ODGOVORI ZA JARAKICU UREENO by Slavica

1.OSNOVNE HISTORIJSKE KONCEPCIJE O DOSELJENJU HRVATA a) Hrvati su slavenskog porijekla tu tezu zastupaju Rab) ki i Jagic) u 19.st.da dolaze najednom sa ostalim junim slavenima d) Hrvati su gotskog porijekla, tj. Germani koji su se nametnuli zatee) enim Slavenima . Ova teorija zasniva se na pisanjima Tome Arhiakona i popa Dukljanina ( Toma f) ak izrig) ito izjednah) ava Hrvate sa Gotima ), a razvija ju poljski sociolog GUMPLOWICZ. No teorija je pobijena jer Toma koristi izrii)aj Goti samo kao pogrdan naziv za barbarske Slavene. j) Iranska teorija prema kojoj su se Hrvati doselili iz perzijske pokrajine HARAHVATIJE ( danas u Afganistanu ), a elementi za to se pokuavaju nak) i u etimologiji, slil) nosti imena, nekim elementima poganske religije. ( na tzv. TANAISKIM PLOAMA s ua Dona na kojima je u 2.st. ime Hrvat zabiljeeno kao osobno ime ). Tvorci iranske teorije su smatrali Hrvate iranskim plemenom koje je zahvao) eno valovima seobe , krenulo preko junih ruskih stepa prema Europi, te se usput slaveniziralo, zadravi ime i samo djelip) e tradicije. No stvarni iranski elementi u hrvatskoj etnogenezi govore samo o dodirima slavenskog i iranskog svijeta na rubnom euroazijskom podruq) ju. r) 70' godina se vras) a teorija austrijskih znanstvenika prema kojoj su Hrvati samo istaknuti sloj avarskih granit) ara, razmjeteni po rubovima kaganata. Oni su u ime Avara vladali podlonim Slavenima, ali nisu biliu zaseban narod. S raspadom kaganata, ti graniu) ari su se osamostalili i prenijeli svoje ime na slavensko stanovnitvo. v) Budak smatra da su Hrvati bili ratnika skupina koji su doli sa Francima kao podaniciplaenici i nametnuli se Slavenima kao vodei sloj razlog zato u grobovima hrvatskih odlinika imamo nalaze franakog oruja. bb) Teorija o autohtonosti Hrvata tj . da su Iliri cc) Howorth smatra da dolazak Hrvata ustvari predstavlja doseljenje Bugara iz Panonije na Jadran ( slinost imena bugarskog kneza KUBRATA/KUVRATA s imenom Hrvat) , Teofanes za bugarskog kneza Kubrata/Kuvrata upotrebljava ime KROVATOS/KROBATOS. ee) Grafenauer podrava teoriju DVOSTRUKE SEOBE naseljavanje Slavena na Z Balkan slijedio je 622/3 zavrni selidbeni val Hrvata iza Karpata koji je pokrenuo ustanak Slavena protiv Avara. 2.PRIKAZ NAJSTARIJE HRVATSKE POVIJESTI U DE ADMINISTRANDO IMPERIO Povijest Hrvata je opisana u 29,30 i 31 poglavlju. Autor 29 i 31 poglavlja je car Konstantin VII Porfirogenet koji pie da Hrvati koji ive u Dalmaciji potjeu od nekrtenih Hrvata koji se nazivaju i bijeli s one strane Furlanije(Maarska) , blizu Franake i granie sa Slavenima. Napominje da su ti Hrvati pribjegli bizantskom caru Herakliju (7.st.) kada su Avari iz Dalmacije protjerali Romane koje je doveo jo Dioklecijan. Nakon to su ih Avari protjerali, njihovo zemljite je ostalo pusto, a Hrvati su na Heraklijevu zapovijed istjerali Avare i naselili se u Dalmaciju. Heraklije je iz Rima doveo sveenike da ih pokrsti i proglasio biskupa i nadbiskupa to se desilo za vrijeme arhonta PORGE. 29 i 31 poglavlje ine cjelinu jer u 29 poglavlju se opisuje Dalmacija i narodi koji su ju naselili! Grafenauer smatra da je 30 poglavlje naknadno ubaeno i da je nastalo nakon Konstantinove smrti. 30 poglavlje kae da su Hrvati ivjeli s onu stranu Bavarske i da su petoro brae i dvije sestre poveli svoje pleme u Dalmaciju i tamo naili na Avare. Nakon to su neko vrijeme ratovali, pobijedili su Avare i tamo se naselili dok su ostali

Hrvati ostali blizu Franake i nazivaju se Bjelohrvati te imaju svog arhonta, ali su podloni franakom kralju Otonu. Od Hrvata koji su doli u Dalmaciju, jedan dio se odjelio i zavladao Panonijom i Ilirikom i imao je vlastitog arhonta. Neko vrijeme su i ovi Hrvati u Dalmaciji bili podloni Francima, ali su se pobunili, ratovali 7 godina i pobijedili te postali samostalni i od Riam zatraili da ih se pokrsti. Rim im je poslao biskupe i pokrstili su ih za vrijeme arhonta PORINA! 3.TEORIJA B. GRAFENAURA O DOSELJENJU HRVATA Bavi se prouavanjem djela DAI i analizira ga.On podrava teoriju o 2 vala doseljavanja prvi kada je manji broj Slavena sa Avarima se naselio na Z Balkan, a nakon 622/3 dolazi do zavrnog selidbenog vala ratnika Hrvata iza Karpata koji su pokrenuli ustanak protiv Avara. Avari su poraeni, a Hrvati ostaju u Dalmaciji i osnivaju svoju dravu! 4.OBLICI BIZANTSKE VLASTI U RANOM SREDNJEM VIJEKU U DALMACIJI Arhontija sve do cara Bazilija I (867 886) on arhontiju Dalmaciju uzdie na rang zasebne TEME, potom egzarhat do pada gl. grada Ravene(neki znanstvenici smatraju da je Dalmacija podvrgnuta Ravenskom egzarhatu,ali to nije sigurno), a zatim TEMA sa glavnim gradom Zadrom(jedini nije pao) o kojoj se zna jedino iz DAI. Na elu teme strateg koji je imao i civilnu i vojnu vlast u svojim rukama. Tema- oblik vlasti uspostavljen za vrijeme Heraklija(7.st.), ali samo za Malu Aziju. 5.PODRUJA POD BIZANTZSKOM VLAU U RANOM SREDNJEM VIJEKU U DALMACIJI Temat Dalmacija prostire se od Boke Kotorske do Zadra, sa otocima Krkom, Rabom, Cresom i Loinjem, otoci oko Dubrovnika, gradovi Zadar, Split, Trogir, Dubrovnik, Kotor. 6. IZVORI O TEMI DALMACIJI Direktni izvori: 6DAI od Konstantina VII Porfirogeneta 8Anali franakog kraljevstva 9Einhardt Vita Carolini Magni ( ivot Karla Velikog ) Tema je bizantski vojno upravni oblik vlasti, utemeljen u doba cara Heraklija(7.st.),ali samo podruje Male Azije, zapovijednik teme obnaa i vojnu i civilnu vlast. Konstantin VII P. spominje dolazak Spliana ( sredina 8.st. ) radi granice sa Slavenima. Izvlae naznake da je car poslao neke predstavnike vlasti. Predpostavlja se da Zadar jedini nije pao i zna se da bio sredite teme Dalmacije. Donat i dux Pavao ( najvjerojatnije zapovjednik teme Dalmacije ) odlaze Karlu Velikom u Aachen ( 804. ili 806. ) . Aachenski mir 812.g vjerojatno je definirao politiku granicu izmeu Karolinkog carstva i Bizanta. 816.g Ludovik Poboni alje furlanskog markgrofa Kadaloha i kneza(duxa)Slavena u Dalmaciji( moda Borna), da pregovaraju sa zadarskim duxom ( zapovjednikom teme ? ) o razganienju izmeu Slavena i Romana u Ravnim Kotarima. Bazilije I (koji uspostavlja temu Dalmaciju) propisuje dalmatinskim gradovima u doba Zdeslava (879.g) da plaaju danak Slavenima. Iz teme Dalmacije iri se prema unutranjosti kranstvo ; openito dolazi do jednog smirivanja situacije.

7.PREGLED SKLAVINIJA NA ISTONOJ JADRANSKOJ OBALI Prvi izvor koji nas upoznaje s pojmom Sklavinija je bizantski pisac Teofilakt Simokata. Taj pojam (u jednini) obuhvaao je tada podruje koje se nalazilo s one strane Dunava tj. Vlaku. Bizantinci taj naziv upotrebljavaju za svako podruje koje je bilo naseljeno Slavenima. Ostale Sklavinije su se prostirale uzdu Jadranske obale, a prema Konstantinu Porfirogenetu, obuhvaale su Duklju, Travuniju, Paganiju (ili podruje Neretljana), Hrvatsku i Srbiju. Dakle teritorij od Ljea, Ulcinja i Bara do unutranjosti Istre. Vrhovnu vlast nad Hrvatskom, Srbima, Neretljanima, stanovnicima podruja Huma, Travunja, Konavle i Duklja koje su se otcijepile od Bizanta za vrijeme Mihajla II. , imali su upani starjeine.

Inae se jadranska Sklavenia u latinskim izvorima prvi put spominje ve 871.g. Tim se imenom u prvom redu oznaava Hrvatska, a potom vjerojatno i susjedne priobalne zemlje. U 1. pol . 10. st. u istim izvorima susreemo naziv Scaulonia, koji se svakako treba odnositi na Hrvatsku, a moda i dio jadranske priobalne zemlje. Naziv Sclavania (moda iz istog stoljea) obuhvaa, pored Hrvatske, Kvarner i dio Istre. HRVATSKA od ua Rae i ua Cetine do Jadranskog mora, od Vrbasa i preko njega u srednjem i donjem toku prema Bosni i Drini.NERETLJANSKA OBLAST( PAGANIJA ) - izmeu Cetine i Neretve ZAHUMLJE (HUM ) OD Neretve do Dubrovnika TRAVUNIJA ( TREBINJSKA OBLAST ) od Dubrovnika do Kotora DUKLJA od Kotora do Bojane i ua Drima (Panonija, Bosna,Karantanij i dr.) 8. KARAMANOVE TEZE O PREDROMANIKOJ ARHITEKTURI I PLASTICI U KNJIZI IZ KOLIJEVKE HRVATSKE PROLOSTI Karaman crkvenu arhitekturu dijeli na MALE CRKVICE SLOBODNIH OBLIKA koje mogu imati raznovrsne slobodne tlocrte, sasvim su presvoene, malih su dimenzija i graene primitivnom zidarskom tehnikom od sitnog i nepravilnog kamenja spojenog bukom i MONUMENTALNE GRAEVINE koje su po njegovom nastale po uzoru na Z Europu ( 3 brodne bazilike ). Tlocrti crkvica mogu biti LONGITUDINALNI ( 1 brodne zidovi im mogu biti ravni ili ralanjeni lezenama, u unutranjosti mogu biti dekorativne lezene ili zidni pilastri ; Sv. Luka, Uzdolje , Sv. Petar, Riinice ; 3- brodne bazilikalni tip , brodove dijele zidani piloni, a ne stupovi kao u Italiji Sv. Marta, Bijai , Sv. Marija od Otoka u Solina MJEOVITI ( 1- brodne s kupolom tendencija ka centralnoj shemi CENTRALNI ( 3- lisne Sv. Krevan, Glavotok, Krk, 4 lisne Sv. Nikola, Nin * zapravo su romanike jer imaju krino rebrasti svod Sv. Kri , Nin ; 6 lisne Sv. Trojica, Split, Sv. Marija , Trogir ) Postoji vie teorija o porijeklu SH crkvica : dokaz prodiranja bizantske umjetnosti, dolazak italskih putujuih zidarskih majstora, domae oponaanje rimskih spomenika, sjeverno porijeklo ( Strzygowski ) smatra da su oblici crkvica preneseni u kamen iz drvenih graevina koje su Hrvati upotrebljavali u Zakarpatju, ali od njih ne postoje nikakvi ostaci ni pisani dokumenti. Karaman smatra da su crkvice nastale zbog pomanjkanja jakih utjecaja izvana pa da su lokalni majstori smiljali razne tlocrte oponaajui u jednostavnom obliku graditeljske tipove velikih sredita, crkvice su bile male i zato ih je bilo lako presvoditi. Meu monumentalne graevine pripadaju crkva Sv. Donata u Zadru. Na skulpturi se javljaju motivi poput lozice, krieva, stiliziranih palmeta, rozete, ljiljani, grozdovi, zvijezde i ueta, lukovi i kuke, a nadasve oblici od obinog uzla i pletenice do itavih mrea isprepletenih 3- lanih prutia. Pleterni ukras je ponekad bio bojan , a nalazimo ga na crkvenom namjetaju ( arkade ciborija, cijele oltarne pregrade, ograde, oltari, menza, arebon propovjedaonica, dovratnici i nadvratnici . ...). Postoje 2 teze o pleteru : 1) posljedica su dolaska Langobarda u Italiju i 2) rad su bizantskih majstora koji su doli u Italiju no Karaman se ne slae ni s jednom od njih, nego smatra da je pleter italski proizvod koji je nastao tokom 8.st u S i sr. Italiji i kasnije preao u nae krajeve ( ili su njihovi majstori dolazili amo ili su nai ili na uenje tamo ) . Razlikuje LANGOBARDSKI PLETER ( ivotinjski stil ) , BIZANTSKI ( ei vegetabilni motivi nego na italskim i SH pleterima, pleter je podreen i uvijek 2- prut ) , ITALSKI i SH PLETER ( uporaba veinom RK motiva , a novost je tendencija ka podvrgavanju tih istih motiva geometrijsko linearnoj formi, ljudska figura nestaje tj. ve u 7/8.st postaje karikaturna, ivotinje koje se prikazuju su odvojene od pletera i ispunjavaju okvire, pleter je 3- prut, horror vacui ). Hrvati oko 800.g dolaze u sklop franake kranske drave i od tada se javljaju crkvene graevine i pleterne skulpture u njima. Kod nas je najraniji primjer pletera VIESLAVOVA KRSTIONICA ~ 800.g koja jo uvijek pokazuje neke oznake prelaznog perioda pleternog ornamenta ( klasini astragal i kuglice u

pletenici te profil vijenca ) . Karaman ipak spominje da motivi pletera ustvari dolaze sa kasnoantikih mozaika ( razni dekorativni prepleti ), a da kuke proizlaze iz antikog obrubnog motiva spirale. 9. MILJENJE . RAPANIA O GENEZI I GLAVNIM KARAKTERISTIKAMA PREDROMANIKE U DALMACIJI Rapani nau predromaniku pokuava gledati iz svih kuteva stilskog, ali i povijesnog, politikog, drutvenog, gospodarskog i vjerskog. Po njemu PR doba obuhvaa stoljea u kojima se priprema nastajanje novog stila,ali i razdoblje kada je dolo do pune afirmacije stila (10.st.). Smatra da bizantski i slavenski prostor treba promatrati jedinstveno zbog meusobnih kulturnih strujanja jer materijalni i duhovni utjecaji dolaze iz bizantskih gradova ( Split, Zadar ). U preplitanju ujecaja Franaka, Bizanta i Rima odvija se proces kristijanizacije i sve to odreuje PR u Dalmaciji. 7. i 8. st su prijelazno razdoblje i vrijeme su stila koji stoji izmeu RK skulpture i PR ( sarkofag Ivana Ravenjanina, luk iz Katel Suurca, Vieslavova krstionica ). Rapani se slae s Prelogom u njegovoj tezi da antika tradicijaima odluujuu ulogu u formiranju PR umjetnosti u Dalmaciji, ali da se ona ne moe sasvim uklopiti u shemu europske umjetnosti jer su posebni drutveno gospodarski i politiko vjerski uvjeti djelovali na oblikovanje regionalne posebnosti i oblika koji nisu karakteristini za Z Europu ni za Balkan. Dalmatinska PR se gradi na 2 temelja : RK nasljee i karolinki utjecaj. PR koristi neke RK motive, ali se mijenja nain ukraavanja geometrijski koncipiran ukras na pluteju tzv. ukras koarina dna, a koriste se stilizirani biljni motivi i geometrijski principi. Skulptura prijelaznog doba 2 radionice : SPLITSKA ( 2.pol. 8.st. sarkofag Ivana Ravenjanina, sarkofag priora Petra RK sarkofazi kojim je dodan likovni ukras na proelju polja s ukrtenim ljiljanima i natpis uz gornji rub proelja ) , ZADARSKA ( 2.pol.8.st. ukras pod arkadama ) Crkvena skulptura ne ovisi samo o majstoru nego i o sveeniku, a crkve dijeli na : 1)adaptacije i pregradnje RK crkava ( 7. sr.9.st. ) 2)tzv.klasine PR graevine ( Karamanovi slobodni oblici 6 lisne , jednostavni 1 brodi, sloene ) ( 10.st. ) 3)1 brodne sa kupolom ( Marasoviev J dalmatinski kupolni tip koji Rapani datira u 11.st., a vee uz djelovanje dubrovake biskupije ) 4)crkvice na Brau 10. KARAKTERISTIKE SPLITSKE I ZADARSKE RANOSREDNJOVJEKOVNE KLESARSKE RADIONICE SPLITSKA RADIONICA 2.pol.8.st. , karakteriziraju ju stilizirani ljiljani u razliitim geometrijskim kombinacijam , kvadratna polja s ukrtenim ljiljanima su udubljena u plohu ; natpisi na sarkofazima su uz gornji rub proelja - sarkofag Ivana Ravenjanina, sarkofag priora Petra ZADARSKA RADIONICA 2.pol.8.st. , karakteriziraju ju motivi pod arkadama : kri flankiran stablima, rozete, ljiljanov cvijet, listovi, ptice, reducirani pleteni vorovi, stilizirana kina(?), spirale. . . - 2 sarkofaga u Arheolokom muzeju, Zadar ; 1 na zadarskom groblju 11. KARAKTERISTIKE PREDROMANIKIH ZABATA U DALMACIJI To su trokutasti zabati, a arhitrav i luk zabata redovito imaju natpis. Trokutasta povrina je najee ispunjena kriem obraenim poput ukrtene pletenice, a sa strana su 2 simetrine stilizirane ptice kri flankiran pticama. Zabat gore ima rupu za kri, a na kuku se objesi svjetiljka. Riinice, Uzdolje, Biskupija, Sv. Petar i Mojsije 12. IZGLED PREDROMANIKE OLTARNE PREGRADE Oltarna pregrada se sastoji od pluteja kamene ploe i stupova pilastara u koje su te ploe usaene,

glavna ploha pluteja ima ili ornamentalni tepih pleternih mrea ili arhitektonski motiv lukova na stupovima koji uokviruju krieve flankirane dvjema palmetama ili drvetima ivota. Pregrada u sreditu ima vrata pa se arhitrav nad njima produuje u luk nad kojim se skoro redovito die trokutasti zabat. est je motiv krunica meusobno povezanih vorovima ( unutar njih se javljaju rozete, grozdovi, ptice, ali se mnogo ee prepliu s dijagonalno provuenim ravnim vrpcama ). Na frizovima se javljaju i jednostavnije pletenice od 2,3 ili 4 vrpce, a est je i motiv povezanih simetrinih petlji ( dvostrukih pereca ), vegetabilni ornament iz antike naslijeen. Kapiteli stupia su tvrdo stilizirane imitacije korintskih kapitela. Gornji rub arhitrava zauzimaju kuke ( proizlaze iz klasinog motiva pasjeg skoka ), a donji dio esto motiv pereca ili plastino obraen niz listia nalik na klasini kimation, niz lukova. Na arhitravu se esto nalazi i latinski posvetni natpis. Trokutasti zabat je najee ispunjen kriem izvedenim poput ukrtene pletenice, a sa strana su 2 simetrine stilizirane ptice. 13. TO INI CRKVENI NAMJETAJ, A TO ARHITEKTONSKU PLASTIKU Crkveni namjetaj ini sve ono to nije fixno oltar, oltarna menza, oltarna pregrada, krstionica, ciborij, ograda, ambon propovjedaonica, kropionica itd. Arhitektonsku plastiku ini sve ono to je fixno dovratnici, nadvratnici, grede, tranzene na prozorima, lezene itd. 14. SV. DONAT Odlazi u Aachen oko 806.g Karlu Velikom, radi pregovora, mogue je da je bio impresioniran carskom kapelom u Aachenu ( Petricioli ), koja je centralnog tlocrta na kat. S druge strane, na zadarskom podruju postojala je tradicija gradnje crkava s centralnim tlocrtom ( Marasovi ), pa je najvjerojatnije i Sv. Donat ( onda Sv. Trojstvo ) reprezentativno remekdijelo tog tipa crkava. Analizom C14 greda sa stropa, sa karakteristinim urezanim predromanikim ukrasima (pleteri) dolazi se do datacije u kraj 8.st. Napomena : Crkva je vjerojatno u poetku bila graena kao samostojea, kasnije su sagraene zgrade oko nje, a onda tek u 20.st. (1912.g.) ima ponovno slian izgled. Marasovi smatra da je osnovni oblik nastao u ranom srednjem vijeku, crkva je krune osnove, odijeljena pilonima i stupovima u dva dijela sredinji koji zaprema cijelu visinu crkve i vanjski prsten podijeljen na prizemlje i gornji kat. Tri polukrune apside na istonoj strani dvokatno su rijeene. Na suprotnoj strani je narteks u dva kata. Gornjem katu pristupa se stubitem na vanjskom sjevernom dijelu. U kasnijoj predromanikoj fazi ima pravokutni juni dodatak koji je bifornim otvorima vezan s vanjskim krunim prostorom gornjeg kata. Unutranjost prizemlja est pilona i dva stupa i polukupolni svodovi nalaze se na oba kata. Kruni prstenasti prostor u prizemlju presvuen je bavastim svodom, dok je na katu danas drvena konstrukcija. Kruni tambur nad sredinjim prostorom danas takoer ima drveni unjasti krov. Izvana i iznutra su lezene. 15. ROMANIKA NA PODRUJU SJEVERNE DALMACIJE I KVARNERSKIH OTOKA Po Petricioliu podruje od Krka do Zadra ima srodne stilske karakteristike te se u 11.st. osjea utjecaj Akvileje, a u 12.st. utjecaj Lombardije pa ak i Francuske. Rab Sv. Petar u Drazi, 11.st. sauvala se u izvornom obliku jednostavna 3 brodna sa 3 polukrune apside, za razliku od predromanikih crkava ima slabo ralanjene zidne plohe i to samo male nazubljene konzolice pod strehom 11Sv. Andrija slina Sv. Petru , ima zvonik 13Sv. Ivan Krstitelj, 11.st. 3 brodna sa 1 apsidom RK, jedina ima DEAMBULATORIJ(nije sauvan), ima zvonik iz 12.st. 14KATEDRALA 11.ST. prvotno je bila bazilika ravenatskog tipa sa 1 apsidom, u 11.st. dodani stupovi i kapiteli Nin Sv. Marija originalno bazilika ravenatskog tipa sa 1 apsidom kojoj su nakanadno dodane 2 polukrune bone apside. Kapiteli ciborija slini su onima iz 6.st. dok su kapiteli stupova slini onima iz 11.st.. Slino nadogrivane crkve u romanici su i Sv. Marija u Zadru i Katedrala u Rabu.

16Sv. Nikola - trolisni tlocrt, krino rebrasti svod, romaniki portal, nazubljene konzolice pod strehom 21Sv. Ambroz jednobrodna,od romanike faze preostali su dijelovi fasade, romaniki portal s rustinim agnus dei(mistino janje) u luneti Krk - Sv. Mihovil 11.st. 23Sv. Krevan trolisni tlocrt, krino rebrasti svod, predromaniki ulaz 26Sv. Kvirin izrasla iz starokranskog katedralnog kompleksa. Stupovi su joj s kubinim kapitelima, svodovi su krino rebrasti, prizemni i povieni prostor Biograd - Sv. Toma - Sv. Ivan guste lezene, kao predromanika - RANA ROMANIKA Zadar - Sv. Marija , posveena 1091.g , a zvonik i dvorana kapitula graeni poetkom 12.st. ( zrela romanika ) na prvom katu zvonika i dvorani kubini kapiteli, na prvom katu zvonika su u uglovima stupovi sa natpisom hrv. ugarskog kralja Kolomana koji nose ukrtene pojaseve svoda jedan od najstarijih krino rebrastih svodova u Europi ; gornji katovi su u 15.st. obnovljeni po uzoru na originalni tzv. Lombardski tip gdje se prozori sukcesivno poveavaju i po broju i po veliini od prizemlja prema vrhu 27Sv. Marija Velika poruena u 16.st. , bila je trobrodna bazilika s 3 apside, sagraena na temeljima RK crkve vjerojatno 1091. 32Sv. Krevan trobrodna sa 3 polukrune apside, jednostavne glatke plohe (osim 2 portala), gornja polovica fasade ralanjena je dvjema lezenama u 3 plohe, polikromija, JZ zid 12 slijepih arkadica koje se oslanjaju na tordirane polustupove, s vanjske strane apsida je otvorena galerijica ( zrelija romanika posveuje vie panje plastinosti ) posveena je 1175.g 34Sv. Stoija , katedrala RK dijelovi zida, apsida, krstionica, PR prothesis i diakonikon, 12.st. 2 manje apside i empore ( matronej ) nad bonim brodovima ; 13.st. produuje se, fasada je ukraena sa vie redova slijepih arkada 12. i 13.st. rozeta u sredini 36Sv. Toma u doba romanike pregraena ugradnjom stupova s velikim kubinim kapitelima 16. ROMANIKA U TROGIRU I SPLITU Trogir i Split imju dva reprezentativna spomenika kasne romanike 13.st. Trogir katedralu, a Split zvonik katedrale. Trogir katedrala Sv. Lovre poetak gradnje pada u 1213.g. Monumentalna, trobrodna sa tri apside, masivni piloni dijele brodove u bonima je krino - rebrasti svod (14/15.st.). Za razliku od Zadarske ima portik predvorje koji je konstruktivno vezana za katedralu. Zamiljena su 2 zvonika, a izveden je samo jedan. Zidovi su ukraeni lezenama i viseim arkadicama.Radovanov portal. Split Zvonik katedrale zapoet je u 13.st.( danas kopija iz 19.st. )- bogato profilirani vijenci su poduprti nizovima viseih arkadica, Radovanova skulptura je imala odjeka i u Splitu pa se u podnoju zvonika nalaze dva lava , lijevo i desno od luka koji stoje umjesto portala(slini onima iz Trogira). 17Kiparstvo KR perioda majstor Radovan koji je izradio portal trogirske katedrale( zapoet 1240.g.) 21Portal trogirske katedrale osnovna kompozicija ja KR slina onima u Italiji ; raznolikost motiva, biljni ukrasi inspirirani antikim motivima, groteskno stilizirani reljefi. Iznad vrata je luneta s natpisom koja spominje 1240.g. i majstora Radovana, sa strane su lavovi koji nose stupove u obliku ljudskih likova, nad lukovima je trokutasti zabat. Dijelovi portala kao npr. Luneta, pet kamenova prvog luka nad njom i dijelovi bliih dovratnika predstavljaju remek dijelo romanike umjetnosti. 28Propovjedaonica splitske i trogirske katedrale (sline su slijepe arkade na bonim ogradama, tanki dvojni stupii i kapiteli sa ivotinjskim likovima) ciborij trogirske katedrale slian je tipu rimsko apulijskog ciborija ( arhitravi umjesto arkada spajaju stupove nosaa ) i slian je onima u Bariju

u bazilici Sv. Nikole. 30U Splitu postoji jo romanikih skulptura poput dvorina vrata s lunetom sa Kristovim poprsjem kod crkve Sv. Duha. U dvoritu iste crkve je i kapitel od likova orlova. Na crkvi u Sustjepanu su lik sveca (Sv. Dujam) i konzola sa ivotinjskim likovima. 17. ROMANIKA NA DUBROVAKO KOTORSKOM PODRUJU O arhitekturi i skulpturi na ovom podruju ima malo podataka zbog potresa 1667.g. koji je pogodio ovo podruje. Dubrovnik katedrala, 12.st. prikazi prije 1667.g je definiraju kao 3 brodnu(ili 5 brodnu) sa kupolom koja se ne nalazi na sjecitu transepta i glavne lae, kao to je uobiajeno za romanike crkve nego nad glavnom laom. Prema opisu iz 15.st. katedrala je bila trobrodna sa 1 apsidom, a vanjski zidovi su imali dekorativnu galeriju i istaknute lezene ( paralele nalazimo u Apuliji ) Kotor katedrala , 12.st. sauvali su se glavna i J bona apsida i presvoeni travej glavne lae krino rebrasti svod slian onome u zvoniku Sv. Marije u Zadru, prema likovnim prikazima stara katedrala je imala 2 zvonika na proelju i kupolu nad glavnim brodom ( ~ katedrala u Cefalu, Sicilija ) * 1 brodne jednostavne Sv. Jakov na Pelinama, Dubrovnik - Gospa od Luina , Ston - Sv. Pavao, Kotor * 3 brodne crkva na Lokrumu * 1 brodne sa presvoenom kupolom crkva benediktinskog samostana na Mljetu = skulptura u Dubrovniku je jako oteena zbog potresa pa su preostali samo mali dijelovi i fragmenti iste. Fragment dovratnika s izduenim figurama, izduena luneta s poprsjem bradatog sveca. Kip Bogorodice s malim Kristom za koji se zbog oteenja ne zna kako ga svrstati. 18. PRELOG O KARAKTERISTIKAMA PREDROMANIKE U DALMACIJI Za razliku od Karamana i Dyggvea iznio je tezu kontinuiteta. Radi se o sagledavanju ukupnosti povijesnih, drutvenih i socijalnih zbivanja u kasnoj antici koje su se odrazile i na umjetnost predromanike. Po Prelogu je bitno nai uzroke nastanka srednjovjekovne umjetnosti u sagledavanju historijske stvarnosti. Od kasne antike Prelog uoava stalno reduciranje antikog umjetnikog odnosa prema stvarnosti. U ukraavanju dolazi do reduciranja sa antike figuralne tradicije prikazivanja cijelih mitova prema prikazima samo simbolikog. Tu vidi uzroke i poetke nastajanja predromanike umjetnosti ( openiti pad kvalitete ivota na svim poljima ). Teza o pasivnoj negaciji antike pad kvalitete ivotnih uvjeta i uruavanje antikih tradicija i drutvenog sistema. Reflektira se i na umjetnost, stoga umjetnici u skladu sa svojim mogunostima kopiraju antike uzore kako najbolje znaju. Za Peloga je to epoha prelaza od 4. 10.st. 1)7. 10.st. silazna faza razvoja 2)2. pol. 10.st. uzlazna faza( postupna kvalitativna prerada tradicije) 3)11.st. pojava rane romanike ( aktivna negacija antike novi stil ) Arhitektura Zapad : 4. 10.st. od RK do romanike longitudinalne bazilike ( Zapad ima samo 1.i 3. fazu. ) 1)faza - 4. 7.st. preteno trobrodne RK bazilike 2)faza - 8. 10.st. male crkvice slobodnih oblika 5)faza - 11.st. ponovna pojava veih longitudinalnih graevina s romanikim karakteristikama ( lezene izvana i iznutra se podudaraju npr. ) Dalmacija ima sve tri faze ( za razliku od Zapada ) , gdje je druga faza specifina. Prelog o problematici nastanka pletera naglaava paralelizam formiranja pleterne plastike u Dalmaciji i S Italiji Teodotin sarkofag iz Pavije datiran oko 720.g. navodi analogije izmeu stapki ljiljana koje se rastvaraju u tri paralelna pruta na Teodotinom sarkofagu i sarkofagu Ivana Ravenjanina.

Kosi ljiljanski kri i vrak ljiljana i dva motiva krunog prepleta pokazuju prijelaz k oblikovanju karakteristinom za pleternu plastiku.

19. GROBLJE U DUBRAVICAMA KOD SKRADINA Ovo groblje je groblje na redove, a sadri skeletne grobove ( kamenje na no neki vezani glinom, zidii poklopnice , 4 duboko ukopana groba obloena drvenim daskama kod Avara 6. 9.st., u uglovima stupovi ) i dokazane paljevinske grobove s urnama. Paljevinski grobovi se datiraju u 7.st., a ostali u 8. 9.st. i u njima nema razlikau prilozima. U grobovima su pronaeni : srebrna zvjezdolika naunica ( s analogijom u paru bizantskih zvjezdolikih naunica u Golubiu po. 8.st. ; solid Konstantina V Kopronima i njegova sina Lava IV 751 775. potvruje da groblje traje cijelo 8.st. ; par pozlaenih naunica minjskog tipa koje se datiraju u sredinu 9.st. zbog nalaza novca Lotara I ( 840 885 ) u grobu sa minjskim naunicama u Buzetu. Najbrojnija je keramika; eljezni noevi, kresiva, strelice, okovi vedrica za vodu. Tipovi grobova : 1) uzdune strane grobova obloene okomitim, nepravilnim kamenim ploama , 2) bone strane obloene zidiima od manjeg neobraenog kamenja sloenog u vie redova i povezanog glinom , 3) kombinacija obje vrste , 4) drvena konstrukcija 20. PREDROMANIKA ARHITEKTURA U ZADRU Sv. Vid slina Sv. Kriu iz Nina, etverolisno-krini tip, pokazuje dekorativne pojedinosti na vanjtini npr. Plitke nie na zidnim plohama i plitke nie na kupoli. Sv. Marija (stomorica tj. ranije Sv. Ursula ) esterokonhnog oblika, zapravo peterolisni tlocrt na koji se nadovezuje pravokutni oblik namjesto polukrune konhe i ispred njega kvadratina osnova zvonika. Nije ralanjena izvana plitkim niama. Sv. Donat Sv. Petar Stari datirana je falsificiranom oporukom priora Andrije iz 908.g. SK crkvi Sv. Andrije dodana je adaptacija predromanikog prostora. Longitudinalni prostor u PR je presvoen krinim svodnim poljima(njih dva) koji se naslanjaju na lezene uz bone zidove, a po sredini su dva stupa i zidani piloni. Dvije pravokutne apside upisane u tlocrt, presvoene polukupolama. Vanjtina gola, unutranjost ralanjena lezenama. Sv. Lovro zbog karakteristika skulpture i arhitekture datira se u 11.st., mala trobrodna bazilika, pribliuje se ranoromanikim formama, u okvir osnovnog pravokutnika uklopljena je pravokutna apsida kojoj su sa strane dvije bone prostorije nie. Boni prostori presvoeni su polukalotama ; prvo i tree polje imaju krine svodove, dok se nad srednjim iznad etiri stupa(quincunx) dizala kupola. Vanjtina ralanjena lezenama koje se podudaraju sa unutranjim. Na zapadnoj strani dvokatno predvorje, osobina karolinkog korpusa crkve. Sv. Ivan ( Sv. Nediljica ) poznata samo iz crtea, Marasovi ju povezuje s trobrodnim kupolnim stilom zbog rasporeda unutranjih stupova koji dijele brodove, a na kojima se raspoznaje pravokutna osnova za zvonik. Sv. Krevan na Kolovarama poznata po povijesnim izvorima ( maketa grada ), peterolisni tlocrt s pravokutnom prostorijom na zapadu ( 9. 11.st. ) Sv. Stoija datirana u 8.st. u predromanici dolo do adaptacije, sauvan dio SK apside, krstionice, katekumena i episkopija. 21. BENIDIKTINSKI SAMOSTANI 9.ST. NA ISTONOJ OBALI JADRANA Sv. Ambroz u Ninu natpisi Branimira i Teudeberta Sv. Petar u Riinicama Trpimir Crkvina u Biskupiji

Sv. Bartolomej u Kapitulu kod Knina moda 1060.g. Trpimirov natpis Sv. Ivan kod Biograda Sv. Krevan i Sv. Marije u Zadru Sv. Nikola u Trogiru 22. VRIJEME PROCVATA BENEDIKTINSKIH SAMOSTANA U DALMACIJI I NJIHOVA PODJELA NA GRADSKE I KRALJEVSKE Ora et labora. Sv. Benedikt njegovo uenje jedino doputeno u franakoj dravi. Preko Akvileje iz Franake prvi donosioci kranstva misionari. Nema utjecaja drugih redova, prihvaa ih vladajui sloj te osnauju latinsku liturgiju. Franjevci i dominikanci se javljaju u 13.st. Vladari u okvirima zadubina od sredine 9.st potpomau gradnju samostana. Kraljevski samostani su se odrali do poetka 12.st. kada Hrvatska ulazi u Ugarsku i tada prelaze u ruke splitskog nadbiskupa. Pisane vijesti : Trpimir Riinice Nin Sv. Ambroz Branimir i Teudebert Knin Kapitul Sv. Bartolomej Trpimir Kraljevski samostani sa dravnim skriptorijem nastaju veinom na rezidencijalnim posjedima, a samostanske crkve dvorske kapele. Prostorije u kriptama i predvorja kraljevske grobnice. Sv. Petar i Mojsije u Solinu Sv. Bartolomej na Kapitulu Sv. Ivan , Sv. Toma u Biogradu Sv. Grgur u Vrani 23. BENEDIKTINCI U SJEVERNOJ HRVATSKOJ Kao red javljaju se 528.g. kada ih je osnovao Sv. Benedikt u Monte Cassinu, gdje je podignut i glasoviti samostan. U prvoj polovici 9.st. javljaju se u Hrvatskoj i osnivaju samostan u Riinama kod Solina, koji je osnovao knez Trpimir, i samostane u Karinu i na Visu. Od 9. 12.st. procvat je benediktinskih samostana na jadranskom primorju, npr. samostan Sv. Lucije poznat po Baanskoj ploi ili samostan Sv. Krevana u Zadru koji je bio centar protumletake borbe. A javljaju se i u S. Hrvatskoj, na podruju od Poege do Daruvara Sv. Mihael u Rudini, Sv. Margarita u Bijeloj, Sv. Helena u Podborju, te moda Sv. Petar u Poegi, Sv. Martin u Vaki preko Drave i kod Sv. Nikole u Gvozdu. Sv. Marija u Ivaniu jedini enski samostan reda Sv. Benedikta u Panonskoj Hrvatskoj koji je u posljednjoj fazi djelovanja vjerojatno bio samostan cistercistkinja. Sv. Mihael u Rudini bila je utvre4na, nalazi klesanih komada, a posebno strijelnica. Sv. Petar u Poegi u 18.st. Turci istjerali redovnike. Sv. Margarita u Bijeloj papa Benedikt XII. eli obnoviti benediktince pa ga vraa benediktincima. Oko 1542.g. Bijela pada pod Turke i slubu neko vrijeme vre monasi istonog obreda. Sv. Helena u Podborju dananji Daruvar se nekada zvao Podborje. Samostan su unitili Turci 1777.g.neki smatraju da je bio templarski. Sv. Stjepan Kralj u Zagrebu biskupiju u Zgb u osnovao Ladislav 1094.g. i prvi biskup Duh iz eke. Pod pojmom samostana ovdje je ustvari oznaen kaptol zagrebakih kanonika, koji su ivjeli kao u samostanu, pa se zato i upotrebljava ta rije. U jednoj ispravi u arhivu Sv. Izidora stoji da je prvi franjevaki samostan bio u Zgb-u i da je prije bio benediktinski. Neki kau da je tu boravio i Sv. Franjo Asiki. Sv. Benedikt u Klotru Podravskom po predaji je u 13.st. ovdje bio franjevaki samostan, te da su moda naslijedili benediktince koji su pobjegli pred navalom Mongola. Postoje neki izvori da je na nekoj zemljopisnoj karti u opatiji Sv. Pavla u Austriji, gdje su oznaeni svi benediktinski samostani oznaen i ovaj u Klotru. Sv. Martin u Vaki spominje se u nekoliko navrata u Szentyvanyevu prijepisu Pazmanyjeva kataloga ; kod nekih maarskih pisaca i kod naeg Kukuljevia koji kae da se prvi put spominje 1190.g. Zna se da su tu bili prisutni templari i regularni kanonici Sv. Augustina, za benediktince nije sigurno.

Pripadao je zagrebakim biskupima. Sv. Jeronim u trigovu (Meimurje) izgleda da su ga podigli knezovi Celjski i to knez Fridrik 1448.g. koji je onda postojao sve do Jurja Zrinjskog 1570.g. Sv. Marija Gorska kod Lobora blizu gore navedene crkve nalaze se ruevine nekih zidina koje su po predaji bile samostan. Materijal je bio upotrebljen za gradnju dananje crkve u 15.st. Naeni su kameni fragmenti crkvene pregrade s reljefom dvoprutasta pletera i s dijelom natpisa smatra se da je nalaz iz 11.st. Neki smatraju ( Tihomil Strahuhljak ) da je podignut od 1070. 1090. dakle prije osnutka zagrebake biskupije i da je sruen kod provale Tatara 1242.g. Ipak je preivio po svjedoanstvu Bele IV. Zna se da su tu kasnije samostan imali pavlini. Sv. Nikola u Gvozdu Klai je smatrao da je pripadao benediktincima, ali se iz mnogih drugih mjesta vidi da ga je Ivan (Hanz) Frankopan podigao kao pavlinski samostan. 24. VRIJEME PADA SALONE Samo dva pisana izvora svjedoe o padu Salone Konstantin VII. Porfirogenet u 10.st. i Toma Arhiakon u 13.st.( od Tome je pisanje preuzeo Dujam Hrankovi u 15.st. u djelu opis otoka Braa ). Arheolokih dokaza o padu Salone nema. Prvi koji je u novije doba pisao o katastrofinom svretku bio je Buli, koji je inae odbacio pisanje Tome Arhiakona. I Kostantin i Toma su se sluili prepriavanjima, ne neposrednim dokazima. Kod Tome dolazi do mijeanja Slavena i Gota, do mijeanja vremena pojedinih dogaaja i sl. Toma uglavnom govori o tome da je Salona pala zbog svojih grijeha ( progon muenika i svetaca, pogonstvo i sl. ). Takoer govori o bijegu Salonitanaca i kasnijem vraanju i raanju Splita. Konstantin u 29. poglavlju govori o naseljavanju Slavena, pljakanju, unitenju i zauzimanju zemlje romanskog stanovnitva ; u 30. poglavlju govori o tome da su Slaveni naselili Dalmaciju i njome ovladali. Konstantin poistovjeuje sudbinu carske Dalmacije s padom Salone. Nasuprot njima imamo miljenje . Rapania koji misli da je Salona bila vie naputena nego poruena. Naputena jer kao veliki grad nije mogla opstati bez provincije i bila je cilj napada puno vie nego ratrkana sela i na posljetku blokadom prometnica ona gubi vanu funkciju gospodarskog sredita. Ne moe se odbaciti da je do nekog napada barbara ( bilo Avara, Slavena, Hrvata ) dolo, ali taj napadaj nije bio presudan, niti je znaio konaan pad Salone. Vjerojatno dolazi do preseljenja ivota na bolji poloaj ( Dioklecijanova palaa ). Buli dri da bi godina pada Salone mogla biti 614.g. po godini sa sarkofaga opatice Ivane. U Saloni je naena ostava s novcem pohranjena oko 631.g.( najmlaa kovanica je iskovana oko te godine tzv. Heraklijev novac, pa je izvjesno da je netko dobrostojei ivio u njemu i nakon toboeg pada. Jasno je da poharani i porueni grad ne moe imati toliko novca. LIBRI PONTIFICALES 640.g. ili 642.g. svjedoe da je papa Ivan IV. alje opata Martina po relikvije svetaca i prenosi ih u Rim. Najvjerojatnije su te relikvije iz Salone, a ne Splita. Relikvije se prenose kada grad poinje nestajati teza protiv pada Salone. 25. KRANSKE ADAPTACIJE UNUTAR DIOKLECIJANOVE PALAE Dioklecijanov mauzolej u rsv preureen je u katedralu Sv. Marije ( sv. Dujam ) ; - uklanja se sarkofag, otvaraju se J vrata, i gradi se oltarna pregrada naeni su samo tragovi Kripta mauzoleja posveena je Sv. Luciji, ali nisu pronaeni tragovi adaptacije Jupiterov hram ; - u prostoru antike cele krstionica Sv. Ivana 37u prostoru kripte crkva Sv. Tome 33Prokulijan kanelir izvor o tome da je Kibelin hram adaptiran u predromaniku crkvicu Crkva Sv. Matije ( mauzolej splitskih nadbiskupa ) koriten je rub Periptera i J zid Temenosa. Dvije crkve u bedemima za koje su iskoriteni straarski prostori ; Sv. Martin iznad S vrata palae, u straarskom prostoru, pravilna orijentacija I Z , oiginalne ploe na stropu razbijene i napravljen bavasti svod. Naeni tragovi zvonika. Sv. Teodor ( Gospa od Zvonika ) iznad Z vrata palae, straarski hodnik ima orijentaciju S J, tako da crkva nema pravilnu orijentaciju. Svod je krino kupolni atipian. U srednjem polju zvonik nije presvoeno. Pronaeni ostaci oltarnih pregrada.

34Kasnije Veliki Sever daruje prostor koji je okupirao (Dioklecijanove odaje) biskupu. Sv. Ivan pronaen krsni zdenac ( lik hrvatskog vladara ) za ije dijelove Dyggve tvrdi da su iz Sv. Petra i Mojsija. Sv. Mihovil na obali nije adaptacija nego SK crkva koja ivi i dalje. 26. RANOSREDNJOVJEKOVNA ARHITEKTURA U ISTRI BALE ; Sv. Marija nalazi se ispod dananje upne crkve, jednobrodna sa tri istaknute apside ( jedina takva u Istri ) karolinka specifinost Sv. Marija Mala kod Bala dvobrodna s dvije upisane apside. Neki smatraju da je predromanika iz 8./9.st., a drugi da je romanika jer je u lijevoj apsidi bio romaniki oltar in situ i ostaci fresaka iz 14.st. ( slina Sv. Petru Starom u Zadru ) ROVINJ ; Sv. Toma kod Rovinja jednobrodna sa tri pravokutne apside, ima transept i kupolu ( centralna graevina ) Sv. Andrija na Crvenom otoku kraj Rovinja sauvan sredinji dio s kupolom, krina, centralna graevina s freskama. Mogua datacija u 8./9.st. Novigradska katedrala Sv. Pelagija trobrodna je, ispod apside bila je kripta, naen ciborij biskupa Mauricija ( pronaen u baptisteriju ), import je iz Italije s kraja 8.st. Katel Bale jednobrodna crkva s tri istaknute apside, datira se oko kraja 8.st. ( datacija je po namjetaju ) Sv. Vincent u Sanvinentu najbolje sauvana samostanska crkva, romanika je, jednobrodna s tri upisane polukrune apside. S obzirom na freske datira se u 13.st. Sv. Sofija u Dvigradu ranoromanika iz 13.st. ista je kao i predromanika s poetka 8.st. ( oko 800.g. ), tri upisane apside i transept, u apsidama freske 8./9.st. Sv. Katarina u Pulskom zaljevu nita nije sauvano, jednobodna je s transeptom i kupolom centralni tip. Sv. Trojica u Rovinju poligonalna.? 27. NALAZ IZ AAVICE Z. VINSKI U aavici u Podravini je pronaen muki kneevski grob s prilozima nakita i eljeznim maem sa zlatnim limom i ukrasima na balaku koji je nestao. Od nakita pronaena je ; masivna srebrna ogrlica ukraena rombinim motivom, par narukvica ukraenih elijama i staklenom pastom, par naunica zvjezdolikog tipa ukraenih granulacijom, pseudofibula, kopa, ulomak ploice od tijetenog lima, 3 dijelom oteena jezica od lemljenjem sastavljenih limenih ploica. Sav taj luksuzni srebrni nakit potjee iz PONTSKIH RADIONICA i pripada MARTINOVSKOJ KULTURI te se datira u kasno 6. i rano 7.st.

28. OSTAVA MATRICA ZA TIJETENJE IZ BISKUPIJE Taj nalaz je jedinstven uope u slavenskoj arheologiji ranog srednjeg vijeka. Potpada pod pitanja 7. i 8. st.Predmeti su naeni zajedno kao ostava. Sauvano je 26 komada matrica koji ine 24 matrice jer su dvije matrice kasnije bile razlomljene. To su matrice za tijetenje metalnog lima ( pressmodelle ) pomou kojih su se izraivali razni ukrasni predmeti i to uglavnom okovi za remenje i fibule takvih zasad nema. Tehnika izradba i plemenita debela patina na drugoj strani objekta govore u korist originalnosti objekata. Figuralno se mogu svrstati u 4 skupine ; 38stilizirane figuralne ( ljudska lica, razne ivotinje ) 39matrice za otisak privjesaka ( zvjezdolika naunica ) 42rozete i vee okrugle ploice

43kvadratne i duguljaste matrice Jedan od najpoznatijih nalaza matrica je FoNLAK u Maarkoj, dru7gi poznati je u ADONYU na podruju Panonske ravnice, ali ni jedna nema slinosti sa Biskupijom. Nalaza matrica bilo je i u Rusiji i otisaka, ali se ne mogu povezati sa Biskupijom. Budui da se ne moemo osloniti na komparaciju s drugim matricama naenim u Panonskoj nizini, moramo ih usporeivati s ve otisnutim ukrasnim objektima npr. Zvjezdolikim naunicama iz 7.st. koje pripadaju martinovskoj kulturi, no cijeli nalaz ne moemo tono kulturno opredijeliti iako pripada 7.st. 29. WERNEROVA PODJELA SLAVENSKIH LUNIH FIBULA 7.ST. 1. ANTROPOMORFNE nalazimo ih na podruju balkana, postoji teorija da su se proizvodile u Erdelju. ovoj grupi pripada i fibula iz STENJEVCA Zagreb 2. ZOOMORFNE nalaze se na podruju Krima proizvodile su se u Ukrajini 3. DNJEPARSKE s antropomorfnom nogom i konjskim protomama ( glatke i bez ukrasa ) proizvoene i rairene po Podnjeprovlju. Vezane iskljuivo za Ukrajinu. Smatra se da slavenske fibule potjeu od gotskih, ima nejednakosti ; gotske uglavnom od plemenitog metala u paru, a slavenske od raznih kovina. Oba tipa su enske i nose se uglavnom na dole. 30. KARAKTERISTIKE RANE SLAVENSKE KERAMIKE Keramika je uglavnom od dobro proiene gline, moe biti; tamnosive, sivosmee i crvenkastosive boje i dobro je peena. Od ukrasa se javljaju valovnica i horizontalno ugrebene linije, ornamentika se na keramici nalazi uglavnom ispod vrata posude i prelazila je prema trbuhu ( samo izuzetno je cijela povrina ukraena ), a ima i vie neukraenih posuda. Keramika je raena na primitivnom runom lonarskom kolu ( na dnu ima kruna ispupenja ) ili tehnikom gnjetenja = runo, manja koliina keramike, a mogu se pojaviti i znakovi lonara x ili monogram. Oblici posuda se dijele u 2 osnovne skupine ; a) tipino slavenski oblici ( jajolike ili kruno jajolike, esto asimetrini ) i b) osobiti oblici urne iz Kaia trbuaste sa izvijenim obodom 7.st. - inae su zdjelaste, s izraenim bikoninim tijelom, loptaste sa irokim obodom TIPINO SLAVENSKI OBLICI. Slavenska keramika se razvija pod utjecajem autohtonog ivlja i teko ju je datirati samo na temelju tehnoloko tipolokih karakteristika pa za sigurno datiranje trebamo zatvorene cjeline. 31. MARTINOVSKI KULTURNI KRUG *Prvi Avarski Kaganat je bio sloeni plemenski savez kojeg su inili Avari, Kutriguri, Protobugari, Slaveni ( Anti ). Martinovka stil pripada u 2. pol. 6.st. i 7.st.i ini zasebnu pojavu unutar 1. Avarskog Kaganata. Sredite kulture je u Ukrajini, ali zastupljena je bila i u podunavskim krajevima Slovaka, Moravska, Rumunjska, Maarska i Balkan i to uglavnom nakit tog tipa. Karakteriziraju ga ostave blaga, a uz nakit crnomorskog porijekla ( pseudo kope, pseudo fibule, zvjezdolike naunice i narukvice zadebljanih krajeva ), esto dolaze i slavenske fibule s antropomorfnom noicom. Od tehnika izrade se javljaju tijetenje, granulacija, tijetenje s pseudo granulacijom, a karakteristini oblici su zvjezdolike naunice, gravirani jezici s prikazom ivotinja i biljnim motivima, aplike i kope raene na proboj sa fantastinim ivotinjama u obliku ljudskih likova. Martinovka, Ukrajina : 6.st. Nalaz???? Dijelovi konjske opreme, aplike u obliku fantastinih ivotinja, pozlaena slavenska fibula, narukvice proirenih krajeva, srebrni kale karakteristine ljudske maske iz radionica u Carigradu. Bizantske kope, slavenske fibule s antropomorfnom maskom, srebrne lice i zdjelice, bizantski srebrni jezici s graviranim biljnim motivima. 32. KARAKTERISTIKE GROBALJA POGANSKOG HORIZONTA (DO SREDINE 9.ST.) U DALMACIJI

Karaman i Beloevi smatrajuda su Slaveni zadrali obiaj spaljivanja i da su ga koristili paralelno s pokapanjem do 9.st. no smatra da su Hrvati bre prihvatili nove obiaje pokapanja te da su paljevinski nalazi mogli potjecati i iz ranijih razdoblja ( zbog kontinuiteta pokapanja na istom mjestu ) ili su pripadali obiaju paljenja ognja IZNAD tijela pokojnika koji je bio poznat kod Slavena i Germana. Svejedno priznaje postojanje paljevinskih grobova u Smrdeljima kod Skradina, ali ih zbog nalaza datira u 8.st. U 2.pol. 8.st. Hrvati su se redovito pokapali u jednostavnoj jami iskopanoj u zemlji, orijentacije I Z, oruje, ostruge, nakit ( sve import ), zlatnik u ustima i keramika lokalne proizvodnje. Poetkom 9.st. zadravaju se groblja na redove uz naselja, ali se poinje i pokapati uz crkve, grobovi su od kamenih ploa s poklopnicom, skoro u obliku ovala, nakit je domae proizvodnje ( jednostavne kariice 1, 3, 4 jagodne ). Beloevi spominje i arno groblje iz 7.st. iz Kaia MAKLINOVO BRDO na kojem su naeni tragovi paljevine i pepela pomijeani sa ulomcima spaljenih ljudskih kostiju i keramike ( slavenske urne ) Jelovina ne smatra da su ove dvije nekropole dokaz. Groblja s inhumiranim ukopima kraj 7.st. po. 9.st.: Materize kod Nina,Razbojine, Maklinovo Brdo, Glavurak u Kaiu, Braia podvornice u Biskupiji kod Knina. 7 najstarijih grobova iz Crkvine u Biskupiji kod Knina, enski grob iz Trilja, grobovi u koljanima kod Vrlike datirani novcem Konstantina V Kopronima (741 775) Sarkofag iz Biskupije s pozlaenim ostrugama i garniturom za zakopavanje zlatnik Bazilija I (867 886). 33. NAJSTARIJI HORIZONT GROBOVA NA LOKALITETU CRKVINA U BISKUPIJI KOD KNINA 7 mukih grobova, nalaze se juno uz SH crkvu Sv. Marije, u jednostavnoj zemljanoj raci, u drvenom lijesu s obolom u ustima Konstantin V Kopronim i sina Lava IV 751-775 - horizont najstarijih SH grobova oko 800.g. ; najstariji grobovi s orujem svih Slavena uope 1)grob par laganih ostruga od pozlaene bronce s garniturom + solidus - drveno vjedro optoeno kositrom i eljezom - bakrena patera tava bojni no i ma tipa K ukraen na jabuici srebrnom icom natpis ULFBERHT radionica u Poranju datiraju se u 9.st. ako su zapadno od Rajne 6)grob datiran isto obolom K.V.K. - ma tipa K bez potpisa, ali s pozlatom na balaku i garnituri - izraen prije 800. jer ima krau nakrsnicu, a oni iz 9.st. imaju duu 4)grob mladi sa dugim bojnim noem, bez obola, srebrne i pozlaene ostruge - tipoloki sline onima iz groba 1 oko 800.g. 7)grob solidus i eljezne ostruge tauirane srebrom i sauvanim kratkim trnom 34. ZNAENJE GROBLJA U KAIU 1. KAI MAKLINOVO BRDO 8. 1. pol. 9.st -pronaeno je 55 SH grobova: u obinim zemljanim rakama (12), s upotrebom kamena uz glavu ili noge (43) -svi grobovi su bili kosturni, orijentirani I-Z, sa pokojnicima na leima sa ispruenim rukama, pogrebni obiaji su slini kao i na ostalim SH nekropolama poganskog horizonta ( Nin drijac, Nin oko crkve Sv. Kria ) -veina grobova je imala priloge, od toga najvie keramike. Naeni su i eljezni noevi, eljezna kresiva s kremenom, 2 eljezne ostruge. 2. KAI MAKLINOVO BRDO (VINOGRAD STOJANA DRE) ARNO GROBLJE 7.st. - 50-ak m JI od SH nekropole s kosturnim grobovima uoeni su bili tragovi paljevine i pepela pomijeani sa ulomcima spaljenih ljudskih kostiju i fragmentima keramike. - urne slavenska keramika nisu bile zakopane dublje od pola metra, a nalazile su se na nepravilnoj

meusobnoj udaljenosti, pokojnici nisu bili spaljivani na mjestu ukopa are, nego na posebnoj lomai. Ne moe se utvrditi da li su nad arama postojali humci kao to je to bio obiaj kod slavenskih naroda. - datira se okvirno u 7.st. i predstavlja PRVI ARHEOLOKI DOKAZ O SAHRANJIVANJU SPALJENIH SLAVENSKIH POKOJNIKA ne samo u Dalmaciji nego i na cijelom podruju bive Jugoslavije - NAJSTARIJI NALAZ SLAVENA (HRVATA) 3. KAI RAZBOJINE 8. 1.pol.9.st. - SH nekropola poganskog horizonta, svi grobovi imaju kamenu grobnu arhitekturu od neobraenih kamenih vertikalno postavljenih ploa+poklopnica, a neki su imali i poploano dno, orijentirani I-Z. Prevladavaju ovalni oblici grobova, a zastupljeni su i paetvorinasti i trapezoidni. Svugdje uglavnom po 1 kostur ispruen na leima s rukama uz tijelo. Prilozi : eljezni noevi, kresiva, obine bronane kariice, ilo, keramike posude. 4. KAI GLAVURAK - istraeno je 25 grobova ( 10 iz seobe naroda, 15 SH ) - stariji SH sloj 2.pol.8.st.-1.pol.9.st. obine zemljane rake, keramika, eljezni noevi, fragmenti eljeznih obrua, srp - mlai sloj 10.st. 11.st. neobraene kamene vertikalno postavljene ploe, grobovi su paetvorinastog oblika, srebrna naunica, prstenje . . . . 5. KAI MASTIRINE 9. 11.st. - ostaci SH crkve centralnog oblika sa 6 apsida i naknadno dodanim narteksom - s J strane crkve SH nekropola sa 132 groba od nepravilnih vertikalno poloenih kamenih ploa, neki su bili od obinog zidanog kamenja, razliita orijentacija zbog konfiguracije terena ; mrtvaci su poloeni na lea s rukama uz tijelo - prilozi su relativno brojni : obine kariice, kariice s koljencima, S kariice, s 1 jagodom, s 3 jagode, prstenje 35. GROB HRVATSKE ODLINICE IZ TRILJA Za otkopavanja zemlje na upnom groblju u Trilju pokraj stare upne crkve Sv. Mihovila naen je starinski nezazidani grob. Od kostiju je naena je samo donja eljust i ispremijeani zlatni predmeti dio enskog zlatnog nakita, a sastoje se od zlatnog erdana, prstena, 1 par puceta i 3 para naunica slinog oblika, ali razliite veliine. Meu predmetima je leao i bizantski stari novac ( Konstantinov obol ). erdan od 20 veih i 4 manja jajolika zrnca. Manja su glatka bez ikakvog ukrasa, a vea na sredini imaju zlatnu filigransku nit i filigranski rub na krajevima. Dugmad kuglastog oblika ima po sredini istaknuti zrnati rub koji dijeli gornju glatku polovicu od donje koja je naikana zlatnim izboinama obavijenim filigranskom niti. Tri para naunica su sa dvije strane filigranskim koljencima od 1 ili 3 reda nanizanih kuglica, a pri dnu kariice je privjesak gusto zbijenih kuglica u obliku grozda koji se protee s obiju strana karike prema gore i dole. Filigranska pletenica na kariicama srednjih i veih naunica. Prsten u sredini ima ovalni okvir obrubljen filigranskim zrncima, a u okviru je ljubiasta staklena pasta. Oko toga su 4 glatke okrugle uke obrubljene nizom tokica, a izmeu njih su 2 trokutasta polja. Zlatni novac je solidus bizantskog cara Konstantina V Kopronima (741 775). Na prednjoj strani je lik njegovog oca Lava III, a na stranjoj je on sa sinom Lavom IV. Nalaz pripada umjetnosti seobe naroda (merovinkoj i barbarskoj umjetnosti). 36. GROBLJE U BRODSKOM DRENOVCU Spada u vrijeme trajanja avaro-slavenske kulture u panonskom Podunavlju kraj 7. pol. 9.st. Za lokalitet je doznato 1951/2, a sistematski je iskapan od 1953.g. Nalazi se na breuljku PLANA.

To je ranosrednjovjekovno groblje koje sadri 32 groba, od toga 3 sa skeletima konja i 1 dvojni. Svi grobovi su skeletni, ukopi su vreni u jednostavnim zemljanim rakama bez grobne konstrukcije. Pokojnici su ukapani na leima s rukama uz tijelo, orijentirani I(glava) Z(noge). U 3 konjanika groba, jaha je bio orijentiran kao i ostali, a konj ( tipa Tarpan orijentalnog podrijetla ) mu je leao s lijeve strane poloen na noge savijene pod trup. Sva tri konja su pokopana s jahaom opremom ( vale, stremen i kope ). 1. konjanik je imao kompletnu opremu ratnika, 2. je imao samo bojni no, a 3. nije imao nita. Znaajna je pojava osteolokih ostataka raznih domaih ivotinja koja govori o vjerovanju ljudi pokopanih u Brodskom Drenovcu. Pronaene su i ljuske jaja i zdrobljena jaja. Postoji i jedan zgreni ukop. Od kulturnih nalaza imamo : 44naunice sa tri koljenca i privjeskom od staklene paste ( 7.-9.st.) 49sljepooniarke jednostavne koje se vremenski ne mogu poblie odrediti ; rastavljenih krajeva od kojih je jedan ravan, a drugi uvijen u petlju susreu se unutar ketlake kulture i SH nalazima 9.st. ; s nekoliko puta zavijenim nastavkom (8.-9.st.) ; sa tapiastim privjescima od 2 isprepletene ice ketlaka kultura (9.10.st.) 51narukvice pronaen je dio jedne rastavljenih krajeva, rombinog presjeka ; pronaen je i dio propelera ( okov ) i narukvice 8./9.st. 52prstenje jednostavno (9. 11.st.) 54jeziac s pojasa s lozicom i plitko urezanim ornamentom ( najkasniji period avarsko-slavenske kulture, kraj 8. pol. 9.st. 56kotani tuljac za igle uobiajeni kulturni element u avaro-slavenskim nekropolama 8.st. 58oruja bojni no, sablja, pala, spata(dvosjekli ma) 59vale, stremeni, vedrica, medaljon itd. 60najvie je nalaza keramike koja pripada PODUNAVSKOM TIPU Samo groblje je datirano u poetak 9.st. 37avarski elementi jahai rekviziti(posebno vale s vertikalnim prekama u obliku slova S), propeler okov, naunice sa staklenim privjeskom, sablja, pala 41slavenski elementi sljepooniarke (pripadaju ketlakoj kulturi koja je naslijedila avaroslavensku kulturu 8.st.), ukrasna srebrna pozlaena zrna i keramika podunavskog tipa 37. RANOKAROLINKI NALAZI U HRVATSKOJ KAO POKAZATELJI KAROLINKOG UTJECAJA U KRISTIJANIZACIJI irenje kultova franakih svetaca ; Sv. Asel, Sv. Marta, Sv. Martin, Sv. Hermagora, Sv. Bartul. I imena sveenika npr. Gumpertus i Gracijan (natpis iz Sv. Marte u Bijaima) ukazuju na franaki utjecaj. Prvi kontakti s Francima se odvijaju ve u 2.pol.8.st i to sa misionarima. Najznaajniji nalazi koji pokazuju njihov utjecaj u kristijanizaciji su cetiska kadionica iz Stare Vrlike i dva relikvijara jedan s moima Sv. Anselma iz Nina u obliku torbice kakvi se i inae javljaju u merovinkoj i karolinkoj umjetnosti (~Cividale), ukraen iskucavanjem na srebrnom pozlaenom limu, na gornjem dijelu je prikazan Krist kako sjedi na prijestolju, a na donjem pod nejednakim arkadama su prikazani mladi orant, enski svetaki lik u adoraciji i mladoliki svetac sa kadionicom ninski patroni AMBROZ MARCELA ASEL. Stranja strana je primitivnije obraena s iskucanim krunicama. Karaman ga datira u poetak 9.st. Drugi relikvijar pripada nepoznatom svecu iz Nina, a izraen je u obliku krinjice tj. sarkofaga sa dvoslivnim krovom. Izraen je od drveta i obloen srebrnim limom, a ukraen rozetama i lanim draguljima od staklene paste to ukazuje na rani srednji vijek 7./8.st. Kadionica iz Stare Vrlike od srebra i bakra s djelominom pozlatom, izraena tehnikom lijevanja i ukraena rovaenjem, po ukrasima slina Tasilovom kaleu datira se u 2.pol.8.st. 38. KAROLINKI MAEVI I OSTRUGE U HRVATSKOJ Oprema ratnika u ranofeudalnoj Hrvatskoj dravi uglavnom je karolinkog tipa. Sastoji se od;

DVOSJEKLOG MAA, BOJNI NO, KOPLJE S KRILCIMA i od opreme konjanika OSTRUGE. U gradovima bizantskog temata ; Zadar, Trogir, Split nije registriran ni jedan primjerak jer su Bizant i Franci u ratu. Maevi u dalmatinskoj Hrvatskoj se datiraju u 1.pol.9.st., a starija su samo 2 podravska nalaza s ranokarolinkim maevima ( Medvedika urevac i Cirkovljan) koje datiramo prije i oko 800.g., smatrajui ih posljedicom ratnih pohoda Karla Velikog protiv Avara u Panoniji ( neovisno od hrvatske kneevine u dalmatinskom zaleu u 9.st. ). Ma iz Podsuseda tip K je neto mlai i pripada 1.pol. 9.st., a njegov smjetaj govori da je nosilac maa moda bio pokopan u vrijeme nemira za vladanja pan. slav. knezova Ljudevita ili Ratimira. Nalazi u dalm. zaleu su posljedica karolinkog kulturnog utjecaja. Karolinke maeve kod nas nalazimo ili kao dar ili kao trgovaku robu i to od 800. kroz cijelo 9.st. - maevi tipa H dvosjekli ma sa ljebom za krv na sredini, donekle trokutasta jabuica sa zaobljenim rubom,est ukras je TAUIRANJE, baza jabuice i nakrsnica su u obliku lee ; ma tipa H se u Europi ( Poranje ) javlja od 2.pol.8.st. kroz cijelo 9.st. ( slavenska groblja ), a u sr. Europi i u 10.st. ( Maarska ) drijac, Nin(grob 322 ovaj je neukraen) ; Gradac kod Drnia; Katuni kod Omia 9.st.; Rudii kod Glamoa ovi maevi su franaki import iz Porajnja, a trgovinom su doli poslije 800. 1.pol.9.st. - maevi tipa K ima viedjelnu krunu jabuice (5-dijelna), balak je izraen prugasto tauiranim ulocima od srebra i mjedi Prelog, Meimurje(8.st.) tip K, najstariji ; Vindija kod Varadina import iz Poranja ; Biskupija , Koljani, Mogorjelo, Prozor, Podsused, Stolac, Orli 9.st. ma iz biskupije datiran je novcem K.V.Kopronima rano 9.st. - Medvedika, Panonija poseban tip 1 bojna sjekira, jezici sa remena za ma stil Tasilovog kalea,datiraju se oko 800.g., kraj 8./po. 9.st., ee nemaju jednoobrazno oblikovane jabuice na balacima, jabuica i kratka nakrsnica su tauirane gusto plonim ukivanjem bronane ice s pozlatom na bazi jabuice, a posebno na nakrsnici se razabire obrubljen hrbat - Prelog Cirkovljan, Biskupija, Vrpolje kod Knina, Graac, Plavno prijelazni tipovi tip 1 tip H, tip 1 tip K ; - stremeni okrugli i dijelovi ostruge najstariji Na 4 maa u Europi (tip K ?) je na sjeivu pisana signatura ULFBERTH (2 u Norvekoj i Biskupiji i Prozoru kod Otoca). Najbrojniji nalazi ostruga su u Biskupiji i Gornjim Koljanima. Biskupija par laganih bronanih ostruga sa zakovicama na ploicama i garniturom nakon 800.g. Datirane zlatnikom K.V.Kopronima - Grobovi plemia s ranokarolinkim ostrugama sa zakovicama na ploice i s garniturom po.9.st. - kneevski grobovi u crkvi mauzoleju 2.pol.9.st. ; 1) djeak u zasvoenoj zidanoj grobnici 2) 2 mukarca u sarkofazima = oba ova groba imaju masivne , bogato ukraene pozlaene ostruge sa duim iljcima ( mlae ) Mogorjelo pojasna garnitura s kopom sa okovom i 2-dijelnim jezicem ; lagane bronane ostruge Koljani, kod Vukovia mosta pokojnik u drvenom lijesu, narebrena pojasna kopa (po.9.st.), rani karolinki ma tipa K-O s bronanim okovima pojasa, par eljeznih ostruga sa garniturom za zakopavanje - starije, masivne Ostrovice kod Bribira, Begovaa, drijac, Maklinovo brdo - Kai Paralelne za drijac i Begovau (po.9.st.) imamo u Biskupiji iako su tamo neto starije (kraj 8.st.) K.V.Kopronim i bronane drijac (g. 161 i 74) i Maklinovo brdo su mlai 1.pol.9.st. Biskupija i drijac import, ove druge su moda domai proizvod po uzoru na franake. Strane Gorica masivne eljezne ostruge, vjedro, recipijent za sol 9.st. 39. KRSTIONICA KNEZA VIESLAVA, LUK IZ KATEL SUURCA I SARKOFAG IVANA RAVENJANINA Vieslavova krstionica smatra se da potjee iz Nina i da je Vieslav prvi pokrteni vladar Hrvata oko 800.g. Zapravo to nita nije sigurno pa je i po jednostavnom ornamentu,plitko isklesanim stupiima s jednostavnim kapitelima, astragalu i pleternom kriu s volutama neki datiraju oko 800.g.(Petricioli), a po istim elementima dekoracije i osobinama natpisa eper i Rapani u 11.st.

Ovaj izvor prima slabe, da ih prosvijetli. Ovdje se peru od svojih zloina, to su ih primili od prvog roditelja, da postanu krani spasonosno ispovjedajui vjeno Trojstvo. Ovo je djelo pobono nainio sveenik Ivan u vrijeme kneza Vieslava, u ast naime Sv. Ivanu Krstitelju, da zagovara njega i njegove tienike (krtenike) Luk iz Katel Suurca jedan od najstarijih srednjovijekovnih spomenika kod nas, a pripada prijelaznom razdoblju. Ukraen je kukama, natpisom ( Gledaj ovo djelo, kakvom je divnom ljepotom izvedeno pomou Gospodina . . . . ). Luk je bio uzidan u jednu kulu, od mramora je i u presjeku je 8 kutan. Ne zna se kojoj crkvi je pripadao Kati smatra ili Sv. Juraju na Putalju ili Sv. Mariji od Hlada pa ga datira u 9.st., Karaman i Buli ga datiraju u 8.st. Danas se uva u upnoj crkvi u Katel Suurcu. Sarkofag Ivana Ravenjanina ovaj sarkofag je izraen od prokonekog mramora to znai da je bio antikog porijekla jer se u srednjem vijeku mramor vie ne uvozi pa se prerauju antiki sarkofazi. Na proelju je ukraen ukrtenim ljiljanima, auz njegov gornji rub je natpis na latinskom. Nalazi se u Krstionici Sv. Ivana u Splitu, a do 1881.g. je bio u kapelici Sv. Matije, natpis nije datiran i ne kae izriito koji nadbiskup Ivan, ali se je ipak po davnoj tradiciji pripisivao Ivanu Ravenjaninu, obnovitelju splitsko solinske nadbiskupije poetkom srednjeg vijeka, koji je ivio od 650 680.g. Tek u novije doba se javljaju sumnje o postojanju Ivana Ravenjanina i neki povijesniari smatraju da se zapravo radi o papi Ivanu X koji se moe smatrati pravim reorganizatorom dalmatinske srednjovijekovne crkve koji je preko 2 splitska koncila 925. i 928. potvrdio primat splitske nadbiskupije u Dalmaciji i Hrvatskoj. On je prvo bio biskup u Raveni odatle je nastala splitska legenda o nekom Ivanu iz Ravene Duchesne, egvi . . . . Slova natpisa i dekoracija upuuju na 10. i 11.st. Neki smatraju da je Ivan Ravenjanin zbilja postojao, ali ga smjetaju u 7.,9.,8.st(ii),11.st. sarkofag Ivana Ravenjanina je slian sarkofagu nekog priora Petra u Splitu, a rije PRIOR se ne javlja prije 1000.g. Buli 9. ili 10.st. Sam sarkofag je etverokutna dugaka krinja sa spljotenim, gotovo ravnim poklopcem na kojem je popreko urezan kri izmeu ijih krakova je urezan grki natpis HC XC NHKA. Na prednjoj strani sarkofaga je latinski natpis. Ispod natpisa, prednja strana je razdijeljena na 4 jednaka pravokutna polja, u svakom je ukras koji se sastoji od 4 trolista ili heraldika ljiljana sloenih u obliku kosog kria, u sredini je rozeta, a polja su razdijeljena motivom ueta. 40. KARAMANOVE TEORIJSKE POSTAVKE O STAROHRVATSKIM GROBLJIMA Slaveni po dolasku (615.) nisu donijeli nikakav materijal. ivjeli su stalno na istom mjestu, prisvojili su tue predmete. Plitko su zakopavali svoje mrtve(incinerirane) zato im nema traga kroz 2 stoljea 6 8. najstariji nalazi 8.st. groblja s nalazima kesteljske kulture (maarski arheolozi kau da su to Avari). Hrvati u 7.st. nema nikakvih grobova samo nalaz iz aavice u posavskoj Hrvatskoj i matrice za tijetenje iz Biskupije Karaman vidi srodnost sa ostavtinom kuturgura u Ugarskoj, i Golubi kod Knina Karaman smjeta u tu skupinu. Ogrlica sa upljim zrnima i zvjezdolike naunice tipine su za 6 8.st. i odaju utjecaj Bizanta. Radi i Marun govore o spaljevini na SH groblju u Smrdeljima kod Skradina, no Karaman se ne slae s tim u potpunosti on smatra da su ti nalazi iz 8.st avarske provinijencije. 2/2 8.st. nekoliko grobova u Biskupiji, enski grob u Trilju, nekoliko grobova u Koljanima Oko 800.g. 5 grobova u Velikoj Gorici noevi, sjekire, strelice. Karaman grobove u prostoj raci datira u 8.st. tj. u nepokrteni period, a one sa oblonicama u pokrteno 9.st. i smatra da to vrijedi samo za dalmatinsku Hrvatsku jer se u panonskoj Hrvatskoj jo u 11.st pokapaju u prostoj raci. Ima i iznimaka Koljane 2 groba u prostoj zemlji i 3 s neotesanim kamenjem 1 kamen uz glavu i 1 uz noge prijelaz od zemljanog groba ka kamenoj konstrukciji. Karaman se ne slae da su grobovi iz Biskupije i Koljana imali lijesove ( jer se oni javljaju kod nekih slavena iza 1000.g. ) nego da su bili poloeni na drvenu dasku. Oznaeni grobovi humak zemlje nad grobom, ali to trajalo kratko jer su stavljli kri na grob. Po Karamanu obiaj prilaganja ostruga i maeva potjee iz Vikinke kulture koji su stigli u Veliku ili Bijelu

Hrvatsku s kojom su ostali u vezi (????), naunice iz Biskupije i Trilja su bizantskog porijekla. Po T.A. Ivan Ravenjanin je ve sredinom 7.st pokrstio Hrvate i ustanovio Crkvu, ali Karaman se ne slae s tim kae oko 800. U 9. i 10.st. prevladavaju nepravilne paetvorine , ovali u dalm. Hrvatskoj, u 11.st u Podravini (Bijelo Brdo, Klotar, Svinjarevci) jo ukopi u prostoj raci. Dasku zamjenjuju ploe na dnu groba, a kri umjesto zemljanog humka. Presvoena grobnica. Sarkofag 2 u Crkvini, Jelenin na Gospinom otoku u Solinu, 11.st. Petar Crni u Sv. Petru u Selu itd. Karaman kae da ve od 9.st. Hrvati u grobove ne stavljaju priloge, ali ima iznimaka. U tim grobovima 9. i 10.st. nalazimo nakit proizvod domaih zlatara osim 3-jagodne naunice iz Erduta import. U 11.st. naputaju se groblja na redove, ukopi uz crkve osim u Bijelom Brdu obina raka, orue, novac, posude i u Klotar, Svinjarevci. Zbog pokapanja u blizini crkve naputa se stroga orijentacija Z I, orijentacija prema zidu crkve : avi kod Bribira, Sv. Mojsije u Solinu, Katedrala u Biogradu. Etani grobovi : Sv. Juraj na Putalju, avi. 11.st. nepravilna kamena paetvorina, nema vie naunica obamrlo zlatarstvo, poneki bjelobrdski oblik. Bukorovia Podvornica : - 1 sloj 9.st. obina raka - 2 sloj oko 1000. i 11.st. ovalni grobovi - 3 sloj 12.st. pravilni etvrtasti bez nalaza 41. KARAKTERISTIKE I DATACIJA GROBALJA MRAVINCIMA, MAJDANU I GAJINAMA Groblje u Mravincima (115 grobova , 9. 10.st.) Groblje u Mravincima iznad Solina ( poloaj zvan Glaviine ) je SH groblje na redove koje se datira u 9. i 10.st. po analogijama sa SH grobljima i nakitom. Na ovom groblju nisu naeni ostaci crkve, a pokojnici su sahranjivani u jednostavnim uskim etvrtastim grobovima od nepravilnog kamenja suhozida i pokriveni ploama. U grobu se nalazi po jedan pokojnik, uz par obiteljskih grobnica. Jedan pokojnik u grobu je uobiajen za rani srednji vijek dok ih u kasnom srednjem vijeku ima vie. Vie od polovice grobova nema nalaza, a i oni koji ih imaju nisu ba bogati i pokazuju nam prosjene prilike SH naselja. U grobovima su pronaene naunice (jednostavne kariice veinom od bronce, 1-jagodne, 4-jagodne 1 par srebrnih, kariice s S zavretkom malo starije, kariica s 3 koljenca ; na SH grobljima su este 1-jagodne sa upljom jajolikom jagodom), prstenje (uglavnom bronano), noi, bakrene ploice pasa (u grobu djeaka je naeno 8 okruglih ploica), ljuska jajeta (poganski obiaj popudbine vaan je za datiranje) Groblje u Majdanu (26 grobova, preko 100 uniteno, 9. 10.st.) Groblje u Majdanu kod Solina je SH groblje na redove koje se datira u 9. i 10.st. Sami grobovi su u obliku nepravilnih paetvorina ili ovalni, zidani od nepravilnih komada kamenja spojenih glinom, a ploe kojima su pokriveni su uzete sa oblinjeg starijeg rimskog vodovoda. Grobovi su orijentirani Z I, a pokojnici su poloeni na lea s rukama uz tijelo. U grobovima su pronaeni i dragocjeni predmeti od zlata i srebra ; naunice ( par 1-jagodnih zlatnih ukraenih filigranom, par 1-jagodnih srebrnih sa pozlaenom jagodom i filigranom, par velikih srebrnih 4-jagodnih ukraenih filigranom, manje zlatne i srebrne 1-jagodne ), erdan ( 8 jajolikih privjesaka od pozlaenog srebra ukraenih filigranskim zrncima obavijenim icom tradicija antike i Bizanta ), prstenje ( srebrni i bronani kolutovi, 1 od pozlaenog srebra i sa staklenim zrnom kasna antika ) Groblje na Majdanu ima 2 sloja. U starijima grobovima su nalazi dragocjenog zlatnog i pozlaenog nakita ukraenog filigranom, dok se u mlaima nalazi nakit od srebra sa mnogo jednostavnijim dekorom. U 9.st. i kasnije nakon pokrtenja, Hrvati svoje mrtve redovito pokapaju u grobnice od kamenih ploa i nepravilnog kamenja sa nakitom, ali bez oruja, a nestaje i popudbine. U 11. i 12.st. predmeti u grobovima postaju sve rjei, a njihova izvedba sve slabija ( u posavskoj Hrvatskoj i Istri se ne koristi filigran nego liojevani oblici koji ga oponaaju ) Groblje u Gajinama ( 100 grobova, 9. 11.st. )

Groblje u Gajinama kod Katel Suurca je SH groblje na redove i datira se u razdoblje od 9. 11.st. Grobovi su ovalnog oblika, ograeni kamenim klinovima i pokriveni ploama. Od nalaza su najbrojnije naunice (obine kariice, 1-jagodne, sa 1 izduenom jagodom, s jagodom kojoj su polovice nainjene od spiralno uvijene ice import iz karantansko ketlake kulture, par veih 1-jagodnih s filigranom), 15 probuenih rimskih i bizantskih novia (Buli misli da su se nosili oko glave). Uz Mravince ovo je najstarija SH nekropola na ovom prostoru, ali obje nemaju crkvene arhitekture. 42. GROBLJE STRANE GORICA Ovo SH groblje na redove je vano jer se nalazi van hrvatske drave u podruju Vinodola (Crikvenica) i potvruje nazonost Hrvata ve krajem 8./9.st. Sastoji se od 186 grobova i datira se od 8. 11.st. Bogatstvo grobnog inventara upuuje na veze sa Bizantom, Karolinzima, karantansko ketlakom i bjelobrdskom kulturom. Grobovi su najee orijentirani I Z, a pokojnici su poloeni na lea s rukama uz tijelo i prilozima poput keramike POGANSKI HORIZONT. Javlja se vie tipova grobova u obinim zemljanim rakama, sa djelominom upotrebom kamena i obloeni neobraenim kamenjem. Preteno se nalazi po jedan pokojnik u grobu i veliki je broj ena i djece to moda upuije na epidemiju. Nalazi tekstila upuuju na to da su pokojnici pokapani u odjei i naeni su uglavnom nakitni predmeti naunice, ali i drugi metalni predmeti poput noeva i britvi. Uz pokojnike su su stavljani i razni ritualni predmeti koji potvruju poganski obiaj pokapanja ( keramika s popudbinom i razbijene posude ). Isto tako je pronaeno i par bojnih noeva, strelica te 2 tuljca od kosti i T recipijent od roga ije analogije imamo u drijcu i datiramo ga u 8.st. Naunice obine kariice (9. 12.st.), S kariice (smatraju se tipinim slavenskim nakitom 9. 12.st. i prema nekim autorima se veu uz bjelobrdsku kulturu I. stupnja Tomii, dok Jeli smatra da su nastale prije pojave bjelobrdske kulture) , 1-jagodne (srebro, bronca, pozlaeno srebro, od neukraenih do filigranskih, 9. 11.st.), 2-jagodne (vrlo su rijetke, 9./10.st. , Biskupija, Golubi, Podgrae, minj) , 3jagodne (sa upljim i glatkim jagodama, sa izduenom srednjom jagodom, 9.-10.st) , 4-jagodne (rijetke) Bjelobrdske sa stoastim privjeskom ( ve u avarsko slavenskom horizontu kraj 8./poetak 9.st. ), par lijevanih grozdolikih tzv. VOLINJSKI TIP ( posebno rasprostranjen unutar bjelobrdskog kulturnog kruga 11.st. na prostoru izmeu Save i Drave, javljaju se od pol.11. pol. 12.st.), lijevana srebrna grozdolika naunica(~ minj, 1. pol. 10.st.) , tzv. PILINSKI TIP ( bronane sa spiralno uvijenom icom, 11.st. ~ Mastirine ) Karantansko ketlake u obliku lunule (~minj), s petljama u dnu karike, kariice rastavljenih zadebljanih krajeva ~ Biskupija, Plavno, Biljane Donje, Begovaa import 8. 10.st. Mediteransko bizantskih obiljeja aurirane srebrne naunice (~minj kr.9.st.), grozdolike lijevane srebrne (~drijac, Maklinovo Brdo) Pronaen je i 1 par karolinkih masivnih eljeznih ostruga s ostrunim krakovima trokutastog presjeka i izduenim trnom ukraenim graviranim geometrijskim uzorkom (analogije drijac i Maklinovo brdo, 1. pol.9.st.) Keramika je regionalna i potjee iz najstarijeg sloja grobova s kraja 8./poetka 9.st. Postavljena je ili kod nogu u grobu ili na grobu ili je razbijena na grobu. Raena je na spororotirajuem lonarskom kolu, loptastog oblika, ukraena valovnicom ili horizontalnim brazdama OSNOVNI UKRASNI MOTIVI SLAVENA, ali se po tipolokim odlikama ne podudara to znai da keramika u Vinodolu ima lokalne karakteristike. Javljaju se 2 tipa posuda : sa jako uvuenim vratom i razgrnutim obodom i visokim, ravnim, prema van ukoenim vratom. 43. NAJZNAAJNIJA GROBLJA IZ JELOVININA PREGLEDA STAROHRVATSKIH NEKROPOLA Biskupija Crkvina Bukorovia podvornica Lopuka glavica Biljane Donje Begovaa

Bijai Bribir Cetina Sv. Spas Kai Maklinovo Brdo, Mastirine, Razbojine Nin Sv. Kri, drijac 44. J. WERNER O DATACIJI GROBOVA ODLINIKA U BISKUPIJI CRKVINI Pronaen je zlatnik Konstantina V kopronima i njegova sina i suvladara Lava IV. 741 780. Tipoloki su vezani za sirakuku kovnicu. Kod nas ih je naeno 70 tak : Sveti Kri u Ninu, Dubravice kod Skradina, Bajagi kod Sinja, Trilj. J. Werner ove u Biskupiji tumai kao obiteljsko blago. To su biskupijski dostojanstvenici poganski obiaji. Ma iz groba 1, eljezne ostruge srodne onima iz Koljana iz Vrlike. Grob 6 : fragmentirane ostruge, zlatni solid, drvena vedrica okovana eljeznim obruima. Karolinki ma tipa K. To sve datira u kraj 8. poetak 9. st. 45. PET LOKALITETA U BISKUPIJI 1. CRKVINA Grobovi s drvenim lijesovima u J strani zida crkve Sv. Marije, sadre karolinke maeve tipa K i zlatnike Konstantina V Kopronima pa se datiraju u 2. pol. 8.st., ostruge. 2 sarkofaga iz predvorja crkve 1. sa enskom osobom, jednostavan, 2. sarkofag je rimskog porijekla i na proelju su mu uklesana 2 morska konja, a na poklopcu kri ( naknadno je raen, vjerojatno je bio dio arhitrava ), mrtvac je bio na leima s rukama uz tijelo i pozlaenim ostrugama sa garniturom za zakopavanje, zlatnik Bazilija I ( 867. 886. ) 2. pol. 9.st. Presvoena grobnica blizu sarkofaga sa djeijim pozlaenim ostrugama i garniturom za zakopavanje. Veliki broj grobova obzidanih kamenjem i pokrivenih ploom, predmeti nakitnog karaktera. 2. BRAIA PODVORNICA Iskopavao ju je Lujo Marun i u grobovima naao kovinske i keramike priloge eljezni noii, kresiva, keramike posude ukraene cik cak linijama vjerojatno SH grobovi 7. i 8.st. 3. BUKOROVIA PODVORNICA ( etvrta crkva - jednobrodna s polukrunom apsidom, Z dio nepoznat, 9. 10.st.) Nedaleko od crkve Sv. Trojice. Pronaeni su temelji manje SH crkve s apsidom, nekoliko kamenih ulomaka s pleternom plastikom, grobovi i 1 sarkofag. Veina grobova je orijentirana I Z, uglavnom sa 1 kosturom, ali je bilo i dvojnih, pokopani su na leima sa ispruenim rukama. 1. grobovi u obinoj zemljanoj raki 8.st. 2. grobovi ovalnog oblika, zidani od sedre ili vapnenca, pokriveni kamenim ploama ( nekima poploano i dno) najvie 9. 12. st. 3. etvrtasti grobovi, od nepravilnih kamenih ploa, kasniji 4. grobovi u obliku trapeza, najmlai, vjerojatno od ploa iz crkve 13. 15.st. - u grobovima prevladava nakit : kariice s koljencima, 1-jagodne, 3-jagodne, S-kariice 4. DOLOVI 2 groba u goloj zemlji, I Z, Fe noi, kremen, kresivo, 2 lonca 8.st. 5. LOPUKA GLAVICA Pronaena je SH crkva sa kontraforima iz 9.st., 1-brodna, longitudinalna s neobinim svetitem koje se sastoji od glavne apside, bone apside i bonog pravokutnog prostora, ima kontrafore i na proelju ( jedino ova crkva i biogradska katedrala ), budui da ima vie kontrafora na prednjem dijelu, Gunjaa

pretpostavlja da je imala zvonik, pronaeni ostaci sedre ukazuju na to da je imala krov, fragment tegurija slian onom iz Riinica ( kuke - slijepi lukovi rep ptice ukraen ribljom kosti ). SH groblje uglavnom I Z 1. mrtvaci pokopani u obinu zemljanu raku samo 2 groba 2. od nepravilnih kamenih ploa i pokriveni sa 2, 3 ili vie nepravilnih ploa, ruke su uglavnom uz tijelo - obine kariice, kariice s koljencima, naroskane, 1 jagodne * Sv. Cecilija, Kapitul crkva Sv. Bartola 46. CRKVENI NAMJETAJ IZ CRKVE SV. MARIJE NA CRKVINI U BISKUPIJI Sav crkveni namjetaj iz ove crkve pripada razdoblju od 9. 12.st. i tijkom vremena se 4 puta mijenjao. Naen je veliki broj fragmenata koji pripadaju zabatima oltarne pregrade, ali im se ne moe odrediti tona datacija. 1. faza 1.pol. 9.st. Ostaci kria u sredinjem polju ispunjeni su troprutim dvopletom, isto tako i donja luna traka, pod vodoravnom hastom kria se nalaze isklesane rozete ; u ovu fazu spadaju i pilastar i dijelovi ambona ija je povrina ispunjena istim motivom rozeta opasanih troprutom vegetabilnom viticom ( neprekinute rozete ) 2. faza 2. pol. 9.st. Vezuje se s ulomcima iz opata sa Branimirovim imenom. Obodne trake su ispunjene kukama, rep ptice pod kriem je ispunjen ornamentom na riblju kost. 3. faza 10.st. Obodna traka je ispunjena kukama, u sredinjem polju je je kri ispunjen troprutim dvopletom, a krakovi kria zavravaju voluticama, pod vodoravnom hastom svakog kria je ptica u profilu s grozdom u kljunu. Na luku zabata je natpis ( o ruenju neega ) 4. faza 11.st. Obodna traka je ispunjena kukama u suprotnom smjeru, druga ornamentalna traka je ispunjena nizom stiliziranih palmeta. ZABAT S PRIKAZOM MADONE najstariji prikaz Gospe u Hrvatskoj, pleter se gubi, javljaju se palmete prijelaz u romaniku. ETVEROSTRANI CIBORIJ 4 dekorirane arkade, piramidalni krov ukraen ljuskastim crijepovima i na bridovima lukovima koji se meusobno sijeku. Tanki stupovi su ukraeni raznim ivotinjama (orlovi, golubovi, sove, fantastine zvijeri). Na stranicama prevladavaju stilizirani biljni ornamenti. Luk na svakoj strani prati niz plastino izvedenih arkada od troprute vrpce. Unutar svake arkade je trokuti s uklesanim stiliziranim cvijetom 9.st. 47. KARAKTERISTIKE I DATACIJE CRKAVA S OBLIM KONTRAFORIMA Po Petricioliju ovi kontrafori bi originalno bili SH, a karolinki utjecaj vidimo u pridodanom predvorju westwerku. Mogu biti 1-brodne (Lopuka Glavica, Bukorovia Podvornica, Sv. Spas na vrelu Cetine) i 3brodne(Katedrala u Biogradu, Sv. Cecilija na Stupovima) Sv. Spas na vrelu Cetine zbog kontrafora, Karaman ju je proglasio kasnosrednjovjekovnom, ali je pronaen ukras oltarne ograde sa imenom upana GASTIKE koji ima identine ukrase kao i oni s Branimirovim imenom tako da se crkva ipak datira u 9.st. Crkva je 1-brodna s westwerkom i zvonikom sratenim s fasadom. Crkva na Lopukoj Glavici u Biskupiji kod Knina sauvala se neto vie od temelja i imala je neobino 3-lisno svetite koje umjesto jedne bone nie ima pravokutni prostor. Za daticiju crkve je vaan ulomak oltarne ograde koji ima identian ornament kao i zabat s natpisom kneza Trpimira iz Riinica koji se datira u 9.st. Crkva Sv. Cecilije na Stupovima sauvani su joj temelji, a bila je 3-brodna sa zvonikom i predvorjem s galerijom. Brodovi su joj razdijeljeni krinim pilonima i po svojim karakteristikama (monumentalna 3brodna) mogla bi biti iz 11.st., ali naeni ulomci crkvenog namjetaja su bliski onima s imenom Branimira (Mu, Nin, Otres) i datiraju se u 9.st.

Katedrala u Biogradu 3-brodna, 3-apside, razliiti stupovi dijele brodove (uglavnom okrugli), ispred je imala zvonik, a tlocrt joj znamo od Jelia. 48. MARASOVIEVA PODJELA CRKAVA CENTRALNE OSNOVE 1. JEDNOAPSIDALNI CENTRALNI TIP Javlja se u krunoj (Sv. Marija u Malom Iu) i pravokutnoj varijanti (Sv. Pelegrin na Dugom Otoku, Sv. Viktor na Dugom Otoku, Sv. Juraj u Ravanjskoj) 2. KRINO ETVEROKONHNI TIP U 3 osnovne tipske varijante : 1) kvadratini ulazni prostor + trolist (Sv. Krevan na Krku, Sv. Nikola kraj Nina) 2) pravi etverolist (Krstionica u Ninu, Sv. Petar u Muu) 3) 2 kvadratna + 2 polukruna prostora (Sv. Donat na Krku) Krino troapsidalna varijanta (Sv. Kri u Ninu) 3. ESTEROKONHNI TIP Sv. Trojica u Splitu, Sv. Marija u Trogiru, Sv. Mihovil u Pridrazi, crkva u Kaiu Mastirine, Sv. Mihovil u Brnazama 4. CRKVE PETEROLISNOG I OSMEROLISNOG TLOCRTA Stomorica, Sv. Krevan na Kolovarama u Zadru 5 Crkva u Olju 8 5. TIP RALANJENOG CENTRALNOG PROSTORA Sv. Donat u Zadru, Katedrala Sv. Tripuna u Kotoru (prvobitna crkva) 6. SLOENI TIP CENTRALNIH GRAEVINA Sv. Toma u Pranju u Boki Kotorskoj, Sv. Tripun najstarija kotorska katedrala 49. REGIONALNI TIP PREDROMANIKE ARHITEKTURE NA BRAU Na Brau se javljaju jednobrodne longitudinalne crkvice s 1 apsidom i ralanjenom unutranjou s bavastim svodom. Nemaju crkvenog namjetaja pa ih se ne moe preciznije datirati u vremenskom okviru PR 9. 11.st. (veina bi ih se mogla datirati u 11.st.). presvoene su bavastim svodom i pokrivene dvostrenim kamenim krovom. Jedna od najveih regionalnih koncentracija graevina istog oblika na uem prostoru. Sv. Kuzma i Damjan na Smreviku, Sv. Nedjelja (izvorna Sv. Marija), Sv. Martin, Sv. Duh, Sv. Toma, Sv. Mihovil, Sv. Juraj, Sv. Ilija itd. 50. REGIONALNI JUNODALMATINSKI KUPOLNI TIP PREDROMANIKA Ove i 6-konhne su najbrojnije, ali su ove koncertrirane u J. Dalmaciji s najsjevernijom u Omiu, a brojne su na Elafitskim otocima. Ove crkve su sve pravokutne osnove sa izvana etvero9kutnom, a iznutra polukrunom apsidom i imaju kupolu u sredini traveja. Kupola je uvijek u obliku kalote(esto ralanjena niama) uokvirena etvrtastim kubusom i pokrivena unjastim krovom. Boni zidovi su ralanjeni lezenama(esto i izvana i iznutra). A mogu biti i neralanjeni. = Sv: Petar-Omi(ralanjeni vanjski zidovi), Sv. Mihajlo-Ston, crkvice na ipanu, Lopudu, Koloepu(Sv. Nikola), Sv. Mihovil na Brau. Sv. Petar u Priku u Omiu unutranjost joj je ralanjena lezenama koje, spojene pojasnicom dijele svod u 3 polja ( krini svod kupola krini svod ). Vanjski zid je potpuno ralanjen slijepim lukovima i plitkim niama koje zavravaju dvostrukim lukom. Krovi/kubus nad kupolom je isto ukraen. Sv. Mihajlo u Stonu ista kao i Sv. Petar u unutranjosti lezene s pojasnicama te plitke i dublje polukrune nie, kupola nije sauvana, ali konstrukcija govori da je postojala (a i freska na kojoj Sv. Mihajlo u ruci dri model kupolne crkve). Vanjsko ralanjenje je specifino jer je izvedeno sa 2 reda plitkih nia ime se negira konstrukcijski element lezena, a istie njihova dekorativna funkcija. Pjavu ovog tipa crkve moemo objasniti krianjem dvaju osnovnih utjecaja : starokranskog zbog longitudinalnog oblika i bizantskog zbog kupole.

51. TROBRODNE CRKVE S KUPOLOM U DALMATINSKOM RANOM SREDNJEM VIJEKU Kod ovog tipa crkve prevladava longitudinalno rjeenje dok je kupola podreeni element. Sredinja apsida je uvijek pravokutna izvana (bone apside su malene) Sv. Stjepan, Otok kod Solina bila je i mauzolej hrvatskih kraljeva u 10.st. Zidovi su iznutra ralanjeni pilonima, a izvana lezenama koje meusobno nisu u skladu. U sreditu su piloni u etvrtastom odnosu pa se pretpostavlja da je iznad njih bila kupola. U westwerku je pronaen JELENIN SARKOFAG, a na proelju je bio 1 ili 2 zvonika. Apsida je izvana pravokutna, a iznutra polukruna. Sv. Martin u Trogiru unutranjost crkve 2 reda stupova dijele na 3 broda presvoena krinim svodovima i podijeljena pojasnicama u svodna polja. Drugo polje (do apside) nema krova pa se smatra da je tu najvjerojatnije bila kupola iako izvori spominju da je tu bio niski zvonik. Unutranjost joj je ralanjena lezenama i polukrunim niama, a vanjski zid plitkim niama i lezenama na Z proelju. 1 apsida. Sv. Lovro u Zadru to je mala 3-brodna bazilika sa upisanom pravokutnom apsidom dok su male bone nie, koje takoer moemo smatrati zaecima apsida, znatno uvuene pa se ioza njih nalaze male pravokutne prostorije kojima se prilazilo iz glavne apside. 4 stupa dijele unutranjost na na 3 broda, 1. i 3. polje imaju krine svodove dok se nad sredinjim dizala kupola na 4 stupa tzv. QUINCUNCX koja se nije sauvala. Vanjski zid je ralanjen lezenama koje se podudaraju sa stupovima u unutranjosti RANA ROMANIKA! Lezene su gore spojene trostrukim lukom. Na Z strani je 2 katno predvorje, a iznad njega su ostali dijelovi zvonika. Sv. Nedjeljica u Zadru Marasovi ju je vezao sa ovom skupinom zbog rasporeda unutranjih stupa u pravokutnoj osnovi kupola? No s crtea nam je poznat izvorni izgled crkve i tamo se kupola ne vidi. Inae je tip protoromanike bazilke (~Sv. Petar i Mojsije u Solinu) no unutarnje i vanjsko ralanjenje se ne podudara ( a to je osnovna razlika izmeu PR i romanike). 52. TROBRODNI JEDNOAPSIDNI TIP U DALMATINSKOJ PREDROMANICI Trobrodne jednoapsidalne crkve su ranije od 3-apsidalnih, a sagraene su na starokranskoj tradiciji. Sv. Stjepan na Sustipanu, Split brodovi su odijeljeni sa 2x5 stupova i natkriveni otvorenim drvenim krovitem sa povienim srednjim brodom bazilikalni tip, na Z strani je nartex, a na I polukruna apsida. Crkva u aviu ima polukrunu apsidu na I, i nartex i zvonik na Z strani. Odnedavno se upozorava na starokransko porijeklo te crkve, vjerojatno s karolinkom pregradnjom Z korpusa. Sv. Marta u Bijaima to je varijanta trobrodne crkve sa uglatom apsidom na I strani, podignuta je na mjestu RK. 53. TROBRODNI TROAPSIDALNI TIP U DALMATINSKOJ PREDROMANICI Trobrodne troapsidalne crkve su mlae od trobrodnih jednoapsidalnih, veih su dimenzija i imaju upisane ili istaknute apside. Bazilka u Crkvini, Biskupija ima upisani prezbiterij sa 3 izduene pravokutne apside, na Z su 2 izduena pravokutna prostora sa tragovima zvonika i westwerka. Piloni odjeljuju unutranjost na 3 broda. Sv. Cecilija na Stupovima vea PR bazilika sa zvonikom i westwerkom na Z strani. Unutranjost dijele krini piloni spojeni lukovima. Vanjski zid joj je ralanjen oblim kontraforima. Bila je presvoena. Katedrala u Biogradu brodovi su joj razdijeljeni sa 3 zidana pilona i 6 stupova, a unutranji boni zidovi ralanjeni sa po 3 lezene. Crkva nema predbrod, ali ima kontrafore koji oznauju da je bila presvoena. Sv. Marija u Ninu ova crkva nema vanjskih potporanja, ni zvonika ni westwerka. Zidovi su joj tanki, imala je drveni strop. Za ovu crkvu je karakteristina poligonalna glavna apsida to je karakteristino za Justinijanovo doba tj. adriobizantsku arhitekturu. Sv. Petar i Mojsije u Solinu ova crkva se nalazi na lokalitetu uplja crkva i smatra se krunidbenom bazilikom kralja Zvonimira. Ima 3 upisane apside, boni zidovi su joj ralanjeni lezenama s kojima se u potpunosti podudaraju lezene na vanjskim zidovima to je karakteristika RANE ROMANIKE, no kameni namjetaj je jo iz PR. Na Z strani crkve se nalazi neto manji pravokutni prostor koji upuuje na Z

europski westwerk, ali sada ve u otonskoj fazi svog razvitka. 54. PREDROMANIKE ADAPTACIJE RANOKRANSKIH CRKAVA MARASOVI 44. STR. Adaptacije se najee susreu u naseljima koja su nastala koritenjem antikih jezgri ( Dioklecijanova palaa, Zadar ), a uglavnom su se odnosile na postavljanje novog srkvenog namjetaja ( stolna crkva Sv. Stoije ). Graevinski zahvati : Riinice kod Solina u 9.st. dodana je PR oltarna pregrada Crkvina kod Solina dodavanje lezena uz unutranje bone zidove, vjerojatno radi podupiranja bavaste krovne konstrukcije koja je zamijenila drvenu Otok Majsan kraj Korule lezenama su ralanjeni unutarnji boni zidovi RK memorije, dodane su pojasnice koje su nosile malu kupolu Crkva Sv. Petra u Stonskom polju bona dvorana SK crkve je dobila lezene, pojasnice i kupolu Crkva na edru isto lezene SK bazilika Sv. Lovre u Stobreu izvorna polukruna apsida vee trobrodne bazilike, zatvaranjem Z zida pretvorena u ranosrednjovjekovnu crkvicu sa karakteristinom pravokutnom apsidom Crkva u Gradini u Solinu iz 6.st. centralnoj graevini je u SH razdoblju dograeno pravokutno predvorje 55. PROBLEMATIKA CRKAVA S WESTWERKOM Westwerk je posebni dvo-etani prostor ispred glavnog broda na Z strani uz koji se nalazi zvonik, a njegova pojava na naim crkvama predstavlja karolinki utjecaj. Sama funkcija westwerka jo nije sasvim jasna. C. Heitz govori o dvokatnoj funkciji westwerka. On smatra da se na gornjem katu nalazio Spasiteljev oltar, a dolje da je bila kripta. Drugi autori takoer smatraju da je 1. kat bio mjesto odakle je velikodostojnik (upan, car) pratio misu koja se odvijala nasuprot njega. U crkvi Sv. Spasa koja se datira u 2. pol. 9.st. je westwerk ostao sauvan u 2 kata. Dolje su tragovi trodijelnog svoda, a u gornjem su katu 3 otvora prema glavnom brodu (srednji veliki i po 1 manji boni). Iako dolje nisu pronaeni ostaci grobova, vjerojatno su se tu nalazili grobovi upana Gastike i njegove majke Nemire i sinova koji se spominju u pronaenom natpisu. upan Gastika je vjerojatno ulazio na 1. kat westwerka preko vanjskih stuba (postoje vrata na 1. katu zvonika). S druge strane posveta crkve Sv. Spasu (tradicija imena) i pronaeni natpis oltarne pregrade govorili bi o tezi Heitza. Sv. Lovro u Zadru trobrodna sa kupolom quincunx. Moda i Sv. Petar i Mojsije, crkva na Lopukoj Glavici i Sv. Cecilija, Sv. Stjepan na Otoku kod Solina. 56. BIZANTSKI TIP CRKVE S UPISANIM KRIEM Pod terminom QUINCUNX podrazumijevamo konstrukciju koju ini 9 svodovnih polja meu kojima je najvee etvrtasto srednje polje oslonjeno na 4 stupa i zasvoeno sredinjom kupolom. etiri manja kutna polja su etvrtasta ili pravokutna i nadsvoena. A preostala 4 polja su pravokutna, presvoena bavastim svodom i oblikuju konstrukciju upisanog kria. U Dalmaciji se javlja utjecaj bizantskog tipa u predromanikim graevinama : Sv. Nikola u Splitu, Sv. Lovre u Zadru, Sv. Petar u Dubrovniku. 57. CRKVENA ARHITEKTURA U NINU U RANOM SREDNJEM VIJEKU SV. MARIJA trobrodni troapsidalni tip SV. KRI etverolisno krini tip ( krino troapsidalna varijanta) SV. NIKOLA NA PRAHULJAMA etverolisno krini tip ( kvadratni ulazni prostor + trolist ) KRSTIONICA etverolisno krini tip ( pravi etverolist ? ) SV.ASEL(ANSEL?) SV. 58. REZULTATI REVIZIJSKIH ISTRAIVANJA NA OTOKU U SOLINU ( PROBLEMATIKA

CRKAVA KRALJICE JELENE ) Jedan od najznaajnijih starohrvatskih lokaliteta, nalazi se na Otoku kod Solina. U 10.st. podignuta je crkva posveena Sv. Stjepanu. Karaman smatra da su tamo bile dvije crkve po Tomi Arhiakonu ; Sv. Stjepan i Sv. Marija Dyggve smatra da je to bila dvojna crkva da je Sv. Stjepan mauzolej hrvatskih vladara, naknadno spojen sa Sv. Marijom, a ona je na mjestu dananje upne crkve. Obje su crkve bile spojene malom kupolom, kruna apsida. Revizija ; Rapani i Jelovina; pokazala je da je bila samo jedna crkva ( Sv. Stjepan ), a crkva ispod dananje upne crkve mlaa je od 12.st. poslije narodnih vladara. Sv. Stjepan trobrodna je bazilika s predvorjem, pravokutna apsida i kupola. Boni zidovi ralanjeni su lezenama. grobovi hrvatskih vladara. U narteksu crkve don Frane Buli pronaao je ulomke sa sarkofaga kraljice Jelene. 59. CRKVA SV. PETRA I MOJSIJA ( ZVONIMIROVA KRUNIDBENA BAZILIKA ) Najstariji dokument u kojem se spominje Sv. Mojsije je darovnica iz 1078. kojom vojvoda Stjepan, stupajui u samostan Sv. Stjepana kod Splita, poklanja ovom samostanu neku zemlju u prisustvu kralja Zvonimira u ijoj pratnji se nalazi opat Urso. Budui da je u kraljevoj pratnji opat Sv. Mojsija, znai da je ova crkva bila blisko povezana s dvorom. Radove je zapoelo drutvo Biha 1931.g., a voditelj je bio Dyggve. Oni su pronali ostatke najvee SH bazilike na podruju Solina. SH crkva je graena na ostacima RK cemeterijalne bazilike, a koristi i antike spolije kao to su kapiteli, antiki sarkofag s natpisom pronaen u predvorju, a upotrebljen u SH doba. Crkva je 3-brodna s 3 upisane apside, brodovi su odijeljeni stupovima, a vanjske i unutranje lezene se poklapaju RANA ROMANIKA. Apside utopljene u zidnu masu i nartex na Z strani su PR karakteristike. Na proelju ima zvonik spojen s crkvom. Po svom tlocrtu je slina crkvi Sv. Nedjeljice u Zadru, pripada ranoj romanici i datirana je oko sredine 11.st. Crkva je imala 3 oltara, a u sredini i ciborij i oltarnu pregradu sa 3 zabata. Zabat je vaan jer se na njemu spominju titulari. Na luku zabata je natpis : Presveti Petre primi dar asnog Mojsije slugu tvog!, zabat je ukraen sa 2 ptice i kriem ( poput onog kojeg dri hrv. Vladar na pluteju u splitskoj krstionici). U ovoj crkvi je kralj Zvonimir poetkom listopada 1075. primio krunu od legata apostolske stolice GEBIZONA i zakleo se na vjernost papi GRGURU 7. Osim zabata naeni su i fragmenti drugih dijelova oltarne pregrade, dijelovi stupia (ili od ograde ili ciborija), vijenac kornia ciborija sa kukama i motivom ahovnice, jedan fragment ciborija ima prikaz glave neke ivotinje (slino glavama pasa na ciboriju prokonzula Grgura iz Zadra). Dijelovi ukraeni pleterom (rustinija tehnika 12.st.), 4 fragmenta pluteja sa prikazima ljudskog lika (glava Krista s aureolom, dio glave s bademastim oima i bradom ~ Sv. Nedjeljica i plutej iz splitske krstionice, fragment glave s natpisom SMOISE(S), prikaz nogu i donji rub halje nekog lika) sr. 11.st. Usporeujui materijal, dimenzije i obradu likova iz uplje crkve i splitske krstionice, Dyggve uoava slinosti u izradi kose, brade, oiju, uiju, nogu i odijela te slinosti u stilizaciji i linearnom tretmanu ptica s ploe splitske krstionice i motiva pentagrama i paunova s tegurija Sv. Petra. Zakljuuje da su ploe iz splitske krstionice pluteji oltarne pregrade crkve Sv. Petra i Mojsija i da lik vladara na prijestolju prikazuje kralja Zvonimira. Dyggve je napravio i rekonstrukciju pregrade sa 3 ulaza / zabata i 6 pluteja iz Splita. 60. LOKALITET BIJAI ( KARAKTERISTIKE ARHITEKTURE, PLASTIKE I GROBNIH NALAZA ) ARHITEKTURA (9.st.) Na ovom mjestu