da sam se i ja raznježio. Tad Branka poskoči i pozva na zdravicu. Dok su Jelena i Ana razmjenjivale nježnosti, cure podigoše čaše i nazdraviše. Za svo-jim stolom, raznježen i suosjećajan, nazdravio sam i ja sretnom kraju kao početku nečega novoga.

Na koncu, bio je to baš sjajan vikend.

43PROZA

COUP DE GRACE

Bio jednom jedan književnik. Pisao je jako puno. Čak previše. To mu je stvorilo veliku dvojbu. Nije mogao odlučiti treba li odmah obja-viti svoja sabrana djela ili je bolje na uvid javnosti davati dio po dio sebe, dio po dio svojega djela… Opet, kad je pokušao odabrati dijelove koje bi objavio, svi su mu se činili nedovršeni, nedotjerani, neizbruše-ni... Mislio je, to je sigurno zato što su izvučeni iz konteksta. Onda je jedan ulomak kao slučajno pokazao meni i zamolio me da dam svoje mišljenje o njem. Kad sam pročitao, rekao sam mu da je dobro, da ima nekih malih mana, ali je dobro. Uostalom, ljudi vole da ih hvalite. I kad vas pitaju za mišljenje, očekuju da ono bude pozitivno, a ne kritično. Stoga sam i ja bio oprezan. Rekao sam tek da mi se čini da je ulomak malo neizbrušen, malo nedotjeran, kao da je, možda, nedovršen. A to su mane koje nije teško otkloniti.

Nisam rekao da mi se tekst učinio poznat. Zapravo učinilo mi se kao da čitam svoj tekst. Doduše, nedotjeran, ali je ideja moja, neizbrušen, ali je fabula moja, nedovršen, ali kraj, poantu, to mu nisam ni otkrio one večeri kad smo pili kavu u caffeu Sebastian. Učinilo mi se kao da me je pokrao. Uistinu, nisam se imao pravo ljutiti na njega, jer priču o Elkastrandi još nisam stavio na papir, ali sam mu gotovo cijelu ispričao one večeri uz kavu, vlahov i još jedan ili dva vlahova. Zar je on na to zaboravio, da je ideja moja, da je Elkastranda moja priča, moj genijalni, unikatni, u književnosti i psihologiji još neotkriven lik.

Gledao sam ga dok sam izgovarao svoj nedovršen sud, ali u nje-govim očima sam mogao nazrijeti samo nestrpljivo iščekivanje, puno nade u pozitivan kraj moje kritičarske rečenice.

Kad sam se vratio kući, odmah sam se prihvatio olovke i bilježnice i pisao sve do kasnih sati. Pisao sam kao manijak, bolesnik, umobolnik, skriboman koji sa strašću ispisuje svoje snove u želji da ih zabilježi pri-je nego što se izmigolje iz sive mase nestalnoga sjećanja. I sutradan sam bio spreman pisati, ali on ni riječ nije progovorio o tekstu, o književno-sti, pričama i sabranim djelima. Govorio je o muzejskoj postavci koju priprema i o revitalizaciji staroga grada gore na brdu, zarasloga u šiblje

44 OSVIT 97–98/2019.

i korov. Govorio je o starinama našega kraja s pozom dobroga pozna-vatelja povijesti izgovarajući legende kao nepatvorenu historiju i sve to potkrjepljujući svojim hipotezama zasnovanim na nekim okamenjenim oblicima koji su mogli biti bilo što, kao oblaci kad se kreću nebom pa odgonetate likove u njihovim nestalnim oblicima.

Sretao sam ga poslije danima, a on je uporno govorio o svom pro-jektu. Danima sam ga ogovarao i uvjeravao prijatelja novinara da je on diletant, a ne književnik, da je on somnambul, a ne historik, animator kulture, a ne kulturolog, kako se predstavljao. I što bi, uostalom, i zna-čila ta riječ: kulturolog? Uvjeravao sam novinara da je sve što je ispri-čao sam izmislio kako bi pokazao da je najobrazovaniji, najupućeniji, najinteligentniji, a zapravo je bio najsujetniji i sve je radio samo da bude iznad drugih. Nema on književnih ideja, pa sad izmišlja povijest onima koji ga mogu slušati jer o povijesti nemaju pojma. U povjerenju sam mu ispričao istinu i o njegovom književnom djelu, o Elkastrandi i mojim zapisima koje samo što nisam dovršio. Te noći smo se toliko napili da sam ga poveo kući i čitao mu moju verziju priče i njegovu ver-ziju, čiju kopiju sam sačuvao. Čitao sam, pričao, prepričavao i ljutio se na književnika zbog krađe moje ideje sve do jutra, ako se dobro sjećam.

Poslije je književnik u lokalnom listu objavio ulomak jedne nedo-vršene priče i ja sam, ljut na sebe što i moja priča nije objavljena, sjeo navečer za radni stol i pisao do dugo u noć. Znao sam da je njegova priča loša, da su moje bolje ili bi bile bolje samo da ih konačno uspijem od silnih obveza dovršiti i bilo mi je krivo što ja nisam uredništvu po-nudio neki od svojih rukopisa, pa makar i ulomak. Pisao sam i križao napisano, pokušavao sam odabrati jedan rukopis koji bih ponudio za objavljivanje, ali su svi bili nedovršeni. Uvijek mi je bio problem kako priču završiti, a da kraj bude efektan. Coup de grace, to mi je trebalo.

Sutradan sam ga sreo i čestitao mu. On se smiješio, kao da mi se ruga. To je samo ulomak, govorio je, kao da mu to uopće nije važno, a mene je želudac zabolio od muke. Morao sam popiti vlahov i nazdrav-ljao sam njemu u čast pokušavajući izgledati iskreno. Nazdravljao je i moj prijatelj novinar i poslije se napio zajedno sa mnom. Njemu sam mogao sve reći: o književniku, o ukradenim idejama, sabranim djelima,

45PROZA

o mojim tekstovima koje ću zasigurno dovršiti već do sljedećeg broja lokalnoga lista i pokazati tko je pravi književnik u ovom gradu. Tko ima ideju, stil... i sve ono što treba!

Sljedećih dana sam zaboravio izabrati odgovarajući rukopis, ali je i lokalni list dugo kasnio, pa sam na kraju zaboravio na sve te gluposti. Uostalom, to i nije moj stil, ljubomora, niti je to moja razina, sujeta, obične primitivne gluposti, trice i kučine. Ipak, ne mogu reći da ga ni-sam mrzio. Ne baš mrzio, ali sam ga sve manje podnosio. Samo, nisam zbog njega ovdje u bolnici.

Dogodilo se da me moj prijatelj novinar pozove na promociju svoje knjige. Prvijenac. Kako sam mu zavidio. Lopuža jedna, kad li ju je us-pio napisati? Krv mi je udarila u čelo kad sam pročitao naslov knjige: „Elkastranda ili traktat o nevinosti“.

Drhtavim rukama sam otvorio korice i počeo čitati: „Bio jednom jedan književnik. Pisao je jako puno. Čak previše. To mu je stvorilo ve-liku dvojbu. Nije mogao odlučiti treba li odmah objaviti svoja sabrana djela ili je bolje na uvid javnosti davati dio po dio sebe…“

46 OSVIT 97–98/2019.

Tvrtko Gavran

STANI STANKO

Subota. Uočnica nedilji, 27. listopada 2018. Osamdeset mi godina i jedan mjesec. A dan ko dan. On ima svoj broj i ime. Nemaju dva ista po onom što dani nama jesu, a ni ne znamo. Tu svezu. Jedan dan samo dođe u životu kad se tako srodimo sa svim ko da smo i sami ta nera-zumljiva nam vječnost toga dana sve kruži oko nas i mi kružimo oko sebe i Svijeta i čini nam se mi smo to Sve. Sve je to poradi nas. Dođe takav dan. Netko ga shvati, netko ne. Ma to ništa ne mijenja. Drugi dan već ne poznajemo ni sebe ni taj dan. Vratimo se. Tako nešto dumam, što reko susjed Stanko Kokor, a ništa zdumati. Da ga ima rekao bih mu što pišem i on bi se smijao. Finka je stvarno bila lijepa. Fina! A nama bilo četrnaest i petnaest. On već položio za tesara, a ja študiram nižu realnu gimnaziju u oblacima iz kojih se ne ću vratiti – rekla mi je mati Filomena. Ni za što se ti ne ćeš uhvatiti – kukala je – vjetrovi će te nositi ovim svijetom ko list starih novina koje je čitave pročitao Stanko a ništa pametniji nije postao. Lijepa Finka je tada imala trinaest, bila lijepa ko ono pače iz Andersenove bajke. Ona je zapristajala za nama kad bi Mato Kokor izađi svirati harmoniku kraj kuća Ive Ljevaka i Marije Anine. A Ana Marina uzdisala ko kovački mijeh Marka kovača za kojih se znojio Jozo Ljevak – šegrt i svirač na violini. „S Titom u nove pobjede“ valjalo je vikati i mi smo vikali i psovali bez glasa ko kiridžija Ivan Dusper za sipljivom kobilom imenom Beba. Stanko je gurao Finku meni, ja njemu, sve dok se nije ko ružno pače pretvorila u prelijepa labuda i mahala nam s obala čežnje, ljubavi i ljubomore. Sad došlo valja vikati „sa Željkom Komšićem u nove pobjede“. I viču! Oni što su ga podmetnuli ko ružno pače i oni kojima je podmetnut. Jedno je Andersenova bajka drugo je BiH. Lijepa Finka se bogato udala neđe na more, a Stanko sretno proživio s Anđom Marijančevića. Spopo me dan. Ne onaj lijepi ko san što se jednom u životu dogodi. Ane Marijine mačak pojeo piliće Mijatke žene Joze Kokora Stankova oca. Bi li ti mo-

47PROZA

gao ubiti mačka – pita Alfonso Mrlja Jozu. Ne bih na mrava stao – veli Jozo – ali bih mačku Ane Marijine zavrnuo vrat ko piletu. Nema pravila bez izuzetka – što rekli stari Rimljani. Svejedno što je Ana Marijina namirila štetu, Jozo mačku nije oprostio. Na Anu Marijinu se nije ljutio. Dapače. Niz ulicu tekao život lijeno i sigurno ko Stavlja kad ljeti samo što ne presuši. Što te nema dane, ljepšega od drugih? I ovaj je danas sreća. I povijest ga ne će obilježiti nek je meni osamdeset i mjesec. Treba i vidjeti ne samo otvoriti oči. Ko što nismo onda Stanko i ja. I to smo tajili jedan od drugog i od drugih. A lijepa Finka nam nikada ni razglednicu s mora ne posla.

48 OSVIT 97–98/2019.

GLUPA PAMET

Na prave gluposti samo glupi ljudi. Gluposti prave i pametni. I naj-pametniji. Što je čovik pametniji to gluposti pravi veće. Ne može se reći da nisu pametni oni što su počeli Drugi svjetski rat, najveću glupost do sada ovdje. Nije glupost činila velike ljude. Oni su činili te velike glu-posti. Toliko je primjera da ih je izlišno navoditi. A znanost to i ne traži. Dvadeset šesti je studenoga 2018. godine. Zemlja BiH – je li BiH zem-lja ili država? Jedni vele država, drugi vele nije. Nitko ne veli zemlja je, a jest. Dok je zemlje bit će i država. Ti, Dijače, zboriš ko da si svršio škole u Mate vatrogasca – šprda se Irena. Tko je bio Mato vatrogasac? Dotični. Prid kraj Drugoga svjetskoga rata je bio u pobjedničkoj vojsci pa ga poslije rata postave za vatrogasca. Što nisi komandir? – pita ga poštar Pero. Nisam budala, viče Mato, svi se otimaju za mjesto koman-dira, a nitko za moje, pa s mirom čitam novine. I znao je sve što se iz novina moglo znati. I sigurno je bio jedan od najnačitanijih. Vremenom je naučio i prosuđivati pročitano. Opet nije htio više od vatrogasca, a od tolikih drugih je bio bar tri puta učeniji. Jednom od svakoga jedanput. S mirom je čitao novine. Uvijek opeglan ko da će na proslavu Dana državnosti. Što bi Mato vatrogasac najnačitaniji čovik u gradu rekao ovim što kažu nema države, a što onima što kažu ima? Onima što kažu nema rekao bi: Ako je nema, što si zapeo tvrditi da je nema? Ima je, dakle, čim tvrdiš nema. Ovima što kažu ima je, on bi rekao: Što tvrdiš da je ima, kad je ima? Dosta što je ima. Nije država bačena kost. Bo-gatstvo je kost oko koje se kolju. Koga briga za državu. Kupila Verka Zekić – Delfina žutu bluzu. Stajala joj ama-ha! Zaleti se Veronika Vidić pa kupi istu bluzu pa zajordamila ko da je Marta profesorica. I sad bi jordamila da je nije Verka poderala ko kesu. Tako je bilo onda. A sad? Jedni istakli svoju zastavu. Drugi donesu pa i oni svoju. I što bi? Moreš si misliti! Ni jedni ne bi svoju poderali. A lažu koji kažu ne bi onu dru-gu. Svi puni ljepote i dobrote, a sto tisuća mrtvih, što naših što njihovih. Ko da su se u Kini pobili, a ne u BiH. Branko Ćopić je davno pričao: U partizanima se nije vikalo izgubili smo, nego bjež’mo, drugovi, pobjeda je naša. Što viču ovi što bježe iz BiH? I pod čijom zastavom? Našom

49PROZA

ili njihovom? Koje su naši, a koji njihovi. Pitali babu partizani: Koji su naši? Četnici – rekla baba. Zar su oni naši!? – vrisnu pitci. Jašta su već vaši, sve jedni za druge pitate – snađe se baba. Partizani nisu bili glupi, ma nije ni baba. Nitko nije glup. Niti su veliki ljudi više glupi. Ni mali manje. Veliki što pričaju i čine gluposti, mali što im vjeruju. Štovani štioče, ne znam što ćeš s ovim zapisom. Ja odoh s Irenom na kaaavu. A možda i rakiju.

50 OSVIT 97–98/2019.

O IZLAZU

Nadati se biseru u ušnoj školjki nije baš pametno. A đe ga u Zvijezdi planini naći? Tražiti biser? Baš nešto ne razumijem svijet! Ni svijet mene. Briga svijet što ga ja ne razumijem. Tako je. Pa kad je tako, što i mene briga što mene svijet ne razumije. Takve smo vodili razgovore u kavani Društva vozača i automehaničara u Zdenkovoj kući. Birtaš Juro otišao u mirovinu, pa da ne zarđa drži neku vrstu ugostiteljskog objekta. Ne ulaze oni notorni pa moremo naklapati s Jurom. Juro zatvara u deset navečer strogo i neumoljivo. Ima samo jednu slabu točku. Voli slušati, pa ga onda navuče uključiti se u raspravu. Komu je gore? Svijetu što ga ne razumijemo ili nama što nas svijet ne razumije. Moglo je biti pa nema ovog ili onog, ali da nema Pulje, kuma Slavka, Frante i mene, nije. Počnemo pričati o športu i ženama, pa bi se primakni vješto da Juro ne skonta mudrosloviju. I Juro je bio tu slab. Nije mogao ne uklju-čiti se. Inače je imao sina Kordu i dvije kćeri. Nikako mu to sa svijetom nije bilo pravo. Što se mi baš nimalo s tim svijetom ne razumijemo. Pulja je bio prodavač cipela i tu sreću da mu se dućan u kojem je radio tri puta zapali i ganc izgorio. Tu nije imao sreće. Kad mu se dogodio požar prvi put odležao je dvije godine. Kasnije je oba puta bio nesretan slučaj i Pulja izlazio čist. Naučio raditi. Kum Slavko je vodio općinski katastar zemljišta, a Franta vodio radionicu u GP Bobovac Vareš i samo je majstor Vinko bio iznad njega. I po znanju i po položaju. Juro opro sude, pospremio šank, sredio knjigu i samo što nije viknuo „fajrunt“, mi počnemo. Ima li čovik osim smrti drugi izlaz. Ko da je život autobus pa ima ulaz i izlaz, počne Franta. Što bi bilo da život ima dva izlaza, a ni jednog ulaza? – kaže kum Slavko. Drž se ti katastra – veli mu Franta. Juro naćulio uši samo što nije viknuo „fajrunt“, ali mora čuti što će kum Slavko reći. Zato će Pulja: Svi ulazi imaju samo jedan ulaz – kraj. Kakav kraj nema kraja? – uključi se Juro. Ako nam ne natočiš još jednu rundu to je kraj – veli Pulja. Juro ponovo konta zatvoriti ali mu stalo što će Pulja reći i toči piće. Netko poteže drugi izlaz. Glupost po glupost već i treća ura po ponoći. E, tu Juro planu: Opet ste me navukli, napolje, marš! I tako do danas osta neriješeno ima li ili nema izlaza, što je izlaz i koliko ih je.

51PROZA

BOSA MARA

Kako je to u vas u BiH? – zove me iz Zagreba Vlado Čulo. Je l’ ko što se političari fale? Znaš kako je, kažem mu, ako se spominješ Jele Kreševkine kad je mati falila, a Olgina mati Berna na to rekla: Džaba ti pričaš kad se zna kakva je. Nisu se traćili dokazi. Znalo se, jedna budala more toliko zla nanijeti da sto pametnih ne more popraviti. U stara vremena se govorilo neodređeno. Pogibe, ne „ubiše ga“. Što se znalo – znalo se. Dokazivati je valjalo ono što se ne zna. Koliko se od toga danas odmaklo? Pa prilično. Dokazivati valja ono što se zna. Vidi se, a nitko ne vjeruje. Pedesetih godina dvadesetog stoljeća u Sarajevu na Pravom fakultetu predavao Teoriju države i prava profesor dr. Vla-dimir Jokanović. Govorio je: Kad je dvojba što je zakonodavac htio s nekom odredbom zakona, a što hoće oni koji primjenjuju to ili na koje se primjenjuje, onda netko mjerodavan valja tu volju tumačiti. Primje-rice: vladar hoće svog, a narod svog čovika. Narod je birao koga kralj odabere. Ko slađu krušku. I poradi toga mrzio i kralja i onoga tko je izabran. I kralj mrzio narod što ne voli koga je on odabrao. I nije bila mirna Bosna. Ni Hercegovina. Tako je govorio cijenjeni Jokan. I još se govorilo: Logično je da dvojbu rješava zakonodavac. On najbolje zna što je htio. Samo što je to valjalo u propisanom postupku. Sad, kad nema zdrave, more i ćorava. Jerbo, ćorava više nije ćorava nego osoba s posebnim potrebama. Nije ćorav oni s posebnim potrebama, nego onaj tko se pravi ćorav. Pusti sad to, kako si ti? – veli dalje Vlado Čulo. BiH je ko i bila. Dobro sam, kažem, samo mi se malo ruke tresu, lijevom držim desnu. To ti je dobro, kaže, u jesen moreš tresti šljive i drugo voće. Eto kakav je moj najdraži živi drug Zagrepčanin Vlado Čulo iz Livna. Njemu do šale. S kim si naki si, rekao bi nam kum Slavko treći drug, da nas nije ostavio baš kad je sve osobne probleme porješavao. Bude tu više vriće neg sriće. Ko u Blaža Kvrge. Bože mili, đe li on sada fura svoj veliki kamion s prikolicom dok mu Reza Kvrgina s Kajom Praćinom fali Titu i Jovanku, a uzdišu za udbašom Vasilijem. Pa što stvarno ima u vas u BiH?– uozbilji se Vlado. Ma sve ko tambura, rekao bi Stevo, šef mehaničara u Komunalnom. Balvane izvozimo, uvozimo

52 OSVIT 97–98/2019.

čačkalice. Koji Stevo? Ma oni što mu je direktor Grgo Motika reko: Drugi put brzine mijenjaj u radionici, a ne u brdu kad me voziš u Žalju. Hlapim kako ću Stevu zaboraviti, uozbilji se Vlado. Bože mili, dragi Bogo, hoćemo li ikada više sjediti kraj Krivaje u Carevoj ćupriji i pje-vati: Bosa Mara Bosnu pregazila. Ticama za dišpet.

53PROZA

KOJI MATE, KOJI STIPE

U Sarajevo došli nekim poslom Mate i Stipe. Krenu tramvajem na Ilidžu. Mate stao bliže izlazu, a Stipe malo dalje. Najednom Stipe ugle-da Matu kako udara milicionara. Primakne se pa ga još grđe stane uda-rati. Dotjeraju ih na sud. Što ga udara? – pita sudac Matu. Stao mi na kurje oko – brani se Mate. Pa od bola nisam vidio koga udaram. A što ga ti udari? – pita sudac Stipu. Ja mislio da je prevrat – skrušeno će Stipe. Što bi bilo sad kad bi Mate i Stipe stali udarati policajca? – pita Petrica Kerempuh. Nije mogao obojici stati na kurje oko. A bi li obojica mislili prevrat je? To je već filozofsko pitanje na koje ne bi znao odgovoriti ni obućar Pero Rodo zvani Keruša. On nije znao odgovoriti zašto ga zovu Keruša. On ženu tako zvao jedini, a njega svi. Đe bi tako rekli gospođi Rodinici? Što će sad Hrvati u Sarajevu? – pita Filip Krnjo. Nema više Latinluka. Za vrijeme Turske su živjeli tu u Latinluku i tu bili sigurni. Sad su sigurni đe god ih ima. Samo je političko pitanje đe ih ima. A na to pitanje se ne odgovara šale. Treba dobro razmisliti. Koja je tebi bila ocjena iz filozofije u gimnaziji? – pita Petrica. Petica nije sigurno. Pitaj Filipa Krnju – kažem. Što si zapeo za to mudroslovlje ko kuma Julija za Ćuraka Alfonziju? Kad su sami išli s bremama po vodu na Mareškovac. Onda se znalo, Stipe čeka prevrat. Tko sada u BiH čeka prevrat? Kad se sve privrnilo. Nitko ništa ne vjeruje. Gore neg onda kad nisu vjerovali kumi Juliji i kumu Iliji. Kuma bi se kad je tko upita naljuti, a kum Ilija se vadio da je sve bilo davno pa se ne spominje. Ko ovi sad na vlasti obećanja prije izbora. Ne spominju se što su obećali. Davno bilo. Kako je išlo u Dubrovniku kad je bio republika? Prvo su birali kneza na godi-nu dana. Pa onda još jednoga istodobno da se ne bi osilili. Pa kad ni to nije pomoglo skratili im mandat na mjesec dana. U BiH, ove sad 2018. godine, neki predlažu birati jednoga na četiri godine umjesto tri ko sad. Ko to bi bilo rješenje. Da je jedan kad nema drugih, sam bi se sa sobom zavadio. Jedno mislio prije, drugo poslije podne. Naš drug Godeslav malo po malo pa doguro do kotarskog sudca. Intervencije sa svih strana za bogate i uvažene. To njemu dojadilo pa on počeo navijati za one za koje nema tko. I mislite da je dobro prošao. Prvotno je fasovao Čir na

54 OSVIT 97–98/2019.

stomaku, pa onda i na dvanaestpalčanom crijevu. Što bi s našim Matom i Stjepanom? Voze se ovi put tramvajem s Ilidže u Sarajevo. Koji Mate? Koji Stipe?

55PROZA

OPROSTI, HAIME

Šainka je bila inače žena na svom mjestu samo je riješila kad bi momci zapjevaj pod prozorom lijepe Vinoćovicine Marije, a ne pod prozorom njezine kćeri Reze, tad bi ona praveći se da nije ljuta, reci: Što lijepo pjevaju, u raju zapjevali dabogda. Kajala se ona poslije toga, postila i molila, ali je ta napast bila toliko jaka da joj nikakva pokora nije mogla ništa. Mariji Vinćovoj su momci pjevali, ma ona nije marila. Bila je kći inženjera Vinća i znala govoriti njemački, ispričavala se i čekala. Mati Vinćovica je rano ostala udovica ali se s prostim svije-tom nije miješala i tako ostarila sama sa svojom dišpetom i uspomena-ma. Marija se na kraju udala za Rafu bravara, a Reza Šainkina tri puta bolje za Ljubu tehničara. Nisam se ja džaba molila – rekla je Šainka i nauživala se s unucima. I udovica Martinato sa sinom i dvije kćeri se molila dok nije odselila. Kći Ankica joj je bila takva ljepotica i toliko tračana da je Šainka i za te tračare govorila: Dabogda u kraljevstvu ne-beskom tračale. O poštenju se toliko pričalo i toliko oprečno da je teško bilo razlučiti što je to. Ako ne nemoguće, a ono sigurno teško moguće. Svi u ulici su imali svoju storiju. Vaku ili naku. Samo je Sofija Loren brala rižu u kratkom šorcu i mutila pamet i Frani Kajinom, a da ne će ostalim. Frano inače nije išao u kino morao je u tegove kravama, pa se Drago Kalfić nije mogao čudom načuditi kako je to sa Sofijom Loren i do njega došlo. Ma đavo niti ore niti kopa – vikala je Stankina mati Dunđerka s Kicelja. A na Kicelju su bili oni do čijeg se mišljenja držao odmah iza parokovog. Daj više reci što si hotio reći, već se u te mrgi-nalije zaplićeš – kaže mi Filip Krnjo. Pa, evo! Misliš zaboravio sam ljekarnika Haima Altarca. Niti sam! Niti ću! Ikada. Njega su gradske vlasti za vrijeme rata spasile od progona, logora i smrti. Iako se znalo da je partizanima slao lijekove. Nije mu dosta bilo što je Židov. Poslije rata kad su došli partizani otišao je u mirovinu i kupio stan u Sarajevu, u koji nikada nije uselio. U stanu je bio stanar i vlast ga nije mogla iseliti u drugi. Haim nije htio u drugi. Htio je u svoj. Tražeći pravdu obio je bunu i bunicu. Tako stigao i meni. Stanovao je u podrumu svoga stana koji mu je stanar velikodušno ustupio. Spavao je na drvenoj klupi i po-

56 OSVIT 97–98/2019.

krivao se zimskim kaputom. Kad je došao meni se žaliti bio sam sitan činovnik. Djelovao je očajno. Mislim, znao je i da mu ne mogu pomoći. Onda nisam to znao. Iznerviran i ljut što mu ne mogu pomoći nisam ga ljudski primio. Činovnički da. Korektno da. A on je došao u nadi da će ga netko ljudski primiti. Znao je tko sam. Nek mi oprosti. Ja sebi ne mogu. Umjesto sućuti sad kad znam što nisam evo mu ovi zapis. Molim Boga da je onda zato i došao. Nije mi ni lakše ni teže. Jeftino se vadiš Dijače – kori me Filip Krnjo. Da te ne znam teško bih ti povjerovao. Fala Filipe. Oprosti, Haime.

57PROZA

Božena VOLIĆ

VLAŠIĆKE VILE NA DEVEĆANSKIM VODAMA

Noćna tmina je vladala Vlašićem. Planinski proplanci, šume i paš-njaci mirovali su čekajući zoru. Spustivši se s visokih planinskih vr-hunaca prohladni vjetar je obilazio vlašićka prostranstva. Pored tora s ovcama, u pastirskoj postelji, mirno je spavao pastir Ivo, mladić od dvadesetak godina. Nedaleko od njega u kućari, stočarskoj brvnari, spa-vali su gazda i gazdarica. Dva tornjaka su drijemala uz tor s ovcama.

Mrki planinski vrhunci još su spavali kad se noćna tmina počela kidati. Modra prozračnost dolazećeg jutra rasula se krajem. Nebo iznad visokih planinskih vrhova navlačilo je sivu koprenu. Rađao se novi dan.

Ivo je sanjao svoje stado i milina mu je ispunila srce. Ovce su mirno pasle, zvono ovna, predvodnika stada, ravnomjerno se oglašavalo, tor-njaci su odmarali ležeći u travi. Sjedio je na rubu pašnjaka. Uživao je promatrajući sivog orla koji je letio iznad njega. Ispod, na strmini među stijenama žuborilo je vrelo, izvor zvan Devećanske vode, nadaleko ču-ven po hladnoj vodi i po tom što nikad nije presušio.

Stazom prema vodi išla je djevojka. Na leđima je nosila fučiju da u nju vode nalije. Ivi je od sreće srce zaigralo. Bila je to Anđelka, djevoj-ka koju je volio i želio zaprositi.

Ivo je bio siromah. Živio je u trošnoj kući s majkom. Otac mu je umro prije nego što se Ivo rodio. Odmalena je čuvao ovce kod istog gazde. Gazda i gazdarica su ga voljeli kao sina. Obećali su ga oženiti kad za to dođe vrijeme.

I Anđelka je bila sirota djevojka. Radila je kod tetke i tetka, čuvala ovce i pravila sir. Bila je vrijedna i poslušna. Tetak i tetka su obećali da će ju dobro opremiti za udaju. Ivo i Anđelka su sanjali o trenutku kada će započeti zajednički život.

Kroz san Ivo je čuo smijeh i cikot. Prenuo se.

58 OSVIT 97–98/2019.

„Tko se smije? Sanjao sam Anđelku! Možda je ona?!“ – pitao se. Ustao je. Obišao je tor s ovcama i kućaru. Tornjaci su mirno ležali. Iz kućare se nisu pojavljivali gazda i gazdarica.

„Sanjao sam“ – pomislio je i krenuo natrag u postelju. I baš tada ponovo je čuo neobičan smijeh. Odlučio je istražiti. Došao je do kraja pašnjaka ispod kojeg su bile stijene i vrelo, Devećanske vode.

Dah mu je zastao od prizora koji je ugledao. Djevojka duge zlatne kose se umivala, druga je češljala kosu, a treća ih vodom prskala. Smi-jale su se. Nekoliko njih je igralo kolo oko vrela. Razdragane i nestašne uživale su ogledajući se u izvorskoj vodi. Privučen tajanstvenom silom krenuo je prema njima. Shvatio je kako su to vlašićke vile o kojima su pričali stari pastiri.

O vilama koje dolaze na Devećanske vode, često je slušao. Pričalo se o tom kako su ih viđali pred zoru, rosom i cvijećem se kite, na vodi se ogledaju, češljaju duge zlatne kose, kolo vode, a zemlju nogama ne dotiču. Oči su im blistave, pogled prodoran, koža snježno bijela, a do-dir ledeno hladan. Odjevene su u prozirne lepršave haljine tkane od izmaglice.

Poneki pastiri, usprkos upozorenjima, čekali su danima da ih vide. No, rijetko ih je tko dočekao. Neki su ih željeli promatrati, neki uloviti za kosu i tražiti ispunjenje neke želje. A bilo je i hrabrijih koji su željeli otići s vilama u njihove vilinske dvore ili se s vilom oženiti i svojoj je kući dovesti.

Ivo je oprezno sišao niz stijene. Sakrio se u kameni usjek. Promatrao ih je ne trepćući. Vile su se razigrale. Trčale su bose oko vode obijesno skakućući, a sljedećega trenutka zagrlile su se i kolo igrale, vrteći se iznad tla, u zraku. Digle bi se visoko u nebo, a onda strmoglavile u vre-lo. Duge prozračne haljine, urešene kapljicama rose, lepršale su im oko tijela. Na glavi su imale cvjetne vijence. Zlatne kose padale su im niz leđa sve do stopala. Iz blistavih očiju iskrio je tajanstven, zavodnički pogled. Zanosno su pjevale, glasno se smijale i prodorno vrištale.

59PROZA

Očarani Ivo nije se mogao pomaknuti, a ni pogleda odvojiti od njih. Činilo mu se kako sanja. Nikad do tada nije vidio takvu čarobnu ljepo-tu. Nije vjerovao da će se susresti s vilama, a sada su pred njim.

Igrajući kolo vile su ga primijetile te mu se približile. Okružile su ga i oko njega kolo zaigrale. Gledale su ga zavodljivim pogledom, prskale vodom, pjevale su mu na uho, čupale ga za kosu, vukle za ruke.

- Poigraj s nama – nagovarala ga je vila s narcisima u kosi. Ivo je dvojio. Znao je, iz priča, kako to ne bi smio. Zanesen mladalačkim za-nosom, zaboravio je na opasnost. Potrčao je u kolo i s njima zaigrao. Vilinsko kolo se zavrtjelo. Poput vjetra su se izdigli iznad vlašićkih livada i šuma. Začuđeni Ivo vidio je stijene i vrelo ispod sebe, tor s ovcama, kućaru…

Divlje kolo se okretalo sve brže. Zavrtjelo mu se u glavi od brzine kojom su igrali. Pokušao se otrgnuti, ali bezuspješno. Ledeno hladnim rukama čvrsto su ga držale. Kajao se što je s njima kolo zaigrao.

- Pustite me! – vikao je, ali svoj glas nije čuo. Ostao je bez glasa i snage. Nije mogao ništa učiniti kako bi si pomogao.

„Što će biti sa mnom?“ – razmišljao je prisjećajući se priča o nesret-nim sudbinama mladića koji su s vilama kolo igrali. „Neka bude kako mora biti, sad mi je lijepo. Da mi je neku od njih uhvatiti za kosu, tražio bih da me povedu sa sobom u svoje vilinske dvore“ – razmišljao je Ivo dok se oko njega sve okretalo.

Preko visokih planinskih vrhova prosuše se Sunčeve zrake. Vile iščeznuše. Ivo ostade sam pored vrela.

- Povedite me... – vikao je nadajući se kako će ga čuti i povesti. No, bilo je uzalud. Ostao je bez glasa i nitko ga nije mogao čuti.

Od tada bi svaki put pred zoru dolazio na Devećanske vode i čekao. Dani su prolazili, a on nije odustajao. Nikom ništa nije rekao o susretu s vilama, jer da je i htio nije mogao. Glas mu se nikad nije vratio, ostao je nijem. Usamljen i tužan često bi lutao planinom. Pastiri su pričali o Ivinim druženjima s vukovima i medvjedima. Ljudi su ga počeli izbje-gavati smatrajući ga čudakom. Anđelka se udala za drugog pastira, a on nije zbog toga tugovao. Majka mu je umrla od tuge gledajući nijema i

60 OSVIT 97–98/2019.

nesretna sina. Više nije bio sposoban ni ovce čuvati. Gazda je doveo novog pastira da pomogne Ivi jer je on postao nesiguran.

Vrijeme je prolazilo. Na rubu pašnjaka, iznad strmih stijena i vrela, Ivo je danima stražario očekujući vile. U cijelom kraju se pričalo o ne-sretnom mladiću. Mnogi su mu pokušali pomoći, no nisu uspjeli.

- Čudak, nije sav – govorili su za njega. Jednoga jutra, pastiri su primijetili da ga nema. Nije ga bilo ni dru-

goga jutra, ni trećega. Tražili su ga po cijelom Vlašiću. Nikad ga nisu našli. Pričalo se svašta o njegovom nestanku. Pastiri su vidjeli tajan-stvenog mladića koji luta Vlašićem. Pojavio bi se kao avet uvijek kad magla zamota planinske pašnjake i proplanke. Iskrsnuo bi iz magle i u njoj nestajao.

Devećanske vode i dalje izviru iz vlašićkih stijena, žubore i pričaju. Proljećem vrelo ukrase narcisi. Ljeti i u jesen oko njega je puno crvenih jagoda. Zimi ga snijeg i led okuju u blistavo odijelo. Priča o vlašićkim vilama i nijemom mladiću i dalje se priča.

61PROZA

Anto MARINČIĆ

DEPRESIJA

„Dobro je, unuk, što se pojavio ovaj Tuzman!“Did nikako, iz samo njemu poznatih razloga, nije htio reći Tuđman,

premda je još davno svršio nižu realnu gimnaziju i sigurno je znao ka-zati ispravno ime pokojnoga predsjednika.

„Ovaj put sigurno ćemo napraviti hrvatsku državu. Dobro je što se i ti baviš time na ovim našim prostorima, ali, unuk, pazi se nas Hr-vata, i onu hrvatsku državu sjebali smo mi, Hrvati! I odmah da znaš, ovdje će biti krvi do koljena, nemoj se ni slučajno zanositi mišlju da će se to ostva riti mirnim putem. Nikada Srbi ne će prihvatiti neovisnu i samostalnu državu Hrvatsku. Nikada, zapamti! Onaj Garašanin je zamislio suludi plan, a znaš za onu izreku: ‘Što budala može zamisliti ni dizelka povući ne može.’ I oni će se, kao pijan plota, držati toga pla-na, pedeset godina, stotinu, pet stotina, sve dok postoje. Sjeti se, pod Turcima su bili skoro pet stotina godina, ali kad im se ukazala prilika napravili su čuvenu ‘sječu dahija’. I kada, ako Bog da, dobijemo našu hrvatsku državu mene vjerojatno ne će biti među živima, ali da te na još nekoliko žalosnih činjenica upozorim. Komunistički sustav je ostavio najviše traga upravo na nama, Hrvatima, iako se mi busamo u prsa da smo katolički narod, iako tvrdimo da smo najveći protivnici komuniz-ma. Zapamti, nikad u Srbiji nisu prihvatili komunizam osim koliko su morali. Za ovo što ti govorim nemam nekih, kako to današnji ljubitelji stranih izraza kažu, egzaktnih dokaza, ali ti tvrdim, ma koliko mi pričali da smo katolički narod, vidjet ćeš mnogima se komunizam uvukao u kosti. Onoga ostatka komunizma izraženoga u ‘snašao se čovjek’ teško ćemo se riješiti. Nadalje, unuk, nakon što napravimo državu pokazat će se koliko su naši političari, koji tvrde da vole Hrvatsku, pohlepni za vlašću. Dušu će đavlu prodati samo da vladaju, sve hrvatsko će prodati, zapamti što ti kažem. I samo još jedno, premda bih naše slabosti mogao nabrajati do ujutro: Jal, naš hrvatski jal! Zašto nešto ima Mato, a ne

62 OSVIT 97–98/2019.

ja, zašto Janja ima više od mene i tako, našoj zavisti nema kraja. Zato, pamet u glavu.“

Polovicom te devedesete did je dušu predao Bogu! Unuk mu, koji je po njem dobio ime, svim svojim srcem, svim svojim znanjem stavio se svom narodu na raspolaganje u onom što je uslijedilo. Iz rata je izašao s dvadesetak gelera u tijelu, ali se nije žalio. „Mnogi su poginuli za hrvat-sku državu, moji geleri su sitnica“, govorio je. Rat se završio, krenulo se u stvaranje državnih institucija, obnovu države. Bio je zadovoljan. Skoro da je i zaboravio na didove riječi, ali su se počele događati čudne i njemu teško razumljive stvari. Počela je čudna privatizacija – bar je njemu izgledalo čudno da netko kupi firmu za kunu, ali, kontao je, valjda se ekonomisti razumiju bolje od mene u to. Zatim je krenula rasprodaja obiteljskoga srebra! Sve se nadao kako će njegovi sunarod-njaci doći upamet. Šutio je na sve gluposti koje su se redale jedna za drugom, sve očekujući kako će to stati, kako će njegovi sunarodnjaci shvatiti što čine. I trajalo je to tako niz godina. Međutim, kao što jedna jedina kap vode prelije čašu, jedna mala, pročitana vijest izazvala je u njem bijes i lavinu razmišljanja. Prema toj vijesti, ne sjeća se više u kojim novinama, inspekcija je kaznila neku bakicu koja je sebi pekla rakiju s, ako se dobro sjeća, tisuću i pet stotina kuna! O, Bože!

Navodno, bakica je prekršila zakon Unije. Da ti Uniju – bjesnio je! Uz tu vijest supruga mu je ispričala jedan od onih crnih viceva:

„Našli se u zatvoru seljak i neki poduzetnik osuđeni na po pola godine zatvora. Seljak jer je uhvaćen u krađi dva stoga sijena, a poduzetnik jer je ukrao dva milijuna. Kako to, pita seljak poduzetnika, ja ukrao dva stoga sijena a ti dva milijuna, i obojica osuđeni na po pola godine zat-vora? Pa, ne će sudac sijena – odgovori mu poduzetnik.“

Eh, tužiteljstvo, eh, pravosuđe!I onda su mu se, nakon skoro trideset godina, u sjećanje počela

vraćati didova upozorenja, koja je potkrijepila priča njegova ujaka. Ujak je do devedesetih živio u Banja Luci, gdje je imao jako lijepu, veliku, na četiri kata uređenu kuću. Shvativši na vrijeme što će se dogo-diti, preko poslovnih veza koje je imao, našao je nekoga Srbina u Rijeci

63PROZA

i s njim dogovorio zamjenu kuće. Svojoj supruzi, ženi koja je živjela u uvjerenju da je Jugoslavija najbolja država na svijetu te da su svi oni koji nešto protiv nje kažu nacionalisti i klerofašisti (taj izraz čula je od nekoga u poduzeću i jako joj se dopao, bez obzira na to što nije znala postoji li to i što je to), nije spomenuo da je ta kuća u Rijeci velika, ali samo ozidana. Razmišljao je, rat je gadna stvar. Kada to krene, mi Hrvati u Banja Luci nemamo šanse. Osim što će mi oteti kuću, da je samo to, ni živu glavu ne ću sačuvati. Zamijenit ću je na vrijeme, dobit ću nešto novca pride i opremit ću je kao i onu u Banja Luci. Kada je supruga došla s njim u Rijeku pred tu kuću, vidjevši gole zidove pala je u nesvijest. Međutim, ujakova priča o misi polnoćki u Rijeci i o go-dinama življenja u novom gradu, vratila ga je na didovu priču o tom da su Hrvati, i još samo Muslimani u Bosni i Hercegovini, najčvršće prihvatili komunizam, da je za njih Tito, iako mrtav već pola stoljeća, još uvijek Bog kojega prizivaju da se vrati. Didu tada iz pristojnosti nije htio reći kako u tu njegovu priču baš i ne vjeruje. To prisjećanje navelo ga je da se tiho ispričava mrtvom didu. Pričao mu je ujak:

„Sestriću, te prve godine na misi polnoćki skupilo se nas nekih stoti-njak koji su iz svih krajeva došli u Rijeku te svega pet-šest domaćih. Mi smo, po našem starom običaju, donijeli velik komad papira koji smo poslije mise položili na beton ispred crkve i po njem u krug poredali mezu koju smo, opet prema našem običaju, donijeli za polnoćku. Nara-vno, svatko od nas donio je i po malu bocu domaće rakije šljive te smo čestitajući Kristovo rođenje nazdravljali i jeli pršut i kobasice. Sljedeće godine za polnoćku, moj sestriću, nisi mogao ući u crkvu.“

Prisjetivši se te priče došla mu je na pamet izjava predsjedničkoga kandidata kako njemu treba dokaz da postoji Bog.

Uuuuh! Did je bio u pravu. Zamisli ti kolika treba biti, ma ne ću reći budala, ali koliko treba biti bezobrazan pa pored bezbroj dokaza da Bog postoji kazati: „Meni treba dokaz!“ Treba li slijepcu dokaz da sunce postoji!? Ne vidi ga, ali zna da postoji jer ga grije. A njemu treba dokaz! Ma ne, ne treba njemu dokaz, raspravljao je sam sa sobom. Taj predsjednički kandidat znao je da je pokojni mi did bio u pravu kad je tvrdio da je komunistički sustav najviše traga ostavio na Hrvatima, pa je

64 OSVIT 97–98/2019.

zaključio kako će baš zbog toga i pobijediti na izborima. I ta, katolička Hrvatska, kako se mi Hrvati volimo busati u prsa, izabrala je za pred-sjednika onoga kojemu treba dokaz da Bog postoji! O, pameti!

Oprosti, dide, oprosti mi po stotinu puta, bio si još tada u pravu sa svojom tvrdnjom – govorio je bezglasno u sebi.

A onda je počelo iseljavanje. I priče. Kasnije, razmišljajući, shvatio je da su to samo opravdanja, izlike.

Ma, što je ovo? Pa, ovdje ništa ne štima! Kakva je ovo država? Što nam to rade? Vrag ih odnio udbaški!

Je li to zbilja tako? – pitao se.Dobro, mi Hrvati selili smo se tamo tisuću devetstote u Australi-

ju i zemlje Novoga svijeta. To se moglo razumjeti. More, kamen, krš, poskoci. Bilo se siromašno. Zatim, dolaskom Kraljevine, Hrvat se nije htio krstiti s tri prsta i selio je. Hajde, i to je, donekle, razumljivo. Posli-je pada Nezavisne Države Hrvatske listom se bježalo gdje je tko stigao, spašavala se glava. Više nego razumljivo. Ali, neke stvari nikako ne mogu razumjeti.

Poglavnik?Bio je doktor, kršćanin i katolik. I on, kao kršćanin, kad su ga dva

njegova ministra još četrdeset druge upozoravala: „Poglavniče, Hitler će izgubiti rat, pređimo na stranu Engleza dok još možemo!“; što je on uradio – dao ih je likvidirati! Obrazovan, doktor, kršćanin, katolik! Ma, dajte, molim vas! I opet, razmišljao je dalje, što ako to nije istina? Ali, istina je da je dva moja strica mobilizirao četrdeset pete, a ušli su tek u sedamnaestu godinu! Nasreću, mladi, nekako su iz Maribora uspje-li pješice doći kući. I da je na Bleiburgu poginuo s onih dvije stotine tisuća Hrvata! Prvi bih rekao: „Poglavniče, svaka ti čast, zaslužio si poštovanje, zaslužio si da ti se klanjam.“ Ne, on je pobjegao u Španjol-sku. Nastranu to je li sa sobom ponio kovčege zlata ili nije, ali ostavio je dvije stotine tisuća Hrvata da budu pobijeni!!! I kada mi ga netko danas veliča! Kad ga mojoj djeci pokušava predstaviti kao neku hrvat-sku veličinu! Zbog njegove gluposti, stigme koju je navukao Hrvatskoj i Hrvatima, svi kojima padne na pamet pišati po Hrvatskoj odmah se zakače za fašizam i kačit će nam to Boga pitaj dokad!

65PROZA

I dobro, nakon toliko krvi, toliko patnje stvorili smo državu Hrvat-sku. Ne može se reći da nije obnovljena, ne može se reći ni da nisu izgrađeni putevi, da se ne ide naprijed. A onda? Onda je nastalo veliko seljenje. Ne treba biti posebno pametan pa znati da se u Njemačkoj ili u Americi bolje živi nego u Hrvatskoj. Ali dokle ćemo mi Hrvati ići za boljim uvjetima života umjesto da te bolje uvjete stvorimo u Hr-vatskoj?! Ako se kad dogodi da se ljudi krenu seliti na Mars, uvjeren sam da će među prvih pet Zemljana biti dva Hrvata! Sve će biti da je točna ona: „Mi Hrvati ne znamo što hoćemo, i to što ne znamo hoćemo odmah!“ Kako je moguće da u tako lijepoj, Bogom danoj zemlji, ne možemo, ne znamo stvoriti uvjete i život dostojan čovjeka? – pitao se.

I kao svaki čovjek kad promišlja, razna su mu prisjećanja dolazi-la u glavu. Pretprošle godine, nenajavljen, došao je kod prvoga rođa-ka u jednom slavonskom selu. Bilo je negdje oko pola dva. Dan lijep, sunčan. Kako je kuća na selu nije bila zaključana te je odlučio ući tiho i iznenaditi rođaka. Otvorivši vrata dnevne sobe vidio je rođaka kako sjedi zavaljen na trosjedu. Spava. Ispred njega, na okruglom, velikom tabureu boca je Karlovačkog piva, dvije trećine ispijena, na velikom ovalu narezani pršut, kobasica i sir. Dreknuo je na sav glas: „Diži se, što spavaš u pola bijela dana!“

Rođak se trznuo iz sna.- Otkud ti? – pitao je. I, krenula je priča. Prvo o obitelji, tetkama, strinama, stričevima, nji-

hovu zdravlju, djeci i, naravno, malo kasnije priča je prešla na politiku. Sve je inekako među prvim rođacima teklo dobro dok mu nije opsovao Tuđmana! E, onda mu je pukao film. Kad je bijesan, govori tiho i mnogi zaborave da je tada ljut i opasan.

- Dobro, rođače, pustimo Tuđmana, nego reci mi, ti ono imaš veliki kamion, baviš se prijevozom?

- Da, radim pomalo – odgovori mu rođak.- Čekaj malo, sad je, evo, dva, najmanje prije sat vremena si već bio

u kući, kako to?

66 OSVIT 97–98/2019.

- Ma, znaš, ovaj jedan mi tražio da mu prevezem neku ciglu iz grada, ovdje u selo, to je nedaleko od mene, ali davao mi samo osam stotina kuna. Ja mu tražio tisuću i dvije stotine.

- Pa usput ti je, zar ti nije bilo bolje uzeti tih osam stotina kuna? – pitao ga je.

- Tko ga zašto, ne ću mu badava voziti!- Aha! – samo je prozborio na to rođakovo pojašnjenje.- A, reci mi rođače, ona njiva, dolje kod pruge, što vam je ostala

od pokojnoga dida? Ono, ona bijaše sedam jutara? Koliko znam did je umro sedamdeset druge, a vi otada ne da je niste nikako posijali nego je niste ni pokosili!?

- A jebo te to, tko će to raditi? – odgovorio mu je rođak.- E, onda ću i ja opsovati Tuđmana jer nije napravio državu u kojoj

se ne treba raditi – malo mu je falilo da kaže, ali je to progutao. Čemu? Posvađat ću se s rođakom a promijeniti ništa ne ću. No, kasnije se iz dana u dan grizao što mu to nije rekao. O tom da će, prema ugovoru Hrvatske s Unijom, vrlo brzo isteći moratorij na kupovinu nekretnina u Hrvatskoj te da će Hrvati kompletnu zemlju rasprodati strancima i onda kod njih raditi kao najamnici na vlastitoj zemlji, nije govorio rođaku, kao što mu nije rekao da, nakon što oni pokupuju plodnu slavonsku i hrvatsku zemlju, ni pedalj zemlje ne će ostati nezasijan. Nije to vrijedi-lo govoriti rođaku. Ne bi on to razumio. Pozdravili su se i razišli svatko sa svojim razmišljanjima, a i što bi drugo.

Ma što je ovo, pa ovdje ništa ne štima? Kakva je ovo država? Što nam to rade? Vrag ih odnio udbaški!

Riješili se Monarhije, nekako se riješili i Kraljevine u koju smo ulet-jeli kao „guske u magli“, riješili se svih tih seferjota, a sad moramo u Njemačku, Irsku...

No, iseljavanje, nezadovoljstvo državom, sada samo svojom državom, gdje je korijen te nesreće? – pitao se. To je samo manifestaci-ja problema, trebalo bi otkriti pravi problem, postaviti, da tako kažem, dijagnozu.

67PROZA

Ako je čovjek bolestan, podrazumijeva se, otići će liječniku. Kad ga liječnik pregleda najvažnija je točna dijagnoza, jer ako je dijagnoza točna postoji nada, šansa izliječiti se. Istina, nisam liječnik, nisam ni neki priznati znanstvenik na polju društvenih znanosti, razmišljao je, ali ću sam sebi ipak dopustiti kazati dijagnozu za narod kojemu pripa-dam i od kojega nisam ništa bolji niti gori. Problem broj jedan, karci-nom koji razara hrvatsku državu, hrvatsko biće je strašan moralni pad! Prva posljedica toga moralnoga pada je demografski pad, a onda se na to, sustavom progresije, dodaju sve nedaće koje nas sustižu, starenje naroda, a star čovjek ne nosi nove ideje, zbog biološkoga ili naravnoga stanja više mu se ne stvaraju neke nove vrijednosti i da ne nabrajam. Kad sam već kod demografskoga pada uvjeren sam da je moje viđenje toga problema točno.

Moj pokojni stric Ilija imao je šestero djece, pokojni stric Marko devetero, stric Jozo devetero, a moj ćaća, kao najmoderniji, ili da ipak kažem pučkim jezikom ne želeći „praviti sirotinju“, ima nas četvero. Niti jedno od nas četvero nije završilo neke veće škole, niti jedno od nas četvero u materijalnom smislu nemamo ni mrvicu više nego mojih dvadeset četvero stričevića, svih nas dvadeset osmero živimo jednim uobičajenim, normalnim, svakodnevnim životom. Ovim ne želim reći da danas svaka naša obitelj treba imati devetero djece, ali četvero bi svakako trebala roditi i odgojiti.

Ali, tko će danas imati toliku djecu kad je ekonomsko stanje loše, nalazio je protuargument.

Ma kakvo loše materijalno stanje? Nikakav to argument nije. Prije se živjelo daleko lošije u materijalnom smislu pa je bilo djece! O čem se tu u stvari radi?

Pogledaj ti, samo u mom nedalekom susjedstvu sedamnaest je mo-maka preko trideset četiri godine i ni jedan nije zasnovao obitelj. A svih sedamnaest ima stalno zaposlenje. Osim toga svaki od njih ima i vlastitu kuću. Ni tu nije kraj, svaki od njih ima po najmanje deset duluma zemlje! S početka sam, priznajem, naivno mislio možda dečki imaju nekih zdravstvenih ili psihičkih problema. Ne diže im se. Šipak! Jednoga dana saznam da je Marin na moru s nekom starijom od nje-

68 OSVIT 97–98/2019.

ga desetak godina. Naravno, gospođa je propustila sve vlakove, radi u Njemačkoj, ima love i kada dođe treba joj mlad muškarac. Majke ti, pa Marin ispadne kao neka muška prostitutka. Tako ili slično je i s osta-lih njih šesnaest. Svi oni hoće tuđu ženu, a nitko od njih ne će suknju kupiti. Imaju te žene svoje muževe, neka im oni kupuju, razmišljaju ti hedonisti. Da, da, ogromna većina nas predali smo se hedonizmu. Ti dečki su nenormalno sebični. Jasno im je, ako se ožene, zasnuju obitelj moraju dijeliti sa suprugom, moraju djeci osigurati potrebno za život. Jer, razmišljaju, ako se oženim, kad za ručak imam čorbu s dva bataka jedan ću dati supruzi, nema smisla da ja pojedem oba. Ako sebi kupim nove cipele, moram i njoj. Doći će i djeca, treba to uzdržavati. Što će mi to kada je ovako lakše? Uživam, a u biti nikakvih obveza.

Mi Hrvati, i plus k tomu, hvalimo se, katolici, ne vjerujemo ili ve-oma malo vjerujemo u Božju Providnost! Pretpostavimo da ja, ili bilo tko od nas, nekim slučajem padne u Mađarsku. Mađarska zato što ve-oma mal broj ljudi zna mađarski jezik. I tu se nađemo samo u, reci-mo, kratkim hlačicama, u nekoj poderanoj majici kratkih rukava i bosi. Hoćemo li umrijeti? Naravno da ne ćemo. Zašto ne ćemo umrijeti? Zato što će djelovati Božja Providnost. Ona će poslati neku osobu koja će nesretniku koji se našao u tuđoj zemlji bez igdje ičega dati odjeću. Bož-ja Providnost će mu poslati osobu koja će ga nahraniti, koliko sutra osobu koja će ga zaposliti pa će početi zarađivati za život i moći živjeti bez tuđe skrbi. Ali da bismo vjerovali u onu: „Pogledajte ptice nebeske, niti siju niti žanju a Otac njihov se brine o njima“, da bismo vjerovali u Božju Providnost morali bismo se moralno obnoviti. Ako je, pak, Ka-tolička crkva moralna vertikala hrvatskoga naroda, a jest, onda je ona i najodgovornija za moralno stanje naroda. Poslije potpisa ugovora Hr-vatske s Rimom, došavši na državne jasle, više nikada nisu spomenuli „grijeh struktura“, rijetko kad, i to samo neki od svećenika s oltara kaže da obitelji trebaju rađati djecu! Ali da se vratim našem nesretniku u Mađarskoj. Istina, ta osoba koja je pala u Mađarsku će se vjerojatno u početku napatiti.

Eeee, tu smo!

69PROZA

Da bi se stvorila država, da bi ona bila jaka, treba se prvo napatiti. A mi Hrvati se ne želimo ni najmanje napatiti. Predali smo se hedonizmu. No, naš problem nije taj, on je tek posljedica problema broj jedan, a on je, razmišljao je dalje i zaključio, strašan moralni pad. Kažu liječni-ci, prvi korak da bi se ovisnik o drogama počeo liječiti i izliječio se jest priznanje da se drogira. A mi, Hvati, još uvijek nismo spremni ni priznati da smo strašno moralno pali! Prema nekim istraživanjima, koja možda nisu točna ali se čuju, kao narod spadamo među najdepresivnije. Naravno da postajemo depresivni, jer sve, pa i depresivnost, potječe od moralnoga pada.

Nadalje, naše podaništvo!Ne ću biti prestrog, ali uvjeren sam da na svijetu ne postoji narod

koji je toliko spreman biti podanik svakomu. Pogledajte, molim vas, samo dva primjera. Samo dva! Hrvatski predstavnik na natjecanju za pjesmu Eurovizije, izvodi svoju pjesmu na engleskom! A predstavlja Hrvatsku! Isuse Bože! Predstavlja svoju zemlju, svoj narod, a pjeva na engleskom! To je logika moje strine. Netko je predložio da se selu u kojem je živjela ime, koje je trajalo stotinama godina, promijeni u neko drugo. Strinino selo se zvalo Visoko Brdo, a njezino obrazloženje zašto je ona za promjenu imena bilo je: „Kad nam se selo zove Visoko Brdo mislit će netko da smo seljaci!!!“ Istovremeno, selo veoma blizu Vi-sokoga Brda zvalo se Ravne, a bilo je toliko brdovito da se skoro Boga za bradu moglo uhvatiti. Valjda, da netko u Europi ne bi pomislio kako smo mi iz Hrvatske seljaci, onda naši izvođači svoju numeru izvode na engleskom! Ili nenormalna želja za upotrebom tuđica! Kad ste, molim vas lijepo, čuli te kolonizatore Engleze da kažu oprosti? I hoćete li ih ikada čuti? Naravno da ne ćete. A mi Hrvati? Zdrobismo se natječući se tko će više rabiti tuđice, sorry friend (ica) i da ne nabrajam. Kod tako lijepih naših riječi – oprosti, prijatelju(ice), mi se polomismo govoreći sorry, friend(ica)! O, pameti!

Ali, reći će mi da sam ognjištar ako ova razmišljanja iznesem javno! Napast će me da zastupam retrogradne stavove, stavove Crkve. Skočit će one silne udruge za zaštitu ovoga ili onoga, jednom riječju udruge za zaštitu „rose od jutarnjega sunca“. Popljuvat će me nezavisni mediji.

70 OSVIT 97–98/2019.

Kao da postoje nezavisni mediji. Možda bi mi bilo „mudrije“ da po-držim ljubičastu boju, neoliberalni kapitalizam? Na koncu konca, oni danas vladaju svijetom. Što bih rekao da nam za predsjednicu Vlade dođe osoba čiji su nazori kao predsjednice Vlade u susjednoj državi? Podrži njih. Ma ni za živu glavu, raspravljao je sam sa sobom. I sveti Ilija je vikao: „Bog Bal je lažni bog“, bez obzira na to što su ga na kraju kamenovali, ubili.

Ali, vraćao se stvarnosti.Ima li nam lijeka?Ima, naravno da ima. Prvo trebamo javno, svima, ali prvo sami sebi,

priznati da smo strašno moralno pali. Poslije toga lakše će biti okupiti naše umne ljude koji će predložiti način liječenja od toga. Jedan od prvih koraka je da počnemo rađati i praviti, baš praviti djecu. Trebali bismo stalno imati na umu onu čuvenu izjavu Titina najbližega suradni-ka kad je Srbima rekao: „Vas će Albanci uzeti na k....!“ Mnogi ga tada nisi razumjeli. Danas valjda shvaćaju što je govorio. Tko je to i tko će napasti Kinu, kad ih ima kao Kineza, nasmiješio se na to – kao Kine-za. A na nas sve leti, jer nas je malo. Svatko bi na nama istresao gaće. Na koncu, gledano s bilo kojega stajališta, Lijepa naša trebala bi imati bar četrnaest milijuna. Osim toga, em ćemo se demografski oporaviti, em ćemo smanjiti depresiju. Jer „raditi“ na „pravljenju“ djeteta je ve-oma odmarajuće, isključuje stres i osim toga pruža užitak. Negdje sam pročitao, kad se čovjek smije odjednom mu se odmara stotinu sedamde-set šest mišića, a kada doživi vrhunac, seksualno zadovoljstvo, odjed-nom se odmara dvije stotine sedamdeset šest mišića. Bile ove brojke točne ili ne, nitko ne može pobiti činjenicu da na tako vremenski krat-kom trenutku, a toliko veličanstvenom, funkcionira cijeli svijet, univer-zum. Zvijezde, planeti, sva nebeska tijela se ne sudaraju, nego kreću u savršenom skladu kao što je savršen i taj trenutak. Nakon što doživite taj uzvišeni i lijepi trenutak nema šanse da vas depresija uhvati toga dan. Bio je David u pravu kad je pričao u kabini u kojoj su skupa radili: „Prije nego što ujutro krenem na posao pomazim se s mojom Ivanom, naravno da me nitko od vas ne će i ne može nasekirati do kraja radnoga vremena. Čim dođem kući, djecu pošaljem kod susjede u dvorište da se

71PROZA

igraju i opet se pomazim s Ivanom, naravno da sam poslije toga dobro raspoložen do vremena kad se krene spavati. I onda pred spavanje, jer poslije toga spavam kao okupana i podojena beba. Zašto se onda ču-dite što sam po cijeli dan veseo, spreman na šalu, spreman u svakom trenutku zapjevati. Ljudi moji, samo se seksajte“ – završavao bi svoje kazivanje David. Pa i ako se malo hvalio, i ako nije to radio tri puta u dvadeset četiri sata, neka je to radio jednom u tri dana, razumljivo je što ga nikad niste mogli sresti depresivna.

Ali, ima jedan mali problem – da bi s nekim tako često imali odnos, ili kako se to kaže vodili ljubav, rađali djecu, među to dvoje treba pos-tojati ljubav. Kako ćeš rađati dijete s nekim koga ne voliš? A i pisano je: „Ljubavi kad ne bih imao, ništa sam“.

Nakon dijagnoze evo i terapije – ljubav i samo ljubav, volite se i ljubite se, množite se i Lijepu našu napunite! Vodeći ljubav riješit ćete se depresije.

72 OSVIT 97–98/2019.

Radica LEKO

MILANOVA PRIČA

(monolog po pripovijesti Ružo, kazat ću ti, Radice Leko, uprizorio prof. Jozo Kolobarić na promociji knjige

18. prosinca 2018.)

Milan: (dolazi i sjeda za stol, rukom podbočio bradu) Pitala si me... za sina i njegovu majku... (uzima cigaretu, drži ju u ruci, vrti ju...) Reći ću ti... jer si i ti meni ispričala o sebi... (pripaljuje cigaretu, puši...) Sin je otišao u inozemstvo... Diplomirao je računalstvo i tamo radi... Kaže da mu je dobro... A, ja... Ja sam... Obnovio sam kuću kad su mi roditelji umrli... Često sam tu... Stvaram... Slikam... (diže se i hoda oko stola)

A,...da ti kažem i o njegovoj majci... Bilo je to..., eto,...davno... Vrlo kratko smo bili zajedno... Sinu bijaše oko pola godine kad je otišla... (sjeda, gestikulira rukom)

Ma... upoznao sam ju na jednoj od mojih izložaba slika... Čudno... Zapazio sam ju u društvu moje radne kolegice koja nas je tad i upo-znala... Privukla me svojim izazovnim izgledom... Ta... duga... gusta kosa, mlado... vitko tijelo... Eh! (izdahne)... Mamilo me podatnošću... A, tek... velike crne oči na blijedom licu... Eh! (podiže se i lagano ho-dajući poče gestikulirati rukama)

Kazala je ime... Lada, reče... Neobično ime... Tad joj nasamo pred-ložih izlazak na kavu... I dogodila se kava... odmah sutra... I, sljedećih dana me čekala pred školom gdje sam radio... Svidjela mi se njezina pričljivost... Nije se opirala kad sam jednog popodneva predložio da idemo u moj stan...(malo zastane i obriše čelo)

I... imao sam ju tad... a i sljedećih dana... Uživao sam u čarima mla-doga tijela... (tiho, kao za sebe) I... sve se na to svodilo... (glasnije) Na...

73PROZA

strasti... No... ni ona nije ništa govorila... Eh!... I... to dođe na naplatu!... Mora!... Kad-tad!...

Jedne večeri, (opet ustane)... dođe do mene... uplakana... bijesna sva... vikala je... da što sam joj uradio... da nema menzes... I, svašta reče... Umirivao sam ju...

Pa... evo, ako je u pitanju trudnoća... Odmah ti nudim brak... Velim... Reče da to ne želi... nastavi kukati da je još mlada i da ju čeka glumačka karijera... Pa bila je ona apsolventica na Akademiji dramskih umjetnos-ti... (ponovo sjedne)

Rekoh joj da vidi kod liječnika što je... I, liječnik utvrdi trudnoću... Napomenuo sam da nisam za abortus... što je ona htjela i namjeravala... Uvjerio sam nju i njezinu majku da se oženimo. Oca nije bilo... Na-pomenula je da je davno otišao u daleki grad i da je vojno lice... (opet nastavi tiho pričati)

I...vjenčamo se mi... No, uvijek je bila čangrizava... Svaki dan je odlazila kod majke s djetetom... Kuhala nije skoro nikako, nego je kod nje jela... i mene vukla svaki dan tamo da ručam...

Sinu dadosmo ime Ivan...(nježno) Jedva je pristala... a za crkveno vjenčanje nije htjela čuti... (pokaza ispruženi kažiprst, kao da opominje)

Napomenu da je to njoj strano, sve što je vezano za našu vjeru i tra-diciju... Kao da mi se rugala... I, ja sve prihvatih radi sina... (vrti se na stolici) Ali... ne zadugo...

Jednoga dana... za otprilike pola godine, opet je sva histerična bila kad jednom dođoh s posla... (poče mahati rukom)

„Opet si mi nešto uradio... Nemam menstruaciju!...“ Vikala je bi-jesno... I pored mehaničkog kontracepcijskog sredstva!... E, ovaj put te ne ću slušati!... Odlučujem sama!... Ti si me htio vezati za djecu i kuću!... Ne ću! Ne ću!... Ne ću!“ (govori glasnije , uzbuđeno)

S majkom je otišla u bolnicu... (govori mirnije) Pa... znao sam što je učinila...

Riješila sam se ploda reče mi tih dana... s dozom zloće... Nije htjela sa mnom tu večer spavati... Šutio sam... Sutra, poslije posla, dočekala me njezina poruka, ispisana na papiru:

74 OSVIT 97–98/2019.

„Kod majke sam... Ako hoćeš vidjeti maloga, možeš povremeno, Lada“, pisalo je.

Odem do punice koja je šutjela, a Lada mi je odmah izložila svoj plan: „Predat ću zahtjev za razvod braka... spremat ću diplomski i pri-hvatit’ se karijere...“

„A, mali Ivan?“ napomenem... „Što ćemo s njim?“ (uzbuđeno) Napomenu mi ona da će ga čuvati njezina majka i ja... Dat ćemo ga

u jaslice... kao i druga djeca... I, izišla je tad iz kuće...(namršti se) Vratih se u prazan stan... I iste večeri dođoh ovdje roditeljima...

Iznenadili su se jer sam bio sam... Kad majci ispričah što se dogodilo, ona mi predloži: (veselije)

„Dovedi maloga!... Ja i did ćemo ga gojiti! Bi’ će njemu lipo s nami...“

Dijete je... (govori opušteno) začudo, dodijeljeno meni jer sam radio i imao sigurne prihode za život... Lada nije puno brinula zbog toga... (nasloni se na stolicu i zasmija se)

Tako je Ivan ostao ovdje... Kod mojih!... Tu je završio osnovnu ško-lu... I ja sam često dolazio... Mater je odmah sa mnom otišla do mjesnog župnika... I, krstimo ga...

„E, moj sinko... Sad ću ti nešto reć’!... Ali, nemoj se ljutit!... Triba si brat zelje oko sebe... Nisi se triba petljat s nevirom!... Možda bi sve bilo drukčije i bolje...“ Tad sam joj se samo nasmijao... (sjetno razvuče osmijeh)

Kad je mali završavao osmi razred, majka je počela pobolijevati... A i otac... Tad Ivana odvedem k sebi u grad gdje je završio srednju školu i fakultet... Bilo je njemu tu s bakom i didom dobro... Plakao je za njima kao godina... Bio se navikao i stekao tu društvo...

No, ja opet ostadoh sam... Ne nađoh srodnu dušu... (Uze cigaretu i odahnu.)

A, Lada... otišla je u veći grad za karijerom... Kažu našla i partnera... mladog glumca... (naglasi)

Ne, muža... nego partnera! Eto... tako ti je, lipa moja!... Hajde!... (nasmija se) Eh!“... Bila je

moja mater u pravu! (potvrdi kažiprstom).

75PROZA

Nikola ŠIMIĆ TONIN

HO, JONDRE MOJ, NE BI LI IŠTA

Jondre bijaše kočijaš… Gazda mu takav kakav je. Nekada Bog po-gleda i na grešne duše, a oko gazdine ni vrag nije lomio noge… Jondre i gazda mu Ile, selo Kijevo između njih dva, kao gologa dlana pružena ruka, koja ne pruža, ne pomaže, nego uzima, u šipak skuplja prste…

Služio Jondre, u gujinom procjepu, za kap života, naživo sunce mu trgalo kožu, a gazdi malo. Gladne oči ni puna usta ne nahraniše…

- Ho, Jondre moj, ne bi li išta!?Ništa se mijenjalo nije. Jondre je napušteni most. Jedino se pod njim

voda pomiče, teče…- Ho, Jondre moj, ne bi li išta!?I stiže Jondri Uskrs. Svrati gazda pružiti mu ruku. Jondre je željno

prihvati, ali… ruka je prazna. - Danas mi je Uskrs, gazda! - Je, Jondre moj, je tebi, ma nije meni!… - Ho, Jondre moj, ne bi li išta!?Razvlačio Jondre, dosadno mršave dane, ivicom, gdje se dotiču za-

vađene obale dana i noći, dok nesmotreno lipsao konjić, trzajem zad-njim ne prevrnu šalicu noći. Razvlačio Jondre, ono malo duše, što se u grlu zagrcnula, uzavrela krv u njem, rijeka je ponornica što sniva vreli poljubac sunca… Razvlačio Jondre…

I gazdi stiže Uskrs. Donese mu Jondre lijepu riječ, koja eto ovdje mu vrata ne otvori.

- Gazda, danas ti je Uskrs! - Je, Jondre moj, je meni ma nije tebi!... Ho, Jondre moj, ho, ho! Ne

bi li išta!Između Uskrsa i Uskrsa, u prostoru uokviren Jondre. Bolesno mr-

šavi konjić, sjena je što mu je sunce za leđa baca. Između riječi i riječi, što se išću reći, glad usta zaklapa. Gutaju se dani, ljudi i muka ostaju u grlu, i bole…

-Ho, Jondre moj, ne bi li išta!?

76 OSVIT 97–98/2019.

Matea JURČEVIĆ

ZAČARANI KRUG

- Zašto je ova čaša ovdje? – riječi su same po sebi obične, ali ton kojim su izrečene... visok, pun nabijenih negativnih emocija i oštar kao britva.

„Evo je, opet počinje“, pomisli bolesna žena čuvši poznat neprija-teljski ton. Nikada zapravo nije bila sigurna kojim će tijekom dan kre-nuti ili se završiti. Nije postojalo nikakvo pravilo po kojem bi se mogla naljutiti, ali ovaj ton je otkrivao kako će dan proći. Predviđala je brojne nepotrebne i smiješne kritike, ali joj nije bilo do smijeha. Uvijek je nastojala ugoditi drugima, ali što bude kad se ne može ugoditi onima najbližima?

Zastala je pred vratima. Grč u želudcu. Zazivanje Božje pomoći. S namještenim osmijehom kreće u dnevni boravak da vidi u čem je bio problem.

- Oprosti, molim te. Nisam se sjetila skloniti je. Hoćeš li popiti čaj sa mnom?

- Nemam vremena. Netko u ovoj kući mora i raditi.- Mogu li ti ja što pomoći?- Ma da, ti! Nisi ni za što! Ne diraj ništa! Samo možeš upropastiti!Preostaje joj samo mirno i šutke prihvatiti kritike i pokušati krenuti

dalje kao da se ništa nije ni dogodilo. Mržnja ne grize samo onoga koji mrzi, izjeda i onoga tko joj je predmet pogotovo ako joj je svakodnevno izložen. Bolesna žena nakratko zaustavi dah i tiho izusti:

- Samo polako, sve bude i prođe.Da, zbilja sve prođe, ali ipak ostavi za sobom neizbrisiv trag. Teška i

neizlječiva bolest sama po sebi djeluje izolacijski na osobu koja boluje pogotovo ako nema potporu svojih najbližih. Žena razmišlja: „Zar sam upala u dobro poznati odnos zle svekrve i dobre nevjeste? U 21. stolje-ću? Eh, da nije žalosno, bilo bi smiješno.“

77PROZA

Još je smješnije što se upravo toga i bojala. Osim toga, bojala se i boli, a sada su joj svakodnevica. Prisjeća se mudrih izreka: „Bojažljivi podliježu, a hrabri se suočavaju sa strahovima“, „Budi strpljiv i mirno nosi svoj križ“, „Dobrotom ubijaj zlo“.

Ni Boga nije često zazivala jer je osjećala da ju je i On ostavio. Naj-teži joj je bio osjećaj bezizlaznosti. Bila je vezana neraskidivim veza-ma. Svaki dan je bio protkan istim osjećajima i pokušajima predviđanja raspoloženja i izbjegavanja mogućih sukoba. Sav taj trud je bio naporan i uzaludan jer su sukobi bili neizbježni. Bila je kriva i kada to nije. Kri-va za bolest. Kriva što postoji. U njezinu okruženju priznavao se samo rad, a rad joj je onemogućen zbog bolesti. Najgore je podnosila grubo vrijeđanje. Sad savršeno razumije zašto je psihičko maltretiranje puno složenije od fizičkoga. Neke rane se ipak nikada ne izliječe. Kažu da se svaki odnos liječi kompromisom, ali u njezinom su slučaju to samo obične riječi, a svi su njezini pokušaji zapravo borba za unutarnjim mi-rom. Jedini mir pronalazi gledajući televiziju i na društvenim mrežama gdje barem na trenutak zaboravi na svoje probleme. Nekad uspoređuje svoj život sa životima drugih što joj je veoma bolno. Bude joj se potis-nute emocije koje ne želi pokazati jer joj se tad javlja i osjećaj samosa-žaljenja. Ta razmišljanja joj budi ulazak svekrve u sobu koja joj se ne obraća, nego joj upućuje poglede pune mržnje. Ulazi i sin.

- Mama, kakav je Rim?- Prekrasan, očaravajući i romantičan.- Ti si mama prije puno putovala, zar ne?- Jesam, dušo. Bilo mi je prelijepo...Njihov razgovor prekida hladan glas: - Jest, mama ti je uvijek bila besposličarka. Samo je uživala. I sad

uživa. Ništa ne radi. Tko mene cijeni?Žena ušuti, a sin ode tužan kad ugleda tugu u majčinim očima. Teško

breme krivnje odnosi sa sobom jer misli da je on izazvao kritike i ružne riječi. Bolesnoj ženi naviru riječi kojima bi se obranila. Iz iskustva je znala da će uslijediti teška svađa puna psovki i vike ako se usudi pobuniti ili izustiti bilo kakvu primjedbu.

78 OSVIT 97–98/2019.

- Kako si samo bezobrazna i nezahvalna! Sve radim za tebe jer ti nisi ni za što!

Djeca pokušavaju majci pomoći, ublažiti „udarce“, iako su svjesna da je gotovo nemoguće oduprijeti se kućnom tiraninu. Majka ih poku-šava udaljiti jer ne želi da djeca osjećaju sažaljenje prema njoj jer zna da se to može odraziti na njihove nevine duše. Ne želi da taj teret vuku kroz život. Na trenutak shvaća da nije samo ona bolesna. Bolestan je i odnos između nje i svekrve u kojem žena bježi od stvarnosti, a svekrva svoju gorčinu i nezadovoljstvo životom iskaljuje na njoj.

Kad su se smirile strasti, žena odbacuje ulogu vječne žrtve, i kao da se ništa nije dogodilo, blago pita svekrvu:

- Jesi li za kavu?Slijedi pomirbeni odgovor: - Mogla bih. Nešto me boli glava.Žena s osmijehom pravi kavu jer je, za sad, najgore prošlo.

Komunikacija je ponovo uspostavljena, a s njom i kratkotrajni, ali pri-jeko potreban mir. Žena razmišlja: „Ma nije ni njoj lako sa mnom. Sve radi i brine se o djeci. Kako bih ja da nema nje? Zapravo je u duši dob-ra...“ Prisjeća se svih dobrih trenutaka s njom.

Napokon je došao tračak dugo očekivana unutarnjeg mira.

79DRAMA DRAMA OSVIT

Alojz PAVLOVIĆ

RATNICA KRIVA ZA SVE

‎/drama/‎

Likovi:Eva Kotarac, razvojačena braniteljica, 27 godinaAna Brlić rođ. Kotarac, profesorica, 27 godina (Evina sestra blizanka)Lucijan Brlić, pomorac, 30 godina (Anin suprug)Božo Svegrabić, pročelnik za kadrove i pravne poslove, između 60 i

62 godineSvetko, razvojačeni branitelj, vozač u gradskom Poglavarstvu, 31 go-

dinaStanko, razvojačeni branitelj, zaposlen u Službi osiguranja u gradskom

Poglavarstvu, 31 godina

Vrijeme radnje: Prva ili druga godina nakon Domovinskoga rataMjesto radnje: Bilo gdje u Hrvatskoj

1. scena

Ana i Eva (obučena u časničku odoru) sjede u dnevnom boravku i razgovaraju.

ANA: Nitko više ne bi rekao da smo blizanke…EVA: Zbog čega?ANA: Ne samo da više nismo fizički slične… ja sam se udebljala…

nego nam više nisu povezani osjećajni i emocionalni senzori kao nekada

80 OSVIT 97–98/2019.

EVA: To ti se čini jer smo bile odvojene više od pet godina, zbog moga sudjelovanja u ratu.

ANA: Tko si ti sada, Eva?EVA: Kako tko?ANA: Ja sam profesorica povijesti i zemljopisa. Zaposlena sam u školi.

Udana sam za Lucijana, pomorca… A što si ti, zapravo?EVA: Razvojačena braniteljica.ANA: Što ti je, pak, to?EVA: Bivša braniteljica.ANA: Bivša… to znam. Ali, u sadašnjosti ne može biti bivša…EVA: Može…ANA: Može, ali bez svrhe.EVA: Što je svrha?ANA: Davanje egzaktnih rezultata… na dobrobit pojedincu i zajedni-

ci…EVA: Ako mi branitelji nismo dali vidljivi rezultat, onda tko je…ANA: Brkaš pojmove. Brkaš bivšu i sadašnju ulogu branitelja…EVA: Ne brkam…ANA: Shvaćam…! Dobit ćeš invalidsku mirovinu!?EVA: Ne ću.ANA: Zašto?EVA: Jer sam tako odlučila..ANA: Jesi li u ratu bila ranjavana?EVA: Žalosno je da nisi znala… da sam bila više puta ranjavana…ANA: Od kud bih mogla znati. Nitko mi nije javio.EVA: Mnoštvo me je osoba… znanih i neznanih… posjećivalo u bol-

nici, samo ne ti…ANA: Tko ti je branio da me nazoveš?EVA: Nisam bila na ladanju nego na krvavoj bojišnici, a ti si bila u du-

bokom skloništu, čuvala samo sebe…ANA: Eto ni ti ne znaš ništa što je bilo sa mnom. Nakratko sam bila u

skloništu. Bili smo protjerani. Bila sam u progonstvu, sestro…

81DRAMA

EVA: Ipak… bila si zaštićena, iako protjerana… Nije ti bio život ugro-žen. Nisi bila ranjavana…

ANA: Zašto onda ne ugrabiš invalidsku mirovinu?EVA: Ali, ja to ne želim, draga sestro… ANA: Svašta!EVA: Imam 27 godina… osjećam se fizički i umno moćno. ANA: Drugi su ju dobili, i mlađi od tebe… podosta njih je i lažnih… A

ti se dobrovoljno odričeš… Ludo!EVA: Želim živjeti život, biti u njegovu središtu, a ne biti getoizirana, i

biti zadovoljna… u ovim godinama… s mirovinom… ANA: Da bi bila… kako kažeš… u njegovu središtu, trebaš imati odre-

đena primanja…EVA: Ne želiiiim biti isključena i (malo povišenijim tonom) odvojena

od društvene matrice… Svesti sebe na nepostojanje. ANA (s kiselim osmjehom): A vidiš, već si zakasnila, jer je tvoj život, ne

nagorio, nego dobrano pregorio. EVA: Nije istina, Ana… Još nije kasno da uspijem… da postanem ko-

risna sebi i drugima… ANA: Teško!EVA: Ne ću ga svesti na neki oblik umiranja… I u dvadeset sedmoj

godini biti kamena statua. Kratka šutnja.

ANA: Mogu ti pomoći. Poznam neke osobe iz komisije za invalidnine. Jasno, oni imaju svoju cijenu…

EVA: Hvala…! Ti mi ne trebaju, jer da sam htjela mogla sam ju dobiti legalno…

ANA: Ti si u ratu prolupala…EVA: Možda i jesam… iz tvoga kuta gledanja…ANA: Za tebe se lijepe samo promašaji.EVA: Puno je stvari potrebno da se poklope, da bi čovjek uspio.ANA: Pokušavaš svoje promašaje pripisati prstu sudbine. EVA: Ima i toga…

82 OSVIT 97–98/2019.

ANA: Zašto nisi u ratu provalila u neki napušteni, komforan stan oficira JNA, a ne ostala bez ikakva smještaja…?!

EVA: Snaći ću se i bez toga.ANA: Ne shvaćaš… Preko noći si mogla biti bogata, bez rada i truda…EVA: Istina, ne shvaćam…ANA: Jasno… da ne shvaćaš…! Za sitan novac mogla si otkupiti taj

stan, potom ga prodati po tržišnoj cijeni… Dignuti lijepu sumu nov-ca… Onda zametnuti trag izgradnjom kuće, a pristojan ostatak nov-ca staviti na račun i uživati…

Eva stiska usnice.ANA: Ja se, primjerice, divim spomenutim koji su u isto vrijeme rato-

vali i stjecali lijep imetak te visoke vojne činove i završavali fakulte-te po želji. Takve treba veličati, a ne gubitnike poput tebe…

EVA: Da…ANA: Vidiš, većina njih prije rata bili su pomoćni radnici, sitni trgovci,

preprodavači, ali su imali soli u glavi, pa su znali dobrano iskoristili ukazane prigode za vrijeme ili poslije rata…

EVA: A ti bi se trebala više moliti Bogu, kada tako govoriš… ANA: Zašto?EVA: Jer bez Njega ne možeš imati svijest o sebi. A bez te svijesti nema

drugih svijesti… Nema pravde, pravednosti, nema sreće… Zato tako razmišljaš.

ANA: Ti da mi govoriš o Bogu, ti koja si zasigurno prokleta.EVA: Ponavljam ti, za sve je lijek molitva. ANA: Slab je to lijek…EVA: Molitve su jak lijek… da ne bježiš od sebe… da ne gubiš sebe…ANA: Strašno jak lijek protiv prokletstva… Daj, molim te… budi oz-

biljna…!EVA: Nikada nisam bila ozbiljnija u životu.ANA: Žalosno!EVA: Nije!ANA: Razvojačena braniteljice (ironično), čudno je da nisi član nijedne

stranke?

83DRAMA

EVA: Prvo, ne volim biti u političkom toru, gdje te vođe zatvaraju, hra-ne kako oni hoće, šišaju kako oni hoće, puštaju van kako oni hoće. Drugo, meni ne treba moć…

ANA: Što je to, molim te Bogom, za tebe moć?EVA: Moć ima čovjek samo onda kada živi u bespomoćnosti spram

svog Stvoritelja, a ne u moćnosti spram drugih ljudi.ANA: Jesu li te, razvojačena braniteljice (posprdno), zvali za neku

funkciju?EVA: Za tvoju informaciju zvali su me, ali odbila sam. ANA: Jadna, budalo!EVA: Za mene je, politika, pa i sam život, umjetnost učiniti mogućim

željeno, a ne umjetnost mogućeg, čemu teže naši političari. To su suprotna polazišta i jasno mi ne možemo biti zajedno.

ANA: Grebati se znadeš… na tuđi račun…EVA: Misliš, na tvoj?ANA: Odgovor sama odgonetni…EVA: Seko moja, uštedjela sam nešto novaca kao vojakinja i časnica.

Reci koliko tražiš za smještaj u jednoj od tvojih soba. Hranit ću se vani.

ANA: Mi ne iznajmljujemo sobe…EVA: A ja ne želim boraviti besplatno…ANA: Tko ti je rekao i da možeš. Ovo nije moja kuća nego moga muža.EVA: Hvala na iskrenosti.ANA: Usto, tri mjeseca sam u drugom stanju, želim imati mir. EVA: Neka ti je sa srećom. Vodila sam računa kao časnica i zapovjed-

nica da ne narušim određeni mir zarobljenom neprijatelju, a kamoli bi to činila tebi i tvomu još nerođenom djetetu.

ANA: Udaj se i ti, vrijeme ti je…EVA: Hvala ti na brizi, ali to ne želim svesti kao da rješavam matematički

problem.ANA: Misliš, kao što sam ja učinila.EVA: Oprosti, nisam uopće razmišljalo zašto si se ti udala. Nisam ni

znala za vašu vezu, niti kada si se udala.

84 OSVIT 97–98/2019.

ANA: Jasno, ti razmišljaš samo o sebi…EVA: Svakako da je tako (sarkastično). Izlagala sam svoj život kao dra-

govoljka… Postala sam zapovjednica svojom voljom… Je li, sestro?ANA: Ti si postala zapovjednica, a oni obični vojnici. Primjer, da si

radila samo za sebe…EVA: Ne ću licitirati sa svojim ranama. Ali, znaj da se zapovjednik po-

staje voljom i preporukom većine bojovnika, jer oni određuju u čije ruke daju svoje živote…

ANA: Ali ne želim da budeš zapovjednica u mojoj kući…EVA (srdito): To je bolesna tvrdnja. Otkud ti to…ANA: Ti si bolesna ovisnica da budeš glavna…EVA: U čem sam ja to glavna?ANA: Tko ti je kriv da ne znaš ugrabiti ponuđene šanse. EVA: Što na primjer?ANA: Mogla si ostati u vojsci, biti časnica. Mogla si dobiti mirovinu,

stan i drugo. Mogla si birati muža od tolikog broja vojnika, kojima si zapovijedala. Mogla si ući u politiku itd.

EVA: Vidiš, da nisam samo sebe gledala kako si rekla. Možda bi ti to napravila…?

ANA: Gusko, došla si na moju grbaču, još mi držiš prodiku…EVA: Pazi kako me oslovljavaš. Nisam došla ni čiji na teret. Ne boj se,

ponavljam ti, ići ću u podstanarstvo. ANA: Što se vrijeđaš, nisi nigdje prispjela. Kočoperi se s vojnom

odorom. To ti je jedino što si stekla u ovih pet i pol godina. EVA: Branila sam i tebe i slične tebi… da bi vi mogli završavati fa-

kultete… da bi mogli raditi… da bi mogli udavati se… da bi mogli rađati…

ANA: Što hoćeš od mene, da te slavim… da te predlažem za heroj-ku…!? Imam ja pametnija posla nego se baviti razvojačenom brani-teljicom (cinično)… Bolje reći isluženom vojakinjom…

EVA: Što si ti kivna na mene? Puna si negativnog naboja. Zašto?ANA: Ti si gubitnica u svim vidovima, pa zašto se umišljaš da ti dajem

na važnosti…

85DRAMA

EVA: Bojiš me se?ANA: Tebe!?EVA: Da!ANA: Bolje ti je da zašutiš, ti si ubila roditelje nam, zbog čega bi ti

trebalo suditi. EVA (srdito): To je monstruozna tvrdnja. Stidi se, Ana! ANA: Jesi li bila dragovoljka?EVA: Jesam! S tim se ponosim…ANA: Zato su ih ovi drugi ubili!EVA: Nisu ubijeni zato što sam ja bila dragovoljka u hrvatskoj vojsci… ANA: Zašto nisu ubili druge susjede?EVA: Jer su pobjegli u Švicarsku ili neku drugu zemlju.ANA: Ne baljezgaj! Ubojica si naših roditelja…EVA: Podmećeš! Dokaz je tomu što su poubijani mnogi čija djeca nisu

bila u Domovinskom ratu ili oni koji nisu imali djecu. ANA: Ubojico, šuti… Vidjela si krv tuđu, a ja roditeljsku… Što ti onda

znadeš što je patnja!?EVA (sarkastično): Da, ja sam bila pet godina po skloništima i hoteli-

ma…ANA (bjesni): Bila sam u tim objektima zbog tebe. Nitko nas ne bi

potjerao iz kuće… Nitko nam ne bi minirao i zapalio kuću… Nitko nam ne bi ubio nedužne roditelje, da nije bilo tebe i tvoga suludog sudjelovanja u ratu…

EVA: Očekivala sam od tebe pažnju i ljubav, a ne vrijeđanje… ANA: Ubila si roditelje… Izranjavala si mi dušu… I imaš obraza tražiti

pažnju… Haaa… hahaaaaaaa… Poškakljaj me…EVA (plače): Mi smo branitelji došli u ovaj svijet iz jednog drugog.

Treba nam vremena da se ponovno naviknemo na njega, da sebe nađemo u njem, da opet budemo stari…

ANA: Ti si spržila nekadašnji divni svijet naše obitelji. EVA: Sestro, tvoj lik ne samo da me čuvao, nego mi je davao smisao ži-

vota. Naši minuli doživljaji, naša sestrinska ljubav, bili su mi u ratu

86 OSVIT 97–98/2019.

čipovi koji su me pokretali, koji su me jedino veselili i davali snagu da osvanem sljedeći dan.

ANA (viče): Što glumataš! (udara šakama po stolu). Ubojico!Eva se hvata za glavu i žali. Ana udara nogama po stolu i stolicama.

Zatamnjenje.

2. scena

Eva u dnevnom boravku zatvara kovčeg. Ulazi Lucijan.

LUCIJAN: Evo mene. Odvezao sam Anu na posao. Kupio sam hranu za ručak. Sada je na tebi da ga skuhaš.

EVA: Žao mi je Lucijane… morat ćeš to sam učiniti…LUCIJAN:‎ Zašto?EVA: Odlazim!LUCIJAN:‎ ‎Zašto?EVA: Moram saviti sama svoje gnijezdo.LUCIJAN:‎ ‎Pusti, molim te, patetiku.EVA: Nastavit ću studij…LUCIJAN: Što ćeš se s tim gnjaviti. Imaš na raspolaganju lakši put.EVA:‎ Koji?LUCIJAN:‎ Ploviti sa mnom.EVA:‎ Šališ se!?LUCIJAN:‎ Jasno, da se šalim. Slušaj pozorno što ti predlažem…EVA:‎ Slušam…LUCIJAN: Tajno oformi tim od iskusnih i odanih ti branitelja.EVA: Zašto tajno…?LUCIJAN: Pljačkajte banke, mjenjačnice, kockarnice itd.EVA: Šališ se?LUCIJAN: Nemam toliko vremena, niti sam s tobom toliko prisan da

bih se s tim šalio…

87DRAMA

EVA: Protivnica sam vjerovanja u razne zavjere. Ali, ovaj tvoj prijedlog i druge vrsti pljački koje su izvršene u RH, navodi me da je to davno doneseni plan protivnika samostalne hrvatske države. Razrađen je u tančine, kako ju sustavno slabiti i uništavati do njezina izdahnuća.

LUCIJAN: Ne hrvatuj i ne pretpostavljaj ono što ti je nepoznato.EVA: Nisam sišla s uma da pljačkam državu za koju sam se borila…LUCIJAN: Moja je konstatacija, da ste vi ratnici u ratu bili odvažni, a

u miru ste slabići.EVA: Što bi htio da rušimo svoju državu…? Je li!? I tako nas mediji

sustavno proglašavaju nositeljima desnog totalitarizma, a pravi im je cilj da stvaraju klimu nevjere u budućnost Hrvatske, koju smo stvorili mi branitelji s drugim hrvatskim domoljubima….

LUCIJAN: Ako ne ćeš uzimati od države, onda uzimaj od sebe.EVA: Priznam ne razumijem, što pod tim misliš, jer od sebe i nemam

što uzeti.. LUCIJAN: Legalno osnuj agenciju za zaštitarske poslove od atraktiv-

nih i zgodnih suborkinja iz Domovinskog rata. Radite te poslove po pozivu.

EVA: Hrvatsko tržište je prezasićeno takvim vrstama poslova.LUCIJAN: Ne bi se bavile klasičnim zaštitarskim uslugama… To bi bio

samo paravan…EVA: Zbog čega, paravan?LUCIJAN: Ja bih vašu agenciju povezao s utjecajnim osobama. Oni bi

vas zvali…EVA: Znači, štitili bi kojekakve moćne ili sumnjive tipove!?LUCIJAN: Ma, kakvi…!EVA: Opet si zagonetan…LUCIJAN: Ljeti bi im tvoje djevojke davale usluge po jahtama, lje-

tovalištima i slično, a zimi po skijalištima. A u oba godišnja doba bile bi na raspolaganju hotelskim gostima ili sudionicima na raznim sportskim ili vjerskim manifestacijama.

88 OSVIT 97–98/2019.

EVA: Zasigurno bi bili voljni dobro platili da štitimo njihova intimna orgijanja!?

LUCIJAN: Ne bi ih vi štitili… Oni imaju osobne čuvare, tjelohranite-lje…

EVA: Koje bi onda poslove obnašali?LUCIJAN: Seksualne! To ti je popularno kazano elitna prostitucija. Ti

kao njihova šefica dobivala bi postotak od njih, pak ako bi bilo unos-nih ponuda i za tebe mogla bi ih iskoristiti. Sve će biti diskretno.

EVA (revoltirano): Glumiš da je to tvoja zamisao… Ne… to je još je-dan projekt nekih tajnih službi, uz blagoslov nekih bjelosvjetskih centara moći.

LUCIJAN: Opet tamburaš po starim žicama…EVA: Cilj im je da žene iz Hrvatske budu samo prostitutke ili služavke.

A, muškarci čistači ili, u najboljem slučaju, vozači, konobari, kuha-ri, vrtlari…

LUCIJAN: Budali… poput tebe… koja je ratovala više od pet godina… koja nije sebi priskrbila ni lipe… ne može pomoći ni Bog…

EVA: Ne treba mi pomoć takve vrste… Radije ću biti za tebe i te tvoje prijatelje super budala nego njihova seksualna hrana…

LUCIJAN: Možda ti ne odgovaraju, za te radnje, navedeni ambijenti. EVA: Kakvi bi mi to ambijenti odgovarali?LUCIJAN: Ratni! Odi u Siriju, Irak, Afganistan. … EVA: Nisam ratovala kako bih uništavala drugoga, nego branila svoj

dom, svoju domovinu, svoje ljude… Poštujem te zemlje, te narode, ali oni nisu moji. A i ja nisam bila profesionalna vojakinja, nego kako već rekoh dragovoljka.

LUCIJAN: Ne prodaji maglu… borila si se… da poslije rata… budeš uvažavana i privilegirana…

EVA: Zete, to su čista podmetanja… Izlagali smo svoj život za slobodu i nezavisnost...

LUCIJAN: Ma nemoj mi reći… Izbacuješ jeftine floskule i otrcane pa-role… Ne magli mi…

89DRAMA

EVA: Ponavljam… branila sam domovinu od napadača, a ne da bih stekla neku korist…

LUCIJAN: I uludo gubila vrijeme.EVA: Ne… nije mi to izgubljeno vrijeme, jer sam na bojišnici naučila

što je čovječnost, a nadasve što sam imala čast biti sudionicom u stvaranju hrvatske države (otresito).

LUCIJAN: Pa nastavi nadalje… ratuj… širok je svijet… To ti je jedini smisao u životu.

EVA: Uvjeravaš me da mi je jedina slamka spasa ratovanje… samo ratovanje… i da mi je to smisao postojanja. Zapamti, nikada ne ću zbog novca ili nečijih ideologija ići ratovati u tuđe zemlje, za tuđe interese.

Kratka stanka. Lucijan se ironično smijulji.EVA: Ne smijulji se, zete Lucijane. Eva se malo vrpolji.LUCIJAN: Ne moraš ratovati s puškom… nego davati samo moral-

nu potporu muškim borcima… kao što si radila u Domovinskom ratu (ironično). Zato sam ti i rekao da ti ne odgovara ambijent na jahtama, u vilama, u hotelima i slično, nego u vojnim kampovima, vojarnama…

EVA (srdito): Otrove od čovjeka, hoćete reći da se kurvam, jer sam to i tako činila u Domovinskom ratu!? Sramotan je tvoj izričaj…!

LUCIJAN: Oh… svetice…!EVA: Misliš tako… jer to ti činiš s prostitutkama po svjetskim lukama.

Žao mi je sestre, kakvog ima muža… LUCIJAN: Uživa sa mnom, svojim vjenčanim suprugom!… A ti i tvoje

pajdašice to ste činile s more ološa i smrdljivaca, koji su ratovali s vama.

EVA (energično): Znaš što, ti si rat vidio samo na televiziji, iz salona. Tebi na znanje, ponosna sam što sam bila žena-braniteljica… kao i ostalih dvadeset pet tisuća žena.

LUCIJAN (ironično): Zbilja!?

90 OSVIT 97–98/2019.

EVA (odlučno): Bile smo na prvim crtama bojišnice i gledale smrt u oči. Morale smo ubiti da ne bi bile ubijene. Mnogo mladih života... ugasilo se. Bile su… lijepe… mlade… pune snova… Ostavile su svoje živote, a da ih nisu ni započele, a ti meni o kurvanju. Kurva je tebi u glavi… u srcu… u duši (odbrusi hladno).

LUCIJAN (cinično): Nisam ja kriv zato što je Bog stvorio vas ženske za ugodu muškarcima.

EVA (oštro): Ne spominji Boga, jer nisi ni spoznao što je On… Za tebe je nešto drugo Bog… bolje reći bogovi…

LUCIJAN: Zelena si ti za to!… EVA: Moguće! Ali, uočila sam i osjetila, da ti tvoji bogovi nanose zlo

drugomu čovjeku… ubijaju ga, muče ga, bacaju ga u siromaštvo, ili u tamnicu, sramote ga, izdaju ga, vrijeđaju ga, svađaju se s njim, varaju ga, lažu ga...

LUCIJAN: Kako to, da ti tvoj Bog život reže do boli?!EVA: Bog pokazuje da nevini prolaze patnju, u funkciji zamjenske pat-

nje za grijehe drugih, na primjer tvojih. LUCIJAN: Koliko vidim on ne uvažava tvoju ljubav. On za tebe nije

Bog ljubavi, nego mržnje, zavisti, podvala, strahota… Zašto onda vjeruješ u njega? Višestruko je dao veću sreću meni nego tebi…

EVA: Za tebe je sreća uživanje u hrani, u piću, u seksu, ili biti moćnik na društvenoj ljestvici ili pak slavan, a ne ljubav prema Bogu, služiti Ga. Za mene je sreća ne podmetati i ne nanositi bol drugim ljudi-ma…

LUCIJAN: Lažno se tješiš, Bog te je debelo unesrećio.EVA: To su vražja podmetanja, zete…LUCIJAN: Ti ne znaš, da je taj vrag, Lucifer vratio ljudima slobodnu

volju, jer su Adam i Eva bili u zatvoru, lišeni slobodne volje.EVA: Za tebe Eden nije bio raj?LUCIJAN: Bio je za Boga. Sama Biblija kaže, da je Lucifer omogućio

čovjeku bijeg iz zemaljskog raja povrativši mu slobodu… Nagovo-rio je Evu da pojede jabuku.

91DRAMA

EVA: Lucifer je pali anđeo, Lucijane.LUCIJAN: Zahvaljujući njemu ljudi više nisu Božji automati.EVA: Sada smo prinuđeni raditi i sami odgovarati za učinjeno…LUCIJAN: Ali postali smo i kreatori poput Boga…EVA: Ali i grješnici, što Bog nije.LUCIJAN (povišenim glasom): Tvoj Bog i njegov sin Isus cijeli su Svi-

jet idiotizirali, drže ga u laži, zabludi i pokornosti.EVA: Čovjek ne može spoznati sebe samoga i razviti nove osobine bez

Isusovih mema. Bez te realizacije, ostat će i nadalje u sferi otuđenja i besmislenosti života na Zemlji.

LUCIJAN: Jesi li to naučila od popova? Jesu li te još čemu naučili?EVA:‎ A tko je tebe naučio toliku gomilu gadosti i podlosti?LUCIJAN:‎ Islužena braniteljice, ne popuj…EVA:‎ Bila islužena ili neislužena braniteljica… ponosim se što sam

to bila. A ne kao ti, dok su tvoji vršnjaci hitali da brane zemlju… ti si se provodio kao pomorac na američkim brodovima… Kukavico, kočoperio se na sigurnom. Stidi se…

LUCIJAN:‎ Šuti, svrako. Povraćam od tebe i tvoga braniteljstva, od tvo-ga rata…

EVA (ironično):‎ Hvala, na lijepim riječima, hrabri čovječe!LUCIJAN:‎ ‎ Odjebi, gnjido…‎EVA (vrti glavom):‎ Ni sam ni slutila koliko si jadan i bijedan.LUCIJAN:‎ ‎ ‎Znaš što… milostiv sam… pomoći ću ti…EVA:‎ Ti?LUCIJAN:‎ ‎ Da, ja! Zagorjela ‎si, zabit ću ti ga. Spasit ću te.EVA:‎ Ti si najgora vrsta životinje (pljune ga). Lucijan briše pljuvačku s lica. Eva podiže kovčeg i odlazi.

Zatamnjenje.

92 OSVIT 97–98/2019.

3. scena

Na pozornici je stol (po kojom su razbacane mape), fotelja, nekoliko sjedalica, vaza cvijeća, zidni ormar i stojeća vješalica. Za stolom u fo-telji sjedi pročelnik za kadrove i pravne poslove, Božo Svegrabić. Obu-čen je u sivo odijelo, modru košulju, na kojoj strši jarko crvena kravata. Razvojačena braniteljica Eva Kotarac, plavuša uredne kose, obučena u crno odijelo i bijelu košulju, na leđima joj je naprtnjača, stoji ispred pročelnikova stola. Skida naprtnjaču i naslanja ju na desnu nožicu sto-la. Kasnije se pojavljuju Svetko i Stanko (može ih glumiti jedan te isti glumac, samo različito obučeni).

EVA: Dobar dan, gospodine pročelniče! Ja sam Eva Kotarac. Natjecala sam se za stipendiju.

Pročelnik joj pokazuje rukom da sjedne, što ona čini.PROČELNIK: To nije u mojoj domeni, nego predsjednice povjerenstva

za izbor stipendista.EVA: Bila sam, gospodine pročelniče, kod predsjednice povjerenstva.

Rekla mi je da je dokumentacija kod Vas i da ste Vi vršili prvu eli-minaciju kandidata, tako da povjerenstvo nije ni raspravljalo o meni.

PROČELNIK: Jesi li dobila obavijest o rezultatima natječaja?EVA (uljudno): Dobila sam obavijest, ali bez obrazloženja zašto sam

odbijena.PROČELNIK: To nismo morali učiniti…EVA: Dobro, niste dužni to učiniti, zato sam i došla… da mi date dodat-

no objašnjenje, jer planiram se žaliti. Zahvaljujem Vam što ste našli vremena primiti me.

PROČELNIK: Osjećam da sumnjaš u mene!?EVA: Ma ne… ne sumnjam u Vas… (smireno). Molim Vas, sami mi

recite zašto sam odbijena. PROČELNIK: Kako se ono zoveš?EVA: Eva Kotarac.

93DRAMA

Pročelnik odlazi do polica ormara. Uzima Evinu mapu, čita njezin sadržaj. Zatim, srdito s njom udara po stolu.

PROČELNIK: Sram te bilo…EVA: Zašto, gospodine pročelniče…? PROČELNIK: U dvadeset sedmoj godini tražiti stipendiju… Sprdaš se

s nama, je li!?EVA: Ne dao Bog, gospodine pročelniče! Znate, bila sam skoro šest

godina u obrani domovine. I do odlaska u rat redovito sam završila dvije godine studija filozofije i psihologije, s dobrim ocjenama.

PROČELNIK: Dobrovoljno si išla u rat?EVA: Da… dragovoljno sam otišla u obranu…! PROČELNIK: Nitko te nije prisilio?EVA: Jasno… da nije… PROČELNIK: Nisi dobila poziv!?EVA (uzbuđeno): Ne! Nisam vojačena… kako sam Vam rekla… drago-

voljno sam se javila! PROČELNIK: Dakle, sama si kriva što si se dovela u ovakvu situaci-

ju… EVA: Oprostite, zašto bih zbog toga bila kriva? PROČELNIK: Imala si priliku studirati, a ne ići u rat, praviti se velikom

junakinjom.EVA: Zar nije bila bitnija obrana domovine? PROČELNIK: Domovina bi se obranila i bez tebe.EVA: Jasno, da bi… PROČELNIK: Išla si u rat zbog avanturizma…EVA: Oprostite… varate se… da smo mi dragovoljci išli u rat zbog

avanture. Čudim vam se… to su obično izričaji onih koju su ostali u zavjetrini… Ni briga ih nije bilo, što će biti s domovinom.

PROČELNIK: Upozoravam te da paziš što govoriš, podlo aludiraš na mene i sina mi.

EVA: Oprostite ni ne znam da imate sina… Aludiram općenito… PROČELNIK: Očito… da si studij prekinula… misleći da ti poslije

rata i ne će trebati završeni fakultet… i da ćeš i bez njega vedriti i

94 OSVIT 97–98/2019.

oblačiti. Bila si prava lakomislena zanesenjakinja… olako uvučena u ratnu propagandu i psihozu…

EVA: Ne znam što bih Vam odgovorila na to. Nego, molim Vas, vratimo se raspravi o mojoj stipendiji…

PROČELNIK: Ne možeš ju dobiti.EVA: Ako ne mogu dobiti stipendiju, postoji li mogućnost za dodjelu

studentskog kredita!? Znate, ja nemam druge financijske izvore. Iz-država me sestra i njezin muž, jer nemam roditelje.

Pročelnik se mršti, mrmlja, psuje, viče.PROČELNIK: Znam da ih nemaš… navela si u molbi… EVA: Zasigurno da su oni živi, ne bih tražila financijsku potporu…PROČELNIK (sarkastično): Zapamti, mi nismo socijalna institucija…

Tebi to nije jasno, je li ratnice!?EVA: Dobro… ne srdite se… shvaćam… kako rekoste… Vi niste soci-

jalna ustanova (smireno). Ali, shvatite i Vi mene… da ne tražim mi-lostinju nego samo financijska sredstva koja bih vratila ili odradila.

PROČELNIK: Ti tražiš, veliš… ma nemoj…!?EVA: Sukladno raspisanom natječaju o dodjeli stipendija…PROČELNIK: Jesi li shvatila da ju ne možeš dobiti?EVA: Gospodine pročelniče, sada mi je jasno.PROČELNIK: Prosvijetli me… EVA: Jer to ne dozvoljava vaš Pravilnik… u kojem je definirano da

studenti zadnjih godina studija ne smiju imati više od dvadeset pet godina.

PROČELNIK: Tako je!EVA: Mislim, gospodine pročelniče, da se to odnosi na normalnu, ne-

ratnu situaciju. Ja prelazim te godine iz objektivnih razloga, pa zato smatram da trebam dobiti stipendiju.

Pročelnik se hvata za glavu, potom ju vrti izbezumljeno.EVA: Gospodine Svegrabiću, ispričavam se, što sam Vas iznervirala…

Više Vas ne ću gnjaviti. Žalit ću se… Podastrijet ću i svoj ratni put u Domovinskom ratu.

95DRAMA

PROČELNIK: To ti ne će pomoći!EVA: Zašto mi to ne će pomoći, gospodine pročelniče? PROČELNIK: Sama si već rekla, zbog Pravilnika…EVA: Zar se on ne može mijenjati? PROČELNIK: Tko si ti, da ga mijenjamo?EVA: Pročelniče, nije u redu što kažete: tko si ti, da ga mijenjamo?! Ne

radi se o meni, gospodine pročelniče, nego o braniteljima! PROČELNIK: Ne poistovjećuj sve branitelje sa sobom. I nitko te nije

ovlastio da govoriš u njihovo ime.EVA: Zajedno sam s njima ratovala, bila sam im čak zapovjednica. Pa

valjda je ljudski da i u miru vodimo brigu jedni o drugima. PROČELNIK: O braniteljskim problemima obrati se Vladi, a ne meni.EVA: Natjecala sam se za stipendiju kod vas. PROČELNIK: Ma… ti si… prava kretenka… Mogla si elegantno dobi-

ti diplomu, dok si ratovala, kretenko jedna… dali kretenko…EVA: S tim se pričama pretjeruje. PROČELNIK: Mudrijaš, a dobro znaš da su ju priskrbili čak ljudi s

osnovnom školom, u boljem slučaju šoferi, pomoćni geometri i slič-no. U ljudskoj povijesti nije zapisano da netko ratuje i stječe aka-demske titule, čak i znanstvene… A ti si bila po strani… glupavo!

EVA: Mogu se s Vama složiti… da samo vrlo mali broj genijalaca u isto vrijeme mogu ratovati i stjecati vojne činove te diplome visokih škola…

PROČELNIK: Eto, došla si na moje da to nisu samo puste priče…EVA: Oprostite, to se ne može imputirati svim braniteljima. Većina nas

je bila na prvoj crti bojišnice. Nismo imali vremena ni jesti, ni piti, počesto ni zaliječiti rane, ni tugovati, ni patiti, ni žaliti, zbog pogibe-lji suboraca, a kamoli učiti.

PROČELNIK: Misliš da će ti se netko diviti, što ćeš uz veliki trud za-vršiti studij.

Zazvoni telefon. Pročelnik podiže slušalicu.

96 OSVIT 97–98/2019.

PROČELNIK: Halo, izvolite!GLAS (iz telefonske slušalice): Gospodine pročelniče, ovdje Tanja

Žvakić, predsjednica povjerenstva za dodjelu stipendija. PROČELNIK: Izvoli, Tanja…TANJA (čuje se preplašeni glas iz slušalice): Elena Jajić je odustala od

stipendije…PROČELNIK (problijedi): Zašto?TANJA (čuje se glas iz slušalice): Doslovce je rekla da je to je bijedan

iznos, zbog kojega ne želi prljati ruke.PROČELNIK (razočarano): Hvala, Tanja, na informaciji. Pozdrav!Spušta telefonsku slušalicu. Zove gradonačelnika RaduPROČELNIK (uzrujano): Rade, trebao bih hitno doći do tebe…GRADONAČELNIK (čuje se njegov glas iz slušalice): Ne možeš. Mo-

ram ići na neki sastanak u Gospodarsku komoru… PROČELNIK: Zašto… pa ne idi?!GRADONAČELNIK: Lako je tebi… Mene svi prcaju jer sam gradona-

čelnik, pa tako i uhljebi iz komore…PROČELNIK: Rade, saslušaj me, ona mala Jakić odbila je našu stipen-

diju.GRADONAČELNIK (čuje se srdit glas iz slušalice): Idiote jedan, žur-

no je zovi… PROČELNIK (prekida ga): Rade, nisam s_ _… GRADONAČELNIK (strašno srditim glasom): Kretenčino, da se više

nisi usudio prekidati me. Naređujem ti da je promptno nazoveš i obećaj joj da ćeš joj uz stipendiju dati i studentski kredit, koji ne će trebati vraćati…

PROČELNIK (govori tiho u telefonsku slušalicu): Rade, što ako odbi-je? Skrećem ti pozornost da nisam sa_…

GRADONAČELNIK (prekida ga srditim glasom): Obećaj joj da za-vršetkom studija ne će biti obvezna raditi kod nas ili gdje mi određujemo... bit će slobodna…

PROČELNIK (još tiše): Isplati li nam se to, Rade?

97DRAMA

GRADONAČELNIK (srdito): Crni Mirko, meni treba još ovaj mandat do penzioniranja, a tebe ću imenovati za zamjenika sljedeće četiri godine, odnosno do tvoga penzioniranja.

PROČELNIK (panično): Rade, ne govori više jer… GRADONAČELNIK: Što „jer“… sunce ti tvoje…, ne prekidaj me više.

Ponavljam ti, polumozgane, da tu malu Jakić moramo pridobiti, jer ovisimo o njezinu tetku…

PROČELNIK: Svjestan sam toga…GRADONAČELNIK (srdito): Jesi moj kurac. Ne bi se ovo dogodilo

da jesi…PROČELNIK : Varaš se, Rade… GRADONAČELNIK (smirenije): Njezin tetak je ta osoba koja na kon-

cu amenuje tko će biti na izbornim listama, odnosno budući grado-načelnik. Samo mi on može omogućiti da opet četiri godine budem u toj ulozi, a i tebi plandovanje kao zamjeniku.

PROČELNIK: Svakako da je on alfa i omega…GRADONAČELNIK: Je! Međutim, nisu ni bezazlene prozivke protiv

nas nekih u stranci … PROČELNIK: Ma oni su, Rade, lanjski snijeg… ne mogu nam ništa.

Većinu ključnih pozicija u politici, javnim poduzećima, prosvjeti, kulturi itd., drže naši prijatelji ili istomišljenici.

GRADONAČELNIK: Ali na lokalnoj razini ima još onih koji nas drže u šaci, samo zato što smo nekada bili partijski radnici, sekretari par-tije, članovi komiteta, u Saboru SRH… Zato ti ponavljam… razoru-žati ih može ta mala… ponovna naklonost njezina tetka…

PROČELNIK (tiho): Rade, ne će oni dugo, već smo ih dobro neutrali-zirali. Treba nam još malo vremena, pa da ih potpuno odstranimo i instaliramo naše sljedbenike.

GRADONAČELNIK: Ne smijemo prestajati nadalje vikati da smo za pomirbu, da smo ginuli za hrvatsku stvar… hahahaha…

PROČELNIK (tiho): Zato više i ne trebamo strahovati od tih političkih amatera i gubitnika.

98 OSVIT 97–98/2019.

GRADONAČELNIK: Ali ovog trenutka oni još imaju utjecaj na tetka te male. Zato mu moramo nešto učiniti po volji, što će prevagnuti iznad mišljenja ovih ustašoidnih tipova i usijanih branitelja.

PROČELNIK (jedva čujno): A, što ako ona, Rade, sve naše prijedloge odbije?

GRADONAČELNIK: Ako se izrodi s njom, najprije trebamo proučiti s kim je njezin tetak privatno izrazito dobar, pa baciti težište na te osobe…

PROČELNIK (vrlo tiho): Predlažem, ako pak to propadne, tada ćemo detaljno proanalizirati svakoga političkog kapitalca s ovoga područ-ja, čija djeca, rođaci ili kumovi polaze srednje škole ili fakultete. Ponudit ćemo im dodjelu stipendija za džeparac…

GRADONAČELNIK: Slažem se!PROČELNIK (tiho): Pikirat ćemo najmanje na trojicu, jer ovaj put smo

išli samo na ovu malu…GRADONAČELNIK (čuje se glas iz slušalice): Istina, ali ona je kapi-

talac… Sada moram ići u Gospodarsku komoru na sastanak. Postupi kako sam rekao, tj. žurno zovi tu malu Jakić. Vraćam se za sat i pol, tada dođi do mene i referiraj što si učinio.

PROČELNIK: Dogovoreno! Zdravo!Eva je zaprepaštena, krsti se.

PROČELNIK: Nešto želiš pitati?EVA (staloženo): Željela bih razgovarati s gradonačelnikom. Svesrdno

vas molim da me najavite, kada se vrati.PROČELNIK: Nema on vremena za tebe… A nema ni potrebe da s

tobom razgovara.EVA: Dobro… ! Onda ću prenijeti medijima vaš i gradonačelnikov raz-

govor.PROČELNIK (cinično se smijući): Živiš li ti, djevojko, u oblacima?EVA: Zašto?PROČELNIK (kočoperno): Koje će se to novine, radiopostaje, TV pos-

taje ili portali usuditi objaviti? Baš bih to volio vidjeti…

99DRAMA

Eva se zaprepašteno izbulji u njega. Kratka stanka.PROČELNIK: Bolje bi bilo da ste Vi, studentice, studirale. Vaše ratova-

nje nije imalo smisla… Jedino, ako ste se željele seksualno iživjeti…EVA: Maaaa… podmećete nam gnjusne laži, a namjerno zaboravljate

porobljivačke pretenzije vojske s kojom smo ratovali… PROČELNIK: Ništa ja ne zaboravljam. Ponavljam ti… mjesto ti je bilo

u školskim klupama, a ne na bojištu…EVA: Tko nas je to, pročelniče, prisiljavao da prolazimo kroz dim i va-

tru, kroz stravična zavijanja sirena, projektila, granata, kroz minska polja?

PROČELNIK: To nije bio problem studenata…EVA: Zaboravljate, pročelniče, na smrt prestrašena lica majki i djece

u skloništima, izbezumljene izbjeglice, slomljene logoraše, ranjene, silovane, masakrirane, ubijene…. Zaboravljate da smo svakodnevno pokapali branitelje i slušati neutješne jecaje i krikove majki, očeva, supruga, djece, braće, sestara, djevojaka, prijatelja…

PROČELNIK:‎ U svim ratovima je tako.EVA: Rat mi nismo htjeli. Oni su nam ga nametnuuuuliiii!... I danas

me, vi Božo Svegrabiću, bestijalno pitate „jesmo li mi studenti tre-bali ići braniti svoju zemlju, svoje obitelji…?“

Eva udara nogama o pod.PROČELNIK: Zar ti i slični tebi mislite da ste vi vodili rat?EVA (sarkastično): Nego vi iz fotelje…!?PROČELNIK: Zelenka jedna, baš ja i moji istomišljenici htjeli smo rat.EVA: Moguće!PROČELNIK: Pobuna Srba uklapala se u naš scenarij i rat je planuo,

što smo i željeli.EVA: Zašto?PROČELNIK: Da ne doživimo sudbinu Nicolae CeausescuaEVA: Nije mi jasno…! Željeli ste rat, gdje se ubija, u nadi da će vam ta

pogibelj zaštititi život?!PROČELNIK: I bolje da ne razumiješ, duže ćeš živjeti…

100 OSVIT 97–98/2019.

EVA: Izgleda da Vi imate iskustva u takvim radnjama.PROČELNIK: Ne bacaj se na mene… ti si ubijala, a ne ja…EVA (bijesno): Mi nismo željeli rat, a vi jeste. To je isplanirala vaša

bratija s velikoaspiratorima za hrvatskim teritorijem… PROČELNIK: Muljaš…EVA: Željeli ste zadržati postojeće privilegije, ali nadasve niste željeli

neovisnu hrvatsku državu… Mislili ste… da ćete nas ratom slomiti za mjesec dana…

PROČELNIK: Ne luduj, jer u protivnom prekinut ću razgovor.EVA: Ne prijetite… Prije mi napišite crno na bijelo… zašto ste me izba-

cili iz procedure za stipendiju. Zbog godina ili što sam vam „draga“ (ironično) kao braniteljica?

PROČELNIK: Ne pjeni se, borkinjo. Jedino ti preostaje, da prije spava-nja i kod ustajanja vičeš „Padaj silo i nepravdo!“.

EVA: A što bih drugo mogla čuti od vas? Jer vi ste prošlost.PROČELNIK (provokativno): Valjda živim u prošlosti ili je potenci-

ram!?EVA: Ne, vi ne živite u prošlosti nego ste prošlost. PROČELNIK: Sit sam glupih mudrijašenja…EVA: Živjeti u prošlosti znači sjećati se događaja, osoba, krčenje

karijere i slično iz toga vremena ili evocirati te uspomene na raznim manifestacijama, druženjima…

PROČELNIK ‎(cinično)‎: Blago meni… propala studentica psihologije mi dijeli lekcije…

EVA: Da, vi ste prošlost, koju ste Vi i Vaši istomišljenici nametnuli hrvatskoj današnjici, ali i budućnosti.

PROČELNIK: Plitka si, ali puna zlobe. EVA:‎ U bivšom ste sustavu naučili kako se upravlja i vlada ljudima.

Usto, u svoj stroj uvukli ste i tzv. velike Hrvate, bolje reći lopove, pa vi kao prošlost imate preko njih legitimitet. Mi iz sadašnjosti moramo tražiti od vas mrvice kao što sam ja sada prisiljena raditi.

101DRAMA

PROČELNIK: Šašava si i glupava. Nas narod cijeni i stalno nas bira na demokratskim izborima.

EVA: Obrazac vam je stereotipan, ali nažalost u hrvatskoj stvarnost efikasan… Najprije svoje umne namjere ukomponirate u medije, a preko njih, što vam je i konačan cilj, i u mase, tj. u puk. U toj dresuri puk misli vašim umom, zato bivate izabrani.

PROČELNIK (sarkastično): Vidi, vidi… moćnog političkog analitiča-ra…

EVA: Pisac bi za vas rekao da ne napuštate svoju davno zaleđenu život-nu santu leda i svoje užasno zaleđeno nebo, tj. stari sustav.

PROČELNIK: Evo i tebi… ne pjesničkog… nego filozofskog odgo-vora.

EVA (ironično): Gorim od znatiželje… slušam…PROČELNIK: Nije čudo da se obrušavaš na moju prošlost, jer ti je

izmigoljila nada u današnjici. Ma nije ti izmigoljila… zadavila si je. Ne će ti više biti pojas za spašavanje, nego omča oko vrata, koja će ugušiti i tvoje domoljublje.

EVA: Nevjernik, kao Vi, ne može govoriti o nadi… a niti o hrvatskom domoljublju…

PROČELNIK: Ja sam uvijek disao hrvatski. S takvim nesebičnim disa-njem nastavio sam i u našoj lijepoj i nezavisnoj državi.

EVA (ironično): Čula sam dio toga vašeg nesebičnog hrvatskog disa-nja, kada ste razgovarali s gradonačelnikom, a javno rabite poklič „Ništa uzeti od Hrvatske!“. To je temelj vaše životne filozofije, na-čelo po kojem služite svom narodu.

PROČELNIK: Ha… ha… ha… hi… hi…EVA (kroz smijeh): Zato predlažem da se Vi i slični vitezovi (cinično)

izvezete u ostale zemlje, osobito u Luksemburg, Norvešku, Katar, Makao… regija u Kini… Švicarsku, Australiju, Dansku, Švedsku, Singapur i SAD, kako bi usrećili te zaostale zemlje.

PROČELNIK: Nisi ti još zrela za higijeničarku društva, ne znaš slijediti tragove pravde i nepravde, dobra i zla… Ne uočavaš da između njih i na putu prema njima postoje milijuni i milijuni međuprostora.

102 OSVIT 97–98/2019.

EVA: Trebala bih slijediti samo vaše tragove, poput dodjele stipendije Eleni Jakić, a zaobilazite branitelje.

Pročelnik hladno podiže telefonsku slušalicu, zove nekoga.PROČELNIK: Svetko, dođi do mene.Ubrzo stiže jak mladić. Eva gleda zamišljeno u pod, samo je letimično

pogledala Svetka.SVETKO: Dobar dan, gospodine pročelniče!PROČELNIK: Dobar dan!SVETKO: Gdje vas trebam voziti, gospodine pročelniče?PROČELNIK: Hvala, Svetko, nigdje ne trebam ići. Nego ti si član po-

vjerenstva za dodjelu stipendija i kredita učenicima i studentima.SVETKO: Jesam!PROČELNIK: Oprosti, nisam te upitao kako si!?SVETKO: Odlično, gospodine pročelniče. Dobro mi je kao u raju.Eva zaustavi pogled na njem. Pogleda i on nju. Nasmiješi se.SVETKO (pljesne rukama): Svega mi, gospodine pročelniče, ovo je

legendarna zapovjednica Eva Žilavić.Prilazi joj, pruža joj ruku. Eva ustaje, pozdravlja se s njim.

SVETKO (usplahireno): Čast mi je, pukovnice, upoznati Vas. O Vašoj hrabrosti, o Vašim podvizima, o Vašim žrtvovanjima ispjevane su pjesme…

EVA: I meni pričinjava zadovoljstvo upoznati te. A, pjesme kao pjesme uveličavaju stvar…

SVETKO: Mi branitelji slavit ćemo Vas, sve dok budemo živi…Pročelnik se mršti.EVA (sjedajući): Pustimo to…PROČELNIK: Svetko, reci mi iskreno, je li itko na tebe vršio pritisak

kod izbora kandidata kojima će se dodijeliti novčane potpore?SVETKO: Ma ni za živu glavu, gospodine pročelniče…PROČELNIK: A kakav stav ima povjerenstvo prema braniteljima ili

njihovim potomcima?SVETKO: Imaju prednost.

103DRAMA

PROČELNIK: Hvala, Svetko, sada možeš ići.Kada je krenuo, iznenada mu se obrati Eva.EVA: Bili se, Svetko, za mene zauzeo, da sam ja primjerice tražila sti-

pendiju.SVETKO (sav ozaren): Nisam ja te sreće, da mogu doživjeti tako ne-

što…EVA (veselo): Hvala, Svetko! I doviđenja!SVETKO (razdragan): Doviđenja, zapovjednice! Doviđenja, pročelni-

če!EVA: Doviđenja, Svetko!

Pročelnik promrmlja pozdrav. Svetko izlazi.PROČELNIK: Sada si se uvjerila, kakav mi imamo odnos prema bra-

niteljima.EVA: Problem je što Vi prvi vršite selekciju… i Vama nepodobne od-

stranite… pa i ne dođu na razmatranje povjerenstvu… Ja sam naj-bolji primjer za to…

PROČELNIK (srdito): Dosta mi je tvoga zanovijetanja. Tko si ti da mi proturječiš? Kako se ti uopće usudiš tako razgovarati sa mnom?

Eva ga nezainteresirano promatra. Kratka stanka.EVA: Oprostite… ne smatram to zanovijetanjem… samo sam dosljed-

na u svojim stajalištima u vezi s braniteljima…PROČELNIK: To nije dosljednost… nego tupava krutost… ne znaš se

prilagođavati, mijenjati…EVA: Ne stoji ta Vaša konstatacija da se ne znam mijenjati… PROČELNIK: Ne, ne znaš...EVA: Zapamtite, ja se ne želim mijenjati. Vi ste, zaista, sve promijenili

i odbacili. Pljujete po onom što ste nekad slavili, razapinjete svoje nekadašnje ideološke i svjetonazorske idole i uzore… i to samo za komadić vlasti…

PROČELNIK: Što misliš da sam slučajno izabran na ovu funkciju ili neki moji istomišljenici na još istaknutije? Misliš li da su nas oda-brala neka javna kadrovska povjerenstva, komisije? Misliš da sam sām sebe izabrao?

104 OSVIT 97–98/2019.

EVA: Znam, politika je to učinila…PROČELNIK: Politika je servis tima, koji su to odradili. Zelena si ti, da

bi to mogla dokučiti.EVA (posprdno): Možda izvanzemaljci…PROČELNIK: Pogodila si, za tebe su oni izvanzemaljci…EVA: A Vi ste im kurir bez duše i ponosa… PROČELNIK (povišenim glasom): Nemam više strpljenja s tobom.

Zapamti, mogu te lako uništiti. Može ti se dogoditi, da nikada ne dobiješ ne samo stipendiju, nego bilo kakav posao u ovom gradu.

EVA (povišenim tonom): Ne prijetiteeee, moliiiiim vaaas… Znam da ste to u stanju učiniti, pročelniče, naći lažne svjedoke da me se op-tuži čak za ratni zločin… Lako biste mi podmetnuli izmišljenu kon-strukciju da sam to učinila iz osvete, jer su mi ubili roditelje, jer su mi zapalili kuću, uništili imanje…

PROČELNIK: Ne bjesni…EVA: Pročelniče, iako sam ja žrtva odrekla sam se srdžbe i prava na

osvetu… Opraštam krvnicima, ali s njima se nikada ne ću pomiriti. Molim, ne prijetite mi više, nego iznađite načina da promijenite Pra-vilnik o stipendiranju.

PROČELNIK (zagrmi): Van iz ured!Eva stoji mirno, ne miče se, ne govori ništa, samo skuplja i širi usne.

PROČELNIK (urla): Van… vaaaaaaaaaaaaaan!Eva ne reagira. Potom, malo mu se unese u lice i nonšalantno mu se

obrati.EVA: Ne ću odustati… sve dok se ne obvežete da ćete razmotriti moj

zahtjev… Pročelnik odlazi do ormara i popije čašicu viskija. Zatim se gromko

nasmije.EVA: Smijete se… što je tu smiješno, molim Vas?! Zar se nemam pravo

boriti za prava branitelja? Nemam drugog izbora…PROČELNIK: Jer si nitko i ništa… i nemaš ništa… Propala si studen-

tica filozofije i psihologije. Nisi zaposlena. Nisi udana. Nemaš stan.

105DRAMA

Nemaš roditelje… Čak si i nadu izgubila… Ti nemaš smisao u ži-votu…

EVA: Ovo nije demagogija, niti tješim sebe, nego činjenica da čovjek koji ima sve kao Vi, poglavito onaj koji je to stekao osiromašivši mnoge, nema sebe. On je zato sam, napušten, iscijeđen, umjetan, ovisan o tutorima - „izvanzemaljcima“ (sarkastično), te o poslušni-cima, ulizicama, doušnicima…

PROČELNIK: Bila si netko i nešto u ratu, gdje se klalo, pljačkalo, pali-lo… Imala si neki status, čak bila i uvažavana, a kada si se vratila u civilizaciju, smisao tvoga života je nestao, doživjela si životni slom.

EVA: A Vi slom srca.PROČELNIK: Hahaha… Kakve bedastoće…EVA: Smijete se, a ne znate da je čovjek slomljena srca vrlo zao čovjek.

To je najteža vrsta bolesti, jer fizički ili psihički bolesnici nisu zli, ne mrze…

PROČELNIK: Dobro, meni si dala lažnu dijagnozu, a evo tebi prave…EVA: Mogu misliti!?PROČELNIK: U životu si sve uništila, što se moglo uništiti. Jedino ti

preostaje da se ubiješ!EVA (burno): Što to kažete? Jesam li dobro čula? Savjetujete mi da

izvršim samoubojstvo… Pa vi nemate stida, Božo Svegrabiću! PROČELNIK: Što si se raspištoljila, pa samoubojstva su postala hobi

braniteljima…EVA (zagrmi bijesno): Štoooo… štoooo… što to velite… da su

samoubojstva i tako hobiji branitelja?!. Sramite se, pročelniče! PROČELNIK: Ne pjeni se, mala, nismo na fronti.EVA: Poslije Domovinskog rata, mi branitelji nismo bili revanšisti…

nismo dirali Vas i slične Vama… nego smo vam pružili ruku pomir-be, a vi nama vraćate mržnju.

PROČELNIK: Ne halabuči… ja sam sada ugledan član jedne demo-kratske stranke…

106 OSVIT 97–98/2019.

EVA: Hoćete reći da ste sada demokrat… ili me želite uvjeriti čak da ste vi instruktor demokracije ili njezina mjera. Ostali ste Vi isti, moj gospodine, samo Vam je ta stranka zaleđe kao što je nekad bila par-tija.

Kraća tišina.PROČELNIK: Okreni se oko sebe i vidi tko posjeduje društvenu moć,

društveni kapital.EVA: Božo Svegrabiću, nažalost u pravu ste, nama većini branitelja i

ostalim domoljubima ostale su samo priče i utopijske želje… Vi ste svoje napravili… iskoristili ste rat za osobno bogaćenje i moć, a mi drugi imamo samo dugove... Otvarate hotele za mačke i pse, a lju-di kopaju po kantama… traže hranu… Djeca idu gladna u školu… (prekida je pročelnik).

PROČELNIK: Zapamti, u Domovinskom ratu svi smo sudjelovali… Svatko na svoj način… Svatko iz svojih razloga… Zato smo svi jednako krivi i jednako nedužni…

EVA: O Domovinskom ratu govorite kao o nekakvom građanskom ratu u kojem su svi jednako krivi i nedužni… kao da smo bili slijepi i gluhi i glupi, pa nismo shvaćali što nam se poručivalo, pisalo, pje-valo i prijetilo... kao da nismo vidjeli odakle su dolazili zrakoplovi, rakete, topovi, rušitelji, saboteri, pljačkaši…

PROČELNIK: Bila su to dvosmjerna djelovanja…EVA (podcjenjivački): Nazdravlje!

Pročelnik udara rukama o stol.PROČELNIK: Bolje ti je da se na vrijeme ubiješ nego što plitko mu-

drijaš. EVA (smireno): Dobro, Svegrabiću, ubit ću se, ali zajedno s Vama…!

Puno Vas je vremena sila teža vezivala za tlo, došlo je i Vaše vrijeme da letite (govori vrlo srdito). Dvije bombe ljenčare u vašoj blizini, u mojoj naprtnjači. Sada ću ih probuditi daljinskim upravljačem. Vje-rujte mi specijalistica sam za to.

Pročelnik se ukoči, drhti.

107DRAMA

EVA: Što je, vrli pročelniče, drhtite, ukipili ste se kao stup sramote. Ma, ne, pročelniče, kasnije ću aktivirati bombe, prije ću Vas lakše izranjavati s malo baruta, da se naviknete na krv.

Pročelnik se pomokri.EVA: Joj, Božo, pomokrili ste se!

Pročelnik zamuca:PROČELNIK: I-z-d-a-t… ć-u… t-i… r-j-e-š-e-nj-e… o… d-o-d-j-e-

l-i… s-t-i-p-e-n-d-i-j-e…EVA: Ne vrijeđajte me… sada bi mi Vi izdali rješenje o dodjeli stipen-

dije… Plitak trik, pročelniče… Bolje Vam je da se koncentrirate za operaciju barut…

Pročelnik gromko pusti vjetrove.EVA: Uh… zasmradili ste cijeli ured…PROČELNIK (muca): S-m-i-l-u-j-t-e se… Vi s-t-e l-e-g-e-n-d-a… N-e

d-o-l-i-k-u-j-e V-a-m da m-e u-b-i-j-e-t-e…EVA: Tražili ste sami krv, smrt… Imat ćete ju…PROČELNIK: S-a-m-o… s-a-m… V-a-s… t-e-s-t-i-r-a-o… B-u-d-i-t-e

m-i-l-o-s-t-i-v-i…EVA: Ponavljam, ispunjavam Vam želju, ubojstvo…

Pročelnik vrši nuždu u hlače.EVA: Opa, pustili ste u gaće izmet… uh… uhhhhhhh… što smrdi… A

tek kako bi se ponašali da ste doživjeli let komada ljudskog mesa oko Vas… ili kako se lijepi mozak za strop ili stabla… ili kako teče rijeka krvi po zidovima ili tlu…

Pročelnik je fiksira raširenih zjenica.EVA: Uh varam se… žilavi ste… pritisnuli ste alarm… pozvali ste u

pomoć osiguranje… Eva brzo kida vod telefonskoga aparata i instalaciju koja je spojena s osiguranjem. Čuju se koraci. Utrčava jaka ljudeskara s ispruženim

pištoljem. Eva ga hladno pogleda.EVA: A to si ti, Stanko, živio mi! Drago mi je da te vidim… Mi brani-

telji ćemo se lako dogovoriti.

108 OSVIT 97–98/2019.

STANKO: Ja sam ovdje uposlenik i ispunjavat ću svoju dužnost, što mi pravila službe nalažu.

Prilazi malo bliže.EVA: Drago mi je da si se uspio zaposliti. Spusti, brate, pištolj, nema

potrebe da ciljaš u mene. STANKO (oštro): Zapovjednice, digni ruke u zrak.EVA: Stanko, ne viči, ne ću ti dignuti ruke u zrak. Čovječe, nema raz-

loga za to! I ne zovi me zapovjednice. Ja sam bila zapovjednica u obrambenom ratu, kada smo bili u zanosu da stvaramo nešto veliko i veličanstveno…

STANKO (vrlo oštro): Dosta priče! Zapovjednice, diži ruke u zrak…EVA: Stanko, nisam završila s izričajem. Valjda pred smrt mogu imati

posljednju želju.STANKO: Dobro, izvoli, samo izreci kratko…PROČELNIK (vrišti): Idiote, Stanko, zavlači te, pucaj u nju!EVA: Svjedoci smo da se sve hrvatsko ušutkavalo, osuđivalo, satiralo

pa i ubijalo.. Jasno… nekažnjeno… Stanko, mnogi su zbog tih ne-djela bili proglašavani junacima. Oni danas djeluju na drugi način… navode nas da se međusobno ubijamo ili izvršimo samoubojstva.

PROČELNIK (izbezumljeno viče): Stanko, pucaj u nju, naređujem ti, ona će me ubiti.

STANKO: Zapovjednice, dajem ti zadnju priliku, digni ruke u zrak. EVA: Još jednom te molim, da me više ne zoveš zapovjednice. Sada ti

je zapovjednik Božo Svegrabić. STANKO:‎ I ti shvati da ovdje ne zapovijedaš.EVA: I ne zapovijedam. Stanko, činjenica je da su bivši kadrovi, pa

razni novonastali moćnici-pljačkaši… koji su u ime hrvatstva ogulili ovaj narod… danas politička, gospodarska i ina elita. Zar su oni, Stanko, naš usud? Zar, moj suborče, da nam oni naređuju da pucamo jedni u druge?

STANKO (grmi): Diži ruke u zrak!EVA: Smiri se, Stanko! Shvati, mi smo bezimeni… mi smo izvan svih

društvenih… političkih… kulturnih… tijekova.

109DRAMA

STANKO: Pusti politiku…EVA: Pročelnik i slični njemu… sve poduzimaju da budemo u mišjoj

rupi. Tko je od nas proglašen herojem? Nitko! Uzori današnjim i budućim naraštajima Hrvatske su osobe iz nekih drugih podneblja. Jadna je, Stanko, zemlja koja je nezahvalna svojim veličinama!

STANKO (pjeni se): Diži ruke, zapovjednice, spasi se…EVA: Saslušaj me, bojovniče, molim te.STANKO: Imaš na raspolaganju samo jednu minutu. EVA: Zar je moguće, Stanko, da kraj ovolikoga tvarnoga i duhovnoga

bogatstva Hrvatske, krvlju i ljubavlju stvarana, mora rasprodavati „obiteljsko zlato“, jer smo postali najveći dužnici i prosjeci svijeta, zbog pljački i promašaja? Zar je moguće da nam se svake godine sve više čuje tužni jauk nad grobovima, nego radosni plač novoro-đenih?! (duboko uzdiše).

Stanko se vrpolji.EVA: Zar je moguće, Stanko, da je takozvana „bijela smrt“ naša sva-

kodnevica, naša budućnost… Jedan dio mladeži je izginuo u Domo-vinskom ratu… drugi se dio drogira ili alkoholizira… treći dio mora ići u tuđinu. A odgovorni, Stanko, šute… ne poduzimaju ništa… Ne pitaš se, Stanko, što nam se ovo događa, nego samo slijepo izvršavaš naredbe?! (zaplače).

Kratka šutnja. Eva briše suze, smiruje se.EVA: Stanko, molim te, spusti pištolj… STANKO: Isteklo ti je vrijeme, zapovjednice, diži ruke u vis. EVA: Dobro, letjet ćemo svi zajedno u zrak… pročelnik, ti Stanko i ja.STANKO: Zapovjednice, ovo ti je zadnje upozorenje, ne blefiraj… PROČELNIK: Stanko… budalo… što čekaš ubij je…EVA: Na sebi imam eksplozivni pojas i bombe u naprtnjači, pa, Stanko,

izvoli…Stanko se povlači natraške prema vratima, zaustavlja se na pragu.

A Eva se povlači, također natraške, prema prozoru.EVA: Stanko, ne će ti pomoći, što si se povukao do vrata.

110 OSVIT 97–98/2019.

STANKO: Ne će ni tebi, zapovjednice, pomoći odlazak do prozora.EVA: Varaš se suborče. Ja mogu iskočiti kroz prozor, jer je prizemlje i

pri tom aktivirati bombe daljinskim upravljačem koji mi je u lijevom džepu hlača. Ti i pročelnik ćete poginuti. Ako pak ti pucaš u mene, eksploziv na meni pobit će ne samo nas troje, nego razoriti najmanje tri ureda. Biraj, bojovniče…

Pročelnik zakorači, u namjeri da krene prema vratima.STANKO: Gospodine pročelniče, ostanite na mjestu, ne mičite se. EVA: Ako ne sjedne, aktiviram bombe. STANKO: Ovdje ja zapovijedam, a ne ti…PROČELNIK (se trese, muca): S-t-a-n-k-o n-e n-a-p-u-š-t-a-j m-e…!

(zajauče).Klekne, sav slomljen, sklapa ruke.

PROČELNIK (plačući moli Evu): Gooospoođiiiiceeee… ssssmiluuj-teee se… doooobiiit ćete… ne saamo stiiipeeendiijuuu neeego i pooosaaaaaoo… Kuuneeem vaaaam se… da ću staaatiii iza tooo-gaaaa… gaaraaantiiiraaaaam vam…

STANKO: Zapovjednice, iskoristi priliku. I ja i pročelnik šutjet ćemo o svemu ovom što se dogodilo…

EVA: Krivo je shvaćeno, ne tražim to. Tražim samo da se Pravilnik o dodjeli stipendija i studentskih kredita korigira da branitelji budu izuzeti ograničenja o starosti.

Pročelnik ustaje iz klečećega položaja. Malo je opušteniji.PROČELNIK (mirnije): Bit će promijenjeno, čak ću pokrenuti inicija-

tivu da se to uradi i na državnoj razini… EVA: Ne vjerujem Vam, pročelniče. Optužit ćete me da ste pod prisilom

morali mijenjati Pravilnik.PROČELNIK (mirno): Kunem se djecom i unucima da to ne ću napra-

viti. STANKO: Eto, zapovjednice… Preživjeli smo nas dvoje rat, zašto, za-

povjednice, da sada izginemo… Vjeruj mu…Eva odmahuje rukom. Pročelnik je vrlo uzbuđen.

Pritišće sljepoočnice.

111DRAMA

STANKO: Zašto mu ne vjeruješ, zapovjednice? Kako smo mi tebi vje-rovali, iako si se skoro ljubila s četnikom na bojišnici…

EVA: Niste imali razloga… da mi ne vjerujete…STANKO: Ja ću te podsjetiti na taj događaj, jer sam bio očevidac…EVA: Suvišno, ali izvoli…STANKO: Još nije bilo potpuno svanulo, kada smo bili napadnuti. Ja

i Ive otrčali smo u jednu zgradu i s punim pogodcima i strjelovitim izbacivanjem snajperskih hitaca zaustavljali neprijateljske vojnike.

EVA: I mi svi ostali bili smo u akciji, a ne samo vas dvojica.STANKO: Jasno, cijela postrojba se branila. EVA: Da…STANKO: Poslije bitke ostali smo nas dvojica dalekozorima motriti ne-

prijatelja. U jednom trenutku uočili smo tebe i Matu da u voćnjaku nešto tražite.

EVA: Da… tražili smo šprice za injekcije antibiotika. Ispali su mi tije-kom borbe iz torbe.

STANKO: Kada si se sagnula, Mate ti je nogama ukliještio stražnjicu, a rukama ti je pokušavao skinuti hlače.

EVA: Ne podsjećaj me na to…STANKO: Bojiš se nečega?EVA: Čega bih se to trebala bojati? Ti bi se trebao bojati ili ti biti bar

neugodno… STANKO: Otimala si se. Uspjela si se izvući. Povukao te za kosu. Uda-

rila si ga laktom u trbuh. Savio se. Iz torbe si izvadila škare, usmje-rivši ih prema njemu. Izbio ih je, a tebe je udario po čelu. Pala si na leđa. Otkopčao ti je hlače i povukao. Kada ti je počeo skidati gaćice, gurnula si ga.

EVA: Baš si izabrao trenutak da o tom pričaš… gadi mi se…STANKO: Želim te uvjeriti u nešto…EVA: Onda izvoli!STANKO: Odjeknuo je pucanj, došao je iz neprijateljskih redova. Mate

je pogođen u lijevu ruku. Uzvratio je pucnjavu u pravcu iz kojeg je došao metak.

112 OSVIT 97–98/2019.

EVA: Da… bila su nam se došuljala dva neprijateljska vojnika.STANKO: Međutim, drugi hitac pogađa Matu u čelo. Mozak mu se ras-

pršio na sve strane, poprskao tebe i obližnju jabuku. Kako si rekla do vas su dopuzala dvojica četnika. Imali su oznake „Bijelih orlova“. Jedoga je ubio Mate. Zdravi je žalio nad njim.

EVA: Ja sam to iskoristila, obukla se i potrčala. Taj preživjeli pucao je za mnom. Pogodio me je. Metak mi je prošao kroz bedreni mišić. Šepajući nastavila sam bijeg. Potrčao je za mnom. Krvarila sam. Nisam se predavala, dapače pojačala sam trk.

STANKO: No, nakon par koraka pala si. Došao je do tebe, bio je bije-san, a ti prestravljena.

EVA: Njegove smeđe uplakane oči i moje modre, također pune suza, susrele su se. Isijavale su tugu, tražile su jadne od drugih pomoć. Vodile su dijalog, časak bi iskrile, časak bi bile smirene, časak bi bile na površini, časak su propadale u dubinu.

STANKO: To nisam primijetio, nego da je vodom nakvasio svoju ma-ramicu i nježno ti očistio ranu, okrvavljeni nos i rasječeno čelo, te zavio ranu. Poljubio ti je ranjeno bedro, a ti si četnika pogladila po licu. Otišli ste svatko na svoju stranu, uz mahanje ruku.

EVA: Ponavljam, ne vidim svrhe u ovom trenutku, zašto ovo pričaš.STANKO: Ti ne vjeruješ pročelniku… A mi smo tebi vjerovali, iako si

se milovala s četnikom…EVA: Bili smo neprijatelji, ali i ljudi. Bili smo oboje u šoku, pa nam je

bilo potisnuto neprijateljstvo.STANKO: Oprosti, zapovjednice, u to ne bi povjerovalo ni dijete.EVA: Nisi bio u takvoj situaciji, pa ne možeš biti kategoričan…STANKO: Ja sam se tada lomio… sumnjao sam u tebe…EVA: Ako to već potežeš… zašto nisi pucao snajperom na četnike?STANKO: Pogodila me Matina smrt.EVA: Ma nemoj mi reći… To nije bio prvi naš borac, koji je poginuo…

A nadalje zašto me tvoj najbolji prijatelj Mate htio silovati, po čijoj sugestiji?!

113DRAMA

STANKO: A vidiš, ja to nisam ispričao zapovjednicima…. EVA: A što to?STANKO: Tvoj odnos s četnikom…EVA: Ja ti nisam branila da to učiniš. Ali zapamti, ti bi bio nastradao,

a ne ja…STANKO: Misli, što hoćeš, ti si me već prije te bitke udesila… Od

zapovjednika postao sam običan vojak, a ti si se vrtoglavo penjala… EVA: Sam si sebi naškodio. Postrojbe ZNG-a, pričuvnog sastav MUP-a

i HOS-a, s našeg područja, trebale su u četiri ujutro napasti jedno neprijateljsko uporište. Ti si bio zapovjednik ZNG-a, tijekom noći si pobjegao, dezertirao.

STANKO: To nije bio bijeg, dezerterstvo…EVA: Pobjeći s bojišnice i to uoči bitke… za tebe nije dezerterstvo…STANKO: Bila si nov borac, mnoge ti stvari nisu bile poznate.EVA: Na primjer?PROČELNIK: Vas dvoje se obračunajte, a mene pustite.STANKO (grune): Dostaaaaaaaaaaa… Da više nisam čuo od Vas ni

jednu riječ… Jasno?Pročelnik klimne glavom.

STANKO: Neprekidno četiri mjeseca sam bio na ratištu, nitko me nije mijenjao. Po zapovjedi sam morao ići u grad, u razne štabove… Neki nisu točno ni znali gdje su nam položaji, drugi su baratali zastarjelim informacijama o neprijatelju, treći nisu uopće ranije služili vojsku, četvrti su zahtijevali da HOS-ovce blokiram… itd… itd…

EVA: To sam i ja vidjela i osjetila, ali trebao si ostati s nama.STANKO: Otišao sam iz revolta. Tu je večer došla zapovijed da tenkisti

ne sudjeluju u borbi… to mi je prelilo čašu…EVA: Te iz raznih štabova u gradu nije bila briga za nama, ali tebe je

trebala biti… Nisi nas trebao ostaviti na cjedilu…STANKO: Zbog vas sam i išao na ovaj očajnički potez, iako sam znao

da ću imati teških posljedica.EVA: Ne možeš se opravdati, izdao si nas…

114 OSVIT 97–98/2019.

STANKO: Ti si izdala mene. Optužila si me Stožeru.EVA: Nije baš tako bilo…STANKO: Nego kako?EVA: Nakon što su ukinuti štabovi po mjesnim zajednicama i izvršena

nova shema zapovijedanja, novi Stožer zapovjedništva tražio je naša iskustva, savjete, zamjerke…

STANKO: Pa si im se išla dodvoriti preko mojih leđa.EVA: Nije istina! Oni su već imali određene informacije o nama, pa i

o tvom bijegu.STANKO: Možda…!EVA: Mene su ispitivali zašto nisam poslušala zapovijed starog zapo-

vjedništva da se ne ide u napad na to neprijateljsko uporište.STANKO: Zbilja, zašto si to učinila?EVA: Zapovjednik HOS-a me je uvjerio da neprijatelj još nije spreman

za jaču borbu. Dovlačili su panično novo oružje i dovodili nove voj-nike. S pravom je zaključio da što više budemo čekali, da će to biti gore za nas.

STANKO: I ti si jedina iz ZNG-a išla s HOS-ovcima?EVA: Da!STANKO: Čudno…EVA: I zapovjednik tenkista je bio ogorčen, zbog zabrane djelovanje

tenkova. Predlagao je zapovjedniku HOS-a da ga njegovo vojaci za-robe i uzmu tenkove.

STANKO: Za to nisam znao…EVA: Međutim gardisti su odbili da ih se zarobi, zaprijetili su da će

se oduprijeti. I tada sam odlučila priključiti se s HOS-ovcima... Od oružja imali smo samo pješačko naoružanje.

STANKO: Bože, Božeee…EVA: U žestokoj borbi jedan je HOS-ovac poginuo, a trojica su bila ra-

njena. HOS-ovci su tražili od gardista da im dadnu sanitetsko vozilo, što su oni odbili. HOS-ovci su jednog ranjenika nosili na puškama oko četiri kilometra kroz kukuruz, dok su ih neprijateljski snajperisti gađali. Kasnije su HOS-ovci oteli ZNG-ovcima sanitetsko vozilo i

115DRAMA

prevezli ranjene. Potreslo me takvo stanje na bojišnici. Tražila sam da me se prebaci na ratište gdje mi je udana sestra.

STANKO: Ali si tražila i da mi se sudi.EVA: Laž… nisam to tražila… Tko sam ja tada bila… da bih to mogla

zahtijevati… STANKO: Nanijela si mi nepravdu…EVA: Ne podvaljuj to meni… sam si to sebi učinio. Uostalom, bez tebe

kao zapovjednika ZNG-a, skoro smo se međusobno poubijali… i tu je dio tvoje krivice

STANKO: Vidiš, iako si me udesila, što je vrijeme više prolazilo, sve više sam iz sebe potiskivao nepovjerenje prema tebi…

EVA: I ja sam potisnula tvoj nečasni istup, kada me je tvoj najbolji pri-jatelj htio silovati i što si dopustio da budem „na dlanu“ četnicima, nezaštićena od vlastitog snajperista, tj. tebe.

STANKO: Dobro, svašta se živom čovjeku događa, poglavito u ratu. A i to je bila prva godina rata.

EVA: Jasno, ratujući sazrijevali smo i bolje smo se upoznali…STANKO: Nas dvoje smo ponovo izgradili međusobno povjerenje. Ali,

zašto nikako ne vjeruješ pročelniku? Nije vrag da s njim imaš neke neraščišćene račune iz prošlosti?

EVA: I te kako da imam… Ali prije ti meni odgovori, zašto ti meni ne vjeruješ u vezi s pročelnikom, da na perfidan način zaobilazi nas branitelje?! Čak imam osjećaj da bi ti pucao u mene zbog pročelni-ka…

STANKO: Ali, zapovjednice, imaš konkretnu pročelnikovu ponudu, koju će on u potpunosti poštivati u vezi s Pravilnikom i braniteljima. Zašto mu onda ne možeš vjerovati?

PROČELNIK: Bravo, Stanko! Stojim iza svega toga… cijelim tijelom i dušom, kako se u narodu kaže…

STANKO: Evo, zapovjednice, samo je do tebe…EVA: Stanko, ti si iz zaleđa, ja sam iz ovog grada, pa ne znaš mnoge

stvari. Pročelnik je bio istražni sudac u bivšoj državi.

116 OSVIT 97–98/2019.

PROČELNIK: Istina, bio sam. Radio sam profesionalno i savjesno, te uvijek štitio Hrvate.

EVA: Da nije žalosno, bilo bi smiješno. Vi ste vodili istragu protiv moje obitelji…

PROČELNIK: Ja? Nikako!EVA: Da… Vi!PROČELNIK: Pobrkali ste me s nekim drugim.EVA: Imala sam tada trinaest godina i mene ste ispitivali. Roditelji su

bili optuženi da vrše nasilje nad nama maloljetnom djecom, da nas tjeraju da dočekujemo Božić na noćnoj misi, a ujutro idemo u školu.

PROČELNIK: Takvu istragu ja nisam vodio.EVA: Nazivali ste nas klerofašistima. Otac Vam je smireno odgovorio

da mu djeca nisu bila ni rođena za vrijeme fašizma, pa kako onda mogu biti fašisti.

PROČELNIK: To ne može biti istina…EVA: Planirali ste mene i sestru odvojiti od roditelja, te razdvojiti i nas

dvije, smjestiti u različite domove. Otac je plakao, govorio Vam je da nema razloga za to… da smo zdrave, solidno razvijeni, dobre učenice, primjerenog vladanja, uz to da se bavimo sportom i glaz-bom… Samo ste odmahnuli rukom, otac je zajaukao!

PROČELNIK: Ne bih to radio i najvećim neprijateljima, a kamoli svo-jim Hrvatima.

EVA: Svi smo jaukali, osim majke, koja je došla do Vašega stola i ka-zala Vam da nas optužuju oni koji pijanče, kockaju se, lažu, vrše nasilje… Prekinuli ste je šamarom. Milicionar ju je grubo odveo do stolice.

PROČELNIK: Griješite, gospođice, nikoga u životu nisam ošamario, a kamoli ženu i to u sudnici…

EVA: Majka se nije predavala, uzviknula je da ti tužitelji odvode svoju djecu cijelu noć na razne pijanke i žderačine poput proslave Nove godine i sličnih slavlja, a to nitko ne vidi. Prekinuli ste ju uz uvrede.

PROČELNIK: Strašno… to nije moj stil rada…

117DRAMA

EVA: Proširili ste tužbu, da nas roditelji izgladnjuju postom. PROČELNIK: Bože, to ja nisam bio…EVA: Niste prihvaćali tumačenje mojih roditelja da je povremeni post

za nas ljubav u kojoj se odričemo svojih želja i prekomjerne hrane, da bi u nama duh oživio, i da bi nam čovjek i Bog bili najvažniji, da bi dignuli pogled sa sebe i uočili ljudi oko sebe koji gladuju, zebu, žeđaju, koji su poniženi, prognani… Međutim, za vas „svjesne“ to je bio primitivizam, niste odustali od tužbe.

PROČELNIK: To nisam ja uradio…EVA: Branio nas je besplatno odvjetnik koji je bio vjernik. Obranu je

temeljio da religioznost predstavlja intimnost i da je naša vjera u Boga pred javnosti i u javnosti obeščašćena… obeščašćeno nam je ono što nam je sveto… Nakon više žalbi višim sudovima, odvjetnik nas je uspio osloboditi optužbi.

PROČELNIK: To je strašno… ali imam mirnu savjest… to ja nisam učinio…

EVA: Imam dokaz, imam dokument u naprtnjači, pokazat ću Vam ga …STANKO: Zapovjednice, ne kreći prema naprtnjači, morat ću pucati…EVA: A ja ću aktivirati bombe i iskočiti kroz prozor…STANKO: Zapovjednice, zatvori prozorska stakla…EVA: Ti se makni s praga vrata, uđi u ured i zaključaj vrata. Broj do

tri… tada vršimo zahtijevane radnje…STANKO: Što će biti ako to ne učinim?EVA: Letite ti i pročelnik u zrak, a ja iskačem kroz prozor… spašena…PROČELNIK: Stanko, molim te, poslušaj je.STANKO: Dobro, zapovjednice, na tri činimo dogovoreno.EVA: Ajde više broji…STANKO: Jedan, dva, tri …

Stanko okrenut leđima prema vratima, lijevom rukom i zaključava vrata, a Eva je okrenuta leđima prema prozoru, desnom zatvara stakla

prozora. Fiksiraju jedno drugo, Stanko nadalje drži pištolj u desnoj ruci, a Eva drži lijevu ruku u džepu.

118 OSVIT 97–98/2019.

STANKO: Sada smo u istoj pogibelji. Dogovorimo se i raziđimo kao ljudi.

EVA: Vjeruj mi, u naprtnjači nema bombi, a niti imam pojas s eksplozi-vom. Htjela sam samo pročelniku na zoran način dočarati djelić pat-nji i strahova, što smo mi branitelji prolazili u Domovinskom ratu.

STANKO: Zapovjednice, izluđuješ me…EVA: A sada ću mu, Stanko, dokumentirati da je bio i akter nečistih

radnji prema mojoj obitelji. Izvadit ću mu iz naprtnjače dokument s njegovim potpisom. Napominjem, dalje od toga ne ću ići, ne želim mu naškoditi obitelji…

Eva kreće od prozora prema naprtnjači.PROČELNIK (viče): Zaustavi je Stanko! Spasi me! Ubit će me!

Trese se od straha.STANKO: Ne brinite, pročelniče, sve je pod kontrolom…

Pročelnik je izvan sebe, znoji se, bunca. Eva dolazi do naprtnjače, otvara ju, kada je napola izvukla papir pročelnik joj zabada automat-

nož, zvan skakavac, u grlo.Stanko skače do nje, vadio joj nož iz grkljana. Papirnatom

maramicom pokušava zaustaviti krvarenje.EVA (u mrtvačkom hropcu): V-j-e-r-o-v-a-o si mu St_ _ _.

Umire na njegovim rukama, Stanko joj miluje kosu.Mrak.

SVRŠETAK

119DJEČJA KNJIŽEVNOSTDJEČJA KNJIŽEVNOST OSVIT

Fabijan LOVRIĆ

Pjesma o bijeloj noći

Sve što je bliže Silvestrovoi noć treba da se zabijeli,

snijeg neka prekrije pejzaž,grane neka se poviju jeli.

Životi koji se ne plaše zimeneka im vjerne budu staze,neka svi sretno kući dođu,neka im noge sigurno gaze.

Djeca neka sanjaju Snjegovićaneka bude građen od čvrstog snijega

i neka dječja, nježna ruka,postavi lonac, umjesto šešir na njega.

Završni čin neka bude fotoss dragim Snjegovićem ili kraj njega,

kakva bi bila bijela zimada nema mraza i nema snijega.

Gdje nema zime neka žive snovi,neka nam donesu prostore snježne,

a oni snovi koji dođu;neka poljube obraze nježne.

120 OSVIT 97–98/2019.

Pjesma o mlijeku

Ako trebašnešto za hranu,

prvo potražimlijeko i mamu.

Toliko toploništa nije,

ako ga ljubaviz tijela grije.

Toliko hrane ništa nema,ako ga samo

tijelo priprema.

U svemu prirodaprste ima,

zato je mlijekopotrebno svima.

Malima mlijekoglavninu čini,odrasli piju

u tišini.

Pjesma o mlijekunajbolje teče,

ako se pije svaku večer.

Ako nam jutromlijekom počne,

zaboravimo;košmare noćne.

121DJEČJA KNJIŽEVNOST

Iva NUIĆ

Vjetrovi

Susrela se dvavjetra silovita,kod grada Splita.

Jedan suhi,drugi vlažni,obojica se prave važni.

Suhi ispred sebesve briše,drugi nosipuno kiše.

U zagrljaj su jedan drugom pali,svoju snagu nikom nisu dali.

Poziv

Gledam pticu na vrh kućekako veselo cvrkućei najavljuje proljeće.

Sva treperi,proljeću se veseli.zove djecu u priroduna proljetnu igru.cvrkuće i zoveu igre noveza zdravlje i veseljeza nove prijatelje.Dođite, djeco, u priroduberite cvijeće,zove vas proljeće.

122 OSVIT 97–98/2019.

Suze

Suze klizeniz svoje lice.Nekada su radosnice,a nekada žalosnice.Ponekad tekuporadi jedinica u školi,zato uči i znanje voli.Suze liječe radostii žalostiSuze teku u toku, jer više ne mogu stajati u oku.

Crna mačka

Crna je crnakao tamna noć,da uhvati mišaima veliku moć.

Oči joj svijetlekroz tamni mrak,sve vidi i vrebaudišući svježi noćni zrak.

Skoknula je jednim skokom,jer šušnulo je nešto,ugrabila ga je vještoi zaspala sa smiješkom.

123DJEČJA KNJIŽEVNOST

Miljenka KOŠTRO

NA TRŽNICI

Proljeće je načinilo prve korake. Snopovi svjetla prosuti su proljet-nim jutrom. Na tržnici žamor. Puna je, bogata ponudom. Siromah je došao na tržnicu s nekoliko novčića u džepu. Morao je dobro razmisliti na što će ih potrošiti.

- Ja sam ti jedan obrok. Uzmi me! – nudi mu se glavica kupusa.Krumpir ga uvjerava kako malo košta i može ga pripremiti na više

načina. Mrkva jedva dočeka, te se pohvali kako će mu ona popraviti oslabljeni vid. Siromah na sve odmahne rukom.

- Ja ću ti biti svjetlo u dugoj noći i tami. Ponesi me! – svijeća ga doziva.

Cjepanica viče za njim da bi ga ona, kada bude hladno, ugrijala svo-jim žarom. Sapun se nadvikuje da kupi njega, pa će biti čist i mirisat će kao bogataš. Šešir pohvali siromaha kako ima lijep oblik lica.

- Još kada bi imao šešir da ti čuva glavu, sličio bi na gospodina. No, siromah produlji dalje.Kišobran je šutio, ali je pomislio kako bi mu bilo najbolje kupiti

njega jer bi ga on štitio od kiše, sunca, vjetra... Par crnih cipela uporno uvjerava siromaha kako su svi ovi varalice.

- Najbolje je da kupite cipele. Nisu ga uvjerile.U jednom zabačenom kutu tržnice složene su i ponuđene razne sje-

menke. Bile su tihe. Siromah se zaustavio pored njih, malo je razmislio i ipak ih kupio.

- To je to! Sjeme je nada – pomisli. – Imam vrt pa ću ih posijati – nova misao odzvoni mu kroz glavu.

Otišao je svojoj kući na kraj sela. Obradio je vrt, posijao sjemenke i nadao se bogatim plodovima. Bio je siguran da je novčiće pametno potrošio.

- Iz sjemena klije nada, a meni treba strpljenje – tiho reče.

124 OSVIT 97–98/2019.

PROLJETNA PJESMA

Ljubičica se rano probudila i iznad zemlje pomolila svoju lijepu, mirisnu glavicu. Nije bila jedina. Oko sebe primijetila je još ljubičica, jaglaca, visibaba i drugih biljčica.

- Oh, još je zima, a ja budna. Hladno mi je i vjetar me šiba sa svih strana. Pognula sam glavu da me ne ugrozi – žalila se ljubičica društvu oko sebe.

Visibaba je tješi: - Strpi se još koji dan, brzo će proljeće.- Ako prije ne uginemo od hladnoće – uplašeno će ljubičica.Nekoliko dana poslije pala je lagana kiša, zatim je sunce nesebično

obasjalo cijeli kraj.- Došlo je proljeće! – ljubičica se radovala. – Društvo, došlo je pro-

ljeće! Osmijeh joj je krasio lice.- Idemo pjevati proljeću! Jedan, dva, tri... kreni.- Idemo! – glasovi su stizali sa svih strana.Udružiše se u jedan veliki zbor i počeše pjevati proljeću. Ljubičica

je ponosno podigla mirisnu glavicu. Cvjetići oko nje raširili su nježne latice. Livada, vrt i trešnja u vrtu nisu skrivali zanos. Leptiri i ptice cijelim srcem pridružiše se velikom proljetnom zboru. Pupovi na sta-blima cijeli su se prepustili toj toploj čaroliji. Bumbari i pčele jedva su čekali ovaj dan. Razigrani potočić pustio je svoj ugodni glas i zasjao na proljetnom suncu.

- Zar postoji ljepša pjesma od one koju pjeva proljetno jutro? Druš-tvo, pjevajmo! – ljubičica nije štedjela glas.

Tko se još pridružio zboru u ovoj proljetnoj pjesmi, ne mogu nabro-jiti, jer ne bi stalo u ovu priču. Ono što je sigurno, pjesma je bila od srca, šarena, topla, vesela, čarobna, razigrana, iskrena, najljepša... proljetna.

125AFORIZMIAfORIZMI OSVIT

Danko IVŠINOVIĆ

EPIGRAMI

DoprinosTko god nije nešto ukrao,Domovini je puno dao!

RevolucijaGdje revolucija

stalno teče,nema tu sreće.

PosaoSamo oni

što ništa ne radea dobro žive,

znaju što rade.

DijalogKad idem putom

i pričam sam sa sobom,nešto nije u redu

s njim ili sa mnom.

StanjeU mojoj domovini

stvari stojekako stoje,jer narodjoš nije

rekao svoje.

PreporukaPreporučam

svakom:„U vrućim

ljetnim noćima,pokrijte semrakom.“

126 OSVIT 97–98/2019.

Ivan BRADVICA

OSMISLICE

BiHDemokratizacija triju civilizacija u BiH europski je čin, put je težak,

kad se ostvari bit će fin.

BrakU skladnom braku je muškarcu prepuštena vodeća inicijativa, a ženi je prepuštena nadzorna

preventiva.

DžepKad je ruka u džepu džep više nije

prazan.

GlupostTko vjeruje u glupost i zbog tog je sretan, valja ga ostaviti u toj sreći.

GrabežKomunistička grabež: očevi

nacionalizirali, sinovi privatizirali, unuci sve skrivali.

NezahvalanTko prima, a ne uzvraća od sebe

odvraća.

OblikovanjeUnutarnji svijet oblikuje vanjski

svijet.

Optimizam Sunce je izvor prirodnog

optimizma.

127PROMIŠLJANJAPROMIŠLJANJA OSVIT

Marko MATIĆ

NEKROLOG ŽIVOM1

Lakirani je rođen prije skoro pola stoljeća u Zagrebu. Tu se je školo-vao i udobno živio sve dok nije završio pravni fakultet. Dok je odrastao ljeto je najčešće provodio kod rodbine u i danas crveno jugoslavenskoj Makarskoj, gradiću u kojem se prije par godina prestala izvoditi hrvat-ska himna prije početka rada gradske skupštine. Kao student počeo se aktivno uključivati u međunarodne evropske vode, u kojima i danas djeluje, uglavnom u interesu Eunije, obnašajući razna hrvatska i euni-jina zaduženja. Bio je čak i londonski kursist. Često znam reći: dok mi raspravljamo tko su bili udbaši, kosovci i komunisti, državu nam preo-teše londonski kursisti.

Od 1990. radi u Ministarstvu vanjskih poslova zajedno s po zlu ču-venim Zokijem u Paraderovoj režiji, premda se hvali da ga je tamo za-poslio poznati antihrvatski političar, pohrvaćeni Slovenac. Kad je pao u nemilost Paradera, zanimljivo – i Čokolindi se to dogodilo, smješten je u našu ambasadu u Parizu kod ondašnjeg hrvatskog ambasadora, Galmirića, čovjeka koji je za vrijeme one države, kao urednik tjednika Danas, smio biti malo Hrvat i na to malo ostao do dan danas; zato još uvijek, za širenje svog malohrvatstva, u Večernjem listu dobiva koliko hoće prostora. Mislim da je petogodišnje služenje Lakiranog Galmiriću u Parizu zacrtalo njegov temeljni pravac kretanja u političkom životu. Njonjo je vratio Lakiranog iz pariškog progonstva i uključio u razne hreuro aktivnosti. Kad je svojevremeno Mulin, koji se zna pohvaliti da je čak i na Tuđmana utjecao svojim veleumnim izlučevinama, mislio da može postati predsjednik države Hrvatske, šef kampanje mu je bio upravo Lakirani. Razumljivo je onda što je taj isti Mulin danas glavni Čokolindin savjetnik.

1 Tekst nije lektoriran.

128 OSVIT 97–98/2019.

Logično je da je Lakirani, nakon druženja i služenja Slovencu, Gal-miriću i Mulinu tek 2011. postao član HDZ-a. Vjerojatno su mu sufleri rekli da će ga progurati i za predsjednika HDZ-a, što je i postao u srpnju 2016. Od 208277 članova HDZ-a Lakiranog je za predsjednika izabralo 97823 člana, manje od 50% članstva. Međutim, Lakiranog takav status u Stranci nije omeo da već u listopadu 2016. postane predsjednik Vlade RH. Tek što je to postao, 21. 11. 2016. godine, o dvadesetoj obljetnici pokušaja rušenje Tuđmanove vlasti preko Radio Stojadina, solidarizi-rao se s proslavom neuspjelog jugočetničkog puča.

Vrlo brzo se moglo uočiti da je Lakirani najprije euron, a tek onda i Hrvat, i to vrlo sposoban euron, stvoren za najviše funkcije u Euniji. Govorio sam: U Hrvatskoj bi on meni bio jedino ministar vanjski poslo-va sve dok se znatno više ne kroatizira u djelovanju. Moje mišljenje o njemu je on sam potvrdio svojom izjavom da „nije mogao vjerovati da kod Hrvata vlada tolika antievropska histerija“, nakon što su se Hrvati počeli naglas odmicati od njegovog vjernog služenja Briselu.

Kad sam čuo da se hvali da govori pet stranih jezika, rekao sam da bi za Hrvatsku bilo bolje da govori manje tuđim govorom, manje bi bilo njegovo nehrvatstvo. Kad se promotri njegov dosadašnji životni put, ne mogu se oteti dojmu da ga je netko detaljno pripremao za funkcije koje je obnašao i obnaša. Uostalom, sam sebi je bio protukandidat za predsjednika HDZ-a, a i Tuđman je svojedobno imao protukandida-ta (Hitrec). Lakirani nije imao protukandidata, što je, nažalost, postala praksa HDZ-a na svim razinama stranačke i državne vlasti. Tko ga je tako brzo u visine uzdigao i na čelo svega, gdje je on, ustoličio, treba čitati iz jedne njegove izjave u Saboru: „Mogu što god hoću“. Takvu izjavu nije dao ni Isus, a bio je sin Božji. Čiji je onda sljedbenik Laki-rani, lako je zaključiti.

Kad bi mi god palo na pamet, u zadnje tri godine, da pišem o nje-govim propustima i ponašanju koje nije u interesu hrvatskog naroda i države, sjetio bih se njegova prethodnika Zokija, pa bih odustao; onog Zokija koji je za njega rekao da je „liberalni demokrat“. Ne daj Bože da nam se Zoki opet vrati u politiku. Ali kad sam jesenas 2018. u emi-siji Bujica čuo, od kućnog prijatelja njegovog oca, Tomca, da mu je

129PROMIŠLJANJA

Lakirani jednom prigodom rekao da će on „napraviti otklon od Tuđ-manove politike“, rekao sam: Sad mi te je dosta i počeo skupljati građu za ovaj tekst. Već sam imao pribilježeno da 2017., nakon vjerojatno opravdane eliminacije šarenog Mosta iz Vlade, Lakirani nije htio nove izbore, nego je osnovao hrvatsko-srpsku koalicijsku vlast s kojom puno lakše izvršava briselske briseve nego bi izvršavao sa znatno hrvatski-jom vlašću da je pristupio novim izborima. Lakirani, kao da se krvno zbratimio s jugoslavenskom i srpsko manjinskom stranom i vlada li vlada u njihovo ime, umjesto u ime hrvatskog naroda. Zajedno s njima osnovao je i čudnovato Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, koje je oživilo zamrlu petokraku, koju je čak i zločinac Tito na grobu odbacio, i dalo signal za progon svih hrvatskih građana koji su za dom spremni. Davno sam napisao: Tko god nije za dom spreman, taj je hrvatska ne-man. Samo čovjek bez vire i duše može s HNS-om i sa SDS-om vladati Hrvatskom. Ovaj liberal (liberali nimorali) iz dana u dan prevodi nas žedne preko vode; njemu ništa ne smijemo vjerovati, ako sebi želimo dobro.

Lakirani vodi istovremeno tri propale politike: Trumbićevu, Mače-kovu i Brozovu; kako se onda možemo nadati dobru? On ne voli, mož-da i mrzi, populiste-narodnjake, jer je elitist, onaj koji vjerojatno nije nikada ni živio s duhom hrvatskog naroda. A kada u hrvatskoj povijesti narodnjaci nisu bili na strani hrvatskog naroda? Zar su napredniji bili latinisti, mađaroni, jugoslaveni ili danas euroni?

Dva velika i vrlo ozbiljna prosvjeda protiv njegove vladavine 2018., u Zagrebu i Splitu, Lakirani ja nazvao sportom, a silne požare po Dal-maciji 2017. i poplave po Slavoniji riječima čovjeka koji živi životom odsutnim od života naroda.

Lakirani zanemaruje upozorenje učenih i umnih Hrvata da je pristu-panje Hrvatske tzv. Istambulskoj konvenciji i Marakeškom sporazumu krivično i kazneno djelo protiv hrvatske obitelji, naroda i države, kao i igre oko Agrokora, aviona, brodogradilišta, INE, ustavnog prava na referendum…

Nije Lakirani slučajno obukao bezvezni crno-plavi dres hrvatske no-gometne reprezentacije na dočeku viceprvaka svijeta u Zagrebu 16. 07.

130 OSVIT 97–98/2019.

2018. umjesto prekrasnog crveno-bijelog, po kojem nas sav svijet pre-poznaje. Crveno-bijeli za njega je nacionalistički, skoro pa nacistički. Lakirani se boji svih hrvatskih boja, ali se nije bojao da može doći do velikog zla zbog onako loše organizacije dočeka naših nogometnih vir-tuoza. Samo Bog nas je sačuvao od propusta ili možda od zle namjere njegovih policajaca Đavlinovića i Nemiline. Pravi predsjednik hrvatske Vlade bi ih smjenio s dužnosti prije nego bi osvanuo 17. srpanj 2018.

Normalan i zdrav Hrvat ne može se načuditi njegovu nasilnom na-metanju tuđih interesa hrvatskom narodu. Otkud mu pravo da nas sve smatra glupim, nepismenim, neznanim, nestručnim, zaostalim, nastra-nim… Prijete li mu, možda, političkom smrću njegovi briselski nared-bodavci ako do kraja ne razdržavi državu Hrvatsku? Je li motoru, koji ga, zajedno s nama, gura u propast, ime strah – od koga ili čega?, ili je riječ o velikoj nagradi, naknadi, priznanju bilderbergovaca, šoroševaca, trilateralaca – globalista, koji su Hrvatima i svijetu veći neprijatelji od komunista.

Možda netko zna i za neko njegovo veliko (malih ima) dobro djelo, koje je učinio hrvatskom narodu? Priznajem, u njegovoj Vladi, osim divljakuša, ima i poneki radišan, sposoban, pravi hrvatski ministar. Svaka im čast, ali njihova dobra djela služe njemu za maskiranje nje-gova zlodjela.

Zbog svega rečenog, skratimo mu mandat, ne u žutim nego u crve-no-bijelim prslucima; ne skraćujmo ga za glavu – to ne smije biti hrvat-ska navada, smjenimo ga jer je svojim postupcima izazvao medijski rat, sudimo mu. Pustimo li ga da nastavi ovako vladati, bojim se da može doći i do građanskog rata. Njega ne zanima hrvatska državotvorna po-litika nego samo eunijina; shvatimo to već jednom i ne dajmo da nam itko raskopa okvir za trajanje – Lijepu našu državu. Usput pazimo da na njegovo mjesto ne zasjedne nešto slično Jaci, Zokiju, Titomiru…

Na kraju, poštovani čitatelji, mislite li da znate tko je Lakirani? I ja sam mislio da znam. Kad točno saznam, ispisat ću mu puno ime i prezime.

Zagreb, 12. siječnja 2019.

131PROMIŠLJANJA

Ljubo KRMEK

NIKOLA I JA

Ne sjećam se točno kad se to dogodilo… Kad smo se prvi put susreli Nikola i ja… Znam samo, čim ga upoznah, počeh ga slijediti… Kao slijepac… Šuljao sam se i skrivao neopazice… Zanimalo me je kamo to on ide… Kakav je to svijet u koji on prijeđe nakon pozdrava i rukovanja sa mnom… Hodao sam tako dugo za njim… Želio sam otkriti tajnu…

Zapinjao sam za korijenje… dahtao uz uzbrdice… kotrljao se niz padine… preskakao jametine… plandovao na proplancima… igrao se s janjcima… pjevao s čobanima… gmizao pokraj zmija… jeo što sam stizao… kupine, smokve, drenjine… kuke, šparoge, kostriješ, žućeni-cu… slušao sojku pticu… čitao svu silu knjižurina… Tolstoja, Tur-genjeva, Jesenjina… Osobito zastadoh za njim kod jedne drače zbog Hölderlinova pera… sve ljepote svijeta su u mirisu kalopera… zvonio je dragi glas…

Milovao je kamen… žeđao sunčevine… prebirao krčevine… pre-slušavao stećke… ljubio ikavicu… čitao samo njemu… rastvorenu knjigu zemlje… i br’te dojadi mi šuljati se… iskoračih iz sjene… znao je za mene… čitavo vrijeme… i kad mišljah da će me prekoriti… on se samo nasmije… i otpuhne riječi dvije… MOJ BRĐANINE… I počeh ga pomalo shvaćati… on ne mari za ovozemaljski sjaj… njegova duša je opredijeljena za neshvaćen zemaljski raj… zanima ga samo svjetlost… čist i slobodan zrak… bez ikakvih natruha… bistrina vode… cvjetna polja… hlad košćele… miris lovora… ptičji pjev… djevojački jed… Činilo mi se kao da mu sve maše… kao da mu sve želi dobrodošlicu… a on… uvijek isti… ridao za sestrom… ili za bratom… slavio Boga… ili imao kamen za vratom… znao je često reći… BOG ZNA TKO JE VELIK… viđet ćemo… viđet ćemo…

Osobito kad bi na zemlji roditeljki sa zorom istoka pili rujno vino noći… i čekali dan milosti strpljivo u redu… penjali se tamo gore i gledali nebeske predstave… gledali kako travanj navaljuje na robinju

132 OSVIT 97–98/2019.

zemlju… slušali dobre bogumilske bajke… i smijali se zadevećeni i zadesećeni… brali humske ruže po humskim vrtovima… susretali ljude svoje krvi… namirisane zemljom… ponad kopnene zemlje raspinjali čadore… i izvijali kockaste zastave… gazili stranputicama kaduljnih brda… slušali djevojačke napjeve o minulim danima… oblačili košulje od lišća… i draškali gospođe iz grada… slušali kako zemlja diše kroz cvijet kaćuna… osluškivali glasove mrtvih spoznajući smrtnost tjelesa koja nosimo… tražili centar svijeta… i našli ga… ispod stabla nasred svijeta…

Znao se i naljutiti… i napasti me… zašto sam dopustio onom čovje-ku kod Mogorjela nepodopštine… svezao pojatu za stećak… ču li… ta tko je to vidio… što ga ne tužim… zašto je Jozo zapjevao na kome-morativnoj pjesničkoj večeri za Dragana uz Trebižat… ta ‘ko je vidio pjevat kad se čita poezija… strašno… zašto Stipe ne izbaci s posljednje stranice Hrvatskog slova riječ ‘svinjarije’… nije u hrvatskom duhu… preteška je… bode oči… zašto sam stavio prozore i vrata na kuću pro-laznosti… samo se mučim zalud… zašto ga tjeram čitati pjesme… kad se povukao iz javnog života… i nema nikad ni jednu sa sobom… a dolaze mlađi… šafrani… vjesnici proljeća… na razmeđu pramaljeća… zašto… zašto… zašto…

Samo neznalice i neodgojenci se rugaju drugima… podcjenjuju dru-ge narode i narodnosti… štuju samo svoje navike i običaje kao najveću mudrost… tko ne poštuje tuđe, taj ne voli i ne poštuje svoje… znanje i neznanje… snaga ili slabost… snaga ili krepost… imaš ili nemaš… jesi ili nisi… nije važna odjeća… ni teća… ne krči novac put k sreći… niti je bitno gdje ćeš leći… djelo… duhovno djelo koje gradimo… ono će nas nadživjeti… zato gledajmo, Libo, u visine… jok u nizine… jer duh koji se ne usuđuje glave dignuti… mora biti prezren… treba čitati… čitati… čitati… čuješ li me, pjesniče…

I hodismo tako humackom zemlom… oblijetasmo oko mnogih dig-nutih glava… budismo riječ… s Grgom, Vladom, Krešom, Draganom, Stipom, fra Miljenkom, Zdravkom, Antunom, Perom, Jozom… a sve ne bi li očuli pjesmu tihanih napjeva… pjesmu siromašku… o zem-lji Hrvata… o Hrvatskoj… ZEMLJI TRAGIČNIH PJESNIKA… zemlji koje polako nestaje… nazbilj unižena…

133PROMIŠLJANJA

Matej ŠKARICA

U POTRAZI ZA SAVRŠENIM PEJZAŽOM PO SJEVERNOJ HERCEGOVINI ILI POGLED KROZ

VJEKOVE S MITSKOG VRHA STRAŽBENICA

U pokušaju da zanemari osjećaj neznatnosti, prolaznosti i sputanosti ovozemaljskim ograničenjima dubokouman čovjek često se susretne s bolnim doživljajem stvarnosti. Boravak u prirodi i putovanje pomažu zaliječiti nevidljive ožiljke koje nam ljudi ponekad znaju nanijeti svojom zlobom, prevrtljivošću i se-bičnošću.

Čini mi se kako ništa više nije isto među ovim modro-zelenim brdi-ma, livadama, i skromnim zaravnima obradive zemlje što su se utalo-žile između sivih stjenovitih vrhova kroz tisućljetna pustošna razdoblja – a opet, Priroda svake godine pleše svoj ples u kolu kao da svijetu želi poručiti – vi ljudi kako hoćete, ali sve te vaše puteve, zidove, kule, gra-đevine i prijelaze preko zelenih voda jednom ponovno prekrit će moje trave, korijenje, šume, hladovina zaborava... Iznova ljeto u svojoj vreli-ni zadaje šamar (ili pljusku) danima koji se slažu jedan za drugim proli-jećući kao ptice, sve od obijesti ili igre u zraku. Naspram ljeta, naizgled daleko, zima u svom studenom zagrljaju steže vidike, ledi proplanke, iziskuje napore grijanja i održanja nutarnje vatre. No još je daleko onaj osjećaj svježine i prohladnosti na koji smo mi bijelci naviknuli više negoli na ljetne vrućine, plamove ili žege – kako naš narod ima običaj reći.

Zavladala neka tišina pod krošnjama hrastova i širokih bukava, dok sjeverac struji kroz žice na suhim drvenim zelenkasto-sivim stupovi-ma ublažavajući podnevnu sparinu. Prolijeće ptica krika uznemireno. Ponegdje, na travnatim livadskim predjelima ili pod brdom uzdiže se sladunjava izmaglica. Na suhoj stazi nikog, tek gušter, pola ili skaka-

134 OSVIT 97–98/2019.

vac natječu se do skrovitosti visoke žute trave. Na ovoj visini nema cvrčaka. Hlad malog izvora privlači neke žućkasto-sive ptice kojima srce zbog metabolizma ubrzano radi. Zračne struje s Borovnice i Duga podižu orla u visine – perje mu je smeđe i bijelo… Visoko se uzdigao, vreba zeca ili je negdje u selu zapazio kokoši. U daljini bljedilo crven krovova uzdolske pitomine i župna crkva. Mladež ramska nekad bila, zaigrala kolo nakon mise pa iščezla u gradove riječne nizije. Svi nešto studiraju, a sve su isprazniji duhom. Nit razgovora, duljeg, a kamoli i dubljeg – riječi su sve kraće, zamjenjuju ih tričave sličice i new age simbolčići. Tek zrnce ljudstva od pregršt mogućnosti, fragmenti misli, i zamišljen pogled, naizgled u prazno… – Ipak, ne budi oštar u kritici – pada na pamet biblijska misao.

Evo je, još jedna godina u novom stoljeću premda je od početka odmaklo do punoljetstva (18). Kako je brzo proletjelo vrijeme od one godine kad je proglašena herceg-bosanska samouprava i kad su me-đunarodne snage silom po stranom nalogu provalile u Hercegovačku banku. S druge strane, u Europi (toj istoj slijepoj Europi), prije stotinu godina bilo je to i to – kraj Velikog rata kako ga nazvaše, strojno kla-nje po europskim pustahijama, blatnim poljima i rovovima, zbrajanje materijalnih šteta i ljudskih gubitaka po gradovima uz crtanje novih granica u stranim zapadnim centrima moći. Veliki rat počeo je u BiH. Kako simbolično. Kada opet razmisliš – najgore su granice i ograniče-nja koje čovjek sam sebi zacrta pa ih ne može prekoračiti, ma koliko god se mučio u mjestu poput zvijeri koja lovi svoj vlastiti rep. Smjena dana i noći je poput smjene godišnjih doba. Vrijeme i pojam vremena čine se varljivi. Vrijeme – nešto što vrije, izvire i ima svoj tijek. Flux – tok, tok – flux. Učili smo latinski. Promislim… – Kad je prošao onaj Drugi svjetski rat nije se ni upola pričalo o ratu koliko se danas priča o zadnjem sukobu iz devedesetih godina prošlog stoljeća, točnije nakon dvadeset i tri godine eto stalno iste „podgrijane priče“ – …pa tko voli nek’ izvoli. Politiku šutnem na stranu, kao staru pro’rđalu konzervu mesnog doručka.

Žega, sparina, južnjak, pritisak, pa prolom oblaka i kiša… Eto onda i maće na povrće. U Slavoniji vijesti o poplavama, na jugu sparine i

135PROMIŠLJANJA

vjetrovi. Komarci u nizinama more svijet po kućama i stanovima, sve što ideš dalje prema moru ima ih više. Mostar dolje u dolini sa svojom vriskom, drekom i noćnim izlascima koji graniče s incidentima pod tu-đim prozorima dok pošten svijet spava. Mostar se nažalost pretvorio u polu-betoniziranu džunglu u kojem je glavni sport pijančevanje, dan-gubljenje po kafićima, gradskom bazenu i nebrojenim kladionicama. Mladež kao omamljena četvrtkom, petkom, subotom – ne pitaj koji dan. „Dijasporići“ i ovog ljeta navalili u grad na Neretvi pokazujući se s novim autima iz Njemačke, Austrije, Švedske – uglavnom na lea-sing. Zastava BiH nedavno postavljena na Fortici meteorološki dobro služi ukazujući na južnjak što s neviđene i nepoznate delte nanosi topao vjetar sve do Bijelog Polja uz zadah kratke ugode, miris paljevine, bo-rovine, poneka i odvoda. Ova godina je možda samo zeru vjetrovitija i kišnija, ali sve se osjeti na urodima.

Ipak, ovdje u gorju sjeverne Hercegovine znatno je svježije i ne-što se lakše diše. Čini se tako čim prođeš Jablanicu koja je za vrijeme Austro -Ugarske već bila prozvana korisnom „zračnom banjom“. Jabla-nica je danas poprilično uredan gradić na raskrižju puteva, ali posljednji rat je na njoj ostavio jednu teško izbrisivu mrlju pa se mnogi prisjeća-ju sretnih dana, sedamdesetih i osamdesetih godina (ponovo) prošlog stoljeća. Za Ilindan u Doljanim’ i na Uzdolu seljaci ne rade fizički, ne diraju sijeno i plastove da ne bi bili užeženi s visina – tako narodne legende kažu. U Doljanim’ koji su se isto dosta iselili po svijetu slavi se svetac zaštitnik.

Na cestama je blata sve manje jer je asfalta i betona sve više. Pone-kad se umjesto asfalta nanosio na put i beton no on zimi popuca ili ga voda raznese. Putari ili cestari iz ophodne službe kose travu sa strane. Lica su im potamnila od sunca. Nigdje se ne žure, a i što bi. Uskoče u kamiončić pa nastave dalje nakon odrađena čišćenja. Lopate strše u zraku kao simbol službe Kraft durch freudea. Poslije će pajdaši negdje na pivu. Od Slatine do Gračaca jezero dominira svojim mirnim voda-ma. Zove na vožnju u čamcu. No čamaca i nema. Kao da se Ramljaci ili Ramci nikad nisu navikli na život uz stajaću vodu. Nekad se tako pripovidalo o snazi i huku Rame, danas hidrocentrale i brane „regu-

136 OSVIT 97–98/2019.

liraju“ priču silnih gorskih kristalno čistih voda. Na Crnom mostu is-pod Gorice nekad su bile postavljene grede umjesto mosta. To je bilo davno, prije osamdeset godina. Tu su partizani ‘43. uspješno napravili sačekušu pripadnicima talijanske Murge divizije dok su se nakon pada Prozora povlačili prema Jablanici (…nach Jablanizza). Jedna časna sta-rina s Luga pričao mi je kako su s goričkog proplanka bacali ili frljacali ručno bombe dolje u klisuru na kamione koji su zapeli u uskom grlu.

Suhi makadam ponegdje se žuti kao musaka ili bijeli u stijenama kao bjelanjak, a curak vode kao brdska suza s Goričke, Luške ili Paljič-ke krivine privlači ose, stršljene, mušice, razne životinjice. Zelembać iskosa gleda iz trave bježeći na prvi znak opasnosti dublje u grmlje iz kojeg viri grubo obrađen stećak. Nikakvog obilježja na njem, a i kako bi ga vidio kad je sav obrastao mahovinom. Cesticom protutnji crveni sta-ri traktor sa sijenom poskakujući u brzini. Negdje uporno i dosadno laje pseto, a djeca podvriskuju u neprestanoj igri oko kuće. Možda su pri-mijetili vuka ili se igraju – čega li se danas već igra – ako već nisu pred televizorom ili računalom. Prozor nam se sakrio u dolinici. Legenda kaže kako je tu nekada u davnini bilo jezero koje je dopiralo sve do ka-mene barijere Ponira. Vide se samo dijelovi Podgrađa, Ponira i kanjona Prozorčice prema Dugama. Kad se spustim u Prozor uvijek me dočeka s nekom vrstom hladnoće, dosade i društvene okljaštrenosti, tako da mi se Jablanica čini kao živahan gradić u odnosu na ovdašnju provincijsku uspavanost. To zasigurno možemo pripisati i boljoj prometnoj pozici-oniranosti susjedne Jablanice koja je na raskrižju Sarajevo – Mostar – Bugojno. U Prozor u zadnje vrijeme općinske vlasti ulažu dosta novca, ali nikako da uljepšaju njegovo grubo lice i krivudave čaršijske uličice. One kao da spavaju nemirno snivajući o usporenim turskim vremenima (begovskom vaktu) ili talijanskoj upravi kad su ga ukrašavali bodljika-vom žicom i šetali se jutrom prateći mirise domaćeg kruha, parmezana i rakije grape uvezenih s nestale željezničke postaje Rama kao nagrada časnicima za boravak na ovim „grubim i vučjim teritorijima“. Stric Jos-kan je pričao da su Talijani bili blagi prema žiteljima, ponekad bi se uspeli iz čaršije gore na Borovnicu i Paljike na kratko druženje s mje-štanima ili u nabavku po jaja i kokoši. Nakon što su partizani preuzeli

137PROMIŠLJANJA

Prozor kasnije su okolicu njihovi zrakoplovi gađali nekim zapaljivim bombama, kao u flašama.

Istina da je Prozor najživlji bio ‘60-tih, ‘70-tih te djelomično ‘80-tih godina prošlog stoljeća. Ta vremena su u njega dovela elektroprivredu i poneke tvorničke pogone, a najviše svijeta je radilo. Starije generacije pomalo nostalgično gledaju na ta vremena. Istina da se i tada iseljavalo prema Zapadu: u Hrvatsku, Austriju i Njemačku, jer ovo je gotovo odu-vijek iseljenički kraj. No s jednom razlikom – nisu odlazile čitave obite-lji, kao što je to nažalost slučaj danas, može se reći, odavde do Posušja.

Prijevojni Makljen nijemo svjedoči smjenu putnika i vremenskih prilika: Putnik Prozor – Špedicija Bugojno, Polić i kompanija, Auto-prevoz Mostar, poduzeća na kotačima i žute cerade. – Tko to s druge strane pamti osim putopisaca i zanesenjaka, kad su ovuda prema Bosni i Gornjoj Zadužbini probijani i „minani“ putevi kanjonima neretvan-skim, ramskim, gornjo-vrbaskim. Austro-Ugarska je ovdje ostavila mnogo manje tragova negoli u Mostaru i Sarajevu. To su tada bile pro-vincije podaleko od glavnih prometnih linija. Prva Jugoslavija mini-mume građevinskih zahvata, a najviše se gradilo, bušilo i ustavljalo za vrijeme Druge Jugoslavije kad je Gornji i Donji kraj u nekoliko godina potopljen za potrebe „elektrifikacije nove socijalističke države“ i dobi-vanja toliko tražene električne energije.

S druge strane, tko „šljivi“ oba centra (Saraj’vo i Mostar) – pomislit će gordi i pomalo grubi Ramljak, mi smo svoji. Nama ni jedna vlast nije mogla nametnut’ ništa. – Stric Mato je u ono doba, kad se nije suma-nuto letalo k’o danas, jednoč obašao tri ramske župe u tri dana kako bi pronašao svoju Katu… To su ti bila neka druga vrimena. Danas svi lete naokolo, a mira nemaju. Starije ne slušaju, a samo za novotarijama lete i laganim životom čeznu. Ženske se iskvarile, gore se ponašaju negoli muški. – Eto ti ga!

Na vrelini hercegovačkog kolovoškog sunca kapi finog znoja spaja-ju se s lanenim uljem i rastopljenim bojama koje imaju dočarati pome-teno nebesko igralište i zelenilo koje se blago njiše kao da isparava u titraju ljetne izmaglice dolje u kamenitoj dolini rijeke Rame. U daljini Klečka stijena privlači pogled kao magnet. Zadali bi neki i hodočašće

138 OSVIT 97–98/2019.

na tu Klečku prorocima Novozavjetnim, tako im blizu, a tako daleko, ali teško im kuće napustiti i boje se zaraslih staza. Kažu gore se rijetko ide, a put s Gračanice nije tako priličan. Neki maštaju da ima i mina od prošlog rata premda je linija bila dalje. Eno je kao altar snova, nedo-vršena stepenica u nebo. Pogled nam puca prema Mluši i Višnjanim’ Donjim pa Gornjim, više i ne razaznaješ di je šta – eh, kakav je to teren. – Sparina je, a kako ne bi bila u ovo doba godine…

Kapi čeonog znoja odbijaju se o limenu paletu (zapravo podloška za mezu) tvoreći jedva čujan zvonak metalan zvuk, ovdje, na kamenitom bijelom krečnjačkom vrhu gotovo mitske Stražbenice (1 123 metra). „Izverali“ smo se bez nekih većih poteškoća gore ja i moj rođak, po-moćnik, dobar pratitelj ili ako hoćete vodič – mada vrlo strm i vijugav put do vapnenačkih stijena (naizgled tonski i sastavinom kao dover-skih) znam u dušu i već otprije. No i to je varka jer se okolina stalno mijenja, a svaki pogrešan korak mogao bi – s one druge strane prema Rami – značiti let u ponor i pad prema dolje u lom i nepovrat u odno-su „sad si zgruvan i polomljen“, a samo trenutak poslije bio si „prav i zdrav“. No s tim se ne treba mučiti (razbijati glavu) nego bolje paziti korak spretnim izviđačkim korakom kao da si stopljen s okolinom i rođen ovdje te nastaviti polagano dalje… I to je opće pravilo, gdje god da se krene. – Svakako oprez i promišljenost u koraku.

Ima tu istovremeno i one muške gordosti i ponosa što se kroz šutnju širi bratstvom i drugarskim pogledom koji, čini mi se, sve više nestaje u ovom gluhom suvremenom dobu gdje su ljudi sve zatvoreniji, osam-ljeniji, dalji od prirode i sebičniji u skupljanju komfora i raznih nepo-trebnih blagodati što ih otupljuju od iskonskog prirodnog zova. No i to može biti privid jer pravilo je da nema naročito strogih pravila. U dolini je 35 stupnjeva, a to je za visinu ovdašnjih ramskih predjela koji su iznad 700 metara poprilično visoka temperatura. Da ne pričamo o nizinskom Mostaru, gdje je danas (kako izvješćuju na radiju) preko 40 stupnjeva, na asfaltu i predmetnoj površini još i više. Posušit će se sva zelen i nasadi kako kiše nema tjednima. Ljeto se najčešće povezuje s lagodnošću života, neobveznim stvarima i zabavom, ali oni koji žive od zemlje uvijek moraju strahovati – požalio nam se jedan mještanin kad

139PROMIŠLJANJA

smo se ovamo penjali od Prozora. Propade rajčica, k’umpir, mada bit će šljiva. Neke su se voćke i slomile od roda. No koliko god slušali pri-tužbe zemljoradničke te probleme pomalo nezainteresirani trenutačno ostavljamo iza sebe.

Penjanje na Stražbenicu i vrh zvani Čovik (nazvan tako jer je kao kamena statua izbrušena vjetrom, ledom i erozijom) naizgled općeni-to nije neki zahtjevan manevar. Ipak ako nosite bilo kakvu opremu sa sobom može se učiniti odjednom nezgodan. Lišće bukava u podnožju grebena i lanca stijena napravilo je tepih na kojem se kliže pa je pamet-no pridržati se za jače grane gdje ih ima. Potom slijede dijelovi kreč-njačkih stijena i cik-cak stazice kojima očito dugo nitko nije prolazio. Negdje dalje grakće krupan gavran gotovo mehaničkim tonom. Kad se konačno uspneš, otvara se neopisivo upečatljiv i snažan pogled kao da okamenjen i reljefno stegnut stoji u vremenu – samo lagani vjetar odaje promjenjivost prizora u titrajima izblijedjelih žutih travki na stijeni sku-pa sa surim pogledom na blijedo-plavetnu Pasju stijenu ili stinu, kako se ovdje na ikavici uobičava reći – sve tamo u daljini prema Sovićkim vratim’, visoravni Risovca te obroncima planina Vrana i Čvrsnice, od-nosno prema daljnjem gorskom prostranstvu sjeverne Hercegovine. To pometeno, naizgled grubo i suro podneblje koje se odavde čini tako blizu, zapravo je tako daleko da noge slomiš preko nebrojenih drevnih usjeka, vrleti, udolina, osamljenih livada i vododerina gdje se napajaju divlje zvijeri ili nekad prođu sve rjeđa pastirska stada. Pasja stina zapra-vo je manja verzija Klečke i obje kao uglate sestrinske kamene uzvisine gledaju prema jugu – jugoistoku, poput nekih pradavnih kamenih lica ili mitskih portala koji spajaju daleku prošlost i trenutak sadašnjosti koji tako leti, prolijeće s nama ili bez nas... Ispod nje, negdje u kamenitom podzemlju, izvorište je Doljanke i Crime koje dijele na dvije suprotne padinske strane.

U trenutku prelamanja i vrćenja raznih misli, u sebi pomišljam – nemojte se ljudi penjati i dolaziti ovdje u većem broju jer ovo je naša zemlja, stoljećima i starinom, još nezagađena. No ipak, s nedostatkom ljudi osjeća se i ona prolaznost i kopnjenje iz naših krajeva, dok je ise-ljavanje ili „humano preseljenje“ Hrvata – kako to neki zovu – u pu-

140 OSVIT 97–98/2019.

nom jeku ove godine Gospodnje i još brojnih proteklih od zadnjeg rata naovamo. U Bibliji piše Vi ste sol zemlje…. A čini se kako sve više zemlja ostaje bez iste te soli – to jest ljudstva ili u strahu „čeka“ dolazak nekih drugih, stranaca koji će udariti nanovo kao nove vrste bilja što omotava se oko stabla dok ga ne uguši. Jednostavno nedostaje ljudstva. Čini se kako nije ni u ratu bilo ovako. To je ona pritajena zabrinutost za budućnost ove zemlje i kulture, a za koju malo doli pravih prijatelja i suradnika znaju kako je uistinu. No za sad takva pitanja političke na-ravi ostavljam po strani i nipošto ih ne želim načeti u ovo doba dana, možda i nikako kroz tjedan koji je preda mnom. Treba mi odmora od velegradske bjesomučne poslovne trke i monotone egzistencijalne re-peticije koju nameće sustav – stoga sam odlučan pronaći barem neke korisne fragmente sklada i mira u prirodi, a koji mi se što sam stariji, čini nadohvat ruke kao ujedno i sve daljim pojmom.

…U predvečerje imam namjeru prikupiti dojmove i osvježiti se čašom

žilavke na balkonu uz Neretvu… jer sve što se ne zapiše ode u vjetar misli. No koliko god bilježenje na papir bilo esencijalno za stvaralačke napore i kulturno-umjetničku baštinu, mišljenja sam kako ipak nešto treba ostaviti i neizrečenim. U inat modernom vremenu, globalističkim strujama i tehnološkim običajima koji bi sve da „uprate“, snime i raz-golite. – Živjeli!

141PROMIŠLJANJA

Danica BARTULOVIĆ

ČIJI TO ŽIVOT ŽIVIM

Otvaram knjigu svoga života. Dobro je ponekad vidjeti gdje smo i kako živjeli, kroz što smo prošli, što preživjeli. U jednoj dimenziji života čovjek gleda ljudsku zbilju, vidi da je uključen u nešto općeljud-sko, ovosvjetsko, u svemir. Golemo je to značenje i odmah, svakom ljudskom stvoru daje naslutiti da nismo izdvojena jedinka, nego kap u beskrajnom oceanu prepunom života. Čini se zadivljujućim. I nije samo čovjek uključen u tu golemost, nego i mrav, i stablo i oblak, i sve što postoji. Je li samo čovjek svjestan svoga postojanja, ili su to na neki na-čin i druga bića, stvari, pojave? O tom se može raspravljati, no mi ljudi s potencijalom kojim raspolažemo imamo goleme mogućnosti. U koz-mičkom poretku i redu, daje se naslutiti da imamo značajnu ulogu. Mi oduvijek naglašavamo značenje svoga postojanja, što može izgledati samodopadno, ali je i nužno, jer bez svjesnosti i naglašavanja značenja koje ima naša vrsta, ne bi se baš svrstali visoko na ljestvici živih bića. No baš to, što smo djelomično osviješteni, što spoznajemo, razmišlja-mo, učimo, težimo razvoju, značajno je. Svojim osjećajima, težnjama, duhovnim i umnim radnjama, digli smo se prilično visoko. Od onoga prvobitnoga zemaljskoga čovjeka koji je stvoren na „Sliku Božju“, za-pravo da bi se svojim težnjama u svom evolucijskom procesu, uobličio na sliku Božju, dug je i mukotrpan razvojni proces. Vrludali smo, pada-li i ustajali, hodili stranputicama, penjali se preko visokih bregova, bro-dili preko mora, stradavali na bezbroj načina da bi se postupno razvijali. Da bi naša svijest išla uzlaznom putanjom, da bi doprli gdje jesmo. Naravno, pred nama su i dalje, simbolički rečeno, brda, pustinje, vode. Sudarat ćemo se s potopnim olujama, uništavati nas bolesti i otrovi koje konzumiramo, odolijevat ćemo kataklizmama, neizbježno sukobljavati sa svojom vrstom. Ratovati, nastojati jedni druge podčiniti. Rušiti, oti-mati. Bit će puno patnje i stradanja, mraka i tlačenja, sljepila i zabluda, bijesa, frustracija, gubitaka, a uz to će nas uvijek pratiti sile koje nam

142 OSVIT 97–98/2019.

nisu naklonjene, koje također egzistiraju u ovom svemiru i žele ovladati njim. Cijeli je svemir u razvojnom procesu. U sukobu raznih sila. Znani nam i neznani svjetovi, bića, pojave. Iako nam se čini da je izvan našega svijeta sve usklađeno, samo jedan redak iz Knjige Otkrivenja naznačuje „…trećina nebeskih zvijezda bit će pometena…“, što naglašava da još uvijek vlada kaos, još nije dovršen završni stupanj svemira, stvorenja. Jednom će biti sve završeno, sve u Stvoritelju pomireno, ali do toga je golem put i golem trud.

Svaku osobu koja imalo razmišlja trebala bi itekako zanimati ona druga dimenzija našega postojanja, naša osobnost, narav, čemu dajemo prednost. Koliko vlastitim življenjem doprinosimo tom evolucijskom procesu, općeljudskom, koliko svoga ljudskoga potencijala unosimo u zemaljski i kozmički proces. Čovjek najprije zastane kad takvo što promišlja i kaže sebi: Što ja mogu? Ja sam maleno, beznačajno, smrtno biće. Što me itko ikada pitao? Gdje sam mogao išta učiniti da mi nisu stali na put? Moju sudbinu kreiraju neki moćnici, neki izakulisni stra-tezi koji isplaniraju desetljećima unaprijed kako će svijet funkcionirati, kako će ljudi živjeti, koliko će nas živjeti, gdje će biti ratovi i sl. Pa sve su mi nametnuli. Od rođenja me ukalupljuju na svoj kalup, lišavaju mogućnosti da kreiram život po svom nahođenju, po svojoj volji, prema svojim potrebama. Istina, ne može se živjeti posve opušteno i slobod-no. Mora se mnogo toga osmisliti, mora se naći za svakoga prostora, svakom dati mogućnost da se razvije, neke univerzalne zakone mora se poštovati. Mora se imati temelje. Ciljeve. Mora se postupati tako da se živi na vlastitu i opću dobrobit. Nažalost, najveći je problem što odu-vijek postoji manjina koja živi samo za svoju dobrobit. Kad se sagleda koliko neki ljude grabe, što posjeduju, kakva nedjela čine, koju su moć sebi prigrabili, prisjedne čovjeku život. Požali što se rodio. Količina zla često je veća od količine dobra. U naše, „moderno vrijeme“, izazovi i zapreke nisu ništa manji nego u svim proteklim vremenima. Stoga je najvažnije razvijati u ljudskoj vrsti poticaje da smo kao jedinka vrijedni i da se trebamo osjećati odgovornima za sebe i druge, za zemlju na ko-joj živimo. Nažalost, nasiljem nas satiru, krivo usmjere putovima koji ne vode humanom, spasonosnom cilju. Očito je da su diljem svijeta na

143PROMIŠLJANJA

sceni naši goniči, koji nas kane usporiti, onečovječiti, lišiti naravnih nagnuća, da ne uđemo u konačnu evolucijsku fazu kad ćemo izrasti u ono u što trebamo. Biti potpuni. To nam potkopava korijene, usporava nas, ali bi se ostvarili, u prvom redu bitne su naše istinske težnje, želja da ostvarimo svoj potencijal. Ako se ne ostvarimo ostat ćemo trajni in-validi ma gdje bili. Poslije toliko okršaja, patnje, obmana, žalosti, očaja, nedostaje nam volje, želje. Umorni smo, prašnjavi, svenuti. Slijepi smo ako ne vidimo koliko je gnjevan zloduh što nas nije posve utrnuo, isko-rijenio. Kojom nas mržnjom i tlakom tlači! Ali u kakvoj god situaciji bili, svima nam je cilj izbaviti se, sačuvati život. Oni koji su sklopili ugovor s vragom, nemaju šansu izvući glavu, oni koji nisu, imaju šan-su. U životu je malo šansi, malo je bića koja šansu iskoriste. Moramo ražariti u sebi svoj duhovni plamen, iznutra se oduprijeti, ne prihvatiti zlo kao svoga gospodara. Ne moramo se zavući negdje pod kamen, ne moramo se odreći svoga života. Ni majke ni oca, ni muža ni djeteta, ni pluga, ni žita, ni vina… Dapače, sve nam to pomaže, motivira nas. Sve su to neprocjenjivi darovi i dragocjenosti koje su nam darovane. Nismo samo vlat suhe trave, usahli list, truplo koje će se raspasti. Možemo kroz duhovnu dimenziju djelovati dok nam nisu tu izvanrednu mogućnost blokirali. Jer upravo je to cilj zloduha i njegovih poslanika. Čipiranje, preinaka čovjekova božanskog koda. Dovoljno smo osviješteni da uoči-mo opasnost, dok imamo vremena, iskoristimo svoj duhovni potencijal.

145priČom i(li)fotografijom do nagrade

prIČOm I(lI) fOTOgRAfIJOM DO NAgRADE OSVIT

PRIČOM I(LI) FOTOGRAFIJOM DO NAGRADE

Mostarski sajam gospodarstva, Društvo hrvatskih književnika Her-ceg Bosne i Katarina d.o.o. organizirali su i ove godine natječaj za pi-sane radove i fotografije: Pričom i(li) fotografijom do nagrade, tema ovogodišnjega natječaja bila je „Tu je moj dom“. U skladu s pravilima Natječaja formirano je povjerenstvo za ocjenu pristiglih radova: Ivan Sivrić i Grgo Mikulić (za književni dio) te Stojan Lasić i Stanislava Borovac (za fotografije). Na Natječaj je pristiglo četrnaest proznih ura-daka (od četrnaest autora) i dvadeset dvije fotografije (od sedamnaest autora). Objavljujemo nagrađene radove i fotografije.

U kategoriji za najbolje pristigle fotografije

Prva nagrada: Jozo Mandžo

OSVIT 97–98/2019.146

Druga nagrada: Mladen Topić

147priČom i(li)fotografijom do nagrade

U kategoriji za najbolje pristigle priče Prva nagrada za priču Vedrana PAVLOVIĆ Srednja škola Stolac

TU JE MOJ DOM

Dom, tako kratka riječ koja je utkana u srce i dušu svakoga pojedin-ca. Bez nje, čovjek se osjeća tjeskobno, panično luta svijetom nastojeći je zamijeniti novim mjestima, ali pravu sreću ne uspijeva pronaći. Često misli da će neka nova lokacija, neko novo mjesto uspjeti zamijeniti ono prvotno, stvoriti onaj osjećaj slobode i spokoja koje nam pruža dom. Međutim prava istina, ti mali čovječe, željan avantura i promjena jest da nijedno mjesto na Zemaljskoj kugli ti ne će pružiti osjećaj sigurnosti i topline koje ti pruža dom, baš onako kao kada te majčine ruke obgrle za vrijeme grmljavine. Dom nije i ne treba biti naziv samo za mjesto na kojem stalno boravimo, to je mjesto koje ti omogućava da ugledaš najbolju verziju sebe, pomogne ti u oblikovanju tvojih stavova i pru-ži utočište u teškim trenutcima. Mnogi su ljudi na teži način uvidjeli njegovu važnost, budući da su „trbuhom za kruhom“ morali napuštati svoje domove i obitelji, bez mogućnosti ikakvih prigovora.

Kao i u većini sela južne Hercegovine tako i u mom malom selu na Dubravskoj visoravni možete pronaći takve primjere. Još dok sam se kao dijete igrala s vršnjacima i dok nam je jedina briga bila kako napra-viti što ljepši kolač u blatu ili preskočiti konopac, zanimalo me je zašto stariji stanovnici s tolikim ponosom i sjajem u očima pričaju o domu i domovini. Jednog dana čisto iz dječje radoznalosti o tom sam razgo-varala sa svojim djedom. Pitanje koje je bilo upućeno njemu glasilo je: Djede, što to tebi predstavlja dom? Iznenađen mojim pitanjem, rekao je da ja odgovorim te da će onda on ispričati što njemu predstavlja ta ča-robna riječ. Zatečena njegovom ponudom ,bez razmišljanja odgovorih da je to mjesto na kojem živimo, na kojem se puno igramo i uživamo

OSVIT 97–98/2019.148

u igri. Osmjehnuo se te je rekao da idemo prošetati do okolnoga brda gdje će mi dati svoj odgovor. Došavši, sjedosmo na prostranu livadu koja je bila prekrivena jutarnjom rosom. Nadahnut pogledom na šume i oranice započe svoju priču. Znaš, Vedrana, i ja sam u tvojim godinama imao slična razmišljanja, tada je za mene dom bio mjesto koje mi pruža beskonačnu igru po svojim prostranima ravnicama i dolinama, mjesto gdje bezbrižno možeš skakutati sve od izlaska Sunca pa sve do njegova zalaska, gdje potpuno zaboraviš na nenapisane domaće zadaće, glad, kućanske poslove, jer se jednostavno ne možeš oduprijeti svim blago-datima koje ti on pruža. S odrastanjem sve se manje vremena provodi u prirodi, ne zbog toga što ti tako želiš, nego ti postaješ odgovorniji i ispunjavaš obveze koje ti on donosi. Život te odvodi na neke druge kolosijeke, udaljava te od tvoje početne stanice, ne znajući hoćeš li se više ikada vratiti na tu prvu stanicu, mjesto koje ti je sve pružilo. U današnje vrijeme normalno je da se nakon završetka školovanja tra-ži posao i na neki način osigurava bolja budućnost. Međutim, sine, u prošlosti to nije bilo tako, zbog siromaštva i rata stanovništvo ovoga kraja bilo je prisiljeno napustiti svoje bližnje, svoja imanja sve ono što su mukotrpno stvarali vlastitim zalaganjem i trudom sada je trebalo na-pustiti. Napustiti, ne znajući hoće li se ikada vratiti, a kada se vrate ne znajući hoće li ih išta dočekati. Nije bilo lako započeti nov život, izvan svoje rodne zemlje, ali trebalo je prehraniti svoje obitelji. Nakon što se rat polako stišavao, velik broj obitelji je započeo novi život te se nisu odlučili za povratak u domovinu. Međutim, moja čežnja za domom je bila prevelika, usprkos tomu što nisam znao što me čeka odlučih se vratiti te započeti sve iznova ako je potrebno. Putujući prema krajnjoj odrednici moga puta, tj. mjestu koje je uvijek zauzimalo prvo mjesto u mom srcu, mjestu koje je bilo početak i završetak svih mojih misli, vra-tih se i zatekoh razrušene kuće, štale, ceste, šume... prizore koje nikomu ne bih poželio, ni najgorem neprijatelju. Ali tada se u stanovništvu male zemlje Hercegovine budi prkos, inat da se sve vrati u prijašnje stanje. Vrijeme je lagano prolazilo i život se počeo vraćati u hercegovačka sela, opet se mogao čuti zvuk bezbrižne dječje igre, zvuk strojeva i miris ponovne slobode.

149priČom i(li)fotografijom do nagrade

Oduševljena ispričanim, nisam se mogla oduprijeti slici planina, do-lina i šuma koje su bile obasjane i zagrljene ponosom djedovih očiju. Ali priči nije kraj sada slijedi odgovor na tvoje pitanje: Možda je za tebe dom samo jedno mjesto koje ti pruža radost, prostranu tvornicu sreće i uživanja, ali za mene je on puno više. On je dio mene, dio moga bića, moje utočište i moja stijena, moj „peron vječne sreće“, moja sloboda i mir. Tek tad shvatih kako se neke stvari u životu stvarno ne mogu mje-riti ni sa svim novcem ovoga svijeta te kako se izreka „daleko od očiju, daleko od srca“ mijenja u „daleko od očiju, bliže srcu“. Danas, neko-liko godina kasnije shvaćam da sam na toj rosom okupanoj livadi, tog proljetnog sunčanog jutra naučila jednu od najvažnijih životnih lekcija koja kaže da je dom ondje gdje je srce.

OSVIT 97–98/2019.150

Druga nagrada za priču Dragan BOBAN Mostar

DjeD

Suhe djedove usne su svom unučetu prodornim, a tako umilnim glasom prožetim ljubavlju prema rodnoj grudi pričale o rođenju naše majke Hercegovine: „Kad su Isusa, izranjavanoga od teških bičeva i okrunjenoga trnjem mjesto krunom, prikovali na drvo spasa na Kalva-riji, njegova posljednja kaplja krvi pri smrtnom izdisaju pade na kamen, hladan poput same krvi, tvrd, duboko izrovan i prekriven zelenim me-kim sagom od mahovine. Iz tog se bijelog kamena rodi Hercegovina, majka i grob naših pradjedova. U svima nama leži dio te kaplje krvi iz koje će, ako ju budemo njegovali i štitili, u našem smrtnom času iz niknuti stablo po kojem ćemo se popeti do dveri raja. No, ako ju bu-demo kaljali blatom i zanemarivali, rascijepit će zemlju i stvoriti jarak u koji ćemo upasti vrišteći i zapomažući te na kraju izgorjeti u vječnom plamenu. Vidiš li onu tamo draču? Sve su one ispletene od Kristove trnove krune.“

A dječačić je gledao u djeda očima velikim poput dna šalice i upijao svaku njegovu riječ, svaki udisaj i izdisaj, svaku stanku. Njegovi rodi-telji su preminuli dok je još bio beba pa mu je djed bio i otac i majka. Svaki su dan tako sjedili na starom suhozidu, razgovarali o domu i jeli trešnje i nar, jedine vidljive ostatke Mesijine krvi. Djed i unuk su zajed-no brojili godine baš poput srebrnih bisera na tankoj niti. No, ubrzo su stigli do crnog bisera pod čijim je budnim okom onaj dječak, sada već muškarac, ostavio svoju domovinu i otišao negdje drugdje u potrazi za kruhom. Obećao je djedu da će ga stalno posjećivati i pisati mu. Prvih nekoliko godina je zaista bilo tako. No, onda se ludo zaljubi u jednu plavu kosu, zelene oči, tople ruke i zaboravi na djeda i svoju prošlost. Djed mu je pisao svaki tjedan, željno iščekujući odgovor, no ta plava kosa, zelene oči i tople ruke su presretali pisma i cijepali ih. On to

151priČom i(li)fotografijom do nagrade

nije vidio, bio je zaslijepljen žarkim, ali lažnim svjetlom zaljubljenosti. Kada ga to djevojče ostavi i ode s drugim, tek tada stvarno progleda i sjeti se djeda, trešanja i priča. Od svih sjećanja, svih osjećaja prema djedu i Hercegovini koja je izborana baš poput njegova lica, isplete pjesmu. Svaki stih je bio jedna stuba više prema domu. I kad ju zavr-ši, nađe se pred kršem kojeg više nema pravo zvati svojim. Potrči do one stare pojate tražeći pogledom, sluhom, mirisom i dodirom djedove grube ruke, prodoran glas, kosu posutu srebrom i miris njegove kože. Zastane. Vikne. Oglasi se samo tišina i prikaže se praznina. Pope se na goru do snijega kojim gorske vile umivaju svoja alem-lica i upita ga: „Jesi li vidio moga djeda?“ Snijeg mu odgovori: „Nisam ga vidio već dvije nedjelje.“ I sretne hladni vjetar s kojim se igrao lovice kao dijete te ga upita isto pitanje. No, odgovor je bio jednak odgovoru snijega. Upita stijenu na kojoj je kao mali sjedio kao kralj na svojem prijestolju: „Tvoj je djed posljednji put sjeo na mene za punog mjeseca vraćajući se s njegova uobičajenog večernjeg pozdrava prirodi.“ Zapita britke zrake zlatnoga sunca i niti prozračne mjesečine znaju li što o njem. Njihov sjaj počne blijedjeti u ritmu opijela kojeg zapjevaše. Srce mu se prelo-mi, duša zajeca, a noge pohitaju u naručje groblja, samotnog, suznog. I tu začu bolni i gorki plač. Upravi pogled prema kamenom raspelu na kojem je sjedjela bijela sjena čije su prolivene suze lepršale po zraku. Unuk odmah prepozna lice svoga djeda, svoga hranitelja i branitelja. Čim je djedova sjena ugledala svoga unuka, prestade plakati, skoči do njega i vikne: „Moje te oči napokon ponovno ugledaše! Sad mogu otići vječnomu Bogu.“

Iz njegova groba iznikne biljčica koja u trenu izraste u visoki hrast po kojem se sjena pope do oblaka. Još mu prije ulaska u nebeske dvore reče: „Nikad ne zaboravi da je ovdje tvoj dom.“ I stopi se s nebom. Od onih suza što lepršahu po zraku nastade ružarje oko unukova vra-ta. Odjednom se sve zatalasa oko groba stvarajući privid uzburkanog zelenog mora. To se djedovo tijelo sjedinilo s majkom Hercegovinom. Unukova duša, ustalasana zajedno s prirodom, prošapuće, srce mu kli-knu, a usne izgovore ove riječi: „Zaista, tu je moj dom!“

153ZNANSTVENO PODRUČJEZNANSTVENO pODrUČJE OSVIT

Edita VUČIĆ1

UDK 902/904:726.8(497.6-3 Z. Hercegovina)”04/14” 726.8(497.6-3 Z. Hercegovina)”04/14”Izvorni članak

SREDNJOVJEKOVNI KULTURNI KRAJOLIK – INTERPRETACIJA PROSTORNOGA RASPOREDA

NEKROPOLA STEĆAKA

SAŽETAK

S ciljem boljega razumijevanja značenja kasnosrednjovjekovnih krajo-lika, diskursom su obuhvaćene ne samo nekropole stećaka na prostoru zapadne Hercegovine, nego i ostali vidljivi materijalni tragovi iz rani-jih arheoloških razdoblja. Upravo su ti materijalni tragovi pokazatelji interakcije prostora i čovjeka koji je generacijama projicirao svoju ko-gnitivnu mapu na okoliš, oblikujući ga i dajući mjestima nova značenja.

U radu će biti riječi o uklopljenosti nekropola zapadne Hercegovine u prirodni ambijent, uz riječne tokove i izvore vode, ranije komunikaci-je ili uz ukopna mjesta, što upućuje na prežitke poganskih vjerovanja te praznovjerja kasnosrednjovjekovnih populacija. Budući da se takvo što ne može potkrijepiti pisanim tragovima, rekonstruiranje postupaka kasnosrednjovjekovnih populacija prilikom odabira lokacije za pokop svojih mrtvih razmatrat će se hipotetički.

Promišljanja autorice rezultat su višegodišnjega terenskoga rada i kon-zultiranja stručne literature iz teorijske arheologije prostora i krajolika.

Ključne riječi: nekropole stećaka, zapadna Hercegovina, prostorni raspored, komunikacije, gomile, crkve.

1 Dr. sc. Edita Vučić, FPMOZ, Sveučilište u Mostaru.

OSVIT 97–98/2019.154

Proučavanje prostora i krajolika zastupljeno je u više znanstvenih oblasti (geografija, arheologija, antropologija, arhitektura i sl.) Teo-rijski pristupi arheologije prostora i krajolika zastupljeni su u zapad-noeuropskoj znanosti više od nekoliko desetljeća.2 Sažeti prikaz povi-jesnoga razvoja dao je Predrag Novaković u svom radu Arheologija prostora i arheologija krajolika.3 Za potrebe ovoga rada značajna je spoznaja kako arheologija krajolika, za razliku od prostorno usmjerenih arheoloških studija, proučava prostor kao humanizirani objekt, tj. vid materijalne kulture koju je stvorio čovjek, pri tom nastojeći premosti-ti konvencionalne teme poput proučavanja naseobinskih i adaptivnih aspekata pros torne organizacije života.4 Razmatrani prostor zapadne Hercegovine obiluje kulturnim krajolicima iz različitih arheoloških raz-doblja. Ti su krajolici nastali kao splet povijesnih okolnosti i interakcije ljudi i prostora te kao takvi imaju određena značenja.5

Pregledom literature uviđa se kako su rekognosciranjem lokaliteta sa stećcima stvoreni formalni obrasci iz kojih se s geografskoga aspekta iščitavalo pozicioniranje nekropola na određenim mjestima, no u dub-lje analize njihove distribucije u prostoru nije se ulazilo. Istaknuti su adaptivni i funkcionalni parametri kojima se naglašavala mogućnost za iskoristivost prirodnih resursa i uvjeta koje pruža okoliš.6 U manjoj su

2 CLARKE, D., 1977.; INGOLD, T., 1993.; JOHNSON, M., 2007., MAS-SEY, D., 2005.; TILLEY, C., 1994.; i dr.

3 Vidi: NOVAKOVIĆ, P.: Arheologija prostora i arheologija krajolika, u: Povijest u kršu, zbornik Projekta „Naselja i komunikacije u kontekstu veza Jadranskog priobalja i unutrašnjosti u prapovijesti i antici,“ FF Press, Za-greb, 2008., str. 15. – 55.

4 NOVAKOVIĆ, P.: Arheologija prostora i arheologija krajolika, 2008., str. 15, 41.

5 ANSCHUETZ, K. F.; WILSHUSEN, R. H.; SCHEICK, C.: An Archaeo-logy of Landscapes: Perspectives and Directions, in: Journal of Archaeolo-gical Research, Vol. 9., No. 2., 2001., str. 157. – 211.

6 BEŠLAGIĆ, Š.: Stećci. Kataloško-topografski pregled, Veselin Masleša, Sarajevo, 1971., 78; 88; N: MILETIĆ, Stećci, Umetnost na tlu Jugoslavije, Beograd – Zagreb – Mostar, 1982., str. 22. – 23.

155ZNANSTVENO PODRUČJE

mjeri razmatrane simbolička komponenta, značenja i percepcije krajo-lika u ljudskoj kognitivnoj sferi.

Prema dosadašnjim publikacijama, što se potvrdilo i terenskim ra-dom, razmještaji nekropola na području Bosne i Hercegovine te ostalih zona rasprostranjenosti imaju sličnih i istovjetnih osobitosti. Bešlagić u svom djelu Stećci, kultura i umjetnost zapisuje da su nekropole sa ste-ćcima obično zasnivane nedaleko od naselja, pokraj putova i na mjes-tima koja su u odnosu na okolinu nešto uzdignuta, da se živi češće pod-sjećaju na umrle, a da pokojnici s pogodnog mjesta mogu da osmatraju svoj zavičaj. Majdani kamena redovno nisu bili daleko, često su oni uslovljavali i samo lociranje nekropola, kako bi se olakšalo doturanje kamenih blokova, odnosno samih stećaka.7

Iako Bešlagić navodi blizinu naselja kao jedan od argumenata, da-nas gotovo nema materijalnih ostataka i arheoloških potvrda o srednjo-vjekovnim naseljima na području zapadne Hercegovine. Najranije da-tirana naselja poput Brotnja, Veljaka, Kočerina i Posušja te napuštenih naselja u osvojenim područjima, evidentirana su u dokumentima ili na natpisima te popisana u prvim turskim defterima iz 15. i 16. st.

Svoje viđenje prostornoga rasporeda nekropola dala je i N. Miletić koja kaže da su svuda gde je to bilo moguće, stećci prekrili praistorijske tumule, reflektirajući žestoku privrženost baš ovim kultnim mestima, čije neugašeno poštovanje leži, uz ostale komponente, u samom korenu nastanka stećaka. Osim pokapanja na gomilama, osvrnula se na nasta-nak kasnosrednjovjekovnih nekropola stećaka na antičkim lokalitetima, kontinuitet ukapanja unutar i oko crkava, kao i na podizanje kasnijih crkava na kasnosrednjovjekovnim lokalitetima, što prema njezinom mišljenju upućuje na poštivanje istoga kulta.8

Sljedeća stavka koja se tiče diskursa o stećcima je proučavanje tra-dicije i vjerovanja vezanih uz njih. U narodu još uvijek žive običaji, narodne predaje i legende vezane uz vjerovanja što su stećci i kako su nastali. U nekim krajevima nazivaju ih svatovskim grobljima jer se

7 BEŠLAGIĆ, Š.: Stećci − kultura i umjetnost, Veselin Masleša, Sarajevo, 1982., str. 568.

8 MILETIĆ, N.: Stećci, 1982., str. 22. – 23.

OSVIT 97–98/2019.156

vjeruje kako su na tom mjestu izginuli svatovi. Veoma često čuje se da su na tim grobljima pokopani divovi koji su igrali „kamena s ramena“, Grci, kauri, Luterani (živjeli su u planinama i bili druge vjere) i sl., čime se određenim lokacijama u prostoru daje mistično značenje. Stećcima se pripisuje i apotropejsko značenje jer se vjeruje u njihovu iscjelitelj-sku moć, ali postoji i bojazan od nevremena, bolesti ili smrti ako se stećak ili grob ispod njega oskvrnavi. U nekim su krajevima preživjele narodne tradicije i vjerovanja, usprkos turbulentnim vremenima i inter-vencijama više religijskih praksi.9

Prema mišljenju A. Benca, nekropole leže na riječnim obalama, uzvišenjima i mjestima s kojih je omogućen vizualni pregled okolnoga terena, ali i na područjima koja su danas pusta i nenaseljena. Na temelju toga zaključuje koliko se struktura naselja mijenjala kroz stoljeća.10

Posljednjih se godina stećcima intenzivno bavio povjesničar D. Lovrenović. Njegovo se ime vezuje uz proces nominacije stećaka na UNESCO-ov Popis svjetske baštine. Na tragu svojih prethodnika po-put Š. Bešlagića, N. Miletić, P. Anđelića i dr., problematiku prouča-vanja stećaka stavlja u kulturno-povijesni kontekst, baveći se svakim segmentom njihove pojavnosti. U svom elaboratu Stećci, bosansko i humsko mramorje srednjega vijeka, Lovrenović na temelju pozicioni-ranja stećaka uz crkve, naselja i putove ukazuje na analogije s europ-skom sepulkralnom praksom još od vremena afirmacije kršćanstva, kao i na njihovu blisku povezanost s gradskim društvom srednjovjekovne Bosne. Prema njegovim riječima, stećci su svojim oblicima, natpisima i reljefnom građom uklopljeni u netaknuti ambijent bosanskih šuma, bistrih voda i polja, još i danas zrače neokrnjenom evokativnošću i ori-ginalnom izvornošću, živo svjedočeći o jednom davnom svijetu zaoku-pljenog pitanjima spasenja i zagrobnog života, a svojom pojavnošću predstavljaju bosanske katedrale srednjega vijeka.11 Raspored stećaka

9 BENAC, A.: Stećci, Izdavački zavod „Jugoslavija“, Beograd, 1967., 6. – 7.; Š. BEŠLAGIĆ, Stećci − kultura i umjetnost, Veselin Masleša, Sarajevo, 1982., str. 33. – 37.

10 BENAC, A.: Stećci, 1967., str. 7.11 LOVRENOVIĆ, D.: Stećci, bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka

– monografija, Rabic, Sarajevo, 2009., str. 89. – 90, 240.

157ZNANSTVENO PODRUČJE

promatra i u kontekstu interkonfesionalnosti, navodeći da se na područ-ju Hercegovine nalazi znatan broj nekropola smještenih u recentna ri-mokatolička i pravoslavna groblja i crkve. Pogrebne obrede razmatra kao oblik socijalne kontrole i sponu između živih i mrtvih, pritom se referirajući na europski srednji vijek.

Revidiranjem navedenih izvora, zaključuje se da su na vizualnom polju determinirani obrasci prema kojima su nekropole nastajale isklju-čivo u blizini kamenoloma i naselja, u područjima bogatim kamenom za obradbu ili tamo gdje je to dopuštala konfiguracija terena. Ovakav stav korespondira s ekonomsko-funkcionalnim pristupom procesne ili nove arheologije koja prostor promatra kroz ekonomski potencijal, uzi-majući u obzir pojedina nalazišta i regiju i tezu kako čovjekovo ponaša-nje nije slučajno nego organizirano.12

Vremenom dolazi do inovacija u načinu na koji se izučava prostor pa se više pozornosti posvećuje povijesnom kontekstu, interakciji lju-di i razumijevanju materijalne kulture. Naglasak na iskustvu pojedinca očituje se i u fenomenološkim pristupima u proučavanju krajolika i pro-stora koje je zastupao C. Tilley. Prema njegovom su mišljenju prostori kompleksni i smišljeni socijalni produkti, uvijek u međusobnom odno-su s ljudskim djelovanjem. Neovisno o promatranom razdoblju, čovjek je oduvijek pripisivao sveto, simboličko i mitološko značenje mjestima, objektima i pojavama u topografiji, pritom im dajući novi smisao i zna-čenje. Prostor je tako postao humaniziran, u stalnom je procesu pro-duciranja i reproduciranja, podložan promjenama i transformacijama u odnosu na prethodno kreirane prostore.13

O humanističkoj komponenti pejzaža pisao je i poznati arhitekt B. Bogdanović koji kaže da Ono što čini najveću vrijednost naših pejzaža

12 Procesna ili nova arheologija razvija se 60-tih godina 20. stoljeća. Pod utjecajem razvoja prirodnih znanosti ona teži objektivnosti i provjerljivosti arheološkog zaključka. Ekonomski i kulturni razvoj društva promatra kroz ekološke i funkcionalne aspekte. OLSEN, B.: Od predmeta do teksta: te-orijske perspektive arheoloških istraživanja, Geopoetika, Beograd, 2002., str. 43. – 44.

13 TILLEY, C.: Phenomenology of landscape, Places, paths and monuments, Berg publishers, Oxford, United Kingdom, 1994., str. 9. – 22.

OSVIT 97–98/2019.158

nije samo, nazovimo je tako – „platonska“ slikovitost, već je to pre sve-ga ono što živi u njima, rekao bih možda čak njihova humana vrednost, koju imaju za čoveka i koju im daje čovek.14

Ipak se čini kako je posljednjih godina pozornost usmjerena na promišljanje identitetȃ individua pokopanih ispod monumentalnih nadgrobnih spomenika. Stavljanjem težišta na proučavanje etničke i vjerske pripadnosti pokojnika, uviđaju se utjecaji suvremenih struja-nja i njihovo projiciranje na povijesnu prošlost. Međutim, brojno stanje stećaka u Bosni i Hercegovini pa i šire pokazuje da su kasnosrednjo-vjekovne populacije prihvatile istovjetan način pokapanja, bez obzira na etničku ili religijsku pripadnost, što može biti pokazatelj toga da ti koncepti nisu bili presudni, ili pak nisu imali primarno značenje kakvo imaju u suvremenim istraživanjima. Manjkavosti dosadašnjih interpre-tacija upućuju na potrebu otvaranja širega diskursa o tom može li se prostorni raspored nekropola stećaka shvatiti kao zakonitost ili pak sa-gledati u širem kontekstu. Praksu pokapanja pod stećcima treba proma-trati kao spoj duhovnih i umjetničkih iskustava populacija iz predantič-koga, antičkoga razdoblja te pučke i kleričke kulture srednjega vijeka. Prema Lovrenovićevu mišljenju, stećci reprezentiraju duhovnu dramu jednoga formalno kršćanskoga društva, još uvijek raspetoga između pa-gansko-mitoloških i kristoloških tema.15 S obzirom na postojanje triju konfesija u srednjovjekovnoj Bosni te očito kolektivno prihvaćen način pokapanja, u nedostatku pisanih izvora arheologija ne može dati odgo-vore o razlikama u vjerskim tradicijama vezanim za pogrebne obrede. Jedini indikatori vjerske pripadnosti pokojnika jesu epitafi, o čem svje-doče sljedeći primjeri: natpis Vignja Miloševića koji glasi Va ime o(t)ca i sina i svetago d(u)ha amin....16 i natpisi gosta Milutina i Mišljena, velikodostojnika Crkve bosanske: Va ime tvoje pričista Trojice, gos-

14 BOGDANOVIĆ, B.: Mali urbanizam, Narodna prosvjeta, Sarajevo, 1958., str. 76.

15 LOVRENOVIĆ, D.: Stećci, bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, 2009., str. 132.

16 VEGO, M.: Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Knjiga I, Zemaljski muzej, Sarajevo, 1962., str. 13.

159ZNANSTVENO PODRUČJE

podina gosta Milutina bilig...17 i Ase leži dobri gospodin gost Mišljen komu biše priredio po uredbi Avram svoje veliko gostoljubstvo... kada prideš prid gospodina našega Isusa Hrista jednoga...18

Evidentno je kako su lokaliteti s nekropolama stećaka nastali kao rezultat ljudske ideje i akcije te različitih značenja koja su krajoliku pri-davale kasnosrednjovjekovne populacije. Ta su se značenja manifesti-rala na različite načine i različitim paternima, tj. međusobnim prostor-nim odnosima nekropola i drugih arheoloških lokaliteta. Međutim, bez osjećaja za prostor i smislenoga postavljanja nadgrobnih spomenika u prirodnom ambijentu i u okvirima jedne nekropole, stećak nije mogao prenijeti poruku promatraču. Miletić je prva ukazala na ravnotežu iz-među volumena stećaka i krajolika te na oblike stećaka koji ostavljaju dojam kao da su nikli iz tla.19 Nakon odvajanja neoblikovanoga kamena iz kamenoloma, lokalni su majstori usavršavali klesarske vještine stva-rajući formu u koju su unosili osobne ili ideje naručitelja spomenika te usvajali umjetnička strujanja svoga vremena, pritom ne napuštajući lokalni folklor. Nijedan nadgrobni spomenik nije identičan, a repertoar reljefnih motiva vješto je kombiniran na bezbroj načina.20

Stećci su trajno postavljani iznad grobova pokojnika sa svrhom označavanja vječnih počivališta i zaštite posmrtnih ostataka, što je ne-rijetko i poruka na epitafima. Umjetničkim i oblikovnim svojstvima oni ostaju trajni objekt komunikacije između živih i mrtvih. Svojom su pojavnošću preuzeli svojevrsnu ulogu artefakta pri definiranju iden-

17 VEGO, M.: Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Knjiga III, Zemaljski muzej, Sarajevo, 1964., str. 53.

18 VEGO, M.: Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Knjiga IV, Zemaljski muzej, Sarajevo, 1970., str. 61.

19 MILETIĆ, N.: Stećci, 1982., str. 22.20 Njihov suodnos i položaj na plohama nadgrobnih spomenika omogućuju

šire interpretacije od dosadašnjih u kojima se većinom promatraju kao za-sebne komponente. Primjećuje se kako se u istraživanjima rijetko povezuje cjelokupan ikonografski repertoar pojedinačnoga nadgrobnog spomenika. Stoga stećak treba promatrati kao svojevrsnu skulpturu u prostoru, s oso-bitim stilskim i oblikovnim svojstvima te ga kao takvu pojavu „čitati“ u njegovoj sveukupnoj pojavnosti.

OSVIT 97–98/2019.160

titetskih komponenata kasnosrednjovjekovnih populacija. Monumen-talnost izvedbe stećka u literaturi je najčešće sinonim za ekonomsku, socijalnu i političku identitetsku komponentu, dok se natpisna građa i reljefni motivi, osim prethodno navedenih, najčešće referiraju na reli-gijski ili etnički identitetski moment. Pojam identiteta kompleksan je, mnogoznačan i dinamičan, i veoma se često rabi u ideološke svrhe pri pokušaju opisivanja populacije iz prošlosti.21

Kulturne identitete22 treba promatrati kroz odnos ljudi prema krajo-liku jer je krajolik neodvojiv od kognitivnoga razumijevanja ljudi koji ga nastanjuju.23 Dio kulturnoga identiteta kasnosrednjovjekovnih po-pulacija jest ponavljanje prakse pokapanja pod stećcima, uporaba istih simbola na nadgrobnim spomenicima, neovisno o religijskom pluralite-tu i tradicijama, kao i identificiranje s određenim značenjskim lokalite-tima u krajoliku. Komponenta koja ukazuje na štovanje kultnih mjesta i identificiranje sa svojim predcima, njihova je organska povezanost s gomilama, ali i simbolično klesanje monolitnih nadgrobnih spomeni-ka. Miletić je napravila poveznicu između odnosa stećka u prostoru i kulture ranoga srednjega vijeka, s obzirom na to da se i stećci na ne-

21 U svom radu Archaeology of identity Pohl problematizira pitanje identiteta iz prošlosti. On smatra kako se identiteti često rabe u ideološke svrhe. Po njem termin identitet objašnjava povezanost pojedinca s društvenom skupi-nom, uzimajući u obzir razlikovanje individualnoga i kolektivnoga identi-teta. POHL, W.; MEHOFER, M., Archaeology of Identity/Archäologie der Identität, Forschungen zur Geschichte des Mittelalters, sv. 17, Verlagder Österrechisch en Akademie der Wissenschaften, Wien, 2010., str. 9. – 25.

22 Arheološko istraživanje identiteta iz prošlosti prvotno se odnosilo na istra-živanje koncepta kulture, tj. kulturne skupine (zajednički teritorij, jezik, materijalna kultura − način pokapanja, artefakti, nastambe, posuđe, etnička pripadnost). Antropologija objašnjava identitet kao pokušaj pojedinca da se identificira sa skupinom ljudi na temelju zajedničkih kulturno i društveno određenih osobina, ali i razlika u odnosu na druge. (BABIĆ, 2010: 139. – 143)

23 ASHMORE, W.; KNAPP, A. B.; Archaeologies of landscape, Contempo-rary Perspectives, in: Social Archaeology, Blackwell publisher, Oxford, UK, 1999., str. 1. – 30.

161ZNANSTVENO PODRUČJE

kropolama nižu u pravilne redove, pripadajući grobljima na redove. Ta koncepcija narušena je samo u slučajevima pokapanja na gomilama.24

Suvremene tehnologije omogućile su identificiranje krajolika anali-zom topografskih karata i fotodokumentacijom prostora, putem satelit-skih snimaka, ortofoto karata i analiza u GIS-u. Kontinuitet pokapanja potvrđen je vizualno, ali i arheološkim iskopavanjima nekropola steća-ka pozicioniranih na tumulima te na lokalitetima iz razdoblja antike i ranoga srednjega vijeka. Arheologija ne može potvrditi narative koje su te populacije imale o svojoj prošlosti, kao ni tradiciju poštivanja svetih mjesta, ali ih je moguće pretpostaviti iz regionalnih specifičnosti pro-stora zapadne Hercegovine.

Postavljaju se pitanja čemu su kasnosrednjovjekovne populacije te-žile prakticirajući ovako kompleksan običaj pokapanja, kako je i zbog čega došlo do njegova prihvaćanja, kako su se pogrebne tradicije mije-njale kroz vrijeme, usvajajući novi način klesanja i ukrašavanja steća-ka te koja je značenja krajolik dobivao polaganjem stećka iznad groba pokojnika?

Prisjetimo se prijelaza iz 7. u 8. st. kada dolazi do promjena u pro-cesu pokapanja i inhumacija zamjenjuje incineraciju. To je prethodilo i procesu pokapanja oko crkava i činjenici da je sve manje grobova bivalo opremljeno prilozima i nalazima. U 12. st. dolazi do teoloških promjena o pitanju smrti i umiranja. Definiranje čistilišta dovelo je do promjena u pogrebnoj praksi. Crkva je definirala sudnji dan na kojem će se neke duše spasiti, ako su za života zaslužile spasenje, a neke će pak biti osuđene na prokletstvo u paklu. Ostalo je otvoreno pitanje što se događa s dušom u vremenskom rasponu između smrti i posljednjega suda, počiva li ona na jednom ili na više mjesta. Sljedeća promjena, također teološke naravi, jest reformacija koja pozornost usmjerava na pojedinca i njegovo vjerovanje i tumačenje Biblije.25

U razdoblju europskoga kasnosrednovjekovlja, groblja su se nala-zila oko crkava, a stanovnici grada ili pripadnici zajednice smatrali su

24 MILETIĆ, N.: Stećci, str. 23.25 DANIELL, C.: Death and burial in medieval England 1066-1550, Rou-

tledge, London, 1997., str. 173.

OSVIT 97–98/2019.162

ih svetim i socijalnim mjestima. Na grobljima se i trgovalo, održavale su se razne igre i borbe, što je bilo zabranjeno gradskim statutima jer se očekivalo da mrtvi počivaju u zasluženom miru. Dopuštena su samo štovanja pojedinih svetkovina i procesije koje su pratile takve događa-je. Tijelo pokojnika polagano je u grob tako da je glava bila okrenuta prema zapadu, a noge istočno jer se vjerovalo da će se Isus Krist po-javiti na istoku sudnjega dana.26 O formiranju grobalja oko crkava u zapadnoj Hercegovini nema mnogo podataka, ali njihovo se postojanje pret postavlja. Zbog turskih rušenja i prenamjena crkvenih objekata, sa-čuvano ih je svega nekoliko: Knešpolje – Varda, Gradac – Posušje, Go-rica – Sovići, Uzarići – Šarampovo i Grovišta, Mlade – Veljaci, Bašine njive – Tihaljina i dr.

U povijesnim izvorima nalazi se jako malo podataka o naseljima27, podgrađima i cestama. Podatke o cestovnim pravcima na području za-padne Hercegovine nalazimo samo u opisima antičkih komunikacija, za koje se pretpostavlja da su rabljene i u kasnijim razdobljima. Podatci iz vladarskih povelja svjedoče da je feudalna vlastela u svom posjedu imala kasnosrednjovjekovne gradove – utvrde. Podgrađa su slabo doku-mentirana u izvorima ili potvrđena arheološkim istraživanjima, ali sva-kako se može pretpostaviti postojanje naselja u njihovoj neposrednoj blizini. Kao indikator mogu poslužiti podatci o napuštenim naseljima zabilježenim u prvim turskim defterima, ali i brojne nekropole stećaka. Nekropole u dolinama plodnih polja razmatranoga područja razmješte-ne su poput okupljenih naselja danas, što ukazuje na rodovski ili ple-menski način pokapanja. Nekropole u planinskim i brdskim područjima po brojnosti nadgrobnih spomenika zaostaju od onih u nizinskim, pa bi se dalo pretpostaviti kako su naselja bila raštrkanoga tipa te da nisu imala rodbinski karakter, nego je on vjerojatno bio socio-ekonomske naravi. Raspored nekropola po rubovima polja Mostarsko blato, Mo-karsko polje, Rakitsko polje, Vučipolje i Ljubuško polje potvrđuje prvu

26 DANIELL, C.: Death and burial in medieval England 1066-1550., 1997., str. 109. – 158.

27 ARHEOLOŠKI LEKSIKON BOSNE I HERCEGOVINE, Tom 3, Saraje-vo, 1988.

163ZNANSTVENO PODRUČJE

pretpostavku, dok smještaj nekropola u planinskim područjima potvr-đuje postojanje privremenih stočarskih staništa.

Činjenica je da su kasnosrednjovjekovne populacije živjele u pod-ručjima s nerazvijenom infrastrukturom, tako da kontrast između tzv. usamljenih grobova i nekropola u blizini komunikacija i naselja nije bio toliko naglašen koliko je to u današnjem urbanom svijetu. To su bila mjesta mira, kontemplacije i sjećanja. Izuzetak predstavljaju pokopi unutar crkvenih građevina, što je karakteristično za članove vladarskih obitelji srednjovjekovne Bosne i feudalne vlastele.

Rezimiranjem dosadašnjih promišljanja i zatečenoga stanja na te-renu moglo bi se kazati kako je srednjovjekovni kulturni krajolik for-mulacija niza ljudskih aktivnosti, prežitaka ranijih epoha, povijesnih okolnosti, ali i ekonomsko-funkcionalnih parametara. Kao takav, sas-tavljen je od simboličkih forma te narativa iskazanih u epigrafskom opusu, u ikonografskom repertoaru i oblicima stećaka dizajniranih po određenim paternima.28 On nije konstanta, već se neprestano mijenja i oblikuje djelovanjem ljudskoga faktora. Nedvojbeno je odabir mjesta nastanka nekropole uvelike ovisio od prirodnih čimbenika, no sigurno nisu bili krucijalni. Već je naglašeno da se prilikom odabira mjesta za ukop pokojnika u obzir treba uzeti mogućnost da je to isto mjesto u prošlosti imalo posebno značenje, pa je stoga odabrano za vječno poči-valište. Nekropole fizički vezane za tumule, tj. gomile, s arheološkoga aspekta promatraju se kao mjesta kontinuiteta ukapanja. Postavlja se

28 Raspored stećaka na nekropolama određen je tako da su grobne rake i steć-ci nad njima bili skoro uvijek okrenuti u pravcu zapad-istok, iako je poznat i manji broj orijentiranih u pravcu sjever-jug. Postojala su odstupanja od pravca zapad-istok jer je to pravac prividne putanje Sunca, koje različito izlazi u određenim godišnjim razdobljima. Druga bitna činjenica je da su postavljani u redove u pravcu sjever-jug, tj. okomito od pravca orijentacije. Uočene su i grobne rake koje su se očitovale kao komadi neobrađena ka-mena ovalno položeni u zemlju. Pretpostavlja se da su u tim rakama sahra-njivani siromašniji ljudi, iako je poznat i manji broj grobova koji nemaju nikakvih oznaka. BEŠLAGIĆ, Š.: Leksikon stećaka, Svjetlost, Sarajevo, 2004., str. 180.

OSVIT 97–98/2019.164

pitanje jesu li kasnosrednjovjekovne populacije imale iste predodžbe o tumulima i gomilama kakve imamo danas. Možda su gomilama i tu-mulima pripisivali određena simbolička značenja štujući ih kao sveta mjesta pozicionirana na dominantnim kotama i uz stare komunikacije. Hipotetički gledano, gomile su svojim proporcijama i smještajem na dominantnim pozicijama u prostoru, bile mjesta bliže Bogu. Zbog toga je postojala tendencija ukapanja na tim mjestima jer su se ona nalazila uz putove koji su vodili prema nebu.

Na temelju terenskoga rada i konzultiranja stručne literature, ra-zuman odgovor na problematiku srednjovjekovne sepulkralne kulture odnosi se na prihvaćanje jedinstvenoga načina pokapanja svih kasno-srednjovjekovnih populacija, naručivanje monolitnih nadgrobnih spo-menika, njihovo smisleno pozicioniranje u prostoru te uporabu odre-đenih simbola i motiva. Na taj je način stvaran krajolik u kojem su sinkronizirani, materijalno i duhovno, ovozemaljski i zagrobni život.

LITERATURA

ARHEOLOŠKI LEKSIKON BOSNE I HERCEGOVINE, Tom 3, Sarajevo, 1988.

ANSCHUETZ, K., F.; WILSHUSEN, R., H.; SCHEICK, C. (2001.): An Archaeology of Landscapes: Perspectives and Directions, in: Jour-nal of Archaeological Research, Vol. 9., No. 2., 157. – 211.

ASHMORE, W.; KNAPP, A. B. (1999.): Archaeologies of lands-cape, Contemporary Perspectives, in: Social Archaeology, Blackwell publisher, Oxford, UK, 1. – 30.

BABIĆ, S. (2010.): Arheologija i etnicitet, u: Etnoarheološki pro-blemi, n. s. god. 5, sv. 1, 139. – 143.

BENAC, A. (1967.): Stećci, Izdavački zavod „Jugoslavija“, Beo-grad.

BEŠLAGIĆ, Š. (1971.): Stećci. Kataloško-topografski pregled, Ve-selin Masleša, Sarajevo.

165ZNANSTVENO PODRUČJE

BEŠLAGIĆ, Š. (1971a.): Stećci i njihova umjetnost, Zavod za izda-vanje udžbenika, Sarajevo.

BEŠLAGIĆ, Š. (1982.): Stećci − kultura i umjetnost, Veselin Mas-leša, Sarajevo.

BEŠLAGIĆ, Š. (2004.): Leksikon stećaka, Svjetlost, Sarajevo.BOGDANOVIĆ, B. (1958): Mali urbanizam, Narodna prosvjeta,

Sarajevo.DANIELL, C. (1997.): Death and burial in medieval England 1066-

1550, Routledge, London.LOVRENOVIĆ, D. (2009.): Stećci, bosansko i humsko mramorje

srednjeg vijeka – monografija, Rabic, Sarajevo.MILETIĆ, N. (1982.): Stećci, Umetnost na tlu Jugoslavije, Beograd

– Zagreb − Mostar.NOVAKOVIĆ, P. (2008.): Arheologija prostora i arheologija krajo-

lika, u: Povijest u kršu, zbornik Projekta „Naselja i komunikacije u kon-tekstu veza Jadranskog priobalja i unutrašnjosti u prapovijesti i antici,“ FF Press, Zagreb, 15. – 55.

OLSEN, B. (2002.): Od predmeta do teksta: teorijske perspektive arheoloških istraživanja, Geopoetika, Beograd.

POHL, W., MEHOFER, M. (2010.): Archaeology of Identity/Ar-chäologie der Identität, Forschungen zur Geschichte des Mittelalters, sv. 17, Verlagder Österrechisch en Akademie der Wissenschaften, Wien 2010., 9. – 25.

TILLEY, C. (1994.): Phenomenology of landscape, Places, paths and monuments, Berg publishers, Oxford, United Kingdom.

VEGO, M. (1962.): Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Her-cegovine, Knjiga I. Zemaljski muzej, Sarajevo.

VEGO, M. (1964.): Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Her-cegovine, Knjiga III, Zemaljski muzej, Sarajevo.

VEGO, M. (1970.): Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Her-cegovine, Knjiga IV, Zemaljski muzej, Sarajevo.

OSVIT 97–98/2019.166

MEDIEVAL CULTURAL LANDSCAPE – INTERPRETATION OF SPATIAL DISTRIBUTION OF

STEĆCI NECROPOLISES

Summary

For the purpose of a better understanding of the meaning of the me-dieval landscape, the discourse covers not only the stećci necropolises in the Western Herzegovina but also other visible material traces from earlier archeological periods. Just these material traces are indicators of the interaction between space and man who for generations has been projecting his cognitive map onto the environment, shaping it and gi-ving the places new meanings.

The paper will discuss the fitting of necropolises of the Western Her-zegovina into the natural ambiance, along water courses and sprin-gs, former communications lines or by burial sites, which points to the vestiges of pagan beliefs and to the superstitions of the late medieval populations. Since this cannot be corroborated by written traces, the reconstruction of the actions of the late medieval populations in cho-osing the locations for the burial of their dead will be considered hypo-thetically.

The deliberations of the author are the result of the years-long field work and the consultations of expert literature from theoretical archeo-logy of space and landscape.

Key words: stećci necropolises, Western Herzegovina, spatial distribu-tion, communications, tumuli, churches...

167ZNANSTVENO PODRUČJE

Zorica JURILJ1

UDK 821.163.42 (497.6)-84:398398.9(497.6 Široki Brijeg)

PRINOSI PROUČAVANJU MIKROSTRUKTURA ŠIROKOBRIJEŠKOGA KRAJA

Sažetak

Rad se bavi proučavanjem mikrostruktura, sitnih i retoričkih oblika u Hercegovaca. Još se jednom pokazuje i dokazuje kako je narodno knji-ževno stvaralaštvo zrcalom narodnoga života ljudi uopće i temeljnim dijelom njegova stvaralaštva. Danas se svjesno pridaje velika važnost svim sitnim književnim oblicima ne bi li ih se sačuvalo od zaborava, ali i kako bi se putom njegovanja tradicijskih vrijednosti poučilo i najmla-đe generacije.

Ključne riječi: poslovice, izreke, zagonetke, blagoslov, kletva, sitni oblici.

...Osim toga što se iz njih jezik narodni kano u ogledalu vidi, najviše poznaje se puka našeg način mišljenja,

kako lasno zna se domisliti i izmisliti, da često najučenija glava znoji se, dok šta podobnoga smisli...

(Jukić 1953: 145)

1 Zorica Jurilj, Didaka Buntića 45, Široki Brijeg, zorica.jurilj@gmail.com

OSVIT 97–98/2019.168

UVOD

Kraće su prozne vrste duboko srasle sa životom naroda i njegove tradicije, njegovim su neizostavnim dijelom. Sve što se čovjeku doga-đalo, sve što je razmišljao, činio i nije činio, imalo je odjeka i u sitnim književnim oblicima. Narodni su stvaratelji imali nakanu u malo riječi izreći duboke misli, a često su se morali uživljavati u ritmičku, glaz-benu vrijednost svake riječi. Zadovoljavanje formi često je narušavalo umjetničku vrijednost izraza, ali ne i zanimljivost i aktualnost. Svi su izrazi bili kratki, sažeti, jezgroviti, slikoviti i u njima su se odražavala sva životna pitanja čovjeka ovoga podneblja, sva njegova iskustva, za-pažanja, promišljanja.

2. MIKROSTRUKTURE

1. Poslovice

U svojoj se svakodnevnoj komunikaciji ljudi često koriste poslo-vicama. To su kratke književne sintagme (u stihu ili prozi) koje meta-forički iskazuju neku mudrost, neku misao koja je nastala iskustvom mnogih generacija.

Poslovice imaju oblik zaključka, savjeta, prijekora, osude, zapovi-jedi itd. Prenose se s koljena na koljeno u istom stiliziranom obliku. Tematika je poslovica različita, a „zbog velikog zanimanja za poslovice te njihova višestrukoga značenja i vrijednosti, uspostavljeno je cijelo jedno zasebno područje istraživanja i tumačenja, pa je u tu svrhu izgra-đeno i posebno nazivlje. Tako se danas ponovno često susreće termin paremiologija u značenju znanstvene discipline koja tumači, proučava i rješava sva pitanja vezana za poslovice.“ (Kekez 1996: 16).

Bilo je pobožnih poslovica, profanih, ali i onih na granici vulgarno-ga. Zapravo su i one zrcalo života hercegovačkoga čovjeka, zbilja jed-noga vremena, kulture, navika i običaja i svega onoga što je taj čovjek doživljavao i preživljavao.

169ZNANSTVENO PODRUČJE

Poslovica nije dijelom samo jedne književnosti, jednoga naroda, jedne kulture. Nje ima u svim književnostima, u različitim razdobljima i postoji u svim kulturama, na svim jezicima. „Poslovicom se prenosi višestoljetno i višemilenijsko iskustvo koje jezgrovito tipizira osobe, događaje i pojave. Karakter poslovica je utilitaristički i didaktički. Pos-lovice imaju općenacionalni karakter.“ (Dragić 2008: 528).

Staroegipatska književnost, još 2 400 godina prije Krista, bilježi u svojim djelima poslovice (Ptahotepove „Pouke mudrosti“). I ep Gil-gameš, najznačajnije i najveće djelo babilonsko-asirske književnosti, sadrži poslovice. Biblija je također, knjiga i s mnoštvom poslovica. Najviše ih je u Salomonovim Mudrim izrekama:Lijena ruka osiromašuje čovjeka, a marljiva ga obogaćuje (Izr 10,4).Tko traži dobro, nalazi milost, a tko za zlom ide, ono će ga snaći (Izr 11,27).Pravda čuva pobožna, a opake grijeh obara (Izr 13,6).I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga (Izr 14,13).Nasilnik zavodi bližnjega svoga, i navodi ga na rđav put (Izr 16,29).Tko čuva usta i jezik svoj, čuva sebe od nevolje (Izr 21, 23).

Poslovica je mnogo i u Talmudu i Kur’anu. I u starim su se civi-lizacijama puno upotrebljavale poslovice (antička Grčka, stari Rim). Mnoštvo je latinskih izreka2 koje se i danas upotrebljavaju, a nastale su u drevnom Rimu:

Acta, nonverba. (Riječi, ne djela.)Clarapacta, boniamici. (Čist račun, duga ljubav.)Conditio sine quanon. (Uvjet bez kojeg ne može.)Finiscoronat opus. (Kraj djelo krasi.)Homohominilupusest. (Čovjek je čovjeku vuk.)

In vino veritas. (U vinu je istina.)Iuventus – ventus. (Mladost – ludost.)Lupusin fabula. (Mi o vuku, vuk na vrata.)Panem et circenses. (Kruha i igara.)Peraspera ad astra. (Od trnja do zvijezda.)

2 Usp. http://www.poslovice.org/latinske-poslovice/ (pristupljeno 5. veljače 2016.).

OSVIT 97–98/2019.170

Prvi su paremiolozi u Hrvata Dubrovčanin Benedikt Kotruljević i Šibenčanin Juraj Šižgorić koji su se već u 15. stoljeću bavili bilježe-njem narodnih poslovica. Brojni su hrvatski književnici, još u Srednjem vijeku, svoja djela bogatili poslovicama. I kronike i ljetopisi bosanskih franjevaca, također su protkani poslovicama. Bosanski su franjevci i svoje govore začinjali poslovicama. „Milinje je slušati koga kad govor svoj često s poslovicama kiti i začinja. One su ostanak naše stare prirod-ne filosofije, mudroljublja – koje se, istina, i kod drugih naroda nahode, al’ ne u tolikomu izobilju i tolike vrijednosti!“ (Jukić 1953: 146).

U BiH su se (u 19. i početkom 20. stoljeća) sakupljanjem, zapisi-vanjem i tumačenjem poslovica najviše bavili Ivan Frano Jukić, fra/don Franjo Miličević, fra Petar Bakula, nadbiskup Josip Stadler, Ni-kola Buconjić. U novije se vrijeme dosta piše o poslovicama, mnogi ih prikupljaju i zapisuju, a značajan je broj poslovica u hercegovačkom, broćanskom kraju prikupio i zapisao Vinko Falak3.

Kada govori o značenju poslovica, poznati hrvatski paremiolog Jo-sip Kekez ih svrstava na one društvenoga, etnološkoga, filozofskoga, kalendarskoga, moralnoga, politološkoga, povijesnoga, profesijskoga, psihološkoga, vjerskoga značenjskoga polja. Isti ih autor tipski dijeli na izreke, dijaloške poslovice (poslovice – pitalice), poslovice – anegdote (poslovice - pričice) i pareologizme (frazeologizme, poredbe, metafo-re).

Mnogi su sakupljači poslovica svoje zbirke slagali kronološki, po redoslijedu zapisivanja, a najviše ih je koji su to činili po abecednom redu.

Timeo Danaos et dona ferentes. (Čuvaj se Danajaca i kad darove donose.)Tabula rasa. (Prazna ploča.)

Vasa vacua maxime sonant. (Prazne posude najjače zvone.)Verba volant, scripta manent. (Riječi lete, zapisano ostaje.)

3 Vinko Falak (1921. – 2014.) je rođen u Šurmancima i autor je sedamnaest knjiga koje se bave zavičajnim blagom rodne mu Hercegovine. Godine 2001. objavljena mu je knjiga Iz moga zavičaja riječi u govoru i poslovice u kojoj je autor, po abecednom redu, zapisao oko 1 200 poslovica.

171ZNANSTVENO PODRUČJE

2. 1. Primjeri poslovica

4 Zapisivanjem se poslovica bavim dosta godina, a najviše sam ih zapisala po kazivanju svojih roditelja i meni bliskih sugovornika (rodbine, prijate-lja, sestara u samostanima u kojima sam živjela).

Ako je priša umrit, nije zakopat.Ako ne moreš pomoć, nemoj ni odmoć.Ako ne osta, ne bi dosta.Ako se ne nasmiješ manitoj, ne ćeš pametnoj.Ako zlo ne biži od tebe, biži ti od njega.Beri zelje pokraj sebe. Bez nevolje nema bogomolje.Bog bogova, torbica anđela.Bog daje težaku, a ne ležaku.Bog je najprije sebi bradu stvorijo.Bog ti dadne kol’ko moreš podnit.Bolesna se pita, zdravu se daje.Bolest dolazi na konju, a odlazi na slamki.Bolje da nestane sela, nego običaja.Bolje ikad, nego nikad.Bolje išta, nego ništa.Bolje s čovikom izgubit, nego s rđom dobit.Bolje se zavaljivat od umora, nego od gladi.Bolje svašta pojist, nego svašta reć.

Bolje ti je da te stigne smrt, nego sirotinjske suze. Bože te sačuvaj jesenskog kučeta i prolitne mlade.Bresposlen pop i jariće krsti.Brigo moja priđi na drugog.Budala luta, pametan pita.Cipela bečka, noga lička.Čiji kruv jideš, njegovu pismu pivaš.Čime se manit ponosi, pametan se stidi.Čist račun, duga ljubav.Čovik se veže za rič, a vo za rogove.Čovik snuje, Bog određuje.Čovika moreš privarit, ali Boga ne moreš.Čuvaj se ćuke koji ne laje.Čuvaj se kršćanina koji u crkvu ne iđe i Turčina koji ne klanja.Ćerku kara, nevisti prigovara.Da su dica za babe i babe bi rađale.Da zna čovik di će vrat slomit ne bi nikad tamo išo.Dadni mu vlast u ruke pa ćeš vidit kakav je čovik.

OSVIT 97–98/2019.172

Daj budali štap u ruku, ona će te njim po glavi.Dala bi majka da ima.Daleko od očiju, daleko od srca.Danas vako, sutra nako.Di je puno baba, kilavo je dite.Di je vrilo, vri’ će, di je bilo, bi’ će.Diko nika, tu i obika.Di se pije, primakni se, di se bije, odmakni se.Dobar se glas daleko čuje, a loš još dalje.Dobar i manit su braća.Dobru konju sto mana, rđavu samo jedna.Do’ će maca na vratanca.Dogovor kuću gradi.Dok imaš, dobar si.Dok jaja kakoću, kokoši šute.Dok je glave, bi’ će i kape.Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane.Donila u ruci, odnila u uzici.Došo vrag po svoje.Drži vodu dok majstori ne odu.Duga dana u zla gospodara.Duga kosa, kratka pamet.Duraj pa ćeš u raj.Dva loša ubiše Miloša.Dvoga, troga, puna torba.Džaba jalovim kravam vime mazat.

Džaba je gluvu šapćat i ćoravu namigivat.Džaba mlika u krave, kad nema uprave.Đe ima dima, ima i vatre.Glad očiju nema.Glavno da je glava na ramenu.Goji sirotu na svoju sramotu.G’ožđe se kuje dok je vruće.Gradi kuću u svakom selu.Grij ide iz usta, a ne na usta.I ćoravoj koki ispane zrno.I kenjac pliva kad mu se zalije za uši.I mi konja za trku imamo.I miš je mali, al’ veliku štetu napravi.I pas legne da se slegne.I vuk sit i ovce na broju.I zidovi imaju uši.Il’ kosijo, il’ vodu nosijo.Il’ kuj, il’ ne mrči gaća.Ima i nad popom pop.Imat će i Sraće gaće, samo se ne zna ka’ će.Ispeci pa reci.Ispruži se koliko si dug.Iz opanaka skočijo u čizme.Izijo vuk magare.Izvana gladac, unutra jadac.Izvana svetica, iznutra .urvica.Jedan sjaši, drugi uzjaši.Jedna glava, sto jezika.Jedna lasta ne čini proljeće.

173ZNANSTVENO PODRUČJE

Jedna šugava ovca ošuga cilo stado.Jednim udarcem dvi muve. Jedno ko nijedno.Kad imaš, svačiji si, kad nemaš, ničiji si.Kad je ovan blejo za janjetom?Kad je rat, ni brat bratu nije brat.Kad mačke nema, miševi kolo vode.Kad se dvojica svađaju, treći se raduje.Kad si u kolu, trebaš i igrat.Kad ti svi kažu da si magarac, ti zarevi.Kakav otac, takav sin.Kako došlo, tako prošlo.Kako je derano, nije ni krvavo.Kako posiješ, tako ćeš i žet.Kako prostreš, tako ćeš i ležat.Kako se zajmiš, tako će ti se vratit.Kakva krpa, takva i zakrpa.Klin se klinom izbija.Ko će kome ako ne će svoj svome.Ko drugom jamu kopa, sam u nju upada.Ko ima masla i .uda maže.Ko istinu zbori, Boga fali.Ko je bliže vatri, bolje se ogrije.Ko je dužan i na Božić je tužan.Ko je jači, taj tabači.Ko je moguć, lako mu se obuć.Ko liti laduje, zimi gladuje.

Ko ne štedi u mladosti, prosjak je u starosti.Ko ne zna za se, ne zna ni za drugog.Ko o čemu, baba o uštipcim.Ko pita, ne slazi s puta.Ko prije divojci, njegova divojka.Ko priviše piva, brzo će proplakat.Ko prizna, pola mu se prašta.Ko psuje, život truje.Ko puno pije, za dugo nije.Ko radi, ne boji se gladi.Ko radi, taj i griši.Ko s dicom liga, .osran ustaje.Ko s đavlom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju.Ko se dima ne nadimi, taj se vatre ne ogrija.Ko se fali, taj se kvari.Ko se sam čuva i Bog ga čuva.Ko se u noge ne uzda, u kolo se ne vaća.Ko te ne zna, skupo bi te platijo.Ko u malo gleda, malo i vridi.Ko vina večera, vode ruča.Ko visoko leti, nisko pada.Ko zadnji ustaje, obojaka mu nestaje.Ko zna šta nosi dan, a šta noć.Ko živinu goji, glada se ne boji.Kog je zmija klala i gušterice se boji.Koga je molit, nije ga srdit.

OSVIT 97–98/2019.174

Koga nema, bez njega se može.Koga nema na dilu, nema mu ni dila.Koga s’rbi, taj se češe.Koliko ljudi, toliko ćudi.Koliko sela, toliko i običaja.Kome je sv. Petar kum, lako mu je u raj.Kratka je vika južne vedrine i nevine dobrine.Kratka večera, dug život.Krepaj kenjče dok trava nareste.Krme kad poloče, privrne korito.Krv nije voda.Ku’ će rđa nego na jare.Kud svi Turci tud i mali Mujo.Kukavice kući dolaze.Lako je govorit, nije lako radit.Lako je s tuđim biti milostiv.Lako ti je bit svetac kad ti je Bog otac.Lipa rič i željezna vrata otvara.Ludu suda nema.Ljubav iz lonca viri.Mala dica, mala briga, velika dica, velika briga.Manitu je more do kolina.Misli da je Boga za bradu uvatijo.Mlado, ludo. (Mladost, ludost.)Mrtav ne prdi.Mrtva usta ne govore. Mudroj glavi jedno oko dosta.Muke ti je žabu u vodu naćerat.

Na grlo snaga ulazi.Na jedno uvo ušlo, na drugo izašlo.Na muci se poznaju junaci.Na ruci je pet prstiju pa nisu svi isti.Na vuka vika, iza vuka lisica. Najprije skoči pa onda reci ‘op.Najprije prožvači pa onda gutaj.Najteže mu se bilo rodit.Našla tikva čepinu.Našla vrića zakrpu. Našo si crkvu di ćeš Boga molit.Navika zlomuka, odvika sto muka.Ne biži ‘čela od meda nego od leda.Ne budi svakom loncu poklopac.Ne da se rđi nać dukat.Ne daje ko ima, nego ko je naučio davat.Ne kreći (diraj) u osinjak.Ne laje kuca zbog sela, nego zbog sebe.Ne more se s jednom .uzicom na dva stoca sidit.Ne more pita od .ovana. Ne moreš bit i pošten i je...Ne moreš imat i jare i pare.Ne more se sunce dlanom sakrit.Ne more skupa šuša i roguša.Ne obuvaj se prije gaza.Ne pada jabuka daleko od stabla.

175ZNANSTVENO PODRUČJE

Ne skuplja se žito po lanjskoj strnjini.Ne tovari na se što ne moreš ponit.Ne traži kruva priko pogače. Ne trči prid rudu.Ne valja ni od sile pucat, ni od rđe se zavaljivat.Ne vridi se s rogatim bost.Ne zadivaj trn u zdravu ruku.Ne zatvaraj vrata .uzicom.Ne zna se ni ko pije ni ko plaća.Ne zna se što nosi dan, a što noć.Ne će grom u koprivu.Neka svoga i u gori vuka.Nema dlake na jeziku.Nepozvanu je gostu misto za vratim.Nesta para, nesta prijatelja.Ni luk jeo, ni luk miriso.Ni prsti na ruci nisu jednaci.Ni torno, ni lovno.Ni u crkvu se ne iđe brez para.Ni u gori o zlu ne govori.Ni u kiši blaga, ni u suši glada.Ni začina priko načina.Ničemu se ne čudi, svačemu se nadaj.Nije drvo barke, već je vira Marte.Nije ga se oko .rkno.Nije kuća tisna ako nisu čeljad bisna.Nije mu ni rod, ni pomoz Bog.

Nije se rodijo ko je svemu svitu ugodijo.Nije sedlo za kenjca.Nije svako zlo za zlo. Nije važno što ti kaže, nego ko ti kaže.Ni’ko se nije laži udavijo.Ni’ko se nije naučen rodijo.Nit’ ludo je.., nit’ kući dovodi.Nit smrdi, nit miriše.Nužda zakon minja.Obećanje, ludom radovanje.Od stare koke, dobra juha.Od viška glava ne boli.Okolokole, na mala vrata.Okreće se kako vitar puše.Ori vole kad nemaš škole.Oteto, prokleto.Pala muva na međeda.Pametniji vazda popušća.Para na paru, fukara na fukaru.Para vrti di burgija ne će.Piški’ ću, kaki’ ću.Pita’ će starost di je bila mladost.Plaši se i svoje sine.Pljuni na nebo, pašće ti na obraz.Po jutru se dan poznaje.Po poruci ne jede vuk mesa.Po tuđem prknu sto degeneka.Pometi ispred svoji vrata.Poštena divojka, valjala majka.Prazna vrića ne stoji nauzgor.Prijatelj se u nevolji pozna.Prišlo mu priko zubi.

OSVIT 97–98/2019.176

Progovorijo bi na .uzicu da nije na usta.Pružiš mu prst, on oće cilu ruku.Prva muka, posljednje lastvo.Prvi se mačići u vodu bacaju.Pusti pivca na gredu, on će na pamtu.Radi ko ni sebi, ko ni drugom.Radi šta oćeš, al’ ne’š doklen oćeš.Raduje se ko ozeba suncu.Rana je zorica zdravlja prijateljica.Razumi se ko kenjac u kantar.Rugala se ruga pa dobila druga.Ruka ruku mije, obraz obadvije.S dobrim drugom i pod golim dubom.S kim si, takav si.S kiše na krupu. S neba pa u rebra.Samo se vruće željezo kuje.Siromahu je zuvar i da mu se muva zaleti.Sirotinjo, i Bogu si teška.Sit gladnu ne viruje.Skuplja pita neg’ tepsija.Slažu se ko rogovi u vrići.Slip kod očiju.Star vuk, pasja maskara.Svaka ‘tica svojim glasom piva.Svaka ‘tica svome jatu leti.Svaki cigo svoga konja fali.Svako dilo do’ će na vidilo.

Svako vrime ima svoje brime.Svakog čuda, tridni dosta. Svakog čuda za tri dana, sramote za vika.Svakog gosta, tridni dosta.Svako za se, travu pase.Sve u svoje vrime.Svoja kućica, svoja slobodica.Svoje se meso ne da grist.Svuđe je poć, al’ je kući doć.Svak je sebi Kraljević Marko. Šaravito namamito, manitu je drago.Šipka je izišla iz raja.Što bešika odljulja, to lopata zakopa.Što gluv ne dočuje, sam izmisli.Što je na stolu, to je ponuđeno.Što je pravo i Bogu je drago.Što mačka koti, to miše lovi.Što mlad nauči, star ne oduči.Što možeš uradit danas, ne ostavljaj za sutra.Što na umu, to na drumu.Što nađeš, ne kaži, što izgubiš, ne traži.Što ne daš prosjaku, u bolesti ćeš izist.Što se babi tilo, to joj se u snu snilo.Što se u kući govori, ne smije priko praga.Što trizan misli, pijan govori.

177ZNANSTVENO PODRUČJE

Što vidiš u susjeda, očekuj i u sebe.Teško nogam pod manitom glavom.Teško ovci kojoj njeno runo smeta.Teža lakšu priteže.Tiha voda brege valja.Tijo bi ploča ispod mrtvi kobila.Traži posla, a moli Boga da ga ne nađe.Traži’ će zeko noćas majku.Tresla se brda, rodijo se miš.Trla baba dlan da joj prođe dan.U društvu se i pop oženi.U kovača, najgora sikira.U laži su kratke noge.U maloj boci leži otrov.U mlinu se dvaput govori. U srdite prose prazna i .uza i torba.U sriću se uzda lud, a pametan u svoj trud.U stara oca, sirotna dica.U stra’u su velike oči. U svakom žitu ima kukolja.U svatove k’o neven, iz svatova k’o je...U šali, pola privali.U tuđe krave uvik veće vime.

Udri brigu na veselje.Ukro bi Bogu nogu.Umiljato janje, dvi majke doji.Upala mu sikira u med.Uzdaj se u se i u svoje kljuse.Veži konja đe ti aga kaže.Vidila žaba di se konji potkivaju pa i ona digla nogu.Više nji od trbu’a, neg od mača gine.Više vridi dobar glas, nego dobar stas.Voda pere sve osim brzdava jezika.Vodu vari, vodu ladi.Vola se veže za rogove, a čovika za rič.Vrag prišu odnija.Vrime za vrime, Bog zauvik.Vuk dlaku minja, ćud nikad. Za dobrim se konjem diže prašina.Zgoda mačku .ebe.Zimske vedrine i nevine dobrine nije za dugo.Zna svom petku post.Žali Bože truda.Živi bili pa vidili.Žuti žutuju, crveni putuju.

OSVIT 97–98/2019.178

2.2.Izreke

Izreke nastaju i na povijesnoj razini. Među takvim najpoznatijim izrekama je: „Bosna šaptom poginu“ (v. Dragić 2011: 361. – 382.).

Bacit se kamenom u bus. Bit trn u oku.Ćurliči ti koliko oćeš, ni’ko te ne čuje.Da ima u glavi ko u .uzici.Digla se kuka i motika.Dobar je od koga je otpa.Đavla bi na ledu potkova.Fala ruci na jabuci.Falit se na sva zvona.Imat i tičjeg mlika.Iz tvojih usta u Božje uši.Kad me vidiš, piši.Mučno, ćerce, da te beg uzme, cigani oko kuće kruže.Muko moja priđi na drugog.Ne da mu vrag mira.Ne dodaji soli na ranu.Ne moreš ga uvatit ni za glavu ni za rep.Ne zna se ko pije, ko plaća.

Ne će se vruć vode napit.Nema ni koliko je crno ispod nokta.Ni brige, ni pameti.Ni kučeta, ni mačeta.Nije Bogu virovat.Nije mu svega zelja.Nikako na zelenu granu.Nisu mu sve na broju.Od zla oca, od gore matere.Pričati Markove konake.Prilivat iz šupljeg u prazno.Prišlo mu priko zubi.Strpljen, spašen.Ustat na livu nogu. Vakat ručavat i onom ko je goveda izgubijo.Za koje babe dušu.Zatvori oči, otvori usta.Zaželila mu se .uzica puta.

179ZNANSTVENO PODRUČJE

Ako ljeto ne dadne, jesen ne će imat šta dat.Ako na Jurevdan volu rog stopi, bit će godine.Ako o Božiću muveliću, o Uskrsu se ne nadaj cviću.Ako te ožujak miluje, travanj te obrije.Ako zima ustim ne ujide, ošine repom.Blagovist nosi grabov list.Blagovist, goveda u obist, čobani u nesvist.Božić na Božić.Božić vedar i oštar, dobra godina.Crveno veče, kiše biti ne će, crvena zora, kiše biti mora.5

Do Božića med, od Božića snig i led.Jesen bogata, zima rogata.Jutro je pametnije od večeri.Južne vedrine i nevine dobrine kratka je vika.Kalandora ora, zime pola.Za njom ide sveti Blaž, kaže to je laž.Na Markovdan stopi li se volu rog, u polju je rod.

5 Kazivala mi s. Silvana (Matija) Rozić (Blatnica, 1943.).

Na Vodokršće je li lipo vrime, bojat je se rđave godine. Nema zime dok Božić ne mine.Ožujak, lažak.Lažak laže, snigom maže, ispod sniga novu travu kaže.3

Po jutru se dan poznaje.Sičanj kako zasiče, tako i dosiče. Sveta Kata poštovana, do Božića misec dana.Sveta Kata, snig na vrata.Sveti Martin, meso na klin.Što kolovoz ne skuha, to ni travanj ne dokuha.Travanj suv, gladna godina, travanj mokar, ugledna i berićetna godina.Veljača, kozja derača, veljača, mačja derača.Veljača privrtača.Više valja kiša sv. Marka nego azna blaga.Vrati’ će vrime vrimenu.Vrime za vrime, Bog zauvik.

3 SUTON, Jerko: Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine, Mostar, 1968. (Umnožen rukopis. Primjerak se nalazi u Franjevač-koj knjižnici u Mostaru), str. 70.

2.2.1.Izreke o vremenu

OSVIT 97–98/2019.180

3. Zagonetke

„Zagonetke su binarna mikrostrukturna djela kojima se metaforično zagoneta o pojavama, događajima, predmetima, životinjama, osobama i sl.“ (v. Dragić 2005). I zagonetke su dijelom hercegovačkoga svako-dnevnoga života. Kontale su se na sijelima, prelima, u čobanluku, na počivanju između poslova. „Neka niko ne misli da su ovo besposlice; jer kako iz drugih narodnih stvari, tako i iz njih poznaje se našeg naroda bistroumnost.“ (Jukić 1953: 148).

Zagonetke su zagonetali i odgonetali svi. One se sastoje od pitalice i odgovora. Najčešće bi onaj tko je izricao zagonetku u uvodnom dijelu rekao šta mi je to i to, ili zašto mi zašto, a onda bi postavio pitanje.

1. S jedne strane grije, s druge kvasi, da u sridi šaren pas oglasi (duga).

2. Sjedi goso pod plotom, pokrio se kokotom, ponosi se grudima pred poštenim ljudima (grozd grožđa).

3. Kanonik sprida, župnik ozada, biskup u sridini (slovo K).4. Kad me dugo nema sve se pita da l’ se već sprema, a svi se smiju

kad mi oči suze liju (kiša).4

5. Šetalica, hodalica, na polici stoji, vrijeme ti broji (sat).6. Ako me ne pozdraviš, pokloniš se do zemljice crne, ja ti sam šeši-

rić skinem, bacim ga u trnje (vjetar) (Miron 1951: 24).7. Vozi zlatnu kočiju, na repu mu sto očiju (paun).8. Žut jesam ali nemam žuticu, dobar sam ti drug kada imaš grozni-

cu (limun).9. Manje od oraha, teže od tovara (ugljen vatre) (Buconjić 1999:

151).

4 Zagonetke 1 – 4 zapisala sam po kazivanju pok. s. Leonarde Rupčić (Har-domilje, 1927.).

181ZNANSTVENO PODRUČJE

4. Poredbe

Bit ko na konju. Biži ko đava od krsta.Biži ko od kuge.Blentast ko da mu je vrana mozak popila.Brz ko munja.Brzdav ko krme.Buljit ko tele u šarena vrata.Crn ko đava.Čita ko vodu.Dan (dug) ko godina.Dobar da na njemu moreš cilindre gonit.Dobar ko kruv.Dobro mu je ko bubrigu u loju.Dosadan ko stinica, ko proliv.Dovezat se nekog ko svrab .uzice.Gladan ko vuk.Gluv ko top.Grdan ko lopov.Gusto ko u vola dlake.‘uzica ko dva zrna kave.‘uzica ko naćve.Ima i’ ko Rokića (Rusa).Iskolačijo (izdrečijo, izbečijo) oči ko varen zec.Jak ko mazga.Jede ko propunta.Jezičina ko u krave rep.Ko .ovno na cidilu.Ko da ga je pratar napravijo.Ko muva brez glave.Ko od matere rođen.

Ko rukom odneseno.Koprca se ko đava u malo vode.Kružit ko mačka oko džigerice. Laje ko ćuko.Laže ko trojica.Leti ko da ga svi đavli nosaju.Lina ko krava.Lipa ko jabuka (ko slika, ko upis).Lukav ko lija.Ljut ko paprika.Ljut ko runjava nozdrva.Malašan ko trtkova punica.Malašna da joj pile more u .rkno čoknut.Malašno ko udžur.Manji od makova zrna.Miliše ko svindul.Miran ko baja. Nagrno ko manit.Nakupljat ko krtina.Nesmiran ko da su mu crvi u uzici.Oštar ko britva.Pijan ko letva. Piva ko slavić.Poduvatit ko krnja kopile.Prijanijo ko čičak.Pristaje ko baba za misarim.Protega se do neba.Psuje ko kočijaš (ćuko, pašče).Razumi se ko kenjac u kantar.Reste ko iz vode.

OSVIT 97–98/2019.182

Rođeno pri njem ko pri trtku .uzica.Siromašan ko crkveni miš.Skup ko čivit.Smrdi ko ajak (pupavac).Suv (mršav) ko grana.Suvo ko poprženo.Šupalj ko rešeto.Tče ko bez duše.Tče ko ovca na solilo.Tče ko sirota na svadbu.

Točan ko sat.Tup ko tokmak.Ukočen ko kolac (drvena Marija).Umoran da mora vareniku žvakat. Uzodo se ko prikužnik.Visok ko lišnjak.Zapleo se ko pile u kučinu.Zavro ko june.Zdrav ko drin (boca).

4. Česti izrazi

Bog te veselijo.Crko, puko.Di je pamet bila. Izvadit ruke iz .rkna.Kd uz panj.Kozom orat.Krade iz očiju.‘Mal’ ne reko.Nabacit žive crve.Nije mala rđa.Nije noge steklo.Obisit bembele.Očitat bukvicu.Ostat od reda.Otegnut papke.Past s nogu.Pođonit obraz.

Pola me nestalo.Prdit u vitar.Prominit ćeru.Put pod noge. Puvat ispod samara.Restu zazubice.Stani, pani.Stavit soli na rep. Stisnut prdu.Tuć orle na glavi.Utuk na utuk.Za ljutu muku.Zbrda, zdola.Zinila (velika, klapnula) .uzica.Zloba curi iz očiju. Zna di đava večera.

183ZNANSTVENO PODRUČJE

4.1. Upadice, uzrečice

Baška je to.Bojsek.Bome.Brezbeli.Br’te si moj.Dragoviću moj.Dušo mja.Jašta, jašta.

Lipo si moje janje (sunce)...Mašala.Misusovo.Po Bogu brate.Pobro moj.Rođo moj.Srića ti pivala (cvala)...

5. Kletve

Neke kletve nastale su na povijesnoj razini. Takva je kletva hrvat-skoga kralja Dmitra Zvonimira: „Da Bog da nad vama tisuću godina vladao tuđi jezik“ (v. Dragić 2011: 61. – 88.). Harambaša Andrijica Ši-mića svoga izdajnika, kuma Antu Garca, prokleo je riječima: „Dabogda moje noge nad tvojom glavom bile“ (v. Dragić 2005: 99. – 113).Bog te ubio!Bog te smeo!Grom te ubijo!Dabogda se zabavijo o sebi!Dabogda ti prisija zalogaj!Dabogda ti izišlo na nos!

Dabogda krepo!Dabogda crko!Dabogda te ršum ubijo!Dabogda jezik prigrizo! Dabogda imo pa ne imo! Dabogda te stigle sirotinjske suze!

6. Blagoslovi

Bog te blagosovijo!Bog ti bijo na putu!Bog ti da zdravlje!

Dabogda bila rajsko trčalo!Duša ti raja vidila!Zlo te se sinko ne dojalo.

OSVIT 97–98/2019.184

7. Brzalice

1. Ture bure valja. Ture bure gura. Bolje ture bure valja, nego ture bure gura.

2. Petar Petru plete petlju, pleti Petre Petru petlju.3. Prođe pop kroz prokop i pronese trnokop.4. Klupko šupljeklupko.5. Riba ribi grize rep.

8. Brojalice

1. Šije šete babin zete, punica ti kašu mete / u pojati na lopati, dođi zete polokati.

2. Mašina lupa, Ciganka te kupa. Mašina stoji, Ciganka te doji.

9. Pozdravi Hercegovaca

Valjen Isus i Marija! Vazda budi! Kako ste čeljadi? Susta? Polako si ti! Uranijo! Eeeeej!

10. ZAKLJUČAK

U svim mikrostrukturama i svim sitnim oblicima širokobriješkoga kraja sadržana su, zbijena i izrečena sva prošla događanja i sve ono što je činilo život ovoga čovjeka. Ovi su književni oblici zrcalo svih navika ljudi ovoga kraja, njihovih običaja, jezične i druge tradicijske kulture. Njima su se izricale norme i pravila ponašanja, bile su kritikom i poku-dama onima koji su zaboravljali ljudske i Božje zakone, ali su iskazivali i onaj vedri, šaljivi dio hercegovačkoga duha koji je ostao zdrav i u naj-težim trenutcima života. Stoga su ovi književni oblici pravi spomenik jednom vremenu i izniman su izvor za proučavanje tradicijskoga blaga širokobriješkoga i hercegovačkoga kraja.

185ZNANSTVENO PODRUČJE

Literatura

BIBLIJA – Stari i Novi zavjet: Kaštelan, Jure i Duda, Bonaventura, KS – Zagreb, Naša ognjišta – Tomislavgrad, 1995.

Buconjić, Nikola: Život i običaji Hrvata katoličke vjere u BiH, (pre-tisak), Mostar, 1999.

Dragić, Marko, Stolačka i neumska suvremena paremiografija, Sto-lačko proljeće, Godišnjak za povijest i kulturu, XIII, Stolac, 2015., str. 111. – 127.

Dragić, Marko, Općedruštveni značaj usmene književnosti, Zbornik radova Utjecaj hrvatske usmene tradicije u suvremenoj književnosti za djecu i mlade, Gradska knjižnica Marka Marulića Split, Split, svibanj 2014., str. 16. – 25.

Dragić, Marko, Usmeno-književna baština u Slivnu kod Imotskoga, Zbornik radova „Cjelovitost Zabiokovlja“ pluridisciplinarni pristup, Mostar, 2011., str. 173. – 202.

Dragić, Marko, Etiologija izreke „Šaptom Bosna poginu“, Školski vjesnik, časopis za pedagoška i školska pitanja, 60 (3). Split, 2011., str. 361. – 382.

Dragić, Marko, Zbilja o hrvatskom kralju Dmitru Zvonimiru u poe-ziji Vladimira Nazora, Časopis za hrvatske studije, Croatian Studies Review, 7, Macquarie Universyty Sydney, Australia, Facultyof Philosp-hy Universyty of Split, Croatia, Waterloo Universyty, Canada, 2011., 61. – 88.

Dragić, Marko, Poetika i povijest hrvatske usmene književnosti, Fi-lozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, 2008.

Dragić, Marko; Dragić, Helena, Leksik hrvatske usmene književno-sti, Suvremena pitanja, časopis za prosvjetu i kulturu, br. 5, Matica hr-vatska, Mostar, 2008., 89. – 112.

Dragić, Marko, Hrvatska usmena književnost Bosne i Hercegovine, proza, drama i mikrostrukture, MH u Sarajevu, HKD Napredak Saraje-vo, Sarajevo, 2005.

Dragić, Marko, Zbilja o harambaši Andrijici Šimiću u usmenoj i pučkoj epici, Motrišta 33, Mostar, 2005., 99. – 113.

OSVIT 97–98/2019.186

Dragić, Marko, Usmenoknjiževni minijaturni oblici: zagonetke, Bo-sna franciscana, časopis Franjevačke teologije Sarajevo 22. Sarajevo, 2005., str. 231. – 238.

Falak, Vinko: Iz moga zavičaja riječi u govoru i poslovice, Hercegtisak, Široki Brijeg, 2001.

Jukić, Ivan Frano: Putopisi i istorisko-etnografski radovi, Svjetlost, Sarajevo, 1953.

Kekez, Josip: Poslovice, zagonetke i govornički oblici, MH, Zagreb, 1996.

Miron, Milica: Zagonetke i odgonetke, Svjetlost, Sarajevo, 1951.

Suton, Jerko: Vjerski život i običaji Zapadne Hercegovine, Mostar, 1968. (Umnožen rukopis. Primjerak se nalazi u Franje-vačkoj knjižnici u Mostaru).

http://www.poslovice.org/latinske-poslovice/

CONTRIBUTIONS TO THE STUDY MICROSTRUCTURES ŠIROKI BRIJEG

SURROUNDINGS

Summary

This paper discusses the Herzegovinian microstructures, small and rhe-torical forms. Once again it’s showing and proving how the national literary works indicate people’s folk life in general and it’s also a funda-mental part of traditional literature. Today and consciously it attaches great importance to all small literary forms in order to preserve them from oblivion, but also it’s the way of nurturing traditional values tau-ght to the youngest generation.

Keywords: proverbs, sayings, riddles, a blessing, a curse, small forms.

187OGLEDI I KRITIKEOgLEDI I KRITIKE OSVIT

Ivan SIVRIĆ

HRVATI IZ JABLANICE U TEŠKOM VREMENU I NEIZVJESNOJ PERSPEKTIVI

U dostupnoj povijesti i aktualnim turbulencijama te neizvjesnosti sutrašnjice, inače nije lako ocijeniti značenje pojedinoga događaja, pre-poznati izgledna rješenja te razabrati put koji bismo slijedili, ono što bi moglo ili trebalo biti. Kada je riječ o mjestu gdje ljudi obitavaju, bilo ono malo ili veliko, ono može imati veliku važnost, ne samo za vlastiti opstanak i perspektivu, nego i za šire ili široko područje koje se na bilo koji način veže za značenje toga mjesta. Tako i mala mjesta katkad i ponegdje dobiju važnost koja im po njihovu skrivenom karakteru pri-pada, a da se to ne otkriva uvijek i svugdje i svakom. Žitelji tih mjesta to neposredno proživljavaju, pretežito mukotrpno i tragično, osobito u vrijeme velikih prevrata ili ratova. Žrtve su redovito neminovne i broj-ne, tragedije dramatične, a posljedice nesagledive.

Čini se da je Jablanica takvo mjesto zbog svoga položaja, svoga karaktera i povijesnoga naslijeđa koje je baštinila iz bliske i daljnje prošlosti. Događanja iz posljednjega rata nas upućuju na takav pristup te opredjeljuju ovaj osvrt na Okrugli stol koji je održan 2014. na Blidi-nju, odnosno na Zbornik radova koji se objavljuje pet godina poslije. Zapravo su događanja rata 1991. – 1995. u BiH povod za organizaciju Okrugloga stola, a također i objavljivanja priloga koji su na tom skupu prezentirani. Aktualna je dakle, hrvatska perspektiva i percepcija znače-nja tih događanja koja do tada (a ni do sada) nije dobivala na važnosti.

Zbornik radova što je pred nama strukturiran je u nekoliko razina. Uz uvodnik uredništva i poticajni uvod glavnoga urednika Zbornika Ivan Rogića, dan je uvid u dinamiku rada skupa, a zatim i pozdravne ri-ječi sudionika. Obraćanje sudionicima, kao potpora, upućeno je od ve-ćine nazočnih koji su bili ujedno predstavnici ustanova iz kojih dolaze: Ivan Rogić, „Provita“; Željko Raguž, Hrvatski dokumentacijski centar

188 OSVIT 97–98/2019.

Domovinskoga rata u BiH; Ante Nazor, Hrvatski institut za povijest RH; fra Andrija Jozić, mjesni župnik; Mile Lasić, Hrvatski intelektualni zbor u BiH; don Ivan Zovko, župnik župe Bezgrješnoga začeća BDM; fra Petar Krasić, voditelj Franjevačke kuće u Masnoj Luci; Mato Mijić i Anđelko Rogić, u ime Općinskoga vijeća Jablanice. Važne hrvatske ustanove su zastupali svojim prilozima Vlado Šoljić, HZ HB; Božo Že-pić, HAZU BiH; Željko Šiljeg te Jakša Raguž iz Republike Hrvatske te prof. dr. Marko Dragić s Filozofskoga fakulteta u Splitu.

Autori priloga su redom utemeljeno, riječju, sine ira et studio, svaki sa svoga stručnoga ili znanstvenoga aspekta ili pak funkcijske društve-ne uloge u općini, odnosno, zajednici, pozivajući se na vjerodostojne izvore, predstavljali svoja istraživanja.

U akribičnim prilozima upoznajemo se s osnovnim podatcima o Jab-lanici, o bližoj i daljnjoj povijesti, o uzrocima i tijeku rata u BiH, ulozi HVO-a i stradanjima Hrvata u Jablanici tijekom Prvoga, Drugoga, a posebno tijekom Domovinskoga rata. Ako bismo pojedinačno isticali priloge prezentirane na Okruglom stolu onda bismo sigurno pogriješili jer je svaki na svoj način važan. Možda nam se analitički prilozi koji prosuđuju uzroke koji su bitno utjecali na tijek događanja u bližoj po-vijesti mogu učiniti najvažnijima, ali bi i to bilo neopravdano jer se i oni temelje na elementarnim podatcima podastrtim u Zborniku na vrlo jasan i slikovit način.1

1 U prilogu Mate Mijića se navodi sljedeće: „Ona (Jablanica, op. I. S.) se prostire na području od 301 četvornog kilometra, s 33 naseljena mjesta i imala je 12 651 stanovnika prema popisu iz 1991. Grad Jablanica nalazi se na oko 202 metra nadmorske visine, Park prirode Blidinje na 1000 ili 1100 metara…“. Korisno je pridodati podatke iz knjige: Stanovništvo Bosne i Hercegovine – narodnosni sastav po naseljima, Državni zavod za statisti-ku, Zagreb 1995. (ISBN 953-96284-5-8), prema kojima je u R. Hrvatskoj prema popisu iz 1991. godine živjelo 1 010 stanovnika rođenih u Jablanici (877 Hrvata /38,7% od broja koji su „ostali“ u općini/, 75 Muslimana, 17 Srba i 41 ostalih). Podatci su uzeti iz „Tablice 5. Stalno stanovništvo Bosne i Hercegovine i stalno stanovništvo Hrvatske rodom iz Bosne i Hercego-vine“ (str. 30. do 299.). Važna napomena uz ove podatke je da je prema popisu 1991. u općini Jablanica živio 2 291 Hrvat.

189OGLEDI I KRITIKE

Pa ipak navest ćemo jedan insert iz referata koji se čini vrlo indika-tivnim za shvaćanje kasnijih događanja.2 U tom je referatu vrlo pregled-no predstavljeno stanje odnosa u BiH nakon prvih demokratskih izbora pod naslovom „Od prvih incidenata do hrvatsko-muslimanskog rata u Bosni i Hercegovini“; incidenti i prvi skobi, politička uporaba sukoba, širenje te pripreme za rat i početak rata. Iz samoga članka je vidljivo da su autori imali izravan uvid u tadašnje stanje na terenu, a s obzirom na dužnosti koje su obavljali dokumenti su im bili dostupni, a stručna i znanstvena referencija neupitna.

Gotovo isto, glede vjerodostojnosti, se može reći za članak dopred-sjednika HAZU BiH koji je pod naslovom „Budućnost Hrvata u Bosni i Hercegovini i u općini Jablanica“. U tom članku dr. Božo Žepić anali-tički i kritički govori o Hrvatima u kontekstu međunarodnih i međuna-cionalnih odnosa, o utjecaju globalizacije svijeta i europeizacije regije te o razlozima i pretpostavkama za optimistično i pesimističko promi-

2 „Proces stvaranja nacionalnih država i dovršetka konstituiranja nacional-nog identiteta kod Muslimana postavljao je sve veće prepreke i pred hrvat-sko – muslimansko ‘savezništvo’. Nepovjerenje je produbljeno i različitim pristupom u organizaciji ‘zajedničke’ obrane BiH, kad se već jednom poli-tika počela provoditi ‘drugim sredstvima’, a kadrovska rješenja unijela su dodatne tenzije. Naime, poslije brojnih komunističkih dužnosnika i služ-benika i veliki broj oficira JNA muslimanske nacionalnosti, nakon njezi-ne gotovo potpune srbizacije, potražio je angažman u Teritorijalnoj obrani (TO) odnosno kasnije Armiji BiH (ABiH). Poseban problem predstavljala je činjenica što su mnogi od njih sudjelovali u ratu protiv Republike Hrvat-ske, što nije bila nikakva tajna, gdje su dodatno učvrstili još ranije izgrađe-no stajalište o Hrvatima kao neprijateljima, ‘ekstremistima’ i ‘ustašama’. Isto se može reći i za dotadašnje savezne i republičke ‘funkcionere’, no-vinare i ostale ‘društveno političke radnike’ muslimanske nacionalnosti, a jugoslavenske i komunističke orijentacije. Većina njih gledala je Hrvatsku i Hrvate, a posebno one u BiH, kao neprijateljski, rušilački, antijugoslaven-ski i antisocijalistički element.“ prof. dr. Ivo Lučić i Ilija Vučur „Od prvih incidenata do hrvatsko-muslimanskog rata u Bosni i Hercegovini.“ Inače i u ovom prilogu su seriozno dokumentirani brojni događaji koji bacaju novo svjetlo na sukobe u prvom redu Muslimana i Hrvata, ali i općenito na situaciju u BiH, prije, tijekom i nakon rata.

190 OSVIT 97–98/2019.

šljanje o budućnosti, a zatim razmatra o budućnosti Hrvata u općini Jablanica. Članak ima sve elemente znanstvenoga pristupa i naravno utemeljen zaključak u kojem je razgovijetno predstavljeno stajalište au-tora o tom što bi hrvatska politika trebala imati na umu da bi rješavala i riješila „enigmu BiH“, jer „hrvatski narod svoju budućnost ne vidi u ovakvoj Federaciji BiH“.

Vladimir Šoljić u svom sažetom i upečatljivom prilogu naglašava kako „pravu sliku događaja vezanih uz minuli rat, a posebno BiH nikad nećemo imati, budući da su na brojne odluke utjecali vanjski čimbenici, uglavnom daleko od očiju javnosti“. Zato, podržavajući Okrugli stol on se nada da bi ovakav skup mogao „popraviti krivu sliku, negativnu sli-ku koja je stvorena o ulozi HZ HB i RH na ovim prostorima“. Ta kriva slika se stvarala bez obzira na stvarno stanje, budući da su „… nad Hr-vatima Jablanice i okruženja u minulom ratu učinjeni su najteži zločini s pogubnim posljedicama za koje nitko nije optužen, a kamoli osuđen“. On je naveo niz primjera u kojima je muslimanska strana uspjela laž prodati pod istinu, plasirajući vijesti o tajnim sastancima koji nisu bili tajni ili pak o nepostojećim dogovorima u kojima se navodno radilo na podjeli BiH.

Željko Raguž je svojim predavanjem „Zločin u Grabovici na Haškom kaznenom sudu u predmetu protiv Sefera Halilovića“ podastro minuci-oznu analizi kojom je nazočne uputio na Savjetovanje u Zenici 21. i 22. kolovoza 1993. te provedbu zaključaka toga savjetovanja kao putokaz za odgovornost Halilovića (i bošnjačke politike) za učinjene zločine. Začudo, Haaški kazneni sud nije prihvatio prijedloge tužiteljstva kao dovoljne za sankcioniranje postupaka koji su rezultirali nedvojbenim zločinima prema hrvatskim civilima. Raguž je računajući na logiku i „vjerujući svojim očima“ glede učinka ABiH podsjetio na događaje u kojima je nesumnjivo vidljiva kaznena odgovornost ne samo nižih nego i najviših dužnosnika tzv. ABiH. Ali izgleda da se tamo prakticirala zlo-poraba selektivnoga pristupa činjenicama iz rata u BiH, te da je sve to bilo pod utjecajem zapadnih sila ali i „diskriminacijskom odnosu prema hrvatskim i srpskim žrtvama iz rata u BiH te evidentnom nastojanju da se politike hrvatskog i srpskog naroda u BiH kroz haške presude kom-

191OGLEDI I KRITIKE

promitiraju kao zločinačke uz istodobno amnestiranje bošnjačkog poli-tičkog i vojnog vodstva i neprocesuiranje u najvećem dijelu bošnjačkih zločina počinjenih nad Hrvatima i Srbima u BiH“.

Prilog generala Željka Šiljega, „Jablanica u strategiji obrane Herceg-Bosne u Domovinskom ratu“, vrijedan je doprinos sagledavanju okol-nosti u BiH nakon disolucije bivše države kroz nužnost i vojnoga orga-niziranja Hrvata koji su prvi primili udar agresije najprije na hrvatski narod, a dakako i na BiH. Budući da je elementarna egzistencija bila dovedena u pitanje, kako individualna tako i nacionalna, bilo je sasvim razumljivo i opravdano stvarati i razvijati obrambenu strukturu, na što nije blagonaklono gledala dotada partnerska strana koja je razvijajući vlastitu strategiju nametanja svojih ciljeva i interesa dovela do otvore-nih sukoba i rata. Hrvati Jablanice su bili svjesni da će doći do rata, ali ne tek 1993. i ne s Muslimanima s kojima su do tada stoljećima živjeli, zaključuje Šiljeg, uz napomenu kako Muslimani „nisu srpsko-crnogor-skom agresoru pružili značajniji otpor, ali su sačuvali sve potencijale za uništenje Hrvata u Jablanici, u užem i u BiH u širem smislu.“

Cjelini slike o zadanoj temi dodao je Pavo Boban sa svoga stručnoga aspekta raščlanjujući „Položaj Jablanice u strategiji razvoja cestovne infrastrukture“. Važnost prometne infrastrukture koja je bila na udaru ratnih zbivanja pokazala se i ovoga puta kroz velike poremećaje koji su određena područja dovodila u bezizlazan položaj. Na značenju su dobili alternativni cestovni pravci i postali najznačajniji prometni koridori ko-jima su se jednako koristili Hrvati i Muslimani Bošnjaci, predstavnici UNPROFOR-a, UNHCR-a i drugih međunarodnih organizacija i koji-ma su se kretali humanitarni konvoji itd., o čem je ovisio život mnogih stanovnika u BiH.3 Cestovni pravci koji su na taj način izgrađeni, narod

3 Boban u članku navodi: „Pretpostavka koja se kasnije obistinila bila je da će se odmah po prenošenju ratnih djelovanja na teritorij Bosne i Hercego-vine onemogućiti promet na cestovnim pravcima dolinom Neretve, preko Kupresa i Bugojna, Glamoča i Bosanskog Grahova. Već sredinom travnja 1992. godine krenulo se s radovima, i to prvo na dionici Poklečani – Blidi-nje – Doljani; Lipa – Orašac – Varvara – Rama i Uskoplje – Novi Travnik, a potom i na mnogim drugim cestovnim pravcima.“

192 OSVIT 97–98/2019.

je prozvao najprije „ceste mira i nade“, a potom „ceste spasa“. Boban je u svom prilogu predstavio i današnje perspektive izgradnje cestovne mreže, posebno se osvrnuvši na aktivnosti oko izgradnje Koridora 5c.

Fra Anto Cvitanović u svom prilogu predstavlja Župu Doljani, od-nosno, samo mjesto, a zatim osnutak župe, njezinu sudbinu u Drugom svjetskom ratu te poslije Drugoga svjetskoga rata. Zanimljivost i vri-jednost priloga je u tom što je u njem predstavljeno više podataka koji, između ostaloga, upućuju na ignoriranje (od bivših vlasti) hrvatskih žr-tava tijekom Drugoga svjetskoga rata4. Nema sumnje da je fra Anto na-veo vjerodostojne podatke i ujedno uputio na izvore koji tu vjerodostoj-nost potvrđuju. Zapisnik o stradanju o kojem je riječ svjedoči o teškom vremenu i vrijednom trudu fratara koji su tu tragediju i muku zabilježili.

Don Ivan Zovko, župnik župe Bezgrješnoga začeća BDM u Jablani-ci rođen je na Risovcu, ali je četiri dana nakon njegova rođenja (1948. g.) u revolucionarnom neredu njegova obitelj protjerana i imovina odu-zeta s optužbom za suradnju s okupatorima. Njegov je prilog posvećen župi, u kojem se daje pregled povijesti župe, dokumenti, imovina (crk-ve, župni stan i grobljanske kapelice), broj katolika po godinama te župnici. Zanimljivost je da je 1991. u župi bilo 930 katolika (1962., 1 157 vjernika u 250 domova), a 2014., 52 vjernika u 29 domova.

O Samostalnoj kapelaniji Polja piše fra Petar Krasić, bližoj i daljnjoj povijesti, svrsi i smislu izgradnje franjevačke kuće u Masnoj luci. Fra-njevci su u skrbi za svoju pastvu išli s vjernicima prateći ih i na Polja te su tu gradili grobljanske kapelice i kuće vršeći povjerenu pastoralnu misiju. Izgrađenu su kuću u Masnoj luci četnici srušili u zločinačkom

4 Fra Anto Cvitanović navodi: „Prema arhivu Franjevačke provincije Bosne Srebrne u župi Doljani poginule su 193 osobe (u razdoblju od 6. do 10. listopada 1942.).“ Autor ovog Predgovora napominje: U knjizi, Jablanica u revolucionarnom radničkom pokretu i NOB, autora Advana Hozića, Izda-nje SO Jablanica (ne navodi se u impresumu godina izdanja, ali pouzdano je da je objavljena 1989. god), u prilogu „Poginuli borci NOR-a, Žrtve fa-šističkog terora, Preživjeli borci NOR-a“, vidljivo je da je 86 Hrvata, žrtava fašističkoga terora i žrtava rata 1941. – 1945. (str. 241. – 258.). Hozić je u prilogu naveo poimenično osobe iz cijele općine Jablanica.

193OGLEDI I KRITIKE

pohodu 1942., da bi bila potpuno obnovljena tek osamdesetih godina prošloga stoljeća. Ovo mjesto se posljednjih godina počelo razvijati iz pepela, a s obzirom na proglašenje područja parkom prirode te mjerama koje uz taj aranžman idu Krasić zasniva svoj optimizam glede buduć-nosti.

„Kulturno-povijesni spomenici jablaničkog kraja od prapovijesti do XV. stoljeća“ je prilog u kojem je monografski predstavljeno povijesno doba, odnosno, gradine, važni lokaliteti i arheološki nalazi iz antičko-ga doba, ranoga i kasnoga srednjega vijeka, posebice stećci kojih je u ovom kraju znatan broj (ukupno 683) što se mora respektirati kao po-datak budući da je to predstavljeno i tablično, podatcima prema mjestu nalaza, užim lokalitetima, prema obliku (ploče, sanduci, sljemenjaci, amorfni, ukrašeni i prema broju stećaka u jednom određenom mjestu).

Kada je riječ o kulturnom naslijeđu pozornost u Zborniku je dana epskim pjesmama, posebno o Mijatu Tomiću koji je djelovao i poginuo na području Jablanice. Navedene su narodne pjesme „Mijat Tomić od-lazi u hajduke“ i „Smrt Mijata Tomića“.

Završni radovi ovoga dijela Zbornika su članci prof. dr. Marka Dra-gića o usmenom naslijeđu, predajama i legendama, odnosno nemateri-jalnoj kulturnoj baštini Hrvata Jablanice koja je vrlo bogata i zanimljiva s kulturalnoga i svakoga drugoga aspekta. Autor je vrlo referentan, a njegovi su radovi izravan kontakt s izvornom građom koja je godinama bila umrtvljena kojekakvim smetnjama iz različitih pobuda i razloga. No, bilo kako bilo, predstavljeni su važni prilozi koji svoju vrijednost pokazuju golemim interesom koji u posljednje vrijeme za te teme po-kazuju znanstvene i svjetski priznate ustanove i subjekti. Oba članka ne treba komentirati, nego ih jednostavno pročitati i vidjet će se izravno njihova važnost.

U posljednjem odjeljku Zbornika su članci koji su jednim dijelom poslužili kao osnova za rasprave o zadanoj temi.

Prilogom „Kronologija sukoba u Domovinskom ratu u Jablanici“ se predstavljaju osnovni podatci o Jablanici, stanovništvo, njegova naci-onalna struktura prema popisu iz 1991., naselja (28 naseljenih mjesta), uspostava vlasti nakon demokratskih izbora, prisutnost međunarodnih

194 OSVIT 97–98/2019.

snaga u mjestu, doseljavanje izbjeglica (25 000 u 1993. god.) itd. Navo-di se da je prvo osjetno zahlađenje odnosa između Muslimana i Hrvata došlo početkom ožujka 1993. da bi se taj trend sve više razvijao i već u svibnju dogodila se prva protjerivanja Hrvata, stvaranje tzv. Zukine baze u Donjoj Jablanici, do formiranja koncentracijskoga logora „Mu-zej“, pokolja u Doljanima te zločina u Grabovici. Sukobi su se dogodili u travnju i tu je pridodan „Popis civila hrvatske nacionalnosti koji su zarobljeni i blokirani u Jablanici…“ (ukupno 668 osoba, popis sačinjen 1993. godine).

Prilog pod naslovom „Zločini nad Hrvatima Jablanice“ pored općih podataka donosi opise zločina koji su se dogodili od postrojba ABiH i tadašnje bošnjačke lokalne uprave u „Muzeju“ s posebnim osvrtom na zločin u Doljanima. U prilog potvrdi da su se zločini dogodili spominju se i predstavljaju optužnice koje su podnesene, iznose podatci o tortura-ma koje su pretrpjeli zatočeni Hrvati u „Muzeju revolucije u Jablanici“, donose popisi zarobljenih civila koji su bili zatočeni, izvadci iz tiska o koncentracijskom logoru tzv. A BIH, popisi osoba koje su pobjegle iz zatvora u Jablanici, popis djece zatočene u „Muzeju“, popis razmi-jenjenih ratnih vojnih zarobljenih Hrvata 1. ožujka 1994., popis civila i vojnih obveznika Hrvata iz Grabovice, Donje Grabovice, Sjenčina i Ćopi koji su uhićeni i zatočeni u Jablanici. Pridodani su i „Iskaz vojni-ka Armije BiH u vezi sa zločinom u Doljanima u Općini Jablanica“ te jedna presuda za počinitelja ratnoga zločina nad Hrvatima u Doljanima.

Prilog Popis stradalih Hrvata Jablanice u Prvom svjetskom ratu, Drugom svjetskom ratu i Domovinskom ratu (1991. – 1995.) donosi poimenične podatke poginulih prema Matici umrlih župe Doljani u Prvom svjetskom ratu (11), u Drugom svjetskom ratu: Doljani (88), Risovac (37), Slatina (1), Sovići (38), Glogošnica (10). U popisima je navedeno ime i prezime, očevo ime, godine starosti i godina pogibije. U dosta slučajeva se ne zna mjesto pogibije, a ni mjesto groba, no u većini se zna od koga je osoba usmrćena. Moguća primjedba ovim popisima se može staviti na manja odstupanja u broju stradalih, odnosno poginu-lih. Vjerojatni je razlog za to težak pristup podatcima i arhivima prema kojima se oni mogu provjeravati, usklađivati i jedinstveno prezentirati.5

5 Vidi bilješku 1.

195OGLEDI I KRITIKE

Žrtve Domovinskoga rata su predstavljene sustavnije i sa fotografijom i širim podatcima o poginulima, njih 51. U ovom prilogu nisu navedeni poginuli civili, ali je naglašeno da su svi poginuli stradali od postrojba A BiH, jer tijekom srpsko-crnogorske agresije poginuo nije nitko.

Dokument „Elaborat o pripajanju mjesnih zajednica Doljani i Slati-na općini Rama“, prilog je ilustraciji težnje Hrvata Jablanice za druk-čijim ustrojem i organizacijom života s obzirom na raniju orijentaciju i funkcioniranje sela koja su priključena općini Jablanica. Elaborat nije naišao na plodno tlo, nije o njem raspravljano na mjerodavnim tijelima te je još na „čekanju“. Ovakva konstelacija odnosa ne pogoduje pozi-tivnom rješenju, što dodatno potvrđuju neke konstatacije referenata na Okruglom stolu. Elaborat je podnesen 1998. godine Parlamentu F BiH, kad se prenosila vlast s HR HB na Općinu Jablanica.

Čini se bjelodano važnim posvetiti pozornost ovom skupu i objaviti Zbornik radova. Očekivati je kako će promišljanja i iznošenje „novih“ podataka, zasnovanih na činjenicama baciti drukčije svjetlo od „selek-tivne kulture sjećanja“ većinskoga medijskoga prostora (bošnjačkoga) koji je već nametnuo svoju istinu. Naravno, ovim zbornikom nije mo-guće načiniti nekakav medijski udar da bi se tim načinio kopernikan-ski obrat, promijenila nametnuta slika stvarana od bošnjačkih medija i institucija tijekom poraća, ali i u samom ratu sa svrhom da bi se zadr-žala pozicija žrtve, izbjegla krivnja i osigurala izgledna perspektiva za vlastitu poziciju.

Bez obzira koliko može ovaj skup i ovaj izdavački projekt promi-jeniti „važeću“ sliku, nužno je pokušavati i podastirati činjenice koje se ne mogu osporavati i sagledavati ih u cjelini konteksta odnosa koji su stvarani tijekom posljednjih sedamdesetak godina. Naime, tijekom posljednjih sto godina stvoreni su stereotipi6 i predrasude7 o Hrvatima

6 Konvencionalno, formulirano, obično vrlo pojednostavljeno mišljenje, koncepcija ili vjerovanje (stereotipi o nacijama netočni su i opasni), rutina, svakidašnje… (Prema: Hrvatski jezični portal).

7 Proširen i ustaljen, unaprijed postavljen stereotipan sud zasnovan na ne-dokazivim tvrdnjama i lažnim autoritetima (rasna predrasuda); zaziranje od nečega što je utemeljeno na drukčijim običajima ili navikama. (Prema: Hrvatski jezični portal).

196 OSVIT 97–98/2019.

inače, posebice o zapadnoj Hercegovini pa tako i Jablanici. Osobito se to intenziviralo nakon Drugoga svjetskoga rata te je svoje recidive pokazalo u punini tijekom Domovinskoga rata.

Također, ne možemo biti sigurni da će s ovim skupom i Zbornikom započeti bolja budućnost Hrvata Jablanice niti da će tim prestati djelo-vati nevoljna prošlost. Nakon pročitanih priloga sa skupa i pridodanih članaka ipak ostaje dojam, pa i uvjerenje, da je ovaj projekt bilo nužno još prije dovršiti. Ostaje, također, nelagodan osjećaj da slabašna snaga domaćih Hrvata iz Jablanice nije bila dovoljna za promjenu stvorene slike o njihovoj i o ulozi Hrvata u obrambenom ratu u BiH. Stvorena slika, ma koliko bila nelogična i neopravdana, i dalje traje te je i stoga bilo krajnje vrijeme izaći u javnost s argumentiranim stavovima koji se temelje na činjenicama. Ukupan dojam nas upućuje poslije cjelovita uvida da se odluke donose i na pogrješnim osnovama (Haaški sud) i da će posljedice tih odluka vrlo nepovoljno djelovati na Hrvate u Jablanici i u BiH.

Možda je dobro podsjetiti na to da je Jablanica „mitsko mjesto“ biv-še države u kojem se „prelomila“ jedna od „najhumanijih bitaka Dru-goga svjetskoga rata“, U prilog stvaranju toga mita su potrošena silna sredstva i stvoreni uvjeti za sliku koja je u najmanju ruku problematič-na, ali je još važeća. Naime, o tzv. Četvrtoj ofenzivi je snimljen film „Bitka na Neretvi“ i izgrađen Muzej8 što je trebalo pridonijeti važnosti „narodnooslobodilačke borbe“ i učvršćivanju komunističkoga režima, kako u praksi, tako i u svijesti „svih naroda i narodnosti“. Da ta ponu-đena istina „Bitke za ranjenike“ ne odgovara povijesnoj i svakoj drugoj stvarnosti jasno je iz brojnih uvida, svjedočenja i dokumenata, ali se još uvijek o tom nesigurno progovara pa ni na ovom Okruglom stolu nije bilo o tom riječi. Povjesničari o dostupnim podatcima uglavnom šute, a oni koji ponešto o tom napišu ocjenjuju pregovore u tom vremenu par-tizana s nacistima kao korisne taktičke poteze (pregovori Đilas – Hor-stenau u Zagrebu 1943.) komunista i koji, tobože, nisu imali utjecaja

8 Muzej i danas „radi“ kao da se tijekom Domovinskoga rata ništa u njem nije događalo.

197OGLEDI I KRITIKE

na osnovne ciljeve „NOB-a“.9 Kako je ovaj mit o značenju Jablanice bio vrlo prisutan u svim porama bivšega režima, vjerujemo da je utje-cao na niz drugih okolnosti bitnih za ovo naselje. Pored ostaloga i na izgradnju jablaničke hidrocentrale, osnivanje općine10 te sustavnim na-seljavanjem ali i poticanim raseljavanjem Hrvata, odnosno, odlaskom na tzv. privremeni rad u inozemstvo (tu su nedvojbeno „prednjačili“ Hrvati).11 No nedvojbena je činjenica da se Jablanica nalazi na važnom magistralnom putu od Mostara prema Bosni (prema Bugojnu i prema Sarajevu) s mogućim pravcima prema Splitu, odnosno Tomislavgradu. Uz zemljopisni bitan je i demografski moment što se vidi u broju Hrva-ta u općini postotkom koji odgovara postotku u BiH. Smatram da je još uvijek prisutan trend mitomanije trebalo spomenuti u ovom kontekstu jer se gotovo ista matrica pojavljuje i nakon posljednjega rata u BiH, a svakako i kao sugestija hrvatskim povjesničarima da odvažnije krenu u istraživanje okolnosti tzv. Bitke za ranjenike (bilo bi zanimljivo istražiti i što je bilo s 4 000 ranjenika (!?) nakon bitke), a posebno da se bave i Domovinskim ratom u BiH.

Na drugoj strani važno je uočiti, što je dijelom i naglašeno na Okruglom stolu, kako je bošnjačka politika uspjela po već viđenom obrascu (iz Drugoga svjetskoga rata) nametnuti se kao jedina žrtva sukoba12 pa je kao izravna posljedica toga došlo međunarodno prizna-

9 Vidjeti pored ostaloga: https://www.in4s.net/zagreb-1943-pregovori-djila-sa-gleza-fon-horstenaua/?lang=lat (04/08/2015).

10 Sjedište općine iz Ostrošca je premješteno u Jablanicu. Ostrožac je potop-ljen izgradnjom hidrocentrale a još je izvršena preraspodjela teritorija /pri-ključenje područja općine Rama Jablanici/, što je već viđeno pri formiranju mostarske općine kada su sela naseljena Hrvatima isključena iz mostarsko-ga i priključena drugom općinskom području s očitim razlogom. Vidjeti prilog V. Šoljića.

11 Doljani, većinsko naselje s Hrvatima je „dobilo“ električnu struju tek pred rat, iako je bilo od hidrocentrale udaljeno svega nekoliko kilometara.

12 U prvoj polovici 1992. godine se u „službenim“ medijima operiralo nere-alnom cifrom od 200 000 poginulih Muslimana, a i kasnije se licitiralo s ukupnim brojem žrtava, sve do 400 000, što je svedeno na znatno manje, „Haški popis – Knjiga smrti u BiH: u ratu 104.732 poginulih“. (Saša Jadri-

198 OSVIT 97–98/2019.

nje u OUN, mnogostruka i obilna potpora (i moralna i materijalna) muslimanskim ustanovama, pa je tako i Teritorijalna obrana osvajala legitimitet kao Armija BiH.13

Ocjenjujući Zbornik radova s Okrugloga stola na kraju možemo reći da je riječ o vrijednom doprinosu rasvjetljivanju događaja iz povijesti jablaničkoga kraja, posebno Domovinskoga rata koji se još uvijek pri-kazuje nedovoljno i doživljava uglavnom pogrešno. Posljedica toga je vrlo loš položaj Hrvata u Jablanici, a zapravo smo svi dužni poštova-ti njihovu ulogu i osobito žrtve koje su podnijeli tijekom čitave svoje povijesti u obrani svoga identiteta i doprinosa ukupnom nacionalnom statusu Hrvata u BiH. Jasno se vidi kako je riječ o zrelom pristupu či-njenicama, bez nacionalnoga romantizma i suvišne patetike, sa željom da se poštuje drugi, ali da se ne zaboravlja sebe. Objavljivanje Zbornika jest vraćanje duga povijesnim akterima, jer, pored već postojećih spo-znaja, otvoreni su novi vidici, i sve je praćeno empatijom prema stra-danju nedužnih i divljenju hrabrim braniteljima koji su herojski nosili s mnogostruko jačim protivnicima i neprijateljima.

jević Tomas, Slobodna Dalmacija, 21. 4. 2010.). Ta je matrica već viđena početkom 1941. kada je SPC operirala brojkom od 100 000 ubijenih Srba i prije Vidovdanske pobune. Ta je propaganda kasnije proizvela onih 700 000 u Jasenovcu, ili više od milijun do čak tri milijuna nakon rata.

13 Sasvim je jasno jer ABiH nije predstavljala cijelu BiH. Tako ni uloga ABiH nije ni blizu značenja koje joj bošnjačka politika pripisuje.

199OGLEDI I KRITIKE

MATE SUŠAC I NJEGOVA „KUĆA“

Rukopis Kuća, opsega četiristotinjak stranica, nova je knjiga Mate Sušca, Čitlučanina, poznatoga nam po ranijim knjigama, koje su pri-hvaćene kao vrijedna književna ostvarenja. Ovoga puta je pred nama roman, zahtjevna književna forma u kojoj su se okušavali brojni knji-ževnici, a u posljednje vrijeme čak i oni koji nisu pretendirali na knji-ževnu ili umjetničku slavu. No ovdje imamo pred sobom djelo zrela i iskusna pripovjedača koji svoju umjetničku „rutinu“ želi još koji put predstaviti čitalačkoj publici. On je pomno odabrao temu kojom će pro-movirati ideju koja ga zaokuplja i kojom svakako želi uputiti određenu poruku.

Odabir naslova je znakovit. Kuća! Pretpostaviti je da je autor imao u vidu brojna značenja, izravna i ambivalentna, korijenska i aktualna te idejna i tematska. Ako bismo se držali kolokvijalnoga, onda se ne bi trebalo premišljati jer se to značenje izravno shvaća i prihvaća te znači upravo to što počiva na svakidašnjem razumijevanju. No, mnoštvo sin-tagma vezanih uz pojam kuće upućuje na njezinu višeznačnost (Božja, stojna, vladarska, ali i kuća u nizu, luda kuća, javna…). I tu „priča“ ne završava, jer ako promotrimo podrijetlo, ne ćemo moći zaobići nje-zin praslavenski korijen „kǫtja“, riječ koja bi se mogla vezati za leksem „kut“, a to upućuje na ono mjesto koje je omeđeno bar dvjema zrakama, i dalje kako se to inače razmatra u matematici. Ali ono preneseno značenje katkada dodiruje našu osnovnu riječ (kuća), kao dio prostora, koji je zaturen ili je neko sporedno mjesto. Nadati je se da autor nije računao na ta i ostala značenja, nego nas je, prema onom što se moglo iščitati iz romana, uputio na pojam doma, kao mjesta obitavališta, uto-čišta i stjecišta spokoja, ali i ukupnoga življenja ljudi koji traže i pro-nalaze stanovit oslonac, ljudi pritisnutih nevoljama i teškoćama koji u tom „mjestu“ vide ono što ispunjava njihov smisao i bit. To svakako ne će biti kut u koji je netko stjeran i odakle se ne može izvući, ili gdje će biti zanemaren od drugih, biti zadnji ili odbačen. On u tom kutu, kući, doduše može biti skroman i nenametljiv, ali će zacijelo biti samopouz-dan i vlastit.

200 OSVIT 97–98/2019.

Početak romana da nam naslutiti glavnu ideju koju ćemo zapravo shvatiti istom kad se knjiga do kraja pročita. Nagovještava se kako se kući kao temeljnom početku vraća ili treba vratiti, nakon proživljenih staza i bogaza, kao zbiljskih tako i onih izmaštanih, vratiti se domu koji nalikuje onomu čovjeku koji je u njemu, koji je dio njega, a taj se dom projicira katkada u domovinu (otadžbinu, majčevinu) što će či-tatelj „osjećati“ u cijelom romanu. U središtu je kuća, dom, sigurnost naspram brojnih opasnosti, nedaća, neugodnosti i uopće slutnji loših ishoda.

Autor slika čovjeka i njegovo okruženje tipično za Hercegovinu, glavna se „radnja“ događa u Brotnju. Također tipično za ovaj kraj, iden-titet osobe se popunjava nadimkom, koji uvijek odgovara liku koji ga nosi. A dio njegova identiteta jest svakako povijest mučna preživljava-nja u nezgodnim i teškom okolnostima, nužnost snalaženja i opstajanja u tom naletu viših sila, pa bile one prirodne ili umjetno izazvane. Daka-ko, taj čovjek nema iluzija da će mu na putu ostvarenja njegovih snova ići sve kao po loju. I taj čovjek ima onu egzistencijalnu i moralnu dvoj-bu, kako postupati. Kao baštinik narodne i običajne tradicije, patrijar-halna svjetonazora, on je rastrgan između osobnoga probitka i moguće, a neželjene, štete drugima. Kako se postaviti u vremenu velikoga nere-da prijelomnoga vremena kada se ruše ideali jedne ideologije i nastaje novo vrijeme kojemu se ne vide sve posljedice, pitanja su bez konačna pouzdana odgovora. No, rješenje ipak postoji, ono koje odbacuje aktu-alne dvojbe i preferira povratak početku, novom početku. Da, taj „lijepi kolosijek“ treba napustiti i vratiti se „kući“, svjesno prihvaćajući kako se u tom nekadašnjem početku živjelo jednostavnije, s manje potreba i više zadovoljstva, ljudskije i neposrednije, bliže Bogu i samomu sebi. Taj povratak je računao i na dane, tegobne i mučne.

Autor je ovim djelom pokazao svoje spisateljsko umijeće jedinstve-nim stilom koji je prepoznatljiv i dojmljiv. Misao je izražena jasnom rečenicom koja je obogaćena lijepim stilom, metaforičnošću i uopće prihvatljivom lakoćom jezičnoga izraza. Pripovijedanje je pitko i živo predstavljeno govorom koji nije izgubio mnogo od aktualnosti iako je bio karakterističan za ovdašnje prilike prije pedesetak i više godina.

201OGLEDI I KRITIKE

Iskaz je reduciran na ono nužno za sporazumijevanje i sažet na mjeru koja odgovara prilikama i mentalitetu ljudi iz predstavljenoga okruže-nja. On nije prost, iako je jednostavan, pridodaje se psovka kao dio komunikacijskoga imagea s lepezom raznolikih odnosa prema sugo-vorniku. Ima tu poruge, šaljivosti i sličnih poruka koje jasno oslikavaju stanje i karakter življenja domaćih ljudi. U tom kolopletu i naizmjenič-noj izmjeni dijaloga i deskripcija ogleda se dinamika romana koja ne zamara, štoviše potiče čitatelja, zarobljava ga i drži njegov interes za zavidnoj razini.

Romanom se predstavlja domaći čovjek, jedno vrijeme i ograničen prostor na osebujan način. Ipak se stječe dojam kako se ne radi o „po-jedinačnoj sudbini“ jednoga kraja, nego je riječ o stanju koje dodiruje sve nas koji čitamo, jer u ponuđenom je lako pronaći vlastito iskustvo koje je osobno proživljeno, ali i nude se dvojbe koje svi mi imamo na ovaj ili onaj način. Tako ta sugestivnost čitatelja bliskoga svjetonazora i sličnoga iskustva, a takvih nije malo, zavodi u svoj virtualni svijet, obo-gaćuje ga svojim pogledima i slikama te ga čini ispunjenim nekim oso-bitom raspoloženjem. Nije li to onaj potrebni dodir s općim značenjem, predstavljeni individualitet koji je dio makrokozmosa i koji je vjerna sažeta slika. Taj ritam individualnoga u općoj istini, ovom prigodom izraženoj u romanesknoj formi, vrijedan je povod za nadu da će ovaj autor dosegnuti željeni cilj slijedeći vlastitu književnu svrhu.

Roman se lako čita i zacijelo će imati široku publiku te zaslužuje objavljivanje, e da ne bi ostao rukopis koji skuplja prašinu u nekoj kuć-noj arhivi.

202 OSVIT 97–98/2019.

NOVI ROMAN U NOVOJ AKRIBIJI

Mate Grbavac, Zemlha Hercegova, roman, DHK HB Mostar i OMH Čitluk, Ljubuški 2019.

Roman kao najzahtjevnija književna forma u posljednje je vrijeme u fokusu interesa književnika ovoga podneblja. Kako se prije koje deset-ljeće malo koji ovdašnji pisac odlučivao za romanesknu formu, tako posljednjih godina niz autora svoj stvaralački potencijal usmjerava na roman. Sasvim je razvidno da pisanje romana pretpostavlja mnogo zna-nja, truda i predanosti temi pa svakom takvom pokušaju treba posvetiti dužnu pozornost, odgovarajući respekt i eventualnu pohvalu. Naravno, potrebno je zadržati i oprez prema aktualnoj književnoj modi te cijeniti kvalitetu ponude, književne i umjetničke, ako ju je autor dosegao kao takvu.

Pred nama je novi roman Mate Grbavca14, autora koji se najprije afirmirao kao pjesnik, a potom i kao romanopisac i kao takav zaslužio 14 Mate Grbavac (Hardomilje, Ljubuški 1947.) diplomirao je hrvatski jezik i

književnost i filozofiju u Zagrebu. Po završetku studija predaje u Gimnaziji Ljubuški i mjestima po Hercegovini. Bio je ravnateljem više škola i dru-gih ustanova, novinar i izdavač. Sa skupinom mladih pjesnika pokrenuo je književnu skupinu „Ars mea“ i bio urednikom prvoga i jedinoga almanaha skupine pod imenom ARS MEA (1972.) u kojem se javljaju: Mile Stojić, Diana Burazer, Miro Petrović, Munib Delalić, Zdravko Kordić…

Objavljena djela: ARS MEA (Almanah), Ljubuški, 1972.; Hardomilje – prošlost, ljudi, običaji, (suautor), Hardomilje, 1998.; Na vratima knjige (pjesme), Gimnazija Ljubuški, 2004.; Noćna svjetiljka (pjesme), Gimna-zija Ljubuški, 2005.; Radosna zvona (pjesme), OMH Čitluk, 2007.; Žedni putnik (pjesme), DHK HB, 2009.; Hardomilje – baština u kamenu (su-autor), Udruga „Staro Hardomilje“, 2010.; Iseljeništvo općine Ljubuški, (suautor), Općina Ljubuški, 2011.; Pepine čudesne zgode (priče za djecu), DHKHB, Mostar, 2012.; Nemir tišine (pjesme), DHKHB, Mostar, 2012. godina.; Svijetla strana sunca (roman) OMH Čitluk i DHK HB, Mostar, 2015.

203OGLEDI I KRITIKE

pozornost svojom akribičnom književnom pojavom. Pa tako, uz uvid u autorov dosadašnji spisateljski rad, kako pjesnički tako i prozni, sprem-no možemo očekivati vješto oblikovanu priču i prihvatiti ju u njezinoj glavnoj, već ranije iskušanoj odrednici. Neposrednosti. Naime, autoru ne nedostaje književne naobrazbe niti spisateljskoga iskustva da bi-smo pristupili rukopisu sa zadrškom. On se ovoga puta opredijelio za povijesnu tematiku, vremenski i prostorno za Bosnu, odnosno, Herce-govinu, odnosno Hum. Akteri su vladarske kuće, bolje reći povijesne osobe koje izravno pripovijedaju svoju ulogu, svoj karakter i značenje u vremenu u kojem su predstavljali težišta života srednjovjekovlja ovih prostora.

Roman je dakle, oblikovan kao pripovijedanje čitateljima glavnih aktera domaće povijesti, nama koji nakon nekoliko stoljeća imamo mag lovitu predstavu o njima, o našoj baštini, kakva god da jest. U tom složenom zadatku autor je pokrenuo sav svoj književni potencijal da bi što vjernije i upečatljivije predstavio svoju ideju. Razumijemo da se zato opredijelio za ich formu koja je trebala značiti prisnost, iskrenost i sugestivnost što bi moglo ostaviti odgovarajući dojam na čitatelja i plijeniti njegovu pozornost.

Sadržaj romana obuhvaća vrijeme, od Sandalja Hranića, preko Stje-pana hercega Kosače pa do kraljice Katarine, posljednje bosanske kra-ljice. Priča je utoliko zanimljivija što se njom prati slijed povijesnih događanja putem osobnih doživljaja likova romana, u njihovim reflek-sijama o svojim životnim dvojbama i odlukama. U tom sadržaju zna-čajno mjesto zauzimaju slike odnosa u tadašnjim vladarskim kućama, različite zgode i nezgode upravljanja državom te pokušaji razumijeva-nja postupaka koje nam povjesničari u svojim stručnim eksplikacijama nisu mogli ili zbog drugih razloga nisu ponudili.

Primjer odnosa prema vlastitoj ulozi i odgovornosti za preuzete za-daće autor ilustrira svojevrsnim monologom (solilokvijem?) u ispov-

Pjesme su mu uvrštene u više antologija i prevođene su na engleski, talijan-ski i francuski jezik. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Mostar.

204 OSVIT 97–98/2019.

jednoj formi vladara u kojem on pokušava svoju vladarsku zadaću i društvenu poziciju objasniti:

„Trebaš znati što i kako se tamo živi, čime se ljudi bave, što proizvo-de, koliko trebaju davati nameta, a da i dalje žive normalnim životom. Jedno je vidjeti svojim očima, a drugo saznavati iz priča drugih. Sve sam iskusio, svega se dotakao i znam što govorim i, nadam se, što tre-bam uraditi.“

Iako je riječ o svojevrsnoj povijesnoj sagi s težištem na karakter jed-noga lika koji kauzalno osvjetljava i ostale aktere zbivanja i događanja, kompozicija romana nije uvjetovana snažno postavljenom fabulom, kronološki, nego je zamišljena kao niz ispovijesti u kojima će ipak in-tegrativni lik biti Stjepan herceg Kosača. No iako je to dominanta, osta-je dojam, barem što se tiče likova, da je kulminacija „radnje“ ipak pro-past bosanskoga kraljevstva, sudbina i smrt kraljice Katarine u Rimu te njezina oporuka. Tako, naime, roman završava nenametljivo i smireno, ne odiše depresijom, rezignacijom ni dehumanizacijom, kakvi već takvi tekstovi znaju biti. Naprotiv, romanom se u svim segmentima afirmira razumijevanje i svojevrsna odgovornost prema vlastitoj životnoj misiji, dakle human pristup.

Ono što se romanom nudi kao jedna zaokružena cjelina jest nov pris tup povijesnoj osobi najpoznatijega humskoga vladara koja se u dos tupnim povijesnim vrelima označavala prevrtljivom, nestalnom i dobrim dijelom osobom problematična karaktera. Čitajući roman takav se dojam ne stječe, naprotiv, predstavljen je pragmatičan velikaš koji svu svoju društvenu ulogu podređuje zahtjevima vremena u kojem živi, da bi opstao i da bi osigurao kakav takav status narodu kojim upravlja. Na drugoj strani, također u monološkoj formi opisan je društveni (i po-vijesni) kontekst, od samoga početka životnoga puta Stjepana Kosače pa do nominalnoga kraja njegove loze. Prilike su bile opasno neizvje-sne i propast je vrebala sa svih strana te se čini kako su mogućnosti drukčijih rješenja i drukčijega ponašanja bile svedena na minimum. Pa čak ni beskrajna okretnost nije pomogla jer sile su nadirale s istoka i sa zapada i to je anuliralo domaća lukavstva na bezizgledne taktičke

205OGLEDI I KRITIKE

pokušaje. No unatoč svemu, gradovi se grade, kao jamstvo zaštite, kao potvrda moći i kao dokaz odanosti.

Izabrana forma romana jest zanimljiva i prilično nova za ovdašnji književni pogon. Ona međutim ima i stanovita ograničenja s obzirom na dosta duboku vremensku odvojenost od opisivanih događanja, i također neskladnost s današnjom percepcijom opisivanih prostora. U vezi s tim pred autora se postavlja teško premostiv zahtjev vjernoga predstavljanja vremena i prostora u kojem se sve moralo kretati i ipak moralo događati. Premda je roman fikcija, moraju se poštovati ondašnji uzusi uz običajne, duhovne i sve druge koji odlikuju to vrijeme, da bi se održala vjerodostojnost pripovijedanja. Moramo priznati kako je autor uložio znatan trud i vrijeme da bi konzultirao povijesnu građu, proučio i doživio doba o kojem je želio pisati te se suživio s likovima u njiho-vim dvojbama i postupcima. Tu se odabrana forma romana pokazala razumljivom, jer u ovakvom obliku se, recimo, deskripcije krajolika pa i ostalih značajki onoga doba, svode na minimum, odnosno ne pokazuju onu relaksirajuću nužnost te ambivalentne naznake te vrste simbolike, izostaje napetost i zbijenost događanja i sve je pripovijedanje post fe-stum.

Pa ipak, mora se voditi računa o primjerenom govoru koji je karak-terističan za opisivano vrijeme. Taj zahtjev pred svakim autorom koji se opredjeljuje za povijesni roman visi kao Damoklov mač nad njego-vim pisaćim stolom i knjigom. Čini se kako je Mate Grbavac izbjegao toj opasnosti i za to zaslužuje pohvale i njegov novi roman svakako je potreban i dobrodošao našoj književnosti. On je kao takav također zanimljiv idejni dijalog s korpusom suvremenoga shvaćanja povijesti Bosne, Hercegovine i Huma i njihovih vladara.

206 OSVIT 97–98/2019.

Mijo TOKIĆ

MORE SE Š NJIMOM

Ante Križić, Tomislav Majić, Milan Pranjić: Duvanjski pojmovnik, Naša ognjišta, Tomislavgrad, 2018.

Trojica darovitih autora, oni kažu iz zabave, ali, očito je, više iz entu-zijazma i ljubavi prema zavičaju i zavičajnom duvanjskom govoru (du-vanjskom idiomu hrvatskog jezika), podarili su nam zanimljivu knjigu iznimne vrijednosti i ljepote. Odabrali su 84 „pojma“ iz duvanjskoga govora i pozabavili se njihovom posebnošću, ljepotom i izražajnom snagom i dubinom. Ne zna se koja je dimenzija ove knjige zanimljivija i ljepša i koja koju nadmašuje. Ili ona, narodna, koju je stvorio narodni genij svojom stvaralačkom energijom – a to su odabrani pojmovi – ili duhovita, originalna, inovativna i inteligentna tumačenja i objašnjenja koja nam daju autori.

U okviru jednoga jezika mogu postojati i postoje mnoge posebnosti i specifičnosti po kojima se mogu razlikovati različiti dijalekti, narječja, izgovori i mjesni govori. Duvanjski govor po svojim osobinama spada u novoštokavske ikavsko-šćakavske govore hrvatskoga jezičnoga dija-sistema.

„Pojmovi“ koji se objašnjavaju u ovoj knjizi redani su „ad hoc“ meto-dom, jer autore zanima samo „pojam“ i njegova posebnost i značenje u du-vanjskom govoru. Znanstvene aspekte specifičnosti duvanjskoga jezika ostavili su drugim autorima. Dakle, ovo je mini-leksikon, mini-frazeo-loški rječnik, posebnih riječi, izraza, fraza i frazema duvanjskoga govora. Znanstvenici bi ih, ovisno o znanstvenoj disciplini, mogli proučavati s mnogo različitih aspekata. Na primjer s povijesnoga aspekta bilo bi zanimljivo vidjeti kad se i kako pojavio pojedini izraz u duvanjskom govoru, kako je dobivao nova, bogatija, slojevitija i metaforička znače-

207OGLEDI I KRITIKE

nja. Nekima je vrijeme nastanka teško odrediti jer, očito je, da su nastali davno i da svojim značenjima asociraju na ruralni, patrijarhalni konzer-vativni način života, na primjer: „Odni’ će te vuk“, „Vodu vari, vodu ladi“, „Svršila Mara zavit“, „Čut će se gusle“, „Skuplja pita neg tepsi-ja“, ali su i danas svježi i bogata značenja. Neki su nastankom iz novijih vremena: „Pomicat traktor“, „Igrat za selo“, gotovo da se starije gene-racije sjećaju kad su nastali, kad je život u našim selima počeo dobivati neke oblike modernizacije. Najbrojniji su ovi, vrlo aktualni, nastali u duvanjskoj gastarbajterskoj eri i u ratno i poratno vrijeme (Domovin-ski rat): na primjer: „Gonjat papire“, „Ćaćini kuveri“, „Nadoštiklat“, „Papiruša“, „Bilka ili adidas slanina“, „Spremit po avutobusu“, „Daj meni, daj njimom“, „Ajmo spojit stolove“, „Završimo s pjesmom“. U jeziku možemo pratiti sve povijesne epohe i mijene (ovdje duvanjske) društvene i kulturološko-socijalne stvarnosti.

Lingvisti bi mogli ove pojmove podijeliti i s obzirom i na njihovu strukturu:

1. na one koji su pojedinačne riječi, i koje u različitim povijesnim epohama imaju različita posebna značenja a u ovom suvremenom vre-menu imaju najnovija i najslojevitija, koja duvanjski govor čine poseb-nim (na primjer: rodijak, teka, vukovi, studeno, nesrića, guzičar, papi-ruša, rđa, ponediljak, ćaćeško...)

2. na izraze primjerice: mimo svit, ić u šćetu, pomicat traktor, igrat za selo, samo ti se kaziva, (ko) tamođoja, to kad neko dođe, neš sve da oćeš, pivani momak, o svom trošku, spremit po avutobusu, ne bilo ti po zapovidi, ajmo spojit stolove, slaga ću ti, sidi i loži, dobra na oči, onaj njezin... kao i

3. na specifične frazeme (idiome) duvanjskoga govora (na primjer: odbit odreda, gonjat papire, u vri glave, na dugu šćapu, svršila Mara zavit, nije u vinklo, dignut na vitar, čut će se gusle, skuplja pita neg tepsija, zna di se đavli legu...).

Semantičke komparatiste mogla bi zanimati upotreba i usporedba značenja ovih pojmova s upotrebom i značenjem u drugim (susjednim, zapadnohercegovačkim, imotskim, livanjskim, ramskim, zapadno-bosanskim) govorima kao i s upotrebom i usporedbom značenja u op-

208 OSVIT 97–98/2019.

ćem i standardnom hrvatskom jeziku. Da se vidi što je posebno, a što zajedničko s drugim govorima, a što pripada općem hrvatskom jeziku.

Jezik je domovina. „Jezik je kuća bitka“ i bića. Jezik je najznačajni-ja odrednica naroda, kolektiviteta, zajednice ili pojedinca koji se njim koristi. Dokle dopire jezik dotle je domovina. Tako je i s mjesnim govo-rima. U duvanjskom mjesnom govoru krije se zapretana povijest ovoga kraja i sve povijesne mijene i drame naših života. U njem se, kao i uvijek u jeziku, zrcali duša njegovih govornika. Od Šujice do Studenih Vrila i od Vrana do Roškog Polja, Vinice i Kamešnice – isti narod, ista sudbina.

Drugu dimenziju knjige čine duhovita objašnjenja odabranih „poj-mova“. Nisu to štura semantička ili leksička objašnjenja pojedinoga „pojma“. Češće su to mali eseji, crtice, s efektnim primjerima kojima se objašnjavaju pojedini „pojmovi“. Kad čitamo knjigu nismo na čistu radi li se tu o leksikonu i frazeološkom rječniku duvanjskoga govora, što on prvotno jest, ili o psihološko-sociološko-kulturološkoj studiji duvanjskoga mentaliteta. Možemo je čitati i kao svojevrsni vremeplov duvanjskoga života od zatvorene ruralne zajednice do otvorene sredine upućene svijetu, ali i sredine u koju se slijevaju i sabiru brojne silnice i utjecaji. Što je paradoksalno, ovu se knjigu može čitati i kao putopis o Duvnu; upoznati zemlju, svjetonazor i mentalitet, tako zanimljiv i poseban.

Ima se dojam da je jezik, duvanjski govor, tek dobar, sretan povod da nam se ispriča priča o Duvnu, njegovom mentalitetu. Nemamo iluzi-je da je ova slika potpuna i jedina, ali je sigurno da je duvanjski život, kulturu i stil života osvijetlila na jedan originalan, zanimljiv i duhovit način.

Knjiga pršti duhovitošću i duhovitim primjerima, na primjer u objaš-njenju pojma džudžan piše i ovo:

„Kad je gastarbajter Jozo na tavanu svoje kuće u Mrkodolu prona-šao izmet nepoznate živine uredno ga je spakirao u vrećicu kako bi od susjeda Helmuta, njemačkog veterinara, zatražio stručno mišljenje („ne viruje on našim lopovim ništa“ – duhovita opaska i karakterizacija).

209OGLEDI I KRITIKE

Nakon nekoliko minuta promatranja veterinar Helmut je konstatirao: Jozef, to nema šta drugo biti nego džudžan.

Želeći se uvjeriti u istinitost Jozefovih navoda, odnosno doznati nje-mačku inačicu našeg džudžana, upisali smo ovaj pojam u Google – pre-voditelj. Istoga trena Windowsi su pokrenuli prisilno isključenje. Je li džudžan toliko moćan da ima utjecaja i u virtualnom svijetu ili je ovaj duvanjski (hercegovački) pojam prekompliciran čak i za Googleov ser-ver do trenutka objavljivanja ovog teksta nismo uspjeli doznati.“

Duhovito je objašnjeno kad se mlada navikla na novu sredinu: „U gradu kažu da se mlada obikla kad krene sama ići na pučku misu, u Grabovici kad ide okopavati kumpire bez straha da će promašiti njivu, a u Letki kad se počne glasno inaditi (svađati) s drugim ženama po selu.“

Objašnjavajući frazu „Vodu vari, vodu ladi“ navode nekoliko duho-vitih uzaludnih sizifovskih poslova:

• ne dopuštati našim babom i didovim da glasaju za Tuđmana• crtati strancima da BiH nije (samo)Bosnia• zabranjivati pozdrave• tražiti pravdu u Sarajevu• uvjeravati Duvnjake da ne žive u Hrvatskoj• kupovati regularno avuto u Posušju.Bistrinu duha i duhovitost naroda ilustrirat će komentar oca, svekra,

kad je sin mladoženja, stari momak, preko praga unosio mladu, staru curu, u kuću: „Da je srića, sad bi je iznosio.“

Duhovitost naših autora potvrdit će ovi primjeri: „taj od metar drva ne može napraviti čačkalicu“. „BiH – tvorevina s posebnim potreba-ma.“

Vrhunska karakterizacija Duvnjaka, gastarbajtera građevinca: „Duvnjaci su primijenjenu geometriju doktorirali na njemačkim bau-štelama“, „To su Duvnjaci majstori logike i profesori improvizacije.“

Duhovitu karakterizaciju lika pokazat će primjer: „Kakav je ljut. Ni sam sebi ne bi dao preferenciju na glasačkom listiću.“

Lucidnost Duvnjaka i naših autora ilustrirat će i ovaj primjer: „Baba Jela iz donjih sela, kad su ju prilikom vraćanja iz Zagreba upitali cari-nici na Kamenskom ima li što za prijaviti, u jednoj rečenici je održala

210 OSVIT 97–98/2019.

predavanje iz regionalne ekonomije: ‘Šta ću imat? Ne iđem ozdal, nego ozgar.’“

Koliko duhovitosti i ljepote ima u ovom opisu: „Nigdje ne stane toliko nostalgije koliko u autobusne bunkere.“

Živimo svugdje po svijetu, razasuti iz raznih razloga, ali nam je srce, život, u zavičaju, a često i logistika (najljepših delicija) – naročito stu-dentima u Zagrebu.

Česte su političke aluzije i asocijacije, sarkazam, cinizam i gorku ironiju upotrebljavaju tek onda kad kritiziraju negativne pojave – poli-tičku korupciju i izdaju i kompromitiranu administraciju međunarodne zajednice. Dalija Orešković, Vesna Pusić (a tek Zoran, op. m.), Prgo-met, Petrov, međunarodna administracija... Dokumenta, FARE, Gong, Buljovi – idealni su likovi za ovu vrstu poetskog izražavanja.

U objašnjenju „pojma“ „reko pratar“ prikazan je tradicionalni krš-ćanski svjetonazor u kojem je fratar najveći moralni autoritet i institu-cija i ironičan prosvjed i kritika neučinkovite, hladne i krute, međuna-rodne administracije

U izrazu „BiH je ko tamođoja država“ krije se gorka ironija naše stvarnosti.

„Ćaćini kuveri“ je također antologijski esej o gastarbajterskoj sudbi-ni naročito u vrijeme prvih odlazaka u zemlje Zapada. U tim kuverima bila je i muka i nostalgija i čežnja i ljubav i potriba. Dica „kuverima se veselila više nego ćaći.“

U objašnjenju „teka“ duhovito je prikazana socijalna i financijska kriza, ali i mladalačka obijest i gruba mangupska šala. Nema sigurnijeg pokazatelja nečije financijske stabilnosti od činjenice da netko nikad nije bio u „teci.“.

„Papiruša“ je izvanredna sociološko-psihološka studija gdje domaći momak rješava prvenstveno egzistencijalno-socijalne, a djevojka emo-cionalne probleme.

„Ćaćeško“ je antologijski esej o duvanjskom patrijarhalnom pomalo mačo-mentalitetu. Muževa strana ima monopol na sve pozitivno. „Mo-nopol na gene.“ Također antologijski je i pravi traktat o jednom socio-loško-kulturološkom fenomenu umicanju ili uskakanju. Običaj koji je

211OGLEDI I KRITIKE

nastao davno da razriješi ljubavne jade duvanjskih Romea i Julija ili, kako povjesničari i narodno pamćenje govore, da se nadmudri i prevari silnik i tiranin… Autori duhovito primjećuju da su danas neki novi obi-čaji i da umicanje nije najpraktičnije jer kako je cura iz Bogdašića rekla: „Tribaju mi dva dana samo da ekstenzije stavim.“

Blagu kritiku i ironiju i Duvnjaci i autori pokazat će i prema pomod-nim novotarijama, i novim bjelosvjetskim kulturološkim obrascima. Na primjer u davanju imena: „Ena, to nije niučije“, reći će Duvnjak u svo-joj beskompromisnoj iskrenosti.

Duhovita opaska kako se mijenja kulinarska i gastro-kultura pre-zentirana je u objašnjenju pojma „cvrljak“ „Od prezrene namirnice sa seljačkim pedigreom ...postao je nacionalna gastro-zvijezda.“

„Ne bilo ti po zapovidi“ („vrhunac diplomatske terminologije u Duvnjaka“), karakteristika je i mentaliteta i duvanjskoga govora. Eufe-mizam za zamolbu koja Duvnjaku nerado ide preko usta.

„U škrtom duvanjskom komplimentiranju vrhunac pozitivne karak-terizacije je: „Dobri su to ljudi, more se š njimom“ ovaj primjer osim dijagnosticiranja pozitivnih moralnih osobina govori nam i o lapidar-nom duvanjskom govoru.

Autori vole svoje junake, svoje Duvnjake. Pogledajmo koliko sup-tilnosti i rafinirane duhovitosti ima u objašnjenju pojma „rodijak“ i rodijačkog mentaliteta. Rodijak, to je institucija „zamjena za državni okvir, radni staž, zdravstveno osiguranje, socijalnu skrb i mirovinske fondove.“

„Kad su svatovi, toliko maše barjakom da pola gostiju zaradi žvorce“ – ovo govori o rodijakovoj privrženosti a još više o duhovitosti autora.

O duvanjskom mentalitetu puno govori i frazem „Unić u trošak“: mehanizam duvanjske solidarnosti i dokaz socijalne osjetljivosti (da-našnji izraz), velikodušnosti i plemenitosti.

Psihološki profil suvremenog čovjeka prikazan je u izvrsnom trak-tatu „Znaš li di ćeš?“, s filozofskim završetkom i zaključkom: „U su-vremenom svijetu malo tko zna kamo ide, a nitko ne zna kamo idemo.“ (Osim Komlena, naravno. I nekih drugih, možda.).

212 OSVIT 97–98/2019.

Psihologiju suvremenoga Duvnjaka izvanredno će ilustrirati fra-za „Ajmo spojit stolove“ koja opisuje „transformaciju jedne kave u sedam naest piva...“

Oduvijek Duvnjake karakterizira ustrajnost, inat i prkos i junački etos. Duvnjaci; barem ovi moderni, suvremeni, život uzimaju pomalo pjesnički, boemski, rokerski, fajterski i viteški. Da bih potpunije i bolje odgovorio izazovu – opisati mentalitet, a posebno suvremenoga Duv-njaka, poslužit ću se odabranim citatima: „Domaći i raseljeni Duvnjaci (su) ljudi izraženog identiteta i osjećaja za vlastitu i nacionalnu pri-padnost.“; „Identitet svoj lokalni i nacionalni ne prodati. Braniti ga pe-rom, plugom i mačem.“; „Duvnjaci ne vole kompromise, natezanja i pogodbe – na prvu, ovdje i odmah.“; „Duvanjski narod je istinoljubiv i pravedan. Ovdje se riječ uvijek cijenila i do riječi se držalo – od starog hrvatskog kraljevstva do danas.“

Čitajući ovu knjigu upoznali smo jedan bogat, zanimljiv i vitalan svijet, veliku duvanjsku dušu, mentalitet koji i dalje obilježava viteš-ki kodeks, aristokratizam duha i tradicionalan patrijarhalan kršćanski svjetonazor i moral i njegove vrijednosti (čast, poštenje i ljudstvo naj-veće su vrline; kukavištvo, sebičnost, škrtost i izdaja su sramota), ali i otvorenost svijetu i pomalo zapadnjačko, „svjetsko“ ponašanje, daleko od često nametanih stereotipa o skučenosti i zatucanosti zatvorene kon-zervativne provincije i provincijalizma.

Ambijent ili svijet iz kojega su autori birali „pojmove“ najčešće su iz ruralnoga i birtijskoga, a one iz novijeg vremena iz bauštelskoga i kafićkoga – urbanoga života.

„Duvanjski pojmovnik“ je toliko zabavna knjiga da će oduševiti sve čitatelje. Izražajnu snagu odabranih pojmova još upečatljivijom čine vrlo duhovita objašnjenja i ilustrativni efektni primjeri. Toliko je ljepo-te i šarma u ovim crticama. Čita(ju) se s posebnim užitkom. Lucidnost i pronicljivost – i duhovitost, naravno – ono je što karakterizira i autore i ovu knjigu.

I na kraju, najkraće o knjizi: summa cum laude.

213OGLEDI I KRITIKE

Mato NEDIĆ

ROMAN O NEPOKOLEBLJIVOJ ŽENI

Anita Martinac, Od Franje do Franje, Matica hrvatska, Čitluk – Vinkovci, 2017.

Nakon objavljivanja romana Medaljon i Posljednji Anita se Mar-tinac ponovo okušala u stvaranju romanesknoga djela. Romanom Od Franje do Franje pokušala je pripovjedački obuhvatiti veliko vremen-sko razdoblje: od vremena Austro-Ugarske Monarhije, u čijem su sa-stavu jedno vrijeme istovremeno bile i Hrvatska i Bosna i Hercegovina, do uspostave samostalne hrvatske države devedesetih godina. Da bi uspjela prikazati život s njegovim lijepim, ali i teškim stranama, auto-rica je odlučila u središte djela staviti ženu, Anicu, koju prati od njezi-na djetinjstva do starosti. Tako je lik Anice zapravo poveznicom među vremenima, političkim i državnim sustavima koji su obilježili sudbine ljudi na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine tijekom dvadesetoga stoljeća. Ispisujući Aničinu sudbinu autorica je nastojala pripovijeda-njem obuhvatiti dva zemljopisno udaljena, ali u pamćenju Hercegovaca važna prostora: rodnu Hercegovinu i Slavoniju. Tako pripovijedanje započinje selidbom hercegovačke djece u Slavoniju pod upravom fra Didaka Buntića i franjevaca. Među djecom je i Anica koja je smještena kod jedne njemačke obitelji u Lovasu. Na jednoj je strani život u Herce-govini, težak, siromašan, ali srcu drag; na drugoj su strani sita Slavonija i bogati Srijem, koji se nude mladoj osobi da u njima izgradi budućnost. Anica se ipak odlučuje za Hercegovinu u koju se vraća da bi živjela s roditeljima, da bi s njima dijelila teškoće i ljepotu življenja.

I te ljepote je bilo, teškoća je bilo napretek. Pripovjedački prijelaz iz djetinjstva i mladenaštva glavne junakinje u njezino zrelo doba pomalo je nagao, previše ubrzan, djelomično neuvjerljiv. Anica je, istina, živeći

214 OSVIT 97–98/2019.

u Slavoniji, stekla pismenost, ali ona je žena sa sela pa čudi ne toliko što se ona zanima za politiku i čita novine, nego to što upotrebljava riječi koje se od nje, seoske djevojke, ne bi mogle očekivati (primjerice riječ hegemonija). Također, ona s mladićem u kojega je zaljubljena ras-pravlja o politici, pri čem se on pokazuje kao neznalica pa ga ona mora poučiti. Sve kada bi u stvarnosti i bilo tako, u književnom djelu bi se takav postupak morao bolje motivski utemeljiti.

Autorica u svojim romanima rado stvara povijesnu kulisu koja služi kao pozadina događajima koje je naumila ispričati. Tako i u romanu Od Franje do Franje Anita Martinac na više mjesta pokušava stvoriti tu povijesnu kulisu. Nažalost, kada govori o povijesti, rečenice ne uob-ličuje književno, nego ih ostavlja da strše, kao da su preuzete iz neke povjesničarske knjige. U konačnici, ona ih uspijeva uvezati s radnjom romana, često i s razmišljanjima likova, no ostaje dojam da je pri stva-ranju povijesne kulise autorica trebala povijesne činjenice bolje literar-no uvezati u strukturu romana, kako na rečeničnoj (sintaktostilističkoj), tako i na tematsko-motivskoj, a napose na narativnoj razini.

Premda je roman Od Franje do Franje zanimljivo ispričana priča o povijesnim mijenama na ovim hrvatskim prostorima (Hercegovina, Slavonija, Srijem), šteta je što djelo nije lektorirano te su u njem vidlji-ve pravopisne, ali i gramatičke pogrješke.

Osnovnu vrijednost romana Od Franje do Franje čini priča o obi-teljskim vrjednotama koje se nikada ne smiju pogaziti. Osobito je dir-ljiva scena u kojoj autorica pripovijeda o Anici koja se našla u zatvoru s još jednom ženom te joj je ta žena pričala kako se odrekla vlastitoga sina kako bi udovoljila svojim progoniteljima, ali ni to joj nije pomoglo da bude puštena na slobodu, odnosno da njezin progon prestane. Anica je do kraja vjerna obitelji, svojih se nikada ne bi odrekla jer odricanje bi značilo izdaju, ne samo izdaju svoga muža i djece, nego i sebe same.

Romanom Od Franje do Franje Anita je Martinac, u maniri reali-stičnoga pripovijedanja, pokazala kako se teško probijao čovjek koji se našao na bespućima teške stvarnosti tijekom dvadesetoga stoljeća, napose kako se tim bespućima probijala žena. Da se ne bi izgubila, pred očima je imala Boga, na jeziku joj je bila molitva, a u srcu njezina

215OGLEDI I KRITIKE

obitelj, kao malena, ali vrijedna zajednica koja je temelj svakoga naro-da. Prikazujući sudbinu malene žene i sudbinu njezine obitelji, Anita je Martinac ukazala na one vrijednosti koje i u današnjem društvu mogu održati obitelj, a onda i narod i, u konačnici, domovinu kojoj danas, u vremenu mira, nažalost, mnogi okreću leđa tragajući za zemljom sreće, ne znajući da je sreća u srcu koje je zadovoljno.

216 OSVIT 97–98/2019.

KNJIŽEVNI TEKST KAO UNIVERZALNA STVARNOST

Adam Rajzl, Martin Tišljer, Alfa, Zagreb, 2018.

Svaki ljudski život, bio kraći ili duži, nosi neku posebnu, samo tom životu svojstvenu priču. Ako je taj život pripadao nama dragoj osobi, onda je i priča koju je sa sobom nosio tim važnija za nas i za one koji su tu osobu voljeli. Kada književnik poželi takvu priču pretočiti u književ-ni tekst, on se nađe pred problemom što iz života stvarne osobe odabrati kao građu pogodnu za književno oblikovanje i još više, kako odabranu građu književno uobličiti da bi čitatelju bila zanimljiva, ne previše do-kumentarna, ne pretrpana životnim činjenicama, nego probrana po kri-teriju univerzalnosti, obrađena da bi bila jasna, da bi bila slikom jedno-ga života koji je minuo (ili koji još traje, za književnost je to svejedno). Pri oblikovanju takve građe postavlja se pitanje kako životnu stvarnost preoblikovati u književnu stvarnost, a da se ne izgube važni detalji, da se ne ode daleko u fikciju, da se ostane vjerno originalu, a da se opet ne pretjera u vjernosti, da se ne načini fotografija stvarnoga života, nego da se od živuće ili pokojne osobe načini književni lik, a od njezine životne priče književno djelo. Pišući roman Martin Tišljer, Adam je Rajzl pro-našao svoj model kako pristupiti navedenim problemima i kako ih rije-šiti. Naime, ovim je romanom autor želio ispričati životnu priču svojega pokojnoga oca te je u djelo unio niz autobiografskih motiva, a i sam se pojavljuje kao lik djela, imenujući sebe Mali Tišljer.

Romanom Martin Tišljer Adam je Rajzl progovorio o životu u Sla-voniji tijekom dvadesetoga stoljeća, prikazujući mikrolokalitet svojega rodnoga sela Dragotina, a posredovanjem Martinova lika, i sudbine sta-novnika ovoga mjesta. Pripovijedanje obuhvaća prilično širok vremen-ski raspon, onoliko širok koliko je širok i jedan ljudski vijek. Vrijeme je to Kraljevine Jugoslavije, Nezavisne Države Hrvatske i Socijalističke Jugoslavije. Smjenjivanje državnih tvorevina itekako je utjecalo i na sudbine pojedinaca, što je najbolje vidljivo u Martinovoj životnoj priči,

217OGLEDI I KRITIKE

ali i u priči njegovih roditelja. Martin je folksdojčer čiji su roditelji i sestra tijekom Drugoga svjetskoga rata po zapovijedi njemačkih oku-pacijskih vlasti napustili svoj dom i odselili u Austriju, a Martin se, mijenjajući vojske, konačno domogao mira i vratio se u rodnu kuću kako bi ju obnovio i u njoj izgrađivao svoju i budućnost svoje obitelji. Po zanimanju stolar (tišljer) radom se borio za opstanak.

Rajzlovo je pripovijedanje utemeljeno u stvarnosti, oslanja se na fakte, što je vidljivo u upotrebi stvarnih imena i fusnota u kojima do-nosi bilješke o stvarnim ljudima. Pripovijedanje je stoga pravocrtno, uglavnom kronološko. Kompozicija romana ostvarena je kroz niz pri-povjednih cjelina oblikovanih novelistički. Takav je pripovjedački pris-tup donio i djelomična ponavljanja u pojedinim poglavljima/novelama, što za romanesknu strukturu nije poželjno, ali ako se ima u vidu da bi gotovo svako poglavlje ovoga romana moglo funkcionirati kao zasebna pripovjedna cjelina i biti objavljeno kao takvo, onda je pojava ponav-ljanja razumljiva. U romanu ga je ipak trebalo izbjeći. Tim roman ne bi izgubio na jasnoći, a dobio bi na pripovjedačkoj preciznosti i narativnoj kvaliteti.

Karakterizacija glavnoga lika ostvarena je prikazom životnih zgo-da. Tim je roman dobio na vjerodostojnosti, a pripovijedanje je stoga obogaćeno raskošnim jezičnim koloritom slavonske ikavice, mjesnim dragotinskim govorom. I sporedni su likovi oslikani posredovanjem Martinova lika te je tim postignut zanimljiv narativ. Premda u romanu govori o životu svojega oca, Adam je Rajzl uspješno izbjegao glorifi-ciranje očeva lika. On je nastojao iskreno progovoriti o jednom životu usađenomu u određeni prostor i vrijeme koje nije bilo lako, ali je mla-dost nalazila načina prevladati teškoće i preživjeti. Pišući o tom životu, autor je ostvario roman lika.

Okosnicu romana čine obiteljski i društveni problemi koji su obilje-žili život Martina Tišljera. O razdvajanju njegove obitelji tijekom Dru-goga svjetskoga rata već je bilo riječi, a obiteljski se problemi očituju i u njegovom pokušaju ishođenja putovnice (crvenoga jugoslavenskoga pasoša) kako bi mogao posjetiti članove obitelji u Austriji. Na obiteljske se nadovezuje i niz društvenih problema, od onih koji su Martina mučili

218 OSVIT 97–98/2019.

tijekom Drugoga svjetskoga rata, a na kojima se autor najviše zadržava, do onih poslijeratnih, kada je morao biti veoma oprezan što će i pred kim reći. Ipak, Adam Rajzl o tim, posebno političkim problemima, ne piše s izraženom strašću, ne naglašava svoj pripovjedački stav, nego se zadovoljava prikazom životne stvarnosti lika koji je u središtu njegove pripovjedačke pozornosti.

Kako je pripovijedanje u ovom romanu ostvareno kroz niz pripov-jednih cjelina koje imaju naslove, umjetnički oblikovana naracija za-vršava poglavljem Jedina želja, u kojem je riječ o smrti glavnoga lika Martina Tišljera. Ipak, tu ne završava roman, nego nakon ovoga slijede još četiri poglavlja u kojima se autor vraća činjenicama vezanim uz Martinovo djelovanje u Drugom svjetskom ratu. Rajzl se tu oslanja na zapise koje je u razgovoru s Antunom Zdravčevićem vodio fra Miljenko Stojić u svojstvu vicepostulatora postupka mučeništva širokobrijeških franjevaca. Zdravčević je, naime, posljednje dane rata proveo s Marti-nom Tišljerom. Ova su četiri poglavlja svojevrsna nadopuna romanu te bi, u kompozicijskom smislu, bolje bilo da su označena kao epilog budući da upravo imaju funkciju dodatnoga razjašnjenja već ispričanih događaja (Martinov ratni put). Izdvojena u epilog ova poglavlja ne bi narušavala kompozicijsku strukturu djela, kako je to sada slučaj.

Ispisujući priču o jednoj životnoj stvarnosti, Adam se Rajzl upus-tio u oživljavanje uspomena. Njegovo je pripovijedanje tečno, jezično očvrsnulo u smjeni književnojezičnoga standarda sa slavonskim dija-lektom i dragotinskim mjesnim govorom. Iznad njegovih dječačkih i mladenačkih uspomena, iznad misli na oca stoji književni tekst kao uni-verzalna stvarnost u koju je autor umjetničkim postupkom nastojao pre-točiti životne zgodne, etičke vrijednosti i ljubav. Tako je nastalo djelo koje nije samo spomen na njegova pokojnoga oca, nego je to književna stvarnost koju vrijeme ne će izbrisati iz ljudskoga sjećanja, stvarnost je to koja ne blijedi.

219OGLEDI I KRITIKE

Miroslav PILJ

„PLOVIDBA“

Željko Kocaj: Plovidba, Naklada Društva književnika Herceg-Bosne, Mostar, 2018.

Pjesme Željka Kocaja uvrštene u rukopis simbolična naslova Plo-vidba doimaju se tako kao da izviru jedna iz druge... kao valovi jednoga istoga mora... jedne iste rijeke... kao da nastaju u jednom dahu, oslobo-đene od bilo kakvih tajni i mističnih slika.

Neovisno o tom radi li se o ljubavnim ili pjesmama druge, pa i soci-jalne tematike, Kocajeve pjesme spajaju se od početka do kraja stiho-zbirke vješto ispisanim pjesničkim slikama, metaforama, ali i sasvim jasno i jednostavno iskazanim mislima i porukama čineći tako Plovidbu kompaktnom i pozornosti vrijednom poetskom cjelinom.

Ono što ih povezuje, ali i čini upečatljivim do te mjere da je teško ne povjerovati da je sve o čemu „pjeva“ Željko, uistinu i doživio i proživio jesu tek naizgled tanke, ali iznimno čvrste niti nastale spajanjem emo-cije i uma pretočene u stihove.

Upravo tim auto-poetičkim promišljanjima „rasutim“ po brojnim, naizgled nespojivim i dijametralnim temama, mjestima, osobama Želj-ko Kocaj i ovom stihozbirkom dokazuje svoj nesporni pjesnički poten-cijal.

Nižu se u Kocajevoj poeziji različiti trenutci. Njegove pjesme se do-imaju kao trenutni zapisi, kao spontane poetske minijature od izrazito idiličnih do umalo tragičnih. A upravo iz tih „trenutaka“ nastaju stihovi kao svojevrsne slike stanja duha i uma, ali uvijek ispunjeni senzibilite-tom. No, o bilo kakvom se stanju autorova duha radilo u svakom trenu on stihove ispisuje jezikom bliskim govornom što njegovu poeziju čini

220 OSVIT 97–98/2019.

još dojmljivijom. Željkovi stihovi su gotovo ispovjedni, iskreni, prepu-ni energije, a istodobno i jednoznačni i slojeviti.

Bez imalo straha i predrasuda Željko Kocaj u svojim pjesmama ot-kriva nam svoju intimu... svoje želje... i ostvarene i neostvarene... svoje tajne, očekivanja... pobjede, poraze, razočaranja i prkose... ali ni u jed-nom trenu se ne predaje očaju.

Čak i onda kada se pišući kreće između krajnosti kao što su, primje-rice, ironija i sarkazam na jednoj i kristalno čista sentimentalnost, tuga, usamljenost na drugoj strani, on to čini iznimno vješto ukazujući nam da i njemu, ali i svima nama valja krenuti dalje i vjerovati u DOBRO, a ne samo BOLJE.

Također, nedvosmisleno nam Željko poručuje da, ne samo njegovo poimanje poezije, nego njegova poezija uopće, nikako nije tek pusta imaginacija nego, prije i poslije svega ISTINA koja je uvijek bila i jest i koja će uvijek i biti jedini pravi put k DOBRU.

Upravo tu istinu nam Željko Kocaj daruje na njemu svojstven na-čin – poezijom koja čitatelja ne ostavlja ravnodušnim. Bilo da se radi o zaljubljenosti, ljubavi, patnji, euforičnosti ili rezigniranosti, prošlosti ili sadašnjosti Kocaj stihovima krajnje suvislo procjenjuje i komentira stvarnost i kontekst u kojem su njegovi stihovi nastali. Pišući poeziju pjesnik u vlastitom životu traži i pronalazi motive, ali istodobno ispituje i svoj odnos prema realnosti koja ga okružuje. Vidi i osjeća Željko Ko-caj sasvim jasno i sebe sama i svijet oko sebe, i sve to iznimno vješto pretače u stihove kojima nam na iznimno dojmljiv način pokazuje i dokazuje da je, unatoč svemu, ljubav spiritus movens... Upravo njom se pjesnik odupire svemu zlu potpuno svjestan važnosti življenja u trenut-ku sadašnjem. Življenjem sadašnjosti ali ne zaboravljajući i prošlost, ma kakva ona bila, jedino je moguće graditi budućnost kojoj će kraljež-nica biti sazdana isključivo od istinskih ljudskih vrijednosti.

Poezija Željka Kocaja na najpozitivniji način provocira čitatelja... potiče ga na promišljanje i istodobno mu lako prilazi na krajnje nepos-redan način zahvaljujući prepoznatljivom stilu pisanja, tako da čitatelju ne preostaje ništa drugo nego mu se prepustiti i doživjeti bez imalo potrebe za vanjskim tumačem ili „prevoditeljem“.

221OGLEDI I KRITIKE

Željko Kocaj je po puno čemu poseban pjesnik. To, ponajbolje pot-vrđuje njegov odnos prema pjesništvu. Pisati poeziju za njega znači živjeti poeziju. Poezija za Željka je njegov životni stav. Upravo zbog takva pristupa kako samomu sebi tako i svijetu koji ga okružuje svaki njegov stih nosi u svojoj biti višeznačnost i svojevrstan univerzalizam tako da poeziju Željka Kocaja čak i površni čitatelj može doživjeti kao odraz samoga sebe u ogledalu.

Sve ovo su samo neki od razloga zbog kojih stihozbirku Plovidba, ali i sve prethodne poetske zbirke ovoga autora, toplo preporučujem širem čitateljstvu.

222 OSVIT 97–98/2019.

Stanislav BAŠIĆ

POVRATAK INDIVIDUALNOM ISKAZU DUŠE

Radica Leko: Ružo, kazat ću ti, HKD Napredak, podružnica Posušje, 2018.

Često sam bio u prilici nazočiti promocijama knjiga i otvaranju likovnih izložaba, gdje su predstavljači gotovo u pravilu govorili okolo-kole, a malo – gotovo nikako – o knjizi ili izložbi o kojoj je riječ, da čitatelja odnosno gledatelja upoznaju sa stvarnom vrijednosti i znače-njem dotične knjige ili izložbe. Predstavljač knjige ili likovni kritičar bi – gotovo u pravilu – više želio pokazati svoja znanja o književnosti odnosno likovnosti, nego da na konkretnoj knjizi ili slici posjetitelju govori o onom što je konkretno pred njima. Od istoga problema neri-jetko pati i dobar dio pogovora (ili predgovora) koje autori objavljuju u svojim knjigama.

Svaka knjiga ima dva temeljna vida: tekst kao nešto novo u knji-ževnosti i kontekst u okviru kojega se taj novi tekst „dodaje“, odnosno traži svoje mjesto u nacionalnom ili regionalnom stvaralaštvu. Ova dva elementa su početak abecede svakoga književnoga kritičara koji u svom pozivu nosi i oznaku povjesničara književnosti.

Što se tiče konteksta za knjigu Radice Leko Ružo, kazat ću ti, od-mah ću reći da ću tu pripovijest (kratki roman?) promatrati u okviru zapadnohercegovačke književne tradicije, unatoč činjenici da su njezi-ni romani imali širi odjek od onoga lokalnoga. U okviru naznačenoga konteksta novi tekst Radice Leko znači vrijednu novu tematsku cjelinu.

Naime, književno stvaralaštvo zapadnohercegovačkoga književno-ga prostora u zadnjih četrdesetak godina doživjelo je po broju književ-nih imena i književnih djela pravu erupciju, o čem na svoj način svjedo-či činjenica da u DHK Herceg-Bosne u Mostaru ima blizu sto pedeset

223OGLEDI I KRITIKE

imena. Broj objavljenih knjiga članova samo toga Društva penje se na nekoliko stotina. Što u okviru toga znači pojam kakvoće a što gola broj-nost, o tom ovdje ne će biti riječi. Činjenica jest da u brojnim zbirkama pjesama – pa i romanima – temeljni znak čini prevlast kolektivne ideje naspram individualnoga iskaza zapitane duše o sebi samoj, svojim sumnjama, strahovima, svojoj zapitanosti o smislu i svom značenju. Književnost prostora o kojem govorim snažno je označena pogledom u prošlo vrijeme, nerijetko se svodi na razinu folklora, na slavljenje prošlosti, na snažan pečat tema i motiva iz nedavnoga rata. Ako bih se koristio nekom širom asocijacijom, onda bi se ovo o čem govorim mog-lo označiti svojevrsnim romantičarskim pristupom svijetu, i to romanti-zam onoga tipa u kojem je pojedinac podređen zahtjevima i interesima zajednice.

U naznačenom kontekstu proze Radice Leko s jedne strane imaju sudbinu prevlasti interesa zajednice, a s druge strane davala je naznake da bi joj se proza mogla kretati i u drugom pravcu, kao prevlast indi-vidualnih tema. Vrijednost njezinih romana u društvenom smislu je ta da je ona radnje svojih romana protegla u vremenu od kraja Drugoga svjetskoga rata do kraja dvadesetoga stoljeća, da se u njima redaju liko-vi koji ocrtavaju muke i radosti ljudi prostora zapadne Hercegovine (U Njemačku, brale..., Kruh i igre, Jeka).

Lako je razumjeti tu potrebu Radice Leko – kao i niza drugih proz-nih, a i poetskih autora – jer je i ona htjela dati prinos oslobađanju od straha kad je u pitanju javni govor ovoga prostora o čijim je mukama nakon Drugoga svjetskoga rata bilo zabranjeno govoriti, jer se htjelo da se te muke prebrišu, kao da se one nisu nikada ni dogodile. Činjenica je, međutim, da njezini romani donose manje ili više kritički ton o situaciji i pojavama o kojima piše, pa se tako ona nije libila da u prozama o Do-movinskom ratu ukaže i na negativne aspekte te stvarnosti, o onima koji su u obrani dobili metak kao i o onima koji su u tom ratu dobili imetak.

Nekako potiho, Radica Leko je pisala prozu (a i poeziju) koja se bavi tkz. običnim malim ljudima, prozu koja je gajila osoban, individualan pristup. Riječ je prije svega o knjizi priča Plameni u okviru koje ima i ciklus priča s naslovom „Asocijacije“ koje su mi, iskreno govoreći, i

224 OSVIT 97–98/2019.

najdraže stranice u okviru cijeloga proznoga stvaralaštva ove autorice. Priče toga ciklusa nastale su, što autorica nije krila, na temelju osobnih životnih priča njezina supruga, sada pokojnoga, Nenada Leke, u vri-jeme njegova ranoga djetinjstva i odrastanja. Riječ je o vrlo osobnim, intimnim pričama u kojima se jedan mlad, začuđen život pita o svemu što se događalo u njem, njegovoj obitelji i najužoj životnoj zajednici, koje je književnica Radica Leko književno uobličila i dala im moguć-nost da one – uz svoju dokumentarnu stranu – ožive kao književnost. Tako smo s ovim pričama kao čitatelji dobili proze koje privlače kao nepatvorena slika jednoga mladoga života koji nužno izaziva u čitatelju empatiju i buđenje asocijacija na osobni život njihova čitatelja. Tim pričama je Radica Leko – nakon opsežne romaneskne trilogije – sebi ostvarila put za mogućnost ispisivanja proza koje se prvenstveno bave problemima pojedinca, individue, njegovih preokupacija, planovima, lomovima, razočaranjima, dakle svim onim što više zanima običnoga, pa i probranoga čitatelja, jer čitatelju je, bez sumnje, bliži onaj pisac koji kroz svoje životno iskustvo pomaže čitatelju da i on sam u sebi po-kuša odgonetnuti emocije i misli koje ga opsjedaju, strahove s kojima se sučeljava i daje naznake mogućih rješenja.

Slijedeći tek naznačene misli došli smo do našega pokušaja pobolj-šanja vrijednosti i značenje pripovijesti (kratkoga romana?) Ružo, kazat ću ti, koja je u cijelosti okrenuta prema individualnim pitanjima, dakle odmaknuta od prevladavajućega pitanja povijesti i opstanka zajednice kojoj pripada.

Ružo, kazat ću ti svojevrsna je, uvjetno rečeno, pripovijest o ljubavi. Namjerno nisam rekao da je to ljubavna pripovijest, jer se ona, osobito kad se imaju na umu ljubavni romani, a posebno u prijevodnoj literatu-ri, opsjednuti seksom, od njih bitno razlikuje po svojoj odmaknutosti od banaliziranja ljubavi kao bitnoga odnosa temeljnoga ljudskoga osjeća-ja. U ovoj prozi Radice Leko moglo bi se govoriti o nekoj vrsti osjeća-nja ljubavi između njezinih likova, ali tako blago osjenčenih i tek u mi-mohodu blago naznačenih. A ta njezina sjenčenja i blage naznake kao da dolaze iz nekoga dalekoga drugoga vremena, iz duha muško-ženskih odnosa u zapadnoj Hercegovini prije više desetljeća, kad je ljubav bila

225OGLEDI I KRITIKE

životna zadaća, način duhovne i materijalne proizvodnje, za razliku od današnje koja se – kao i sve drugo – polako pretvara u potrošnju. O motivu i fabuli u ovoj prozi rekao bih samo toliko da je riječ o priči u kojoj se govori o jednom životu koji je književni lik prošao s određe-nim traumama, a potom se kroz davno sjećanje pokušava dozvati novi lik – a i on je prošao kroz traume, da bi se nekako pokušalo uspostaviti mogućnost života i za jedno i za drugo.

Na kraju bih rekao nešto o čitanju književnih djela, pa i o čitanju ovoga djela. Jedan od pristupa je onaj u kojem čitatelj svu svoju pozor-nost okreće ka praćenju svake riječi i svake rečenice svakoga lika koji se javlja, pri čem je važna svijest da je književnost po svojoj prirodi fikcionalna. Drugi pristup je onaj u kojem čitatelj te fikcionalne likove nastoji vidjeti kao stvarne likove i u njima „otkrivati“ biografske veze s piscem književnoga djela. Oba pristupa su legitimna, s napomenom da ovaj drugi ne dopire do samoga teksta, do njegove strukture tananih značenja, pa tim do užitka čitanja književnosti, te do traženja izravnih veza književnih likova i osobnosti njihova pisca, što je jedan od najgo-rih mogućih načina čitanja.

226 OSVIT 97–98/2019.

Marina KLJAJO-RADIĆ

PROHOD PJESMOM KROZ ŽIVOT I TRADICIJU

Nova zbirka pjesama Nikole Šimića Tonina Olujna obijest obilu-je poetskim vrstama, ali i tematskom raznolikošću. Pjesnik polazi od mediteranskoga krajolika– novoga doma, potom se vraća u Bosnu, gdje je proveo djetinjstvo i mladost, i na koncu ponovo poetizira more, koje uramljuje i zbirku i pjesnikov život. Sam naslov knjige u svojoj sin-tagmatskoj sprezi Olujna obijest kao da progovara: „Ja sam i Bosna ponosna i obijest olujnoga mora u kojem je moj smiraj!“, otkrivajući tako tegobna vremena kroz koja je pjesnik prolazio i prolazi, kao i dozu obijesti, otpora s kojim se uspijeva othrvati svim nedaćama u koje je neželjeno dospio zbog ratnih zbivanja.

Nikola ne preferira određeni pjesnički oblik i ne gradi svoj stil – za njega je pjesma u svakom svom izričaju jedinstvena i jednako vrijedna, a stil izbor upravo u bogatstvu raznolikosti vrsta. Uzima onu formu koju mu trenutak i tematika donesu. Tako čitatelj uživa u šarolikosti poetskoga izraza koji se u lepezastoj strukturi nameće kao paleta knji-ževnoteorijske tradicije – od slobodnoga stiha preko rimovanoga do monostiha, haiku pjesama, pjesama na narodnu i pjesama u prozi.

Dihotomičnost svoga bića pjesnik objektivizira leksemom ćilim koji ima i tradicijsku i egzistencijalnu vrijednost njegova života, ali i simboličan element – sljubljen bosanski bitak s velebnošću mora što u svojoj osebujnoj ljepoti evocira sjećanja i posviješćuje bogatstvo medi-teranskoga krajobraza koji mu je postao blizak i utkao se udio njegova bića: Bijela lađa sred ćilima/ Usidrena znade stati,/ I u tkanje se utkati.

U pjesmi Ribari evidentna je ekološka zabrinutost i prosvjed pro-tiv nepromišljene eksploatacije utrobe mora. Suosjećanjem s njim elegičnim tonom Nikola kao da upućuje „protest-song“ protiv nasi-lja nad prirodom u kojoj se gubi čovjek: kočarice / poharale more / kočarice mora more / kočarice troše more / ribari stari / ribari novi / ribari / more / more. More i oblik glagola mòriti u svojoj homonimskoj

227OGLEDI I KRITIKE

značenjskoj suprotnosti stilogeni su emotivni impulsi prigušena krika i očaja nad prirodnim nasiljem kroz glagol mòriti i vokacijski doziv mora.

Nikola poetizira dalmatinskoga težaka, bodula, čiji je život sin-teza mora, loze, maslina, tovara i koza, a sve to u zgrbljenom tijelu žuljevitih, otvrdlih ruku. Opstanak je osiguran čvrstom vjerom – duhovnim hraništem: „Zvon crkvenog zvona lino gre škojem. Morem. Bezglas motike. Vesla ne grizu ruke. Ruke težaka u molitvi. Čovjek, Bog, Kamen, Polje i More ... čipkoliki krajolici suhozida, brazde zaora-na mora“ (Poetika života težaka). Slikovitu, emotivno nabijenu atmos-feru jezično bogati čakavsko narječje koje težaci očuvaše kao relikviju.

Kratkim pjesmama Nikola nastavlja elegiju mora (O more) u svim aspektima života – odlazak pomoraca (Maramica koja plače), ribarenje (Koplje lovca), vremenske mijene… U lirskim je minijaturama izniman poetski koncentrat ljepote u slikovitoj i misaonoj strukturi: svjetla ne-beska / pale se nad gradom / živa zora / izvire iz mora (Živa zora).

U haiku obliku, koji ne prati u potpunosti raspored slogova, pjesnik se dotiče čovjekove prolaznosti u uspjeloj usporedbi s danom (Ja i dan). Njegov život protječe brzo, sažet je poput snoplja u jutro života i u večer smrti: ja i dan / on stari brže / ja malo sporije. Smisao prolaz-nosti dokumentira pjesmom u monostihu Šalica dana: talog stihova u šalici dana. Pjesma ostaje kao neizbrisiv talog riječi što zrnca slažu u stihove, himnu životu.

Pjesnik veze poetski ćilim i u njega utkaje pjesmu u prozi Zaklopat-ica u onomatopejskoj igri riječi: Žerave žarkih zraka zvjezdana, žare zgarište dana žarom klonuća ili Glazbalima obzorja gude gladi gale-ba koje su istodobno i žar života i glazba gladnih galebova. U svoje pjesme Nikola vještim vezom riječi opjesmjenjuje izradu autentične lepoglavske čipke nastojeći je i tako očuvati od zaborava (Lepoglavske čipke).

Koliko je tradicijska kultura pjesniku važna dokumentiraju i po-vijesne legende u stihovima: Sevda(h)linka, Čobanova djevojka, Vlašić, potom dalmatinski motivi u jezičnom identitetu i tematskoj tipičnosti izumiranja života na otocima (Čipkoliki obrisi istine Ilovika) te lokalna batinanja (Batinanje po lastovski) i kletve (Krapanjska kletva).

228 OSVIT 97–98/2019.

Zbirku pjesama Olujna obijest uramljuje pjesma u prozi Rijeka ri-ječi koja je epilog cijeloj knjizi. Zapravo, pjesnik sam poentira svoj rukopis dajući mu lirsku dimenziju, definirajući riječi koje su pretočene u pjesmu: Sve su pjesme kao rijeke. Imaju svoj izvor, svoje korito, svoj tok, svoj uvir. Personificirajući ih, poetizira njihov život veličanjem i hvalospjevom: Uz njih se živi. Uz pjesme, uz rijeke… U tišini… tišini… One izviru. Zviraju. Uviru. Krivudaju… Tajanstveni život u nutrina-ma… Protežu umorne kosti, pravcem ravnice. Želi ih oteti od svih kliše-ja i pjesmama dati puninu neprolaznoga života u raznolikosti, snazi, bogatstvu i čežnjivu trajanju.

229OGLEDI I KRITIKE

Pero PAVLOVIĆ

SMIJEH KAO LIJEK

Nikola Kujundžić: Ne zaboravi se smijati, Fitofarmacija, Zagreb, 2018.

Knjigu pripovijedaka Ne zaboravi se smijati napisao je sveučilišni profesor Nikola Kujundžić, a nakladnik je Fitofarmacija Zagreb. Svjet-lo dana knjiga je ugledala koncem 2018. Odmah na početku čitamo autorovu posvetu: „Mojoj babi Ajdukuši koja me je uvijek ispraćala govoreći: Prikrsti se, sinko i ne zaboravi se smijat’!“ Ne želim prepri-čavati, pa ni ukratko, nego ispričano i napisano. Tebi, dragi štioče, koji se želiš prihvatiti knjige i pročitati nešto sasvim svježe, novo i neobič-no a istovremeno zanimljivo i umjetnički vrlo bogato, evo štiva koje će te razveseliti i prikovati za stolicu dok sve ne pročitaš. A kada sve dočitaš postat ćeš bogatiji i umniji za jedno prebogato životno iskustvo stjecano žuljevima ruku, vjerom u Boga, narodnom mudrošću i vlas-titom pameću. Pripovijetke su poredane kronološkim redom i imaju dva dijela. Prvi odiok nosi naslov: Varenika iz kotluše. Sadrži sljedeće pripovijetke: Baba i anđeo, Neću u školu, Zla godina, Ćirilica, Zlatni novčić, Što mi se klapilo, Objekt, Ispod šuplje murve, Kod tete Helene, Ušćipki, Narodno zdravlje, Mutavo kino, Ja Tarzan i Brigita. Naslov drugoga odioka je: Jesam li Vam kazao. Naslovi pripovijedaka su: Pro-povijed, Tri, Lucije, Četiri lumina, Runjavo srce, Jazija, Uprlo u Vignji-nu, Nušina nova ljekarna, Filipovi gumbi i Arktik. Neke od ovih pripo-vijedaka već sam pročitao u Hrvatskom slovu i reviji Marulić. Poslije iščitavanja svih pripovijedaka koje su objavljene u knjizi Ne zaboravi se smijati postavio sam si pitanje: Što je motiviralo Nikolu Kujundži-ća na pisanje knjige? Ponudit ću moguće rješenje. Nikola Kujundžić bio je sveučilišni profesor, vrhunski stručnjak i znanstvenik, predavač na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu, a obnašao je i

230 OSVIT 97–98/2019.

dužnost dekana fakulteta u čak četiri mandata. Studeni su ga veoma cijenili i poštovali. Pred nama je knjiga koja na 301 stranici donosi 30 pripovijedaka. Na kraju knjige susrećemo se s Rječnikom tuđica, manje poznatih riječi i lokalizama. Tu je, dakle, sva potrebita književ-na aparatura kako bismo bolje ponuđeno štivo odgonetnuli, razumjeli i protumačili. U svojoj profesiji Nikola je, kako sam već napomenuo, postigao vrhunac znanja. I koliko god bio vrhunski stručnjak i znan-stvenik, prirodne znanosti, poput kemije, biologije, fizike, matematike i sl., stavljaju pred nas odgovarajuće ograde i ograničenja. Svaka od spomenutih znanosti je limitirajuća, ima svoje područje proučavanja i djelovanja te svoje krajnje granice preko kojih ne možemo zakoračiti. U tom pogledu smo ograničeni. U umjetnosti, a pogotovo u književno-sti, to nije slučaj. Imamo, zapravo, neograničenu slobodu misli i duha stvarati nove književne svjetove. Dajmo samo mašti krila, i ako imamo nadahnuća eto nam novih svjetova i novih stvarnosti. Bog je stvoritelj i stvaratelj, a čovjek samo stvaratelj, bolje rečeno – sustvaratelj. Mogu reći da Nikola Kujundžić majstorski uspješno stvara nove književne svjetove i otvara nove obzore i vidike u umjetničkom stvaralaštvu. Ta svježina i novina književnoga rukopisa naprosto tjera čitatelja čitati s uživanjem i smijehom jednu po jednu pripovijetku dok ne stignemo sretno do kraja knjige. Ako bude života i zdravlja, izgleda da tu autor ne će stati. Sretno je otvorio književnu trasu kojom mu je dalje kročiti. Zna uspješno pričati, prepričavati, zaključivati, držati čitatelja u neizvjesno-sti i slatkoj strepnji i čeznuću za rješavanjem gordijskoga čvora zago-netke priče i pričanja. I ne samo to. On izvrsno ustrojava priču i obliku-je ju u čitku, pitku i vrsnu umjetnost. U umjetnost što se ne zaustavlja u jednom trenutku, nego u umjetnost što obilježava jedno znakovito vrijeme, i što će trajati. Naročito su zanimljive pripovijetke iz prvoga dijela knjige koje obilježavaju Nikolino rano djetinjstvo i odrastanje u rodnom selu. Pučki govor koji tu susrećemo vrlo je bogat, jedar, jed-nostavan a pronicljiv, pun dosjetki, aforizama, uzrečica, mudrosnica, zagonetaka, tuđica i lokalizama; pršti od smijeha, radosti, malih dječ-jih tajna i zaigranosti. Nikola izravno, bez zadrške, prenosi živ narodni izričaj u priču pa će vjerojatno to kod nekih čitatelja izazvati moralne

231OGLEDI I KRITIKE

prijepore, ali gledajući u cjelini susrećemo se s vrhunskim umjetničkim dosezima u tkanju umjetničkoga tvoriva. Ma kako njegovo djetinjstvo i odrastanje bilo tegobno, obilježeno gladi i neimaštinom, ono je puno optimizma i vedrine. Ono je znak i znamen da tu život cvate i raste u svoj oporosti i usprkos svemu, ustrajava. U svemu se osjeća da tu vlada jedan red i disciplina koji onda rađaju uspjehom, mudrošću, poštenjem i snalaženjem i u najtežim uvjetima života. U drugom dijelu knjige su-srećemo standardni književni jezik kojim se gradi originalan književni svijet koji povezuje lokalno i univerzalno, materijalno i duhovno, ovo-strano i onostrano i koji osvjedočuje autora kao velikoga umjetnika na hrvatskoj književnoj sceni.

232 OSVIT 97–98/2019.

Mira ŠUBAŠIĆ

AKTUALNA HRVATSKA PRIČA

Mato Nedić: Čistina, Vlastita naklada, Tolisa, 2018.

Šesnaesto književno djelo Mate Nedića naslovljeno je Čistina. Riječ je o paralelno strukturiranom romanu u kojem se autor bavi aktualnim društvenim pitanjima, problemom iseljavanja, koji je, čini se, ključni problem suvremenoga društva. Roman se sastoji od sedam poglavlja, a u neparnim (prvo, treće, peto i sedmo) autor progovara o suvremenosti, o razočaranju životom u domovini i o pokušaju traženja sreće u tuđem svijetu. U parnim pak poglavljima (drugo, četvrto i šesto) Nedić govori o Domovinskom ratu, o tom kako je branjen i obranjen slobodni dio Bosanske Posavine, tzv. Oraški džep. Tako se događaji iz sadašnjosti ogledaju u događajima iz prošlosti. Prije dvadesetak godina ljudi su se borili da bi se u domovini, konkretno u Posavini (koja je Nedićev romaneskni, ali i životni mikrokozmos) opstalo i živjelo pa su za tu ideju podnesene najveće žrtve. Danas, nažalost, i oni koji su se tada borili, kao i mnogi drugi, napuštaju svoj zavičaj, odustaju od borbe, od života u domovini, okreću leđa vlastitomu domu, izgrađenomu životu i spremni su započeti ispočetka, u tuđem svijetu, u nekoj tamo Obećanoj zemlji na bogatom Zapadu, u Njemačkoj. Postavlja se pitanje što je te ljude do toga dovelo, tko je i gdje zakazao kroz ovih dvadesetak godina poslije rata i mogu li oni koji odlaze pronaći žuđenu sreću.

Često u svojim životnim dvojbama ljudi žele izvesti stvari na čistac, učiniti ih jasnijim i odabrati pravilan put. I u Nedićevu romanu glavni junak Baltazar traži razrješenje, čistinu, jasan put kroz život. U Do-movinskom ratu on je, poput većine Posavljaka, sudjelovao u obrani rodnoga mjesta i zavičaja, tzv. Oraškoga džepa. Tu je sve jasno, čovjek ostaje i brani po cijenu života da bi drugi, novi naraštaj živio slobodno. Baltazar je mlad, s idealima i vjerom u novo, demokratsko vrijeme.

233OGLEDI I KRITIKE

Ali slijede nepredvidive godine, razočaranja zbog neostvarenih snova o sretnom životu za sve ljude, koji bi trebao uslijediti poslije ostvare-ne slobode. Godina 2014. Posavini donosi poplavu biblijskih razmjera, kao i masovni odlazak posavskih obitelji u zemlje Europske unije. Na početku zrelih godina, potaknut čežnjom svoje supruge za životom u zemlji blagostanja, i Baltazar će se naći u Njemačkoj, presađen bez ko-rijena u drugo tlo, nesretan i bez vizije o vlastitoj ulozi u tuđem svijetu. U sukobu duševnih snaga koje pate za zavičajem i rodnom Tolisom, za ostavljenim životom, i utrke za novim mjestom pod suncem tuđe zemlje, koja je motivirana novcem i pohlepom supruge Svjetlane, Bal-tazar će se teško razboljeti. Iz katarze bolesti izaći će na čistinu, ojačan i odlučan u povratku u toplinu zavičajnoga života.

Glavni lik romana, Baltazar, cijelo se vrijeme nalazi u bolnici u nje-mačkom gradu Mannheimu. On je profesor povijesti koji je napustio radno mjesto da bi došao u tuđinu, ne zato što je bio pohlepan, niti zato što je u domovini bio gladan kruha, ne ni zato što je bio uvjeren da mu tuđina može dati više nego domovina, nego zato da bi izbjegao raspad vlastite obitelji budući da je njegova supruga čvrsto odlučila otići, po-vesti djecu sa sobom i njega ostaviti u domovini, ako mu se baš ostaje, ili ga povesti sa sobom, ako ga može uvjeriti da pođe. To je priča, jedna od mnogih današnjih hrvatskih priča.

Budući da je intelektualac, Baltazar u bolnici mnogo razmišlja, pre-ispituje neke davno donesene odluke, važe ih, a što više o njima misli, sve je manje zadovoljan što ih je morao donijeti. Ležeći teško boles-tan i promišljajući o vremenu rata, u kojem je sudjelovao, i o vremenu mira, koje nije donijelo ostvarenje onih ideala koji su branitelje vodili u ratu, Baltazar pokušava pronaći put do čistine vlastitoga života. Tako je Nedićevo pripovijedanje usmjereno na lik pa bi se za roman Čistina moglo reći da je to roman lika, ali, mora se priznati, ovaj je roman i više od toga: to je i psihološki i društveni roman. Kako Nedić u djelo vješto interpolira i povijesne činjenice vezane ne samo za obranu Orašja i toga dijela Posavine, nego i za stvaranje hrvatske države, za osamostaljenje Bosne i Hercegovine, čak i za povijesno-političku situaciju u svijetu, može se reći da roman Čistina sadrži i povijesnu dimenziju pa se tipo-loški približava i određenju povijesnoga romana.

234 OSVIT 97–98/2019.

Nedićev stil i u ranijim je djelima obilježen lirski nadahnutim reče-nicama, sintaktičkim bogatstvom, a u romanu Čistina upotpunjen je ci-tatnošću i intertekstualnošću kakva se u suvremenoj književnosti može susresti u pjesničkim ostvarenjima Drage Čondrića, a u hrvatskoj je književnosti promovirana u romanu Kiklop Ranka Marinkovića. Nedi-ćevo oslanjanje na citatnost ustvari je oslanjanje na hrvatsku književnu tradiciju, što Baltazarovim promišljanjima daje snažniju dimenziju, od-nosno ukazuje se na duboku kulturu hrvatskoga naroda koja je temelj njegova opstanka kroz stoljeća, opstanka koji je često ugrožavan, ali koji se nije ugasio usprkos svim povijesnim mijenama i nedaćama. Pro-mišljena uporaba citata i njihovo vješto inkorporiranje u romaneskno tkivo dokazom su Nedićeve umjetničke odraslosti, njegove načitanosti i erudicije.

Na razini psihološke karakterizacije glavnoga lika Baltazara zanim-ljivo je prikazano otjelovljenje njegova straha, koje Nedić donosi u liku dr. Hahna, koji u njemačkoj bolnici liječi teško oboljeloga Baltazara, a koji se u njegovoj svijesti povremeno prometne u turskoga vojskovođu Miseroglua, koji Baltazara progoni u snovima, čak i u Slobu Miloševi-ća, u konačnici u vraga, koji svijetom sije zlo iz kojega niknu mržnja i ratovi. Na drugoj strani, neobično su prikazani i likovi neprijatelja, koji su, ponekad, u sebi nalazili toliko ljudskosti da izbjegnu činjenje zla (primjerice, lik Milutina), ili su priželjkivali njegovo nečinjenje (lik Krstana koji s Baltazarom leži u toliškoj vojnoj ratnoj bolnici u vrijeme rata).

Pripovjedačko smjenjivanje vremena Domovinskoga rata sa sadaš-njim vremenom, u kojem rijeke ljudi odlaze, ne kao izgnanici, nego dragovoljno, odlaze u svijet utrke za zaradom ostavljajući spokojstvo života u svojim domovima, sigurnost zavičajnoga zagrljaja i bitku za boljitak i napredak domovine može se promotriti kao zrcalni narativni postupak, koji čitatelju omogućava misaonu usporedbu i vodi ga do odgovora koji se u takvom pripovijedanju nameću, a koji su izrasli iz pitanja koja su postavljena na početku ovoga osvrta. Analitičkim knji-ževno-umjetničkim pristupom autor slika raspad bivše države, borbu branitelja za slobodu, nepravilnosti i nepravde u novousvojenom životu

235OGLEDI I KRITIKE

liberalnoga kapitalizma s licem sebičnim i okrutnim, ali nudi nadu u konačnom izboru glavnoga lika, iskazanomu na kraju djela. Ako raščis-timo s pritiscima i prioritetima, ostati možemo na svojem tlu i boriti se za višu razinu življenja.

Ispisujući stranice romana Čistina, Mato Nedić pred čitatelja po-dastire istinu o borbi Posavljaka za opstanak u zavičaju, o srčanosti, hrabrosti i nepokolebljivosti, o idealima koji su devedesetih vodili onaj naraštaj koji je iskoristio priliku kako bi ostvario priželjkivanu slobodu. Na drugoj je strani pogubna istina o napuštanju svih svetinja: od obi-teljskoga doma, do zavičaja i domovine kako bi se pronašao neki bolji život kojega nema, kako bi se čovjek prepustio raljama kapitalizma da ga uvuku u ždrijelo nemani koja se hrani mladošću, koja iz naše domo-vine isisava ono što je najvrjednije – mlade ljude koji bi ju trebali izgra-đivati u slobodi, u miru, za koji su pale mnogobrojne žrtve, kako bi se ostvarili ne samo ideali predaka, želje stoljetnih naraštaja koji su sanjali dugovjeki hrvatski san, nego i dojučerašnji ideali onih koji bi trebali ostati, a koji odlaze zato što su posustali u borbi s nepotizmom, politič-kom podobnošću i različitim drugim zlima suvremenoga demokratsko-ga sus tava za kakav se ipak nisu borili oni koji su snivali hrvatski san.

Roman Čistina Mate Nedića postavlja pitanja i nudi odgovore, ni-kako ne u izravnom dociranju, nego posredovanjem umjetničkoga ka-zivanja koje je autor podigao na najvišu razinu, do najsvjetlije točke smislenoga pripovijedanja, s koje se zaista daleko vidi, s koje je lako pronaći put koji vodi na životnu čistinu.

236 OSVIT 97–98/2019.

Miljenka KOŠTRO

O PJESNIŠTVU MARINE ALERIĆ BEBIĆ

Susret s pjesništvom uvijek je izazov, a izazov traži odgovor. Nađoh se pred jednim takvim, zapravo pred tri stihozbirke Marine Alerić Be-bić. Između ostaloga Marina gleda i iz kuta sestre, hoću reći piše i kao sestra poginuloga hrvatskoga branitelja, dragovoljca, i iz toga gorkoga iskustva gubitka voljenoga brata, rađaju se snažni stihovi koji čitatelja ostavljaju bez daha.

Marina za sebe kaže da je pjesnikinja ljubavi – ljubavi o kakvoj Isus govori, ljubavi koja je od svega važnija, pa čak i od zdravlja. Jer, da nije tako, ne bi naš Gospodin Isus Krist išao na križ za nas nego bi čuvao zdravlje i glavu, niti bi naši dragovoljci i branitelji išli odbijat veliko-srpsku agresiju nego bi čuvali zdravlje i glavu, kaže ona.

Gubitak brata, Drinovčanina Ivana Alerića, u vihoru ratnih zbivanja i njegove snažne želje za obranom doma i domovine, nisu u njoj utr-nuli vjeru, ljubav i želju za pisanjem, nego su ju pojačali, što se osjeti čitajući njezine stihove. Nadam se da Ivanovo kulturno, domoljubno i političko zalaganje te njegova svestranost, ne će biti zaboravljeni i neistraženi. Pjesnikinja Marina, kako već rekoh, za sada je autorica tri vrlo vrijedne zbirke poezije.

Njezina prva zbirka poezije nosi naslov Bijeli pelin, gdje autorica kroz pet ciklusa sveobuhvatno pjeva bogoljublje i domoljublje. I kad je ranjena i sama, uz nju je Bog i u nekim stihovima kao da vodi dijalog s Njim. Tako iz njezinih čvrstih stavova niču pjesmotvori kao duhovna djelatnost gdje se sjedinjuju duhovnost s materijom, a plodovi toga su duboko misaoni stihovi, puni simbolike.

U pjesmi Glas hrvatske žrtve, gdje ona kao glas stoljetne hrvatske žrtve, između ostaloga, kaže: ja sam glas hrvatske žrtve / mene se vele puta ubijalo / u progonstvo slalo / ušutjet me se htjelo / ali ja sam se opet rađao / ja sam izvor / ja sam vrelo / ja ne ću prestat / i nema toga što bi nju / što bi moju ljubav iz mene izgnalo // a napadalo me se i o

237OGLEDI I KRITIKE

mome trošku / i u vremena razna a po sličnom predlošku / bio sam i na svome stjeran / ali njoj vjeran ali svoj / bio sam žena užasnuta / i dijete njeno sablažnjeno / i kostur nemoćnika kraj puta / muž što se nikad nije vratio / i starež u kući raščinjenoj / i oduzeti mir / branitelj okovan / i to sam bio / razoružan mušketir / svezan zaključan dokopan / bio sam bijen i po glavi / i znao sam ja i moj Bog / kako je biti krivi krivac a u rukama onog pravog.

Pjesnikinja Marina Alerić Bebić ovozemaljskim stazama nosi svoj križ, suočava se s bratovom smrću, odlaskom i ranjavanjem muža i iz te duboke boli rađaju se stihovi u kojima ona ponekad piše u muškom rodu i kao da govori muškim glasom i u bratovo ime. U nekom tre-nutku zatvara se u se, te u pjesmi pod naslovom Ja često kitim alku na tvom grobu kaže: Sve sam prozore na sebi zazidala / I vrata vanjska sva / Od one jezive zore / Kad su tvoje tijelo ko predmet ko stvar / U kuću unijeli na rukama / I zašutjela sam šutjela, šutjela sve gore.

Autorica se služi slobodnim stihom, ali ne bježi ni od već davno standardiziranoga stiha i rime kojima se služe mnogi hrvatski pjesnici. Iako su joj pjesme tematski teške, ipak su dinamične i ritmične. Jezik kojim se služi pri pisanju je razumljiv i jasan.

U svojoj drugoj zbirci poezije pod naslovom Ptica na prozoru kroz pet poglavlja vodi nas hodnicima svojih poetskih nadahnuća u kojima promišlja o svom odnosu prema drugima i samoj sebi. Ta ptica na pro-zoru je, moguće, ona, autorica, koja želi cvrkutati, pjevati i svoj cvrkut podijeliti s poetskim sladokuscima. Ali, njezine pjesme su kao ptice koje će iz zakopčane nutrine, podići krila i kroz prozore slobode duha poletjeti prema plavom beskraju u svijet raznolikosti. U drugom pog-lavlju kroz rupicu na zavjesi zaviruje u djetinjstvo i ono što vidi zapisu-je. Tako u pjesmi Jastuk nam je bila knjiga kaže: Lovili smo gromove i duge / I u lokvama na putu bosi gacali / Dok nam se koža ne smežura / Dubili lule od šiške hrastove / Nama je kamen bio igračka / Imali smo snove i nešto briga / Jastuk nam je bila knjiga / Puna avantura.

Autorica dosta piše i u prvom licu jednine, ali povremeno i u muš-kom rodu, pa nam kroz stihove progovara o ljubavi, donosi i pejzažne slike, nitima riječi povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost, što će reći

238 OSVIT 97–98/2019.

da se u ovoj drugoj zbirci ne drži previše domoljubnih i bogoljubnih tema nego se dotiče šire, mnogih drugih tematskih oblika. Djetinjstvo i mladenački zanos, kao i studentski dani, autorici daju oduška i neke svjetlije trenutke života koje ona vješto pretače u poetske cjeline u koje sažima životne intervale. U pjesmi Umjetnost umjetnost reći će kako umjetnost i život trebaju biti nešto više od duhanskoga dima i druženja s anđelima.

Pjesnikinja Alerić Bebić, u svojoj trećoj zbirci poezije, koja je na-građena na natječaju Fondacije za nakladništvo u Sarajevu u 2018. go-dini, pod naslovom Vae soli, latinska uzrečica koja aludira na biblijski tekst: Jao samome – kad padne nema ga tko podignuti, postaje pjesnič-ki još zrelija i životno iskusnija, britkija, zanimljiva i pozitivno provo-kativna. Autorica nas vodi kroz 133 pjesničke slike, tematski i stilski različite. Pjesme su joj snažne u izričaju a stilski obogaćene i dotjerane. Sljedbenica je uobičajenih pjesničkih smjerova, ali s dodatcima sebi svojstvenih stilskih i lirskih odsjaja. Pjesnikinja piše i o pjesnicima i njihovoj egzistenciji, jer oni slažu stihove i kada im je prazna zdjela, pa u pjesmi Pjesnici naši svagdašnji zapisa: Netko je ne znam tko rekao / Kada se nekome rodi pjesnik / Bog im mora još jedno dijete dati / Koje će pjesnika uzdržati.

Njezine samoće ponekad joj dođu kao nagrade u kojima otkriva lje-potu pisanja, a poznato je da je pisanje samački posao.

U pjesmi Zanimljivo na zanimljiv način bavi se socijalnom tema-tikom, pa će reći: Zanimljivo je da sirotinja nije dužna / Dužni su oni koji se vole / Modirati žderati i javno paradirati / Oni su dužni sirotinji / Na račun raspalih se modiraju / Na račun gladnih žderu / Bez muke natrpavaju ruke / Djecu svoju cjeluju / Ustima kojima Boga psuju.

Kada piše o pjesnicima reći će kako pjesnike ne ubijaju vina kako misle, nego ih opijaju kišne kapi. Pjesnikinja Alerić Bebić inspiraciju traži svuda oko sebe, u ovom nesavršenom svijetu i nađe je u vidljivom i opipljivom, ali i u duhovnom i emocionalnom, pjeva o životu i smrti.

U pjesmi Prerušeni Bog autorica opominje, a u pjesmi Smjena reći će kako se priroda zatvara kao šutljiva duša ispred zadaha zime. Smatra da njezine pjesme nisu za čitanje naglas i nisu ugodne za uši jer se više

239OGLEDI I KRITIKE

obraćaju duši. I tako se redaju stihovi i misli i dolazimo do pjesme Pro-ljeće ili prepast u kojoj nailazimo na pejzažne motive kroz koje autorica čovjeku šalje poruku, kao u stihovima: Slatki cvjetovi šume i trave / Ništa ne znače čovjeku bez glave / On se samo s brigama druži / I samo trnje vidi na ruži.

Autorica se nikomu ne dodvorava nego u stihovima iznosi zdrav kritički stav o problemima u društvu i istinski promišlja o najbitnijem u našem prolaznom životu. Ona je svjesna kako i uspjeh uvijek nije uspjeh, te uspjehu posvećuje pjesmu. Izdvojit ću mali dio iz pjesme O uspjehu da ti pojem: Nemoj tašto sjati / Možda je mudrost tek u povoju / I nagradu tek treba opravdati.

Autorica je svjesna koliko je pisanje odgovorna djelatnost i posje-duje osjećaj ogromne odgovornosti dok nam na vidjelo iznosi svoje poetske vizije svega vidljivoga i onoga još bitnijega, duhovnoga.

U pjesmi kratka naslova Ne zapisa kako nama nisu krivi ni jarići ni popovi, nego naše rabote i naši mentalni sklopovi. Zbirku Vae soli zavr-šava tako da se obraća Bogu s mišlju kako će spaliti stihove ako ničim Bogu nije ugodila. Ona je sigurno svojim stihovima ugodila Bogu, a nas nagradila pruživši nam priliku da ovu treću njezinu knjigu i dvije prethodne, možemo imati u ruci i duboko mislima zaroniti u sadržaje koji će nas u svakom pogledu obogatiti. Jednostavno, Marininu poeziju treba s puno pozornosti čitati i iščitati. Svi smo mi, uz Božju pomoć, pozvani na izgradnju ljepšega svijeta i podizanja svijesti o važnosti doma, domovine, obitelji i drugih neprolaznih vrijednosti o kojima au-torica piše.

240 OSVIT 97–98/2019.

Đuro VIDMAROVIĆ

VAŽAN PRILOG HRVATSKOJ LIKOVNOJ KRITICI

Fra Vendelin Karačić: Umjetnost u zrcalu besjede, Naklada Fram Ziral d.o.o., Mostar, 2018.

Istaknuti hrvatski književnik i kulturni djelatnik fra Vendelin Kara-čić (član Društva hrvatskih književnika, etc.) obradovao nas je obim-nom knjigom pod naslovom Umjetnost u zrcalu besjede. Riječ je o nje-govim sakupljenim likovnim kritikama. On osobno, na početku knjige obavještava: „O umjetnosti sam pisao i govorio ponajčešće kao prire-đivač likovnih izložaba u Franjevačkoj galeriji na Širokom Brijegu ali i drugdje (…) Sadržaj ove knjige vezan je uz mnoge kulturno-umjet-ničke događaje u prethodnih 30-tak godinama, ponajvećma u zapadnoj Hercegovini te, samim tim, ona može biti zanimljiva i kroničarima i ljubiteljima umjetnosti“.

Predgovor ovoj knjizi, pod nazivom „Umjetnost, humanost i pobož-nost“, napisao je Marin Ivanović. O fra Vendelinu Karačiću kao likov-nom prikazivaču i kritičaru on piše: „U ovoj zbirci likovnih kritika i ese-ja fra Vendelina Karačića, jednoga od najvećih apologeta likovnih um-jetnosti i galerijske djelatnosti na prostoru Hercegovine, koji je svojim brojnim i tematski raznorodnim tekstovima utkao mnoge niti u krhko tkanje kulturne zbilje na ovom prostoru, naći ćemo pisano svjedočan-stvo marnog pregaoca o vremenu u kojemu je ne samo živio nego čijim je sukreatorom desetljećima bio. Naći ćemo kratke i osjećajne tekstove, poput pjesama u prozi, i vrlo metodične eseje o likovnim pojavama, umjetničkim osobnostima i kulturnim zbivanjima tijekom posljednjih 25 godina… Tekstovi su većinom nastali povodom samostalnih izložbi i objavljeni kao predgovori katalozima, nerijetko upravo u Franjevač-koj galeriji na Širokome Brijegu. Riječ je o monografskim esejima o zavidnom broju umjetnika, od Vlahe Bukovca do najmlađe generacije

241OGLEDI I KRITIKE

suvremenih autora (Renata Azinović, fra Bože Radoš, Mladen Soldo, Sofija Naletilić Penavuša, fra Blago Karačić, Blago Šaravanja, Mato Celestin Medović, Nada Pivac, Karlo Afan de Rivera, Vatroslav Kuliš, Virgilije Nevjestić, Slavko Kopač, Velimir Rački, Anka Petričević, An-ton Cetin, Kuzma Kovačić, Igor Dragičević, Josip Botteri Dini, Vanja Radauš, Mencij Clement Crnčić, Vlasta Gracin, Anto Kajinić, Frano Primorac, Ivan Lacković Croata, Mladen Veža, Stipe Sikirica, Branimir Bartulović, Marijo Šunjić, Antun Boris Švaljek, Dubravka Babić, Mir-ko Petric, Josip Mijić), koji svi posjeduju jasnu analitičku potku na koju tragač za smislom namata finu pređu emocija i duhovnosti“.

Navođenje velikih imena hrvatske likovne umjetnosti, čija je djela likovno ocijenio i vrednovao fra Vendelin Karačić, kazuje koliko ova knjiga nadilazi okvire Hercegovine i stoga ju ne smijemo usko tretirati. Ona je, bez sumnje, postala činjenica od nacionalnoga karaktera.

Slažemo se kada pisac predgovora piše: „Ne pođemo li, čitajući kri-tike i eseje iz ove zbirke, dalje od prvotne, formalne i tematske razine, propustit ćemo uočiti da se vrijeme pojavljuje kao skriveni protagonist, najvažniji nespomenuti element, tanka crvena linija koja uvezuje sve ostale u misaono-duhovni konstrukt“. Imajući to na umu autor s pra-vom zaključuje: „Fra Vendelin Karačić uistinu je jedinstvena osobnost ovoga našega vremena, osobnost koja ostvaruje sebe stvarajući prostor za druge, istodobno dosežući intelektualne vrhunce i duhovne dubine“.

Dakle: fra Vendelin Karačić „pokriva razdoblje od 1988. do 2017. godine. Vrlo je znakovito jer otkriva pedantnost ovoga književnika, kako je kroz cijelo to vrijeme sve navedene priloge uspio sačuvati u svojoj pismohrani.

Knjiga je strukturirana kronološki od 1988. pa nadalje. Za godinu 1988. veže se samo jedan članak: „Vrijeme prošlo i vrijeme sadašnje, u kojima autor piše o franjevcima BiH na raskršću kultura i civilizacija. Prikaz je to izložbe ‘Blago franjevačkih samostana BiH’, javnosti po-kazana u Sarajevu iste godine. Neznatno izmijenjena, izložba je u jesen 1988. postavljena i u Zagrebu.

Iz 1989. u knjigu su uvrštena dva priloga. Prvi „Šaputanja stoljeća – franjevci BiH na raskršću kultura i civilizacija“ i „Odsjaj samoprijegora i duha – blago franjevačkih samostana Bosne i Hercegovine“.

242 OSVIT 97–98/2019.

Slažemo se s fra Vendelinom kada tvrdi: „Uloga franjevaca nadila-zila je okvire onodobne Bosne, a dvije institucije bile su jednako pro-težne s Turskim carstvom: Pećka Patrijaršija i Vikarija Bosne Srebrne. Prebjezima išlo se i dalje“.

Treći esej iz 1989. nosi naslov „Znakovi i djelo sedamstoljetne fra-njevačke prisutnosti u BiH“. U ovom članku držim središnjom sljedeću autorovu misao: „Tko pokušava razumjeti povijest Bosne unazad se-dam stoljeća, potrebno mu je prethodno, barem donekle, upoznati duh sv. Franje Asiškoga, utemeljitelja franjevaca“.

Godine 1990. fra Vendelin Karačić je objavio tri članka i eseja: „Fra – yu – kult u kontekstu starih i novih odrednica (Kolekcija Franjevač-kog samostana Široki Brijeg)“; „Združenost vjerskoga i umjetničkoga (Umjetnička djela u našim sakralnim prostorima)“; „Novi pečat ljepote (Mozaik uskrslog Krista, rad akad. slikara Vatroslava Kuliša u Klobu-ku)“ i „Čarobni svijet bake Penavuše (Sofija Naletilić Penavuša)“. U prvom eseju s navedenim pomalo provokativnim naslovom autor piše kako se „kao zaključak nameće konstatacija da FRA – YU – KULT kao konstitutivni dio Franjevačke galerije dolazi k onima koji ga žele i koji će se njime ponositi“. U trećem članku autor upozorava na vrijedno djelo poznatoga hrvatskoga slikara Vatroslava Kuliša. Riječ je o moza-iku uskrsnuloga Krista u Klobuku. Mozaik ima impozantnu veličinu od četrdeset osam metara četvornih, s naglašenim koloritom i naznakama krajolika Klobuka. Karačić podsjeća kako ovaj mozaik „podsjeća i na bazilike ranog kršćanstva, čiji su ostatci nađeni u blizini, i na kontinuitet kršćanske vjeru u ovom kraju“.

Baka Penavuša je samouka umjetnica čiji su radovi izazvali veliku pozornost šire javnosti. Karačić s pravom zaključuje kako je Penavuša „u likovni svijet došla samo s onim što je u sebi nosila i što se u njezino biće slilo iz svagdanjeg života. Sve to transformira umjetničkom geni-jalnošću i stvara sebi novi svijet“.

Godine 1991. fra Vendelin, očito, nije ništa zapisivao, odnosno u ovoj knjizi ova je godina preskočena. Uz 1992. vezan je samo jedan prilog: „Galerija Franjevačkog samostana u Konjicu“.

Iduće, tj. 1993., situacija se mijenja i u ovom Zborniku fra Vendelin objavljuje šest priloga nastalih te godine. To su: „Retrospektivna izlož-

243OGLEDI I KRITIKE

ba slika fra Blage Karačića“; „Život u svome trajanju (Renata Azino-vić)“; „Vedrina, netaknutost i radost (fra Blago Karačić)“; „Naznake i obećanja (fra Bože Radoš)“; „Božanstvenost koja teče (naši, na drugi način / Otvorenje galerije slika i kipova te etnografske zbirke i rizni-ce Konjičkog samostana)“ i „Slikamo, dakle jesmo – slična sudbina umjetnika i ljudi“. U ovom eseju koji ima karakter povijesnoga svje-dočenja fra Vendelin piše: „Na slobodnim prostorima Herceg – Bosne, koliko mi je poznato, tijekom 1993. godine samo je troje umjetnika uspjelo ostvariti samostalne izložbe.“ Autor članak zaključuje riječima: „Valja primijetiti da se ljudi u ovo ratno vrijeme zanimaju za likovnu umjetnost. Posjet izložbama više je nego dobar“.

Iz 1994. potječu članci: „Zapisi s kamena (Mladen Soldo)“; „Pena-vuši u spomen“ i „Potvrda samobitnosti (Stjepan Skoko)“.

Godina 1995. predstavljena je s više naslova. To su: „Svaki se narod prepoznaje u vlastitoj umjetnosti (iz hrvatske likovne baštine Bosne i Hercegovine)“; „Golubica mira (hrvatska ptica nad Lašvom)“; „Veli-ki četvrtak u slikama (Bože Drmić)“; „Ljudi za sva hrvatska vremena (Kruno Bošnjak)“; „Rajski svijet prebiva u simbolima žene, cvijeta i ptice (Anton Cetin)“; „Žena – cvijet (Anton Cetin)“; „Ucjepljivanje likovne umjetnosti u svakodnevni život (Uz osnutak galerije TMT u Ljubuškom)“; „Vedrine i pokoja sjena (fra Blago Karačić)“ i „Slikarska traženja Blage Šaravanje“.

Godinu 1996. predstavljaju sljedeći prilozi: „Slike i sudbine (izlož-ba slikara iz Zenice na Širokom Brijegu)“; „Španjolski krajolici (Meri Katunarić Kudrić)“; „S povodom i razlogom (Celestin Medović)“; „I s onu stranu pojavnosti (Nada Pivac)“; „Slikarstvo čistih očiju i čistih htijenja (Nada Pivac)“; „Slikarstvo dubrovačkog prostora i duha (To-mislav Ivanišin)“; „Umjetnost živi gdje ima duha (Izložba slika i skul-ptura tridesetorice Širokobriježana)“; „Ulja i akvareli Karla Afana de Rivere“ i „Između čovjeka i njegove sudbine (V. J. Jordan, S. Sikirica, M. Šutej)“.

Godine 1997.: „Htijenja i ostvarenja (Franjevačka galerija Široki Brijeg)“; „August Šenoa na Širokom Brijegu“; „Vode, trave i nebo naj-ljepše delte (Vatroslav Kuliš)“; „Dok je srca, bit će i Kroacije! (Foto-grafije stvarnosti)“; „Kistom i dlijetom probuđena stoljeća (Izložba Li-

244 OSVIT 97–98/2019.

kovne kolonije ‘Brijeg’, Masna Luka, 96.)“ i „Očitovanje akademskog duha (Izložba novoizabranih redovitih članova HAZU)“.

Godine 1998. počinje bogatija produkcija fra Vendelina Karači-ća. To se vidi po uvrštenim prilozima: „In nomine veritatis (Virgilije Nevjestić)“; „Ispovjedno slikarstvo (Anto Kajinić)“; „Slikar iskričave duhovnosti (Slavko Kopač)“; „Li – art (Osmorica hrvatskih likovnih umjetnika iz Livna)“; „Radost stvaralačkog čina (Velimir Rački)“; „Knjige i slike s. Marije (Marija od Presvetog Srca – Anka Petriče-vić)“; „Miroslav Šetka“; „Odmaknutost koja približuje (Anton Cetin)“; „Poruke neiskvarene ljepote (Dane Pejić)“; „Sugestivnost prizora (Igor Dragičević)“; „Tropleti ideje, Mythosa i Logosa (Kuzma Kovačić)“; „Oko koje gradi povijest (Ćiril Ćiro Raič)“.

Godina 1999., također je uspješna za fra Vendelina. Slijede prilo-zi: „Na putu k istini i pravdi (Za pravdu i istinu, aukcijska izložba)“; „Tragovi vremena (Pero Ćorić Beljo i Drago Soldo)“; „Cijelovi ljepote (Karlo Afan de Rivera)“; „Umjetnost kao element nacionalnog identi-teta“; „Grafočarolije Igora Dragičevića“; „Vjera u dobrotu stvorenoga svijeta (Ivica Vlašić)“; „Stipića livada: spomenik (Otvorenje spomenika na Stipića livadi)“; „Slika budućnosti (Izložba dvadesetorice bosansko-hercegovačkih slikara kršćanskog određenja)“; „Potraga za smislom i harmonijom (Virgilije Nevjestić)“; „Činidba prisutne i naslućene istine (Mile Pešorda)“; „Uloga franjevačkih samostana BiH u njegovanju i promicanju likovne kulture i umjetnosti“; „Svetost sviće pravedniku (Josip Botteri Dini)“ i „Uz izložbu ‘U se vrime godišća’ (Ivo Dulčić)“.

Godina 2000.: „Skulpture i crteži Vanje Radauša“; „Cvjetna muka“; „Umjetnički izrazi sadržaja kršćanske vjere trideset troje umjetnika“; „Neka ljudi najprije vide lijepo (Marija od Presvetog Srca – Anka Pe-tričević)“; „Ponovni susret s Bukovcem“; „Izložba slika Ante Ljubičića Cara“; „Crtom i bojom do višega smisla stvarnosti (Vladimir Mikulić Vava)“; „Dobrota u slikama (fra Blago Karačić)“; „Miroslav Šutej – cr-teži“ i „Otvorenje izložbe crteža Miroslava Šuteja“.

Iz 2001. godine uvršteni su sljedeći članci i eseji: „Odjeci ljepote u nedaćama vremena (Josip Botteri Dini)“; „Menci Clement Crnčić – gra-fike“; „Uskrs s Maticom u Mostaru“; „Doticaji s tajanstveno – otajstve-nom puninom (Ante Živković Fošar i Zlatko Nežić)“; „Pokaz raznorod-

245OGLEDI I KRITIKE

ni uradaka (Likovni stvaratelji ‘naivci’ iz BiH)“; „Mlada ustanova puna obećanja (Izložba Akademije likovnih umjetnosti na Širokome Brijegu Sveučilišta u Mostaru 1996. – 2000.)“; „Druga diplomska izložba (2. diplomska izložba Akademije likovnih umjetnosti na Širokome Brije-gu Sveučilišta u Mostaru)“; „Križ i muke svagdašnje (Mile Skraćić)“ i „Krajolici najljepše delte (Izložba djela nastalih u Kleku – Neretvi u razdoblju 1987. do 1994. kojih su autori onodobni studenti)“; „Svjetlost neće nestati (Franjo Primorac)“; „Vrata za bolji svijet (Ivan Lacković Croata)“ i „Plodovi iskustva i mladosti duha (Mladen Veža)“.

Godine 2002. fra Vendelin Karačić je vrlo aktivan što se vidi po otvaranja izložbi i pisanju predgovora odnosno prikaza. Pozornost je posvetio ove godine Vasiliju Josipu Jordanu, Ivani Ćavar, Mladenu Veži, Jerku Bakuliji, Stipi Sikirici, Blaženki Zvonković – Tomičić. Od skupnih izložbi upozoravam na priloge: „Umjetničke fotografije prirod-nih ljepota Kine (Izložba umjetničke fotografije)“ te „Šestoj godišnjici izložbe Društva hrvatskih likovnih umjetnika u Federaciji BiH“.

Godine 2003. Karačić nastavlja istim tempom, objavljujući priloge o Branimiru Bartuloviću, Željku Hegedušiću, Antoniji Gudelj, fra Mirku Ćosiću, Ferdi Kovaču, Srećku Sliškoviću i Mariu Šunjiću. Iduće godine ponovo prikazuje baku Penavušu zatim Josipa Mijića i Davora Sesara.

2005. na redu su fra Vinko Mikulić, Antun Boris Švaljek, Edin Nu-mankadić, Dubravka Babić i Vanja Radauš. Ovoj godini pripada i vrlo nadahnut članak „Gradus ad Parnassum“.

Zanimljivo je kako godine 2006. fra Vendelin kao da je zastao u svom likovnom prikazivačkom radu. Objavio je samo dva priloga i to o slikaru Zvonimiru Perku.

Iduća, 2007. godina već je uspješnija. Ove godine pisao je o Zoris-lavu Drempetiću Hrčiću, Miljenku Marhoniću, Mladenu Ivešiću, Anti Kajiniću, Mirku Mariću, Edinu Numankadiću, fra Petru Perici Vidiću, Ivanu Lackoviću Croati, Dragi Marelji, Antunu Borisu Švaljeku, Nena-du Valentinu Borozanu, Ivani Ćavar, Andrijani Mlinarević – Cvetković i Josipu Mijiću.

U istom duhu fra Vendelin Karačić nastavlja pisati 2008. godine pa nadalje.

246 OSVIT 97–98/2019.

Svi prilozi koje je fra Vendelin Karačić objavio u ovoj zbirci, do-nose dragocjen pregled kulturnih zbivanja u Hercegovini s likovnoga aspekta.

Istakao bih značaj posljednjih priloga u zbirci: „Biblija i likovna umjetnost“ te „Crkva i umjetnost“.

U eseju „Biblija i likovna umjetnost“ autor s pravom naglašava kako je Biblija umjetničko-književno djelo u sedamdeset i dvije knjige. Fra Vendelin objašnjava zbog čega se u Bibliji malo spominje umjetnost i umjetnici. On to objašnjava davnim i dugim razdobljima njezina stva-ranja. Uz to, kako on piše, „odnos judaizma prema figuralnoj likovnoj umjetnosti tek donekle se odrazio i na kršćanstvo. Zapadna crkva služi se simbolima i likovima jednako slikama i kipovima, od samih početa-ka. Istočna crkva imala je teškoća, posebice u doba ikonoklazma u VIII. stoljeću. Protivnike štovanja ikona (ikonomahe = ikonoborce) nadvla-dali su ikonoduli (štovatelji ikona) na carigradskim sinodama godine 787. i konačno 842.“

Zbirka „Umjetnost u zrcalu besjede“ fra Vendelina Karačića za-vršava kazalom imena i biografijom autora. Grafički je vrlo uspješno oblikovana zahvaljujući Josipu Mijiću. Mala primjedba: možda više osobno razmišljanje, tiče se učestaloga prikazivanja radova pojedinih umjetnika. Možda bi bilo bolje rješenje da su ti radovi svrstani pod ime-nom dotičnoga umjetnika, ili da je objavljen samo jedan po autorovom sudu najvažniji prikaz. Možda nije trebalo objavljivati baš sve što se nalazi u pismohrani.

Sve u svem, riječ je o vrlo značajnoj knjizi, bez koje se više ne će moći pristupiti pisanju i proučavanju likovne umjetnosti vezane uz hercegovački prostor i danas već daleko poznatu i priznatu širokobriješku likovnu Akademiju.

247OGLEDI I KRITIKE

Blanka KRALJEVIĆ

PRIČE SU SVUDA OKO NAS

Nakon tri zbirke pjesama: Cvijetnjak na kamenjaru, 2003., Miris vječne mladosti, 2004., Čarolija svitanja, 2008. i romana Biti Viktor, 2016. Miljenka Koštro se očito svjesna književne zrelosti predstavlja knjigom pripovjedne proze: Pogled u nedogled. Riječ je o 61 priči koje su po definiciji najbliže noveli, a koje su joj većinom objavljivane u listu za sretno djetinjstvo, Cvitak.

Priče, kako ih zove autorica, su svuda oko nas. Samo ih treba zabi-lježiti, kaže. I pozorno gleda i bilježi. Uzalud ćete tražiti u Miljenkinim pričama velike sudbinske događaje koji mijenjaju svijet ili doživljaje izvanserijskih ljudi – heroja, supermana i ostalih akcijskih junaka. Nje-zini su likovi mali obični ljudi koje svakodnevno susrećemo u svom okruženju i njihov stvarni život. Slobodno možemo reći da autorica piše o onom boljem dijelu čovječanstva prikazujući odnose tipa (baka-unuk, prijateljice, prijateljstvo u životinjskom svijetu). Priče su to bez velikih uzbuđenja, bez izvanrednih života i životnih dosega. Nema u njima ni zvučnih imena s impresivnim životopisima i dubokim mislima koje nas ostavljaju bez riječi. Takav je šestogodišnji Karlo i njegova baka ili školske kolegice Antica i Meri, a potom i likovi iz životinjskoga svije-ta – zeko, koka ili antropomorfno stablo, svibanj i žuti ili crveni cvijet. Nisu Miljenkini likovi ni slojevito ili bogato psihološki iznijansirani već su više dani tipski. Svaka ova priča može stajati samostalno jer nisu vezane ni prostorno, ni vremenski, ni likovima. Jedina poveznica, za-pravo, je pripovjedač(ica) u trećoj osobi jednine. Najčešće teme o koji-ma piše autorica su one iste o kojima razmišlja svaki suvremeni čovjek – prolaznost, neizvjesna budućnost i strah za sudbinu svojih najbližih.

Osobno mislim da je ovakvim, samo na prvi pogled neatraktivnim, pričama teže privući čitatelja i zadržati njihovu pozornost, ali u tom i jest snaga kvalitetnih pripovjedača kakav Miljenka Koštro uistinu jest. U ovoj knjizi novela autorica ne koketira s modernim stvaralačkim pos-

248 OSVIT 97–98/2019.

tupcima (kao u romanu Biti Viktor), nego se odlučuje za dobru staru naraciju (više):

Karlo je pitao i pitao, a baka je neumorno odgovarala na njegova pitanja. Na kraju je zamolio baku da mu na kratko posudi svoje nao-čale. Baka ko baka, rado je unuku ispunila želju. Onako znatiželjan, stavio je bakine naočale na svoje oči.Vrtjelo mu se od njih u glavi, ali znatiželja je bila jača. Kako su one sve uvećavale, pa i baku i bakine bore na licu, Karlo je uzviknuo: - Bako, bako, narast ćeš! U budućnosti ćeš biti još starija i bore na licu će ti biti još veće.

- Dijete, vjeruj svome pogledu, ali upamti i ono što ti je baka priča-la. Kada nađeš odgovor na jedno pitanje, ubrzo susretneš drugo. No, ne brini zbog toga. I to je pogled na budućnost.

- Bako, ipak su ovo tvoje naočale. Još dugo kroz njih gledaj na bu-dućnost. Meni su malo... čudne. Karlo je baki vratio naočale.

- Hoću, budućnosti moja. Njezin pogled je govorio više od riječi.I deskripciju (manje): U mjestu Koprivica proljetna ljepota je cvala i izvirala sa svih stra-

na. Proljeće, iskusni umjetnik, oživilo je šume i vrtove, po livadama je prosulo šareno cvijeće. Između dva brežuljčića i stijena, kroz gusto šiblje, stidljivo je migoljio bistri potočić. Žamori, žubori, živahan i čist.

Činjenica je da su ove tople ljudske vješto ispričane novele protkane Miljenkinim lirskim intermecima, (Cvijete lijepi, cvijete žuti, diži glavu i manje se ljuti, pa ćeš i još ljepši biti, ljepotu ne možeš skriti) pune dobrote i s nostalgičnim mirisom neke bolje ljudskije prošlosti objav-ljivane u listu za sretno djetinjstvo, Cvitak. No, to ne znači nužno da one pripadaju samo dječjem svijetu i dječjoj književnosti. To, po mom mišljenju, nije isključivo i samo dječja književnost jer tko kaže da se pripovijedanje o strpljivosti, vjernosti, upornosti i zdrava znatiželja ne može odnositi i na nas odrasle i zrele ljude. Doduše, pokatkad ili dosta često zaboravimo zrnca dobrote od kojih smo bili satkani kao djeca jer nesmiljeno vrijeme u kojem živimo od nas traži ponašanje po ne-kim novim pravilima. Upravo nas na tu našu nekadašnju bezazlenost podsjećaju ove novele. Nakon objavljenoga petoga naslova s pravom možemo ustvrditi da je ovom posljednjom knjigom Miljenka Koštro potvrdila svoju književnu svestranost.

249OGLEDI I KRITIKE

Denis VEKIĆ

MALA KNJIGA ZA VELIKI FILM

Stanislav Bašić: Rane priče, Hrvatsko kulturno društvo Napredak Zadar, Zadar 2018.

Mit o djetinjstvu oslikan je često lijepim bojama i još ljepšim slika-ma koje na poseban način govore o vremenu bliske prošlosti. Vremenu kada nije bilo vremena. U ono vrijeme kada je budućnost bila upravo tada. Takva djetinjstva su često opisana u pjesmama i tihim razmišlja-njima. No, ne i ovo djetinjstvo čije su slike poredane u veći mozaik konteksta i vremena i predstavljene u knjizi Rane priče. Sjećanja na djetinjstvo u Ranim pričama nije memoratska kronologija lijepih doga-đaja i važnih ljudi.

Kroz četrnaest priča čitatelj može predočiti autobiografsku moza-ičnu sliku djetinjstva dječaka odrasloga i odgojenoga u srcu Hercego-vine, sa svim kodovima i slojevima društvenih, kulturnih, moralnih, vjerskih, obiteljskih, domoljubnih niti koje čine kompleksno klupko ambivalentnoga odnosa prema svijetu i društvu koje ga okružuje. A sve to zaogrnuto u seoski komunizam i represivni socijalizam koji je prodro i u čisto srce sela kolonizirajući ga „naprednim“ učenjima. No, i u tom okružju iz priča Stanislava Bašića klija mentalitet zapadne Hercegovine u čistom obliku, predstavljen kroz promjene i pokušaje mladenačkoga razumijevanja svijeta u kojem se nalazi. Junaci su pod ledinom, novi poredak na ledini. Drevna vremena tonu u sutonu dok u osvit dolaze nova lica dječakove realnosti i odrastanja. U priči Djedova smrt perčin svjedoči drevnom običaju ostavljanja perčina kose kod starijih muška-raca. Uz to, „smrt“ je popraćena naricaljkama svih žena koje još ču-vaju tradiciju poput čuvarica ognjišta. Upravo u ovoj priči nazire se ambivalentnost doživljaja dječakovoj stvarnosti. S jedne strane „smrt“

250 OSVIT 97–98/2019.

koja je zadesila obitelj u njem ostavlja dojam praznine i nevjerice. Su-očena sa stvarnošću odraslih, dječakova svijest odbija vjerovati u nadi da je djed ipak živ. S druge strane, anegdotalni događaj na kraju priče dječaka ostavlja s iskustvom koje će ga kasnije dočekati u mnogo ve-ćem intenzitetu. A taj intenzitet se odražava i u priči o učiteljici koja poput metaforičke figure komunističke vlasti, potpomognuta tridese-togodišnjim odbornikom Kusom, sije ideologiju kroz životinjsko nasi-lje odražavajući na taj način i stvarnost pojedinaca i univerzalnu sliku društva u kojem dječak odrasta. Tragičnost priče leži u žrtvi nevinih i u bespomoćnosti zajednice da se odupre agresiji bezumnika. Učiteljica je možda najsimboličnija priča ove knjige, kroz čiju prizmu treba pro-matrati sve ostale priče. Iako u sebi nosi metaforičku sliku cjelokupne zajednice pod represijom komunističke indoktrinacije, najtragičniji dio leži u istinitosti i svjedočenju događaja koji je toliko slikovito opisan da se perzistencija priče osjeti mjesecima nakon što ju se doživi. Čitatelj u svojoj bespomoćnosti kao da sjedi zajedno s učenicima, priželjkujući pravdu koju nikada ne će dobiti.

Čitatelj u sljedećoj priči prati i ispraća Iku u još jednoj intimnoj i turobnoj priči o vječnom povratku kojeg također nikada ne će dobiti. Priča Povratak prva je od tri koja tematizira kompleksne i teške sudbine pojedinca i pojedinke u emigraciji. Povratak priča o Iki, čovjeku koji je zadnji put vidio svoj rodni kraj. I ova priča u sebi nosi univerzalnu sliku svih emigranata, bilo političkih, bilo ekonomskih. Zapravo to nisu emigranti. To su ljudi vječne tuge koji se nadaju povratku znajući da ga ne će imati osim u vječnom povratku. To su ljudi s kućom, ali bez doma; s prošlošću, ali bez budućnosti. Povratak je više od sjećanja na Ikin posjet rodnom kraju, to je uvid u emocije čovjeka koji nije mogao uživati tako jednostavnu i banalnu blizinu doma kako su je uživali oni koji su ostali životariti u svakodnevici. Stoga je ova priča još intenziv-nija s obzirom na priču iza koje slijedi.

Problem povratništva i nevolje čovjeka u emigraciji dublje je pro-blematiziran u priči Amerikanac gdje sudbinu pojedinca određuje za-jednica i emigracija te se njegov kraj ponajviše odražava u izdaji najbli-žih. Osjećaj izdaje i razočaranja u vrlo slikovitoj priči Plavuša sa crnim

251OGLEDI I KRITIKE

Fordom dolazi iz neostvarenih želja kćeri jednoga Posušaka u Americi. Gotovo filmska priča, puna vješto oslikanih događaja i emocija liko-va koji u civilizacijskom i kulturološkom sudaru ne nalaze zajedničku riječ i odluku, kritički progovara i o slabosti pojedinaca da odaberu životni put daleko od sela i onoga što su navikli živjeti. Ova priča stoji u izvrsnoj opreci s prethodne dvije u kojima se problematizira duboka i teška emocionalnost hercegovačke emigracije. Iako djevojka odlazi razočarana, neagilnost i tvrdoglavost pojedinaca u zajednici paradok-salno govori o ostanku u nepromijenjenom svijetu i odbijanju novo-ga i drukčijega. Često je upravo ta tvrdoglavost i odbijanje promjene očuvala tvrdu kožu Hercegovine i dalmatinske Zagore između Cetine i Neretve u vremenima koja su donosila promjenu izvana ne ostavlja-jući traga na domorodačkom stanovništvu. Što je nekada bilo kritikom u Fortisovu putopisu, danas je jezgra očuvanja tradicijskoga koji tiho klizi kroz prste dok se pokušavano uhvatiti za tanke niti prošlosti. Po-nekada je upravo tvrdoglavo i nepromjenjivo društvo sačuvalo čistoću i esenciju narodnoga i iskonskoga.

Tako priče Spajin dub i Matišin magarac nastavljaju tihu ideju priče Plavuša sa crnim fordom kontemplirajući nad simbolima tradicijskoga života, ali ponajviše nad simbolima brdskoga i krševita kraja koji je sto-ljećima oblikovao tvrdi identitet Hercegovine i Zagore: dub i magarac. Stablo života krševita mentaliteta i čovjekov najbolji prijatelj u trudu i muci svakodnevice. Spajin dub je više od simbola, on je trag, čuvar i svjedok vremena i svih onih simbola snage čovjeka.

A nestankom duba, čije su žile nekad držale ledinu u cjelini, zemlja je počela kopniti, iz nje je kamenje počelo provirivati, a hlad kojega je nekada davao, više nikome nije bio potreban.

Metafora kojom Stanislav Bašić gradi ovu priču jasna je i nedvo-smislena u svojoj istinitosti i reminiscenciji na promjene koje nikomu ne daju hlad. Dub još više vrši metaforičku funkciju jer biva posječen kao nebitan u svojoj egzistenciji, dajući život za beskorisnost. U tom

252 OSVIT 97–98/2019.

motivu leži tihi autorski krik koji odjekuje upravo tišinom koja kao neizrečena misao samo čeka svoje ostvarenje.

Tihi svjedok, kenjac, hodajuća trudna metafora života Hercegovi-ne, prolazi kroz nevolje i uspjehe noseći na leđima tuđe terete i tuđe muke. Poput žrtvene životinje podnosi tegobe u zadnjim godinama svo-je nepotrebnosti da bi konačno ostao dio mikropovijesti ljudi koji su ga pratili životom. Poput duba, kenjac je metaforička životinjska snaga izdržljivosti. Slika pojedinca i zajednice koja se prenosi s njega na ljude i obrnuto, postaje jasna simbolička funkcija ove priče i stoga je ona uz Spajin dub u cijelosti metaforična i simbolična.

Kako su narativi poprimili vrlo turobnu i sjetnu notu, zbirka Rane priče se okreće anegdotalnim tekstovima koji unose humor i svakodne-vicu u pripovijedanje spašavajući čitatelja od potpuna potonuća. Kratki prizori iz života jednostavnih ali dovitljivih ljudi kroz ironičnu i poneg-dje satiričku liniju daju zaokret i postaju tračak svjetla u mračnim te-mama. Savršeno izbalansirana, zbirka Rane priče maestralno zaokreće emocijama postavljajući pažljivo ploče za nove dijelove čitateljskoga puta.

Stanislav Bašić je u svakoj priči novi pripovjedač, s novom svježi-nom i novim pristupom. Tako Rudarska cesta, Duhanski put i Ispred zubarske ordinacije postaju prave slike romantičarskoga oslikavanja skupine likova okupljenih oko izvora pripovijedanja. U tim pričama duh usmenoknjiževnoga žara je sveprisutan i gotovo preuzima u pot-punosti priču tako da u onoj ispred zubarske ordinacije čitatelj postaje svjedokom pripovijedanja jer je način pripovijedanja toliko živ i sli-kopisan da je nemoguće ne zamisliti se upravo u tom trenutku kako sudjelujemo u slušanju kazivačice.

Zadnje dvije priče Djeca i Zmija na svoj način zatvaraju ciklus pri-povijedanja reminiscencijom o odlasku sa scene života i zajednice. Dvije sarajevske priče govore o ženi i muškarcu koji rezimiraju na svoj način živote, prepuštajući svoje živote novim vremenima da se sjećanja na njih rasplinu i postanu dio kolektivnoga sjećanja i individualnoga zaborava. Dvije su to priče koje zatvaraju priče o životima ljudi. Na sa-mom kraju, u zadnjim rečenicama, lik priče izlazi kroz vrata u svoj mir

253OGLEDI I KRITIKE

i smiraj. Tim odlaskom u konačnost završava se zbirka na simboličan način. Počela je ranim buđenjem dječaka, a završila mirnim odlaskom u ugodni zadnji dio života.

Simbolika priča u zbirci viri iza svakoga novoga lista govoreći o malim epizodama anonimnih pojedinaca, a zapravo predstavlja univer-zalne emocije koje čovjek skuplja bogatim iskustvom. Čitajući zbirku čovjek kao da ostari, kao da proživi vijek pojedinaca u pričama, noseći na sebi njihove sreće i tuge, cijeli spektar emocija pomiješan s bistrim slikama života koji kao da je već negdje proživio.

Ova zbirka u sebi skromno krije toliko velik potencijal koji treba prepoznati i pretočiti u novi medij. Ovo je mala knjiga za veliki film, (auto)biografski film. Ova zbirka priča je, poput knjige Kad su se koze smicale Vladimira Pavlovića, hercegovački Dekameron 20. stoljeća – oda ljudima u eri promjena i novih obzora kojima je potrebna jasna slika sjećanja izvornoga koda. Rijetko se ovako velika književna stvar ostvarila u ovako malom djelu kao što su Rane priče. Ova zbirka, s prozorom na naslovnici, zapravo je pogled kroz prozor Bašićeve duše koja u svojim odajama čuva emocije, strasti i priče tako čiste i jasne da se samo sjaj sunca može na njima ljeskati.

Čitatelj nema izbora dok čita ovu zbirku priča – on je uvučen u pu-tovanje sjećanja i toliko živih slika da jedino spontano i impulzivno čitanje može obrisati suze i razviti osmijeh koje nose sudbine u priča-ma. I ne samo čitanje. Ovu zbirku sam pročitao naglas ženi koja ju je čula kao u neka druga, davna vremena kada se pripovijedalo usmenim putom i kada su priče živjele daleko od papira i korica, ovjekovječene u trenutku izgovaranja, zabilježene u momentu kada su izgovorene. Tako su priče ove zbirke, sasvim spontano, postale i dio usmenoknjiževno-ga izričaja i prinijele u sebi moć pripovijedanja u iskonskom, sirovom obliku kako bi se priče trebale i prenositi. Jer, priče su jezik. Priče su i narod. Priče smo mi.

254 OSVIT 97–98/2019.

Marija MARIĆ

KRALJIČIN IZBOR

Božena Volić: Kraljičin izbor Skaz o Jeleni Branković – Mari, posljednjoj bosanskoj

kraljici

Iako u povijesnim izvorima pronalazimo podatak da je Katarina Ko-sača posljednja bosanska kraljica, neki se historičari ne bi složili s tim, jer je posljednji bosanski kralj bio Stjepan Tomašević, a samim tim, supruga mu Mara, posljednja bosanska kraljica.

Njezino kraljevanje nastupilo je u najgorim godinama bosanskoga kraljevstva, kada se već sve raspalo i otišlo u ruke Turaka.

Na širem planu propadalo je kraljevstvo, a na personalnoj razini propadalo je tlo pod nogama djeteta kraljice, mlade i neiskusne Mare. Možda zbog toga, ali i nekih drugih razloga, o njoj i nema toliko gran-dioznih priča, stvarnih ni izmišljenih kao o Katarini Kosači.

U svom novom romanu Kraljičin izbor, Božena Volić se posveti-la dati glas nezamijećenoj kraljici, otkriti priče koje stoje iza njezinih lutanja nakon pada Bosne. Spisateljica slijedi stvarni povijesni put koji je Maru nosio obalama Jadrana, ali ubacuje i fiktivne izlete, bez povijesnoga zaleđa. Osnovna kraljičina motivacija, ono što je tjera na djelovanje je ljubav. I to ljubav prema djeci i zemlji u kojoj je postala vladarica. Iako plemkinja, Mara je iz vremena u kojem nije uživala pra-va i slobode kakve su bile dodijeljene muškarcima. Od nje se očekivalo da slijedi upute, čuva dostojanstvo i krene kuda muške glave odluče da treba krenuti. Boženina Mara ne sluša naredbe, niti sjedi skrštenih ruku, ona iako primorana ići daleko od svoga prijestolja, pronalazi načine kako ostati u kontaktu s Bosnom, preko svoga ureda u Šibeniku, ali i kako se vratiti kada tako odluči. Iako nema konkretnih podataka o tom

255OGLEDI I KRITIKE

je li i koliko djece imala, Božena zamišlja da jest i da su ostali u Bosni, s dragim joj pučanima, bosanskim krstjanima, Grubačom i Tvrdošem.

O Mari i njezinim preokupacijama doznajemo najviše od nje same, iz introspekcije kojom obiluje ovaj roman. Likovi s kojima se susreće samo podcrtavaju tu plemenitost, snagu i odlučnost u krhkom biću kak-va je bila posljednja bosanska kraljica.

Moj život je moj izbor, ma koliko me to koštalo. Znam što, kada i o čemu govoriti, a kada šutjeti. Uspješno se nosim s obvezama. Naučila sam ići dalje čak i onda kad ne znam kako i kuda – šaptala je osluškuju-ći fijuk vjetra i usnula. I dok je jedrenjak ljuljajući se hitao ka odredištu sanjala je neobičan san. Kraljičin izbor, str. 61.

Stilski, roman nalikuje srednjovjekovnom viteškom romanu. Prati-mo kraljicu, koja kao plemenit vitez, pokušava ostvariti pravedan cilj, pobijediti nepravdu ili osloboditi nevine. Kraljičin pohod ili pohodi možda objedinjuju sve ove nakane. U isto vrijeme ona je pobožna, a svojim pozitivnim primjerima utječe i na neke likove negativnih oso-bina. Pripovijedanje je linearno, siže i fabula se podudaraju, a radnju usporavaju brojna prisjećanja likova, napose kraljičina i prepričavanje prošlih događaja koji imaju za cilj verificirati pozadinsku priču i kralji-čin lik učiniti plastičnim, uobličenim.

U romanu pronalazimo i dirljivu ljubavnu priču običnih pučana, Grubače i Tvrdoša, koju nam spisateljica nudi i kao ideal ljubavi toga vremena. Tu je zatim i priča o prevrtljivoj kraljičinoj družbenici Gojni i avanturistu Maroju. Njihova veza odlazi u drugu krajnost, punu strasti i divljine. Te priče komentiraju jedna drugu, zrcale jedna drugu, da bis-mo negdje u sredini, na pola puta između njih, možda mogli zamisliti kako bi to kraljica voljela da je imala priliku. Nju u romanu zatječemo bez muža, ljubavnika, sa zidom izgrađenim oko njezina ženskoga bića. Vitez Ivaniš bio je najbliže prodrijeti u njezin intimni svijet, ali na kon-cu, slijedeći zakone srednjovjekovne forme, on se oprašta od kraljice, jer je njegov pothvat završen. Po istim zakonima i nečasni likovi prona-laze iskupljenje i dobiju svoj happy end.

Kroz ove priče čitatelji će proći u dahu, jer svaka stranica dono-si novo uzbuđenje i otkriva nove intrige, ali i lirske, gotovo pjesničke

256 OSVIT 97–98/2019.

momente kroz bogate opise bosanskih pejzaža, mora i jadranske obale. Neizostavno, u svoj narativ Božena je uplela i svoje originalne kratke priče i uspavanku po uzoru na narodne pjesme ovoga kraja, koje se dobro uklapaju u momentum pripovijedanja. Mali motivi kojima spisa-teljica pokazuje svoju vlastitu ljubav prema tradicijskom i prema Bosni.

Božena je uspješno složila svoju priču koja i stilski i jezično izgleda autentična. Imena likova pripadaju srednjovjekovnoj Bosni, jezik liko-va, fraze i turcizmi, donose dah drevnih vremena, ali i sam povijesni kostur Božena je odlučila pratiti gotovo do slova.

Kraljičin izbor nikoga ne će ostaviti ravnodušnim, kao što nas ni Boženin izbor da piše upravo o Mari, našoj posljednjoj kraljici ne treba ostaviti ravnodušnim. Od mene duboko poštovanje zbog napora da iz zaborava istrgne blažu, ženskiju stranu često okrutne i često tamne bo-sanske prošlosti.

257OGLEDI I KRITIKE

Vlatko MAJIĆ

OSVAJANJE OTOKA – JEDINI SMISAO SNOVA

Dragan Gligora: Rad snova i Jedini smisao vremena, Naklada Bošković, Split, 2018.

Dragan Gligora rođen je 1963. godine u Pagu. Završio je doktor-ski studij komparativne književnosti na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je obranio doktorsku disertaciju pod nazivom Psihoanalitička introspekci-ja i osobni mit u romanima Petra Šegedina.

Rad snova je vrlo značajna knjiga znanstvenih, stručnih radova i recenzija s preko tri stotine stranica sa svim podrobnim relevantnim podatcima. Ukupno sadrži sedamnaest znanstvenih radova podijeljenih u tri skupine: „Osvajanje otoka“, „Tigar i drugi“, „Znanje i moć“. U prvoj skupini je sedam radova o Petru Šegedinu, po jedan o Ranku Ma-rinkoviću, Antunu Nizeteu i Anti Zemljaru. U drugom odjeljku autor je prikazao tri pjesničke knjige Marijana Tomislava Bilosnića (Tigar, Afrika i Vrt), potom „Bitak i ništavilo u poeziji Boris Marune“ i „Apo-rije u eseju Tina Ujevića ‘Ispit savjesti’“. U trećem dijelu, „Znanje i moć“, govori se o mitskim strukturama u romanu Ivana Aralice Psi u trgovištu, kao i o tom kako i nevjerojatno može postati stvarnost, u ro-manu Bohumila Hrabala Dvorio sam engleskoga kralja. Zatim slijede bilješke o izvorima i dvije stručne recenzije dr. sc. Ane Batinić (Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, Odsjek za povijest hrvatske književnosti) i Sani Sardelić, profesorice, kustosice u Gradskom muzeju Korčula, voditeljice Memorijalne zbirke Petra Šegedina, Pomorske zbirke i Etnografske zbirke te Stručne muzejske knjižnice, a obavlja i poslove muzejskoga pedagoga. Iza kazala imena je popis citirane (primarne) i konzultirane (sekundarne) literature.

258 OSVIT 97–98/2019.

U svojim znanstvenim i stručnim radovima Dragan Gligora istražuje suodnose mitskoga i stvarnoga, pronalazi i analizira važnost prostora u traganju za autentičnošću. Izdvojit ću nekoliko sekvencija iz obimna piš čeva rada i rasplesti samo mali dio iz klupka snova od kojega zna-čajni autori vješto tkaju svoju naraciju.

Šegedinova priča (naracija) za Gligoru je priča u priči kao postupak, povezana s novim strujanjima avangarde: fenomenologijom, egzistencijalizmom, kubizmom pa i nadrealizmom. Njegovi likovi obilježeni su „teškim bojama“ (otuđenost, ništavilo, praznina, strah, odbojnost) koje se u nenametljivoj oprečnosti izmjenjuju sa stanjima optimizma i jake životne punine. Analizirajući piščevu novelu „Dan“ i roman Osamljenik, autor ove knjige kaže kako moderni urbani modus življenja i mediteranski nisu u oprečnosti: grad je utemeljenje kulture i sklada, a mediteranski prostori su značajni – iako nisu uvijek samo idealizacija zavičajnoga a niti demonizacija urbanoga.

Marinkovićeva Glorija razmatra odnos istine i iluzije – to je svoje-vrsna tragedija žene koja ne nalazi sebe ni u vjeri ni u ljubavi, tražeći svoj identitet.

Kod Zemljara (Djevica, 1977., Ulica propuha, 1985., te knjiga priča iz 2004. Kvarnerski poliptih) autor nalazi u ovim prozama preradbu auto biografskoga u naraciju, miješajući intimni diskurs s pripovijeda-njem u prvom licu, a sve kroz igru pripovjedača i likova.

Tri knjige poezije Marijana Tomislava Bilosnića prikazane su u tri rada, polazeći od arhetipske snage tigra, preko metaforičnosti Afrike do univerzalne razine tajne Vrta kao tajne jezika.

Ovo je samo dio iz radionice/snohvatice – a na nama je da dalje sami iščitavamo ove retke kako bismo posegli i za djelima književnika o kojima je riječ u knjizi Dragana Gligore, frojdovski namjerno postav-ljenog naslova Rad snova.

x x x

Knjiga Jedini smisao vremena je lirska proza. To je knjiga oprjeka: govora – šutnje, postojanja – nepostojanja, sklada – nesklada, snage lir-skoga subjekta – osjećaja ništavila u krhotinama. Uspoređuje se totalitet

259OGLEDI I KRITIKE

ovoga svijeta i sva rascjepkanost pojedinca. U ovim lirskim fragmen-tima, kroz fluidni oblik pjesme u prozi, nalazimo sretni sraz lirskoga i epskoga načela. Ponuđena izabrana građa lavrira između nostalgije, melankolije i stalne čežnje za povratkom. Gdje i kada?! Ova zbirka li-riziranoga pripovijedanja, poetskih zbitih dvojbi i meditacija kroz težak put od svijeta do riječi, ali i obrnuto, pokušat će na to odgovoriti.

Na jezičnoj i stilskoj razini ova poezija se čini snažnom i dojmlji-vom. Izdvajam neke od naslova u kojima kroz lokalni govor autor pro-pitkuje humor i ironiju svoga zavičajnoga diskursa. U zapisu „Škura bura“ s apokaliptičnim slutnjama istrajava se između smrti i jezika. Tko može zaustaviti vrijeme? Nema velikih riječi, sve je između jezika i smrti. Škura bura. U stvaranju „St(var)anja svijeta“ uvijek je „Nešto iza riječi“ te dolazi se konačno do same „Infrastrukture“ otoka.

Za sami kraj u ovom kratkom osvrtu na pokušaj osvajanja otočnog smisla snova za primjer je izuzetna pjesma „Na mod dijavla“.

260 OSVIT 97–98/2019.

ŠAPAT KAMENA

Frane Gligora: Šapat kamena, izložba, Znanstvena knjižnica Zadar, 2018.

Sve što umjetnik stvori, sve što uzdiže duh u trajanju – a da nikada pak ne dosegne svu veličinu i krajnju bit – daruje nam ljepotu svepri-sutnu oko nas i ukazuje na snagu postojanja. Očarava nas titrava pro-laznost zemaljskih boja i trajna okomica svemirske svjetlosti. Odozgo uprta u nas, ako je u sebi prepoznamo.

Istančanim osjećajem za prastari prostor zavičaja, a to je hunc et hodie otok Pag, Frane Gligora slikarski stvara zaokružen i snažan svoj svijet, nekako mitski ubaštinjen i istovremeno stvaran kakav i jest rodni mu otok. Minuciozno slaže usred stvaralačkoga zanosa samoću u čip-ku kamena. Pretače mitsko u stvarnost. Pronalazi neke upamćene slike djetinjstva u prostoru kakav i danas egzistira u brdu s ovcama i u polju među lozama.

Poetika osamljenoga u tišini lebdi iznad kamena krajolika nošena ži-lavom vitalnošću opstanka. To uvjerljivo svjedoče mnogi pomno ispre-pleteni suhozidi duž cijeloga otočnoga kompleksa. Kolanjski kilometri posloženoga kamenja su začudnom gradnjom s pravom uzdigli svoje neimare, dok je slikar Gligora višeput na svojim platnima osluhnuo i upečatio taj vremenski šapat kamena. Dakako, uz šumor mora što poja-čava tišinu kamenih slojeva.

I dok hodamo i kada gradimo, prati nas glazba kamena, silna i pro-tegnuta od morskoga vala do nebeskoga zira. Svu ogoljenost dugih su-hozida, ogradica, maslinika, trošnih predmeta u konobi, barki, kašeta, nataložene prašine u starim dvorima, kao i sveukupna mediteranskoga življenja, autor prenosi kroz tvrdo istrajavanje ljudske upornosti. Poput višestoljetnih žilavih postamenata lunskih maslina. Ulazi u strukturu kamena i bilja poput blagodati neupitnih silnica mora i svjetlosti.

U napuklini kamenog pejzaža, naspram malih oaza pašnjaka i obra-đene zemlje, pojačava se suženost prostora u ljudskim očima, ali se

261OGLEDI I KRITIKE

širom otvara unutarnja snaga dubine i širine duše. Autor bilježi bit-no od onoga što pronalazi oko sebe, ali i ono što naslućuje da će se polako utrnuti u nestajanju. Sva nježnost postupaka u toj prigušenosti i discipliniranosti nanosa boja, usred grube nam stvarnosti, daje ovom umjetniku pravo da razigra vidne prolaze u kamenim perivojima i predoči svu mirnoću tihoga urušavanja u vremenu.

Čuvar otočne mitske baštine slikar Frane Gligora osvaja nas konstantnom strašću u slaganju oblika, jednako onih u suhozidu na mirnim padinama prema trajnoj ljepoti mora kao i onih na usnulim trošnim barkama koje je preteklo vrijeme. Tako ih naznačuje za vječnost, pritom uvijek tražeći onaj iskon i čovjeka i krajolika. U svojim slikama strpljivo i polagano dovršava svijet koji nosi u sebi, dok ga strpljivo ozidava unutarnjim instrumentarijem, smislenijim i često raskošnijim od onoga stvarnoga.

Frane Gligora već desetljećima tiho i nadahnuto gradi čvrst i du-gačak zid, utisnuvši i svoju posebnost doživljenoga i proživljenoga u velikom tkanju, pored neminovne prolaznosti.

262 OSVIT 97–98/2019.

Ivan BAKOVIĆ

DUVANJSKA (ŽALOSNA) KRONIKA

Ajde, di smo mi, di je Amerika! Ljuba Đikić: Pisme i pisma – Aktualne guslarske pisme s Duvanjskog polja / Pisma u tuđinu i pisma u zavičaj,

Udruga građana za kulturu i informiranje Tomislav, Tomislavgrad, 2019.

Nakon čitanja knjige Ljube Đikić Pisme i pisma – Aktualne guslar-ske pisme s Duvanjskog polja / Pisma u tuđinu i pisma u zavičaj, sama od sebe nametnula mi se asocijacija na naziv autobiografske trilogije Ivana Raosa Vječno žalosni smijeh (naziv je izveden od početnih riječi naslova triju njegovih romana: Vječno nasmijano nebo, Žalosni Gospin vrt i Smijeh izgubljenih djevojaka, boldiranje I.B.). Ne zbog sličnosti tematike ovih djela, nego zato što sintagma/naslov „vječno žalosni smi-jeh“ odgovara sadržaju Pisama i pisama (rekao bi zabuna zbog ikavice, no obični homografi iliti istopisnice, genitiv imenica pisme i pisma). A odgovara zato što se čitajući Pisme i pisma čitatelj mora smijati (to je pohvala autorici za fin humor i ironiju), ali se u isto vrijeme mora i ža-lostiti jer stvarnost (duvanjska i herceg-bosanska) opisana (realistično) u ovim tekstovima nagoni na žalostan smijeh.

Rukopis je sastavljen od četiri dijela: „Guslarske pisme“, „Ganga“, „Pisma u tuđinu“ i „Pisma iz tuđine“. Ako se izuzme dio o gangi (de-setak kartica teksta preuzetoga iz Ljubine knjige Ljubi dragi ne žali me mladu /etnografski zapisi – ljubavni običaji, pjesme i igre duvanjskog kraja, Duvno – Tomislavgrad, 1989.), ostali dijelovi ove knjige („Gus-larske pisme“, „Pisma u tuđinu“ i „Pisma iz tuđine“) su monološke ispovijesti ispjevane (pjesme) i ispričane/ispripovijedane/ispis(m)ane (pisma – može li pismo biti ispričano/ispripovijedano?; tzv. epistolarna

263OGLEDI I KRITIKE

forma, epistola, poslanica…) u prvom licu i u stilu su usmenoga narod-noga kazivanja.

x x x„Guslarske pisme“ nisu junačke epske pjesme, iako su ispjevane po

svim pravilima stvaranja takve vrste pjesama (deseterac, rima, ustaljene forme…), nego su u ispovjednoj formi „jadikovke“ dvojice likova iz duvanjskoga kraja – Frane priko strane (dika iz Gornjeg Brišnika) i Sta-re Lole sela Mrkodola. Tematski krug ovih pjesama je duvanjska (i šira) stvarnost, a ta stvarnost je sve samo nije razlog za zadovoljstvo, i nju takvu, stvarnost, autorica kroz dvojicu „pjevača“ podastire čitateljima.

Prazni se duvanjska kotlina pa tako Stara Lola veli: Jer ja plaćam te račune razne / Cilom selu za sve kuće prazne („Za taj poso ne triba mu škola“); Po brdima nema više stada, / Samo babe i dikoja mlada („Nema više Frane priko strane“); Naša dica sad su u tuđini (…) / Si-novi nam i ratnici bili, / Rodnu grudu životom branili, / u ratu su mnogi izginuli. / A koji su srićom priživili / po bilom se svitu razmilili („Nedilja je, snig pomalo pada“).

Knjiga je ovo s izrazito jakom socijalnom dimenzijom, autorica umješno ukazuje na ono što nas muči i otvoreno progovara o onom o čem pozvaniji (i prozvani) šute: Pa kad neko ovde poso nađe, / za par dana nemila ga snađe. / Ne da gazda što radnik zaradi, / sa mukom se radnikovom sladi. / Bahati su, koriste čovika, / Kao da će njijova do vika. / Politika ne vidi rješnje, / Nego stvara još veće probleme („Ne-dilja je, snig pomalo pada“). Pa se onda, kao vapaj, izvije s gusala stih: Trese potres, trese politika, / A jadni se narod već navika. / Glavešine pokradoše pare, / A narodu osta samo jare („Trese potres, trese po-litika…“). Odgovor na nehtijenje vlasti i nepravdu prvo je sarkazam: Izbori se selom uzvucali („O izborim drugog listopada“), a nakon toga prkos: Želja mi se ispunila nije / Pa od muke dovatim rakije. / Skinem gusle što vise na klinu / Pa državi psujem majku, strinu („A u njega životna je škola“). Nakon svega ogorčenost: Željni dice, željni unučadi / Sve što može u tuđini radi („A u njega životna je škola“) i autoironija: Što ostašmo malo smo otišli, / Što odoše sebi nisu došli („Kad se počnu vrtit vjetrenjače“). Nepravo bi bilo ne spomenuti i humor koji autorica

264 OSVIT 97–98/2019.

vješto komponira u pjesme: Da je Vranjka s menom poći tila, (…) / U Topale stigli bez po muke / U Topalim triput je opalim / A što grišim Bože mi oprosti / Vaš se Frano sitio mladosti („Sritan Božić i svi sveti dani“).

Da su ove pjesme umješne i uspješne najbolje govori to što su ih duvanjski guslari prihvatili kao narodne i pjevaju ih uz gusle. Naravno, kad se književno djelo poopći i „ponarodi“ onda je autor/ica na dobitku (jer je djelo prihvaćeno i prenosi se dalje) i na gubitku (autor/ica „pada“ u drugi plan i najčešće se ne zna da je on/a to napisao/la). Ova knjiga je donekle i ispravljanje nepravde – neka ostane zapisano tko je autor tih pjesama.

x x xVećina onoga što je rečeno za „Guslarske pisme“ može se primijeni-

ti i na „Pisma u tuđinu“ i „Pisma iz tuđine“ (kojih je puno manje nego pisama u tuđinu). Ispovjedna, monološka forma pisana u prvom licu (a kako bi se pismo inače pisalo!?), tematski krug duvanjski. Pisma su pi-sana iz očišta jedne Anđe, koja prebiva na Duvanjskom polju, upućena Mari (Mary) tamo negdi u bilom svitu. Sva pisma piše Anđa osim dva: „Ružino pismo u Njemačku“ i „Ne radim, samo držim otvoreno“ te tri pisma u dijelu „Pisma iz tuđine“.

U pismima dolazi do izražaja pripovjedački dar Ljube Đikić i njezin novinarski stil, kratkih i jasnih rečenica. Posebnu draž ovim pismima daje autoričin smisao za humor, ironiju, autoironiju i sarkazam (a što je već spomenuto uz pjesme): „…kada smo pišice, u ranu zoru, grabile priko polja na zavit. I stalno molile samo nama znane molitvice. Da nam Bog i Srce Isusovo dadnu udati se za… e, pa ne bih sad spominjala imena, jer kad danas vidim kakve su i na što sliče te naše prve simpatije, onda zahvaljujem Bogu i svetom Ivi što nam te molitve nisu uslišili!“ („Lipe naše svetkovine lipanjske“); „…mi smo se morale čuvat kad je bila navala, sad kad se ne trebamo čuvat – i nije neka gužva!“ („O teča-ju za brak, ljetnim svadbama, gastarbajterima, iseljavanju, turizmu…“).

U ovakvu društvu kakvo je ovovremeno u kojem „živimo“ može se samo poput Lole sela Mrkodola: Skinem gusle što vise na klinu / Pa državi psujem majku, strinu, ili poput Anđe okrenuti sve na šalu: „…

265OGLEDI I KRITIKE

vladu imamo i nemamo, kao i premijera i ministre. Neki kažu da je pala, ali meni se čini da su se tek malo pridigli! Inače ih plaćamo samo za ležarinu, pa mi čudno da netko može past kad leži („Je pala nam Vlada, i što sada?!“).

Što god su naši političari zatrovali svojim djelovanjem (a što nisu) to je Anđa (autorica) popratila svojim britkim komentarima, pa se odluka za formu pisama pokazala odličnim okvirom ovoj namjeni. Bilo da se radi o komentaru političkoga trenutka: „…uz prostitutke, sada kod nas i političari rade u ilegali, a radnici po bijelom danu rade na crno, a umi-rovljenicima mirovine nisu dovoljne ni za kruh crni?! („Vran planina za nebesa veže“); ili o glibu u koji tonu privatne škole (od najnižih do najviših): „Tebi sam kupila tri, pa si ti sada diplomirana ekonomistica, menadžerica i stilistkinja. (…) Zato sam i onom tvomu kupila diplomu kineziologije, to ti je ono za tjelesno, a koliko je on trčao za tobom obranio bi doktorat pred deset ispitnih komisija („Božićni popust na diplome“).

U pisma su zgodno uklopljeni i usmeni oblici (poslovice, šale, priče) duvanjskoga kraja, poput priče o umirovljeniku koji je na prosjakinjin vapaj može li joj ikako pomoći odgovorio: „Mogu ti samo pričuvat dite dok ti obletiš po gradu“. Ne, nije ovdje riječ o škrtosti (Duvnjaci nikad nisu bili takvi), nego o egzistencijalnom problemu mirovine od koje se ne može „otkinuti“ ni toliko da se dadne prosjakinji. Ili ona Antišina da: „više vitamina ima u kutiji crvenog Malbora, nego u deset kila crvene rajčice s tržnice“.

x x x„Pisme i pisma“ su svakako knjiga koja će privući čitateljstvo ne

samo duvanjskoga kraja, teme i način njihova iznošenja su prijemči-vi svakom pravdoljubivom ovovremenom čovjeku koji se grozi razine političke kulture koja nam je nametnuta, grabeža, lupeštva, nepotizma, klijentizma, srozavanja svih moralnih načela, iseljavanja, potpune ne-brige za opće dobro i devastacije svake vrste.

Kao posebnu vrijednost ove knjige vrijedi istaknuti uporabu šća-kavske ikavice i duvanjskih lokalizama koji pomalo odlaze u pasivni leksik: potaćiti, nadoprđivati, razoputiti, zanepodati obliguzan, vrag te potento, šćediti, ognjišće…

266 OSVIT 97–98/2019.

GRGO MIKULIĆ, Moj Svijet

U rukopisu pjesama Grge Mikulića Moj svijet sedamdesetak pjesa-ma raspoređeno je u tri ciklusa: „Moj svijet“, „Zavičajnice“ i „Pjesme“. Već sam naziv prvoga ciklusa, „Moj svijet“ (kako je i sama zbirka nas-lovljena) upućuje na tematski krug pjesama uvrštenih u ovaj ciklus, kao i prva pjesma u zbirci naslova, također, „Moj svijet“ – a u toj pjesmi tri stiha „putokaza“ kuda autor želi povesti čitatelja koji bude brodio ovom knjigom: Moj svijet jeste mali, / ali je moj / i / sav u meni.

I u tom „malom svijetu“ koji je „sav u meni“ (i koji je neizmjeriv u bilo kojoj dimenziji) autor traži odgovore. Traži sebe, Onoga koji je sve stvorio i svim upravlja, traži nas… jer čovjekov put u ovom dijelu života je samo i sama potraga (onima koji su žedni odgovora): Duboko / u tišinu / zaronjen / tražim / sebe i / Tebe / u sebi / Tražim, / u samoći / boravim / I život mi / prolazi / tako / u tišini / u samoći / u traženju (Duboko u tišini).

Da bi se moglo nađeno i razumjeti potrebna je samoća, sabranost, mir u samoći, zato ne iznenađuju stihovi: Ja u sebi / nosim / samoću / još od rođenja (Samoća). A u toj samoći ponekad se oćuti Božja svena-zočnost: Noćas / u ovoj tišini, / u titranju zvijezda, / u zricanju zrikava-ca / ja ćutim / Tebe / samo Tebe / o Bože (Noćas).

Ovo su zrele pjesme zrela pjesnika koje ne prate pomodne trendove nego su u njima misli i stihovi davno već potvrđeni u književnom kano-nu. Takvi su stihovi pjesme „Moje tijelo“: Rođenjem / zemlja se / utkala / u mene, / u / moje tijelo. / Smrću / ona će se / iz njega / samo / istkati / u sebe. Inače, čitav ovaj ciklus je jedno ozbiljno promišljanje hoda ispod zvijezda, traganja za odgovorima, za smislom, ali i iskaz duboke vjere: Jer / moj je život / moj ključ, / a moja smrt / vrata / u / kraljevstvo živih (Moj ključ i moja vrata). A da bi se s onu stranu dično došlo, na ovoj strani bi trebalo dostojanstveno poživjeti: Sve što želim / je / proći / kroz ovaj život, / ovim svijetom, / uspravan, / iz pada / uzdignut, / iz poraza / neponižen (Ne želim ništa).

267OGLEDI I KRITIKE

A tu negdje je i naznaka odgovora zašto pjesnici uopće pišu: Ne / ja ne mogu / zato što mi / lovorov vijenac / namijenjen nije, / prestati pisati pjesme / baš isto / kao i / oni / prije (Ne mogu).

Ime, a i sadržaj, drugoga ciklusa („Zavičajnice“) bilo je očekivati od ovoga autora koji je dobar dio svoga stvaralačkoga (ne samo književno-ga) rada posvetio Hercegovini. Uz neizostavni kamen tu su teme: zrika-vaca, duhana, suhozida, kolovoških vrućina hercegovačkih… A usred svega onaj koji simbolizira karakter – kamen, kamen koji: …čuva / duh / i dah / svih vremena (Pamćenje i sjećanje kamena).

Pored svega, ove pjesme nisu bježanje od stvarnosti, u snove. Vidi autor zbilju, i ne može ne progovoriti: Ali zalud! / Kada / ponestane ljudi / tada / više / ni grijeha / nema / I tako / ostade / Hercegovina / bez ljudi / bez grijeha / bez sebe (Svaki dan).

Na jednu pjesmu moram posebno skrenuti pozornost onomu tko bude čitao ove pjesme. Pjesmu „Suhozidi“: Kamenim / suhozidima / išarana su / hercegovačka polja / i brda / Ograđene su / jaruge i jame, / torovi / vrtače / i dvorišta / Tko bi / dužinu im / izmjeriti / mogao / Tko li / smisao / odrediti / Što će / o njima / o ljudima / koji su ih zidali / misliti / arheolozi / za dvije tisuće godina / Hoće li moći / dokučiti / svu ljubav / u njih uzidanu, / radost i pjesmu / u njih / utkanu / Hoće li moći / shvatiti / toliku nevolju / zbog / koje su / zidani.

Hoće li moći shvatiti toliku nevolju zbog koje su zidani…

Ako tko bude tražio pomodne novotarije u ovim pjesmama ne će ih naći. Tko voli poeziju koja potiče na razmišljanje itekako će uživati u ovim pjesmama. Na čitatelju je izbor. A da će ova knjiga imati svoje čitatelje, ne sumnjam.

269sjećanjaSJEĆANJA OSVIT

Vlatko MAJIĆ

OD SUNCA DO KIŠE – RATNE 1993.

ili Post nubila Phoebus – kratkozor na osnivanje Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne

U drugoj polovici studenoga te godine bilo je doista hladno i tmur-no, iako je bilo i sunca u srcima onih koji su vjerovali u sebe, jedni u druge i pomoć Božju. Uskim prostorima prolaza ljudstva, hrane i svega potrebnoga, teško se probijajući do Senja, zatim vrlo važnim koridorom preko ranjena paškoga mosta, stizalo se u dalmatinsku ratnu stvarnost. Išlo i živjelo dalje s vjerom u pobjedu. Brzi prolazi zadarskom i šiben-skom pogibeljnom magistralom donijeli bi smiraj i odahnulo bi se za daljnji put juga. Ipak, grmjelo je blizu cetinskih voda i ne tako daleko od mora i neretvanskoga kraja.

Prema dogovoru došli smo u osunčani Neum 20. studenoga 1993. godine oko 13 sati. U hotelu bilo nas je pedesetak, a od članova Druš-tva hrvatskih književnika devetnaest: Veselko Koroman, Krešimir Šego, Vladimir Pavlović, Mile Maslać, Andrija Vučemil, Stjepan Čuić, Ićan Ramljak, Antun Lučić, Zdravko Kordić, Ante Matić, Nikola Mar-tić, Vlatko Majić, Jozo Mašić, Marko Matić, Ivan Alilović, Stanislav Bašić, Miro Petrović, Anđelko Vuletić i Anđelko Mijatović. Uz važne predstavnike mostarskoga Sveučilišta, kao i kulturnoga, društvenoga i političkoga života, bili su uključeni i mediji.

Osnivačka skupština je počela s radom u 14 i 30 sati, a u dnevnom redu je stajalo: izbor članova radnoga predsjedništva, usvajanje Statuta i izbor organa DHK HB. Sve je prolazilo u mirnom ozračju, iako smo osjećali važnost trenutka, unutarnju napetost i neobjašnjivu smjelost u zanosu domoljublja. Veselko Koroman je izabran za prvoga predsjedni-ka, za dopredsjednika Jozo Mašić, a za tajnika Krešimir Šego. Članovi

OSVIT 97–98/2019.270

Upravnoga odbora novoosnovana društva bili su: Nikola Martić, Kreši-mir Šego i Andrija Vučemil.

U raspravi, koja je slijedila nakon konstituiranja društva, moglo se doista čuti zanimljivih i različitih planova, sugestija i primjedaba. Ni-kola Martić je predložio i obrazložio zašto bi bilo dobro izabrati Od-bor za književne veze. Nekolicina članova je predložila utemeljenje nagrade Antun Branko Šimić i da se pokrene glasilo Društva. Vlatko Majić predlaže da se časopis nazove pod skraćenim nazivom Hum zbog višeslojne simbolike. Zdravko Kordić predlaže da časopis bude pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvjete, kulture i športa, a također i pokretanje edicije DHK HB. Anđelko Vuletić predlaže organizirati hu-manitarnu pomoć hrvatskim književnicima u BiH, koji su u vrlo teškom položaju, što je jednoglasno prihvaćeno. Zaključeno je da se pripremi priopćenje za javnost s ove Skupštine. Cjelokupan rad skupa je završio oko 17 sati.

Vraćajući se svojim odredištima, pored silna dugotrajna pljuska s neba i onih povremenih ratnih odjeka u daljinama, nosili smo zado-voljstvo svim ostvarenim inicijativama i svu snagu izrečenoga među bliskima. U povratku sam, vozeći se sa suprugom i legendarnim po skromnosti profesorom Alilovićem, naglo zastao u mraku srušena čap-ljinskoga mosta. Ipak, moglo se prijeći preko staroga drvenoga. Ništa nas nije toga dana moglo zaustaviti – Profesora smo dovezli do ružićkih hrastova i murvi, a potom se vratili u vitinsku tišinu večeri. Taj dan je bio od sunca do kiše, u svakom pogledu, i obrnuto. Raspleten poput duge. To je bio početak jedne vrijedne priče za očuvanje i njegovanje hrvatskoga jezika na prostoru gdje Hrvati postoje i ostaju.

Časopis Osvit je izišao za godinu i pol dana, a promoviran je u Mos-taru i Zagrebu.

Zanimljivo je još dodati da se ubrzo broj članova povećao i stalno rastao. Kad smo se u svibnju 1996. godine okupili u galeriji samostana u Širokom Brijegu, naše Društvo je već imalo 41 člana.

Uz petnaestu obljetnicu Društva u svom širem izlaganju tadašnji predsjednik Antun Lučić, između ostaloga, ističe da je u članstvu 110 književnica i književnika iz BiH, Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Bel-

271sjećanja

gije, Švedske, Kanade, SAD i Australije. Također zaključuje „Društvo podastire širi značaj i dojam i ne sklanja se od društvenih neprilika, naprotiv hvata se u koštac s izazovima koji se tiču njegovih stvaralačkih i auktorskih poticaja. Prihvaća stvarnost, ali i osmišljava viziju koja bi trebala biti bolja i plemenitija“.

Danas Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne, sa sjedištem u Mostaru, ima 149 članova i osobito bogatu aktivnost u nakladništvu, književnim susretima i značajnim mnogim manifestacijama.

273Dokumenti

CROATIAN WRITERS ASSOCIATION HERZEG BOSNIA - MOSTAR

Broj: 83-29/19Mostar, 3. svibnja 2019.

Na temelju odluke o dodjeli Godišnje nagrade DHK HB (broj: 83-4/09 od 22. studenoga 2008. godine) Upravni odbor DHK HB je na svojoj sjednici 26. svibnja 2019. godine, a na temelju prijedloga Prosudbeno-ga povjerenstva za dodjelu Godišnje književne nagrade „Antun Branko Šimić“ usvojio

ODLUKU

o dodjeli Godišnje književne nagrade „Antun Branko Šimić“

I .

Godišnju nagradu dobiva Joso Živković za knjigu, Tragom pokore-nih želja (pjesme) u nakladi Društva hrvatskih književnika, Ogranka slavonsko-baranjsko-srijemskog i Društva hrvatskih književnika Her-ceg-Bosne, Mostar 2019. godine.

I I .

Nagrada će biti dodijeljena na završnoj priredbi 56. Šimićevih susreta u Drinovcima, 3. svibnja 2019. godine.

274 OSVIT 97–98/2019.

OBRAZLOŽENJE:

Na temelju odluke Upravnoga odbora Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne raspisan je Natječaj za dodjelu godišnje nagrade Druš-tva. Na Natječaj je prijavljeno trideset sedam djela:Marijan Mandić, Lipe mostarske (roman) Anita Martinac, Život nema naslova (novele)Tomislav Šovagović, Latifundija (zbirka priča)Marija Tašler, Zagrli vječnost (poezija za svaki sat u danu)Radica Leko, Ružo, kazat ću ti (kratki roman)Radica Leko, Izabrane pjesmeStanislav Bašić, Rane pričeStanislav Bašić, Glasnik – Žilište (poezija ponovljeno izdanje) Adam Rajzl, Martin Tišljer (roman)Sanja Nikčević, Slika Domovinskog rata u hrvatskom kazalištu 1990. – 2016. (Od svetišta do nametnute krivnje)Aljoša Vuković, Taj trenutak (haiku)Ivan Bradvica, Uzica (pjesme i osmislice)Slavo Antin Bago, Ukras života (slikovnica)Srećko Marijanović, Oženit ću noć (pjesme)Stanko Krnjić, Sto i jedna mala pjesma (poezija)Vendelin Karačić, Sažimnice (haiku)Vendelin Karačić, Aforizmi i stihoigrarijeVendelin Karačić, Umjetnost u zrcalu besjede (eseji)Ladislav Prežigalo, Izdignute stijene (pjesme)Ladislav Prežigalo, Klesanje prolaznosti (pjesme)Marina Alerić Bebić, Vae soli (poezija)Mato Nedić, Čistina (roman)Mato Nedić, Epitafi suncu (pjesme)Mijo Tokić, Siguran grm (pjesme)Zdenka Čorkalo, Šimun (roman)Miljenka Koštro, Pogled u nedogledGoran Gatalica, Odsečeni od svetla

275Dokumenti

Nada Mihoković-Kumrić, Čitateljsko okoRužica Martinović-Vlahović, Sunce u garaži (Od tada mu je sve kre-nulo) – romanMiljenko Stojić, Jednom (pjesme)Joso Živković, Tragom pokorenih želja (pjesme)Ivan Bitanga Šujan, Žrvanj (izabrane pjesme)Ana Jakopanec, Kad runolist procvateSnježana Jelinić, Brijeg u meniNada Đerek, Imendan svete Katarine de Ricci (roman)Marijan Karabin, Oteto zaboravuMaja Tomas, Kad’ će bit’ meni milo (poetska monodrama)

Upravni odbor DHK HB imenovao je Prosudbeno povjerenstvo za Go-dišnju nagradu „Antun Branko Šimić“. U Povjerenstvo su imenovani: Fabijan Lovrić (predsjednik), Finka Filipović i Dragan Marijanović (članovi). Nakon višestranoga sagledavanja Povjerenstva i Upravnoga odbora Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne zaključeno je da Godišnju nagradu Antun Branko Šimić zavrjeđuje član ovoga Društva Joso Živković Soja iz Orašja, djelom: Tragom pokorenih želja. Povje-renstvo je također ocijenilo kako su veoma vrijedna djela ušla u uži izbor: Martin Tišljer, autora Adama Rajzla; Sto i jedna mala pjesma, autora Stanka Krnjića; Šimun (roman) Zdenka Čorkalo i Sažimnice Vendelina Karačića.Izvješće Prosudbenoga povjerenstva je temelj za odluku o dodjeli Go-dišnje nagrade Antun Branko Šimić te su prijedlog i obrazloženje sa-stavni dio ove odluke.Ukratko o dobitniku Godišnje književne nagrade „Antun Branko Ši-mić“:

Joso Živković (Soja) (Kostrč, Orašje, 1. travnja 1960.) je hrvatski pjes-nik i slikar iz BiH. Školovao se u rodnom mjestu, Orašju i Zagrebu. Više godina radio u inozemstvu i putovao po svim kontinentima, što je bilježio perom, kistom i kamerom. U Kostrč se vratio 1990. godine. Objavljivao je u raznim časopisima u zemlji i inozemstvu. Djela su mu

276 OSVIT 97–98/2019.

prevođena na engleski, njemački, danski, francuski, španjolski, talijan-ski, ruski, araski i turski jezik. Njegove pjesme se nalaze u mnogim zajedničkim zbirkama, te je više puta nagrađivan. Do sada je objavio samostalne zbirke pjesama:

1. Koraci u sjeni (pjesme, 1988.) 2. Čekati dugu (pjesme, 1994.) 3. Gorka čaša (pjesme, 1997.) 4. Nenaviklost duše (2003.)5. Tišina raspadanja (2015.).

Član je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Društva hrvat-skih književnika i Društva pisaca u Bosni i Hercegovini. Sudjelovao je u Domovinskim ratu i dva je puta ranjavan.Uz pisanje pjesama bavio se i slikarstvom, te je samostalno izlagao u Njemačkoj (Hamburg) i Lihtenštajnu (Schaan). Zajedničke izložbe imao je u Orašju i Vinkovcima.

Na temelju Obrazloženja Prosudbenoga povjerenstva te uvida Uprav-noga odbora u djela ističemo:Između više kvalitetnih djela knjiga poezije Jose Živkovića se ističe kao posebno vrijedan doprinos slici književne i umjetničke kvalitete domaće produkcije. Uz jednoglasan stav povjerenstva uz obrazlože-nje pridodajemo osvrt uglednoga recenzenta akademika Luke Paljet-ka: „Lirskim svijetom Jose Živkovića, o ovoj knjizi, podijeljenoj u pet etapa pokoravanja (Pokorene želje; Duboke brazde; Vrijeme odlaska; Blizina žene; Mirisi rata) dominiraju dva temeljna, opsesivna pojma: ljudi i sjene. Povezuje ih želja, pojam presudno važan za autorov odnos prema svijetu i određivanju vlastitoga mjesta u njemu. Ljudi i sjene / u brazdama sna / siju puste želje, piše on otvarajući glavnu temu svoga pjevanja kojim zapravo dominira san kao najprikladniji mogući prostor djelovanja želja koje, zbog njihove uporne prisutnosti, treba mukotr-pnim ali i sladostrasnim postupcima neprestano pokoravati, svoditi ih na mjeru, uvijek nedostatne snage u odmjeravanju koje poprima oblike gotovo sudbinske, životno važne stvaralačke misije.“

277Dokumenti

I dalje: „Pjesnik Joso Živković pjesnik je koji vlastito iskustvo želi sve-sti na što ekonomičniju riječ, svjestan da to ne može u potpunosti izvesti bez niza slika u kojima riječ i sama prestaje biti samo riječ, nego otvara širok svijet govora, razjašnjavanja i povijesti, one opće i one osobne, u kojoj Živković, bez skanjivanja, u ovom slučaju na sebe uspješno uzima ulogu pokoravatelja nepokorivih želja, onih koje ostaju prisutne i onda kada nam se čini da naizgled nema(mo) nikakvih želja. Živković ovom zbirkom potvrđuje staru istinu da sve stvari uvijek međusobno surađuju i preobražavaju se jedna u drugu, da isti život struji kroz sve nazočne i nenazočne oblike, a čovjek može i smije biti i zbir svojih želja i njihov pokrovitelj.“ Vodeći se navedenim razlozima Upravni odbor DHK HB je usvojio ovu odluku smatrajući da Joso Živković u potpunosti zaslužuje ovu pre-stižnu nagradu.

Predsjednik DHK HB ___________________

Ivan Sivrić

OSVITČasopis za književnost, kulturu i društvene teme

NakladaDruštva hrvatskih književnika

Herceg Bosne, Mostar

Za nakladnikaIvan Sivrić

UredništvoIvan Baković (izvršni urednik), Ilija Drmić, Lidija Glavaš, Fabijan Lovrić, Antun Lučić, Vlatko Majić, Marko Matić,

Mato Nedić, Ivan Sivrić (glavni urednik), Ružica Soldo, Maja Tomas

LekturaIvan Baković

Računalni slog i tisakFRAM-ZIRAL, Mostar

Časopis Osvit je referiran u Central and Easten European Online Library /Frankfurt am Main/

http://www.ceeol.com

OSVIT, časopis za književnost, kulturu i društvene teme. Adresa ured-ništva: Trg hrvatskih velikana b.b., Hrvatski dom hercega Stjepana Ko-sače, 88 000 Mostar, tel./fax – 0038736324432 e-mail: info@dhkhb.org; Web: www.dhkhb.org Žiroračun Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, kod UniCredit banke Mostar: 338 100 22001388 90. Za inozemstvo kod UniCredit ban-ke Mostar: SWIFT UNCRBA 22, 7100-280-48-06-03666-5.

ISPRIKA UREDNIŠTVA

U prošlom dvobroju Osvita (83-84) tehničkom omaškom na naslovnici časopisa nije navedeno ime autorice Mile Vlašić. Uredništvo se ispriča-va čitateljstvu i autorici na nenamjernom propustu.