o životu s njima

Download O životu s njima

Post on 18-Apr-2015

396 views

Category:

Documents

11 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Romansirana priča o ovisnicima

TRANSCRIPT

Ana Luki: O ivotu s njima Ana Luki 2012. 2. izdanje, 1. izdanje u ovoj biblioteci Studio TiM 2012. Izdava [studio TiM] V. Babi 2, Rijeka tel. (fax) 051/677-196 www.studiotim.hr Priprema materijala Tamara Modri, Studio TiM Naslovnica Dreamstime Tisak Gradska tiskara Osijek Ilustracija biblioteke Lutalice: Dreamstime CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Sveuiline knjinice Rijeka pod brojem 121217063 ISBN 978-953-7780-04-3

Ova je knjiga objavljena uz financijsku pomo Primorsko-goranske upanije, Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb, Rijeka.

Ana Luki

(romansirana pria o ovisnicima)

O ivotu s njima

[studio TiM] Rijeka, 2012.

Osmijeh je najbolja stvar u ivotu. On nam pomae da preivimo. A. L.

O ivotu s njima

PREDGOVORKada se nekome nasmijeimo jer nas je propustio u redu dok nam se urilo ili kada se ljubazno obraamo bankovnoj slubenici obavljajui neku pretoi iz upljeg u prazno novanu transakciju, nitko zapravo nee znati to se krije iza naeg smijeka. A zato bi i znao? Odgojeni smo da prikrivamo svoje osjeaje, da budemo ljubazni i kada bismo najradije urlali iz svega grla, da budemo pristojni i obzirni; ukratko reeno, da se prilagoavamo svojoj okolini i da je ne optereujemo... Ako okolina optereuje nas, pokuat emo i to prikriti kako ljudi ne bi vidjeli da nam idu na ivce, kako ne bi primijetili da smo neraspoloeni ili, ne daj Boe, nesretni. Napisala sam priu o svom tekom i uznemirujuem iskustvu o ivotu s ovisnicima. Sama nisam ovisnica niti sam ikada bila; naprotiv, nikad nisam zapalila cigaretu, nikad se nisam napila, a kamoli to drugo. Dakle, promatrala sam i trpjela ovisnike iz svoje iste i bistre trezvenjake perspektive. Jedan mi je vrlo blizak, drugi mi se nametnuo. Ono to se naziva paklom ovisnosti postalo je moj ivot. Ja ne jadikujem, ne plaem i ne alim se. Nakon bezbroj neuspjelih pokuaja da promijenim neke stvari, da pomognem svom ovisniku, da ga izlijeim, da ga izvuem iz ruku smrti koja je ve preesto kucala na naa vrata, shvatila sam da sam bespomona i da se borim s vjetrenjaama. Ne znam tko je i zato ba tako podijelio karte na naem stolu, ali kako god bilo,5

Ana Luki

ja u ovoj igri nemam adute. Ja sam, u stvari, izbaena iz igre ve nakon nekoliko krugova. Igra se opasno, na ivot i smrt. Ja jo ponekad mahnem, pokuam zaustaviti ludu igru, ali moje je lamatanje sve neprimjetnije. Igrai me ne vide, ne uju ili potpuno ignoriraju. I igraju dalje. Dosadilo mi je mahati poput duha kroz kojeg ivi provlae prste. Zato sam odluila pisati. Moda netko obrati panju, moda netko shvati oaj, muku i nemo to su progovorili iz reenica koje su samo naizgled distancirane i jednostavne. U njima se krije stvarna pria, stvarna u svakoj svojoj pojedinosti (samo su imena promijenjena), istinita do boli. Nisam zaboravila na ljubaznost i obzire, nisam zaboravila da ljudi ne vole kada svoju nevolju nosi na licu, nisam prestala osjeati vjetar u leima, nisam prestala ivjeti. Kako? Smijeim se i zahvalna sam to nam je darovan osmijeh.

6

O ivotu s njima

POVRATAKProbudila ju je zvonjava telefona. Nije se mogla sjetiti je li sama u kui pa je i ne razmiljajui podigla slualicu. ula je samo: Jeste li vi njegov otac? i odmah je spustila. Ta ju je reenica razbudila. Srce joj je poelo bre kucati, a onda se pojavio onaj udan osjeaj za koji je mislila da ga je odavno zaboravila. Pokuala je dalje spavati, kao da nita nije ula, zatvorila je oi, ali san se nije vraao. Spavaj dalje, nisi dobro ula! Sanja! tjeila se, ali u dubini srca znala je da se nije prevarila. On dolazi. Ne, to ne moe biti istina, jo nisam spremna za njega, mislila je. ula je kako se otvaraju vrata spavae sobe. Uao je njezin suprug, polako, podignutih obrva u znak pitanja. Kao da je provjeravao moe li joj priopiti novost. Zna li to ima novoga? ozbiljno joj je rekao. Nije valjda da dolazi? proaptala je uplaeno Vedrana, u trenu shvativi da razgovor to ga je maloprije ula nije bio san. Da. Veeras ga moramo ekati na zagrebakom aerodromu, odgovori on pomalo oklijevajui. Je li on to zvao? znatieljno e ona. Brzo se razbudila. Sada je ve sjedila na krevetu. Ma ne. Javio se neki ovjek. Predstavio se kao imuni. Iz agencije koja ga je zaposlila.7

Ana Luki

Da? A to je htio? Traio je da mu jamim, i to tisuu posto, da emo ga preuzeti. Izludjeli su s njime. Pogotovo posljednjih sedam dana. Stalno im je bjeao, a u nekom kafiu u Valenciji potroio je etiristo eura. Naravno da kod sebe nije imao toliko para. Kad su uvidjeli da ne moe platiti ceh, bilo je gusto. Nije mu dugo trebalo da shvati kako e ga premlatiti pa je stao panino zvati kolege s broda ne bi li oni sredili raun. E, to je sigurno na sin. I to je jo rekao? Kae da im je udan i da ih je izmuio. Sada je smjeten u nekom hotelu odakle im je ve jednom pobjegao. uva ga mornar s broda koji se vraa kui pa e ga dopratiti. Doi e avionom iz Mnchena. udili su se kako smo ga mogli pustiti na plovidbu ako znamo da s njim neto nije u redu. to si mu na to odgovorio? A to sam mogao? Najprije sam muljao, a kad je rekao da sumnjaju na ovisnost i upitao me je li to istina, nisam porekao. Jesi li mu rekao da mi s time nemamo nita, da je on sam traio i naao posao, a odgovornost snose sami? Mi s time nemamo nita! to si umiljaju? Osjetila je kako nervoza nezaustavljivo navire te kako je poela sve bre i glasnije govoriti. Jesam, da... Rekao sam mu da smo tek nedavno doznali preko koje se agencije ukrcao i da nam je tvrdio kako je zavrio s metadonskom terapijom. Nego... ide li veeras sa mnom? upitao ju je nekako nesigurno, sumnjajui u potvrdan odgovor. A to mi drugo preostaje? nevoljko je odgovorila. Jebe ga! Takav nam je ivot. Dosta je bilo mira. Dogovorili su se da e ga Vedrana naveer pokupiti na autobusnoj postaji gradskog prijevoza kada Emil zavri s poslom. Dan joj je protekao kao u bunilu. esto je ulazila u njegovu8

O ivotu s njima

sobu iznosei stvari koje nisu njegove. Pri svakoj pomisli na njegov povratak kui, grio joj se eludac. Nervoza ju je sve vie obuzimala. Znala je da e doi, ali... Nadala se da e izdrati jo malo kad je ve odvalio tri i pol mjeseca. Svi su joj govorili da se prevarila jer on se promijenio. No, Vedrana je i nadalje mislila drugaije i uporno ponavljala kako on ne moe izdrati est mjeseci na brodu i raditi bez metadona. I kad je napokon poela vjerovati u uda, a to znai da e ostati do kraja potpisanog ugovora, evo ga natrag. Hodala je po kui i razgovarala sama sa sobom. Morala je misliti na vane pojedinosti kojima nije bila optereena dok ga nije bilo. Vano je upamtiti gdje odlae kljueve automobila, torbu, novac... im se on vrati kui, dovest e i svoju djevojku. Opet e gledati dvoje idiota (tako ih je zvala) koji bauljaju po njezinoj kui. A ba je uskoro namjeravala proslaviti Emilov roendan. Jo i to! Gotovo je zaboravila odgoditi veeranje druenje s prijateljicama. Nije imala snage usmeno im objanjavati zato je sprijeena pa im je poslala sms poruku. Uistinu nije mogla vjerovati da e je njegov povratak tako uznemiriti. esto je zamiljala kako se nee vratiti. Zaslijepit e ga ivot u Kanadi i ondje e ostati. Pusta matanja... /// Putem prema Zagrebu gotovo da i nisu razgovarali. Krajolici su odmicali u tiini. Svatko je bio zaokupljen svojim mislima. Iako nisu tono znali, pretpostavljali su to ih eka. Njihov sin jedinac stalno im je zagoravao ivot. A bolest mu je uvijek bila savrena izlika. Razarao je sve oko sebe, pa i samoga sebe. Zrakoplov je kasnio. to su drugo mogli i oekivati? Gdje on stupi nogom, tu trava ne raste, esta je Vedranina uzreica. Muile su je misli o tome u kakvom e stanju doi, kako e izgledati, hoe li biti agresivan, kako e se ponaati. Kako... Kada su kroz zamagljeno staklo zrakoplovne ekaonice ugledali lagano pogrbljenu gromadu od ovjeka, odmah su ga prepoznali.9

Ana Luki

Djelovao je zadovoljno. Pribliavao se izlazu. Kad je iziao kroz vrata, jasno su ga vidjeli. Nije ih odmah primijetio pa su ga zazvali. Zaudio se ugledavi ih. Istog je trena rukom pokazao kolegi da krenu prema njima. Neko su iznimno pravilni bijeli zubi krasili njegov osmijeh. Kako ih je samo oboavala gledati! A sada, razmiljala je Vedrana sjetno promatrajui ga, usta su mu se skupila, zubi postali uti i nekako manji. Na sebi je imao crno-bijelu kariranu koulju, zguvanu i raskopanu. O ramenu mu je visjela velika putna torba koja sada nije izgledala onako natrpana i teka kao kad je odlazio. Na toj strani koulja mu je bila zadignuta iznad pojasa. Kada se okrenuo, na hlaama mu se ocrtavala dugaka bijela debela nepravilna crta. Kasnije je rekao da je nastala od varikine koja se sluajno prolila po njima. Nita udno. Nedostaju samo uobiajene rupe od cigareta, zakljuila je Vedrana u sebi. Lice mu je bilo crveno i podbuhlo, oi staklaste i sjajne, a zjenice malene. Govorio je kao da je netom progutao nekoliko ecstasyja. Brzo, prebrzo. Kod njega je i inae sve u suprotnosti, pomisli Vedrana. Uske zjenice upuivale su na heroin, a pretjerana hiperaktivnost na ecstasy. Zanimalo ju je to je uzeo, ali nije ga nita pitala. Nakon pozdrava odmah je krenuo u napad. to ste doli? Mi emo ostati u Zagrebu, trebamo se malo proveseliti. Vi se slobodno vratite kui, zamahnuo je rukom u pravcu parkiralita. Zbog ega ste uope doli? I ja se to pitam. Luda sam od sree doekivati te usred noi, odgovori hladno Vedrana. Tko vas je zvao? Ajde, slobodni ste! Briite! Nakon poduega uvjeravanja i natjerivanja, ipak je odluio da e se zajedno s njima vratiti kui. Na parkiralitu je bila guva. Netko je imao problema s automatskom naplatom parkiranja. On se odmah ukljuio.10

O ivotu s njima

ta je sad? Koji kurac ne valja? Jebi ga, svaki dan ista sranja. Da slomim rampu? ekaj, daj da ja to sredim. Ulazi u auto! zvala ga je Vedrana. Ma ta je tebi? Vidi da rjeavamo problem! Sreom pa je ena koja je zapela kod automata uspjela ubaciti novac i dobiti karticu. Jo mu se nije ulazilo u auto. Vedrana je sve vie gubila ivce. Najradije bi ga zgrabila