O ADABIMA BOŢIJIH POSLANIKA

U TEFSIRU EL-MIZAN

Naslov izvornika

Likovno oblikovanje

TARIK JESENKOVIĆ

Urednik

MUNIB MAGLAJLIĆ

Allame Sejjid Muhammed Husejn Tabatabai

O ADABIMA

BOŢIJIH POSLANIKA

U TEFSIRU EL-MIZAN

Preveo sa perzijskog

AMAR IMAMOVIĆ

Fondacija “MULLA SADRA” u Bosni i Hercegovini

Sarajevo, 2009.

CIP – Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka

Bosne i Hercegovine, Sarajevo

28-254-423.7

TABATABAÏ, Allamé Seyed Mohammad Hossein

O adabima Boţijih poslanika u tefsiru el-Mizan / Allame Sejjid Muhammed Husejn

Tabatabai ; preveo s perzijskog Amar Imamović. – Sarajevo : Fondacija “Mulla Sadra” u

Bosni i Hercegovini, 2009. – 184 str. ; 24 cm

Izv. stv. nasl. na arap. pismu. – Bibliografija i bilješke uz tekst

ISBN 978-9958-657-07-8

I. Tabatabai, Allame Sejjid Muhammed Husejn vidi Tabatabaï, Allamé Seyed Mohammad

Hossein

COBIS.BH-ID 17319686

5

RIJEĈ PREVODIOCA

Ovaj ogled o adabu Allame Tabatabai u svome tefsiru el-Mizan zapoĉi-

nje nakon tumaĉenja posljednjih ajeta sure Ma‟ide. Sam kontekst i poru-

ka ajetâ koji slijede najbolja su osnova za ovu temu, tj. razmatranje o

adabima kojima su poslanici pouĉeni od Allaha, dţ.š. Ovom prilikom ne

donosimo tumaĉenje ajetâ – u kojima Allame Tabatabai iznosi nekoliko

više nego zadivljujućih zapaţanja – već samo ţelimo ĉitaocu ukazati na

okolnost da ogled koji se pred nama otvara treba promišljati u svjetlu

predoĉenih ajeta. Tragaocima istine i boţanskih uĉenja prepuštamo da

sami pogledaju izvornik i okoriste se boţanskim nadahnućima ovog ve-

likog komentatora Kur‟ana i mislioca. U prireĊivanju ove knjige preveo

sam dijelove iz 1, 4. i 14. sveska tefsira el-Mizan.

I kada Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin,

da li ti ljudima káza:

„Uzmite mene i moju majku kao božanstva dva uz Allaha?‟”

I reći će Isa: “Slavljen nek‟ si Ti!

Nije bilo moje da govorim o onom na što prava ne posjedujem!

Da tako rekoh, Ti bi to znao,

Ti znaš što ja znam, a ja što Ti znaš – ne znam!

Ti si doista Znalac tajni svih.

Ja im nisam drugo rekao osim ono što si mi Ti naredio:

„Robujte Allahu, i mome i vašem Gospodaru!‟

I svjedokom sam im bio sve dok sam meĎ‟ njima boravio,

6

a kad si me Ti uzeo, Ti si nad njima bdio,

Ti nad svakom stvari bdiješ!

Ako ih kazniš Ti, oni su robovi Tvoji,

A ako im oprostiš, pa Ti mudar i silan si!”

I Allah će reći: “Evo Dana u kojem će istinoljubivima

istinoljubivost koristiti njihova!

Njima pripadaju bašče rajske kroz koje teku rijeke,

u njima će oni vječno ostati,

s njima zadovoljan Allah će biti, a i oni s Njime,

to će uspjeh biti golemi!”

Allahu pripada vlast nebesa i Zemlje

i onoga što na njima je; On može učiniti sve.1

–––––– 1 Ma‟ide, 116-120.

7

O ZNAĈENJU POJMA ADAB

8

9

U ovom ogledu u nizu od nekoliko poglavlja bit će riječi o adabu, u kojem je Allah odgojio Svoje poslanike.

1.

Adab, prema onom što se moţe shvatiti iz samog pojma, predstavlja po-

hvalan i lijep oblik, odnosno formu koju prirodan i zdrav ukus smatra do-

stojnim da se dozvoljeno djelo – bilo da je vjerskog karaktera, kao što je

dova i sl., ili ono koje odobrava razum, kao što je susret sa prijateljem –

ostvari u tom obliku. Drugim rijeĉima, adab predstavlja suptilne aspekte

djela. Jasno je da djelo moţe biti lijepo tek kada je dozvoljeno, odnosno

kada nema nikakve zapreke od strane vjere, tako da u sluĉaju nepravde,

laţi, pronevjere i svakog drugog odvratnog i pokuĊenog djela adab ne

moţe imati znaĉenja; te kao drugo, da to djelo bude uĉinjeno slobodnim

izborom, a to znaĉi da postoji nekoliko mogućih uobliĉenja tog djela te da

ĉovjek svojom slobodnom voljom izabere ono koje odgovara istinskom

adabu. Recimo kao u primjeru adaba kod objedovanja, koji islam nalaţe,

a to je izgovaranje Bismille na poĉetku i zahvale Elhamdulillah na kraju,

izbjegavanje objedovanja punog stomaka i tome sliĉnog; ili adaba sjeda-

nja u namazu koje se zove tawarrok, odnosno sjedenje presavijenih nogu,

ruku poloţenih na koljena i pogleda spuštenog u krilo.

Iako adab znaĉi ljepotu i suptilnosti djela slobodnog izbora, a lijepo po

svom osnovnom znaĉenju predstavlja saglasnost djela sa krajnjim ţivot-

nim ciljem po kojem se mišljenja zajednice ne razilaze – kod svoĊenja

ovog temeljnog znaĉenja na konkretne primjere javlja se mnoštvo razliĉi-

tosti, kako meĊu velikim zajednicama naroda, plemena, vjera i sljedbi, tako

i unutar manjih zajednica, kao što su porodice. Ove raznolikosti javljaju

se usljed razliĉitog razumijevanja u pristupu odreĊivanja dobrog i lošeg

djela. Naprimjer, ĉest je sluĉaj da obiĉaje i postupke koje jedan narod drţi

adabom i uĉtivošću drugi narod ne smatra takvim. Štaviše, ĉesto neki po-

stupak i djelo jedan narod smatra lijepim, dok neki drugi to isto doţivljava

sramotnim i pokuĊenim. Naprimjer, kod meĊusobnog susreta u islamu je

10

adab da ljudi razmjenjuju selam, pozdrav koji je Uzvišeni Bog uĉinio ĉis-

tim i blagoslovljenim, dok je kod drugih naroda obiĉaj da se u znak po-

zdrava podigne šešir ili ruka, uĉini sedţda ili ruku, naklon glavom ili ono

što ţene u Evropi uobiĉajeno prakticiraju pri susretu, a islam to vidi veo-

ma ruţnim. Sve ove raznolikosti su posljedica razliĉitosti kod odreĊivanja

i prepoznavanja konkretne forme, jer – kao što smo rekli – svi se slaţu

oko osnovnog znaĉenja pojma adaba, tj. da je to lijepa forma dostojna da

se djelo provede kao takvo. Ovo pitanje je toliko jasno da nećemo naći ni

dva razumna ĉovjeka koja se spore oko znaĉenja adaba, odnosno da je

adab pohvalna i lijepa pojavnost.

2.

Nakon što je u prethodnom odjeljku objašnjeno da znaĉenje adaba proizlazi

iz lijepe forme i da se njen doţivljaj razlikuje meĊu pojedinim društvenim

zajednicama zbog raznolikosti njihovih posebnih ciljeva, jasno je da su i nji-

hovi adabi i obiĉaji razliĉiti. Na temelju dva istom spomenuta prologa mo-

ţemo ustanoviti da su društveni adabi i obiĉaji u poloţaju ogledala koje

odraţava razmišljanja i moralne osobine odreĊene zajednice, jer ustvari,

adabi proizlaze iz zajedniĉkih društvenih ciljeva, a njih uobliĉuju društve-

ni, povijesni i prirodni ĉinioci. Neki će pomisliti da su moral i adab isto, a

zapravo nije tako. Moral ĉovjeka su osobine duboko ukorijenjene u nje-

govoj duši. Ustvari, moral je jedna od osobina duše kojima se ona opisuje,

dok adab predstavlja razliĉite lijepe forme kojima se zaodjenjuje poĉinjeno

djelo ili postupak. Naĉin ostvarivanja ljudskih djela ovisi o razliĉitim svoj-

stvima duše, tako da izmeĊu ova dva naĉina uobliĉavanja i opisa (duše oso-

binama i djela formom) postoji velika razlika. Dakle, adab proizlazi iz mo-

rala, a moral iz zahtjeva koje odreĊuje društvo. Krajnja ţivotna teţnja ĉo-

vjeka jeste ono što oblikuje njegov adab u ponašanju i odreĊuje njegovo

ţivotno usmjerenje i liniju kretanja, koje upriliĉuje u poslovima koji imaju

za cilj dosezanje krajnjeg cilja i zadrţavanja u okvirima datog usmjerenja.

3.

Sada, nakon što je obznanjeno da adab u svojim osobenim oblicima ispo-

ljavanja slijedi krajnju ţivotnu teţnju, postaje jasno da boţanski adab, po

kojem je Uzvišeni odgojio Svoje poslanike, predstavlja upravo lijepe forme

11

vjerskih djela, koje odraţavaju krajnji cilj vjere. Taj cilj, kao što je već ra-

nije bilo rijeĉi, predstavlja pokornost i robovanje. Naravno, robovanje kod

vjerodostojno istinskih vjera se razlikuje, kako u pogledu brojnosti zapo-

vijedi, tako i s obzirom na razine savršenosti o kojoj nauĉavaju te vjere.

Budući da islam ima za cilj urediti sve vidove ljudskog ţivota, a da pri

tom ništa nije izostavljeno, bilo da je veliko ili malo, ĉesto ili rijetko –

islam je svemu odredio adab, odnosno za svako djelo ili postupak propi-

sao je u cjelokupnom ţivotu formu lijepog postupanja, koje svjedoĉi i od-

raţava krajnji cilj ţivota. U islamu ţivotni cilj nije ništa drugo nego potvr-

Ċivanje tevhida, odnosno jednoće Uzvišenog Boga u djelima i uvjerenjima.

A to znaĉi da islam ĉovjekovo savršenstvo i krajnji cilj ţivota vidi u tome

da pojedinac uzvjeruje da on ima Boga, Koji je sve stvorio i Kojem se sve

vraća, da On posjeduje Lijepa Imena i uzvišene primjere. Nakon sticanja

ovakvog uvjerenja, ĉovjek stupa na ţivotnu pozornicu i svako pojedinaĉ-

no djelo koje provodi treba svjedoĉiti njegovu pokornost i stanje robova-

nja, i sve što ĉini treba biti potĉinjeno Njemu. Tako on uvjerenje u jednog

Boga prenosi i u svoju nutrinu, i na svoju spoljašnost, kako bi se njegova

iskrenost u pokornosti i robovanju oĉitovala i u govoru, i u djelu, i u

ostalim vidovima ispoljavanja bića, i to takvim oĉitovanjem koje ne moţe

sakriti nikakav zastor. Ukratko, boţanski ili poslaniĉki adab jeste djelo

uĉinjeno u formi koja svjedoĉi Boţiju jednoću.

4.

Šire objašnjenje: Jedna od ĉinjenica koja je dokazana i u ĉiju ispravnost

nema nikakve sumnje i koju, takoĊer, potvrĊuje iskustvo jeste da praktiĉ-

no znanje, a ne spekulativno, odnosno ono znanje koje se stjeĉe da bi se

primijenilo u praktiĉnom djelanju, daju potpuni uĉinak tek kada se ovla-

davanje tim znanjima provodi kroz vjeţbe i pokuse. Jer, ukoliko se univer-

zalni pojmovi iz znanosti ne svedu na njihove primjere i konkretne poja-

ve, duši je teško prihvatiti i potvrditi njihovu ispravnost. Tokom cijelog

ţivota ĉovjek ima posla sa partikularijama osjetilne kategorije. Ukoliko

ponekad i spomene univerzalne pojmove, to je po njegovoj sekundarnoj

prirodi ili posredstvom sluĉajnih susreta sa umskim univerzalijama, koje

su iznad izvanjskih osjetila. Naprimjer, ako se ĉovjek pouĉi o hrabrosti od

uĉitelja ili iz knjige i to potvrdi i prihvati, ali to isto nikad u praksi ne pri-

mijeni, odnosno praktiĉno ne pokaţe hrabrost, kada se naĊe u okolnosti

koja puni srce strahom, on se neće moći okoristiti steĉenim pojmovima o

12

dobrim svojstvima hrabrosti, jer će ga moć imaginacije sprijeĉiti da bude

postojan, opominjući ga tjelesnim gubicima i onim koji se tiĉu ugodnog

materijalnog ţivota. Sukob izmeĊu imaginacije i uma se razvija sve dok

ĉovjeka ne ostavi neodluĉnog i izgubljenog u odluci kojoj strani da se pri-

kloni. Na kraju ove borbe upravo imaginacija odnosi pobjedu, jer osjetil-

ne moći potvrĊuju i pomaţu postupke imaginarne moći.

Dakle, obaveza svakog uĉenika koji ţeli ovladati praktiĉnim znanjem

jeste da nauĉeno praktiĉno primjeni i podvrgne uvjeţbavanju, sve dok ne

stekne naviku za to djelo i na taj naĉin otkloni sve drugaĉije poticaje iz

svih kutova srca, tj. da se nauĉeno duboko ukorijeni u srcu. Ĉovjek sve

dok ne uĉini djelo prema njemu se odnosi sa dozom podozrenja i nevjeri-

ce u pogledu mogućnosti njegove izvodivosti. MeĊutim, nakon ĉestog po-

navljanja djela, te sumnje nestaju. Najbolji dokaz mogućnosti neke poja-

ve jeste njeno samo ozbiljenje. Zato vidimo da u oĉima ĉovjeka ono djelo

koje se nije u prošlosti desilo izgleda neostvarivo ili u najmanju ruku veo-

ma teško izvodivo. Kada ĉovjek jednom uĉini djelo u njegovim oĉima

prijašnja nemogućnost se mijenja u mogućnost, ali u njegovom biću još

uvijek postoji nemir i ĉuĊenje kako se uopće nešto kao nemoguće desilo

prvi put. Ako to djelo ponovi još nekoliko puta, u njegovom biću potpuno

nestaje onog straha koji je imao spoĉetka i to djelo doţivljava kao i sve

ostale uobiĉajene radnje. Zato je reĉeno da zlo postaje navika isto kao i

dobro.

Primjena ovog metoda kod odgoja i vjerskog nauĉavanja, a posebno

islamskog, jedna je od najoĉitijih stvari. Sveti Zakonodavac islama kod

odgoja svojih sljedbenika se nije zadovoljio samo pukim iznošenjem i po-

jašnjavanjem umskim univerzalijama i općim zakonima. Zapravo, islam

potiĉe muslimane na djelo od samog poĉetka njihovog ulaska u vjeru, a

potom se okreće i verbalnom pojašnjavanju. Upravo zato svaki musliman

koji se upotpunio u pogledu sticanja vjerskih nauĉavanja i zakona, zasi-

gurno praktiĉno i primjenjuje vjerske odredbe. Takva osoba je osposoblje-

na za svako dobro djelo i ojaĉana je u pogledu opskrbe bogobojaznošću i

vrlinama.

Ovaj primjer je ujedno i opće pravilo. To znaĉi da svaki pouĉavalac i

odgajatelj koji ţeli biti uspješan u svom poslu treba, prije svega, sam prak-

tiĉno primjenjivati ono o ĉemu govori i pouĉava. Znanje koje ne prati dje-

lo ne ostavlja nikakva traga. Isto kao što rijeĉi po sebi ukazuju na nešto,

tako ukazuje i djelo. A to znaĉi da djelo koje je suprotno govoru ukazuje

na stanje duše kod ĉovjeka koje je drugaĉije od onog što govori. Zapravo,

njegovo djelo poriĉe njegov govor i otkriva da njegov govor nije ništa

više od jednog oblika varke kojom ljude odvodi u krivom pravcu.

13

Zato vidimo da srca ljudi ne reaguju i duše im se ne potĉinjavaju mo-

ralnim propovijedima osoba koje ni same ne ispoljavaju strpljenje i po-

stojanost na putu kojem pozivaju ljude. Ĉesto ćemo ĉuti kritike njima

upućene: “Ništa od onoga o ĉemu govore nije istina jer se ni sami ne pri-

drţavaju onoga o ĉemu priĉaju.” A ako i ne iznesu ovako jasno i izriĉito

sud o njima, u najmanju ruku će sumnjati u ispravnost njihova govora i

reći će: “Jasno je da ni oni sami ne vjeruju u ispravnost onoga o ĉemu

govore.”

Prema tome, jedan od uvjeta ispravnog odgoja jeste da odgajatelj ima

iste one osobine kojim ţeli odgojiti uĉenika. Nemoguće je da strašljiv ĉo-

vjek odgoji hrabra i neustrašiva ĉovjeka ili da jedna škola mišljenja ĉiji je

nosilac tvrdoglav ĉovjek skuĉenih pogleda odgoji slobodnog mislioca,

koji će ponuditi neka nova nauĉna mišljenja. Uzvišeni Bog u vezi sa reĉe-

nim kaţe: Da li je onda dostojnije slijediti onoga koji na pravi put upuću-

je ili onoga koji ni sam nije upućen, osim ako ga drugi na pravi put ne

uputi?1 Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe

zaboravljate.2 Ili kada Kur‟an prenosi rijeĉi hazreti Šuajba, a.s.: Ja ne že-

lim da činim ono što vama zabranjujem; jedino želim da ispravim vaše

poslove koliko mogu.3

Pored svega iznesenog, ljudi slabog imana, pa ĉak i licemjeri, koji su

veoma vješti u svojoj varci, kada doĊu u priliku da uĉine dobro djelo, iz-

bjegavaju ga. S druge strane, kada govore, prikazuju sebe kao one koji su

ispunjeni ĉistim i iskrenim imanom. Pod njihovom skrbi se ne moţe od-

gojiti ĉovjek, osim lošeg ponašanja, kao što su i sami. Istina, moguće je

da govor bude u suprotnosti sa srcem i da ĉovjek kaţe ono ĉime srce nije

zadovoljno, ali budući da je i govor djelo po sebi i ono je jedno meĊu os-

talim tjelesnim djelima, a sva djela su plodovi duše, pa u tom pogledu nije

moguće da djelo nekog pojedinca bude u suprotnosti sa svojstvima njego-

ve duše.

Moţe se reći da govor, ne uzimajući u obzir funkciju rijeĉi, tj. ukaziva-

nja na ono za što su skovane, upućuje, takoĊer, i na prirodu govornika, na

osobine kao što su nevjerstvo, iman i druga svojstva njegove duše. Oni

koji su naivni i prostodušni i nemaju jaku moć zapaţanja, ne mogu uoĉiti

razliku izmeĊu aspekta ispravnosti (ukazivanja za koje je rijeĉ skovana) i

pogrešnosti govora (drugi aspekti). Tako oni, umjesto da postanu odgoje-

–––––– 1 Junus, 35.

2 Bekare, 44.

3 Hûd, 88.

14

ni, završe u zabludi. Jedino osobe koje raspolaţu sa jakom duhovnom in-

tuicijom mogu razlikovati ove aspekte govora. Uzvišeni Bog na sljedeći

naĉin Poslaniku opisuje licemjere: Ti ćeš ih sigurno prepoznati po načinu

njihova govora.4

Iz reĉenog je postalo jasno da odgoj daruje korisne i dobre uĉinke kada

odgajatelj vjeruje u ono o ĉemu pouĉava. Pored toga, njegov govor mora

odgovarati djelu. MeĊutim, ne treba imati nikakve nade u dobro kod

osobe koja uopće nema uvjerenja u svoj govor ili koja ne djeluje u skladu

sa njim.

Postoji mnoštvo takvih primjera u praksi nas istoĉnjaka i muslimana

koji posvjedoĉuju ovu zbilju, a posebno kada su u pitanju poduka i odgoj.

Upravo zato poduka i odgoj u nas – bilo da je zvaniĉna kroz drţavne us-

tanove ili izvan njih – nikako ne daju poţeljne rezultate.

To što vidimo da u Boţijem govoru ima mnoštvo kazivanja o boţan-

skom adabu, koji se oĉituje u djelima poslanika, upravo je zbog poštiva-

nja gornjeg naĉela, koje znaĉi pokazivanje djela koja su primjer u poduci

i odgoju – bilo da se ta kazivanja odnose na ibadete i dove poslanika, bilo

da prikazuju naĉin njihova odnosa sa ljudima. Naravno, navoĊenje pri-

mjera u poduci i odgoju samo po sebi je oblik praktiĉne poduke i ukazi-

vanja na djelo.

5.

Uzvišeni Bog u suri En‟âm, nakon što iznosi dogaĊaje o Ibrahimu, a.s., i

njegovom narodu, u pogledu tevhida saopćava: To je Naš dokaz koji pre-ko Ibrahima dadosmo narodu njegovom. Mi više stepene dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznajući. I Mi mu

poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo – a Nuha smo još prije uputili – i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna – eto, tako Mi nagraĎujemo dobročinitelje – i Zekerijjaa,

i Jahjaa, i Isaa, i Il‟jasa – svi oni su bili dobri – i Ismaila i El-Jese‟a i Ju-nusa i Luta – učinili smo ih izuzetnim sve u odnosu na ostale ljude. Tako-Ďer neke pretke njihove i potomke, kao i braću – odabrali smo ih i uputili

Putu pravome. To je Allahovo uputa kojoj On vodi od Svojih robova koje hoće. A da su oni Njemu druge ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su radili. To su oni kojima smo Mi dali Knjigu, Mudrost i Vjero-

–––––– 4 Muhammed, 30.

15

vjesništvo. Pa ako ovi u to ne vjeruju, Mi ćemo to povjeriti ljudima koji će

u to vjerovati. To su oni koje je Allah uputio, i zato slijedi njihovu uputu.5

Allah, dţ.š., u ovim ajetima navodi imena jedne skupine Svojih poslani-

ka, nakon ĉega istiĉe Svoju blagodat prema njima, kroz darovanu im bo-

ţansku uputu.

Ova uputa podrazumijeva ĉisti tevhid, što se da razumjeti iz dijela

ajeta: A da su oni Njemu druge ravnim smatrali, sigurno bi im propalo

ono što su radili. Kao što se iz ovog ajeta vidi, naspram podarene im upu-

te jedino je širk spomenut kao ono što stoji u suprotnosti sa uputom i

dokida je. Dakle, jasno je da su oni upućeni jedino ka tevhidu. Jedino je

tevhid ostavio traga na njihova djela, jer da je širk, kao srĉano djelo, imao

udjela u njihovim djelima to bi jamĉilo poništenje i brisanje njihovih

djela, što je jasno istaknuto u ajetu. Nema nikakve sumnje da kada širk

ima takav uĉinak na djela, onda i tevhid, kao vjerovanje suprotno širku,

ostavlja na djelima sebi svojstven trag suprotan širku, u znaĉenju da

forma tog djela biva takvom da otjelovljuje unutarnji tevhid i svjedoĉi o

tevhidu poput ogledala koje u sebi oslikava razliĉite oblike. To znaĉi,

ukoliko bi bilo moguće otjeloviti unutrašnja uvjerenja i poprimiti oblik

djela, zasigurno bi se uvjerenje u tevhid ispoljavalo u formi ovih djela.

Postoji mnoštvo primjera za reĉeno kada su u pitanju svojstva duše. Sami

smo svjedoci da ĉovjek ĉijim je srcem ovladala oholost to stanje ispolja-

va u svojim djelima, kao što i skrušeno ponašanje govori o ĉovjekovoj

poniznosti.

Uzvišeni Allah na kraju ovih ajeta zapovijeda Svome Poslaniku kao

odgojnu notu da slijedi uputu prijašnjih poslanika, a ne njih liĉno. Jer

oponašanje znaĉi slijeĊenje u djelima, a ne u uvjerenjima. Uvjerenje

samo po sebi je stanje koje se ne moţe slijediti. Prema tome, znaĉenje

ove zapovijedi jeste da se prigrle dobra djela poslanika koja su proizašla

iz njih na temelju tevhida i praktiĉnog Boţanskog odgoja i da ih se djelat-

no primjeni. A Boţanski odgoj je ono na što Kur‟an ukazuje sljedećim aje-

tom: Učinismo ih imamima koji upućuju po zapovijedi Našoj, i nadahnuli

–––––– 5 En‟âm, 83-90

16

smo im činjenje dobrih djela i uspostavljanje namaza i davanje milostinje,

i pritom su Nas obožavali.6

Infinitiv u genitivnoj vezi u sintagmi činjenje dobrih djela ukazuje na

zakljuĉak da se misli na sami ĉin djela koje su izvršili, namaz koji su oba-

vljali, zekat koji su davali, a ne poticanje na djelo ili proglašavanje istog

obaveznim. Dakle, objava koja se tiĉe djela poĉinjena od strane poslanika

odnosi se na odgoj i pravilno djelovanje, a ne na zakonodavni i poslaniĉki

vid objave. Jer da je ova objava bila poslaniĉka, ajet bi glasio: Mi smo

njima objavili da ĉine dobra djela i da obavljaju namaz i da daju zekat,

poput ajeta: Potom smo Mi tebi objavili: Slijedi...7 ili ajeta: I Mi objavis-

mo Musau i bratu njegovu: “U Misiru svome narodu kuće izgradite i bo-

gomoljama ih učinite i u njima molitve obavljajte!”8 Postoje i brojni dru-

gi ajeti koji govore o poslaniĉkoj objavi i tiĉu se obznane propisa.

Kada smo spomenuli objavu odgojnog karaktera ili objavu po kojoj je ĉo-

vjek pravilno voĊen, pod tim smo mislili na onu posebnu milost Gospodara

prema nekim Svojim robovima kojima On odreĊuje Svetog Duha da ih vodi

i pomaţe u obavljanju dobrih djela i izbjegavanju grijeha; isto kao što nas

duša vodi kod misli o dobru i zlu, te ţivotinjska duša pri odabiru i priskr-

bljivanju stvari za kojim ljudska priroda ţudi ili pri izbjegavanju stvari koje

ljudska priroda odbija. Ovo je znaĉenje objave po kojom ĉovjek biva pra-

vilno voĊen, o ĉemu ćemo ubrzo govoriti opširno. Ako Bog tako bude htio!

Srţ govora Uzvišenog Boga: Slijedi njihovu uputu u tome je da On ovim

rijeĉima pouĉava Boţijeg Poslanika, s.a.v.a., boţanskom adabu na opće-

nit naĉin i nalaţe mu da slijedi tevhid, koji je poslanike, ĉiste od širka, poti-

cao na ĉinjenje dobrih djela. Nakon što u ovim ajetima Allah, dţ.š., navodi

imena nekih poslanika, On u suri Merjem kaţe: To su ti vjerovjesnici koje

je Allah milošću Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom

nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali.

Kad bi im se ajeti Milostivog čitali, oni bi licem na tlo padali i plakali. A

njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama poĎoše;

oni će sigurno zlo proći; ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro

činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet ući.9

–––––– 6 Enbijâ, 73.

7 Nahl, 123.

8 Junus, 87.

9 Merjem, 58-60.

17

Ovi ajeti govore o općem adabu, koji su poslanici uvaţavali u svim vi-

dovima svoga ţivota te o srĉanoj poniznosti i onoj pokornosti spram Allaha

koju su pokazivali kroz djelo skrušenosti. Padanje na sedţdu prilikom

spomena i sjećanja na Boga primjer je koji zorno pokazuje njihovu po-

kornost. Dok njihov plaĉ kao izraz njeţnosti srca i poniznosti duše pred-

stavlja drugi primjer njihova adaba i pokornosti. Ove sedţde i plaĉ samo

su znakovi i odraz svojstva pokornosti koje vlada njihovim srcima na na-

ĉin da se to uvijek jasno oĉituje na njihovoj spoljašnosti i licima kada god

se sjete nekog od Boţijih svojstava. Dakle, poslanici, bilo u trenucima

osamljivanja sa Bogom, bilo u saobraćanju sa ljudima – ni u jednom od

ovih stanja ne gube boţanski adab, odnosno svojstvo pokornosti.

Dokaz da se ovdje pod adabom misli na opći adab koji podrazumijeva

adab prema Bogu i prema ljudima jeste reĉenica: A njih smijeniše zli po-

tomci, koji molitvu napustiše i za požudama poĎoše. Napuštanje namaza

– što ne predstavlja ništa drugo do zanemarivanje paţnje ka Bogu – poka-

zatelj je stanja onih koji su došli poslije u odnosu prema Gospodaru, a sli-

jeĊenje strasti njihov odnos prema ljudima. Budući da se u ovim ajetima

poslanici nalaze naspram nedoliĉnih nasljednika, iz tog zakljuĉujemo da

oni ni u odnosu prema Gospodaru, ni u odnosu prema ljudima ne zanema-

ruju poloţaj pokornosti i adaba. Ovim adabom poslanici pokazuju da zasade

njihovih ţivota ĉini svijest o tome da oni imaju Gospodara Koji raspolaţe i

upravlja njihovim poslovima. Oni dolaze od Njega i Njemu se vraćaju. Osno-

va svih njihovih poslova i stanja proizlazi iz ove relacije i niĉeg drugog. To

što su pokajnici izuzeti po sebi, još je jedan boţanski adab. Prvi koji je poka-

zao ovaj adab bio je Adem, a.s., o ĉemu Kur‟an kaţe: Poslije ga je Gospo-

dar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na pravi put ga uputio.10

O tome kako je Adem uĉinio neposluh Allahu u nastavku će biti više

govora.

Kur‟an o jednom drugom adabu kojem je Uzvišeni Bog pouĉio svoje

poslanike kaţe: Vjerovjesniku nema teškoće nikoje u onome što je nje-

mu Allah naredio, jer takav je Allahov običaj bio i za one koji su bili i

nestali prije – a naredba Allahova je odredba čvrsto odreĎena! – za

one koji su Allahove poslanice dostavljali, i od Njega strepili, i koji se

nikoga, osim Allaha, nisu bojali. A dovoljno je to što će se pred Allahom

račun polagati!11

–––––– 10

Tâ Hâ, 122.

11 Ahzâb, 38-39.

18

Taj drugi zajedniĉki adab kojeg su se poslanici pridrţavali bio je takav

da oni sebe liĉno ne bi dovodili u veće teškoće i obaveze od onog udjela

koji im je bio darivan u ovosvjetskom ţivotu i poslovima. A to sve stoga

jer se ţivot poslanika temelji na fitretu, a fitret ne upućuje ĉovjeka, osim

ka onim poslovima za koje je Allah pripremio naĉine njihova ostvarenja i

ne obavezuje ga onim ciljevima ĉije je ostvarenje Allah uĉinio teškim.

Uzvišeni Bog govori o istom kada navodi Poslanikove rijeĉi: Ja nisam od

onih koji sebe opterećuju.12

ili, Allah nikog ne opterećuje preko moguć-

nosti njegove.13

Allah nikog ne zadužuje više nego što mu je dao.14

Budući da opterećivanje nije saglasno sa fitretom, odnosno izlazi izvan

njegovih okvira, tada je to, zasigurno, saglasno da slijeĊenjem strasti. A

budući da su poslanici ĉisti od navoĊenja da slijede strasti, onda su ĉisti i

od takvog opterećivanja.

Sljedeći zajedniĉki adab kojem je Uzvišeni Bog pouĉio Svoje poslani-

ke jeste korištenje ĉistih stvari i dozvoljene opskrbe. O poslanici, dozvo-

ljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam

šta vi radite!15

U ovim ajetima Allah je poslanike poduĉio sljedećem adabu: prvo, da

se koriste ĉistim stvarima, drugo, da izbjegavaju svaki oblik nevaljalštine,

dakle, sve ono što neukaljana priroda drţi ruţnim i pokuĊenim, i treće, da

ĉine dobra djela. Dobro djelo je ono prema kojem ljudski fitret ima sklo-

nost i koje smatra dostojnim i primjerenim da ga ĉovjek uĉini. Ukratko, to

su poslovi koji odgovaraju uzrocima koje je Bog odredio u oĉuvanju ljud-

skog ţivota. Ili: dobra djela predstavljaju poslove koji su dostojni da se

prinesu pred Boga. Ova dva znaĉenja su bliska.

Navedeni adab je liĉni, a u slijedu liĉnog fitretskog adaba spominje se

kolektivni adab, a to je da ljudi nisu ništa drugo nego jedan jedinstven

ummet i da oni nemaju, osim jednog Gospodara, tako da se svi trebaju

okupiti u strahu od Njega i na taj naĉin otkloniti sve puteve meĊusobnih

razmirica. Kada se udruţi liĉni adab sa kolektivnim formira se jedna ljud-

ska zajednica bez velikih trvenja i sukoba. Svi jedinstveni u jednoj rijeĉi

oboţavaju jednoga Boga, a temelj svakog pojedinca je boţanski adab, što

ima za posljedicu da oni izbjegavaju pokuĊene postupke i da streme ka

blaţenstvu. Ovim liĉnim i zajedniĉkim adabom bavi se još jedan kur‟an-

–––––– 12

Sâd, 86.

13 Bekare, 286.

14 Talâk, 7.

15 Mu‟minûn, 51.

19

ski ajet: U vjeri vam je propisao ono što i Nuhu u dužnost stavi, ono što

smo tebi objavili i čime smo Ibrahima, te Musaa i Isaa zadužili: “Vjeru

usprav držite i u tome se nemojte razilaziti!” Idolopoklonicima teško pada

ono čemu ih pozivaš ti; koga hoće Allah odbire Sebi i upućuje onoga ko

Mu se prikloni.16

Ovaj ajet govori o liĉnom adabu, odnosno adabu prema

Bogu kroz uspostavljanje vjere, i o zajedniĉkom adabu, odnosno adabu

prema ljudima, a to je nerazilaţenje.

Ova dva adaba su i zasebno spomenuta: Prije tebe nijednog poslanika

nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema boga osim Mene, zato se

Meni klanjajte!”17

U ovom ajetu je spomenut samo adab prema Gospoda-

ru, odnosno svjedoĉenje Njegova tevhida i obavljanje ibadeta na temelju

tevhida; dok se u drugim ajetima kaţe: I oni govore: “Šta je ovom posla-

niku, on hranu uzima i po trgovima hoda; trebalo je da mu se jedan me-

lek pošalje da zajedno sa njim opominje, ili da mu se spusti kakvo blago

ili da ima vrt iz kojeg bi se hranio?” I nevjernici još govore: “Vi samo

začarana čovjeka slijedite!” Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i

pravi put ne mogu da naĎu. Neka je uzvišen Onaj koji ti, ako hoće, može

dati bolje od toga: vrtove kroz koje rijeke teku i dvorove. Oni, čak, i Čas

oživljenja poriču, a Mi smo za one koji Čas oživljenja poriču pripremili

vatru razbuktalu, kad od njih bude udaljena toliko da je mognu vidjeti,

čut će kako gnjevna ključa i od bijesa huči, a kad budu bačeni u nju, u

tjesnac, vezanih ruku, propast će tamo prizivati. “Ne prizivajte danas jed-

nu propast, nego prizivajte mnoge propasti!” Reci: “Da li je bolje to ili

vječni Džennet koji je obećan onima koji se budu Allaha bojali. On će im

nagrada i prebivalište biti, u njemu će dovijeka sve što žele imati.”; to je

obećanje Gospodara tvoga; oni će imati pravo da to ištu od Njega. A na

Dan kada ih On sakupi, a i one kojima su se pored Allaha klanjali, te upi-

ta: “Jeste li ove robove Moje u zabludu zaveli, ili su oni sami s pravog

puta zalutali?” – oni će reći: “Hvaljen nek si Ti, nezamislivo je da smo

mi pored Tebe ikakve zaštitnike uzimali, nego, Ti si ovima i precima nji-

hovim dao da uživaju, pa su zaboravili da te se sjećaju; oni su propast

zaslužili!” Oni će poreći to što vi govorite, a vi nećete biti u mogućnosti

da mučenje otklonite niti da pomoć naĎete. A onome od vas koji je Njemu

druge ravnim smatrao dat ćemo da patnju veliku iskusi. Mi prije tebe nis-

mo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i trgovima hodao. Mi činimo

–––––– 16

Šura, 13.

17 Enbijâ, 25.

20

da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj vidi

sve.18

U ovim ajetima se govori jedino o postupku poslanika, odnosno njihovom

boţanskom adabu u odnosu sa ljudima, a to je njihovo miješanje sa lju-

dima i odbacivanje izdvajanja i povlaštenosti u društvu. Ljudski fitret se

gnuša svih ovakvih pojava.

6.

Adab hazreti Adema

Poslanici su se drţali posebnog adaba prilikom dove i paţnje prema Allahu,

dţ.š. Ovaj adab Kur‟an navodi, prije svega, u kazivanju o hazreti Ademu

i njegovoj ţeni. “Gospodaru naš” – rekoše oni – “sami smo sebi nasilje

učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo se uvr-

stiti u stradalnike.”19

Ovo su rijeĉi upućene Uzvišenom Bogu, nakon što se je njih dvoje pri-

bliţilo zabranjenom im drvetu. Ova zabrana nije bila zakonodavnog već

savjetodavnog karaktera, tako da je njihovo protivljenje bilo ustvari pro-

tivljenje savjetu, ĉije uvaţavanje je odgovaralo dobru i blaţenstvu njiho-

va boravka u Dţennetu, mjestu gdje su bili osloboĊeni muka i tegoba.

Kada ih Uzvišeni Bog opominje ovom zabranom, On ne kaţe da je su-

protstavljanje njoj slijeĊenje šejtana i nepokornost Njemu, već kaţe: ...Ni-

kako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se

–––––– 18

Furkân, 7-20.

19 A‟râf, 23.

21

onda mučiš. U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti, u njemu nećeš ni ožed-

njeti, ni žegu osjetiti.20

Pored toga, iako nisu poĉinili grijeh, kada zapadnu u iskušenje i kada

ih zadesi nesreća, ne ostaju tuţni i oĉajni kod napuštanja Dţenneta, nakon

dugog razdoblja boravka u njemu. Zapravo, oni ne gube nadu i ne preki-

daju vezu sa svojim Gospodarem, već ţure u traţenju zaštite kod Njega,

jer su njihovi poslovi i ispunjenje nade u Njegovim rukama. Oni se pozi-

vaju na Njegov poloţaj Skrbništva, u kojem daruje svekoliko dobro i za-

klanja od svakog zla.

Svojstvo Skrbništva i Gospodstva je svojstvo Plemenitosti Boţije, koje

robu daruje smiraj u svakom stanju i koje uspostavlja vezu sa Bogom.

Potom u svom obraćanju Bogu spominju zlo, ĉiji se znaci ukazuju jedan

za drugim, a to su stradanje i nesreća u ţivotu. Poštivanje Boţije zapovi-

jedi zamijenili su za slast jedenja sa drveta, da bi tek poslije shvatili koli-

ko su se prevarili u ovoj kupoprodaji i koje su blaţenstvo i sreću izgubili.

TakoĊer, shvatili su da imaju potrebu za neĉim što će ih saĉuvati od

zla i nesreće. Zato su i rekli: ...Ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam

se, sigurno ćemo se uvrstiti u stradalnike. Znaĉi: Nesreća i stradanje pri-

jeti našim ţivotima, ono nam nadolazi sa svih strana i nema šta da nas od-

brani od toga, osim oprosta Tvoga, i sada – nakon svega što se desilo –

saĉuvaj nas Svojom milošću, jedinom našom nadom. Ĉovjek, pa i svako

drugo stvoreno biće – shvata po svome fitretu i nagonu – da jedna od oso-

benosti svake pojave koja postoji u kući egzistencije i kao takva opstoji,

jeste da ono što vidi u sebe od mahana i nedostataka, a akcidentalnog je

karaktera, ili nestaje, ili se upotpunjuje. TakoĊer, zna da je jedino Uzviše-

ni Bog Onaj Koji moţe otkloniti te nedostatke. Ustvari, takvo šta i prois-

tiĉe iz Njegova poloţaja Gospodstva i Skrbništva.

S obzirom na poloţaj Allahova Skrbništva, ne postoji potreba za traţe-

njem, zapravo, dovoljno je samo iznošenje stanja i obznanjivanje potrebe

sa kojom se rob suoĉio. Ovakav pristup je bolji, rjeĉitiji i izraţajniji od

traţenja za ispunjenje potrebe. Upravo zato Adem i Hava nisu ni rekli:

Oprosti i smiluj nam se!

Drugi aspekt cijelog dogaĊaja koji je ujedno i srţ njegov jeste da su

oni zbog poĉinjenog prekršaja osjetili u sebi niskost i bijedu, nakon ĉega

nisu za sebe vidjeli nikakav oblik dostojanstva i ĉasti da bi mogli od Boga

nešto traţiti. Posljedica ovakvog osjećanja bio je da su se oni povinovali

–––––– 20

Tâ Hâ, 117-119.

22

svakoj zapovjedi i propisu potpunim predavanjem koje je došlo od polo-

ţaja Uzvišenog Gospodara. Zazivanjem Boga rijeĉima Gospodaru i Skrb-

niče naš pokazali su da – istovremeno dok priznaju poĉinjeni grijeh – gaje

nadu u oprost i milost.

Prema tome, znaĉenje njihovih rijeĉi: Gospodaru naš sami smo sebi

nasilje učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo

se uvrstiti u stradalnike, bi bilo: Mi smo poĉinili loše djelo i nepravdu i

nasilje smo sebi uĉinili i kao posljedica uĉinjenog suoĉili smo se sa nesre-

ćom i stradanjem, koje prijeti uništenjem svekolikog blaţenstva i sreće

našeg ţivota. Nama je ovladala niskost i bijeda te se naša potreba za Tvo-

jom milošću i brisanjem uĉinaka ovog nasilja potvrdila i nije nam ostalo

nimalo od dostojanstva i ĉasti kako bi se u takvom ozraĉju mogli Tebi ob-

ratiti. A sada, o Ti Veliki i Moćni Vladaru, mi smo pokorni pred Tvojom

zapovijedi. Ti i naš Gospodar i mi smo Tvoji robovi. Gajimo onu nadu

spram Tebe koju svaki rob ima naspram svoga Gospodara i Skrbnika.

Adab hazreti Nuha

Jedan drugi adab poslanika Allah, dţ.š., pokazao je kroz kazivanje o raz-

govoru koji se vodio izmeĊu Nuha, a.s., i njegova sina: I preko talasa na-

lik na brda LaĎa ih ponese, dok je Nuh dozivao svoga sina koji se bijaše

izdvojio: “Sine, ukrcaj se s nama, a nemoj biti uz nevjernike!” Sin reče:

“Sklonit ću se na kakvo brdo koje će me sačuvati od vode!” Nuh mu na to

viče: “Danas nema nikakve zaštite od zapovijesti Allahove, osim kome se

on smiluje!”, onda ih val razdvoji i sin se utopi. Potom rečeno bijaše:

“Zemljo, progutaj svoje vode, a ti, nebo, razvedri se!” Tako se voda po-

vuče i Odredba se ispuni, a LaĎa na al-Džudijji zastade i tada rečeno je:

“Bestraga narod koji nasilan je!” A Nuh se obrati Gospodaru svome:

“Gospodaru, moj sin je čeljade moje, a obećanje Tvoje je istinito – Ti si

taj Koji Najmudriji je!” “Nuhu, on nije čeljade tvoje” – Allah reče – “jer

čini ono što neispravno je, i zato Me ne moli za nešto o čemu ne posjedu-

ješ nikakvo znanje. Savjetujem ti: Ne budi od onih što su neznalice!”

“Gospodaru” – Nuh reče – “u Tebe tražim utočište kako Te ne bih molio

za nešto o čemu ne posjedujem nikakvo znanje! Ako mi ne budeš oprostio

i smilovao mi se, ja ću se uvrstiti u gubitnike!”21

–––––– 21

Hûd, 42-47.

23

Nema nikakve sumnje da izvanjsko znaĉenje rijeĉi hazreti Nuha govori

o tome da on ţeli ĉiniti dovu za izbavljenje svoga sina. MeĊutim, pomni-

jim promišljanjem ajeta vezanih za ovaj dogaĊaj otkriva se druga zbilja. S

jedne strane, Uzvišeni Bog je zapovjedio Nuhu da se zajedno sa porodi-

com i vjernicima ukrca na laĊu te je rekao: Ukrcaj, na LaĎu po jedan par

svake vrste, i čeljad svoju, osim onih za koje je Riječ već data, te pravo-

vjerne22

– i dao obećanje da će ih spasiti, s tim da je izostavio one za koje

je kazna već bila odreĊena. Jedna od tih osoba bila je i Nuhova ţena, za

koju Allah, dţ.š., kaţe: Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju

ženu Nuhovu i ženu Lutovu...23

Što se tiĉe Nuhova sina, nije jasno da li je

i on odbio poziv i uznevjerovao na poziv svoga oca. Iz ajeta koji govore o

njegovom ponašanju i odnosu prema ocu te o njegovom odvajanju od

oca, nije jasno da li je to odvajanje bilo usljed neprihvatanja vjere i odbi-

janja poziva svoga oca. Zapravo, moguće je da je to bio samo ĉin nepo-

slušnosti prema ocu i odbijanje da se ukrca na laĊu. Sukladno reĉenom,

postoji mogućnost da je i on od onih što su spašeni, jer ajeti govore o

tome da je on jedan od Nuhovih sinova, a ne od nevjernika i u tom sluĉa-

ju Boţije obećanje o izbavljenju obuhvata i njega. S druge strane, Nuhu

je poslana objava i obznanjena krajnja odredba o svršetku poslova njego-

va naroda. I Nuhu je objavljeno: “U narodu tvome vjerovat će samo oni

koji već vjeruju, ali ti ne očajavaj zbog onog što oni čine, već gradi LaĎu

na oči Naše i po Našoj objavi, a ne obraćaj mi se za onoga koji nasilje

čini, jer oni će biti potopljeni, nesumnjivo je.”24

Sada nije jasno da li se

nasilje kojim se ajet bavi odnosi iskljuĉivo na one koji se nisu odazvali

Nuhovom pozivu ili se misli na svaki oblik nasilja, koje kao takvo ostaje

uopćeno. Zato postoji potreba da sami govornik, u ovom sluĉaju Allah,

dţ.š., pojasni Svoje rijeĉi. Mogućnosti koje su ostavljale ove rijeĉi pota-

kle su u Nuhu, a.s., sumnju prema svome sinu, jer kako je moguće da on

u sluĉaju da je znao za nevjerstvo svoga sina te kao jedan od pet velikih

poslanika zaboravi na Boga i dostavljenu mu objavu: ...Ne obraćaj mi se

––––––––––––––

22 Hûd, 40.

23 Tahrîm, 10.

24 Hûd, 36-37.

24

za onoga koji nasilje čini, jer oni će biti potopljeni... Daleko je to od Nu-

hova poloţaja da bude zadovoljan izbavljenjem sina i pored njegova ne-

sumnjivog nevjerstva. Pored toga, on sam je prokleo svoj narod: Gospo-

daru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika...25

Moţe se pretposta-

viti da bi – ako je ispoljio naklonost prema sinu – isto trebao uĉiniti i

prema svojoj ţeni. Ustvari, upravo zbog sumnje koju je imao spram sina

nije se osmjelio da jasno i odluĉno moli za njegov spas. Nuh, a.s., uputio

je svoju molbu postupkom osobe koja izrazom usta ţeli drugome pokaza-

ti na slast okusa te stvari, jer on još uvijek ne poznaje sve ĉinioce koji će

odrediti sudbinu sina. Zato on svoje obraćanje neizbjeţno zapoĉinje rije-

ĉima: Moj Gospodaru i Skrbniče... Obraćanje onoga koji je u poloţaju

skrbljenog i roba podrazumijeva da prilikom molbe svoj govor zapoĉne

pozivajući se na Skrbnika. Hazreti Nuh u nastavku svoga obraćanja kaţe:

...Moj sin je čeljade moje, a obećanje Tvoje je istinito... Ovim Nuh, a.s.,

kao da je htio reći: On je, s jedne strane, moj sin i u tome postoji neki

zahtjev i oĉekivanje da on bude od spašenih. A s druge strane, takoĊer: Ti

Si od mudrih Najmudriji i Ti nikada ne griješiš te u Tvojim odredbama

nema mjesta nikakvom prigovoru i zato ja ne znam kakav je kraj moga

sina!

Ovo je, takoĊer, boţanski adab, tj. da rob ne prelazi granice onoga što

zna te da od Gospodara ne traţi ono od ĉega korist ili šteta nisu njemu

jasni. Tako vidimo da je i Nuh, a.s., govorio u okvirima onoga što zna i o

ĉemu posjeduje uvjerenje, na što ukazuju njegove rijeĉi: Nuh se obrati

Gospodaru svome... Hazreti Nuh je u svom govoru spomenuo jedino Bo-

ţije obećanje, i nije ništa više rekao niti traţio. Kao uĉinak ovog adaba

Gospodar je saĉuvao Nuha, a.s. A to znaĉi, prije nego što je Nuh završio

sa svojim govorom i poĉinio nešto suprotno adabu, Gospodar mu je poja-

snio Svoje rijeĉi i čeljad svoju kada mu je zapovjedio ukrcavanje na LaĊu,

odnosno, jasno je da se pod porodicom misli na pristalice dobra, a ne na

svakog pojedinca iz porodice, a njegov sin nije bio od dobrih.

Uzvišeni Bog je već prije rekao Nuhu: Ne obraćaj mi se za one koji

čine nasilje, jer oni će sigurno biti potopljeni. A hazreti Nuh je mislio da

se pod porodicom u ovom sluĉaju podrazumijevalo njeno izvanjsko zna-

ĉenje, odnosno krvna rodbina, i mislio je da iz toga izuzeta samo njegova

ţena, a da će svi drugi biti spašeni. Nuh je shvatio rijeĉi Boţije na takav

naĉin da je na temelju toga htio odluĉno moliti za spas svoga sina. Upra-

vo zato ga je Uzvišeni Gospodar i sprijeĉio da traţi ono što je proizlazilo

–––––– 25

Nûh, 26.

25

iz takvog shvatanja. To je bio odgojni ĉin Nuhu od strane Boga, Koji ga

je nagnao da prekine svoj govor te da ne nastavi istrajavati u svome traţe-

nju i da promijeni tok svoga govora i zapoĉne novi govor, ĉija je vanjska

strana pokajanje, a njegova zbilja je ustvari zahvala na odgoju kao velikoj

blagodati: Gospodaru, u Tebe tražim utočište kako Te ne bih molio za

nešto o čemu ne posjedujem nikakvo znanje! Ustvari, Nuh se utjeĉe Bogu

od onoga što je prethodilo molbi i potaklo ga da je uputi.

Jedan od pokazatelja koji otkriva da Nuh, a.s., još uvijek nije objeloda-

nio svoju unutrašnju ţelju jesu rijeĉi: Gospodaru, u Tebe tražim utočište

kako Te ne bih molio za nešto o čemu... ( ). Jer da

je uputio neprimjerenu molbu trebalo bi da je rekao: “Utjeĉem se od moje

molbe koju sam poĉinio u neznanju!” ( ) Genitiv-

na veza infinitiva i njegova subjekta (mog ĉinjenja molbe – ) ukazuje

na ostvarenje radnje. Sljedeće svjedoĉanstvo koje potvrĊuje gore reĉeno

su Boţije rijeĉi: Ne obraćaj Mi se..., jer da je Nuh uĉinio molbu, Uzvišeni

bi u odgovoru na ovakav zahtjev trebao reći: “Tvog sina neću spasiti.”,

ili: “Ne traţi ponovo isto od Mene!” Na više mjesta u Kur‟anu nalazimo

izraze sliĉne ovim dvama, koji u znaĉenju odgovaraju onome što im pretho-

di, kao što je: Gospodaru, ukaži mi se, da Te vidim! Nećeš Me vidjeti...26

Ili drugi primjer: Kada ste tu potvoru prepričavali, na sva usta govoreći

nešto o čemu ništa niste znali..., sve do: Allah vam savjetuje: Tako nešto

nemojte nikada ponoviti...27

Kur‟an prenosi još jednu dovu od Nuha, a.s.: Gospodaru moj, oprosti

meni, roditeljima mojim, onome ko u dom moj kao vjernik uĎe, vjernici-

ma i vjernicama, a nasilnicima samo stradanje uvećaj!28

Uzvišeni Bog

biljeţi ovu dovu na kraju sure Nûh, nakon što prenosi Hazreti Nuhove broj-

ne ţalbe. Nuh a.s., u ovim ajetima iznosi svoje stanje pred Allaha, dţ.š.,

nakon što je danonoćno pozivao svoj narod i to u razdoblju od blizu hilja-

du godina, te nedaće i uznemiravanja koja je podnosio od njih, trud koji

je uloţio na putu poziva u Boţiju vjeru. I napokon, nakon što je na putu

upućivanja svoga naroda ispoljio krajnji napor i strpljenje, koje je sada na

izmaku, njegovo pozivanje, naţalost, nije donijelo ništa, do njihova uda-

ljavanja, a njegovo savjetovanje drugo, osim oholosti.

Hazreti Nuh je neprekidno savjetovao svoj narod i ukazivao mu na is-

tinu, ali njegovi pripadnici bili su tvrdoglavi i ustrajni u svom ĉinjenju

–––––– 26

A‟râf, 143.

27 Nûr, 15-17.

28 Nûh, 28.

26

grijeha. Naspram truda koji je ulagao njihov poslanik oni su smišljali

zamke i lukavštine. Ovo je trajalo sve dok ta uznemiravanja nisu došla do

krajnje taĉke podnošljivosti i potakla Boţiju ljubomoru i gejrat, nakon

ĉega Nuh, a.s., izriĉe prokletstvo na svoj narod: Gospodaru moj, ne ostavi

na Zemlji nijednog nevjernika, jer, ako ih ostaviš, oni će robove Tvoje u

zabludu zavoditi i samo će grješnika i nevjernika raĎati!29

Rijeĉima:

...ako ih ostaviš oni će robove Tvoje u zabludu zavoditi , Nuh, a.s.,

otkriva isto ono što je već prije rekao: ...a već su mnoge u zabludu do-

veli... ( ). Ove rijeĉi jasno govore o tome da su nevjernici odra-

nije vratili u zabludu velik broj onih koji su bili povjerovali Nuhu. Hazreti

Nuh se plašio da ne zavedu i preostale ljude. Dio govora: samo će grješ-

nika i nevjernika raĎati, ustvari je obavijest iz skrivenog, odnosno znanja

koje je imao kao poslanik, kojim je shvatao da u matericama ţena i kiĉ-

mama muškaraca nema više nikakva mogućnosti da bi mogli zaĉeti ljude

sa imanom.

U jednoj takvoj prilici – kada je Nuha bio obuzeo Boţiji gejrat i pro-

kleo svoj narod, i pored toga što je on jedan od pet velikih poslanika i

prvi koji je donio Knjigu i Šerijat i poslat da bi spasio svijet od proţdi-

rućeg vira idolopoklonstva – kada, prema nekim predajama, broj onih

koji su uzvjerovali u cijelom svijetu nije bio veći od osamdeset ljudi, bo-

ţanski adab zahtijeva od njega da ne zaboravi i ne zanemari ovu malu

skupinu te da za njih traţi dobro i Ovog i Budućeg svijeta. Zato on kaţe:

Gospodaru, oprosti meni, i najprije ĉini dovu za sebe, jer dova za onoga

koji predvodi skupinu ujedno je i dova za cijelu skupinu; i mojim rodite-

ljima, iz ĉega je jasno da su i otac i majka Nuha, a.s., bili vjernici; i ono-

me ko u dom moj kao vjernik uĎe, a to znaĉi vjernici njegovi savreme-

nici; i vjernicima i vjernicama, znaĉi svi oni koji prihvate jednoboštvo,

bilo u njegovom vremenu, bilo u budućnosti, jer i oni koji će se poja-

viti u budućnosti od njegova su ummeta. Ustvari, svi sljedbenici tevhi-

da do Sudnjeg dana njegovi su duţnici. Nuh, a.s., prva je osoba koja je

poziv u vjeru obznanila sa Knjigom i Šerijatom i razvila zastavu tevhi-

da meĊu ljudima. Upravo zato ga Uzvišeni Bog spominje sa najljepšim

pozdravima: Neka je mir na Nuha u svim svjetovima!30

Zaista, neka su

najbiraniji selami na ovog poslanika, sve do Sudnjeg dana, sa svakom

osobom koja prigrli vjerovanje u Boga, ili uĉini dobro djelo, ili spome-

ne ime Boţije.

–––––– 29

Nûh, 26-27.

30 Sâffât, 79.

27

Najkraće, sve dok u ĉovjeĉanstvu bude spomena od dobra, sve je to

blagoslovom hazreti Nuhova poziva i onim što je taj poziv sa sobom po-

luĉio.

Adab hazreti Ibrahima

Jedan od sljedećih adaba poslanika jeste onaj koji prenosi Uzvišeni Go-

spodar o Ibrahimu, a.s., i njegovom raspravljanju sa svojim narodom.

Vidite li da su oni kojima robujete vi, i kojima robovaše vaši preci

drevni, zbilja moji neprijatelji? Ali ne i Gospodar svjetova, Koji me stvo-

ri, pa na stazu Pravu uputi, i Koji me hrani i poji, i Koji me, kada se raz-

bolim, liječi, i Koji će me usmrtiti, i potom oživjeti, i Koji će, žudim za

tim, greške moje na Danu Sudnjem oprostiti! Gospodaru moj! Mudrost

mi podari i meĎu one me koji su dobri pridruži, i spomena me istinita uči-

ni pokoljenjima potonjim i od nasljednika Dženneta opskrbljenoga me

učini, i ocu mom oprosti, on je od zabludjelih, i na Dan kada će ljudi biti

proživljeni nemoj me osramotiti...!31

Ibrahim, a.s., upućuje dovu Uzvišenom Bogu u kojoj moli za ispunje-

nje obećanja datog mu u vremenu kada je tek bio postigao razinu poslan-

stva i još uvijek gajio nadu u oĉevo prihvatanje vjere, ali kada je shvatio

da je on neprijatelj Boga, odrekao ga se.32

Hazreti Ibrahim zapoĉinje dovu

–––––– 31

Šu‟arâ, 75-86.

32 Ispravno vjerovanje po pitanju hazreti Ibrahima jeste da otac za kojeg se moli u ovom

ajetima nije njegov roĊeni otac već amidţa, što je u skladu sa Boţijom voljom i Nje-

govom mudrošću da poslaniĉki rod od Adema do našega Poslanika Muhammeda,

s.a.v.a., saĉuva od mnogoboštva. Zasigurno u tome postoji mudrost, o ĉemu na ovom

mjestu nije prilika da se podrobnije govori. Da bismo pokazali ispravnost iznesenog,

u nastavku ćemo priloţiti saţeti oblik kur‟anske argumentacije, jedne od dvije koje

donosi Allame Tabatabai. U suri Mumtehine, u 4. ajetu stoji: “Divan uzor imate u

Ibrahimu i onima koji su s njim bili, kada su narodu svome rekli: „Mi s vama nemamo

ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Mi vas se odriĉemo, i nepri-

jateljstvo i mrţnja će se izmeĊu nas javljati sve dok vi ne budete u Allaha Jedinoga

vjerovali!‟, – ali ne i u Ibrahimovim rijeĉima njegovom ocu: „Oprost ću ti zbilja traţi-

ti, ali te od Allaha nisam u stanju odbraniti!‟” Dakle, hazreti Ibrahim je uzor u svim

djelima, osim u ovom jednom, odnosno dovi koju je ĉinio za Azera. Ali to je bilo u

vremenu, o ĉemu govore i predaje, kada je Azer dao obećanje Ibrahimu da će prihva-

titi iman, a svoje mnogoboštvo nije javno pokazivao. Tada je još uvijek bilo nade za

28

lijepom hvalom Gospodara, što i zahtijeva adab onoga koji je u poloţaju

roba. Ova zahvala je ujedno i prva opširnija zahvala koju Allah, dţ.š., pre-

nosi od Ibrahima, a.s., za razliku od onih što su prije prenesene od njega a

nisu toliko opširne, kao što je ona: O narode moj! Ja nemam ništa s tim

što Allahu vi druge smatrate ravnim! Lice svoje ja predano i čiste vjere

okrećem Onome Koji nebesa i Zemlju stvorio je! Ja nisam od onih koji

druge Allahu smatraju ravnim!33

Kao i zahvala koja nije toliko opširna, a

izrekao ju je u razgovoru sa ocem: Molit ću za te u Gospodara svoga, jer

mi je naklonjen, zaista.34

Hazreti Ibrahim, a.s., slijedi takav adab u svom iskazivanju zahvale pa

nabraja sve milosti Gospodara kojim ga je obasuo, od roĊenja pa do po-

vratka Njemu. Pritom vidi sebe siromaha nemoćnoga, dok Gospodaru

ništa ne pripisuje, osim Imućnosti i Velikodušnosti. Hazreti Ibrahim vidi

sebe kao bezvrijednog roba, u ĉijoj moći nije ništa, dok su upravo Gospo-

dareva odreĊenja odluĉujuća i vode ga iz stanja u stanje, kroz ţivot. Allah,

dţ.š., je Onaj Koji daruje hranu, piće i ozdravljenje od bolesti, daje ţivot i

usmrćuje, proţivljava stvorenja na Sudnji dan da bi Mu poloţili raĉun, a

–––––––––––––– Azera i za njegovo izbavljenje. Sljedeći ajeti – sura Merjem, 45-47 – govore o tom

razdoblju: “„O moj oĉe! Ja se zbilja bojim da te zadesi kazna od Svemilosnog, pa bu-

deš šejtanu drug!‟ „Zar ti, o Ibrahime, mrziš boţanstva moja?!‟ povika otac njegov.

„Ako li ne prestaneš, zbilja ću te kamenovati, zato me zadugo napusti.‟ „Mir, selam

tebi!‟ Ibrahim odgovori: „Gospodara svoga ću moliti da ti oprosti. On je doista dobar

prema meni!‟” Kao i 86. ajet sure Šu‟arā: “...I ocu mom oprosti on je od zabludjelih...!”

MeĊutim, kada je Ibrahim shvatio da nema spasa za Azera te da je otvoreni neprijatelj

Boga, on ga se odrekao, što potvrĊuju 113. i 114. ajeti sure Tevbe: “Vjerovjesniku i

vjernicima nije dozvoljeno da za mnogobošce oprost mole, pa makar im oni bili i rod

bliţi, nakon što će im postati jasno da će oni biti stanovnici Pakla! A Ibrahimovo tra-

ţenje oprosta za oca njegova bilo je samo zbog obećanja koje mu je Ibrahim dao. A

kada mu je postalo jasno da je njegov otac Allahov neprijatelj, on ga se tada odrekao.”

Potpuno je jasno da Azer nije bio Ibrahimov roĊeni otac, jer ĉim je postalo oĉito da je

on mnogoboţac, on ga se odrekao, a s druge strane, u 41. ajetu sure Ibrahim vidimo

da on uĉi dovu za svoje prave roditelje: “Gospodaru naš, oprosti meni i roditeljima

mojim (ولوالدي) i vjernicima na Dan polaganja raĉuna!” Treba znati da u ovoj dovi ha-

zreti Ibrahim koristi izraz walid, odnosno roditelj, koji se koristi samo za krvne rodite-

lje, a kada oslovljava amidţu Azera koristi izraz ab (اب), odnosno otac, ĉija je upo-

treba posve uobiĉajena i za druge, a ne samo za roditelje, posebno ako je rijeĉ o skrb-

niku, u sluĉaju nepostojanja oca, ĉak i za nekog ko nije tako blizak kao amidţa. (Op.

prev.) 33

En‟âm, 78-79.

34 Merjem, 47.

29

sve izneseno zato što hazreti Ibrahim nema ništa, osim ĉiste pokornosti i

ţelje za milošću Njegovom.

Sljedeći adab koji je hazreti Ibrahim provodio jeste da je razbolijeva-

nje pripisao sebi. Kada obolim On me iscjeljuje. U poloţaju iskazivanja

zahvale nije priliĉilo hazreti Ibrahimu da bolest pripisuje Njemu, iako je i

bolest – kao i sve ostale pojave – u vezi sa Gospodarem svjetova. MeĊutim,

tok govora nije takav da se pobroje pojave i dogaĊaji i da se sve pripišu i

dovedu u vezu s Njim. Zapravo, kontekst hazreti Ibrahimova govora ta-

kav je da se i izljeĉenje od bolesti pripisuje Njegovoj milosti. Upravo zato

on bolest pripisuje sebi, a izljeĉenje Gospodaru. Hazreti Ibrahim je ovim

htio reći da je sve što dolazi od Allaha, dţ.š., lijepo i dobro. Nakon što je

iskazao zahvalu, hazreti Ibrahim zapoĉinje dovu protkanu ushićujućim

adabom. Kao prvo, svoju molbu zapoĉinje zazivanjem Gospodara, u na-

stavku moli samo za istinske i postojane blagodati, niĉim se ne osvrćući

na ovosvjetske prolazne riznice, za sebe išće mudrost, najvrjedniju blago-

dat, znaĉi Šerijat i pridruţivanje dobrim, kao i spominjanje po istini u bu-

dućim naraštajima. Hazreti Ibrahim moli Gospodara da u svakom vremenu

pošalje ljudima osobe ĉiji će poziv On uĉiniti postojanim, a Šerijat ras-

prostranjenim. Ustvari, zbilja njegove molbe je da Allah, dţ.š., daruje

njemu Šerijat, koji će opstojati do Sudnjeg dana. Potom, moli za nasljeĊi-

vanje Dţenneta, oprost za oca i izuzimanje od sramote na Sudnjem danu.

Po onome što se moţe shvatiti iz rijeĉi Uzvišenog Boga, sve dove hazreti

Ibrahima su bile primljene, osim dove za oprost ocu. Od Allaha, dţ.š., i

ne oĉekuje se nešto drugo. Ustvari, kakav bi to bio Gospodar svjetova

koji zanemaruje molitve Svojih bliskih robova i ne udovoljava im, i to ro-

bova za koje je Sam rekao: ...u vjeri vašega oca Ibrahima...35

On to učini

trajnom riječju /tevhid/ svojim potomcima, ne bi li se povratili, možda.36

Mi smo ga učinili odabranim na svijetu ovome, a na Drugom svijetu si-

gurno će spadati u dobre ljude.37

Nek je u miru Ibrahim!38

TakoĊer, i povijest od nekoliko hiljada godina nakon Nuha, a.s., svje-

doĉi i potvrĊuje sve one pohvale i vrline iznesene u Kur‟anu o Ibrahimu.

Povijest biljeţi da je on bio ĉastan i plemenit poslanik, koji se sam podi-

gao u promicanju vjere tevhida i oţivljavanju fitreta i poveo pokret borbe

protiv uništenja temelja idolopoklonstva. On je uzdigao vjeru fitreta i pro-

–––––– 35

Hadždž, 78. 36

Zuhruf, 28.

37 Bekare, 130.

38 Sâffât, 109.

30

micao je u vremenu kada su tragovi tevhida nestajali, poslaniĉki obiĉaji

blijedjeli, a imena poslanika, kao Nuha i drugih plemenitih poslanika, od-

lazila u zaborav. Danas, nakon što protiĉe ĉetiri hiljade godina od hazreti

Ibrahima, ime tevhida još uvijek opstoji i ţivo je u srcima ljudi, jer ljudi

vjeru jednoboštva danas poznaju kao judaizam, ĉiji je poslanik Musa, a.s.,

kršćanstvo, ĉiji je poslanik Isaa, a.s., a oba su potomci Israila, odnosno

Jakubovi, a on opet sin je Ishakov, koji je sin Ibrahimov, i svakako islam,

ĉiji je poslanik Peĉat vjerovjesništva, hazreti Muhammed, s.a.v.a., a on je

potomak Ismaila, sina Ibrahimova.

Allah, dţ.š., prenosi sljedeću dovu od hazreti Ibrahima: Gospodaru

moj, daruj mi čestit porod!39

Ibrahim, a.s., u ovoj posve kratkoj reĉenici

zatraţio je ispunjenje svoje ţelje te zaštitu i pomoć Uzvišenog Boga od

nedoliĉnog potomstva, a svojoj molbi – umjesto da joj kontekst bude

ovosvjetski – daruje duhovnu dimenziju i tako uĉini da bude Bogu milija.

Kur‟an prenosi od hazreti Ibrahima dovu koju je uputio Allahu, dţ.š., kada

je došao u podruĉje Meke i tamo nastanio Ismaila i njegovu majku, neka

je mir s njima. I kako Ibrahim reĉe: “Gospodaru, učini ovaj kraj da sigu-

ran bude, i darivaj plodovima žitelje njegove – one od njih koji vjeruju u

Allaha i u Dan posljednji”, na šta Allah reče: “A onome ko ne vjeruje dat

ću kratkotrajno uživanje, potom ću ga potjerati u pakleno stradanje –

užasne li sudbine!”

40

Ovom dovom hazreti Ibrahim traţi od svoga Gospodara da podruĉje

Meke, koje je tada bilo bespuće, bez vode i vegetacije, uĉini posvećenim

staništem njegovom potomstvu da bi bilo središte Boţije vjere i ovozemalj-

ska i materijalna veza izmeĊu ljudi i Boga te da oni dolaze iz svih krajeva,

prelazeći velike razdaljine radi robovanja Njemu i da iskazuju posebno

poštovanje prema tom mjestu. TakoĊer, da to bude jedan od vjeĉnih Boţi-

jih znakova na Zemlji, tako da se svaki pojedinac koji do Sudnjega dana

mišlju ode do Allaha, dţ.š., sjeti i tog mjesta. Da ko god bude htio da se

okrene Bogu, svoje kretanje ka tamo usmjeri i da kao posljedica svega

lica vjernika budu jednako usmjerena i rijeĉ njihova da bude jedinstvena.

Sigurnost za koju hazreti Ibrahim moli odnosi se na odreĊenje tog mjesta

u vjerozakonu i njegov status harema, odnosno posvećenosti, a ne izvanj-

ske sigurnosti, tako da bude saĉuvana od ratova i ostalih sukoba i nedaća

za koji mogu da ugroziti njen mir. To se da razumjeti iz rijeĉi: ...Pa Zar

–––––– 39

Sâffât, 100.

40 Bekare, 126.

31

ih nismo Mi čvrsto nastanili u Haremu sigurnom, gdje se slivaju plodovi

svakovrsni...41

Jer, kao što vidite, ovaj ajet istiĉe darovanu blagodat si-

gurnosti Harema, znaĉi mjesta koje je Allah, dţ.š., posvetio za Sebe i

sa tog stanovišta opisano je kao mjesto sigurnosti, da bi ljudi vjernici to

mjesto smatrali posvećenim i prema njemu se kao takvom i odnosili. Sta-

tus njegove sigurnosti nije jedino u pogledu oĉuvanja od izvanjskih ĉi-

nilaca koji bi mogli donijeti nered i ubijanje. S druge strane, svjedoci smo

koliko je sama Meka imala u svojoj prošlosti teških i gorkih trenutaka,

kao što su krvavi sukobi izmeĊu Kurejšija i Dţorhama i drugi nemili poko-

lji i neredi meĊu njegovim stanovnicima, koji se ne mogu ni prebrojati.

Kao što je i reĉeno na drugom mjestu u Kur‟anu: Zar ne vide da smo Ha-

rem sigurnim učinili, dok se svuda okolo njih otima i pljačka?42

Ovaj ajet

pojašnjava da ljudi tog vremena nisu u svojim pljaĉkaškim i ratnim po-

hodima udarali na Meku zbog poštovanja koje su prema njoj gajili.

Ukratko, namjera Ibrahim, a.s., bila je da na Zemlji bude Harem Boţiji

u kojem će biti smješteno njegovo potomstvo. Ovo nije bilo ostvarivo

drugaĉije, osim da se izgradi naselje gdje će se ljudi naseljavati sa svih

strana i da to bude vjerska zajednica kamo će ljudi dolaziti do Sudnjeg

dana sa namjerom hodoĉašća i nastanjivanja te traţenja utoĉišta. Zato ha-

zreti Ibrahim moli od Uzvišenog Boga da Meku uĉini sigurnom, a budući

da je to podruĉje bilo neplodno, moli ujedno za svoje potomstvo i njego-

vu opskrbu. Saobrazno iznesenom, ispunjenje ove dove podrazumijevalo

je da se ljudi nastane i prihvate Meku kao mjesto hodoĉašća i da na taj

naĉin ono postane mjesto stanovanja i ţivljenja. Potom, kada je uvidio da

poĉašćenost koju je traţio od Uzvišenog obuhvata i vjernike i nevjernike,

ispunjenje svoje dove uvjetuje rijeĉima: ...one od njih koji vjeruju u Allaha

i u Dan posljednji.

A pitanju kako je ostvarivo ispunjenje ove dove u gradu u kojem je

moguće da budu nastanjeni i vjernik i nevjernik, ili samo nevjernik, u

okolnostima kada je to podruĉje bezvodno i neplodno, Ibrahim, a.s., uopće

ne posvećuje paţnju! Ovo je takoĊer jedan od adaba koje je hazreti Ibra-

him ispoštovao ĉineći dovu. Ako bi ĉovjek u poloţaju iskanja i traţenja

htio pouĉiti svoga Gospodara kako i na koji naĉin će udovoljiti njegovoj

molbi, i to Onoga Koji je Sveznajući, Moćni, Ĉije je djelovanje takvo da

On ako nešto ţeli za to samo kaţe: Budi! – i ono biva, to bi bilo neprimje-

reno uplitanje u Njegov posao i izlazak izvan okvira adaba. S druge strane,

–––––– 41

Kasas, 56.

42 Ankabut, 67.

32

budući da Allah, dţ.š., ţeli ispuniti Ibrahimovu dovu sukladno ustaljenom

toku zakona kauzaliteta, a da pritom ne razdvoji vjernike od nevjernika,

On Ibrahimovu dovu upotpunjuje rijeĉima, odnosno ograniĉava je: A

onome ko ne vjeruje dat ću kratkotrajno uživanje, potom ću ga potjerati u

pakleno stradanje – užasne li sudbine!, a tek nakon reĉenog je prihvata.

Ova dova bila je razlogom ovjeravanja Šerijatom Boţijeg Harema i iz-

gradnje Kabe, svete Boţije kuće, kao prve bogomolje za ljude u Meki,

koja je uzrok upućivanja svjetova. Sve izneseno jedan je od plodova veli-

kih i uzvišenih duhovnih pregnuća hazreti Ibrahima, a.s., zbog ĉega on

ima pravo kod svakog vjernika, do Sudnjega dana.

Kur‟an prenosi još jednu dovu od Ibrahima, a.s., koju je uputio u svo-

joj poodmakloj dobi: Jednom Ibrahim prozbori: “Gospodaru, ovaj grad

sigurnim učini i sačuvaj mene i moje sinove da ne bismo idole obožavali!

Gospodaru, idoli su mnoge ljude stranputicom zaveli – zato je moj onaj

ko me slijedi, a ko me ne posluša – Ti opraštaš i Milosnik si! Naš Gospo-

daru, ja sam svoje potomke naselio u jednoj dolini u kojoj se ništa ne sije,

a uz Tvoj Hram časni, zato da bi, naš Gospodaru, namaz obavljali, pa

učini da za njima čeznu srca u ljudi, i plodovima ih opskrbi da bi zahva-

ljivali! Naš Gospodaru, Ti dobro znaš šta tajimo i bjelodanimo mi, jer

Allahu se ništa što je na Nebu i na Zemlji ne može utajiti. Hvala Allahu

Koji mi Ismaila i Ishaka podari u starosti – zaista, moj Gospodar dobro

čuje kad se moli! Moj Gospodaru, učini da obavljamo namaz ja i neki

moji potomci; naš Gospodaru, moju molbu primi! Naš Gospodaru, oprosti

meni, mojim roditeljima i onima koji su pravovjerni na Dan kada se budu

svodili računi!”

43

Kao što je reĉeno, hazreti Ibrahim je ovu dovu uputio u svojim po-

znim godinama što se jasno vidi iz njegovih rijeĉi: Hvala Allahu Koji mi

Ismaila i Ishaka podari u starosti... TakoĊer, iz dove se potpuno razgo-

vijetno razabire da je upućena nakon izgradnje grada Meke, jer je hazre-

ti Ibrahim rekao: Gospodaru, ovaj grad sigurnim učini..., za razliku od

one preĊašnje dove u kojoj je molio: Gospodaru, učini ovaj kraj da si-

guran bude...

–––––– 43

Ibrahim, 35-40.

33

Adab koji je Ibrahim, a.s., ispoštovao u ovoj dovi jeste da je on svaku

upućenu molbu – budući da ju je bilo moguće zatraţiti i sa dozvoljenom i

opravdanom namjerom, i sa nedozvoljenom – izraţava u okviru dozvolje-

ne i ispravne namjere. Hazreti Ibrahim izgovara svoju molitvu na takav

naĉin i tako biranim rijeĉima da svako moţe uvidjeti koliku on ima nadu

u Boţiju Milost. Naprimjer, nakon što kaţe: ...sačuvaj mene i moje sinove

da ne bismo idole obožavali!, on pojašnjava svoju namjeru sljedećim rije-

ĉima: Gospodaru, idoli su mnoge ljude stranputicom zaveli... TakoĊer,

nakon što kaţe: Naš Gospodaru, ja sam svoje potomke naselio u jednoj

dolini u kojoj se ništa ne sije, a uz Tvoj Hram časni..., on pojašnjava svo-

ju osnovnu namjeru na sljedeći naĉin: ...zato da bi, naš Gospodaru, na-

maz obavljali... Nakon što je zamolio: ...učini da za njima čeznu srca u

ljudi, i plodovima ih opskrbi..., on kaţe: ...da bi zahvaljivali!

Sljedeći adab koji je hazreti Ibrahim ispoštovao u ovoj dovi jeste da je

pri svakoj molbi spomenuo njoj odgovarajuće ime Boţije, kao što su Mi-

lostivi, Koji prašta, Koji ĉuje dove. TakoĊer je pri svakoj molbi ponavljao

Boţije ime Gospodar Skrbnik, jer upravo Boţije skrbništvo oblikuje vezu

izmeĊu Boga i roba i otvara kapije njegovim molitvama.

Sljedeći adab vidimo u njegovim rijeĉima: ...zato je moj onaj ko me

slijedi, a ko me ne posluša – Ti opraštaš i Milosnik si! Hazreti Ibrahim

nije donio prokletstvo već spominje dva Boţija imena, Oprostitelj i Mi-

losnik, koji su posrednici u ostvarenju blagostanja i izbavljenja svakog

ĉovjeka, jer on ţeli spas za svoj ummet i uvećanje Boţije velikodušnosti.

Druga poslaniĉka dova koju biljeţi Kur‟an jeste ona koju je ĉinio Ibra-

him, a.s., zajedno sa sinom Ismailom, a.s. I kako Ibrahim reĉe: Gospoda-

ru, učini da ovaj kraj siguran bude, i darivaj plodovima žitelje njegove –

one od njih koji vjeruju u Allaha i u Dan posljednji! – na šta Allah reče:

“A onome ko ne vjeruje dat ću mu kratkotrajno uživanje, potom ću ga po-

tjerati u pakleno stradanje – užasne li sudbine!” I kako su Ibrahim i Is-

mail podizali Hramu temelje, moleći se: “Gospodaru naš, primi ovo od

nas, jer Ti sve čuješ i znaš sve! Gospodaru naš, učini da Tebi predamo se

i da Tebi preda se potomstvo naše; pokaži nam obrede naše i primi nam

pokajanje, jer Ti rado primaš pokajanje i samilost je u Tebe; Gospodaru

naš, pošalji im poslanika iz njihove sredine, koji će im kazivati Tvoje zna-

menje, davati im o Knjizi i Mudrosti učenje i dovesti ih u očišćenje, jer Ti

si Silni i Premudri, nema sumnje!”

44

–––––– 44

Bekare, 126-129.

34

Ovo je dova koju su ova dva velikana ljudskog roda uĉili prilikom po-

dizanja Kabe i kod nje se moţe primijetiti da je ispoštovan onaj isti adab

kao i kod prethodne.

Adab hazreti Ismaila

Kur‟an prenosi i dovu koju Ismail uĉi u trenucima prije ĉina njegova pri-

nošenja kao kurbana: Pa kad je stasao toliko da mu je i poslu pomagao,

Ibrahim mu reče: “U snu sam vidio, sinak moj, da ću te zaklati! Šta misliš

ti?” “Oče moj” – dječak odgovori – “postupi po nareĎenju – ako Bog da,

ubrzo ćeš vidjet da sam od onih što trpeljivi su!”45

S poĉetka svoga govora Ismail, a.s., pazi na adab prema ocu, ali u na-

stavku on slijedi adab prema Allahu, dţ.š., i pored toga što je adab prema

ocu, poput Ibrahima prijatelja Boţijeg, ujedno i adab prema Bogu. Ukratko

reĉeno, kada je hazreti Ibrahim prepriĉao svoj san sinu, te budući da je

ovaj san po svjedoĉenju samog Ismaila: Oče moj, postupi po nareĎenju,

bio Boţija zapovijed, otac mu nalaţe da razmisli i iznese svoje mišljenje,

i to je bio adab oca prema svome sinu. Sam Ismail, rekavši u odgovoru:

Oče moj, postupi po nareĎenju, ispunjava adab sina prema ocu, jer on nije

iznio svoje mišljenje, odnosno, nije rekao: Moje mišljenje je sljedeće...

Kao da je ovim htio dati do znanja da on nema mišljenja naspram oca.

Upravo zato, on svoj odgovor zapoĉinje rijeĉima Oče moj, a nije rekao:

Ako ţeliš uĉini to, da bi time ohrabrio oca u njegovoj nakani. Pored toga,

samo priznanje Ismailovo da je san zapovijed koju Ibrahim mora izvršiti,

ne ostavlja mjesta da se moţe pretpostaviti da kod Ismaila postoji sumnja

i da će se pokoriti Gospodaru.

Slijedeći Ismailov adab u ovom dogaĊaju moţe se vidjeti u njegovim

rijeĉima: ...postupi po nareĎenju – ako Bog da, ubrzo ćeš vidjet da sam

od onih što trpeljivi su! Ismail, a.s., ovim je rijeĉima hrabrio oca. Sve iz-

neseno pokazuje koliko je hazreti Ismail imao obzira i adaba prema ocu.

TakoĊer, on je ispunio i adab prema Allahu, dţ.š., tako što u pogledu obe-

ćanja da će biti izdrţljiv nije izrazio potpunu odluĉnost i sigurnost, već je

to uvjetovao Boţijom voljom, jer je znao da dati obećanje i jamĉiti njegovo

ispunjenje, a to ne uvjetovati Gospodarevom voljom, sadrţi u sebi boju i

––––––––––––––

45 Sâffât, 102.

35

tragove doţivljavanja sredstva neovisnim u svojoj uzroĉnosti, a poloţaj

poslanika je viši i ĉist takvog neĉega.

Uzvišeni Bog je prekorio i obiĉne ljude kada je rekao: Mi smo ih isku-

šali kao što smo vlasnike vrta iskušali, kada su se zakleli da će ga ujutro

sigurno obrati, a ne rekoše: “Ukoliko Bog dopusti!”,46

pa je ĉak i Svoga

Poslanika u Kur‟anu Ĉasnom jednim neobiĉnim prijekorom, odnosno od-

gojnom opaskom upozorio, rekavši: Za bilo šta nipošto ne reci: “Sutra ću

to sigurno učiniti.”47

Adab hazreti Jakuba

Jednu od dova koju Allah, dţ.š., prenosi od Svojih poslanika jeste i ona

od Jakuba, a.s., nakon što su se njegovi sinovi vratili iz Egipta bez Be-

njamina i Jehude: Onda se otac od njih okrenu i reče: “Tugo moja Jusu-

fe!”, a oči su mu zbog tuge pobijeljele, jer sav skrhan je bio. “Tako nam

Boga” – braća rekoše – “toliko spominješ Jusufa da ćeš s uma sići, ili

ćeš upropastiti se!” “Na svoj jad i tugu Allahu se žalim, a ja od Allaha

imam znanje o onome što vi ne znate.”48

Hazreti Jakub svojim sinovima

kaţe da je njegova istrajnost u sjećanju na Jusufa ţal srca, koju pred

Boga iznosi, te da nije u beznadeţnosti spram Boţije milosti i da On

moţe dovesti Jusufa na naĉin kakav se ne moţe ni pretpostaviti. Ovo je

adab poslanika spram svoga Gospodara, koji podrazumijeva da su u

svim stanjima okrenuti ka Njemu i da sve svoje pokrete i mirovanja ĉine

na Njegovom putu. Ovo se veoma lahko moţe shvatiti iz kur‟anskih

ajeta, jer je Uzvišeni Bog jasno rekao za svoje poslanike da ih je uputio

ispravnim putem: To su oni koje je Allah uputio...49

, a posebno za Jaku-

ba je rekao: I darovasmo mu Ishaka i Jakuba i svakog uputismo...50

, a s

druge strane o sljedbenicima strasti rekao je da su to oni koji su zastra-

nili i zalutali: ...i ne povodi se za strašću jer će te ona s Allahova Puta

odvest...51

–––––– 46

Kalem, 17-18.

47 Kehf, 23.

48 Jusuf, 84-85.

49 En‟âm, 90.

50 En‟âm, 84.

51 Sâd, 26.

36

Iz reĉenog se moţe shvatiti da Boţiji poslanici – voĊeni i upućeni Bo-

ţijom uputom – nikad ne slijede strasti.

Osjećanja i unutrašnji porivi, znaĉi strast, srdţba, ljubav, mrţnja, radost,

tuga i svaka drugo stanje duše koje stoji u vezi sa ovosvjetskim pojavama, kao što su imetak, djeca, brak, hrana i piće, kuća i sl., oni sve to koriste na

Boţijem putu i u tome ne traţe ništa drugo, osim Boţijeg zadovoljstva.

Ukratko, put koji ĉovjek slijedu u ţivotu ili je put na kojem se slijedi isti-

na, ili je put na kojem se slijede strasti; drugim rijeĉima, ili je put Boga, ili put zaborava Boga.

Boţiji poslanici, neka je mir na sviju njih, budući da su upućeni uputom

gore pojašnjenom, tj. ĉinjenicom da ne slijede porive strasti, oni su stalno

oţivljeni sviješću o Bogu. Poslanici u svojim kretanjima i mirovanjima ne traţe ništa drugo, do li Boţije zadovoljstvo. Oni se ni po bilo kojoj ţivotnoj

potrebi ne obraćaju drugima, niti kucaju na druga, osim na Boţija vrata. Obra-

ćanje na izvanjske uzroke ne odvodi ih u zaborav od Prvotnog uzroka Uzviše-

nog Boga. Poslanici imaju svijest da uzroci i njihovi uĉinci dolaze od Boga. Poslanici nikako ne poriĉu uzroke, niti ih doţivljavaju kao nepostojeće, niti

odriĉu njihovu uzroĉnost. Uzroci se ne mogu poreći jer je to suprotno ljud-

skoj prirodi i ĉovjekovom razumijevanju svijeta. Poslanici se oslanjaju na

uzroke, ali im ne pridaju znaĉaj neovisnosti. Oni su vjerovanja da svaka stvar ima svoj poloţaj u pogledu uticajnosti koju im je odredio Uzvišeni.

Budući da je oslanjanje poslanikâ na Boga onakvo kako tome dostoji, oni

su mogli ispuniti zahtjeve adaba robovanja i oĉuvanja Njegova Gospodstva.

Poslanici nisu ništa ni ţeljeli, ni odbacivali, osim radi Njega, i ninašto se nisu oslanjati, a da prije i poslije tog oslanjanja, Uzvišeni Bog nije bio u

prvom planu. Budući da je stanje poslanikâ, neka je mir Boţiji njima, takvo

kakvim smo ga opisali, njihov temeljni i krajnji cilj u svim stanjima jeste

Uzvišeni Bog. U svjetlu reĉenog i hazreti Jakubove rijeĉi: Na svoj jad i tugu Allahu

se žalim..., imaju sljedeće znaĉenje: Ako me vidite da sam stalno u ţalosti i

boli za Jusufom, to nije isto kao vaša bol i tuga pri gubitku neke blagodati,

jer kada vi nešto izgubite, tada se u svom neznanju ţalite drugom, koji ne raspolaţe niti dobrom, niti štetom, a ja svoju bol i tugu iznosim pred Uzvi-

šenog Gospodara i moja ţal nije neispunjiva, jer znam ono šta vi ne znate.

Adab hazreti Jusufa

TakoĊer, od dova koje Kur‟an biljeţi jeste i Jusufova, a.s., koju je ĉinio na-

kon što mu je upraviteljeva ţena zaprijetila zatvorom: “Gospodaru moj!”

– zavapi on – “draža mi je tamnica od ovoga čemu me zovu one! A ako Ti

37

ne odvratiš od mene spletke ženske, i ja mogu spram njih naklonost osje-

titi i biti od neznalica.”52

Hazreti Jusuf, a.s., svoj poloţaj na dvoru kod ţena opisuje Gospodaru

takvim što je stavljen pred izbor ili da prihvati njihov poziv, ili da bude

smješten u tamnicu. Znanjem koje mu je podareno po svjedoĉenju Kur‟ana:

I kad on stasa, Mi ga mudrošću i znanjem obdarismo,53

hazreti Jusuf je

dao prednost tamnici u odnosu na ispunjenje ţelja ţenama. S druge stra-

ne, egipatske ţene su pripremile veoma jake spletke u cilju ostvarenje

svoje nakane. To je bilo toliko jako da je prijetilo da Jusuf zaboravi na

poloţaj Gospodara i izgubi znanje i iman. U svemu tome on nije vidio iz-

laza, osim u Boţijoj pomoći i presudi, kao što je i rekao svom sagovorni-

ku u zatvoru: ...Konačna presuda pripada samo Allahu!54

Upravo zato on

je u dovi slijedio adab i za sebe nije ništa traţio, jer izravno traţenje po-

trebe po sebi jedan je od oblika presuĊivanja. Zapravo, hazreti Jusuf samo

ukazuje na neznanje, koje prijeti da ga liši blagodati znanja koje mu je

Gospodar darovao. Spas od neznanja i izbavljenje od spletki ţena jedino

ovisi od Boţijoj volji. Zato se hazreti Jusuf povinuje i potĉinjava Boţijoj

zapovjedi i ništa drugo i ne spominje.

Uzvišeni Bog primio je dovu hazreti Jusufa i spasio ga od spletki ţena,

koje su znaĉile odlazak u tamnicu ili zastranjenje i gubitak Boţije blago-

dati. Iz reĉenog biva jasno da se spletke ţena odnose na obje iznesene

mogućnosti.

Kada je hazreti Jusuf zavapio: Gospodaru moj, draža mi je tamnica...,

reĉenim je zapravo ţelio iskazati svoju srĉanu naklonost u sluĉaju da

bude stavljen pred izbor izmeĊu dvije mogućnosti, a ne kako su neki ob-

jašnjavali, tj. da je njemu odlazak u zatvor bio drag. Sliĉna iznesenom je i

poznata reĉenica Imama Husejna: “Smrt je dostojnija od prihvatanja po-

niţenja, a poniţenje je dostojnije od ulaska u Vatru.” Ovo znaĉenje podr-

ţava i nastavak ajeta: Poslije oni promijeniše mišljenje, nakon što su zna-

menja vidjeli /osvjedoĉili se u njegovu ĉednost/, da ga u tamnicu za neko

vrijeme bace.55

Ovaj ajet je neupitno jasan u saznanju da je Jusufovo

utamniĉenje bilo u vezi sa potpuno novom odlukom, nakon onih neprilika

iz kojih je Jusuf bio izbavljen.

–––––– 52

Jusuf, 33.

53 Jusuf, 22.

54 Jusuf, 40.

55 Jusuf, 35.

38

Još jednu dovu Kur‟an biljeţi u primjeru hazreti Jusufa: A kada Jusufu

doĎoše, On privi roditelje svoje na grudi svoje i reče: “Stupite u Misr, s

Allahovom voljom, sigurni!” I podiže on roditelje svoje na prijestolje, a

oni zbog njega ničice padoše na sedždu, i Jusuf reče: “O moj oče! Ovo je

značenje sna mog od prije, Gospodar moj obistinio mi ga je, Gospodar

moj prema meni je dobar bio, kad je mene iz tamnice izbavio i vas iz pu-

stinje doveo, nakon što je šejtan izmeĎ‟ mene i braće moje bio razdor po-

sijao! Gospodar je moj, doista, nježan prema onome kome On hoće. On

je, doista, znalac svega i mudar je. Gospodaru moj! Ti si mi vlast dao i

tumačenju snova me naučio! O Oblikovatelju nebesa i Zemlje, Ti si Zašti-

tnik moj u životu ovosvjetskom i onosvjetskom! Podari mi da kao musli-

man umrem i pridruži me društvu dobrih!”56

Cijenjeni ĉitaoĉe, da bismo shvatili veliĉinu poslaniĉkog adaba koju je

hazreti Jusuf ispunio u ovom govoru, treba se zamisliti nad ovim ajetima i

uzeti obzir sve okolnosti koje prate njegov govor, kao što je snaga i moć

koje je stekao kroz svoj poloţaj u društvu, ĉeţnju koju je imao za susre-

tom sa ocem i majkom, te sjećanje koje braća imaju o Jusufu od dana ra-

zdvajanja do dana kada ga nalaze na prijestolju.

Hazreti Jusuf, a.s., nije ništa izgovorio, a da sve ili dio toga nije posve-

ćen Uzvišenom Bogu. Jedino što je izgovorio, a da nije bilo posvećeno

Bogu, jeste kratka reĉenica: Stupite u Misr, s Allahovom voljom, sigurni!

Ali, i ovu reĉenicu je uvjetovao Boţijom voljom da se ne bi pogrešno shva-

tilo da je on neovisan u donošenju suda, jer – kao što je već ranije rekao:

...Konačna presuda pripada samo Allahu!

Nakon ove kratke reĉenice, hazreti Jusuf zapoĉinje hvaljenje Uzviše-

nog spram svih onih blagodati, od dana odvajanja do dana ponovnog su-

sreta. U tom kontekstu prvo se prisjeća sna i obistinjenja njegova tuma-

ĉenja od strane Uzvišenog Boga. Ujedno, istim govorom hazreti Jusuf

je podrţao oca u njegovom tumaĉenju, pa ĉak i njegovu hvalu izreĉenu

tom prilikom, da bi time iskazao i ispunio potpunu i cjelovitu hvalu koja

dostoji poloţaju Uzvišenog Boga. Jer, hazreti Jakub, a.s., nakon što je

protumaĉio san djeĉaka Jusufa, u nastavku je rekao: A tebe će tako Go-

spodar tvoj odabrati, i tumačenju snova te podučiti, i blagodat Svoju

prema tebi i Jakubovoj porodici upotpuniti, onako kako ju je upotpunio

–––––– 56

Jusuf, 99-101.

39

dvojici predaka tvojih još prije – Ibrahimu i Ishaku. Tvoj je Gospodar,

zaista, sveznajući i mudri!57

Hazreti Jusuf nakon što je potvrdio oĉevo

tumaĉenje sna u nastavku mu se obraća rijeĉima: Gospodar je moj,

doista, nježan prema onome kome On hoće. On je, doista, znalac svega i

mudar je.58

Potom, hazreti Jusuf ukratko ukazuje na sve one dogaĊaje koje su se

desili u razdoblju izmeĊu sna i njegova obistinjenja i sve ih pripisuje Go-

spodaru. A budući da sve te dogaĊaje vidi svojim dobrom, on ih zbog

toga ubraja u Boţija dobroĉinstva njemu uĉinjena.

Najsuptilniji adab koji je hazreti Jusuf primijenio jeste da uopće nije

spomenuo sva ona gnusna i surova nedjela koja su mu braća uĉinila, po-

ĉevši od njegova bacanja u bunar, prodaje za neznatnu svotu novca pa do

optuţivanja za kraĊu. Zapravo, hazreti Jusuf preko svega prelazi rijeĉima:

...šejtan je izmeĎ‟ mene i braće moje razdor bio posijao!, uopće ne spo-

minjući braću po lošem.

TakoĊer, dok nabraja Boţije blagodati hazreti Jusuf se sa svakom no-

vom obraća Njemu imenom Gospodaru moj, sve tako dok nije zapao u

potpunu Boţiju privuĉenost i ushićenost Njime. U tom trenutku tok svoga

govora u potpunosti usmjerava ka Allahu, dţ.š., zaboravljajući i na oca, i

na majku. Stiĉe se dojam kao da on do tada nikako nije ni razgovarao sa

roditeljima i kao da ih uopće ne poznaje. U tim trenucima obraća se Go-

spodaru rijeĉima: Gospodaru moj! Ti si mi vlast dao i tumačenju snova

me naučio! Hazreti Jusuf iskazuje zahvalu na trenutno prisutnim blagoda-

tima, a to su vlast i znanje tumaĉenja snova, da bi u nastavku svoju paţ-

nju sa Boţijih blagodati usmjerio drugim tokom, a to je da je Gospodar,

Koji mu je darovao sve blagodati, Stvoritelj Nebesa i Zemlje, Oblikova-

telj svih bića, Onaj Koji je sva bića doveo iz nepostojanja u postojanje, i

to u stanju kada ne nadziru vlastitu moć kojom bi mogli priskrbiti dobro i

odbraniti se od štete, niti su dostojni da upravljaju svojim poslovima, bilo

ovosvjetskim, bilo onosvjetskim.

Budući da je On Stvoritelj svih stvorenja, to znaĉi da je On ujedno i

Skrbnik svih stvorenja. Zato, nakon što je rekao: O Oblikovatelju nebesa i

Zemlje..., hazreti Jusuf obznanjuje svoj poloţaj poniznog i ništavnog roba,

koji ne raspolaţe sa svojom dušom ni na Ovom svijetu ni na Budućem, tj.

da je on zapravo sam rob potĉinjen skrbi i zaštiti Uzvišenog Boga, a Uzvi-

–––––– 57

Jusuf, 6.

58 Jusuf, 100.

40

šeni Bog je Onaj Koji mu odreĊuje sudbinu onakvu kakvu On ţeli i poda-

ruje mi poloţaj koji On hoće. Zato hazreti Jusuf i kaţe: Ti si Zaštitnik moj

u životu ovosvjetskom i onosvjetskom! U tom trenutku sjeti se svoje ţelje

koju niko ne moţe ispuniti, osim Gospodara, a to je da sa islamom, od-

nosno predanošću Bogu, preseli iz Ovog na Budući svijet, u stanju kak-

vom su i njegovi preci Ibrahim, Ishak, Ismail i Jakub preselili, a Allah,

dţ.š., o tome kaţe: A Mi smo Ibrahima na Ovom svijetu odabrali, i na Onom

svijetu on će meĎ‟ dobrima biti! I kada njemu naredi Gospodar njegov:

“Predan budi!” A on odgovori: “Ja sam predan Gospodaru svjetova!” I

Ibrahim oporuči vjeru sinovima svojim, a i Jakub: “O sinovi moji! Allah je

odabrao vjeru vama! I ne umirite drugačije osim kao muslimani, Allahu

predani!”59

Za isto je i hazreti Jusuf molio kada se obratio Gospodaru: Podari mi

da kao musliman umrem i pridruži me društvu dobrih! Istu dovu je upući-

vao Uzvišenom i njegov djed hazreti Ibrahim: Gospodaru moj, mudrost

mi podari i pridruži me društvu dobrih!60

Kao što je već ranije reĉeno,

dova hazreti Ibrahima bila je primljena kod Gospodara, a Kur‟an u svom

prikazu hazreti Ibrahima ovu reĉenicu navodi uz posljednju dionicu nje-

gova ţivota, odnosno njome se završava kazivanje o Ibrahimu, a.s. Uisti-

nu, Gospodaru tvome Povratak je.61

Ovakav kur‟anski naĉin i okvir kazi-

vanja ima po sebi zadivljujuću suptilnost u znaĉenju.

Adab hazreti Musaa

TakoĊer, jedna od dova koja svjedoĉi adab poslanika jeste ona koju

Kur‟an prenosi od hazreti Musaa, a.s., još iz vremena kada je on u svojoj

mladosti u Egiptu jednim udarcem usmrtio ĉovjeka od Kopta, da bi se

potom okrenuo poloţaju Uzvišenog Gospodara rijeĉima: “Gospodaru

moj!” – zavapi on – “Ja sam sâm sebi nasilje učinio, pa mi Ti oprosti!” I

On mu oprosti, On zbilja prašta i samilostan je.62

TakoĊer i dova koju je

izrekao u svom bijegu iz Egipta prema Medjenu, a nakon što je pomogao

dvjema kćerima hazreti Šuajba da napoje stado te prazna stomaka otpoĉi-

–––––– 59

Bekare, 130-132.

60 Šu‟arâ, 83.

61 Nedžm, 42.

62 Kasas, 16.

41

nuo u hladu drveta: Gospodaru moj, ma kakvo mi Ti dobro spustio, meni

je, zbilja, ono potrebno!63

Musa, a.s., u ova svoja dva obraćanja Uzvišenom poloţaju Gospodara,

osim pozivanja na Njegovo Skrbništvo i Gospodstvo, što je samo po sebi

jedan od adaba robovanja, u prvoj dovi – koja, budući da se ne odnosi na

ovosvjetsku potrebu, zapravo je iskanje oprosta – izravno spominje svoju

potrebu. Allah, dţ.š., voli da Ga robovi mole za oprost, kao što Kur‟an na

jednom mjestu kaţe, savjetujući: ...Tražite od Allaha oprosta, jer Allah,

uistinu, prašta i samilostan je.64

Svi poslanici su pozivali ljude da mole

Gospodara za oprost.

Hazreti Musa u drugoj dovi, budući da se njegova potreba odnosi na

neophodnosti koje prate ovosvjetski ţivot, kao što su hrana, odjeća, kuća

i sl., ne spominje izravno svoje potrebe. On se u svom obraćanju zadovo-

ljava samo navoĊenjem potrebe i ništa dalje ne govori, jer dobro znade da

Ovaj svijet u oĉima Uzvišenog Boga nema vrijednosti.

U vezi sa njegovim rijeĉima: Gospodaru moj! Ja sam sâm sebi nasilje

učinio, pa mi Ti oprosti!, treba znati da Musaovo priznanje nasilja i traţe-

nje oprosta ima ono isto znaĉenje koje smo dali u vezi sa Ademom i nje-

govom ţenom, kada su oni rekli: Gospodaru naš! Sami smo sebi neprav-

du nanijeli, i ako nam Ti ne oprostiš i ako nam se ne smiluješ, mi ćemo

tada sigurno biti meĎu stradalnicima.65

Ukratko, Musaovo priznanje

nasilja nije priznanje grijeha već djela koje je suprotstavljeno dobrobiti

njegova ţivota, kao i u primjeru Adema i njegove ţene. Valja uoĉiti da je

hazreti Musa usmrtio onog ĉovjeka prije njegova promicanja u poslanika

te prije zabrane ubijanja, s tim da ţivot nevjernika nema svetost zaštite, a

osim toga nema dokaza ni da je takvo šta bilo zabranjeno u vremenu prije

Musaova Šerijata.

Kada su se Adem i njegova ţena pribliţili zabranjenom drvetu i time

uĉinili sebi nepravdu, to je bilo prije nego što je uopće obznanjen Šerijat

ljudskom rodu, jer se to desilo tek nakon Ademova protjerivanja iz Dţen-

neta i njegova dolaska na Zemlju. Sama zabrana pribliţavanja drvetu nije

dokaz tvrdnji da je to bila mewlawi-zabrana, odnosno zabrana ĉije bi

kršenje znaĉilo grijeh u njegovom terminološkom znaĉenju kakvim se ra-

zumijeva unutar Šerijata. Štaviše, postoje dokazi koji ukazuju na zaklju-

ĉak da je zabrana pribliţavanja drvetu u Dţennetu bila iršadi-zabrana, od-

–––––– 63

Kasas, 24.

64 Bekare, 199.

65 A‟râf, 23.

42

nosno zabrana koja ima savjetodavni karakter. Dio tih dokaza nalaze se u

suri Tâ Hâ, a o tome smo već ponešto govorili u prvom tomu, prilikom

kazivanja o Ademu i njegovom boravku u Dţennetu.66

Pored svega izne-

senog, Kur‟an jasno kaţe za hazreti Musaa da je on bio od iskrenih robo-

va,67

odnosno od onih odabranih robova koji su bili otjelovljenje iskre-

nosti. A spomeni u Knjizi i Musaa! On je bio iskren /otjelovljenje iskre-

nosti/ i bio je poslanik i vjerovjesnik.68

Dok na drugom mjestu Kur‟an

rijeĉima Iblisa potvrĊuje njihov uzvišeni poloţaj: I Iblis reče: “Tako mi

Veličanstva Tvoga, sve ću njih, sigurno, zavesti s Puta Pravoga, osim

onih iskrenih /onih ĉija je bit oliĉena u iskrenosti/ Tvojih robova!”69

Nadalje, jasno je da nema grijeha bez šejtanova zavoĊenja, a što zajed-

no sa onim do sada reĉenim nudi zakljuĉak da hazreti Musa, a.s., nije po-

ĉinio grijeh. Nadalje, iskanje oprosta Musaa od Gospodara, kao i Adema i

Have, nije zarad brisanja posljedica koje je Uzvišeni Bog propisao za gri-

jeh, kao što je sluĉaj kod oprosta grijeha. Zapravo, to je molitva za brisa-

nje nemilih posljedica koje nasilje prema duši ostavlja na ţivot ĉovjeka.

Hazreti Musa je imao strah od mogućnosti da se vijest o ubistvu ne pro-

širi meĊu ljudima i da ga ljudi zbog toga ne budu smatrali ubicom. Zato

hazreti Musa moli Uzvišenog Boga da prikrije njegovu tajnu i to je za-

pravo znaĉenje oprosta u ovom primjeru. Ustvari, oprost u terminologiji

Kur‟ana i u općem razumijevanju ima šire znaĉenje od brisanja kazne,

zapravo, ono podrazumijeva poništavanje loših posljedica, na što god da

se to odnosilo, bilo da se to tiĉe Boţije kazne, kazne u općem smislu ili

bilo kojeg drugog oblika tragova te vrste. TakoĊer, nema nikakve su-

mnje u ĉinjenicu da je brisanje svih oblika posljedica u rukama Uzvišenog

Boga. Sliĉno pojašnjenje o istom dali smo u vezi sa dovom Nuha, a.s.: Ako

mi ne budeš oprostio i smilovao mi se... Rekli smo da je znaĉenje njegove dove sadrţano u sljedećem: Ako me ne odgojiš adabom Svojim i ne saĉu-

–––––– 66

Vidjeti poglavlje ove knjige o Ademu i Havi. 67

Kao što smo do sada u razliĉitim prilikama navodili, svaka rijeĉ u Kur‟anu ima svoje

terminološko odreĊenje u znaĉenju koje je odreĊeno sa više ĉinilaca. U ovom sluĉaju,

radi boljeg i taĉnog razumijevanja, potrebno je naglasiti da ova rijeĉ u Kur‟anu, od-

nosno ( ) ima razliĉito znaĉenje od toga da se prevodi samo kao iskren, a što je

taĉno u sluĉaju rijeĉi ( ). Zapravo predmetna rijeĉ je gramatiĉki gledano particip

pasivni, a ne particip aktivni, što u znaĉenju donosi promjenu, a to je da osoba sa

ovim svojstvom predstavlja otjelovljenje iskrenosti, a ne onoga koji ĉini djela iskreno,

ali koji još uvijek nije postao potpuno iskren. (Op. prev.) 68

Merjem, 51.

69 Sâd, 82-83.

43

vaš me Svojom bezgrješnošću i time mi se ne smiluješ, ja ću biti od stra-

dalnika. Obratite paţnju na ovo!

Od dova koje Kur‟an prenosi od hazreti Musaa jeste i ona koju je uputio

prvog dana svoga poslanstva, a nakon što je primio prvu nebesku objavu:

A Musa reče: “Gospodaru moj! Učini prostranim prsa moja, i olakšaj mi

moj zadatak, odriješi uzao sa jezika mog da bi razumjeli govor moj, i po-

daj mi za pomoćnika iz porodice moje, Haruna, brata mog, osnaži me nji-

me i ovoj zadaći mojoj pridruži ga, da bismo Te mnogo hvalili, i da bismo

Te se mnogo sjećali, jer Ti zbilja nas vidiš!”70

Hazreti Musa traţi ovom dovom dobro u svom promicanju vjere i olak-

šanje na tom putu. Ono što se moţe shvatiti iz samih rijeĉi, kao i drugih

sadrţaja koji prate ovaj dogaĊaj, hazreti Musa ovim ţeli reći: O Gospo-

daru, Ti veoma dobro znaš stanje moje i brata moga, koji Te slavimo od

prvih dana punoljetstva, a veĉeras je teško breme odgovornosti poslan-

stva palo na moja pleća, i Tebi je poznata moja gruba priroda i mahana

govora; zato ja strahujem da me moj narod ne omete u mom nastojanju

promicanja vjere te da mi se kao posljedica tog postupka prsa skupe pa se

rasrdim i jezik mi se zaveţe. Zato, o Gospodaru, uĉini mi prsa prostranim

i olakšaj mi posao. Ova dova je ustvari odgovor na zapovijed koju je Allah,

dţ.š., uputio svim poslanicima,71

zahtijevajući da oni sebe ne dovode u

teške prilike prilikom promicanja vjere, o ĉemu Kur‟an kaţe: Nije na po-

slaniku da sebe dovodi u poteškoće kod ispunjavanja onoga što mu je

Allaha propisao, jer takav je bio Allahov propis i za one koji su prije bili

i nestali...72

Dakle: Boţe, odriješi uzao sa jezika moga da oni razumiju

govor moj, a moj brat Harun je rjeĉitiji i od moje je porodice, pa ko je onda

bolji od njega da ga uĉiniš za pomagaĉa moga da bismo Te se mnogo sje-

ćali i spominjali, kao što smo i dosada voljeli spominjali Tebe.

Ovo bi bio saţetak onoga što je hazreti Musa iskao od Uzvišenog

Boga za ispunjenje svoje zadaće poslanstva. Adab koji je slijedio u ovom

svom obraćanju sadrţan je u spominjanju uzroka i posljedica onoga za šta

je molio, da bi odagnao primisao da to ĉini iz liĉne koristi. To se moţe

–––––– 70

Tâ Hâ, 25-35.

71 Ahzâb, 38.

72 Predmetni ajet je preveden sukladno tumaĉenju koje Allame Tabatabai nudi po ovom

pitanju, a koje stoji u skladu sa duhom kur‟anskog uĉenja, što potvrĊuje i posljednji

ajet sure Bekare : “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.” Naravno,

kod razumijevanja pa time i kod prevoĊenja ovog ajeta treba imati u vidu znaĉenje

rijeĉi . (Op. prev.)

44

zakljuĉiti iz sljedećih rijeĉi: ...da bismo Te mnogo hvalili, i da bismo Te

se mnogo sjećali... Kao potvrda za svoju iskrenost on u nastavku kaţe:

...jer Ti zbilja nas vidiš! Pokazivanje i iznošenje potrebe od strane siromaha

pred Darovatelja Plemenitog, Koji nema potrebu nizaĉim, najbolji je i naj-

djelotvorniji naĉin podsticanja samilosti. Jer pokazivanje potrebe ostavlja

više traga u odnosu na puko spominjanje, budući da kod samog izgovora

potrebe postoji mogućnost laganja, dok kod ĉina pokazivanja toga nema.

Od poslanikovih adaba je i proklinjanje faraona i njegova naroda, koje

Allah, dţ.š., prenosi u Kur‟anu: I Musa reče: “Gospodaru naš! Ti si fa-

raonu i glavešinama njegovim sjaj i bogatstvo dao u životu ovozemnom!

A oni, Gospodaru naš, s Puta Tvoga odvraćaju, pa Ti, Gospodaru naš,

zatri trag bogatstvu njihovu, i zapečati srca njihova, pa da ne povjeruju

sve dok ne vide patnju bolnu! I reče Allah: “Molba vas dvojice je primlje-

na! Na Putu Pravom vas dvojica ustrajni nek‟ ste, a nikako se za neznali-

cama ne povodite!”73

Ovo je bilo proklinjanje od strane Musaa i Haruna,

jer govor zapoĉinje rijeĉima: Gospodaru naš!, a isto potvrĊuje i nastavak

ajeta, kada Allah, dţ.š., kaţe: Molba vas dvojice je primljena! Ova dva

velikana upućuju prokletstvo najprije na njihov imetak, na naĉin da ga

Uzvišeni Bog uĉini takvim da ne mogu u njemu uţivati i okorištavati se

njime, a potom prokletstvo zazivaju na njih same, da im srca otvrdnu i

zapeĉate, nakon ĉega neće moći prihvatiti vjerovanje, što opet za sobom

povlaĉi kaznu nesnosnu. O tome Allah, dţ.š., kaţe: A na Dan kada doĎu

neki Znakovi Gospodara tvoga nijednom čovjeku neće ništa koristiti što

će tada povjerovati kad već nije vjerovao prije ili ako nije, kao vjernik,

kakvo dobro uradio.74

Musa i Harun, neka je mir njima, kroz drugo proklinjanje traţe od

Allaha, dţ.š., da ih On osveti tako što će ih lišiti svjetlosti imana i da ih

onda izloţi iznenadnoj kazni, koja im neće ostaviti vremena niti prilike

da prigrle iman, isto kao što oni nisu dozvolili robovima Boţijim da pri-

hvate iman i kao što su ih odveli u zabludu. Ovakvo prokletstvo je naj-

teţe koje se moţe uputiti na raĉun ĉovjeka, jer nema veće boli od vjeĉne

nesreće.

Treba znati da postoji razlika izmeĊu dove i proklinjanja, jer Boţija

milost uvijek prethodi Njegovoj srdţbi, kao što je i objavljeno hazreti

–––––– 73

Junus, 88-89.

74 En‟âm, 158.

45

Musau: Ja kaznom Svojom kažnjavam koga hoću, a milost Moja obuhvata

sve!75

Sveobuhvatnost Boţije milosti podrazumijeva odvratnost prema

mogućnosti da robovi budu pogoĊeni nesrećom i kaznom, iako nasilnik za-

sluţuje kaznu, jer reĉeno potvrĊuje ĉinjenica da koliko god robovi ĉinili zlo, Uzvišeni Gospodar ih obasipa blagodatima, a nedjela im pokriva. On,

uzvišeno je Njegov ime, ĉak poziva robove da budu strpljivi spram ne-

znanja i nedjela meĊusobno poĉinjenih, osim u sluĉajevima kada je neiz-

bjeţno ispunjenje pravde ili kada bivaju prisiljeni na uklanjanje zla koje ih dovodi u nezavidan poloţaj. U takvim sluĉajevima Allah, dţ.š., daje

prednost djelima koja su potaknuta srdţbom, odnosno dozvoljava ih. Na-

ravno, sve reĉeno vrijedi tek kada se procijeni da su dobrobit i oĉuvanje

vjere i vjernika ostvarivi jedino djelima srdţbe. Pored svega iznesenog, koliko god suptilnosti aspekata dobra i blagodati bili tanahniji i stepeni

toga precizniji, fitreti duša po kojima ih je Uzvišeni stvorio to lakše pri-

hvataju, suprotno aspektima zla i nesreće, koje ĉovjek po svojoj prirodi,

odnosno fitretu nastoji izbjeći, kao što takoĊer ima nelagodu pri uvidu i nakon obaviještenosti o takvim stvarima. Ĉovjek po prirodi kakvom je

stvoren smišlja naĉine kako da nikako ne stupi u doticaj sa takvim poja-

vama, a kamoli da se bavi tanĉinama i pojedinostima takvih pojava.

Upravo je izneseno razlog usljed kojeg se razlikuju adabi dove od adaba proklinjanja. Recimo, jedan od adaba proklinjanja jeste da se pri samom

njegovo ĉinu ne navode razlozi proklinjanja. Zapravo, spominju se u pre-

nesenom znaĉenju. Ovo posebno vrijedi u sluĉajevima kada su ti razlozi

odvratni i sramotni, suprotno adabu dove, gdje je pohvaljeno navesti njene razloge.

Hazreti Musa je imao na umu izneseno kada je proklinjao samo krat-

ko ukazavši: A oni, Gospodaru naš, s Puta Tvoga odvraćaju... Kao što

se vidi, hazreti Musa nije pojedinaĉno iznosio besramnosti i zloĉine

faraona i njegovih pristalica. Sljedeći adab koji moţemo uoĉiti kod

ovog proklinjanja, iako po vremenu to nije dugo trajalo, jeste da je ha-

zreti Musa ispoljio veliku poniznost, preklinjao za pomoć i ĉesto pona-

vljao Gospodaru naš! Nadalje, hazreti Musa nije pristupio proklinjanju

sve dok nije ocijenio da je uništenje faraona ide na dobrobit istine, vje-

re i vjernika i dok ta njegova procjena nije poprimila izvjesno znanje.

Da, hazreti Musa, a.s., stekao je u svom uvjerenju potpunu sigurnost –

u kojoj nije bilo mjesta nikakvoj sumnji – da u faraonu ne postoji ni-

malo dobra niti nade za promjenu, kao što je i Allah, dţ.š., rekao: A

faraonu smo Mi sve dokaze Naše pokazali, pa je on porekao i vjeru

–––––– 75

A‟râf, 156.

46

odbio.76

Moţda je upravo iz ovog razloga Uzvišeni Bog, nakon što su

Musa i Harun ostali bez nade u faraonovu uputu te prihvatanja njihova pro-

klinjanja, naredio im da budu ustrajni i da se ne povode za neznalicama.

Allah najbolje zna!

TakoĊer, jedna od dova Musaovih je ona koju Allah, dţ.š., prenosi u

slijedećim ajetima: I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi za

susret s Nama, a kad ih potres veliki zadesi, Musa reče: “Gospodaru moj,

da si htio uništio bi Ti njih još prije, a i mene! Zar da nas uništiš zbog

toga što učiniše bezumnici izmeĎ‟ nas? Potres je samo iskušenje od Tebe,

a njime u zabludi ostavljaš koga hoćeš, a na Pravu Stazu napućuješ koga

hoćeš! Ti si Zaštitnik naš, pa nam oprosti i smiluj nam se! A Ti si najbolji

Oprostitelj. Dodijeli nam dobro na Ovom Svijetu i na Onom svijetu. Tebi

se mi zapućujemo!”77

Prvo što u dovi iznosi Hazreti Musa jeste: ...oprosti nam..., zato što su

prilike bile veoma teške. To su bile okolnosti kada je Boţija ljutnja i srdţba,

koju nijedno stvorenje ne moţe podnijeti, obuhvatila ĉitav njegov narod.

Zato, u takvim prilikama moliti Gospodara, Ĉija je svetost skrnavljena i

Ĉijem je poloţaju Gospodstva i Uzvišenosti uĉinjena uvreda, zbog ĉega se

i rasrdio na Svoje robove, nije ni mjesto, ni vrijeme za upućivanje uobiĉa-

jene dove. Zato vidimo da je onim što je hazreti Musa prvo izrekao nasto-

jao umiriti Njegovu prokljuĉalu srdţbu i pripremiti teren za traţenje milos-

ti: Gospodaru moj, da Si htio uništio bi Ti njih još prije, a i mene! Okol-

nosti koje su pratile ovaj dogaĊaj ukazuju da je hazreti Musa ovim htio

reći: Moja duša i duše mojih sunarodnjaka su u rukama Tvoje Moći i one

se pokoravaju Tvojoj Volji. Da Si htio Ti bi nas sviju uništio još ranije,

dok sam bio meĊu njima, kao što Si ih danas uništio, a mene ostavio ţiva.

MeĊutim, ja sam zbunjen i ne znam kakav odgovor da dam mome narodu

kada im se vratim bez odabranika njihovih i kada me optuţe za ubistvo

njihovo? Ti bolje od mene znaš stanje njihovo i znaš da je ovaj dogaĊaj

uĉinio ništavnim moje promicanje vjere i uloţeni trud. U nastavku hazreti

Musa vidi uništenje njih sedamdeset kao uništenje sebe i cijelog svoga

naroda. Ustvari, htio je reći da su i oni preostali u njegovom narodu be-

zumnici: djelima bezumnika ne moţe se ozbiljno pristupati, a i oni koje je

On uništio dio su tog naroda. Ovim je hazreti Musa htio da se poveţe sa

–––––– 76

Tâ Hâ, 56.

77 A‟râf, 155-156.

47

Boţijom milošću, jer Boţiji obiĉaj nije bio da uništi narod zbog loših dje-

la njegovih bezumnika. Ako je Uzvišeni i uništio nekolicinu, to nije bilo

iz osvete već zbog iskušenja koje je stalno prisutno meĊu ljudima, iskuše-

nja koje mnoge odvodi u nevjerovanje, a mnoge vodi ka Uputi. Potom

hazreti Musa utvrĊuje da naspram loših postupaka ljudi – od Uzvišenog

Boga nalazimo jedino oprost i pokroviteljstvo: Moja duša i duše ljudi iz

moga naroda u Tvojoj su ruci i Ti Si Onaj Koji nas moţe uništiti uvijek

kada zaţeli, a ovo posljednje stradanje moga naroda nije ništa novo na

polju Tvojih općih iskušenja, koja jedan narod odvode u zabludu, a drugi

upućuje. Prema tome, Ti Si zasigurno Onaj Gospodar Koji upravlja i o

Ĉijoj volji ovise naši poslovi. Ništa nije u našoj moći. Pa Ti, o Gospodaru

naš, presudi nam milošću i oprostom Svojim, jer jedno od svojstava Tvo-

jih jeste da Si najbolji Oprostitelj! Mi nemamo utoĉišta na Ovom svijetu

od Tvoje srdţbe i kazne; zato Te molimo da nam dodijeliš dobro na Ovom

svijetu, a na Budućem oprost i Dţennet. Ovo su bile okolnosti koje su obiljeţile dovu hazreti Musaa, nakon što je dio njegova naroda stradao od potresa i nakon što ga je zadesila nesreća. Prema tome, cijenjeni ĉitalac treba dobro obratiti paţnju na okolnosti i vrijeme u kojima su izgovorene rijeĉi dove da bi shvatio kako je lijep adab primijenjen ovom prilikom, te kako je hazreti Musa neprekidno mo-lio za milost svoga Gospodara i svojom hvalom umirio Njegovu srdţbu. Takvim adabom u ĉinu iskazivanja pokornosti priskrbio je udovoljenje svojoj dovi, iako sve ţeljeno nije doslovno ni izgovoreno, a to je da budu oţivljeni svi stradali iz njegova naroda. Onako kako Kur‟an biljeţi, ha-zreti Musau je takoĊer objavljeno: Ja kaznom Svojom kažnjavam koga hoću, a milost Moja sve obuhvaća! Dodijelit ću milost onim bogobojaznim, koji zekat daju i koji u Znamenja Naša budu vjerovali!

78

I sami cijenjeni ĉitalac zna kakvo bi imao razmišljanje o Milostivom i Samilosnom Bogu nakon odgovora koji je Uzvišeni uputio hazretu Musau: ...Milost Moja sve obuhvaća! Gospodar je jasno obećao oprost griješenja koje je poĉinio Musaov narod, a udovoljenje dovi Musa je uvjetovao oţiv-ljavanjem usmrćenih i njihovo vraćanje svome narodu: I kada ste uglas rekli: “O Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha jasno ne vidimo! Grom vas je ošinuo, vi ste to vidjeli. Zatim smo vas, nakon smrti vaše, oživjeli da biste zahvalni bili.”

79 Ajet sliĉnog sadrţaja nalazi se u suri Nisâ‟.

–––––– 78

A‟râf, 156.

79 Bekare, 55-56.

48

U rijeĉima hazreti Musaa: ...a njime u zabludi ostavljaš koga hoćeš...,

adab koji uoĉavamo jeste da on nije rekao da je prepuštanje zabludi bilo

njihovim izborom, da bi time pokazao da Uzvišenog Boga drţi ĉistim i na

rijeĉima kao i u srcu. Njegova unutrašnja usredsreĊenost upravo je ono

što i ajet kaţe: Tim On mnoge prepušta zabludi, a mnoge Uputi vodi! A

samo ogavne grješnike prepušta zabludi...80

Hazreti Musa, a.s., našao se u takvom poloţaju da ga je poštivanje

adaba prijeĉilo da misli na bilo šta drugo, osim na posvemašnji poloţaj

Boţiji i na ĉinjenicu da upravljanje svim poslovima završava u Njemu.

TakoĊer, nije izgovorio svoju temeljnu molbu koju je imao u srcu, tj. ţelju

da usmrćeni budu oţivljeni, jer – kao što je primijećeno – našao se u po-

loţaju ĉija strahota i opasnost nisu dopuštali da govori mnogo ili da govo-

ri šta god hoće. Jedino je reĉenicom: Gospodaru moj, da Si htio uništio bi

Ti njih još prije..., otkrio svoju unutrašnju ţelju.

Jedna od dova koje biljeţi Kur‟an od hazreti Musaa jeste i ona koju je

uĉinio nakon što se vratio svome narodu i našao kako njegovi pripadnici

oboţavaju tele. Uzvišeni Bog o tome kaţe: Pošto se Musa, srdit i ožaloš-

ćen, vrati narodu svome, on reče: “Ružno li ste zastupali me! Zar Gospo-

darevu naredbu požurujete?” Onda baci ploče pa dohvati brata za kosu

i poče sebi da ga vuče, a Harun reče: “Sine majke moje! Narod me je

slabašnim smatrao i zamalo me ubio nije! Nemoj da mi se dušman zluradi i

ne dopusti da budem uz nasilnike!”81

Ove rijeĉi dirnuše hazreti Musaa te

on odmah uĉini dovu da bi sebe i brata svoga izuzeo iz naroda nepraved-

nog: “Gospodaru” – reče Musa – “oprosti meni i bratu mome, u Svoju

milost uvedi nas, jer Si Najmilostiviji, sigurno je!”82

Izuzimanje sebe i

brata od ostalih u dovi hazreti Musa je traţio samo zato što je znao da će

se Boţija srdţba ubrzo sruĉiti na nepravednike i nasilnike, o ĉemu i Sam

Uzvišeni Bog kazuje u nastavku ajeta: One koje su prihvatili Tele stići će

srdžba Gospodara njihova i već za ovoga života poniženje – tako Mi na-

graĎujemo bogohulne.83

Iz svega izneseno biva jasnim koje je oblike ada-

ba hazreti Musa primijenio u ovom primjeru.

–––––– 80

Bekare, 26.

81 A‟râf, 150.

82 A‟râf, 151.

83 A‟râf, 152.

49

TakoĊer, jedna od dova hazreti Musaa, koja je ustvari bila proklinjanje,

jeste ona kada je naredio svome narodu da uĊe u svetu zemlju, a njegovi

pripadnici su na to povikali: O Musa, nećemo ući dokle god se oni u zem-

lji nalaze! PoĎite ti i Gospodar tvoj pa se bijte, a mi ostajemo ovdje!84

U

nastavku Kur‟an prenosi Musaovo proklinjanje: Gospodaru moj, ja osim

sebe imam moć samo nad bratom svojim; i zato odvoji nas od ljudi koji

griješe!85

U ovoj dovi proveden je lijep adab. Namjera hazreti Musaa, a.s., ovim

obraćanjem bila je da se pred Allahom, dţ.š., nakon svih onih sramotnih

protivljenja i nepokornosti, ispriĉa i iznese opravdanje te da ga On oslo-

bodi obaveze ponovnog nareĊivanja i prenošenja Njegove zapovijedi svome

narodu. Hazreti Musa ne izgovara doslovno svoju namjeru već je iznosi

na jedan posredan naĉin, kroz aluziju. Zapravo, kada hazreti Musa kaţe

kako nema moći, osim nad samim sobom i bratom svojim, on aludira na

ĉinjenicu da se jedino on i njegov brat pokoravaju naredbi, dok je nepo-

kornost naroda njegova otišla toliko daleko da više nije imao nade u njiho-

vo dobro. Zato hazreti Musa traţi dozvolu da ne bude sa njima te samim tim

da im više ne izdaje nareĊenja i da ih ne vodi ka dobru njihove zajednice.

Nadalje, kada pripisuje sebi vladanje sobom i bratom, on pod tim ras-

polaganjem misli na pokoravanje naredbi, jer u suprotnom bi to znaĉilo

posjedovanje kroz stvaranje, a to jamaĉno ne bi vidio od sebe već bi zasi-

gurno nekom aluzijom ukazao na istinsko Boţije posjedovanje, Koji ro-

bovima samo prepušta na raspolaganje od Svoga posjeda. Nakon što je

hazreti Musa iskazao svoju beznadeţnost u pogledu svoga naroda i pred-

loţio njegovo izuzimanje od daljnjih obaveza promicanja vjere, on sam

ne predlaţe niti nameće rješenje ispunjenja traţenog, već to prepušta Uzvi-

šenom Bogu i moli da razdvoji njega i brata njegova od naroda grješnoga

na naĉin koji će priskrbiti dobrobit svima.

Adab hazreti Šuajba

Od dova poslanika koje biljeţi Kur‟an jeste ono proklinjanje jezikom

hazreti Šuajba, a.s., svoga naroda sljedećim rijeĉima: “Gospodaru naš, iz-

meĎu nas i naroda našega donesi razrješenje po Istini, jer Ti Si Razrješi-

telj najbolji /Sudija najbolji/!86

Nakon što je izgubio nadu u spasenje svoga

–––––– 84

Ma‟ide, 24.

85 Ma‟ide, 25.

86 A‟râf, 89.

50

naroda, hazreti Šuajb moli Uzvišenog Boga za ispunjenje obećanja koje

je dao svim poslanicima, a koje je obuhvaćeno rijeĉima: Svaki narod je

imao poslanika – kad im je dolazio poslanik, pravedno im je presuĎivano,

a nasilje im učinjeno nije.87

To što je on rekao izmeĎu nas, a nije rekao

“izmeĊu mene”, zato je što je time ţelio obuhvatiti sve jednobošce, jer

nevjernici iz njegova naroda prijetili su i njemu i drugim vjernicima, go-

voreći: Sigurno ćemo te protjerati, o Šuajbe, a i one iz našeg naselja koji

vjeruju uz tebe, ili ćete se vi u našu vjeru vratiti!88

Upravo zbog reĉenog

hazreti Šuajb moli i za vjernike i odvaja ih od naroda u svojoj dovi: Go-

spodaru naš, izmeĎu nas i naroda našega donesi razrješenje po Istini...

Hazreti Šuajb izmeĊu svih Boţijih imena zaziva ime Razrješitelj /Sudija/

najbolji. Suprotno govoru hazreti Musaa kada je rekao: Gospodaru moj,

ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim; i zato odvoji nas od

ljudi koji griješe!, jer njegov govor ovdje ustvari nije bila dova, već aluzi-

ja na njegovu ţelju za oslobaĊanjem od obaveze promicanja vjere i pre-

puštanje posla Boţijoj prosudbi. Samim tim, njegov govor ne iziskuje za-

klinjanje, za razliku od Šuajbovog poloţaja.

Kao što smo već prije rekli, odabir i zazivanje oznaĉenog Boţijeg

svojstva – koje više od ostalih odgovara sadrţaju dove – samo po sebi je

potvrda ljepote govora i rjeĉitost, a ujedno i zaklinjanje Boga tim svojstvom.

Adab hazreti Sulejmana i Davuda

Kur‟an Ĉasni prenosi hvalu hazreti Sulejmana i Davuda: Davudu i Sulej-

manu znanje smo darovali i oni rekoše: “Hvala Allahu Koji nas je odli-

kovao iznad mnogih robova Svojih vjernika!”89

Adab koji su ova dva ve-

likana ljudskog roda primijenili u svojoj hvali jeste da su dar znanja pri-

pisali Allahu, dţ.š. Ovo je razumljivo, jer oni nisu kao ljudi bez imana,

koji znanje vide od sebe, kao što to posvjedoĉuju Karunove rijeĉi u odgo-

voru na upozorenje njegova naroda da se ne uznosi svojim imetkom: Ovo

mi je dato samo po znanju mome.90

Isto svojstvo Kur‟an navodi i u primje-

ru drugih naroda: Kada su im poslanici sa znamenjima jasnim dolazili,

oni su likovali zbog znanja koje su već imali, pa ih snaĎe ono čemu su se

–––––– 87

Junus, 47.

88 A‟râf, 88.

89 Naml, 15.

90 Kasas, 78.

51

stalno rugali.91

Zato, hvalu Davuda i Sulejmana ne treba vidjeti u svjetlu

liĉne hvale i likovanja svojim znanjem, pa samim tim ni kuditi ih zbog

toga. Zapravo, njihova namjera je bila da isticanjem darovane im blago-

dati iskaţu zahvalu na tome, što je bilo ispravno. Sulejman i Davud, neka

je mir njima, bili su odlikovani iznad mnogih vjernika. Isto tako, Kur‟an

biljeţi dove vjernika koji su traţili od Uzvišenog viši poloţaj u odnosu na

druge i nisu zbog toga bili ukoreni od strane Allaha, dţ.š. Štaviše, bili su

pohvaljeni zbog istoga: Oni koji govore: “Gospodaru naš... i učini da bu-

demo predvodnici onima koji su bogobojazni!”92

TakoĊer, jedna od dova koja svjedoĉi adab poslanika jeste i ona koja

se navodi u kazivanju o Sulejmanu, a.s., i mravima: Čim stigoše do mrav-

lje doline, jedan mrav reče: “O mravi! Ulazite u staništa vaša, da vas ne

zgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne osjete!” I Sulejman se riječi-

ma njegovim glasno nasmija, te reče: “Gospodaru moj, nadahni me da Ti

zahvalim na blagodatima koje Si podario meni i mojim roditeljima, i da

činim dobro s kojim Si zadovoljan Ti! I Milošću Svojom meĎ‟ Svoje dobre

robove mene uvedi!”93

Ovaj mrav je svojim postupkom podsjetio hazreti Sulejmana na veliku

vlast koja mu je darovana. To je bila vlast ĉiji su temelji bili uĉvršćeni

posredstvom potĉinjenosti vjetra njegovoj zapovijedi, kao i potĉinjenosti

dţina, koji su za njega gradili šta god da je on traţio te posredstvom zna-

nja o govoru ţivotinja.

Nema sumnje da je Sulejman, a.s., raspolagao sa tako velikom vlašću.

MeĊutim, sva ta vlast i moć u njegovom srcu nije imala ono mjesto koje

ima u našim srcima, kao najslaĊa moguća ţelja koju ĉovjek priţeljkuje.

Ova vlast u hazreti Sulejmanu nije odagnala misao njegove niskosti i po-

loţaja roba. Zapravo doţivljavao ju je samo kao blagodat od Gospodara

darovanu njemu i roditeljima njegovim, ĉime su bili posebno poĉašćeni u

odnosu na ostale ljude. Ovakvo mišljenje od ljudi koji su u poloţaju kao

hazreti Sulejman i raspolaţu takvom vlašću treba smatrati najboljim ada-

bom spram Gospodara. Govor mrava je hazreti Sulejmana istoga ĉasa

podsjetio na brojne Gospodareve blagodati. I pored ĉinjenice da su ove

blagodati bile brojne i nesagledive, on se reĉenom prilikom izmeĊu njih

–––––– 91

Mu‟min, 83.

92 Furkân, 74.

93 Naml, 18-19.

52

prisjetio samo podarene mu velike i moćne vlasti. Zato od svoga Gospo-

dara moli za uspjeh ĉinjenja dobra, jer je svjestan da je svaki vid dobra i

lijepog postupka hvale vrijedan za poloţaj ĉovjeka koji sjedi na prijestolju.

Upravo zbog svih tih svojstava koja odlikuju njegov poloţaj, od Allaha,

dţ.š., moli prije svega za dar zahvale na blagodatima. Tek nakon toga, u

drugom koraku, hazreti Sulejman pokazuje da se ne zadovoljava i ne

ograniĉava samo ţeljom za ĉinjenje dobra, već u isto vrijeme moli da to

bude u Njegovom zadovoljstvu. Hazreti Sulejman je rob koji ima za cilj

iskljuĉivo Boţije zadovoljstvo. Njega ne zanima dobro djelo, osim ako je

razlog zadovoljstva njegova Gospodara. U nastavku hazreti Sulejman

svoje iskanje dobrog djela upotpunjuje traţenjem za njegovo bivanje do-

brim po biti, te kaţe: “I Milošću Svojom meĊ‟ Svoje dobre robove mene

uvedi!”

Adab hazreti Junusa

TakoĊer, jedna od dova koja svjedoĉi adab poslanika jeste i ona hazreti

Junusa, a.s., izreĉena u danima dok se nalazio u stomaku ribe: I Zun-

-Nunu, kada srdit ode i pomisli da mu Mi ništa ne možemo učiniti, pa po-

tom u tminama poče zazivati: “Nema božanstva osim Tebe! Slavljen Si

Ti! A ja sam bio od onih koji su nepravdu prema sebi počinili!”94

Kako prenosi Kur‟an, hazreti Junus molio je Allaha, dţ.š., da kazni

njegov narod, kojem traţenju mu je On i udovoljio. Hazreti Junus je time

opominjao svoj narod sve dok se nije pribliţilo vrijeme spuštanja kazne.

U tim trenucima narod se pokajao, što je uklonilo kaznu. Kada je Junus to

vidio, napustio je svoj narod, uputivši se prema pustinji. Na tom putu

došao je na morsku obalu, gdje se ukrcao na brod. MeĊutim, jedna veli-

ka riba isprijeĉila se brodu u njegovoj plovidbi na naĉin da je postalo jas-

no da se neće ukloniti dok ne proguta nekog od putnika. Kako bi odabrali

ko će biti taj meĊu njima odluĉe se na izvlaĉenje listića te izvukoše onaj

sa Junusovim imenom. Junus bi baĉen u more i riba ga proguta. Hazreti

Junus bi zaokupljen slavljenjem Boga sve dok, Allah, dţ.š., nije naredio

ribi da ga izbaci na obalu mora. Ovo je bilo kazivanje koje Kur‟an donosi

o Junusu, a.s.

Ovaj dogaĊaj govori o tome kako Allah, dţ.š., odgaja svoje poslanike

sukladno njihovim razliĉitim stanjima, kao što je i rekao u Kur‟anu: A da

–––––– 94

Enbijâ, 87.

53

nije bio od onih koji slave Allaha, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana

kad će svi biti proživljeni!95

Dakle, stanje Junusa koji je napustio svoj na-

rod, nastavio svoje putovanje, ne vrativši se svome narodu, govori o robu

kojem se ne dopadaju neki od poslova njegova Gospodara, pa se i srdi na

Njega i napušta Njegovu kuću i sluţbu. MeĊutim, obaveza njegova polo-

ţaja kao roba nije znaĉila takvo ponašanje. Budući da se Allahu, dţ.š.,

nije dopao njegov ovakav postupak, On odluĉi da ga odgoji i poduĉi adabu.

Zato ga je On stavio u iskušenje i zatoĉio ga u utrobi ribe, gdje je bilo to-

liko tijesno da nije mogao ispruţiti ni prst noge. To je bio zatoĉenje u za-

tvoru koje je samo bilo obujmljeno sa nekoliko tmina. U takvom beziz-

laznom poloţaju Junus zavapi: Nema božanstva osim Tebe! Slavljen Si

Ti! A ja sam bio od onih koji su nepravdu prema sebi počinili!

Sve ove tegobe desile su se samo zato da hazreti Junus u potpunosti

osjeti ono o ĉemu je do tada samo pretpostavljao. Zapravo, da se on iz-

ravno osvjedoĉi da je Allah, dţ.š., moćan sve uĉiniti, kao što je i uĉinio sa

njim. Uzvišeni Allah raspolagao je s njim kako je htio, zatoĉio ga je gdje

je htio i izloţio ga nevolji koju je On htio, a Junus nije imao nikakva uto-

ĉišta niti spasa, osim u Allahu, dţ.š. Uĉinak svih ovih dogaĊaja i Boţijeg

plana bilo je ostvareno stanje duše hazreti Junusa, zatoĉenog u stomaku

ribe, stanje koje ga potaknu da potvrdi da nema boga, osim Njega i da

nema izlaza niti bijega iz poloţaja robovanja Njemu. Zato je i uzviknuo:

Nema božanstva osim Tebe!

Zbog svega reĉenog nalazimo u Kur‟anu da meĊu svim poslanicima

jedino hazreti Junus svoju dovu ne zapoĉinje sa rijeĉju Gospodaru. Nakon

potvrde Njegove Boţanstvenosti i Gospodstva, hazreti Junus se prisjeća

dogaĊaja spuštanja kazne na njegov narod, njihova pokajanja i ĉinjenice

kako ih je napustio. Hazreti Junus pripisuje sebi ĉin nepravde, a Njega

drţi ĉistim od svakog oblika manjkavosti i nedostatka: Slavljen Si Ti! A ja

sam bio od onih koji su nepravdu prema sebi počinili! Junus, a.s., u ovoj

molitvi ne iskazuje svoju unutrašnju ţelju da se vrati u svoj prijašnji polo-

ţaj robovanja. Kao da sebe nije vidio dostojnim da to traţi te je zato nije

ni izrekao. Ukratko, htio je ispoštovati adab svoga stanja i poloţaja posti-

Ċenosti i posramljenosti.

Potvrda procjene da je hazreti Junus imao takvu unutrašnju ţelju jesu

rijeĉi Gospodara koje slijede nakon istom navedenog ajeta: Odazvasmo se

i tegobe ga spasismo.96

A dokaz u prilog ĉinjenici da mu je ta ţelja bila

–––––– 95

Sâffât, 143-144.

96 Enbijâ, 88.

54

povratak u prijašnji poloţaj jesu rijeĉi Allahove: Pa ga izbacismo na jed-

no pusto mjesto, a bio je bolestan, i iznad njega dadosmo da iznikne vri-

ježa tikve, i kao poslanika poslasmo ga stotini hiljada ljudi ili i više! Pa

su oni uzvjerovali, a Mi smo im dali da uživaju do roka odreĎenog.97

Adab hazreti Ejuba

Adab poslanika svjedoĉi i dova hazreti Ejuba, a.s., nakon što se njegova

bolest otegla, a imetak mu se sav istopio: A Ejubu, kada je Gospodara

svoga pozvao: “Doista me nevolja zadesi, a od svih samilosnih Ti Si Naj-

samilosniji!”98

Oblici adaba koje nalazimo u ovom govoru su jasni na temelju već do-

sada izloţenog. Ejub, a.s., poput Adema, Nuha, Musaa i Junusa, neka je

mir Boţiji njima svima, nije doslovno naveo svoju potrebu koja je bila

ozdravljenje. Hazreti Ejub je takoĊer htio da preĊe preko ţelje svoje duše

jer je sebe vidio neznatnim da bi to traţio od Uzvišenog Boga. Kao što je

već reĉeno, nijedan od poslanika, neka mir svima njima, nikad nije izriĉi-

to traţio ni molio nešto ako se to ticalo ovosvjetskih potreba, iako im na-

mjera te molbe nije bila slijeĊenje prohtjeva duše.

Slijedeći adab koji moţemo vidjeti u ovom primjeru tiĉe se nenavoĊe-

nja uzroka molbe, koji je zapravo teška bolest, kao i spominjanja svojstva

koje se nalazi kod onoga kome se upućuje molba, koje ohrabruje molitelja i

potiĉe ga na traţenje, naprimjer: od svih samilosnih On je Najsamilosniji,

kao i nespominjanje same potrebe. Ovo je najbolji i najrjeĉitiji oblik uka-

zivanja, nakon kojeg nema potrebe za doslovnim spominjanjem potrebe. Jer

doslovno navoĊenje potrebe proistiĉe iz pretpostavke da navedeni ĉinioci

nisu dovoljni u poticanju samilosti kod Onoga Koji je Najmilostiviji, te zato

postoji potreba za naglašavanjem i pojašnjenjem kroz doslovno traţenje.

Adab hazreti Zekerijja

TakoĊer, adab poslanika svjedoĉi i kazivanje o hazreti Zekerijjahu, a.s.:

Ovo je spomen o milosti Gospodara tvoga spram roba Njegova Zekerijja,

kad on tihim zovom zazva svoga Gospodara, te reče: “Gospodaru moj,

–––––– 97

Sâffât, 145-148.

98 Enbijâ, 83.

55

moje kosti su oronule, zbilja, i glava sjedinom planula, a nikada nisam,

Gospodaru moj, kada sam Te zamolio nesretan ostao. Ja se doista iza sebe

bojim svojih nasljednika, a žena mi je nerotkinja, pa podari mi Ti od Sebe

nasljednika, da mene naslijedi i naslijedi porodicu Jakuba, i učini, Gospo-

daru moj, da s njim budeš zadovoljan Ti.”99

Na odluku da uputi dovu Uzvišenom i zatraţi dijete hazreti Zekerijjaha

je potaklo jedino njegovo svjedoĉenje isposniĉkog i poboţnjaĉkog ţivota

hazreti Merjeme, kćeri Imrana, kao i njen adab u robovanju Bogu, kojim

ju je darovao Gospodar, i njena nebeska opskrba, o ĉemu Kur‟an navodi:

I primi je Gospodar njen primanjem lijepim, i dade da lijepo odraste, i o

njoj Zekerijja da se brine! I kad god bi joj Zekerijja u hram ušao kod nje bi

opskrbe našao, i: “O Merjemo, odakle ti ovo?” – on bi pitao! “Od Allaha je.

Doista Allah opskrbljuje koga hoće bez računa ikakva!” – ona bi odgova-

rala. Tu Zekerijja zamoli Gospodara svoga: “Gospodaru moj! Podari mi

od Sebe čestita potomka, jer Ti Si zbilja Onaj Koji molbu čuješ!”100

Posmatranje svih onih paţnji kojima je hazreti Merjem bila obasuta od

strane Allaha, dţ.š., u srcu hazreti Zekerijjaha je uzavrelo ţelju da i on

dobije ĉasna i plemenita sina, koji će ga naslijediti i sluţiti Gospodara na

naĉin da On bude zadovoljan njime, isto kao što je hazreti Merjem na-

slijedila Imrana i trud kod robovanja Bogu ispoljila do krajnjih granica,

nakon ĉega je bila obasuta poĉastima od strane Gospodara. Ali u svemu

tome hazreti Zekerijja je vidio sebe kao oronulog starca ĉija se ţivotna

snaga istopila. TakoĊer, nije imao nadu ni u svoju ţenu jer je ona bila ne-

rotkinja roĊenjem. Tako je hazreti Zekerijjaha uskraćenost ĉasnim sinom

shrvala i obuzela ga je takva ţalost koja je bila poznata samo Bogu. MeĊu-

tim, on je istovremeno imao spram svoga Gospodara lijepo mišljenje i ţar

poboţnosti te je na tom tragu ţelio da mu On podari poĉast u starosti dari-

vanjem potomstva. Ova ţelja ga je navela da se Uzvišenom obrati ponizno,

ne bi li to potaklo Njegovu samilost. Hazreti Zekerijja, a.s., u svom obra-

ćanju prisjeća se ţivota, govoreći o tome da je stalno bio okrenut uzviše-

nosti Boţijoj i nikad dotada nije ostao ţalostan nakon obraćanja Njemu.

On, hazreti Zekerijja, našao je Boga, Koji ĉuje upućene dove. Ovakav

–––––– 99

Merjem, 2-6.

100 Āli „Imrân, 37-38.

56

naĉin poniznosti bio je razlogom da se i ova njegova dova ĉuje i bude pri-

mljena tako što mu je darovan ĉastan nasljednik. Potvrda iznesenog su iz-

govorene rijeĉi hazreti Zekerijjaha, nakon što mu je Allah, dţ.š., objavom

obznanio udovoljenje njegovoj molbi: “O Gospodaru moj!” – reče on –

“Kako da ja imadnem dječaka kad je moja žena nerotkinja i kada sam u

starosti oronuo?” “Tako će biti” – reče On – “tako je rekao Gospodar

tvoj: To je Meni lahko, i tebe sam još prije stvorio, a nisi ništa bio!”101

Naĉin na koji ovaj ajet potvrĊuje našu tvrdnju je razgovijetan. Ajet jas-

no pokazuje da je Zekerijja ostao zateĉen kada je primio radosnu vijest o

ispunjenju dove. Neobiĉnost njegove molbe i odgovor koji je ĉuo toliko

su ga smeli da je izrazio nevjericu u mogućnost takvog raspleta te je zato

zatraţio znak kojim će mu to biti potvrĊeno. Allah, dţ.š., udovoljio je i

ovoj molbi hazreti Zekerijjaha.

U svakom sluĉaju, adab koji je Zekerijja ispoštovao u svojoj dovi bilo

je predstavljanje njegova unutrašnjeg stanja potištenosti i tuge. Da bi se

našao u prilici koja bi svakog samilosnog ganula, on prije same dove pod-

sjeća kamo ga je odvela pokornost Gospodaru i ukazuje na okolnost da je

cio svoj ţivot posvetio poniznosti i proveo u iskanju, a tek potom upućuje

dovu koju opravdava Njegovim svojstvom Onoga Koji ĉuje sve molitve.

Uvod koji je prethodio samoj dovi nije imao za cilj da Uzvišenom Bogu

prigovori za svoju dugogodišnju pokornost, već ono što smo upravo ma-

loprije pojasnili. Daleko je takvo šta bilo od poloţaja njegova kao posla-

nika! Dakle, znaĉenje njegove dove: “Gospodaru moj! Podari mi od Sebe

ĉestita potomka, jer Ti Si zbilja Onaj Koji molbu ĉuješ!”, s obzirom na

ono što je došlo u suri Āli „Imrân, podrazumijeva da molitelj od Njega

traţi ĉestita sina, i to ne zato što sebe vidi velikim i svoje dugogodišnje

robovanje Njemu vrijednim, ili zato što to ima namjeru istaknuti i prigo-

voriti Mu na tome, već ga je potaklo da Ga moli jer On ĉuje dove Svojih

robova i odaziva se nevoljnicima, a vidi i strahovanja koja molitelj ima

spram svojih roĊaka koji će ostati nakon njega, kao i njegovu veliku ţelju

da ima ĉestitog sina koji će Njemu robovati.

Adab hazreti Isaa

Dova koja svjedoĉi adab poslanika je i dova hazreti Isaa, a.s., izreĉena

kod traţenja nebeske trpeze. Pa Isa, sin Merjemin, reče: “Allahu, o naš

–––––– 101

Merjem, 8-9.

57

Gospodaru, s neba nam Ti trpezu spusti, da nam blagdan ona bude i zna-

menje od Tebe, i našim prvima i našim potonjim ljudima! I opskrbi nas,

jer Ti Si ospkrbitelj najbolji!”102

Ono što se moţe shvatiti iz kur‟anskog

kazivanja o zahtjevu havarijuna od hazreti Isaa da im se spusti nebeska

trpeza, jeste da je dogaĊaj vezan za spuštanje nebeske trpeze za hazreti

Isaa bilo veoma teško pitanje. Jer, prvo, samo pitanje havarijuna: ...da li

je Gospodar tvoj u stanju nama trpezu s neba spustiti?, podrazumijeva

pitanje o moći Boţijoj, što nije u suglasju sa adabom robovanja, iako po

zbilji njihova namjera ovim pitanjem nije to znaĉila, već je pitanje podra-

zumijevalo za njih korist. MeĊutim, i pored toga, plitkoća i neprimjerenost

pitanja ostaje neupitna. Drugo, pitanje ukljuĉuje zahtjev za još jednim,

novim ĉudom. To je po sebi jedan oblik neprimjerenog adaba, jer su oni

dotada vidjeli više oĉitih i nenadmašivih ĉuda hazreti Isaa, a.s. Pored svih

tih, nije postojala potreba za ĉudom koje bi bilo izraz njihove liĉne ţelje.

Isaovo roĊenje bez oca, govor u bešici, izljeĉenje od roĊenja slijepog i

gubavca, oblikovanje ptice, dizanje mrtvih iz grobova, znanje o onome

što u kućama gomilaju te znanje Tevrata, Indţila i mudrost, sve su to bila

ĉuda koja više nisu ostavljala mjesta za bilo kakav oblik sumnje. Dakle,

pored postojanja svih pobrojanih, zahtjev za posebnim ĉudom sliĉi igra-

nju sa Boţijim znamenjima i liĉnošću hazreti Isaa. Upravo zato ih hazreti

Isa u odgovoru najprije prekorava rijeĉima: Allaha se bojte ako ste vjernici.

MeĊutim, budući da su havarijuni istrajavali u svom zahtjevu i to pravdali

rijeĉima: Mi želimo da s nje jedemo i da srca naša budu smirena, i da zna-

mo da Si nam zborio istinu ti, a i da trpeze mi budemo svjedoci!, hazreti

Isau nije ništa preostalo nego da zamoli Uzvišenog Boga. Naravno, ha-

zreti Isa njihovu molbu ispravlja na naĉin na koji se moţe doći pred Alla-

ha, dţ.š., odnosno, kako dolikuje Njegovom poloţaju Uzvišenosti i Ĉasti i

onako kako adab roba to iziskuje.

Prvo, Isa, a.s., njihov zahtjev preoblikuje u svetkovinu njemu i njego-

vom ummetu, jer je takvo ĉudo bilo bez premca meĊu ĉudima poslanika,

kako onih koji su se ticali poslanika, tako i onih koja su odvijala radi

upotpunjenja dokaza za kojim je postojala potreba kod ummeta. A Isaov

ummet nije imao pravdanje ni potrebe za bilo koji od iznesenih razloga.

Drugo, poduţi govor havarijuna, opravdan ţeljom da im se srca smire,

da znaju da im je On istinu zborio, da im bude posvjedoĉena trpeza, ha-

zreti Isa je saţeo u rijeĉima znamenje od Tebe.

–––––– 102

Ma‟ide, 114.

58

Treće, ţelju da jedu sa trpeze koju su oni najprije istakli hazreti Isa na-

vodi tek na kraju svoga obraćanja, i to na naĉin koji dolikuje i odgovara

adabu u prisutnosti Boga, pa kaţe: I opskrbi nas!, a u nastavku: Ti Si op-

skrbitelj najbolji!

Pored svega iznesenog, hazreti Isa je ispoštovao još jedan adab u svom

govoru, a to je da je svoje obraćanje zapoĉeo rijeĉima Bože moj, Gospo-

daru naš, dok su svi ostali poslanici svoje obraćanje poĉinjali rijeĉima

Gospodaru ili Gospodaru naš. Ovaj dodatak u obraćanju hazreti Isaa usli-

jedio je zbog njegova posebno teškog poloţaja u kojem se tada našao, o

ĉemu je već bilo rijeĉi.

Od adaba poslanika u Kur‟anu je i onaj koji je Isaa, a.s., slijedio u raz-

govoru sa Allahom, dţ.š.: I kada Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, da

li ti ljudima kaza: „Mene i moju majku, pored Allaha, uzmite za bogove?‟”

I reći će Isa: “Slavljen nek‟ Si Ti! Ne dolikuje mi da kažem nešto što moje

pravo nije! Da tako rekoh, Ti bi to, zasigurno, znao, Ti znaš šta je u mojoj

duši, a ja ne znam šta u Tebe je! Ti si, doista, Znalac tajni svih. Ja im ni-

sam drugo rekao osim što Si im Ti naredio: „Robujte Allahu, i mome i va-

šemu Gospodaru!‟ I svjedok sam im bio sve dok sam meĎ‟ njima boravio,

a kad Si me Ti uzeo, Ti Si nad njima bdio, Ti nad svakom stvari bdiješ!

Ako ih kazniš Ti, oni su robovi Tvoji, a ako im oprostiš, pa Ti Si silan i

mudar!”103

Prvo što je hazreti Isa ispoštovao od adaba u ovom razgovoru jeste da

je odmah, na samom poĉetku svoga obraćanja, slaveći Allaha, dţ.š., odbio

sve ono što ne dostoji Njegovom poloţaju, poput sadrţaja ajeta: Oni go-

vore: “Milostivi je uzeo dijete!”; uzvišen i slavljen je On takvog neĉeg!

Drugo, hazreti Isa je sebe vidio neznatnijim i niţim od mogućnosti da

bi uopće nekome mogao dati povoda za pretpostavku da bi on takvo šta

mogao reći te da bude primoran isto zanijekati. Upravo zato ne vidimo da

je na poĉetku svoga govora izjavio: Ja nisam rekao ili: Ja nisam to uĉinio.

Zapravo, on je nekoliko puta zanijekao, ali kroz aluziju i prikriveno, re-

kavši: Ne dolikuje mi da kažem nešto što moje pravo nije! Ovim je on

mogući uzrok negirao, a potom rekao: Da tako rekoh, Ti bi to, zasigurno,

znao.

–––––– 103

Ma‟ide, 116-118.

59

Još jednom je isto zanijekao, ali odbacujući ono što nuţno ide sa onim

što mu je pripisano: Da sam to rekao Ti bi to nužno znao, jer Ti Si doista

Znalac tajni svih. U nastavku hazreti Isa kaže: Ja im nisam drugo rekao

osim što Si im Ti naredio: “Robujte Allahu, i mome i vašemu Gospodaru!”

Treći put on nijeĉe istu stvar tako što iznosi istinu koja je suprotna onome

što mu se pripisuje i to postiţe sa ograniĉavajućom reĉenicom, ĉesticama

“nisam – osim”.

Potom, u nastavku hazreti Isa kaţe: I svjedok sam im bio sve dok sam

meĎ‟ njima boravio, a kad Si me Ti uzeo, Ti Si nad njima bdio, Ti nad

svakom stvari bdiješ! Ova reĉenica je u sluţbi upotpunjenja njegova nije-

kanja. Kada je stigao do ove taĉke u svom govoru hazreti Isa pomisli da

još jednom zanijeĉe spomenuto pitanje, koje je zapravo upotpunjenje svih

dotadašnjih nijekanja i posredstvom reĉenog cjelina negiranja se zaokru-

ţi, a to su rijeĉi: Ako ih kazniš Ti, oni su robovi Tvoji... Njegova namjera

ovim rijeĉima, onako kako se da razumjeti iz cijelog konteksta, jeste u

znaku sljedećeg razmišljanja: Kada je cijeli dogaĊaj takav kakvim sam ga

opisao, ja nisam od njih niti su oni od mene. Ti Si Uzvišen, a oni su robo-

vi Tvoji. Ako ih kazniš, pa oni su robovi Tvoji. Gospodaru, dostoji da

kazniš svoje neposlušne i zle robove. A ako im i oprostiš i preĊeš preko

ruţnih postupaka, opet se ne moţe Tebi prigovoriti. Ti Si Nadmoćni, Koji

nikad ne moţe biti nadvladan niti koren neĉim višim. Ti Si Mudri, Koji

nikad ne ĉini nesuvislo djelo i bez raĉunice, i sve što ĉiniš u tome je i naj-

veće dobro.

Ovim objašnjenjem govora hazreti Isaa objelodanili su nam se suptilni

vidovi adaba koji je on slijedio u svome govoru. Ako ga paţljivo razmo-

trimo, naći ćemo da je svaka njegova rijeĉ izgovorena na najljepši, najrje-

ĉitiji i najjasniji naĉin.

Adab hazreti Muhammeda

TakoĊer, jedna od dova koja svjedoĉi adab poslanika jeste ona koju

Kur‟an prenosi od Muhammeda, s.a.v.a., koja ukljuĉuje i vjernike njego-

va ummeta.

Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, a

i vjernici u to vjeruju! Svi vjeruju u Allaha, i u meleke Njegove, i u

Knjige Njegove, i u poslanike Njegove: “Mi meĎu poslanicima ne pravi-

mo nikakve razlike.” I vjernici govore: “Čujemo i pokoravamo se, opro-

sti nam, o naš Gospodaru; Tebi nam je se vratiti.” Allah nijednog čo-

vjeka ne zadužuje iznad mogućnosti njegove; u čovjekovu je korist sve

60

što zaradi, a protiv njega je ono što na se uprti. “O Gospodaru naš, ne-

moj nas kazniti, budemo li zaboravili ili iz neopreza nešto počinili! O

Gospodaru naš, nemoj na nas breme tovariti kao što Si ga natovario na

one što su nam prethodili! O Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost

ono za što nemamo snage! PreĎi preko grijeha naših, i oprosti nam, i

milošću nas obaspi! Ti Si Zaštitnik naš i zato nam pomozi protiv naroda

nevjerničkog!”104

Ovi ajeti, kao što se jasno da vidjeti, govore o imanu Boţijeg Poslani-

ka, s.a.v.a., u Ĉasni Kur‟an i sva naĉela vjerovanja kao i pojedinaĉne pro-

pise vjerozakona, da bi u nastavku kazivanja o tom pitanju njemu bili pri-

pojeni i vjernici. Ono što se da zakljuĉiti iz konteksta ajeta jeste da se oni

odnose na sve vjernike Muhammedova, s.a.v.a., ummeta, a ne samo na

njegove savremenike, jer govor kojim je izreĉena dova, govor je stanja

vjernika u bilo kojem vremenu da ţivio, a ne samo govor onih iz vremena

Objave.

Moţe se reći da su ova dva ajeta uporediva i mjerilo su odnosa izmeĊu

sljedbenika Knjige i vjernika ovog ummeta u pogledu pristupa i razumije-

vanja nebeske Knjige ili, drugim rijeĉima, s obzirom na njihov odgoj ada-

bom pokornosti spram Knjige koja im je objavljena. Pohvala koju je Allah,

dţ.š., u ova dva ajeta uputio vjernicima i olakšice koje im je dopustio spram

njihovih obaveza, stoje taĉno naspram kritike upućene sljedbenicima Knji-

ge u ajetima iste sure, odnosno sure Bekare. Bilo da se tiĉe onih ajeta koji

sljedbenike Knjige kore zato što prave razliku meĊu melecima, pa tako

jedne drţe za neprijatelje, kao recimo Dţibrila, a druge za prijatelje; ili

zato što su porekli Kur‟an, a vjeruju u druge nebeske knjige; ili zato što

meĊu Boţijim poslanicima prave razliku, pa su uzvjerovali u Musaa i

Isaa, a porekli Muhammeda, neka je mir njima; ili zato što meĊu Boţijim

propisima prave razliku tako što prihvataju dio onoga što je objavljeno u

Boţijoj knjizi, a u drugi dio ne vjeruju. U ova dva ajeta istiĉe se da vjernici ovog ummeta nisu takvi. Zapravo,

oni vjeruju u Boga i sve meleke, prihvataju sve nebeske knjige i sve Bo-

ţije poslanike, ne praveći razliku meĊu njima. Oni pokornošću i poniz-

nošću spram istinskih uĉenja koja su im objavljena ispoljavaju adab pre-

ma svome Gospodaru. Oni se odazivaju na poziv Gospodara obznanjen

–––––– 104

Bekare, 285-286.

61

kroz vjerozakon dostavljen Poslaniku, rijeĉima Čujemo i pokoravamo se!

A nisu poput Jevreja koji su rekli: Čujemo, ali se ne pokoravamo! Nada-

lje, oni sebe vide kao robove u vlasništvu svoga Gospodara, i to kao robo-

ve koji nisu vlasnici niĉega kod Allaha, dţ.š., tako da nikako ne prigova-

raju na svojoj pokornosti i poboţnosti, već traţe oprost za svoje grijehe:

Gospodaru naš, oprosti nam! Oni nisu poput Jevreje, koji su govorili:

Nama će ubrzo biti oprošteno, ili: Allah je siromah, a mi smo imućni, ili:

Nas neće dotaći vatra osim nekoliko dana. Kao i druga zastranjenja koja

su kod sebe pokazali.

Allah, dţ.š., nakon ovog uporeĊivanja, kaţe: Allah nijednog čovjeka

ne zadužuje iznad mogućnosti njegove; u čovjekovu je korist sve što zara-

di, a protiv njega je ono što na se uprti. Prirodno je da Boţiji propisi i

obaveze slijede, odnosno proizlaze iz fitreta po kojem je Allah, dţ.š.,

stvorio ĉovjeka. Jasno je da ĉovjekov fitret, koji predstavlja samosvojno

obliĉje njegova stvaranja, njega poziva jedino na one radnje koje su njemu

moguće i za koja posjeduje oruĊa, i u tome je, bez ikakve sumnje, ţivotno

blaţenstvo i sreća.

Naravno, ako se pojavi pitanje izvanredne vaţnosti, ĉije ispunjenje za-

htijeva više truda i pregnuća nego što je to uobiĉajeno, ili roba izvodi iz

propisa fitreta i forme robovanja, u tom sluĉaju fitret donosi drugi propis,

a to je da Gospodar ili bilo ko drugi koji upravlja poslovima obaveţe roba

onim teškim obavezama koji prelaze okvire uobiĉajene mogućnosti i

moći. Naprimjer, da obaveţe ĉovjeka da prilikom pojave sumnje u izvrše-

nost vjerske obaveze pribjegne oprezu ili da kod vaţnih poslova izbjega-

va nemar i ĉuva se zaborava i pogreške, poput obaveznih opreza koji Sve-

ti Zakonodavac propisuje u pitanjima ţivota, porodice i imetka ljudi. Ili

poput obavezivanja teškim obavezama i koliko god ljudi ispoljavali više

tvrdoglavosti i istrajavanja u pitanjima i traţenju objašnjenja, On ih sve

više i teţe obavezuje, ostavljajući sve manje slobode, poput sluĉaja Beni

Israila, o kojem nas Kur‟an obavještava.

Reĉeni ajet: Allah nijednog čovjeka ne zadužuje iznad mogućnosti nje-

gove..., slijede rijeĉi Poslanika Boţijeg, s.a.v.a., i vjernika, a izreĉene su

kao uvod za dovu: O Gospodaru naš, nemoj nas kazniti..., da bi to ujedno

bilo i hvala Uzvišenom Bogu, kao i da bi se otklonila pogrešna postavka

da Uzvišeni kaţnjava za ono što nije u ĉovjekovoj moći i da obavezuje

nekim teškim propisima. Ako se rijeĉima: O Gospodaru naš, nemoj nas

kazniti..., obraća poloţaju Gospodara to je zato da bi se dobilo olakšanje

u sekundarnim, a ne primarnim ili osnovnim propisima, ili onim propisi-

ma koji su posljedica ispoljene tvrdoglavosti ljudi, a ne da Allah, dţ.š.,

objavljuje propise bez uzimanja u obzir bilo kojeg od iznesena dva vida.

62

Ove rijeĉi Uzvišenog Boga nalaze se unutar ove dvije dove islamskog

ummeta, odnosno, izmeĊu ...Oprosti nam, o naš Gospodaru i O Gospo-

daru naš, nemoj nas kazniti..., da bi se time ukazalo na koristi onoga što

im prethodi i da ujedno za muslimane priskrbi poduĉavajući i odgojni ka-

rakter, odnosno, da Allah prouĉi dovu njihovim jezicima, jer vjernici ima-

ju vjerovanje u ono što Uzvišeni kaţe.

U svakom sluĉaju, na ovaj govor oslanjanju se vjernici i reĉeno pred-

stavlja temelj njihove dove. U nastavku Allah, dţ.š., prenosi završetak

njihove dove koja govori o drugim molbama: O Gospodaru naš, nemoj

nas kazniti..., O Gospodaru naš, nemoj na nas breme tovariti..., O Gospo-

daru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono za što nemamo snage! PreĎi pre-

ko grijeha naših... Oprost ( ) za koji oni ovdje na kraju mole kao da

je oprost od poĉinjenog u zaboravu, nehotiĉno i onoga što je bilo izvan

njihove moći. A nastavak dove ...i oprosti nam, i milošću nas obaspi!

( ) odnosi se na molbu za ostale oblika grijeha i pogrešaka. Po-

novno traţenje oprosta, odnosno milosti, iako su je već prije traţili u ovoj

dovi, nije ponavljanje, jer to ukazuje na njihovo stanje i adab koji imaju

prema Gospodaru za razliku sljedbenika Knjige i njihova odnosa sa Go-

spodarem i njihovom Knjigom. Pored toga, kod uĉenja dove nema pre-

preka u postupku ponavljanja, kao što je to moţda sluĉaj u drugim prili-

kama. Nadalje, ova dova saţima u sebi adab robovanja i pokornosti i po-

štivanja adaba kod iskanja Gospodareve paţnje jednog nakon drugog, te

priznanje svoga poloţaja kao posljedice vlasništva Njegova i prihvatanje

poloţaja poniznoga, neznatnog, siromašnog i nemoćnog roba spram polo-

ţaja Njegove Uzvišenosti i Ĉasti, toliko je oĉito da nema potrebe za do-

datnim pojašnjavanjem.

U Ĉasnom Kur‟anu nalazimo razliĉite oblike boţanskih adaba i uzvi-

šenih uĉenja, kojima je Allahov Poslanik, s.a.v.a., pouĉavan da ih primi-

jeni u prilikama hvaljenja i slavljenja Gospodara i u molitvama. To moţe-

mo vidjeti u sljedećim ajetima. Ti reci: “O Allahu, Koji svu vlast imaš, Ti

vlast onome kome hoćeš daješ...”105

Ti reci: “Allahu, Stvoritelju nebesâ i

Zemlje, Znalcu svijeta nevidljivog i vidljivog, Ti ćeš suditi meĎ‟ Svojim

robovima..!”106

Ti reci: “Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje On

odabra! Da li je Allah bolji ili oni koje Njemu pridružuju oni?!”107

Ti

reci: “I namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista pripada-

–––––– 105

Āli „Imrân, 26.

106 Zumer, 46.

107 Naml, 59.

63

ju Allahu, Gospodaru svih svjetova...”108

Gospodaru moj, Ti znanje moje

proširi!109

I reci: “Gospodaru moj, utječem Ti se od spletaka šejtana!”110

I brojni drugi ajeti kojima je zajedniĉko da pouĉavaju uzvišenom adabu

kojem je bio pouĉen Boţiji Poslanik, a on sam ih je preporuĉivao svome

ummetu.

7.

Sljedeći oblik adaba od Gospodara pouĉeni poslanici provodili su u raz-

govorima sa svojim narodom. Ovaj oblik adaba je po sebi veoma obuhva-

tan i o njemu kao takvom treba govoriti uporedo sa adabom poslanika koji

su slijedili u svojim obraćanjima Bogu Uzvišenom. Istovremeno, treba ga

posmatrati kao djelatno promicanje vjere, koje nije manje vaţno od pro-

micanja govorenjem, štaviše, rijeĉ je o djelotvornijem obliku promicanja.

Ĉasni Kur‟an je pun ovih adaba, a jedan od njih je onaj koji se moţe vi-

djeti u razgovoru koji je voĊen izmeĊu hazreti Nuha i njegova naroda.

A glavešine mu rekoše: “O Nuhu, s nama si raspravu vodio i dugo si s

nama raspravljao! Deder doĎi s time čime nam prijetiš, ako istinu govo-

riš!” Pa Nuh reče: “Allah će vam kaznu dati ako On htjedne, a vi nećete

biti u stanju umaći! I savjet moj neće vam biti ni od kakve koristi, kad bih

vas ja i htio savjetovati, ako vas Allah htjedne u zabludi ostaviti! Pa, On

je Gospodar vaš, Njemu ćete se vi vratiti!”111

Kada je narod u ovom govoru traţio od Nuha, a.s., da provede kaznu,

misleći da je to u njegovim rukama i ţeleći time dokazati njegovu nemoć,

on to nijeĉe kod sebe, pripisujući to istovremeno Allahu, dţ.š. Hazreti

Nuh rijeĉima ako On htjedne, a potom a vi nećete biti u stanju umaći, do-

vodi adab do njegovih krajnjih granica. Nadalje, rekao je Allah, a ne Go-

spodar moj, zato što rijeĉ Allah ukazuje na biće u Kojem okonĉava svaka

ljepota i sva ĉast. Hazreti Nuh se nije zadovoljio samo nijekanjem moći

kod sebe da kaţnjava i da to potvrdi i pripiše Uzvišenom Bogu, već na

–––––– 108

En‟âm, 162.

109 Tâ Hâ, 114.

110 Mu‟minûn, 97.

111 Hûd, 32-34.

64

sve to dodaje da – ukoliko Bog ne htjedne da se okoriste njegovim savje-

tom to nikad neće moći ni uĉiniti. Ovim je on upotpunio nijekanje moći

od sebe i potvrĊivanje istoga kod Uzvišenog Boga. Na kraju, on svoje

nijekanje uvjetuje reĉenicom: Pa, On je Gospodar vaš, Njemu ćete se vi

vratiti! Cijenjeni ĉitaoĉe, ako obratiš paţnju na ovaj razgovor, uvidjet ćeš da

je cijeli razgovor ispunjen adabom kao što su ţivot i djelovanje svih po-

slanika prepuni tako suptilnih i zadivljujućih adaba. Da, ovi velikani ljud-

skoga roda su sve svoje radnje, mirovanja i govorenja uobliĉavali prema

adabu i svijesti o Njegovoj prisutnosti, iako ponekad izvana gledano nji-

hove radnje, govorenja i ponašanje izgledaju kao i kod onog ĉovjeka koji

je udaljen od svoga Gospodara i od koga je njegov Gospodar daleko. A

oni koji su kod Njega ne ohole se da Mu robuju, niti se dosaĎuju, slave

Ga noću i danju, ne malaksavaju!112

Uzvišeni Allah navodi mnoštvo primjera u kojima su poslanici Hud,

Salih, Ibrahim, Musa, Šuajb, Jusuf, Sulejman, Isa, Muhammed, neka je

Boţiji blagoslov na sviju njih, vodili sa svojim narodom u razliĉitim sta-

njima kao što su teškoća i spokoj, rat i mir, skriveno i javno, prijeteći i

donoseći radosne vijesti i sl.

Cijenjeni ĉitaoĉe, paţljivo pogledaj sljedeći ajet koji govori o Musau,

nakon što se vratio sa planine Tur svome narodu u stanju potpune rasrĊe-

nosti i ljutnje, ali i pored toga, pri samom spomenu Uzvišenog Boga, on

primjenjuje adab. Pa se Musa vrati svome narodu, srdit i žalostan. “O

narode moj” – reče on – “zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obeća-

nje? Zar vam se ugovoreno vrijeme oduljilo, ili pak hoćete da vas zadesi

srdžba od vašega Gospodara, pa se stoga niste držali obećanja meni da-

toga!”113

Ili adab u sljedećima ajetima: I poče da ga zavodi ona u čijoj kući on

bī, pa sva vrata pozatvori i reče: “Hodi!” A on reče: “Ne daj Bože! Doi-

sta me Gospodar moj lijepo pazi, a silnici nikada neće nikakva uspjeha

polučiti!”114

I Jusuf reče: “Ja vas sada neću koriti, Allah će vam oprosti-

ti, On je od svih samilosnih najsamilosniji!”115

–––––– 112

Enbijâ, 19-20.

113 Tâ Hâ, 86.

114 Jusuf, 23.

115 Jusuf, 92.

65

Zastanimo kod hazreti Sulejmana, a.s., i pogledajmo šta Kur‟an o nje-

mu kaţe: Pa kada vidje pred sobom prijesto postavljen, Sulejman reče:

“Ovo je blagodat od Gospodara moga, da bi me izvrgao kušnji hoću li

zahvalan ili nezahvalan biti! A ko je zahvalan, u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – ta, Gospodar moj je neovisan i plemenit.”

116 Treba

znati da hazreti Sulejman izgovara ovu zahvalu Uzvišenom Bogu u tre-

nutku kada on raspolaţe sa ogromnom vlašću, posjeduje neuobiĉajene

moći i snagu upravljanja. Na njegovu zapovijed u roku kraćem od trepta-ja oka njemu se donosi u Palestinu prijestolje Belkise, vladarice Sabe.

Hazreti Sulejman, ni pored svega pobrojanog, ne pokazuje ni najmanji

oblik uznositosti ili oholosti. Štaviše, u jednom takvom trenutku on, u pri-

sustvu svih svojih velikaša sa dvora, na najljepši naĉin izriĉe hvalu Uzvi-šenom Gospodaru, a da se ni na trenutak ne premišlja da to uĉini.

Cijenjeni ĉitaoĉe! Nakon kratkog pregleda i uvida u adab poslanika,

neophodno je osvrnuti se na kur‟anske ajete koji govore adabu Nemruda i

faraona i drugih, te uporediti njihovo ponašanje i govorenje sa poslaniĉ-kim ponašanjem i govorenjem. Pogledajmo kazivanje o hazreti Ibrahimu

i Nemrudu: Zar ne znaš o onome, koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospo-

daru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim reče:

“Gospodar moj je Onaj Koji život i smrt daje!” – taj reče: “Pa i ja život i smrt dajem!”

117 Nemrud je dao ovaj odgovor kada su mu doveli dvojicu

zatvorenika, da bi pokazao kako on daje ţivot i smrt: jednog oslobodi, a

naredi da drugog pogube.

Kur‟an o faraonu i njegovom govoru kaţe: A faraon je razglasio narodu

svome rekavši: “O narode moj! Zar meni ne pripada vlast nad Misirom i

ovih rukavaca rijeke koji teku ispred mene?! Zar to ne vidite?! Zar ja nisam

bolji od ovog bijednika koji jedva da jasno zbori?! Zašto mu nisu date na-

rukvice od zlata...?!”118

Faraon se diĉi svojom vlašću, rijekama i zlatom koje posjeduju on i nje-

gove pristalice i ne proteĉe mnogo, a on pored svega ovog imetka reĉe:

Ja sam vaš vrhovni Gospodar! Ovo su onaj isti faraon i njegove pristalice

ĉiji je urod uništio siloviti vjetar te krilati i beskrilati skakavci, kojima su

–––––– 116

Naml, 40.

117 Bekare, 258.

118 Zuhruf, 51-53.

66

ţabe ţivot uĉinile nemogućim i zajedno sa drugim Musaovim ĉudima nji-

hova se moć iz dana u dan umanjivala, a niskost se uvećavala.

Od poslaniĉkih adaba je i onaj ajet koji kazuje o Poslaniku i njegovom

drugu u pećini: ...kada su njih dvojica bila u pećini i kada je on rekao

drugu svome: “Ne strahuj! Doista, s nama je Allah!”119

Tegobe i veliĉina

strahote toga dana Poslanika nije sprijeĉilo da bude svjestan Uzvišenog

Boga i Njegova prisustva.

Od tih ajeta je i slijedeći: A kada je Vjerovjesnik jednoj od svojih žena

tajnu povjerio, pa je ona odala, a Allah je to njemu otkrio, on je bio dio

tajne kazao, a ostalo prešutio, pa kad joj on to obznani, ona upita: “Ko

tebe o tome izvijesti?” On reče: “Izvijesti me Sveznajući, o svemu Oba-

viješteni!”120

Boţiji Poslanik, s.a.v.a., slijedio je adab prema Gospodaru

i u osami, kao u ovom primjeru, kada je otkrivao tajnu jednoj od svojih

supruga.

Sva ostala kazivanja o poslanicima u Kur‟anu nose na isti naĉin u sebi

najbolje oblike adaba i najplemenitije steĉevine. Da se ne bojimo da će

naš govor o svim ovim primjerima biti predug, naveli bismo sve koji se

javljaju u Kura‟nu i o njima bismo opseţno raspravljali.

8.

Sljedeći adab koji su poslanici provodili jeste onaj u svakodnevnom opho-

Ċenju i razgovoru sa ljudima.

Jedan od primjera reĉenog su rasprave koje su poslanici vodili sa ne-

vjernicima, a zabiljeţene su u Kur‟anu, kao i razgovori sa vjernicima.

Ako razmotrite razliĉite razgovore koje su poslanici vodili sa nepokornim

i neznalicama, ne moţete naći ništa što bi u odnosu na nevjernike pred-

stavljalo nedoliĉan, uvredljiv i neprimjeren govor. Pored svih protivljenja

i otpora, ismijavanja, poniţavanja, psovki koje su poslanici trpjeli od njih,

u odgovorima se moţe naći jedino najljepši govor i najdobrostivija pridika.

Od njih nisu odlazili, osim sa selamom: ...a kada ih neznalice oslove, od-

govaraju: “Mir vama!”121

–––––– 119

Tevbe, 40.

120 Tahrîm, 3.

121 Furkân, 63.

67

Jedan od razgovora koje Kur‟an prenosi voĊen je izmeĊu hazreti Nuha

i njegova naroda: Glavešine naroda njegova, koji nisu vjerovali, govorili

bi: “Mi smatramo da si ti samo čovjek nama nalik, i smatramo da tebe

slijede samo oni meĎu nama prezreni, kratke pameti! Mi ne vidimo da vi

prednjačite nad nama ikakvom vrednotom, čak vas i lažljivcima smatra-

mo!” Pa bi Nuh govorio: “O narode moj! Zar mislite – ako sam ja na do-

kazu od Gospodara svoga i ako mi je On od Sebe milost vjerovjesništva

podario, a vi opet slijepi za to – zar mislite da ćemo vas prisiliti na to, a

vama je to još i odvratno?!”122

Ili razgovor izmeĊu hazreti Huda i njegova naroda Ada: “Mi tvrdimo

da je tebe neko naše božanstvo zlom pogodilo!” A Hud reče: “Ja za svje-

doka pozivam Allaha, a budite i vi svjedoci da ja nemam ništa s tim što vi

Allahu druge smatrate ravnim pored Njega.”123

Kur‟an prenosi Azerove rijeĉi: “Zar ti, o Ibrahime, mrziš moja bo-

žanstva?!” – povika otac njegov – “Ako se ne okaniš, zbilja ću te ka-

menovati, zato me zadugo napusti!” “Mir tebi!” – Ibrahim odgovori.

“Moliću Gospodara svoga da ti oprosti, jer je On doista dobar prema

meni.”124

Kur‟an za narod Šuajbov prenosi: Glavešine iz naroda njegova,

koje nisu vjerovale, govorile bi: “Mi te doista u ludilu vidimo i doista

smatramo da si ti od onih koji su lašci!” “O narode moj” – odgovarao

bi on – “kod mene ludila nema nikakva, nego sam ja poslanik Gospo-

dara svih svjetova! Dostavljam vam poslanice Gospodara moga, i pouzdan

sam vam savjetnik.”125

Kur‟an u vezi sa faraonom saopćava: Pa faraon upita: “A ko je Go-

spodar svjetova?” Musa reče: “Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je

izmeĎu njih, ako vjerujete!” “Čujete li?” – faraon reče onima što bijahu

oko njega. “Gospodar vaš i Gospodar vaših predaka drevnih!” – reče

Musa. “Zbilja, poslanik vaš ovaj, koji vam je poslat, uistinu, lud je!” –

–––––– 122

Hûd, 27-28.

123 Hûd, 54-55.

124 Merjem, 46-47.

125 A‟râf, 66-68.

68

povika faraon. A Musa reče: “Gospodar Istoka i Zapada, i onoga što je

izmeĎu njih, ako pameti imate!”126

Kur‟an u vezi sa narodom Merjeminim saopćava: I noseći ga, doĎe

ona narodu svomu, a oni povikaše: “O Merjemo, učinila si nešto ružno!

O sestro Harunova, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila blud-

nica!” A ona im na njega pokaza. “Kako da govorimo djetetu u bešici?”

– upitaše. A ono reče: “Ja sam Allahov rob! Meni će On Knjigu dati i

vjerovjesnikom me učiniti!”127

Kur‟an kao podršku Poslanika, s.a.v.a., spram nepriliĉnih mu pripisi-

vanja kaţe: Pa ti opominji! Jer nisi ti, milošću Gospodara svoga, ni pro-

ricatelj niti lud! Zar oni da govore: “On je pjesnik! Čekat ćemo mu sud-

binu nestalnu!” Ti reci: “Čekajte vi! I ja ću zajedno sa vama čekati!”128

TakoĊer, Kur‟an kaţe: I nevjernici još govore: “Ne slijedite vi drugo-

ga doli opčinjena čovjeka!” Pogledaj kako o tebi oni primjere iznose, pa

potom lutaju i Pravi Put naći ne mogu!129

Pored navedenih primjera, Kur‟an prenosi mnoštvo drugih izreĉenih

kleveti i pogrdnih rijeĉi od strane nevjernika, a istovremeno nećete naći

da je ijedan poslanik pored takvih grubih i nedoliĉnih ispada rekao jednu

ruţnu rijeĉ, osim logiĉna odgovora i istinite rijeĉi popraćene lijepim

ponašanjem.

Ovi velikani ljudskoga roda slijedili su odgoj koji ih je pouĉio najljep-

šem adabu i najboljem govoru. Upravo u ozraĉju ove Boţije pouke je i

ona zapovijed koju Kur‟an prenosi: Idite vas dvojica faraonu, on je u zlu

prevršio svu mjeru, pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili

se pobojao!130

Allah, dţ.š., Svome Poslaniku, s.a.v.a., kaţe: Ako se od njih moraš

okrenuti, u želji da od Gospodara svoga stekneš samilost kojoj se nadaš,

–––––– 126

Šu‟arâ, 23-28.

127 Merjem, 27-30.

128 Tur, 29-30.

129 Furkân, 8-9.

130 Tâ Hâ, 43-44.

69

ti im opet reci koju lagodnu riječ, jer i sam od Gospodara svoga milost

tražiš i njoj se nadaš, onda im barem koju lijepu riječ reci.131

Od poslaniĉkih adaba je i onaj da su u razgovoru sa ljudima uvijek

sebe smatrali pripadnikom naroda i jednim od njih. Sa svakim od njih su

razgovarali u srazmjeri njihova razumijevanja. Ovo se razgovijetno moţe

vidjeti u kur‟anskim ajetima koji biljeţe takve razgovore. I šije i sunije

prenose hadis od Boţijeg Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: “Mi, skupina

poslanika, razgovaramo sa ljudima u srazmjeri njihova razumijevanja.”

Svakako treba znati da se slanje poslanika u temelji na upućivanju ka

istini, tumaĉenju istine i njenom pomaganju. Prema tome, poslanici, neka

je mir svima njima, neizbjeţno moraju kod promicanja istine sami biti isti-

na i daleko od laţi te se ustezati od svega što moţe odvoditi u zabludu i za-

stranjenje, bilo da to odgovara ţeljama ljudi ili ne, bilo da to potiĉe sklonost i

ţelju ili odbojnost. Pored toga, Uzvišeni Bog je radi uĉvršćivanja istine

izrekao najstroţije opomene poslanicima u pogledu zahtjeva da ne slijede

laţ, bilo u govoru, bilo u djelu, jer je jasno da je laţ, ĉak i da se desi na putu

istine ili izvan nje, opet samo laţ i ništa drugo. Pozivanje istini nije spoji-

vo sa odobravanjem laţi, kolikogod da se laţ naĊe na putu istine. Upravo

zato Allah, dţ.š., kaţe: Za pomagače nisam uzimao one koji na krivi put

odvode.132

TakoĊer, On je rekao: A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da

bi im se malo priklonio, i tad bismo ti doista dali da iskusiš dvostruku pa-

tnju u životu i dvostruku patnju nakon smrti! Tada ne bi nikoga našao ko

bi ti protiv Nas pomogao.133

Dakle, kada su stvari ovako postavljene, ne

priliĉi da se spram istine pristupa i sa najneznatnijim oblikom nemara ili

prevare, kao što ne priliĉi da se iskazuje i najmanji oblik uvaţavanja laţi.

Upravo zato vidimo da je Uzvišeni Bog opremio Svoje poslanike onim

osobinama koje olakšavaju slijeĊenje puta istine i pomaganje istine, kao što

je i rekao: Vjerovjesniku nema teškoće nikoje u onome što je njemu Allah

naredio, jer takav je Allahov običaj bio i za one koji su bili i nestali prije

– a naredba Allahova je odredba čvrsto odreĎena! – za one koji su Alla-

hove poslanice dostavljali, i od Njega strepili, i koji se nikoga, osim Allaha,

nisu bojali. A dovoljno je to što će se pred Allahom račun polagati!134

–––––– 131

Isrâ, 28.

132 Kehf, 51.

133 Isrâ, 74-75.

134 Ahzâb, 39-40.

70

Ovim je reĉeno da Boţiji poslanici nisu bili izloţeni naporu u onome

što im je uĉinjeno obaveznim, a kod ispunjenja Boţijih propisa nisu stra-

hovali ni od koga, osim Njega. Iz reĉenog se moţe shvatiti da ovi velikani

na putu ispoljavanja istine nisu vidjeli nikakvu prepreku, kolikogod da je

bilo utemeljeno pretpostaviti da ih je ovaj posao dovodio u razliĉite ne-

prilike i opasnosti.

Uzvišeni Bog im je obećao pomoć na putu promicanja istine: A Riječ

Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima: “Oni će biti,

doista, potpomognuti, a Naša vojska – ona će biti pobjednička!”135

Tako-

Ċer je rekao: Mi ćemo, doista, pomoći Naše poslanike.136

Dokle, historija biljeţi dogaĊaje i vidimo da poslanici, neka je mir svi-

ma njima, nisu imali nikakvog straha kod iskazivanja istine, nudeći je

ogoljenu, niĉim prikrivenu, kolikogod da je bila ljudima neugodna i kakogod

nije odgovarala njihovim prohtjevima. Allah, dţ.š., govoreći o Nuhu, a.s.,

prenosi njegove rijeĉi: Ali, ja vas zbilja smatram narodom neznalačkim.137

Dok je Hud, a.s., rekao: ...vi samo potvore iznosite.138

TakoĊer, hazreti

Hud je drugom prilikom svome narodu rekao: A Hud bi odgovarao: “Već

je na vas pala srdžba i gnjev od Gospodara vašeg, zar da se vi sa mnom

raspravljate o imenima koje ste vi i vaši preci dali božanstvima, i o koji-

ma Allah ne objavi nikakva dokaza?!”139

Za hazreti Luta, a.s., prenosi se

da je rekao: Vi ste narod koji u zlu svaku mjeru prelazi!140

Hazreti Ibrahim,

a.s., u Kur‟anu svome narodu kaţe: Teško vama i onima kojima se, umjesto

Allahu, klanjate! Zašto ne razmislite?141

Hazreti Musa, a.s., je – u odgovoru

na faraonove rijeĉi: “Ja mislim, o Musa, da si ti doista opčinjen!”– re-

kao: “Pa ti znaš da ovo nije objavio kao znamenja neporeciva niko drugi

nego Gospodar nebesâ i Zemlje! Ja mislim da ćeš ti, o faraone, sigurno

nastradati.”142

–––––– 135

Sâffât, 171-173.

136 Mu‟min, 51.

137 Hûd, 29.

138 Hûd, 50.

139 A‟râf, 71.

140 A‟râf, 81.

141 Enbijâ, 67.

142 Isrâ, 101-102.

71

Isto tako, postoje brojni drugi primjeri koji svjedoĉe slijeĊenje adaba u

pogledu istine. Ovdje se mora primijetiti da ni jedna stvar nije draţa, vo-

ljenija, cjenjenija, plemenitija i vrjednija, od istine. Ako se u ovim pri-

mjerima moţe vidjeti neki adab koji je u oĉima ljudi suprotan onom koji

je prisutan u njihovim ţivotima, ipak ih ne treba smatrati lišenim adaba,

jer se ne moţe oslanjati na mišljenje i stanovište ljudi ĉija se zgrada ţivota

podiţe na temeljima slijeĊenja i povinovanja prohtjevima duše, miješa-

njem sa ljudima neistine, poniznošću i ulagivanjem pokvarenjacima i koji

na takav naĉin priskrbljuju svoje ţivotne potrebe.

Ukratko, kao što je reĉeno na poĉetku ovog ogleda, adab se ozbiljuje

jedino u dozvoljenom, lijepom i dobrom govoru i djelu, s tim da se mjeri-

lo pohvaljenog i lijepog adaba razlikuje prema školama mišljenja i ţivot-

nim praksama iz kojih izrastaju razliĉita društva. MeĊutim, u vjerskoj za-

jednici, budući da se ona oslanja na Boţiji poziv, a Boţiji poziv u djelu i

vjerovanju slijedi jedino istinu, istina se nikad ne miješa sa laţi i ne temelji

se na njoj te zato i ne traţi od nje pomoć. Zbog svega iznesenog, neupitno

je da se u ovakvoj zajednici istina uvijek slijedi i u punom smislu ispoljava.

Zajednica vjernika kao takva u sluĉaju razliĉitih puteva kretanja ka istini i

njenog svjedoĉenja primijenit će najbolji i najljepši oblik adaba. Naprimjer,

ako bude mjesta da se razgovara i otresito, i obazrivo, tada je adab da se

primijeni drugi oblik. Ako bude moguće posao obaviti i brzo, i sporo, jas-

no je da će prvi oblik biti bliţi adabu. Primjer iznesenog je dat u Kur‟an

kada je nareĊeno uvaţavanje oba oblika, ali je za slijeĊenje ljepšega re-

ĉeno: I Mi mu na pločama napisasmo pouku za sve i objašnjenje za sve.

“Primi ih svojski, a narodu svome zapovjedi da se pridržava onoga što je

u njima najljepše!”143

TakoĊer: Pa, ti obraduj robove Moje, koji Govor

slušaju i slijede ono najljepše u njemu. To su oni koje je Allah na pravi

put uputio, takvi su, zbilja, umni ljudi!144

Ovim je postalo oĉito da kod laţi i istine pomiješane sa laţi nema adaba.

Sve što nije ĉista istina zabluda je, a Vladaru Istine se ona ne dopada,

kao što je i Sam rekao: Zar poslije istine ima išta osim zablude?145

Upravo zbog reĉenog poslanici su pozivali istini jasno, otvoreno i istini-

tim govorom, iako se to u nekim sluĉajevima protivilo obiĉajima i laţnim

adabima nevjerniĉkih zajednica, ĉiji su pripadnici ispoljavali nezadovolj-

stvo zbog toga.

–––––– 143

A‟râf, 145.

144 Zumer, 17-18.

145 Junus, 32.

72

Od poslaniĉkih adaba u njihovom odnosu prema ljudima jeste i onaj

da su iskazivali jednako poštovanje prema bogatim i siromašnim, a više

od uobiĉajenog prema ljudima znanja i bogobojaznosti. Budući da su

poslanici svoje djelovanje temeljili na pokornosti i odgoju duša, oni

zbog toga nisu pravili razliku izmeĊu bogataša i siromaha, stara i mlada,

muškarca i ţene, slobodna i roba, zapovjednika i potĉinjenog, vladara i

obiĉnog svijeta. Ovdje logika poslanika, neka je mir Boţiji njima, do-

kida laţne društvene statuse i društvene povlastice koje silnici i jaki

smatraju svojim prirodnim pravom. U poslaniĉkom shvatanju uţivanje

društvenih povlastica i uskraćenost istih, ukratko: blagostanje i nesreća

ljudi ne ovisi o njihovom bogatstvu ili siromaštvu, moći ili nemoći. U

islamskom vrednovanju ovih pitanja ne smatra se da bogataš i moćnik,

primjereno mjestu u društvenoj hijerarhiji treba da na isti naĉin, treba da

koriste ţivotne pogodnosti u kojima nema ni teških napora i poslova, ni

velike odgovornosti. Zapravo, svi ljudi su jednaki u pogledu povlastica i

pogodnosti. Kur‟an Ĉasni u vezi sa ovim pitanjem kaţe: O ljudi! Mi

smo vas od muškarca i žene stvorili i plemenima i narodima vas učinili,

da biste se upoznali! Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše

boji!146

U logici ovog pogleda ona oholost – koju moćni imaju spram svoje

moći i bogati spram svoga bogatstva – ustupa mjesto poniznosti, istraja-

vanju u traţenju oprosta i milosti, natjecanju sa drugima u dobroĉinstvu,

borbi na Boţijem putu i traţenju Njegova zadovoljstva. Kao posljedica

reĉenog, i prema siromasima se iskazuje poštovanje kao i prema bogatim.

Provodi se adab prema siromašnim kao što se provodi i prema moćnicima.

Štaviše, prema siromasima se iskazuje suptilniji adab i poštovanje. Allah,

dţ.š., odgajajući Svoga Poslanika u adabu, kaţe: Strpljiv budi s onima koji

mole jutrom i večerom svoga Gospodara, želeći naklonost Njegovu, i ne

skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu, niti

slijedi onoga čije smo srce da Nas spominje nemarnim učinili, i koji strast

svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.147

TakoĊer, Uzvišeni

je rekao: I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome

mole želeći naklonost Njegovu! Ti nećeš svoditi njihov račun, a ni oni

neće tvoj račun sviĎati. I, ako bi ih odgonio od sebe, ti bi tada silnik

–––––– 146

Hudžurât, 13.

147 Kehf, 28.

73

bio.148

TakoĊer, Uzvišeni je rekao: Ne pružaj poglede svoje na ono što Mi

dajemo na uživanje nekim od njih i zbog njih ne žali, a vjernicima svoje

krilo nježnosti prostri! I reci: “Ja sam opominjatelj otvoreni!”149

Kur‟an Ĉasni prenosi razgovor izmeĊu hazreti Nuha i njegova naroda

koji je protkan iznesenim adabom: Glavešine iz naroda njegova, koje nisu

vjerovale, govorile bi: “Mi smatramo da si ti čovjek samo nama nalik, i

smatramo da tebe slijede samo oni meĎu nama prezreni, kratke pameti!

Mi ne vidimo da vi prednjačite nad nama ikakvom vrednotom, čak vas i

lažljivcima smatramo!” Pa bi Nuh govorio: “O narode moj! Zar mislite –

ako sam ja na dokazu od Gospodara svoga i ako mi je On od Sebe milost

vjerovjesništva podario, a vi opet slijepi za to – zar mislite da ćemo vas

prisiliti na to, a vama je to još i odvratno?! O narode moj, za sve to od

vas ja ne tražim nikakvo blago. Moja je nagrada u Allaha, i ja nisam onaj

koji vjernike tjera, oni će svog Gospodara susresti. Ali, ja vas zbilja sma-

tram narodom neznalačkim. O narode moj, ko bi me od Allaha zaštitio

ako bi vjernike otjerao, zar se nećete opomenuti?! Ne velim ja: „U mene

su riznice Allahove‟, niti vam velim: „Ja Nepoznato znam!‟, ne velim vam:

„Melek sam‟, niti ja govorim o onima koje vi prezrenim držite u svojim

očima: „Neće njima Allah dati nikakva dobra!‟ Pa, Allah najbolje zna šta

je u njihovim dušama! A ako bih to govorio, tad bi ja meĎ‟ silnicima bio!”150

Sliĉno izloţenom, voĊen je i razgovor izmeĊu Šuajba i njegova naroda,

a u njemu moţemo uoĉiti zabranu povlastica nekim slojevima društva.

Kur‟an o tome kaţe: Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem, želim

samo da dobro činim onoliko koliko mognem! Samo je u Allaha uspjeh

moj. U Njega se uzdam i Njemu se obraćam.151

TakoĊer, Kur‟an kaţe:

Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udari-

–––––– 148

En‟âm, 52.

149 Hidžr, 88-89.

150 Hûd, 27-31.

151 Hûd, 88.

74

ti, on silno želi da pravim putem poĎete, a prema vjernicima je blag i mi-

lostiv.152

TakoĊer, Kur‟an kaţe: Ima ih koji vrijeĎaju Vjerovjesnika govo-

reći: “On vjeruje što god čuje!” Reci: “On čuje samo ono što je dobro po

vas, vjeruje u Allaha i povjerenja ima u vjernike, i milost je onima izmeĎu

vas koji vjeruju.”153

TakoĊer, za Poslanika kaţe: Ti si, doista, najljepše

ćudi!154

Sve ono što Kur‟an kaţe u opisu Poslanika, s.a.v.a., saţeto je u

ajetu: A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali!155

Iako se po svom znaĉenju odnose na lijep moral Poslanika, ovi ajeti

kazuju o njegovom adabu kao izvanjskoj manifestaciji lijepog morala.

Kao što smo već prije rekli i objasnili, adabi proizlaze iz morala, ali je i

pored toga sami adab jedna od grana i lišća stabla morala.

–––––– 152

Tevbe, 128.

153 Tevbe, 61.

154 Kalem, 4.

155 Enbijâ, 107.

75

HADISKI OSVRT NA OVU TEMU

Kur‟anski ajeti koji se bave Poslanikovim plemenitim moralom i lijepim

adabom u većini primjera dolaze u obliku zapovijedi ili zabrane. Zato ćemo

u nastavku ovo pitanje razmatrati kroz predaje – koje u sebi nose opise

Poslanikova suneta i morala, koji otkriva lijep boţanski adab – naravno,

potkrijepljene kur‟anskim ajetima.

1. U knjizi Ma‟ânijul-akhbâr,156

nizom prenosilaca od Ebu Hâle et-

Temimî od El-Hasan ibn Alija, neka je mir Boţiji njima, te drugim

nizom prenosilaca od Imama Ride, a on od svojih plemenitih oĉeva,

od Ali ibn Husejna od Hasan ibn Alija, te nizom penosilaca od jed-

nog od sinova Ebu Hâle od El-Hasan ibn Alija, neka je mir Boţiji

njima, prenosi se da je rekao: “Izrazio sam ţelju svome daidţi Hind

ibn Ebi Hâle, koji je ljudima opisivao Poslanika, da i meni opiše

neke osobine Poslanika, tako da se zaljubim u njega.” On se odazvao

mojoj molbi i rekao je: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., u oĉima svakog

posmatraĉa bio je veliĉanstven i poštovan, njegovo lice je svijetlilo

poput puna Mjeseca. Nije bio ni previsok, ni prenizak, nego je bio

srednje graĊe. Imao je široko tjeme i kosu blago valovitu. Ako bi se

desilo da mu kosa nekad i bude rašĉupana, odmah bi je zaĉešljao.

Ako bi pustio kosu, ona mu nije prelazila resice ušiju. Bio je svijet-

le puti. Imao je široko ĉelo i tanke i duge obrve, meĊu kojima je bio

razmak. IzmeĊu obrva je imao venu koja bi nabrekla od krvi kada

bi se naljutio. Ta vena je bila svijetla tako da onaj ko ne bi obraćao

paţnju mislio bi da je ona produţetak nosa, koji je bio izduţen. Imao

je gustu bradu. Obrazi su mu bili koštunjavi, bez mesa. Usta su mu

bila velika, mirišljava i većinom poluotvorena. Zubi su mu bili ras-

tavljeni i blistavo bijeli. Dlake na prsima su bile usko rasporeĊene u

liniji koja se protezala sve do stomaka. Vrat mu je bio lijep poput

jelena. Od svoga sjaja kao da je bio srebren. Stas mu je bio skladan,

tijela ĉvrsta i zbijena, a stomak mu je bio ravan sa prsima. Imao je

–––––– 156

U ovom prijevodu nisu navedene taĉne adrese hadisa u izvornicima jer to ni sam Alla-

me Tabatabai u svom prvom pisanju nije uĉinio. Oznaĉavanje izvora hadisa u današ-

njim izdanjima naknadno je uraĊeno. Mi ovom prilikom slijedimo primjer Allame, a

oni više zaintresovani za izvore mogu pogledati original ovog tefsira. (Op. prev.)

76

široka ramena. Kosti su mu bile obloţene debelim slojem mesa. Ši-

rokih prsa. Njegovo obnaţeno tijelo bilo je veoma lijepo. Udovi su

mu bili skladni. Imao je tanku liniju malja od prsa pa do stomaka.

Grudi i stomak su bili bez dlaka osim ove linije, dok su nadlaktice,

ramena i gornji dio prsa bili dlakavi. Podlaktica mu je bila izduţe-

na, a dlanovi široki. Dlanovi i tabani su bili lijepo popunjeni. Cijelo

njegovo tijelo bilo je skladno. Kosti su mu bile ravne i neuvijene.

Udubine dlana i stopala su bile veće nego uobiĉajene. Kada bi isko-

raĉio bilo je kao da ĉupa zemlju. Koraĉao je ravnomjerno. Hodao je

smireno i dostojanstveno, ali ţustrim hodom. Kada bi koraĉao bilo

bi kao da silazi sa nekog visokog mjesta u nizinu. Kada bi se obra-

ćao nekome prema toj osobi se okretao cijelim svojim tijelom. Po-

gled je drţao spušten. Više je gledao u zemlju nego u nebo. Nije mu

bilo ravnog kod zadubljivanja i posmatranja. Koga bi susreo prete-

kao bi ga u selamu.”

Prenosilac je rekao: “Pitao sam ga da mi opiše njegov govor.

„On reĉe: Boţiji Poslanik, s.a.v.a., bio je u neprekinutoj tuzi, stalno

zamišljen, a da se ni na trenutak nije opuštao. Dugih šutnji, nije go-

vorio, osim kada je bilo potrebno, svoj govor od poĉetka do kraja bi

izgovarao otvorenih usta.157

Govor mu je bio saţet i jezgrovit, bez

suvišnih rijeĉi ili manjkavosti. Bio je blage i dobre ćudi, i to takve

da se ni prema kome u obraćanju nije odnosio grubo i omalovaţa-

vajući. Svaku blagodat je doţivljavao velikom, ĉak i kad je bila ne-

znatna. Nijednu blagodat nije kudio, a posebno je prema hrani bio

takav, nije kudio njen okus, a nije je ni hvalio. Ovaj svijet i njegove

nedaće nikad ga nisu rasrĊivale. Kada bi neko pravo bilo pogaţeno

nikoga nije mogao poznati od ţestine ljutnje. Niĉega se nije plašio

kada je u pitanju ispunjenje pravde i istine. Kada bi nešto pokazivao,

ĉinio bi to cijelim dlanom ruke. Kada bi se neĉemu ĉudio, okretao

bi šake ruku. Kada bi govorio, udarao bi palcem lijeve ruke u desnu

šaku. Kada bi se naljutio, okretao bi lice, a oĉi bi zatvorio. Kada bi

se smijao, na licu bi mu bio blagi osmijeh tako da bi mu se vidjeli

samo zubi poput bijelog grada.‟”

Sadūq, r.a., prenosi u spomenutoj knjizi, lancem prenosilaca do

Imama Hasana ibn Alija, da je rekao: “Ja sam jedno vrijeme prešu-

ćivao Husejnu govor koji sam ĉuo od svoga daidţe u vezi opisom

Poslanika, sve do jedne prilike kada sam mu ga prepriĉao i shvatio

da je on bolje upućen od mene. Pitao sam ga odakle je upoznat, na

–––––– 157

Ovo je alegorija na Poslanikovu ljepotu govora. (Op. prev.)

77

što mi je odgovorio da ga je otac Amirul-mu‟minin upoznao s po-

slovima Allahova Poslanika, s.a.v.a., u javnom i privatnom ţivotu.

TakoĊer, pitao sam ga i o njegovom naĉinu sjedenja i njegovom

liku i on mi niuĉemu nije uskratio pojašnjenje.”

Hazreti Husejn prenosi svome bratu: “Pitao sam oca o ponašanju

i postupcima Boţijeg Poslanika, s.a.v.a., u kući i on je rekao: Odla-

zio je kući po svom izboru, a kada bi se našao u kući svoje vrijeme

je dijelio na troje. Dio vremena je posvećivao ibadetu Allaha, dţ.š.,

drugi dio svojoj porodici, a treći sebi, ali tako da za vremena posve-

ćenog sebi nije u potpunosti prekidao vezu, već je dio toga posred-

stvom njemu bliskih ljudi posvećivao poslovima naroda. U tom di-

jelu vremena nije ostavljao ništa za sebe. Njegova praksa je bila da

je ljudima od vrline iskazivao ljubav svojim adabom, a svakome je

odavao paţnju u veliĉini vrline kojom je ovaj raspolagao u vjeri.

Zadovoljavao je njihove potrebe koje su bile razliĉite. Neko je imao

jednu potrebu, neko dvije, a neko i više. Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

zanimao bi se njihovim stanjima, a njih bi zaposlio otklanjanjem

nedostataka. Raspitivao bi se za njihove poslove i upoznavao ih je

sa uĉenjima vjere. U takvim prilikama uvijek bi govorio: „Prisutni

neka prenesu odsutnima.‟ TakoĊer bi govorio: „Izvijestite me o po-

trebama onih koji nemaju puta do mene. I znajte da svaki pojedinac

koji potrebu slabašnoga ĉovjeka koji nema pristupa vladaru iznese

pred vladara i riješi je, Allah, dţ.š., će njegove korake na Sudnjem

danu uĉiniti ĉvrstim i postojanim.‟ U njegovom prisustvu nije bilo

govora o drugim stvarima, niti je primao rijeĉi koje su se bavile ne-

ĉim drugim. Ljudi su dolazili do njega da bi se koristili njegovim

znanjem i prisustvom i ne bi napuštali skup sve dok im se srca ne bi

napojila znanjem i dok sami ne bi postali vodiĉi na putu Istine.

Potom sam pitao oca o Poslanikovom vladanju izvan kuće, a on

mi je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.a., govorio je samo u sluĉaju

potrebe. Sa ljudima je njegovao bliskost i nije iskazivao odvratnost

i umor spram njega. Prema velikanu svakog plemena odnosio se sa

poštovanjem, a upravljanje poslovima plemena prepuštao je njemu.

Poslanik se ustezao od ljudi i bio je na oprezu spram njih, a da pri-

tom nije predavao zaboravu nijednog ĉovjeka i nijedno stvorenje.

Uvijek se zanimao za svoje ashabe, a o stanju ljudi se raspitivao za

jedne od drugih. Svako plemenito djelo je hvalio i jaĉao, a svako

loše djelo je kudio i obeshrabrivao. U svim poslovima je bio umje-

ren i nikad ni na trenutke nije pretjerivao ili podbacivao. Nije bio

neobaviješten o nemaru muslimana ni o njihovom zastranjivanju.

78

Po pitanju istine nije smanjivao niti je prelazio njene granice. MeĊu

onima koji su ga okruţivali smatrao je za boljega i odabranijeg ono-

ga koji je imao više vrlina i više ţelio dobro muslimanima; kod nje-

ga je imao viši poloţaj onaj ĉija je pomoć muslimanima bila veća.

Hazreti Husejn u nastavku kaţe: Potom sam pitao oca o sjedenji-

ma Allahova Poslanika, s.a.v.a., na šta on odgovori: Nikada nije

sjedao ili ustajao, a da nije spomenuo Allaha, dţ.š. Ni na jednom

skupu nije birao za sebe posebno mjesto. Zabranjivao je postupke

koji su odreĊivali znaĉaj sjedenja u proĉelju. Sjedao je tamo gdje je

bi našao prazno mjesto, a isto je nareĊivao svojim ashabima. Na si-

jelu je ispunjavao pravo svakoga na naĉin da niko od prisutnih ne bi

osjetio da je njemu neko drugi znaĉajniji i cjenjeniji. Za svakog ko

bi mu došao imao je strpljenja da bude s njim, sve dok pridošli ne

bi sam prvi ustao i pošao. Niko nije došao njemu radi ispunjenja

svoje potrebe, a da se nije vratio sa udovoljenjem potrebe ili da nije

bio obradovan lijepom rijeĉju. Njegova plemenita ćud je bila takva

da su ga ljudi doţivljavali kao svoga oca. Svi su kod njega imali

jednako pravo. Okupljanja kod njega bila su obiljeţena strpljenjem,

stidom, iskrenošću i povjerenjem. Na tim okupljanjima glas se nije

podizao niti se kaljala svetost drugih ljudi. Ako bi neko i poĉinio

pogrešku, Poslanik bi ga tako opomenu da bi ovaj nadalje bio stalno

oprezan. Sabesjednici na tim skupovima bili su meĊusobno izjedna-

ĉeni, ujedinjeni u uzajamnom pomaganju u bogobojaznosti, meĊu-

sobno snishodljivi, stariji su bili poštovani, a prema mladima se od-

nosilo samilosno, davana je prednost onima koji su imali potrebu, a

o strancu je voĊena briga.

Pitao sam kakvo je bilo drţanje Poslanika, s.a.v.a., meĊu sabesjed-

nicima? On reĉe: Poslanik, s.a.v.a., bio je stalno vedra lica, blagog

ophoĊenja i prilagodljiv. Prema sabesjednicima nije bio grub, su-

rov, neuljudan, osoran, buĉan, nije imao nedoliĉnih rijeĉi u govoru,

niti je bio od onih koji prigovaraju, ali ni od onih koji govore hvalo-

spjeve. Spram onoga što nije imao sklonost, nije pokazivao na licu.

Zato se ljudi nisu ustruĉavali da predlaţu, a oni koji su imali oĉeki-

vanja nisu ostajali razoĉarani. Svoju dušu je ustezao od tri stvari:

prepiranja, obilja govora i govora u kojem nije bilo koristi. Ustezao

se kod ljudi u pogledu tri stvari: nikada nikoga nije kudio ni preko-

ravao, nikad nije ispitivao za pogreške i mahane ljudi i nikad nije raz-

govarao, osim u prilikama kada je imao nadu u sevabe od tog ĉina.

Kada bi govorio njegovi sabesjednici bi oborili glave kao da je

sama smrt svoju sjenku prostrla nad njihovim glavama. Kada bi

79

šutio, oni su govorili. U njegovom prisustvu se nisu prepirali. Ako

bi neko govorio, drugi bi šutjeli, sve dok ovaj ne bi završio. U nje-

govom prisustvu govorili bi po redu. Smijao bi se onom ĉemu bi se

njegovi sabesjednici smijali, ĉudio bi se onom ĉemu bi se oni ĉudili.

Bio je strpljiv spram grubosti neznalice i njegovog nepriliĉnog go-

vora kada bi ovaj traţio nešto od njega, sve dok njegovi ashabi ne

bi pokušali zaustaviti njegovu navalu, a Poslanik bi na to rekao:

„Uvijek pomozite i podrţite potrebitog.‟ Nikad nije primao hvalu,

osim od onoga kome je uĉinio dobroĉinstvo. Nikad nije prekidao

ĉovjeka u govoru, osim ako bi ovaj prešao granice dozvoljenog i tada

bi ga prekidao ili odvraćanjem, ili bi ustao.

Hazreti Husejn reĉe: Potom sam Amirul-mu‟minina pitao za šut-

nju Allahova Poslanika, s.a.v.a., na što je on odgovorio: Šutnja Posla-

nika je imala ĉetiri oblika: po osnovi uzdrţavanja, po slijeĊenju Boţi-

je odredbe, usljed strpljive razboritosti te na tragu promišljanja. Kod

njega su razboritost i strpljenje bili sjedinjeni, tako da ga ništa nije

moglo rasrditi niti uzrujati. Njegova šutnja po osnovi uzdrţavanja bila

je u ĉetiri vida: kada je htio da posao dobije lijep oblik i da ga ljudi u

tome slijede, ondje gdje je govor bio pokuĊen, da bi ljude poduĉio da

i oni isto izbjegavaju, u primjerima kada je htio da donese odluku o

dobrobitima Ummeta te u obavljanju posla u kojem je bilo dobro i

Ovog i Budućeg svijeta. Njegova šutnja po slijeĊenju Boţije odredbe

ispoljavala se u postupku da je sve ljude gledao istim oĉima i slušao

istom paţnjom, dok je šutnja zbog promišljanja dolazila do izraţaja

u pogledu razmišljanja o onome što ostaje i onome što nestaje.”

Autor: Ovaj hadis sastavljaĉ knjige Makârimul-akhlâq prenosi iz

knjige hadisa od autora Muhammed ibn Ishak ibn Ibrahim Et-Tâle-

kâni, koju on prenosi od Hasana i Husejna, neka je mir Boţiji njima.

Medţlisi u zbirci hadisa Bihârul-envâr kaţe da ovaj hadis spada u

red poznatih hadisa, kao i da ga većina sunnijskih knjiga biljeţi. Potom

dodaje da su prema sadrţaju ovog hadisa ili jednog njegovog dijela

preneseni brojni hadisi od ashaba o Allahovu Poslaniku, s.a.v.a.158

2. U knjizi Ihjâ „ulûmiddîn je zabiljeţeno: “Od svih ljudi Allahov

Poslanik je imao ljepši i slaĊi govor – do dijela kada kaţe: Poslanik

–––––– 158

U nastavku Allame Tabatabai pojašnjava neke kljuĉne rijeĉi hadisa, a koje je potreb-

no pojasniti zbog suptilnosti izraza koju posjeduje arapski jezik, a teško ju je, ili se

gotovo nikako ne moţe prenijeti na drugi jezik. Budući da koristi od toga imaju oni

koji hadis ĉitaju u izvorniku, tj. na arapskom jeziku, u prijevodu je ovaj dio ispušten.

(Op. prev.)

80

je govorio saţeto i jezgrovito, bez suvišnih rijeĉi ili manjkavosti,

njegove rijeĉi kao da su slijedile jedna drugu. IzmeĊu reĉenica je

zastajao da bi mogao pamtiti onaj ko bi htio. Glas mu je bio prodo-

ran i meĊu svim ljudima najmelodiĉniji.”

3. U knjizi et-Tahdhîb prenosi se od Ishak ibn Dţafera, od svoga brata

Muse, od svojih plemenitih oĉeva od Alija, neka je mir Boţiji njima,

da je rekao: “Ĉuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.a., kako kaţe: „Po-

slan sam sa plemenitim moralom i njegovim izvrsnostima.‟”

4. U knjizi Makârimul-akhlâq Ebu Sa‟îd el-Khadarî kaţe: “Allahov

Poslanik, s.a.v.a., bio je stidljiviji od djevice u njenoj djevojaĉkoj

sobi. Ako je prema neĉemu imao odvratnost, mi smo to vidjeli na

njegovom licu.”

5. U knjizi el-Kâfî Muhammed ibn Muslim kaţe: “Ĉuo sam hazreti Ebu

Dţafera kako kaţe: „Došao je melek Allahovom Poslaniku, s.a.v.a.,

i reĉe: „Allah ti je dao da izabereš da budeš ili poslanik ponizni ili

poslanik vladar.‟ Poslanik je pogledao u Dţibraila, a on mu dade

znak da bude ponizan. Poslanik reĉe: „Rob, ponizni poslanik.‟ Melek,

drţeći u rukama kljuĉeve Zemlje, reĉe: „Ovim nije ništa umanjeno

od onoga što ti imaš kod tvoga Gospodara.‟”

6. U Nehdžul-belâgi, Imam Ali o Poslaniku kaţe: “Zato slijedi Vjero-

vjesnika svoga...”, pa sve do: “Grickao je svijet ovaj samo krajiĉci-

ma zuba svojih i nije mu uputio nijedan pogled potpun. Od svih lju-

di na svijetu bijaše najmanje sit i trbuha najpraznijeg. Svijet mu je

ovaj bio ponuĊen, ali ga odbi prihvatiti. Kada bi doznao da Allah

Uzvišeni nešto mrzi i on bi to mrzio, da Allah nešto drţi niskim i on

bi to drţao niskim, da Allah nešto drţi malim i on bi to drţao ma-

lim, ako volimo ono što vole Allah i Poslanik Njegov mrze i sma-

tramo velikim ono što Allah i Poslanik Njegov smatraju malim, to

je dovoljno odjeljivanje od Boga i kršenje zapovjedi Njegovih. Po-

slanik – mir i blagoslovi Boţiji neka su na nj i na potomke njegove!

– obiĉavao je jesti na zemlji i sjediti poput roba. On rukom svojom

popravljaše sandale svoje, krpaše odjeću svoju, jahaše magare neo-

sedlano i obiĉavaše staviti nekoga iza sebe. Jednom je ugledao za-

vjesu sa likovima na vratima sobe svoje pa je rekao jednoj od ţena

svojih: „Makni mi je ispred oĉiju jer, zaista, kada je gledam, sjećam

se svijeta ovoga i primamljivih ukrasa njegovih.‟ Tako je odvratio

81

srce svoje od svijeta ovoga i izbrisao spomen njegov u mislima svojoj.

Volio je da mu ukrasi svijeta ovog ne budu ispred oĉiju, tako da ne

bi uzimao od njih odjeću raskošnu, da ne bi smatrao svijet ovaj

mjestom boravljenja trajnog i da ne bi gajio nadu da će u njemu

stalno ostati. Zato ga je odstranio iz misli svoje, udaljio iz srca

svoga i sklonio od pogleda svoga. Tako, kada neko nešto mrzi, mrzi

gledanje i spominjanje toga pred sobom.”159

7. U knjizi el-Ihtidžâdž prenosi se od Musa ibn Dţafera, od njegova

oca, od njegovih plemenitih oĉeva, od Hasan ibn Alija, a on od svog

oca Alija, koji je u jednom dugoj predaji, izmeĊu ostalog rekao:

“Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio je takav da kada bi klanjao on bi to-

liko plakao iz strahopoštovanja spram Allaha, dţ.š., da bi nakvasio

mjesto gdje klanja, a da nije poĉinio neki grijeh ili pogrešku.”

8. U knjizi el-Manâqeb se prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., toliko

bi plakao da bi se na kraju onesvijestio. A na to mu bi reĉeno: „Zar

Allah nije tebi oprostio i prošle i buduće grijehe?‟ Poslanik odgovori:

„Zar da ne budem zahvalan rob?‟”

Autor: Postavljeno pitanje jasno govori da je pitalac mislio da je

ibadet zarad sticanja sigurnosti od Boţije kazne. A, ustvari, prene-

seno je da je robovanje iz straha poput ibadeta robova spram svojih

gospodara. Poslanik, s.a.v.a., svoj odgovor temelji na uvjerenju da

je ibadet iz zahvale Allahu, dţ.š., a to je ibadet plemenitih, jedan

drugi oblik robovanja. TakoĊer, preneseno je od Imama Ehli-Bejta

da je ibadet iz straha od kazne ibadet robova, ibadet ţelje za na-

gradom je ibadet trgovaca, a da postoji takoĊer ibadet iz zahvale

Allahu, dţ.š. U nekim predajama za potonji oblik ibadeta je reĉeno

da je to ibadet iz ljubavi ili, na drugom mjestu, zato što dostoji da se

Njemu robuje.

Mi smo kod ajeta: Allah će zahvalne sigurno ubrzo nagraditi,160

u ĉetvrtom svesku opširno raspravljali o znaĉenjima ovih predaja.

Tada smo rekli da je robovanje Bogu iz zahvale ustvari iskrenost

u ibadetu i da su zahvalni meĊu Boţijim robovima oni iskreni na

koje se odnosi ajet: Slavljen i čist je Allah od onoga kakvim ga

–––––– 159

Vidi: Ali ibn Ebi Talib, Staza rječitosti, prev. Rusmir Mahmutćehajić i Mehmedalija

Hadţić, (dalje u tekstu: Staza rječitosti) Zagreb: Islamska zajednica u Hrvatskoj, 1994,

govor 159, str. 127. 160

Āli „Imrân, 144.

82

oni predstavljaju, osim Allahovih iskrenih robova!,161

i drugi sliĉ-

ni ajeti.

9. U knjizi Iršâd ed-Dejlamî prenosi se: “Kada bi Ibrahim Halil, a.s.,

stao na namaz u strahu od Allaha, dţ.š., od njega bi dopirao glas ţa-

mora poput ţamora uznemirena preplašena ĉovjeka. Allahov Posla-

nik, s.a.v.a., bio je isti takav.”

10. U tefsiru Ebu el-Futûh prenosi se od Ebu Sa‟îd el-Khadarî da re-

kao: “Kada je spušten ajet: „Mnogo spominjite Allaha‟, Allahov

Poslanik, s.a.v.a., toliko je bio zaokupljen zikrom da su nevjernici

za njega govorili da ga je dţin poduhvatio.”

11. U knjizi el-Kâfî Zejd ibn Šehhām prenosi od Imama Sadika da je

rekao: “„Allahov Poslanik, s.a.v.a., svaki dan je sedamdeset puta

ĉinio tevbu.‟ Pitao sam: „Da li je sedamdeset puta izgovarao Estag-

firullah we etubu ilejh ( )?‟ On odgovori: „Ne, već je

izgovarao Etubu ilallah ( ).‟ Rekoh: „Allahov Poslanik je

ĉinio tevbu, a nije ĉinio grijehe, a mi ĉinimo tevbu i opet se vraća-

mo grijehu.‟ Imam reĉe: „Treba traţiti pomoć od Allaha.‟”

12. U knjizi Makârimul-akhlâq prenosi se iz knjige en-Nubuwwe od

hazreti Alija da bi uvijek kada bi opisivao Poslanika, s.a.v.a., go-

vorio sljedeće: “Od svih ruku Poslanikova ruka je bila najdareţlji-

vija, od svih prsa njegova su bila najodvaţnija, od svih ljudi bio je

najistinoljubivijeg govora, najpouzdanije je odrţavao obećanja, bio

je najblaţe ćudi, najplemenitijeg porijekla, ko bi ga neoĉekivano

ugledao osjetio bi strahopoštovanje, ko bi se druţio s njim sa spo-

znajom zavolio bi ga, a prije njega ni nakon njega nisam vidio nje-

mu sliĉnoga.”

13. U knjizi el-Kâfî „Amr ibn Ali prenosi svoga oca da je rekao: “Jed-

na od zakletvi kojom bi se koristio Allahov Poslanik, s.a.v.a., gla-

sila je: „Ne, od Allaha traţim oprost! ( )‟”

14. U knjizi Ihjâ „ulûmiddîn prenosi se da bi Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

uĉestalije gladio bradu kada bi bio veoma veseo.

–––––– 161

Sâffât, 159-160.

83

15. U istoj knjizi se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio najda-

reţljiviji ĉovjek. Nikada se dinar i dirhem nisu zadrţavali u njego-

vim rukama. Ako bi se desilo da ostane nešto novca kod njega i da

do noći ne naĊe nikoga kome bi to dao, ne bi išao kući dok ga se

ne bi oslobodio, skinuo sa sebe odgovornost i to predao nevoljniku.

Od onoga ĉime bi ga Allah, dţ.š., opskrbio za sebe ne bi ostavljao

više od potreba prehrane za jednu godinu od onoga što bi našao od

hurmi i jeĉma, a preostalo bi podijelio na Boţijem putu.

Nije bio pitan, a da nije udovoljio onome što bi se traţilo od

njega, sve dok ne bi došao do svoje jednogodišnje zalihe hrane, ali

i od toga bi udjeljivao. Ĉesto bi se dešavalo da bi prije isteka godi-

ne bila potrošena zaliha hrane i ako mu u meĊuvremenu ne bi neš-

to pristiglo i sam bi imao potrebu.

Gazali kaţe: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., slijedio je istinu, ĉak i

kad je to bilo na štetu njegovu i njegovih ashaba.”

Gazali kaţe: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., išao bi sam bez zaštite

meĊu neprijatelje.”

Gazali kaţe: “Allahova Poslanika, s.a.v.a., nije ništa plašilo od

Ovog svijeta.”

Gazali kaţe: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., sjedao je sa siromasi-

ma i objedovao sa nevoljnicima. Iskazivao je poštovanje ljudima

ćudorednog ponašanja. Gradio bi bliskost sa uglednim ljudima do-

broĉinstvom prema njima. Odrţavao je rodbinske veze, ali nije pri

roĊacima davao prednost pred osobama veće vrline. Nije bio grub

ni prema kome. Primao je ispriku od onoga ko ju je traţio.”

Gazali kaţe: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., imao je robova i robinja,

ali nije se uzdizao nad njima ni hranom, ni odjećom. Svoje vrijeme

nije provodio u drugom, osim u poslovima posvećenim Allahu, dţ.š.,

ili u onome što je za njega predstavljalo dobrobit. Obilazio bi ashabe

u njihovim bašĉama. Nikad nije nekog jadnika prezirao zbog nje-

gove neimaštine ili bolesti. Nije se plašio nijednog vladara zbog

njegove vlasti. Pozivao je Allahu jednako i nevoljnika, i vladara.”

16. U istoj knjizi se prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., od svih ljudi

se najteţe ljutio, a najbrţe bi se odljutio. Bio je od svih ljudi najsa-

milosniji prema njima, najdobrostiviji meĊu njima i prema njima i

najkorisniji od ljudi ljudima.”

17. U istoj knjizi se kaţe: “Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio ve-

seo i zadovoljan to bi iskazivao prema ljudima na najljepši naĉin.

84

Kada bi drţao govor to bi ĉinio sa potpunom ozbiljnošću. Ako bi

se razljutio, a to je ĉinio jedino radi Allaha, ništa nije imalo snage

da se usprotivi njegovoj ljutnji. Takav je on bio u svim svojim po-

slovima. Kada bi se našao u teškoćama, prepuštao je Allahu, odri-

cao je kod sebe moć i snagu, a Allaha je molio za uputu.”

Autor: Znaĉenje pouzdavanja na Boga, kao i prepuštanje poslova

Njemu, poricanje snage i moći kod sebe, te traţenja izlaza i upute

od Boga, sve se to temelji na jednom naĉelu, a to je da svi poslovi

skonĉavaju u Boţijoj Volji, Koja nadvladava sve druge volje i ni-

kada nije potĉinjena, kao i Boţija Moć, Koja stoji iznad svih osta-

lih moći i beskonaĉna je. Ovo je zbilja kojoj zajedno poziva Boţija

Knjiga i sunnet Poslanika Njegova da se vjeruje u nju i da se djelu-

je po njoj. Ĉasni Kur‟an kaţe: ...a oni koji se uzdaju, neka se samo

u Allaha uzdaju!162

TakoĊer, rekao je: A ja Allahu prepuštam svoj

slučaj...,163

...onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta...,164

Pa

zar Allahu ne pripada Stvaranje i Upravljanje!,165

...i da će se Go-

spodaru tvome ponovo vratiti.166

Poprimanje ovakvih osobina i ostvarenje ovakvog adaba, pored

toga što ĉovjeka izvodi na put zbilja i stvarnosti i što njegovo djelo

oblikuje saobrazno zbilji, i što ĉovjeka smješta u fitretsku vjeru,

tako da zbilju svake stvari vidi u vraćanju zbilja svih poslova Allahu,

dţ.š., kao što je i Sam rekao: A, zbilja, Allahu se vraćaju sve stva-

ri167

– donosi i drugu vaţnu korist, a to je da ĉovjekovo oslanjanje

na Gospodara, u stanju kada ĉovjek poznaje Gospodara, Koji ima

neograniĉenu moć i nesavladivu volju, ĉini ĉovjeka veoma jakim,

darujući mu postojanu odluĉnost. Ovakvog ĉovjeka ne mogu slomiti

nikakve nevolje koje iskrsavaju pred njim na putovanju ka cilju i

ne mogu ga omesti nikakve šejtanske vesvese koje se javljaju u ĉo-

vjekovoj duši u obliku privida.

–––––– 162

Ibrahim, 12.

163 Mu‟min, 44.

164 Talâq, 3.

165 A‟râf, 54.

166 Nedžm, 42.

167 Šura, 53.

85

POSLANIKOV POSTUPAK I PONAŠANJE U SAOBRAĆANJU SA LJUDIMA

18. U knjizi Iršâd ed-Dejlamî prenosi se: “Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

sam je krpio svoju odjeću i popravljao sandale te muzao ovce.

Hranu je jeo zajedno sa robovima. Sjedio bi na zemlji. Jahao je

magarca i druge bi uzjahao iza sebe. Stid ga nije sprjeĉavao da ono

potrebno sam doprema sa pijace kući. Rukovao se i sa imućnim i

sa siromahom i nije povlaĉio ruku dok to druga strana ne uĉini prva.

Koga god bi sreo, bilo da je taj imućan ili siromah, veliki ili mali –

pozdravljao bi ga. Nije omalovaţavao ništa od onoga šta bi mu

bilo ponuĊeno, pa bila to ĉak i samo jedna suha hurma.

Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio je veoma male potrebe, plemenite

prirode, lijepog općenja, vedrog lica, sa osmijehom na usnama, a

da se nije smijao, tuţan, a da nije bio namrgoĊen, ponizan, a da nije

pokazivao niskost, velikodušan, a da ne rasipa, samilostan spram

svih muslimana; nikad nije podrignuo od sitosti, niti pruţao ruku,

osim prema hrani.”

19. U knjizi Makârimul-akhlâq prenosi se: “Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

imao je obiĉaj pogledati se u ogledalo i poĉešljati kosu i bradu, a

ĉesto bi to radio ogledajući se u vodi. Osim za porodicu, on se

uljepšavao i za ashabe i govorio bi: „Allah voli roba koji se – kada

ide u posjetu braći – uredi i uljepša.‟”

20. U knjigama „Ilel i „Ujûn i Medžâlis prenosi se od Imama Ride a on

od svojih plemenitih oĉeva, neka mir Boţiji sa svima njima, da je

Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Neću napustiti pet svari sve do

smrti: jedenje hrane na zemlji zajedno sa robovima, jahanje na neo-

sedlanom magarcu, muţu koze, oblaĉenje vunene odjeće i pozdrav-

ljanje djece, da bi to bila praksa nakon mene.”

21. U knjizi el-Faqîh prenosi se da je hazreti Ali rekao ĉovjeku iz ple-

mena Beni S‟ad: “Da ti prenesem hadis o meni i Fatimi – do dijela

kada kaţe: Nastupilo je jutro i Allahov Poslanik, s.a.v.a., ušao je

kod nas dok smo ja i Fatima još uvijek bili pod pokrivaĉem i po-

86

zdravi nas: „Neka je mir sa vama!‟ Mi smo se postidjeli što nas je

našao u takvom stanju i zato mu nismo odgovorili. Opet je pozdra-

vio: „Neka je mir sa vama.‟ I opet mu nismo odgovorili. Treći put je

ponovio selam i tada smo se uplašili da će se vratiti ako mu ne od-

govorimo, jer je obiĉavao da se vrati ako ni nakon trećeg selama

ne bi dobio odgovor, a ušao bi ako bi mu bilo uzvraćeno. Zato smo

odgovorili: „Neka je mir s tobom, o Allahov Poslaniĉe!‟ On nakon

toga uĊe...”

22. U knjizi el-Kâfî se prenosi od Rab‟î ibn Abdullaha od Imama Ebu

Abdullaha da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., pozdravljao je

ţene i one su mu odgovarale na selam. Isto je postupao i Amirul-

-mu‟minin, s tom razlikom što je on propuštao pozdraviti mlaĊe

ţene, obrazlaţući to rijeĉima: „Plašim se da mi se njihov glas ne

dopadne i tada bi loše posljedice uĉinjenog bile teţe od nagrade

koju imam na umu.‟”

Autor: Sadūq, r.a., takoĊer, prenosi ovaj hadis, bez navoĊenja

seneda, kao i Sebt et-Tabersī u knjizi el-Miškât, prenoseći ga iz

knjige el-Mahâsen.

23. U istoj knjizi se prenosi od Abdul-Azîm ibn Abdullah el-Hasanî da

je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., obiĉavao je sjediti na tri naĉi-

na. Sjedio bi priljubljenih stegni uz prsa i obavijenim rukama oko

nogu tako da je desnom rukom drţao lijevo koljeno, a lijevom ru-

kom desno koljeno. Sjedio bi kleĉeći na dva koljena sa vrhovima

noţnih prstiju poloţenih na zemlju. Sjedio bi na jednoj presavije-

noj nogi, a drugu bi poloţio po njoj. Nikada nije viĊeno da je sje-

dio prekrštenih nogu.”

24. U knjizi Makârimul-akhlâq prenosi se iz knjige en-Nubuwwe od

hazreti Alija: “Nikada nije viĊeno da se Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

rukovao sa ĉovjekom, a da je prvi povukao ruku. Toliko bi je drţao

u ruci sve dok je druga strana prva ne povuĉe. Nikada nije viĊe-

no da ga je neĉiji dugi govor pometa i da on sa teškoćom šuti.

Nije prekidao razgovor sve dok sabesjednik prvi ne prekine raz-

govor. Nikada nije viĊeno da u prisustvu nekoga sjedi ispruţenih

nogu.

Nikada nije bio pred izborom dvije stvari, a da nije odabrao onu

teţu. Nikada se nije svetio za poĉinjenu mu nepravdu, osim u slu-

ĉaju kada bi se oskrnavile Boţije zabrane i tada bi se ljutio zbog

87

Allaha, dţ.š. Nikada nije jeo naslonjen, sve do smrti. Nikada nije

vratio molioca po nekoj potrebi, a da mu je nije ispunio ili ga vra-

tio obveseljavajućom rijeĉju. Njegov namaz – i pored njegove cje-

lovitosti – bio je kraći nego kod ostalih ljudi. Njegov govor je bio

kraći nego kod ostalih ljudi i bez ispraznosti u sebi. Ljudi su ga

prepoznavali po ugodnom mirisu koji se širio od njega. Kada bi jeo

sa ljudima za jednom sofrom prvi je poĉinjao, a posljednji završavao.

Uvijek je uzimao hranu ispred sebe, jedino je kod hurmi znao pru-

ţiti ruku i izabrati bolju. Kada bi pio to bi ĉinio od tri puta i to što

bi polagano sisao vodu, a ne kao neki ljudi koji vodu gutaju punim

ustima. Samo je desnom rukom jeo i pio. Jedino je desnom rukom

davao i primao. Lijevom rukom je obavljao druge poslove vezane

za tijelo. Allahov Poslanik je volio da i druge poslove obavlja des-

nom rukom, ĉak i oblaĉenje, obuvanje i ĉešljanje.

Kada bi ĉinio dovu ponavljao bi je tri puta, a kada bi priĉao nije

ponavljao. Ako bi traţio dozvolu da uĊe, to bi ĉinio tri puta. Nje-

gov govor je bio tako jasan da ga je svaki slušalac jasno razumio.

Kada bi priĉao izmeĊu sjekutića bi bljeskalo nešto poput svjetlosti.

Kad bi ga vidio rekao bi da je razmaknutih gornjih zuba, ali nije

bio takav.

Gledao bi postranice.168

Nikad nije priĉao o onome od ĉega je

sagovornik osjećao odvratnost. Kada bi hodao izgledalo bi kao da

se spušta sa planine. Mnogo puta je ponovio: „Najbolji od vas je

onaj sa najljepšim moralom.‟ Nikad nije kudio okus hrane, a nije

ju ni hvalio. U njegovom prisustvu nikad se nisu raspravljali asha-

bi i znalci hadisa. Ljudi od znanja koji su imali priliku da ga sretnu

govorili su: „Nikada, ni prije, ni poslije nismo vidjeli nekog poput

njega, s.a.v.a.‟”

25. U knjizi el-Kâfî prenosi se od Dţemîl ibn Derrâdţ, od Imama Ebu

Abdullaha, da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., dijelio je svoj

pogled meĊu ashabima tako da je sviju gledao na isti naĉin.” Tako-

Ċer je rekao: “Nikada Allahov Poslanik, s.a.v.a., nije ispruţio noge

u prisustvu svojih ashaba. Kada bi se rukovao nikada nije prvi po-

vlaĉio ruku, uvijek je ĉekao da to drugi uĉini. Kada su ljudi ovo

shvatili pri rukovanju su potezali svoju ruku ka sebi dok se ne bi

odvojila od Poslanikove ruke.”

–––––– 168

To znaĉi da nije gledao u sagovornika izravno i prodorno na naĉin da drugoj strani

bude neugodno, već je bio veoma obazriv. (Op. prev.)

88

26. U knjizi Makârimul-akhlâq prenosi se: “Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

uvijek je priĉao sa osmijehom.

27. U istoj knjizi prenosi se od Junus ibn eš-Šejbânī: “Pitao me je Imam

Ebu Abdullah: „Kako se vi meĊusobno šalite?‟ Rekao sam: „Veoma

malo.‟ On reĉe: „Zašto se ne šalite? Šaliti se sastavni je dio lijepog

morala. Šalom moţeš obveseliti brata muslimana. Allahov Posla-

nik, s.a.v.a., stalno se šalio sa ljudima, ţeleći ih time obveseliti.‟”

28. U istoj knjizi Ebu el-Kâsim el-Kufî prenosi od Imama Sadika da je

rekao: “Nema vjernika, a da se ne šali. Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

se šalio, ali je govorio samo istinu.”

29. U knjizi el-Kâfî prenosi se od Mu‟amer ibn Khallâd da je rekao:

“Pitao sam Imama Ebul-Hasana: „Nek‟ sam ţrtvovan za tebe, šta je

obaveza ĉovjeka koji se naĊe u društvu koje se šali i smije?‟ Imam

reĉe: „Nema smetnje ako ne bude.‟ Ja sam razumio da je pod „ako

ne bude‟ mislio na poroĉnost. Potom Imam reĉe: „Došao je beduin

Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., i donio mu poklon. Pridošli je od-

mah u šali upitao za novac svoga poklona, na što se Poslanik na-

smijao. Tako, kada bi Poslanik bio tuţan govorio bi: „Šta je bilo sa

onim beduinom, kamo sreće da je sada ovdje.‟”

30. U knjizi el-Kâfî Talhe ibn Zejd prenosi od Imama Ebu Abdullaha

da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., kada bi sjedio većinom je

bio usmjeren prema kibli.”

31. U knjizi Makârimul-akhlâq prenosi se: “Postupak Allahova Posla-

nika, s.a.v.a., bio je da kada bi mu roditelji donijeli novoroĊenĉe,

traţeći blagoslov, on bi – iz poštovanja prema porodici – uzimao

dijete u naruĉje. Nije bio rijedak sluĉaj da se dijete pomokri u Po-

slanikovom krilu. Roditeljima je zbog toga znalo biti neugodno pa

bi i glas podizali. Allahov Poslanik, s.a.v.a., ukorio bi ih i rekao:

„Nikada ne prekidajte mokrenje djeteta i pustite ga da završi do

kraja.‟ Dakle, Poslanik je puštao dijete da se pomokri do kraja, a

tek potom bi za njega prouĉio dovu ili mu nadijevao ime. Ovim

postupkom Poslanik bi neizmjerno obradovao roditelje. Ponašao se

tako da roditelji djeteta nikad nisu mogli zakljuĉiti da je on zbog

mokrenja djeteta neraspoloţen te da su oni dalje nepoţeljni. Tek

nakon što bi oni otišli, Poslanik bi ustao i oprao odjeću.”

89

32. TakoĊer, u istoj knjizi se prenosi da Allahov Poslanik, s.a.v.a., ni-

kada nije dozvoljavao da ga neko prati pješke dok bi on jahao ţi-

votinju. Ili bi ga posjeo pored sebe, ili bi mu naloţio da ovaj ode

ispred njega i da ga saĉeka gdje god da on kaţe.

33. U knjizi Makârimul-akhlâq Ebu el-Kâsim el-Kufî prenosi da je za-

pisano: “U tradiciji hadisa je zabiljeţeno da se Allahov Poslanik,

s.a.v.a., nikad nikome nije svetio zbog sebe, zapravo, opraštao je

svakome ko bi mu naudio.”

34. TakoĊer, u istoj knjizi se prenosi da je postupanje Allahova Poslani-

ka, s.a.v.a., bilo takvo da ako tri dana ne bi vidio nekog od muslima-

na, raspitivao bi se za njega. Tako, ako bi rekli da je na putu, uĉio bi

dovu za njega, a ako bi rekli da je kući ili bolestan, otišao bi ga obići.

35. U istoj knjizi prenosi se od Enesa da je rekao: “Ne sjećam se da mi

je za devet godina, koliko sam sluţio Allahova Poslanika, s.a.v.a.,

ikada rekao zašto nisam uradio to i to, niti se sjećam da mi je pri-

govorio u vezi sa nekim poslom.”

36. U knjizi Ihjâ „ulûmiddîn se prenosi da je Enes rekao: “Tako mi

Onoga Koji je poslao Allahova Poslanika, s.a.v.a., sa Istinom, nikada

se nije desilo da mi je zbog djela koje mu se nije dopalo rekao: Zašto

si to uĉinio? I ne samo to, kada bi me njegove ţene nešto prigovorile,

on bi im rekao: „Ne prigovarajte mu, tako je bilo zapisano i odreĊeno.‟”

37. U istoj knjizi se prenosi od Enesa: “Allahova Poslanika, s.a.v.a.,

nikada nije zovnuo neko od ashaba ili bilo ko drugi, a da mu se on

nije odazvao.”

38. TakoĊer, u istoj knjizi od Enesa se prenosi: “Postupak Allahova Posla-

nika, s.a.v.a., bio je da je ashabe uvijek zvao po njihovim poĉasnim na-

dimcima iz poštovanja prema njima i zato da bi im pridobio srca. Da-

vao je nadimke onome ko nije imao nadimak i potom bi ih zvao istim

nadimkom. TakoĊer, davao je nadimke ţenama sa djecom i onim koje

nisu rodile. Ĉak je i djeci davao nadimke i time im je pridobijao srca.”

39. U istoj knjizi se prenosi: “Obiĉaj Allahova Poslanika, s.a.v.a., bio

je da je svakome ko bi mu došao u posjetu nudio svoj naslonjaĉ, a

ako bi neko odbijao, on je istrajavao sve dok ovaj to ne prihvati.”

90

40. U knjizi el-Kâfî „Adţlân kaţe: “Bio sam kod Imama Sadika kada

mu je na vrata došao siromah, traţeći pomoć. Imam Sadik zagrabi

punom šakom iz posude u kojoj su bile hurme i dade ih pridošlom.

Nije prošlo mnogo, doĊe drugi siromah. Imam Sadik ustade pa i

njemu dade šaku hurmi. Potom doĊe treći siromah te i njemu dade

šaku hurmi. DoĊe i ĉetvrti siromah, a Imam Sadik ustade i reĉe si-

romahu: „Da Allah i nama i vama podari opskrbu!‟ Potom reĉe:

„Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio je takav da je udjeljivao svakome

ko bi traţio od njega od Ovoga svijeta. Tako je bilo sve dok jedna

ţena nije poslala svoga sina do Allahova Poslanika i nasavjetovala

ga da ukoliko Poslanik kaţe kako nema ništa za dati – zatraţi nje-

govu košulju. Kada se tako desilo, Allahov Poslanik, s.a.v.a., skide

košulju i baci je pred djeĉaka. (U drugoj verziji stoji: „Skide košu-

lju i dade mu je.‟) Tada ga Allah, dţ.š., opomenu rijeĉima: Ne drži

ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu – da ne bi prijekor zaslu-

žio i bez ičega ostao.”169

41. U istoj knjizi Dţâbir prenosi od Imama Sadika da je rekao: “Allahov

Poslanik, s.a.v.a., primao je poklone, ali milostinju nije jeo.”

42. U istoj knjizi se prenosi od Musa ibn „Imrân ibn Bazî‟: “Rekao

sam Imamu Ridi: „Nek‟ sam ţrtvovan za tebe! Ljudi prenose hadis

da se Allahov Poslanik, s.a.v.a., nije vraćao istim putem kojim bi

otišao za nekim poslom. Da li je to taĉno?‟ Imam reĉe: „Da, taĉno

je. I ja većinom tako postupam, a i ti tako ĉini.‟ Potom mi reĉe:

„Znaj da je to bliţe tvojoj opskrbi!‟”

43. U knjizi el-Iqbâl prenosi se od Imama Sadika da je rekao: “Allahov

Poslanik, s.a.v.a., izlazio je iz kuće uvijek tek nakon izlaska Sunca.”

44. U knjizi el-Kâfî Abdullah ibn el-Mugejre prenosi: “Kada bi Allahov

Poslanik, s.a.v.a., ušao u kuću uvijek bi sjedao na najbliţe prazno

mjesto.”

Autor: Isti predaja je zabiljeţena i u knjizi el-Miškât prenoseći

iz knjige El-Mahâsen, a postoji i u drugim knjigama.

45. Od adaba i postupaka Allahova Poslanika, s.a.v.a., koji se veţu

za njegovu liĉnu higijenu i uljepšavanje je predaja koja se pre-

–––––– 169

Isrâ, 29.

91

nosi u knjizi el-Mahâsen – da je Poslanik svoju kosu i bradu

prao lotosom.

46. U knjizi el-Dža‟ferijjât Imam Sadik, od svojih plemenitih oĉeva,

od Imama Alija prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., uvijek je ĉeš-

ljao kosu i većinom je to ĉinio sa vodom. Govorio bi: „Voda je

vjerniku dovoljna kao miris.‟”

47. U knjizi el-Faqîh se prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.a.: “Ma-

dţusije svoju bradu briju, a brkove puštaju, a mi bradu ostavljamo

duţom, a brkove brijemo.”

48. U knjizi el-Kâfî prenosi se od Imama Ebu Abdullaha: “Sunnet je

skraćivanje noktiju.”

49. U knjizi el-Fâqîh se prenosi da je mustehab zakopati nokte, kosu i

krv.

50. TakoĊer, u istoj knjizi Muhammed ibn Muslim prenosi da je pitao

Imama Bakira: “„Da li se je Allahov Poslanik, s.a.v.a., knio?‟

Imam reĉe: „Da, on se knio, i ta kosa je još uvijek kod nas.‟”

51. U knjizi Makârimul-akhlâq prenosi se da je Allahov Poslanik,

s.a.v.a., svoje tijelo potirao uljem. Kada bi neko drugi potirao nje-

govo tijelo, ĉinio bi to dokle bi pokrivao ogrtaĉ, a preostali dio ti-

jela potirao bi Poslanik sam.

52. U knjizi el-Faqîh se prenosi od Imama Alija da je rekao: “Ĉupanje

dlaka ispod pazuha otklanja ruţan miris, a to je ujedno ĉišćenje i

sunnet koji je Allahov Poslanik nareĊivao.”

53. U knjizi Makârimul-akhlâq prenosi se: “Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

imao je posudicu za surmu i tokom svake veĉeri i dana podvlaĉio

je oĉi surmom, a koristio je kamenu surmu.”170

54. U knjizi el-Kâfî se prenosi od Ebi Esāme od Imama Ebu Abdul-

laha da je rekao: “Od sunneta vjerovjesnika je ĉišćenje zuba mi-

svakom.”

–––––– 170

Rijeĉ je o samljevenoj rudi antimonita i masti. (Op. prev.)

92

55. U knjizi el-Faqîh prenosi se od Imama Alija u hadisu „Ĉetiri sto-

tine rijeĉi‟: “Ĉišćenje zuba misvakom donosi Boţije zadovolj-

stvo i poštivanje Poslanikova, s.a.v.a., sunneta i ugodan miris

usta.”

Autor: Zaista je mnoštvo predaja posredstvom i šija, i ehli-sunija

koje kazuju da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., koristio misvak.

56. U knjizi el-Faqîh prenosi se od Imama Sadika: “Ĉetvero je od mo-

rala vjerovjesnika: korištenje mirisa, otklanjanje dlaka britvom,

mazanje tijela antimonskim praškom171

i višeţenstvo.”

57. U knjizi el-Kâfî prenosi Abdullah ibn Sennān od Imama Abu Abil-

laha: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., imao je posudu za misk i uvijek

kada bi uzimao abdest vlaţnom rukom ju je doticao. Izvan kuće bi

ga prepoznavali po mirisu.”

58. U knjizi Makârimul-akhlâq se prenosi: “Nikada se nije desilo da je

Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., ponuĊen miris a da se nije njime

namirisao i rekao: „Ima ugodan miris i lahak je.‟ Ako se njime ne

bi namirisao, onda bi u njega zamoĉio prst i mirisao ga.”

59. U istoj knjizi prenosi se: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., nakon obav-

ljene nuţde potirao se alojevim drvetom.”

60. U knjizi Zahiretul-me‟âd prenosi se: “Od svih mirisa Allahov Po-

slanik, s.a.v.a., najviše je volio misk.”

61. U knjizi el-Kâfî Ishak et-Tavîl el-‟Attâr prenosi se od Imama Ebu

Abdullaha: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., više je trošio na mirise nego

na hranu.”

62. U knjizi el-Kâfî Imam Ebu Abdullah kaţe: “Imam Ali je rekao:

„Namirisavanje brkova je sunnet vjerovjesnika i iskazivanje pošto-

vanja prema melecima zapisniĉarima.‟”

63. U istoj knjizi el-Saken el-Khazâz kaţe: “Ĉuo sam Imama Ebu Ab-

dullaha kako kaţe: „Na svakom punoljetnom ĉovjeku je da dţumom

podreţe nokte i brkove i da se namiriše. Kada Allahov Poslanik,

–––––– 171

Sredstvo za otklanjanje dlaka. (Op. prev.)

93

s.a.v.a., dţumom ne bi imao mirisa uzase, uzeo bi veo od nekih

svojih ţena, navlaţio bi ga vodom i njime bi se potrao.‟”

64. U knjizi el-Kâfî Ishak ibn Ammâr prenosi od Imama Ebu Abdullaha:

“Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.a., na Ramazanski bajram dobio

na poklon miris davao bi ga najprije svojim ţenama.”

65. U knjizi Makârimul-akhlâq prenosi se da se je Allahov Poslanik,

s.a.v.a., potirao razliĉitim uljima, a najviše ljubiĉicinim uljem i go-

vorio bi: „Najbolje ulje je od ljubiĉice.‟”

66. Od adaba putovanja Allahova Poslanika, s.a.v.a., jeste i onaj koji

prenosi Abdullah ibn Sennān od Imama Ebu Dţafera u knjizi el-

Faqîh: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., većinom je ĉetvrtkom išao na

put.”

Autor: O ovome postoje brojne predaje.

67. U knjigama Emânul-Ekhtâr i Misbâhul-Zâ‟ir prenosi se: “Autor

knjige „Wâriful-ma‟âref prenosi: „Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

išao na putovanje uvijek je sa sobom nosio pet stvari: ogledalo, po-

sudicu sa surmom, ĉešalj i misvak.‟” (U drugoj predaji se navode i

makaze.)

Autor: Isti hadis se prenosi u Makârimul-akhlâq i el-Dža‟ferijjât.

68. U knjizi Makârimul-akhlâq Ibn Abbâs kaţe: “Allahov Poslanik,

s.a.v.a., hodao bi bodro i ĉilo i nije odavao slabost i umor.”

69. U knjizi el-Faqîh Mu‟āvije ibn Ammār prenosi od Imama Ebu Ab-

dullaha: “Kada bi se Allahov Poslanik, s.a.v.a., na putovanju spu-

štao sa uzvisine prema dolje izgovarao bi: La illahe illallah!, a

kada bi išao uzastranu izgovarao bi: Allahu Ekber!”

70. U knjizi Lubbul-Lubâb autora Qutba prenosi se da je Allahov Po-

slanik, s.a.v.a., klanjao dva rekata namaza na svakom odmorištu, i

s tim u vezi je rekao: „To ĉinim da sva ta mjesta svjedoĉe namaze

koje sam klanjao.‟”

71. U knjizi el-Faqîh se prenosi: “Kada bi se Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

opraštao od vjernika govorio bi: „Da vas Allah opskrbi bogobojaz-

nošću, da vas uputi na svako dobro, da ispuni potrebu vašu, da

94

oĉuva vjeru vašu i svijet ovaj i da vas vrati u zdravlju sa velikom

dobiti i uspjehom!‟”

Autor: Postoje dove razliĉitog sadrţaja koje je Allahov Poslanik,

s.a.v.a., uĉio pri opraštanju, ali svima je zajedniĉko da je u njima

molio za zdravlje i uspjeh.

72. U knjizi el-Dža‟ferijjât Imam Dţafer ibn Muhammeda prenosi od

svojih plemenitih oĉeva, od Imama Alija: “Allahov Poslanik,

s.a.v.a., govorio bi prispjelom iz Meke: „Da ti Allah primi obre-

de, oprosti grijehe i da ti novac koji si potrošio nadomjesti op-

skrbom!‟”

73. Jedan od adaba Allahova Poslanika, s.a.v.a., tiĉe se njegove odjeće

i onoga što stoji u vezi s tim, poput svjedoĉenja koje prenosi Gaza-

li u Ihjâ „ulûmiddîn: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., oblaĉio je odjeću

do koje bi došao, bilo da je ogrtaĉ, plašt, košulja ili dţuba i sl. Do-

padala mu se zelena odjeća, a najviše je oblaĉio bijelu, govoreći:

„Svoje ţive oblaĉite u bijelo, a mrtve spremajte u bijele ćefine.‟

I na vojnim pohodima, i u mirnodopskom kretanju najĉešće je

oblaĉio podstavljeni ogrtaĉ. Imao je ogrtaĉ od brokata, ĉija bjelina

je uvećavala njegovu ljepotu. Sva njegova odjeća bila je duga do

iznad noţnih zglobova. Na svu odjeću je oblaĉio ogrtaĉ koji se

pruţao do pola noţnih listova.

74. U knjizi el-Dža‟ferijjât prenosi se od Dţafer ibn Muhammeda,

od svojih plemenitih oĉeva, od Alija, neka je mir Boţiji svima

njima: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., stavljao je na glavu kape koje

su bile izvezene. /.../ Imao je noćnu kapu sa tri srebrne halke: jedna

je stajala sa prednje, a dvije sa straţnje strane.”

75. U knjizi el-‟Awâlî se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., imao

crni turban, koji je ponekad stavljao na glavu i s njim obavljao

namaz.

Autor: Preneseno je takoĊer, da je turban Allahova Poslanika,

s.a.v.a., obmotavao njegovu glavu tri ili pet puta.

76. U knjizi el-Hisâl, u hadisu poznatom kao “ĉetiri stotine rijeĉi” Imam

Ali kaţe: “Oblaĉite pamuĉnu odjeću jer je to bila odjeća Allahova

Poslanika, s.a.v.a., a nije oblaĉio odjeću od dlake ili vune, osim

ako za to nije imao neki poseban razlog.”

95

Autor: Ovaj hadis prenosi Sadūq, kao i el-Safvânī u knjizi el-

Ta‟rīf, te zajedno sa prije navedenim hadisima po kojima je Posla-

nik oblaĉio vunenu odjeću pojašnjava da izmeĊu njih nema nikak-

ve protivrjeĉnosti.

77. U knjizi el-Faqîh Ismail ibn Muslim prenosi od Imama Sadika, a on

od svojih plemenitih oĉeva: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., imao je

kratko koplje ĉiji je donji kraj završavao ţeljeznim šiljkom. Posla-

nik se oslanjao na njega i klanjao bi sa njim Ramazanski i Kurban-

ski bajram”

Autor: Isti hadis se prenosi u knjizi el-Dža‟ferijjât.

78. U knjizi el-Kâfî Hišâm ibn Sâlem prenosi od Imama Ebu Abdulla-

ha: “Prsten Allahova Poslanika, s.a.v.a., bio je od srebra.”

79. U istoj knjizi Ebu Hatîdţe prenosi od Imama Sadika da je rekao:

“Kamen na prstenu treba biti okrugao, kao što je bio i kod Allaho-

va Poslanika, s.a.v.a.”

80. U knjizi el-Hisâl prenosi se od Abdul-Rahîm ibn Ebi el-Belâd, od

Imama Ebu Abdullaha: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., imao je dva

prstena. Na jednom je bilo ispisano: “ ”172

, a na

drugom. “ .”173

81. U istoj knjizi Husejn ibn Hâlid, od Imama Hasan Sânî, u dijelu

jednog hadisa kaţe: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., Amirul-mu‟minin,

Hasan i Husejn i ostali Imami, neka je mir Boţiji sa svima njima,

nosili su prsten na desnoj ruci.”

82. U knjizi el-Makârem Imam Sadik prenosi od Imama Alija: “Posla-

nici su oblaĉili košulju prije pantalona.”

Autor: U knjizi el-Dža‟ferijjât prenosi se isti hadis, kao i broj-

ni drugi hadisi istog znaĉenja koji ukazuju na postupanje po-

slanika.

83. Od Poslanikovih, s.a.v.a., adaba je adab stanovanja i onoga što je u

vezi s tim. Ibn Fahd u svojoj knjizi el-Tahsîn kaţe: “Allahov Po-

–––––– 172

Nema boga, osim Allaha, i Muhammed je Njegov Poslanik. 173

Istinu je rekao Allah.

96

slanik, s.a.v.a., otišao je sa Ovoga svijeta a da nije stavio nijedan

ćerpić na drugi.”

84. U knjizi Lubbul-Lubâb Imam kaţe: “Mesdţidi su mjesta okuplja-

nja poslanika.”

85. U knjizi el-Kâfî Sukunî prenosi od Imama Ebu Abdullaha: “Kada

bi Allahov Poslanik, s.a.v.a., ljeti kretao na put ĉinio bi to ĉetvrt-

kom, a kada bi zimi htio da se vrati kući zbog hladnoće, ĉinio bi to

petkom.”

Autor: Ista predaja se nalazi se i u knjizi el-Hisâl.

86. Autor djela el-‟Dadu el-qawijje Šejh Ali ibn el-Hasan ibn el-Mu-

tahher, brat Allame Hillija, r.a., prenosi od hazreti Hatidţe: “Kada

bi Allahov Poslanik, s.a.v.a., došao kući traţio bi posudu vode da

se oĉisti i pripremi za namaz. Potom bi ustao i klanjao dva rekata

namaza, ali kratko. A potom bi legao na svoj leţaj.”

87. U knjizi el-Kâfî „Ibad ibn Suhejb prenosi od Imama Sadika: “Alla-

hov Poslanik, s.a.v.a., nije nikada noću, na prepad, napadao nepri-

jatelja.”174

88. U knjizi Makârim prenosi se: “Allahova Poslanika, s.a.v.a., imao

je leţaj od ogrtaĉa, a jastuk mu je bio koţica ispunjena vlaknima

od palme. Tu leţaljku je naveĉe podvostruĉio i spavao na njoj.

Ujutro, kada je ustao, rekao je: „Ova leţaljka noćas me sprijeĉila

od ibadeta.‟ Potom je naredio da mu ubuduće prostiru isti leţaj,

ali da ga ne presavijaju. On je imao drugi leţaj od koţice ispu-

njen palminim vlaknima. TakoĊer, imao je ogrtaĉ koji je nosio sa

sobom gdje god da je išao i njega je predvostruĉenog koristio kao

leţaj.”

89. U istoj knjizi Imam Ebu Dţafer prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

nikada se noću nije probudio a da nije odmah uĉinio sedţdu Allahu.”

90. Od adaba Allahova Poslanika, s.a.v.a., jesu i oni koji se tiĉu ţena i

djece, a biljeţi ih Sejjid Murteda, r.a., u Risâle el-muhkam we el-

–––––– 174

S obzirom na višeznaĉnost glagola ( ) ova predaja moţe imati i drugo znaĉenje:

“Allahov Poslanik, s.a.v.a., nikad nije primao neprijatelja na prenoćište kod sebe.”

97

-mutešâbihe, prenoseći iz tefsira el-Nu‟mânî od Imama Alija: “Jed-

na skupina ashaba uskratila je sebi ţene i hranu danju, a san noću.

Ummu Selem je izvijestila Allahova Poslanika, s.a.v.a., o postup-

cima ovih ashaba, nakon ĉega je Allahov Poslanik, s.a.v.a., ustao,

otišao do njih i rekao: „Da li vi to prezirete ţene? Ja se pribliţavam

ţenama i jedem danju, a spavam noću. Pa ko izbjegava moju prak-

su nije od mene.‟”

Autor: Brojni hadisi ovakvog sadrţaja preneseni su kod obje is-

lamske sljedbe.

91. U knjizi el-Kâfî Ishak ibn Ammâr prenosi od Imama Ebu Abdul-

laha: “Od poslaniĉkog morala je i ljubav ka ţenama.”

92. U istoj knjizi Bekâr ibn Kardam prenosi, kao i mnogi drugi, od

Imama Ebu Abdullaha: “Allahov Poslanik je rekao: „Data mi je ra-

dost oĉiju u namazu, a uţitak u ţenama.‟”

Autor: Preneseni su i drugi hadisi sliĉnog sadrţaja.

93. U knjizi el-Faqîh prenosi se: “Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

htio da se oţeni nekom ţenom slao bi prije toga drugu osobu da je

vidi...”

94. U tefsiru el-‟Ajjâšî el-Husejn ibn bint Iljâs kaţe: “Ĉuo sam Ebul-

Hasana Imamu Ridu kako kaţe: „Zaista je Allah, dţ.š., uĉinio noć

smirajem i ţene je uĉinio smirajem, a sunnet Poslanikov je vjenĉa-

nje noću i ĉašćenje hranom.‟”

95. U knjizi el-Hisâl u hadisu poznatom kao “ĉetiri stotine rijeĉi” Imam

Ali kaţe: “Uĉinite akiku175

za svoju djecu na njihov sedmi dan i u

teţini kose djetetove darujte srebra nekom od muslimana. Allahov

Poslanik, s.a.v.a., isto je uradio za Hasana i Husejna i za drugu

svoju djecu.”

96. Od adaba Allahova Poslanika, s.a.v.a., jesu i oni koji su vezani

za pijenje i jedenje i sofru. U knjizi el-Kâfî Hišâm ibn Sâlem i

drugi prenose od Imama Ebu Abdullaha: “Ništa draţe Allaho-

vom Poslaniku, s.a.v.a., nije bilo kao stalna glad i strah spram

Allaha.”

–––––– 175

Zaklati ovna za muško, a ovcu za ţensko djete. (Op. prev.)

98

97. U knjizi Ihtidžâdž Imam Musa ibn Dţafera prenosi od svojih

plemenitih oĉeva, od Imama Husejna poduţi hadis gdje Imam

Ali odgovara na pitanja Jevreja iz Šama. U jednom dijelu tog

hadisa Jevrej pita Imama Alija: „Ljudi govore da je Isa bio is-

posnik; da li je zaista tako bilo?‟ Imam odgovara: „Da tako je.

MeĊutim, Muhammed, s.a.v.a., bio je veći asketa od svih posla-

nika. Jer, pored robinja on je imao trinaest ţena, ali nikad mu

nije bila postavljena sofra sa hranom. Nikad nije jeo pšeniĉni hljeb,

nikad se ne bi zasitio jeĉmenog hljeba i gladovao bi tri dana i tri

noći.‟”

98. U knjizi Emâlî Šejh Sadūq prenosi od el-‟Ejs ibn el-Qâsim: “Pitao

sam Imama Sadika: „Prenosi se da je tvoj otac rekao: „Allahov Po-

slanik, s.a.v.a., nikad se nije zasitio pšeniĉnim hljebom.‟ Da li je

ova predaja taĉna? Imam reĉe: „Ne, nije taĉna, jer Allahov Posla-

nik, s.a.v.a., nikad nije jeo hljeb od pšenice, a od jeĉmenog hljeba

se nikad nije zasitio.‟”

99. U knjizi el-Da‟wât od Qutba prenosi se: “Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

nikad nije jeo naslonjen, osim jednom, nakon ĉega je sjeo usprav-

no i rekao: „Moj Boţe, ja sam Tvoj rob i Tvoj poslanik!‟”

Autor: Isti hadis prenose i Kulejni, Šejh Tûsî, Sadûq, Barqî i el-

Husejn ibn Saîd u knjizi el-Zuhd.

100. U knjizi el-Kâfî Zejd ibn el-Šehhâm prenosi od Imama Ebu Ab-

dullaha: “Od dana kada je Allahovu Poslaniku, s.a.v.a., promak-

nut u poloţaj poslanstva pa sve do smrti nikad nije jeo naslonjen.

On bi jeo poput roba i sjedio bi poput roba. Upitao sam: „Zašto?‟

Imam reĉe: „Iz poniznosti spram Allaha, dţ.š.‟”

101. U istoj knjizi Ebu Hatîdţe prenosi: “Pitao je Bešīrdehân Imama

Abu Abdullaha, a i ja sam bio prisutan: “„Da li je Allahov Posla-

nik, s.a.v.a., bio naslonjen na desnu ili lijevu ruku dok bi jeo?‟

Imam Sadik reĉe: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., ne bi jeo naslonjen

na lijevu ili desnu ruku, ali je sjedio poput roba.‟ Pitao sam: „Zašto?‟

Imam reĉe: „Iz poniznosti spram Allaha, dţ.š.‟”

102. U istoj knjizi Dţabir prenosi od Imama Sadika: “Allahov Posla-

nik, s.a.v.a., jeo je poput roba i sjedio je poput roba. Dok bi jeo

sjedio bi na zemlji i spavao je na zemlji.”

99

103. U knjizi Ihjâ „ulûmiddîn prenosi se: “Kada bi Allahov Poslanik,

s.a.v.a., sjeo jesti presavio bi noge kao u namazu, osim što bi jed-

no koljeno poloţio na drugo i jedno stopalo na drugo i govorio bi:

„Ja sam rob te zato jedem poput roba i sjedim poput roba.‟”

104. Es-Safwânî u knjizi el-Ta‟rîf prenosi od Imama Alija: “Kada bi

Allahov Poslanik, s.a.v.a., sjedao za sofru, sjedao bi poput roba,

oslanjajući se na lijevo bedro.”

105. U knjizi Makârimul-akhlâq Ibn Abbâs prenosi: “Allahov Posla-

nik, s.a.v.a., sjedao bi na zemlju, ovcu bi postavljao meĊu svoje

noge i muzao bi je. Ako bi ga rob pozvao sebi, odazivao se.”

106. U knjizi el-Mahâsen Hammâd ibn Osmân prenosi od Imama Sa-

dika: “Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.a., jeo, on bi lizao svoje

prste.”

107. U knjizi el-Ihtidžâdž prenosi se iz knjige Mawâlīdu es-Sâdiqejn:

“Allahov Poslanik, s.a.v.a., jeo je sve vrste hrane, sve ono što je

Allah dozvolio. Kada bi objedovala njegova porodica i sluge uvi-

jek bi i on sa njima jeo. Pridruţivao bi se muslimanima koji bi ga

zovnuli sebi za sofru te bi jeo šta oni jedu i sa ĉega jedu. Kod kuće,

ako bi mu pristigli gosti, jeo bi sa njima i govorio bi: „Najdraţi mi

je onaj obrok za kojim se naĊe više ljudi.‟”

108. U knjizi el-Kâfî Ibn Qaddâf prenosi od Imama Sadika: “Kada bi

Allahov Poslanik s.a.v.a., jeo sa ljudima prvi bi posezao rukom za

hranom, a posljednji bi se od nje odmicao zato da bi svi jeli i da

se ne bi ustruĉavali.”

109. U istoj knjizi Muhammed ibn Muslim prenosi od Imama Sadika:

“Amirul-mu‟minin je rekao: „Veĉera Poslanika bila bi nakon jacije-

-namaza. Ni vi ne prelazite preko veĉere jer to uništava tijelo.‟”

110. U istoj knjizi „Anbese ibn Nedţâd prenosi od Imama Sadika: “Ni-

jedna hrana u kojoj bi bila hurma nije donesena pred Allahova

Poslanika, s.a.v.a., a da on nije najprije za hurmom posezao.”

111. TakoĊer, u istoj knjizi kao i Sahîfetu el-Ridâ, Imam Rida pre-

nosi od svojih plemenitih oĉeva: “Kada bi Allahov Poslanik,

100

s.a.v.a., jeo hurmu njenu košpicu uzimao bi rukom i bacio bi je

daleko.”

112. U knjizi Iqbâl drugoj svesci Historije od Nejšaburija Hasan ibn

Bešir prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., izmeĊu svaka dva zalo-

gaja ĉinio bi zahvalu Allahu.”

113. U knjizi el-Kâfî Vehab ibn Abd prenosi: “Vidio sam Imama Sadika

kako ĉaĉka zube. Gledao sam u njega, a on mi reĉe: „Allahov Posla-

nik, s.a.v.a., ĉaĉkao je zube jer to usta ĉini mirisom ugodnijim.‟”

114. U knjizi Makârimul-akhlâq prenosi se o Allahovom Poslaniku,

s.a.v.a.: “„Uvijek kada bi pio vodu poĉinjao bi Bismillom..., sve

do djela hadisa: Vodu je pio sisajući, a nije vodu gutao punim

ustima, ne prekidajući i govorio bi: „Jetra oboli zbog pijenja pu-

nih usta.‟”

115. U knjizi el-Dža‟ferijjât Imam Sadik od svojih plemenitih oĉeva,

od Imama Alija, prenosi: “Provjerio sam Allahova Poslanika,

s.a.v.a., više od jednog puta i on kada bi pio vodu ili neku drugu

teĉnost ĉinio je to od tri puta, s tim što bi prije svakog gutljaja iz-

govarao Bismillu, a nakon svakog gutljaja Hamd. Pitao sa ga o

tome, na što mi on, s.a.v.a., reĉe: „O Ali, Hamd da bi ispoljio za-

hvalu Allahu, a Bismilla da bi se zaštitio od štete i bolesti.‟”

116. U knjizi Makârimul-akhlâq prenosi se: “Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

nije disao u posudu iz koje pije, ako bi i htio udahnuti prvo bi po-

sudu odmaknuo i onda bi udahnuo.”

117. U knjizi Ihjâ „ulûmiddîn prenosi se: “Kada bi Allahov Poslanik,

s.a.v.a., jeo meso ne bi gledao u posudu sa mesom već bi meso

prinosio ustima i ţvakao bi ga na poseban naĉin svim zubima. Po-

sebno bi dobro prao obje ruke vodom nakon što bi jeo meso i lice

bi potrao preostalom vodom sa ruke.”

118. U knjizi Makârimul-akhlâq se prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

jeo je sve vrste hrane.”

Autor: Tabersi, nakon što prenosi ovu predaju, nabraja vrste

hrane koju je jeo Allahov Poslanik, s.a.v.a. IzmeĊu ostalog, spo-

minje vrste hrane koja ukljuĉuje meso i hljeb, kao i lubenice, groţ-

101

Ċe, šipak, kokosov orah, hurme, mlijeko, bungur (istucana pšeni-

ca), maslo, sirće, endivija,176

kupus. Prenosi se takoĊer da je volio

hurme, kao i da mu je med bio posebno drag, a od voća je najviše

volio šipak.

119. U knjizi Emâlî Tûsī prenosi od Ibn Usâme, od Imam Ebu Abdul-

laha: “Hrana Allahova Poslanika, s.a.v.a., ako bi je našao, bila bi

jeĉam, slatko od hurmi, a ogrjev od palmine grane.”

120. U knjizi Makârimul-akhlâq prenosi se: “Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

nije jeo vrelu hranu, već bi ĉekao da se ohladi i govorio bi: „Da

nas Allah ne nahrani vatrom, a u vreloj hrani nema blagodati.‟

Kad bi poĉinjao jesti prouĉio bi Bismillu i jeo bi sa tri prsta hranu

ispred sebe, a nije ju uzimao ispred drugoga. Kada bi se postavila

sofra poĉinjao bi jesti prije ostalih. Hranu je uzimao sa tri prsta

palcem, kaţiprstom i velikim prstom. Nekad bi se pomogao i ĉe-

tvrtim prstom pa i cijelom šakom, ali nikad sa dva prsta i govorio

bi: „Jedenje hrane sa dva prsta je šejtanovo jedenje.‟ Jednog dana

ashabi su donijeli paluzu177

i Allahov Poslanik, s.a.v.a., jeo je sa

njima, a nakon toga je upitao: „Od ĉega je napravljena ova palu-

za?‟ odgovoriše: „Od masla i meda.‟ On reĉe: „Dobra je to hrana.‟

Allahov Poslanik, s.a.v.a., jeo je jeĉmeni hljeb od neprosijanog

brašna. Nikad nije jeo pšeniĉni hljeb, niti je se ikad zasitio jeĉmenog

hljeba. Nikad nije jeo za sinijom, već je jeo na podu. Jeo je lubenicu,

groţĊe i hurme i njihove košpice je davao ovcama. Nije jeo bijeli

luk, crveni luk, prasu i med u kojem bi bilo smole. Smola ( )

ona je tvar sa drveta koja je ostala neprovarena u pĉeli, a poloţila

ju je u med, od ĉega ostaje neugodan zadah u ustima.

Allahov Poslanik, s.a.v.a., nikad nije kudio hranu. Ako mu se

hrana sviĊala, jeo bi je, a ako mu se ne bi sviĊala, ne bi je jeo niti

bi pravio prigovor na hranu da ne bi druge odbio. Polizao bi po-

sudu od hrane i govorio bi: „U preostaloj hrani u posudi ima više

napretka nego od sve hrane.‟ Kada bi prestao jesti oblizao bi po-

jedinaĉno sva tri prsta, oprao bi ruke dok se ne oĉiste i nikad nije

sam jeo.”

Autor: To što se u ovoj predaji kaţe da je Allahov Poslanik,

s.a.v.a., jeo paluzu suprotno je predaji koja se prenosi u knjizi el-

–––––– 176

Vrsta salate. (Op. prev.) 177

Vrsta kompota od razliĉita voća, zgusnuta razmućenom nišestom. (Op. prev.)

102

Mahâsen od Jakuba ibn Šuajba od Imama Sadika: “Jednom prili-

kom dok je Amirul-mu‟minin bio sa svojim ashabima na mejdanu

u Kufi jedan ĉovjek mu donese na poklon paluzu. On je ponudi

ashabima i taman kada su sjeli da je pojedu, Imam naglo vrati

ruku i reĉe: „Sjetio sam se da Allahov Poslanik, s.a.v.a., nije jeo

paluzu te i ja imam odvratnost od toga.‟”

121. U knjizi Makârimul-akhlâq se prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

napitke je pio iz staklenih ĉaša koje su bile donošene iz Šama, te

iz ĉaša naĉinjenih od drveta, koţe i gline.”

Autor: U knjigama el-Kâfî i Makârimul-akhlâq prenosi se ha-

dis sadrţaja sliĉnog prvom dijelu gornjeg hadisa i u njemu se kaţe:

“Allahov Poslanik, s.a.v.a., volio je piti iz ĉaša iz Šama i govorio

bi: „Ovo je najĉišća od posuda koje imate.‟”

122. U knjizi Makârimul-akhlâq se prenosi da je Allahov Poslanik,

s.a.v.a., pio vodu iz šake. Napunio bi šaku vodom i rekao bi: “Nema

ĉišće posude od ruke.”

123. U knjizi el-Kâfî Abdullah ibn Senân kaţe: “Na Kurban-bajram

Allahov Poslanik, s.a.v.a., klao je dva ovna: jednog za sebe, a

drugog za siromahe svoga Ummeta.”

124. Jedan od adaba Poslanikovih u osami, koji biljeţi Šehid Sânî u

knjizi Šarhun-Nefelije, bio je da ga, s.a.v.a., niko nije vidio kako

mokri ili kako obavlja veliku nuţdu.

125. U knjizi el-Dža‟ferijjât Imam Sadik, od svojih plemenitih oĉeva,

od Imama Alija prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., kada bi htio

da mokri, uvijek bi pokrivao glavu i mokraću bi zakopao. Isto tako

zakopao bi i pljuvaĉku, a kada bi odlazio u zahod uvijek je pokri-

vao svoju glavu.”

Autor: Zahod kod Arapa se pojavio sa islamom, a kako se moţe

shvatiti iz nekih predaja, Arapi su prije islama radi obavljanja nuţ-

de odlazili u pustinju.

126. U knjizi el-Kâfî el-Husejn ibn Hâlid kaţe: Pitao sam Imama Ebu

el-Hasan es-Sânî: “„Mi prenosimo hadis po kojem se Allahov Po-

slanik, s.a.v.a., prao vodom nakon obavljene nuţde, a na ruci mu

je bio prsten. Isto je ĉinio i Amirul-mu‟minin. Da li je ovo taĉan

103

hadis, a znamo da je kamen Poslanikova prstena bio ispisan rije-

ĉima: „Muhammed je Allahov poslanik.‟?‟ Imam reĉe: „Da.‟ Pi-

tao sam: „Da li mi moţemo to raditi?‟ Imam reĉe: „Oni su prsten

stavljali na desnu ruku, a vi na lijevu...‟”

Autor: Hadis sliĉnog sadrţaja prenosi se u knjigama el-

Dža‟ferijjât i Makârimul-akhlâq.

127. Od adaba Allahova Poslanika, s.a.v.a., jesu i one stvari koje su

vezane za pitanje nesreće i smrti. U knjizi Makârimul-akhlâq se

prenosi: “Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.a., uoĉio prištić na svo-

me tijelu utjecao se Allahu, dţ.š., te bi iskazivao svoju niskost

spram Njega i skrušeno mu se molio. Na to su mu rekli: „O Alla-

hov Poslaniĉe, taj prištić nije ništa strašno!‟ Allahov Poslanik,

s.a.v.a., reĉe: „Zaista, kada Allah ţeli da uzvisi niskoga, On ga uz-

visi, a kada ţeli da unizi visokoga, On ga unizi.‟”

128. U knjizi el-Kâfî Dţābir prenosi od Imama Sadika: “Sunnet je da

se tabut podigne na ramena sa ĉetiri strane, a nošenje sa ostalih

strana je mustehab.”

129. U knjizi Qurbul-esnâd el-Husejn ibn Tarîf prenosi od el-Husejn ibn

„Alawân od Dţafer ibn Muhammed, od svojih plemenitih oĉeva:

“Jednom prilikom dok je Hasan ibn Ali sjedio sa svojim ashabi-

ma neoĉekivano je pored njih naišla dţenaza. Neki od ashaba su

ustali i pošli za dţenazom da je isprate dok je Imam Hasan ostao

sjediti. Nakon što je dţenaza prošla, neki od ashaba rekoše: „Zašto

nisi ustao kada je naišla dţenaza, da ti Allah podari zdravlje, jer

Allahov Poslanik, s.a.v.a., ustajao bi uvijek kada bi vidio dţenazu.‟

Hasan ibn Ali reĉe: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., samo je jednom

ustao pred dţenazom i to se desilo kada su pronosili dţenazu Jevreja

tijesnim putem gdje nije bilo mjesta te je Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

morao ustati jer nije htio da mu dţenaza doĊe više glave.‟”

130. U knjizi D‟awâtul-qutb prenosi se: “Kada bi Allahov Poslanik,

s.a.v.a., ispraćao dţenazu njime bi ovladala tuga i nemir i govor

bi mu se umanjio.”

131. U knjizi el-Dža‟ferijjât Imam Sadik od svojih plemenitih oĉeva,

od Imama Alija, prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., bacao je

samo tri šake zemlje na kabur kada bi ukopavali mejta.”

104

132. U knjizi el-Kâfî Zurâre prenosi od Imama Ebu Dţafera: “Allahov

Poslanik, s.a.v.a., posebno je postupao sa mrtvacima Beni Hašima,

drugaĉije nego sa drugim muslimanima. Kada bi klanjao namaz i

nakon što bi polio kabur vodom, stavio bi svoje prste na kabur

tako što bi ih zabio u blato. Ĉinio je tako da bi – ukoliko bi stra-

nac ili putnik Medinjanin naišli pokraj greblja vidjeli tragove prs-

tiju na kaburu i po tome znali da je preselio neko od Beni Hašima

te bi upitali: „Ko je umro od Muhammedove porodice?‟”

133. Šehid Sânī u knjizi Maskenul-fuâd prenosi od Imama Alija: “Kada

bi Allahov Poslanik, s.a.v.a., izraţavao saosjećanje porodici pre-

minulog ĉinio bi to rijeĉima: „Da Vam Allah podari nagradu i da

Vam se smiluje!‟178

Kada bi ĉestitao govorio bi: „Da Vam Allah

podari blagoslov i trajnost u tome!‟”179

134. Od adaba Allahova Poslanika, s.a.v.a., kojih se on pridrţavao kod

abdesta i gusla je i onaj kojeg prenosi Qutb u knjizi Ājâtul-ahkâm

od Sulejman ibn Burejde, od svoga oca: “Allahov Poslanik,

s.a.v.a., uzimao je abdest za svaki namaz sve do godine osvajanja

Meke, nakon ĉega se zadovoljavao da sa jednim abdestom obavi

nekoliko namaza. Omer je upitao: „O Allahov Poslaniĉe, s.a.v.a.,

vidim da radiš nešto što dosada nisi radio. Poslanik reĉe: „Namjer-

no to radim.‟”

135. U knjizi el-Kâfî Zurâre prenosi od Imama Ebu Dţafera: “„Zar ne

ţelite da vam kaţem kakav je bio abdest Allahova Poslanika,

s.a.v.a.?‟ Rekli smo: „Da.‟ Hazreti Sadik naredi da mu donesu po-

sudu koja je bila mala, debela i sa malo vode. Stavio je posudu is-

pred sebe i zagrnuo rukave. Desnu ruku potopi u vodu i reĉe:

– „Naravno, ovo kada je ruka ĉista (obredoslovno). Zahvati punu

šaku vode, poli je po licu i reĉe: Bismillah –, i vodu usmjeri da

poteĉe sa svih strana lica. Jedanput potra dlanom lice i nos. Potom

lijevom rukom zahvati punu šaku vode i poli je po laktu desne

ruke i dlanom lijeve ruke pomoţe da voda poteĉe od lakta prema

prstima ruke tako da je voda kapala sa vrha prstiju. Potom šakom

desne ruke zahvati vodu i poli je po laktu lijeve ruke i potra je po-

–––––– 178

179

105

vlaĉeći od lakta ka vrhovima prstiju. Potom potra ostatkom vlaţ-

nosti desne i lijeve ruke prednji dio glave i gornju stranu stopala.

Zurāre kaţe: „Imam Sadik reĉe: – „Allah je jedan i voli jedno.

Zato vam je dovoljno kod abdesta tri šake vode. Jedna šaka vode

za lice i dvije šake vode za dvije podlaktice. Preostalom vodom

sa dlana desne ruke potarite prednji dio glave i gornju stranu sto-

pala desne noge, a lijevom rukom potarite gornju stranu stopala

lijeve noge. Zurāre reĉe: „Imam Dţafer reĉe: – „Pitao je ĉovjek

Imama Alija za abdest Allahova Poslanika? Imam Ali je objasnio

abdest tom ĉovjeku isto kao što sam i ja vama sada uĉinio.‟”

Autor: Predaju istog sadrţaja prenosi se od Zurāre, Bekira i dru-

gih, brojnim lancem prenosilaca, a sve to opet od njih prenose Ku-

lejni, Sadūq, Šejh Tusij, „Ajjāšī, Mufīd i Karāćī i dr. Predaje Imama

Ehli-Bejta na ovu temu su toliko brojne da je blizu da budu tavatir.

136. Mufîdud-dîn Tûsî u svoj knjizi Emâlî prenosi od Ebu Hurejre:

“Allahov Poslanik, s.a.v.a., kada bi uzimao abdest u svim njego-

vim dijelovima poĉinjao bi s desne strane.”

137. U knjizi et-Tahdhîb Ebu Basîr prenosi da je pitao Imama Sadika

za abdest Allahova Poslanika, s.a.v.a.: “Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

uzimao je abdest sa mud vode /750 grama/, a gusul sa jednim

sā‟om vode /4 muda, odnosno 3 litra/.”

Autor: Sliĉan hadis se prenosi drugim nizom prenosilaca od

Imama Bakira.

138. U knjizi el-‟Ujûn Imam Rida u jednom poduţem hadisu, prenose-

ći od svojih plemenitih oĉeva, kaţe: “Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

rekao je: „Mi smo porodica kojoj milostinja nije dozvoljena i na-

reĊeno nam je da abdest uzimamo upotpunjen i mi ne parimo ma-

garca sa kobilom.‟”

139. U knjizi et-Tahdhîb Abdullah Senân prenosi od Imama Sadika:

“Od stvari koje je Allahov Poslanik, s.a.v.a., uĉinio sunnetom je

takoĊer ispiranje usta vodom i šmrkanje nosa vodom.”

140. U istoj knjizi Mu‟âvije ibn „Ammâr kaţe: “Ĉuo sam Imama Sadi-

ka kako kaţe: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., obavljao je gusul sa

jednim sa‟om vode, a ako bi sa njim bila neka od njegovih ţena,

gusul bi obavljao sa jednim sa‟om i muddom.”

106

Autor: Isti sadrţaj prenosi i Kulejni u el-Kâfî od Muhammed

ibn Muslima od Imama Sadika, s tom razlikom što u predaji od

Kulejna stoji da su oboje ĉinili gusul iz iste posude. TakoĊer i

Šejh prenosi isto drugim lancem prenosilaca.

141. U knjizi el-Dža‟ferijjât Imam Sadik prenosi od svoga oca da je

rekao: “Hasan ibn Muhammed upitao je Dţabir ibn Abdullaha

kako je Allahov Poslanik, s.a.v.a., uzimao gusul. Dţabir reĉe:

„Allahov Poslanik, s.a.v.a., prosuo bi tri puta šakom vodu po

glavi.‟ Hasan ibn Muhammed reĉe: „Moja kosa, kao što vidiš,

velika je i bujna.‟ Dţabir reĉe: „O slobodni ĉovjeĉe! Ne govori

tako. Kosa Allahova Poslanika, s.a.v.a., bila je veća i ĉistija.‟”

142. U knjizi el-Hidâjet Sadūq prenosi se od Imama Sadika: “„Gusul

dţume je sunnet koji je obavezan za muškarca i ţenu, u kući, na

putu...‟, sve do dijela u kojem kaţe: „Gusul dţume donosi ĉistoću

i briše grijehe izmeĊu dvije dţume.‟ Imam reĉe: „Razlog i povod

zbog kojih je gusul dţume propisan izazvale su ensarije, koji su

tokom sedmice brinuli o devama i drugom malu. Tako prljavi, oni

bi petkom dolazili na dţumu, a neugodan miris ispod njihovih pa-

zuha bi uznemiravao prisutne ljude. Zato je Allah, dţ.š., naredio

Poslaniku gusul i to postade dio sunneta.‟”

Autor: TakoĊer, u drugim predajama navodi se kao sunnet

Allahova Poslanika, s.a.v.a., gusul Ramazanskog bajrama i gusul

na svaki odabrani dan i drugi guslovi, o kojima će, ako Bog tako

bude htio, biti rijeĉi u nastavku.

143. O adabu i sunnetu Allahova Poslanika, s.a.v.a., u namazu i onim

što sa njim stoji u vezi kazuje predaja u knjizi el-Kâfî, koju pre-

nose Fudejl ibn Jessâr i Abdul-Melik i Bekir: “Ĉuli smo da Imam

Sadik kaţe: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., obavljao je mustehab na-

maz poput obaveznog i mustehab post poput obaveznog.‟”

Autor: Isti sadrţaj prenosi i Šejh.

144. TakoĊer, u knjizi el-Kâfî Hannân prenosi se: “Omer ibn Harîs pi-

tao je Imama Sadika, dok sam ja sjedio prisutan: „Ţrtvovao bih se

za tebe, izvijesti nas o namazu Allahova Poslanika, s.a.v.a.!‟

Imam reĉe: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., klanjao je osam rekata

mustehab podne-namaza i ĉetiri rekata farza podneva, osam reka-

ta mustehab ikindije-namaza i ĉetiri rekata farza ikindije, tri reka-

107

ta farza akšama i ĉetiri rekata mustehaba akšam-namaza, ĉetiri re-

kata farza jacije namaza, osam rekata noćnog namaza i tri rekata

vitr-namaza, te dva mustehab rekata sabah-namaza i dva rekata

farza sabaha.‟ Pitao sam: „Nek‟ sam tvoja ţrtva, ako ja mognem

klanjati više od toga, da li će me Allah kazniti za to?‟ Imam reĉe:

„Ne. Ali će te kazniti zbog napuštanja sunneta Allahova Poslani-

ka, s.a.v.a.‟”

Autor: Iz ove predaje moţe se razabrati da se dva mustehab

rekata sjedeći nakon jacijskog farza ne ubraja u pedeset dnevnih

rekata, već je njihovo upotpunjenje, jer su dva rekata sjedeći jed-

naka jednom rekatu stojeći, što u krajnjem zbiru iznosi 51 rekat.

Upravo zato je i propisan da bude nadomjestak za jedan rekat

vitr-namaza u tom znaĉenju da ukoliko osoba klanja deset rekata

dobrovoljnog noćnog namaza i smrt ga sprijeĉi da otklanja po-

sljednji jedan rekat vitra, da se ta dva sjedeća rekata raĉunaju

umjesto vitra. Kao što i Kulejni prenosi u knjizi el-Kâfî od Ebu

Basîra od Imama Sadika: “Onaj ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan

nikad ne lijeţe prije nego što otklanja vitr-namaz. Ebu Basîr

kaţe: „Pitao sam Imama Sadika: Pod vitr-namazom mislite na

dva rekata sjedeći nakon farza jacije.?‟ Imam odgovori: „Da, ova

dva rekata se raĉunaju kao jedan. Ako ĉovjek bude klanjao ova

dva rekata i te noći umre i to ga sprijeĉi od vitr-namaza, on će biti

poput onoga koji ga je klanjao, a ako ga ne zadesi smrt, klanjat

će ga na kraju noćnog namaza.‟ Pitao sam zatim: „Da li je Alla-

hov Poslanik, s.a.v.a., klanjao ova dva rekata?‟ Imam odgovori:

„Nije.‟ Pitao sam: „Zašto?‟ Imam reĉe: „Zato što je Allahovom

Poslaniku, s.a.v.a., dolazila objava te je znao da li će te noći

umrijeti ili neće, dok drugi nemaju takvo znanje. Upravo zato

nije sâm klanjao ovaj namaz, ali je nareĊivao drugima da ga kla-

njaju...‟”

Moguće je da kada Imam kaţe da Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

nije klanjao ovaj namaz misli da ga nije stalno klanjao, već po-

nekad, kao što se da razabrati iz nekih predaja. S ovim objaš-

njenjem predaja Ebu Basîra nije suprotna nekim drugim preda-

jama.

145. U knjizi et-Tahdhîb Zurâre prenosi od Imama Sadika: “Allahov

Poslanik, s.a.v.a., nije nikad klanjao prije podneva. Kada bi na-

stupilo podne, odnosno sjenka dosegla veliĉinu pola prsta, kla-

njao bi osam rekata mustehaba podne-namaza. Kada bi sjenka

108

dostigla duţinu od jednog lakta klanjao bi podne namaz. Nakon

podne-namaza klanjao bi još dva rekata i dva rekata prije ikindije

dok sjenka ne bi dostigla duţinu dva lakta. Tada bi klanjao ikindiju-

-namaz. Kada bi sunce zašlo klanjao bi akšam-namaz, a kada bi ne-

stalo veĉernjeg rumenila, nastupilo bi vrijeme jacije i krajnje vrije-

me za akšam. Govorio bi da je vrijeme jacije do trećine noći. Nakon

jacije nije klanjao ništa, sve dok ne bi nastupila ponoć. Nakon po-

noći bi ustao i klanjao bi trinaest rekata od kojih je trinaesti namaz

vitr, a dva rekata od njih mustehab-sabaha prije svitanja. Kada bi

zora osvanula i postalo svijetlo, klanjao bi sabah-namaz.”

Autor: U ovoj predaji nisu pobrojani svi mustehab ikindijski

namazi, ali to i nije presudno jer je njihov broj naveden i u dru-

gim predajama.

146. TakoĊer, u knjizi et-Tahdhîb Mu‟âvije ibn Vehab kaţe: “Ĉuo sam

Imama Sadika kako prilikom objašnjavanja Poslanikova namaza

kaţe: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., drţao je prekrivenu posudu s

vodom više glave, a misvak ispod leţaljke i tako bi išao spavati

onoliko koliko je Allah htio. Kada bi se probudio prvo bi pogle-

dao u nebo i prouĉio ajete sure Āli „Imrân: Zaista u izmjeni noći i

dana su znamenja za razumom obdarene..., potom bi misvakom

oprao zube i uzeo abdest. Otišao bi do mesdţida i tamo bi klanjao

ĉetiri rekata. Ruku svakog rekata bi trajao koliko i kiraet tog rekata,

a sedţda koliko ruku. To bi trajalo toliko dugo da su ljudi govo-

rili: Kada će već podići glavu sa rukua i poći na sedţdu? Njegova

sedţda je isto toliko dugo trajala da su se pitali: Kada će podići

glavu sa sedţde? Potom bi se vratio do postelje i spavao bi koliko

bi Allah htio. Opet bi se probudio i uĉio iste ajete gledajući nebo.

Oprao bi zube, uzeo abdest i otišao do mesdţida. Opet bi kao prvi

put prouĉio ĉetiri rekata namaza. Ponovo bi se vratio u postelju i

kratko odspavao. Probudio bi se, pogledao u nebo i prouĉio iste

ajete. Oprao bi zube, uzeo abdest i otišao do mesdţida. Otklanjao

bi jedan rekat vitr-namaza i dva druga rekata i potom odlazio vani

za sabah-namaz.‟”

Autor: Predaja istog sadrţaja prenesena je s dva lanca prenosi-

laca u knjizi el-Kāfī.

147. Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., sabahske nafile kla-

njao kratko s prvim svitanjem i potom izlazio vani za sabahski

namaz.

109

148. U knjizi el-Mahâsen „Umer ibn Jezîd prenosi od Imama Sadika:

“Onaj ko u namazu vitra prouĉi 70 puta: „Boţe oprosti mi, Go-

spodaru moj, Tebi se vraćam!‟,180

i na tome istraje godinu dana

Allah, dţ.š., njegovo će ime upisati u skupinu ljudi koji su u pras-

kozorje molili za oprost. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je isto tako 70

puta ĉinio istigfar na namazu vitr i 70 puta je uĉio: „Ovo je polo-

ţaj onoga koji se zaklonio kod Tebe od Vatre.‟”181

149. U knjizi el-Faqîh se prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., bi na na-

mazu vitra u kunut-dovi uĉio: „Boţe moj, uputi me na one koje Si

uputio! Saĉuvaj me i podari mi zdravlje zajedno sa onima kojima

Si podario zdravlje! Budi mi Zaštitnik sa onima kojima Si Zaštit-

nik! Blagoslovi mi ono što Si mi podario! Saĉuvaj me od zla ono-

ga kojeg Si odredio, jer Ti Si onaj Koji odreĊuje, a Ti ne potpadaš

pod odredbu! Neka Si Uzvišen Gospodaru Kuće! Od Tebe traţim

oprost, Tebi se vraćam, u Tebe vjerujem i na Tebe se pouzdajem!

Nema moći niti snage, osim u Tebe! O Milostivi!”

150. U knjizi et-Tahdhîb Ebu Hatīdţe prenosi od Imama Sadika: “Kada

bi nastupio mjesec Ramazan Allahov Poslanik, s.a.v.a., uvećavao bi

svoj namaz i ja uvećavam svoj namaz, zato i vi uvećajte namaz!”

Autor: Pod uvećavanjem namaza misli se upravo na teraviju-

-namaz od hiljadu rekata. Ovaj namaz je nafila mjeseca Ramazana

i ne ubraja se u onih 51 rekat dnevnih nafila. O podjeli tih hiljadu

rekata nafile-namaza tokom noćī mjeseca Ramazana zabiljeţene

su brojne predaje. Posredstvom Imama Ehli-Bejta preneseno je da

Allahov Poslanik, s.a.v.a., ovaj namaz nije klanjao u dţematu i da

je zabranjivao da se tako klanja i govorio bi: „Nafile /mustehab-

-namazi/ nisu u dţematu.‟ Allahov Poslanik, s.a.v.a., klanjao je i

druge posebne nafile koje su zabiljeţene u knjigama dova. Budu-

ći da ovo nije naša osnovna namjera, odnosno izlazi izvan okvira

rasprave, onome ko ţeli da se više upozna sa ovim namazima i

dovama ne preostaje drugo nego da o tome potraţi odgovarajuće

knjige.

151. U knjizi el-Kâfî Jezīd ibn Halife prenosi: “Rekao sam Imamu Sa-

diku: Umer ibn Hanzale nam je prenio od vas nešto vezano za na-

–––––– 180 181

110

maska vremena?‟ Imam reĉe: „On ne laţe na nas...‟ Jezīd ibn Ha-

life u nastavku reĉe: „Umer ibn Hanzale kaţe da vrijeme akšama

nastupa kada lopta Sunca zaĊe, a Allahov Poslanik, s.a.v.a., kada

je na putovanju ţurio, ostavljao je akšam za kasnije i klanjao bi

ga zajedno sa jacijom?‟ Imam reĉe: „Umer ibn Hanzale je rekao

taĉno.‟”

152. U knjizi et-Tahdhîb Talhe ibn Zejd prenosi od Imama Sadika, a

on od svog plemenitog oca, Imama Bakira: “Kada bi noću padala

kiša Allahov Poslanik, s.a.v.a., klanjao je akšam kraće, a jaciju

ranije od njenog najblagodarnijeg vremena (to znaĉi zajedno sa

akšamom) i govorio bi: „Ko ne bude samilostan neće se ni prema

njemu biti samilosno.‟”

153. TakoĊer, u knjizi et-Tahdhîb prenosi se od Ibn Ebu „Amîr od

Hammâd od Halebî od Imama Sadika: “Kada bi Allahov Posla-

nik, s.a.v.a., bio na putovanju, kao i kada bi imao hitan posao kla-

njao bi zajedno podne i ikindiju, akšam i jaciju...”

Autor: Po istom pitanju Kulejni, Šejh i njegov sin i Šehid Avvel

prenose brojne predaje.

154. U knjizi el-Faqîh Mu‟âvije ibn Vehab prenosi od Imama Sadika:

“Dešavalo bi se da mujezin prouĉi ezan podneva na vrelom danu

i potom ode po Allahova Poslanika, s.a.v.a., a on bi mu rekao:

„Saĉekaj da malo zahladi.‟”

155. U knjizi Ihjâ „ulûmiddîn prenosi se da se nije nikad desilo da

neko doĊe do Allahova Poslanika, s.a.v.a., i sjedne pored njega

dok on klanja, a da Poslanik zbog njega ne skrati namaz i ne upita

ga za njegovu potrebu. Nakon što bi mu pomogao, ustao bi pono-

vo na namaz.

156. U knjizi Zuhdun-Nebijj autora Dţafer ibn Ahmed Qumî prenosi

se: “Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.a., stao na namaz boja lica bi

mu se promijenila usljed straha pred Allahom, dţ.š., a iz prsa bi

dopirala jeka prestrašena ĉovjeka.”

Autor: Isto prenose Ibn Fahd i drugi.

157. U knjizi Ihjâ „ulûmiddîn, prenosi se takoĊer da je Allahov Posla-

nik, s.a.v.a., bio u namazu poput baĉenog komada platna.

111

158. U knjizi el-Bihâr prenosi se od Aiše: “Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

razgovarao bi sa nama i mi bismo sa njim razgovarali, ali kada bi

nastupilo vrijeme namaza bilo bi kao da nas on ne poznaje i kao

da mi njega ne poznajemo.”

159. Mufīdu-dīn Tusī u knjizi el-Madžâlis prenosi od Imama Alija,

kada je za namjesnika Egipta postavio Muhammed ibn Ebu Bekra

i davao mu uputstva izmeĊu ostalog mu je rekao: “Pazi na svoje

rukue i sedţde, jer namaz Allahova Poslanika, s.a.v.a. – potpuniji

i savršeniji od namaza ostalih ljudi – istovremeno je bio u djelima

lakši i kraći.”

160. Imam Dţafer u knjizi el-Dža‟ferijjât prenosi od svojih plemenitih

oĉeva, od Imama Alija: “Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.a., u na-

mazu zijevao, uvijek bi usta pokrivao desnom rukom.”

Autor: U knjizi el-De‟âem prenosi se hadis sliĉnog sadrţaja.

161. U knjizi el-‟Ilel Hišâm ibn el-Hakam, od Imama Ebu el-Hasan

Musa ibn Dţafer: “Pitao sam Imama: „Iz kojeg razloga se na ruku

izgovara: Subhâne Rabijel-Azîm we bihamdihi, a na sedţdi Sub-

hâne Rabijel-‟Ealâ we bihamdihi? Imam reĉe: „O Hišāme! Kada

je Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio uzdignut na Miradţ i stao na na-

maz i sjetio se onoga ono što je vidio od Allahove Veliĉine zadrhtali

su mu svi udovi i mahinalno se pogne na ruku i poĉne izgovarati:

Subhâne Rabijel-Azîm we bihamdihi. Kada je se ponovo digao sa

rukua i pogled mu ponovo pao na Boţiju Veliĉinu, Koja je sada

bila na višem mjestu i u poloţaju iznad kojeg se ne moţe zamisli-

ti viši, mahinalno je pao niĉice na sedţdu i poĉeo izgovarati: Sub-

hâne Rabijel-Azîm we bihamdihi. To je ponovio sedam puta, sve

dok mu se nije umanjio onaj strah koji mu je bio ispunio srce.

Zbog toga su ova dva zikra postali sunnet u njegovom ummetu.”

162. Šejh u knjizi el-Hawâtir prenosi od Ebu Fâris od Nu‟mân: “Alla-

hov Poslanik, s.a.v.a., stalno je redao naše safove pravilno tako da

si odapeo strijelu našao bi da su ravni koliko širina pola strijele.

Ovo nam je postao obiĉaj na koji nismo ni obraćali paţnju, sve do

jednoga dana kada je Allahov Poslanik, s.a.v.a., došao na namaz i

taman kad je htio izgovoriti tekbiretul-ihram, primijeti da su prsa

jednog ĉovjeka isturenija od ostalih te reĉe: „O Boţiji robovi, ispra-

vite vaše safove, u suprotnom će meĊu vama doći do razilaţenja!‟”

112

163. U istoj knjizi Ibn Mas‟ûd prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

ravnao je naša ramena u namazu i govorio bi: „Uredno stojte,

jer ako kod stajanja u namazu budete odstupali i vaša srca će se

razići...‟”

164. U knjizi el-Faqîh Dâvud ibn Hasīn prenosi od Ebu el-Abbâsa, od

Imama Ebu Abdullaha: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., išao je u mje-

secu Ramazanu prvu desetinu u itikaf. Iduće godine je otišao drugu

desetinu u itikaf, a sljedeće godine posljednju. Nakon toga uvijek

je u posljednju desetinu išao u itikaf.”

165. U istoj knjizi Imam Sadik kaţe: “Bitka na Bedru desila se u mje-

secu Ramazanu i te godine Allahov Poslanik, s.a.v.a., nije išao u

itikaf. Iduće godine Poslanik je bio dvije desetine u itikafu, jednu

za tekuću godinu, a drugu desetinu kao nadoknada za prošlu.”

Autor: Kulejni prenosi istu predaju u el-Kâfî.

166. TakoĊer u knjizi el-Kâfî Halebî prenosi od Imama Sadika: “Kada

bi nastupila posljednja trećina mjeseca Ramazana Allahov Posla-

nik, s.a.v.a., išao je u itikaf u dţamiju. Za njega bi napravili ša-

tor od krzna. On bi u tim danima potpuno uklonio leţaj. Neki od

njegovih ashaba su primijetili: „Povukao bi se od ţena.‟ MeĊutim,

Imam Sadik je rekao: „To nije taĉno.‟”

Autor: Ove rijeĉi Imama Sadika prenesene su i u brojnim dru-

gim predajama, s tim da povlaĉenje od ţena ovdje znaĉi – onako

kako su pojasnili, a i predaje ukazuju na isto – ustezanje od spol-

nog odnosa, a ne kontakta uopće.

167. Od adaba Allahova Poslanika, s.a.v.a., takoĊer su ona djela koja

stoje u vezi sa postom. Pisac knjige el-Faqîh prenosi od Muham-

med ibn Mervâna da je rekao: “Ĉuo sam Imama Sadika kako kaţe:

„Allahov Poslanik, s.a.v.a., jednom prilikom toliko je mnogo po-

stio da su govorili da se nikako ne mrsi, dok drugi put toliko dugo

nije postio da su govorili da nikako ne posti. Nekada opet, jedan

dan bi postio, a drugi ne bi. Nekada opet, postio bi samo ponedjelj-

kom i ĉetvrtkom, dok nije došao do toga da posti samo tri dana u

mjesecu, i to prvi ĉetvrtak, srijedu sredinom mjeseca i posljednji

ĉetvrtak, i govorio bi: – Ako bi ĉovjek postio na ovaj naĉin, cijeli

ţivot bio bi u postu: Potom, Imam Sadik reĉe: „Moj otac bi ĉesto

govorio: – Nijedna osoba nije veći neprijatelj i omraţenija kod

113

Allaha od one koja kada joj se kaţe da je Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

radio tako i tako, recimo – nije mnogo postio – zašto ti toliko pos-

tiš?‟, ona na to uzvrati: „Allah nas neće kazniti za mnoštvo posta i

namaza‟ – jer znaĉenje tih rijeĉi je da Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

nije mogao više od toga ĉiniti ibadet.”

168. U knjizi el-Kâfî Muhammed ibn Muslim prenosi od Imama Sadi-

ka: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., u poĉetku poslanstva toliko je po-

stio iz dana u dan da su govorili da on stalno posti. Nakon toga on

toliko dugo nije postio da su govorili da nikako ne posti. Potom je

napustio ovakvu praksu tako da je jedno vrijeme svaki drugi dan

postio, poput hazreti Davudova posta. Nakon nekog vremena i

ovo je napustio i postio je samo „bijele dane‟ svakog mjeseca. Na

kraju je napustio i ovu praksu i tri dana posta u „bijelim danima‟

podijelio je na ĉetvrtak prve, srijedu druge i ĉetvrtak posljednje

trećine mjeseca. Dok je bio ţiv postupao je na ovaj naĉin.”

Autor: Postoji mnoštvo predaja koje potvrĊuju gornje dvije

predaje.

169. U knjizi el-Kâfî „Anbase el-‟Ābid kaţe: “Allahov Poslanik, s.a.v.a.,

preselio je, a njegova praksa posta je bila takva da je postio mje-

sece Redţeb, Šaban i Ramazan i tri dana svih drugih mjeseci.”

170. U knjizi Navâder Ahmed ibn Isa od Ali ibn Nu‟mân od Zere‟ od

Semâe prenosi: “Pitao sam Imama Sadika da li je Allahov Posla-

nik, s.a.v.a., postio mjesec Šaban?‟ Imam reĉe: „Da. MeĊutim,

nije postio cijeli mjesec.‟ Pitao sam: „Koliko dana nije postio?‟

Imam reĉe: „Prekidao je post.‟ Tri puta sam ponovio pitanje i

nijednom mi nije ništa više rekao od navedenog odgovora. Idu-

će godine sam postavio isto pitanje i Imam mi je ponovio isti

odgovor...”

171. U knjizi Makârimul-akhlâq prenosi se od Enesa: “Hrana Allaho-

va Poslanika, s.a.v.a., bilo je šerbe, kojim bi se iftario i šerbe, ko-

jim bi se sehurio. Ĉesto bi to šerbe bilo mlijeko ili voda u koju bi

udrobio hljeba...”

172. U knjizi el-Kâfî Ibn Kaddâh prenosi od Imama Sadika: “U danima

kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.a., postio prvo ĉime bi se iftario

bila bi svjeţa ili suha hurma.”

114

173. TakoĊer, u knjizi el-Kâfî Sukûnî prenosi od Imama Sadika, od

Imama Bakira: “Kada Allahov Poslanik, s.a.v.a., za iftar ne bi na-

šao nešto slatko onda bi se iftario vodom.” U nekim predajama se

kaţe da bi se iftario groţĊicama. 174. Pisac knjige el-Maqne‟e prenosi od Ali Muhammeda, neka je mir

Boţiji s njima: “Mustehab je da postaĉ sehuri, ako niĉim drugim

– vodom. Preneseno je da je najbolji sehur hurma i prekrupa, jer

je i Poslanik to jeo za sehur.”

Autor: Po pitanju posta postoje i drugi sunneti od Poslanika,

ali ono što je svojstveno samo za njega je post “vesal”, odnosno

post duţi od jednog dana, s tim da se niĉim ne prekida. Allahov

Poslanik, s.a.v.a., provodio je takav post, ali je zabranio svome

ummetu da to ĉini i rekao je: “Vi nemate snage za to, a mene Go-

spodar moj od Sebe hrani i poji.” 175. U knjizi Makârimul-akhlâq prenosi se za Allahova Poslanika,

s.a.v.a., da je najĉešće jeo bungur, a posebno za sehur. 176. U knjizi el-Faqîh se prenosi: “Kada bi nastupio mjesec Ramazan

Allahov Poslanik, s.a.v.a., oslobodio bi sve ratne zarobljenike i

darivao bi sve prosjake.” 177. U knjizi el-De‟âem prenosi se od Imama Alija: “U posljednjoj

trećini mjeseca Ramazana Allahov Poslanik, s.a.v.a., potpuno bi

sklonio leţaj i posvetio bi se ibadetu. Svoje ukućane je budio

23. noć. Tu noć posipao bi vodom lica onih koje je hvatao san.

Isto tako Fatima, neka je mir Boţiji sa njom, nikome od svojih

ukućana nije dopuštala da spava tu noć. Davala bi im manje

hrane da ih san manje savladava. Za tu noć ona bi se spremala

dan ranije i govorila bi: „Nesretan je onaj ko je uskraćen dobrom

te noći.‟” 178. U knjizi el-Maqne‟e prenosi se da je sunnet na dan Kurban-bajra-

ma da se mrsi nakon bajramskog namaza, a na dan Ramazanskog

bajrama, prije namaza. 179. Od sunneta i adaba Allahova Poslanika, s.a.v.a., jesu i oni koji se

tiĉu uĉenja Kur‟ana i dova. Šejh u knjizi el-Madžâles prenosi od

Imama Alija: “Ništa nije moglo sprijeĉiti Allahova Poslanika,

s.a.v.a., od uĉenja Kur‟ana, osim stanja dţenabeta.”

115

180. U Madžem‟eul-bijân Ummu Selem kaţe: “Allahov Poslanik,

s.a.v.a., kod uĉenja Kur‟ana zastajao je iza svakog ajeta.”

181. U Tefsir Ebul-Fatûh prenosi se: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., ne bi

legao spavati a da ne prouĉi sure musabbehât182

i govorio bi: „U

ovih nekoliko sura se nalazi ajet ĉija je odabranost veća od hilja-

du ajeta.‟ Upitaše: „Koje su to sure?‟ Odgovori: „Hadîd, Hašr,

Saff, Džuma i Tagâbun.‟”

Autor: Isto se prenosi u Madžem‟eul-bijân od „Arbâs ibn Sârije.

182. U knjizi Durerul-le‟âlî pisac Ebu ibn Dţumhûr prenosi od Dţabir

ibn Ensari: “Allahov Poslanik ne bi legao dok ne prouĉi sure Te-

bârek i Sedžda.”

183. U Madžem‟eul-bijân prenosi se da je Imam Ali rekao: “Allahov

Poslanik, s.a.v.a., volio je suru el-A‟lâ,183

a prvi koji je izgovorio

Neka je Slavljen Gospodar moj Uzvišeni184

bio je Mikali.”

Autor: Istu predaju Medţlisi navodi kao prvu predaju u el-Bi-

hâr, prenoseći je iz Durrul-manthûr. Postoje brojne druge predaje

koje kazuju o dovama koje je Allahov Poslanik, s.a.v.a., uĉio pri-

likom uĉenja Kur‟ana, nekih sura ili ajeta. Ko ţeli da o tome stek-

ne potpuniji uvid, treba se obratiti knjigama koje su napisane na

tu temu. TakoĊer, prenose se govori Poslanika u kojima potiĉe

ljude na pridrţavanje Kur‟ana i razmišljanje o njemu, slijeĊenje

njegove upute i okorištavanje njegovom svjetlošću. Sam Poslanik,

prije drugih, pridrţavao se onoga ĉemu je pozivao. Bio je od svih

drugih brţi u traţenju i ĉinjenju dobra. Upravo je on rekao: “Sura

Hûd me je osijedila.” Naravno, mislio je na ajet: Ti pravom Sta-

zom idi kao što ti je nareĎeno...185

Isto tako, Mas‟ud prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., naredio mi

je da uĉim iz Kur‟ana. Prouĉio sam nekoliko ajeta iz sure Junus

dok nisam stigao do ajeta: Svi će biti vraćeni Allahu, svom pra-

vom Gospodaru...186

Vidio sam tada kako mu suze navlaţile oĉi.”

–––––– 182

Sure koje zapoĉinju slavljenjem Allaha, dţ.š., odnosno glagolskom osnovom s-b-h.

(Op. prev.) 183

Svevišnji ( )

184 185

Hûd, 112. 186

Junus, 30.

116

Ovo su bili samo neki adabi i sunneti Allahova Poslanika,

s.a.v.a., koje sam odabrao iz poslanice koju sam ranije napisao na

ovu temu i ovom prilikom ih ovdje nudim. U šiijskim i sunijskim

knjigama zabiljeţene su brojne vjerodostojne predaje na ovu

temu koje, naravno, potvrĊuju kur‟anski ajeti i nijednu ne odba-

cuju. Gospodar je Upućivaĉ!

117

ADEM, NEKA JE MIR S NJIME, I NJEGOVO IZGNANSTVO U KOMENTARU KUR’ANA

EL-MIZÂN

118

119

30-33. AJETI SURE BEKARE

A kada Gospodar tvoj reče melecima: “Ja ću na Zemlji namjesnika

postaviti!” – oni rekoše: “Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na

njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i,

kako Tebi dolikuje, štujemo.” On reče: “Ja znam ono što vi ne zna-

te.” I pouči On Adema svim imenima, a onda ih predoči melecima i

reče: “Kažite Mi imena njihova, ako istinu govorite?” “Hvaljen neka

Si” – rekoše oni – “mi znamo samo ono čemu Si nas Ti poučio; Ti Si

Sveznajući i Mudri.” “O Ademe”, – reče On – “kaži im ti nazive

njihove!” I kad im on kaza nazive njihove, Allah reče: “Zar vam ni-

sam rekao da samo Ja znam gajb /skriveno/ nebesa i Zemlje i da

samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!”

Tumačenje

Ovi ajeti obraĊuju dogaĊaj zbog kojeg je ĉovjek spušten na Zemlju. Tako-

Ċer, pojašnjava zbilju namjesništva (hilafeta) na Zemlji i njegove uĉinke i

svojstva. Ova tema, za razliku od drugih kur‟anskih tema, obraĊuje se

samo na jednom mjestu, kako je gore oznaĉeno.

A kada Gospodar tvoj reče melecima... – o Boţijem govoru, govoru

meleka i šejtana bit će naknadno više rijeĉi.

Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolije-

vati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo. Ovaj

ajet prenosi odgovor meleka na Boţiju odluku da će na Zemlji postaviti

namjesnika. Govor meleka ukazuje na ĉinjenicu da će ovo djelo izazvati

nered i prolijevanje krvi na Zemlji, jer su znali da biće od zemlje, zato što

je materijalno, mora posjedovati svojstva srdţbe i strasti, i zato što je

materijalni oblik egzistencije svijeta ograniĉen iz razliĉitih aspekata te su

120

suprotstavljenosti u njemu velike. Dijelovi koji ĉine materijalni svijet stal-

no su izloţeni propadanju, a njegov poredak i ureĊivanje izloţeni su pore-

mećaju. Ţivot na Zemlji je neizbjeţan i jedino moguć u zajednici, kao što

je i opstanak u svojoj punini znaĉenja nije moguć, osim u zajednici. Jasno

je da ovakav ţivot neizbjeţno vodi ka sukobima, neredu i prolijevanju krvi.

Namjesništvo, kao što se da razumjeti i iz same rijeĉi, neće se upot-

puniti sve dok namjesnik (halifa) ne postane odraz onoga koga zastupa i

ne bude pokazatelj svih njegovih egzistencijalnih vidova, svojstava, zakona

i poloţaja upravljanja. Naravno, ovo vrijedi za one aspekte, svojstva, zako-

ne i upravljanje zbog ĉijih ostvarenja ga je odredio za svog namjesnika.

Uzvišeni Bog, Koji postavlja namjesnika, objedinjuje lijepa imena i

posjeduje svojstva Ljepote i Uzvišenosti ( ), Njegova bit je ĉista

od svake mahane i nedostatka, a u samom djelu od svakog zla i nereda.

Neka je uzvišena Njegova Veliĉina!

Namjesnik koji se razvija i raste na Zemlji i ţivi zemaljski ţivot u

okolnostima kakvim smo ih opisali nije dostojan poloţaja namjesništva.

Svojom egzistencijom, koja je protkana svim oblicima nedostataka i sla-

bosti, ne moţe biti odraz i ogledalo one egzistencije koja u sebi nema ni-

kakvog nedostatka.

Pitanje meleka bilo je potaknuto njihovim neznanjem u vezi sa poloţa-

jem namjesništva na Zemlji i njime su htjeli riješiti problem koji im se na-

metnuo vezano za jedno biće od zemlje, s tim da njihovo pitanje nije znaĉilo

prigovor Bogu na Njegovoj odluci i djelu. Ovo se da shvatiti iz rijeĉi me-

leka: Zaista jedino Si Ti Apsolutno Sveznajući i Mudri. ( )

Vidimo da njihove rijeĉi poĉinju rjeĉicom zaista ( ), koja ovdje izreĉena

priprema teren za Boţije pojašnjenje, što opet po sebi dokazuje da su oni

razumjeli sami Boţiji govor, ali im nije bio jasan. Obratite paţnju na ovo!

Ukratko reĉeno, govor meleka je potaknut ĉinjenicom da je zadaća na-

mjesnika slavljenje, veliĉanje i hvaljenje Svetog Bića Boţijeg i da biće

namjesnika treba biti odraz i manifestacija Njegova bića, a u ovom sluĉa-

ju njegovo zemno biće mu ne dozvoljava takvu ulogu, štaviše, ono ga

vuĉe u nered.

S druge strane, kako je svrha postavljanja namjesnika na Zemlji, slav-

ljenje i veliĉanje – u znaĉenju kakvim smo ga pojasnili da odraţava i uka-

zuje na svojstva Boţija – s obzirom na ĉinjenicu da je to već ostvareno

slavljenjem meleka. Kako su meleci mislili da su oni Boţiji namjesnici i

da su oni dostojni tog poloţaja, njima se nametnulo pitanje: Kakva korist

postoji u postavljanju ovog zemnog bića za namjesnika?! Uzvišeni Bog u odgovoru na rijeĉi meleka uzvrati: Ja znam ono što vi

ne znate. I pouči On Adema svim imenima...

121

Kontekst u kojem su izgovorene ove rijeĉi ukazuje na dvije stvari. Pod

namjesništvom se misli na Boţije namjesništvo na Zemlji, a ne da je

ĉovjek namjesnik stvorenja koja su bila prije njega na Zemlji i išĉezla pa

Bog sada postavlja ĉovjeka kao njihova namjesnika – mogućnost koju su

neki komentatori Kur‟ana naznaĉavali.

Ovo se jasno dade razumjeti iz odgovora Uzvišenog Boga na rijeĉi

meleka, kada je obznanio da je Adema pouĉio imenima i potom mu nare-

dio da meleke pouĉi njima. Ovakav odgovor Boga uopće nije sukladan sa

mogućnostima koje su davali neki komentatori.

Prema tome, namjesništvo o kojem raspravljamo nije svojstveno samo

Ademu već u njemu imaju uĉešća i njegovi potomci. U ovom primjeru,

ĉin pouĉavanja imenima ima slijedeće znaĉenje: Allah, dţ.š., ovo je zna-

nje poloţio u ljudima na naĉin da se tragovi ovog pologa postepeno i ne-

prekidno javljaju u ovom biću, tako da uvijek kada se odazove Njemu, on

biva upućen. Ovaj polog ĉovjeka moţe izvesti iz potencijalnog u aktuelno

stanje.

Dokaz koji potvrĊuje općenitost namjesništva za sve ljude su slijedeći

ajeti: Sjetite se da vas je On namjesnicima Nuhova naroda učinio.1 Zatim

smo vas poslije njih namjesnicima na Zemlji učinili.2 Koji vas na Zemlji

namjesnicima postavlja.3

Druga stvar je ta što Allah, dţ.š., u odgovoru i odbijanju prijedloga

meleka, nije porekao nered i prolijevanje krvi od namjesnika na Zemlji.

Nije rekao da namjesnik kojeg On postavlja neće prolijevati krv niti ĉiniti

nered. TakoĊer, tvrdnju meleka da Ga oni slave i hvale nije zanijekao;

štaviše, On je to potvrdio.

Umjesto toga, On je pojasnio da u reĉenom postoji dobro koje meleci

ne mogu ispuniti i koje ne mogu podnijeti, ali ovaj namjesnik na Zemlji

to moţe. Zapravo, ĉovjek je taj koji moţe oĉitovati Boţija savršenstva i

ponijeti tajne Boţije, u ĉemu su meleci nemoćni.

Ovo dobro i korist su tako veliki da nadomješćuju zlo nereda i prolije-

vanja krvi, jer Uzvišeni je u odgovoru melecima rekao: Ja znam ono što

vi ne znate. A drugi put na isto pitanje odgovara melecima: Zar vam ni-

sam rekao da samo Ja znam skriveno /gajb/ nebesa i Zemlje? Pod skrive-

nim se misli upravo na imena, a ne znanje Adema o tim imenima, jer me-

leci uopće nisu imali uvida niti znanja da postoje ta imena da bi bili

–––––– 1 A‟râf, 69.

2 Junus, 14.

3 Naml, 62.

122

svjesni svoga neznanja o njima. Nije tako da su oni znali za njihovo po-

stojanje, ali nisu imali uvida u to da Adem ima znanje o njima, jer u su-

protnom nema smisla da Uzvišeni Bog pita meleke za imena. Potpuno je

jasno da Boţiji upit meleka o imenima svjedoĉi o tome da oni uopće nisu

imali znanja o njihovom postojanju.

Tako pretpostavljena okolnost bi zahtijevala da se Uzvišeni u obraća-

nju Ademu zadovolji rijeĉima: Obavijesti meleke o njihovim imenima – i

meleci na taj naĉin shvate da Adem ima znanje o njima. Ustvari, mi vidi-

mo da je Allah, dţ.š., pitao meleke za njihova imena.

Dakle, kontekst ovih ajeta otkriva nam da su meleci smatrali sebe do-

stojnim poloţaja namjesništva, a da Adem ne zasluţuje takav poloţaj.

Budući da ovaj poloţaj podrazumijeva poznavanje ovih imena od strane

namjesnika, Uzvišeni Bog je pitao meleke da ih kaţu, na šta su oni iska-

zali neznanje, za razliku od Adema koji ih je znao i time dokazao svoju

dostojnost poloţaja namjesništva, a nedostatnost meleka za isto.

Sljedeća stvar koju ovdje treba navesti jeste ĉinjenica da Uzvišeni Bog

svoje pitanje završava rijeĉima: ...ako istinu govorite... Ova stavka ukazu-

je na zakljuĉak da je tvrdnja meleka bila neutemeljena jer su tvrdili nešto

o ĉemu nisu imali znanja.

I pouči On Adema svim imenima, a onda ih predoči melecima... Ovaj

dio ajeta ukazuje na ĉinjenicu da su spomenuta imena bića, oznaĉena

tim imenima, ţivuća i obdarena intelektom, a nalaze se iza zastora u

skrivenosti. Upravo zato, znanje o njima nije iste prirode i karaktera kao

ono znanje koje mi imamo o nazivima stvari. Jer da je od onog znanja

koje mi imamo, u tom sluĉaju – nakon što je Adem obavijestio meleke o

tim imenima – i meleci bi trebali sa Ademom biti istovjetni u tom znanju,

jer koliko god je Adem njih pouĉio tim imenima, i Adema je Uzvišeni

pouĉio njima. Zato Adem ne bi trebao biti poloţajem viši od meleka, niti bi

Uzvišeni Bog trebao njega više cijeniti i iskazivati mu veće poĉasti. S

druge strane, vidimo da je melek poloţajem ĉesto viši od ĉovjeka.

TakoĊer, da je ovo znanje naše prirode, meleci se ne bi trebali zadovoljiti

samo ĉinjenicom da Adem zna imena i da time njihova argumentacija bude

oborena. Kakav bi ovo bio dokaz neispravnosti argumentacije meleka?!

To bi bilo kao da Allah, dţ.š., pouĉi Svoga roba leksikografiji i onda

ga dovede pred meleka da se njime pohvali i podari mu veći poloţaj, a

meleci su toliko posvećeni robovanju da Kur‟an o tome kaţe: Oni ne go-

vore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.4 To je kao da

–––––– 4 Enbijâ, 27.

123

Uzvišeni Bog rekne Svojim ĉistim robovima da ĉovjek sa ovakvim oso-

binama zasluţuje da bude Njegov namjesnik i dostojan da mu On iskaţe

poĉast, a meleci nisu. I da potom Allah, dţ.š., rekne melecima da Ga oni

izvijeste o rijeĉima, imenima i nazivima – koje će ĉovjek tek kasnije sko-

vati i nadjeti stvarima, posredstvom ĉega će se ljudi meĊusobno sporazu-

mijevati i ostvariti svoje namjere – ako imaju ţelju za poloţajem namjes-

ništva i ako istinu govore.

Pored toga, zar sva vrijednost znanja o jeziku ne proizlazi iz okolnosti

da ĉovjek nastoji posredstvom jezika onome kome se obraća pojasniti na-

mjeru iz svoga srca? A meleci bez potrebe za jezikom i govorom i bez

ikakvog drugog sredstva imaju uvid u tajne ĉovjekova srca. Dakle, meleci

posjeduju savršenstvo koje je iznad sposobnosti govora.

Ukratko, ono ĉemu je Adem pouĉen od strane Uzvišenog Boga nije

ono znanje kojem su meleci bili pouĉeni od Adema. Znanje koje je Adem

posjedovao je zbiljsko znanje o imenima. Sticanje tog znanja bilo je mo-

guće za Adema, ali ne i za meleke. Ako je Adem zasluţio da bude na-

mjesnik Boţiji, to je zbog znanja o zbilji imena, a ne zbog iznošenja tog

znanja melecima, jer u suprotnom i meleci bi trebali zasluţiti taj poloţaj

nakon uvida u imena i ne bi u nastavku rekli: Hvaljen neka Si, mi znamo

samo ono čemu Si nas Ti poučio.

Iz onoga što je dosada reĉeno postalo je jasno da znanje imena tih ime-

novanih stvari treba biti takvo da otkriva njihove zbilje, a ne ĉisto imena i

nazive, koji se u svakom jeziku kuju za razliĉite pojave i stvari. Dakle,

jasno je da su te imenovane zbilje koje je Adem spoznao, zapravo, izvanj-

ske zbilje i bića, a ne pojmovi ĉije je mjesto egzistencije ograniĉeno jedi-

no na um. TakoĊer, to su bića koja su skrivena iza zavjese, odnosno u

gajbu Nebesa i Zemlje. Sticanje znanja o tim skrivenim bićima, onakvim

kakva zapravo jesu, takvo je da je ono moguće jedino zemaljskom ĉovje-

ku, a ne nebeskom meleku, a s druge strane, upravo to znanje ima presud-

nu ulogu u namjesništvu Boţijem.

Rijeĉ imena ( ) u ajetu I pouči On Adema svim imenima... u arap-

skoj gramatici po svom obliku predstavlja mnoţinu, i to u ovom sluĉaju

mnoţinu koja ima odreĊeni ĉlan elif i lam, a takva mnoţina po izriĉitom

stavu slovoznalaca nosi znaĉenje općenitosti, a i sami ajet ovu općenitost

posebno naglašava sa rijeĉju svim.

U krajnjem, to znaĉi da se ovo odnosi na sva imena koja se mogu na-

djeti nekom predmetu, jer u ajetu nema nijedne naznake koja bi dokinula

ovu općenitost da bi se reklo da se ova rijeĉ odnosi na taĉno odreĊenu

skupinu imena.

124

S druge strane, dio ajeta predoči ih melecima ukazuje na ĉinjenicu da

svako od tih bića koja su oznaĉena imenima posjeduju ţivot i znanje; is-

tovremeno, ona su u skrivenom (gajbu) Nebesa i Zemlje.

U krajnjem moţe se shvatiti da su spomenuta bića bila skrivena svim

Nebesima i Zemlji i u potpunosti su bila izvan stvorenog.

Sada, kada uzmemo u obzir sve pobrojane aspekte ovih ajeta, to znaĉi

općenitost imena te ĉinjenicu da imenovane stvari imaju ţivot i znanje i

da se nalaze u gajbu Nebesa i Zemlje, sa velikom lahkoćom i potpunom

razgovijetnošću moţe se shvatiti ono na što ţeli ukazati kur‟anski ajet: I

ne postoji ništa a čije riznice nisu kod Nas, a od toga Mi spuštamo samo

odreĎenu veličinu.5

U tek navedenom ajetu Uzvišeni Bog nas obavještava o ĉinjenici da bića

za koja se moţe reći da su stvari i mogu se zamisliti u umu, kod Boga posto-

je njihove riznice, i to egzistirajuće, koje se ne mogu isprazniti, niti su iĉim

mjerljive i uporedive: ne moţe im se odrediti granica, a kod ĉina spuštanja

i stvaranja poprima se ruho ograniĉenosti i mjerljivosti. Mnoštvo koje je

prisutno u ovim riznicama nije brojĉano mnoštvo, jer brojĉano mnoštvo ide

uporedo sa ograniĉenošću u stvorenom. Zapravo, mnoštvo u ovim riznicama

ogleda se kroz razine i stepene. O ovom ajetu bit će više rijeĉi u suri Hidžr.

Kao posljedica dosada razmatranog moţe se reći da su ova bića, koja

su bila predoĉena melecima, ţiva i imaju intelekt. To su uzvišena bića po

poloţaju i ĉuvana su kod Boga. Ona se nalaze iza zastora skrivenosti i

Uzvišeni Gospodar njihovom blagoslovljenošću i dobru spustio je i obja-

vio svako ime spušteno u Kreaciji. Sve što postoji na Nebesima i Zemlji

proizašlo je iz njihove svjetlosti. Ta bića – i pored okolnosti da ih je mnogo

– istovremeno su razliĉita i nije im svojstveno brojivo mnoštvo: zapravo,

njihovo mnoštvo ogleda se kroz razine i stepene, a spuštanje i objavljiva-

nje imena zapoĉinje od njih.

Samo Ja znam ono što javno činite i ono što ste krili! Ono što meleci

obznanjuju i ono što skrivaju dvije su vrste gajba, ali posmatrajući to u

relaciji sa neĉim. To znaĉi da neke tajne stoje u vezi sa Nebesima i Zem-

ljom. Upravo zbog toga naspram ove stoji reĉenica: Samo Ja znam gajb

nebesa i Zemlje – da bi obuhvatila oba oblika skrivenosti, one unutar krea-

cije Nebesa i Zemlje i one izvan.

Pomoćni glagol ( )6 u reĉenici i ono što ste krili ( ) ukazu-

je na ĉinjenicu da je u vezi sa Ademom i njegovim namjesništvom bilo

–––––– 5 Hidžr, 21.

6 Ukazuje na neprekinuto dešavanje radnje u prošlom vremenu. (Op. prev.)

125

skrivenih stvari i ovo znaĉenje moguće je izvesti i iz sljedećeg ajeta: Oni

se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi, a bio je od nevjernika.7

Ajet otkriva da je Iblis bio nevjernik prije stvaranja Adema i njegova

postavljanja za namjesnika te sedţde meleka, jer je reĉeno: bio je od ne-

vjernika te zato nije ni uĉinio sedţdu. Ovo njegovo spoljnje protivlje-

nje ustvari je samo odraz unutrašnjeg skrivenog, već postojećeg otpora.

Iz reĉenog je jasno da se sedţda meleka i odbijanje Iblisa desilo u raz-

doblju izmeĊu Boţijeg govora: Ja znam ono što vi ne znate i drugog go-

vora: Samo Ja znam ono što javno činite i ono što ste krili. TakoĊer, iz

ovoga se moţe shvatiti tajna zašto je Uzvišeni smisao reĉenice: Ja znam

ono što vi ne znate, drugi put iskazao rijeĉima: Samo Ja znam gajb nebe-

sa i Zemlje.

Predaje

U tefsiru Ajjâšî od Imama Sadika prenosi se predaja: “Da meleci nisu vi-

djeli zemaljska bića već prije, kako bi mogli reći: Zar će Ti namjesnik biti

onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati.”8

Autor: Moguće je da ova predaja govori o razdoblju na Zemlji prije

stvaranja roda Ademova, o ĉemu kazuju brojne druge predaje. Ova preda-

ja nije u suprotnosti sa onim što smo rekli da su meleci shvatili nered i

prolijevanje krvi iz Boţijih rijeĉi: Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti. U

naĉelu, ako se ne uzme u obzir naše tumaĉenje, govor meleka bi ukazivao

na njihovu pokuĊenu analogiju, poput Iblisove analogije.9 (Jer samim tim

što je u prijašnjem razdoblju bilo bića koja su pravila nered, to ne moţe

biti dokaz da će i druga bića biti ista takva.)

U istom tefsiru prenosi se od Ebu el-Abbasa da je pitao Imama Sa-

dika šta su bila imena u ajetu: I pouči On Adema svim imenima..., na

šta Imam odgovori: “To su bila imena lijekova, biljaka, stabala i plani-

na zemaljskih.”10

Na istom mjestu prenosi se od Davud ibn Serhana: “Bili smo kod Ima-

ma Sadika i on je naredio da se donese sofra. Jeli smo. Potom je naredio

da se donese lavor i ruĉnik. Tada sam ga pitao: „Ţrtvovao bih se za tebe,

–––––– 7 Bekare, 34.

8 Tefsir Ajjâšî, sv. 1, str. 29, hadis 4.

9 Iblis je – predstavljajući sebe bićem od vatre, a ĉovjeka bićem od zemlje – sebe vidio

većim. (Op. prev.) 10

Tefsir Ajjâšî, sv. 1, str. 32, hadis 11.

126

koje je znaĉenje ajeta: I pouči On Adema svim imenima...? Da li su upra-

vo ovaj lavor i ruĉnik od tih imena?‟ Imam reĉe: „Kanjoni, tjesnaci i pu-

stinje su od tih imena i rukom pokaza prema visinama i nizinama.‟”11

U knjizi Ma‟ânî prenosi se od Imama Sadika: “Uzvišeni Bog je pouĉio

Adema svim imenima Svojih dokaza. Potom je njih, koji su u tom vreme-

nu bili duhovna bića, predoĉio melecima, a oni su rekli: „Hvaljen neka Si,

mi znamo samo ono ĉemu Si nas Ti pouĉio; Ti Si Sveznajući i Mudri.‟

Potom je Uzvišeni rekao: „O Ademe, kaţi im ti nazive njihove!‟ Tako da:

Kad im on kaza nazive njihove, meleci shvatiše koliko visok poloţaj ima-

ju Boţiji dokazi kod Gospodara. Meleci su shvatili da su oni dostojniji od

njega za namjesništvo i da upravo Dokazi mogu zastupati Boga na Zemlji

i biti Njegovi dokazi pred stvorenjima. Potom je On Dokaze sakrio pred

melecima i potaknuo ih je da Njemu robuju kroz ljubav tih Dokaza. Re-

kao je melecima: „Zar vam nisam rekao da samo Ja znam gajb Nebesa i

Zemlje i da samo Ja znam ono što javno ĉinite i ono što krijete!‟”12

Autor: Poštovani ĉitaoĉe, uzimajući u obzir ono što je dosada reĉeno,

biva jasnim kakvo znaĉenje imaju ove predaje i da izmeĊu ovih i prijašnjih

predaja nema suprotnosti, jer već smo rekli da ajet I ne postoji ništa a čije

riznice nisu kod Nas, a od toga Mi spuštamo samo odreĎenu veličinu –

ima znaĉenje da ništa ne postoji, a da ne postoji u skrivenim riznicama. A

ono što je trenutno dostupno našim rukama poprimilo je ovakav oblik

spuštajući se iz poloţaja kojeg ima kod Uzvišenog Boga u riznicama.

Svako ime koje stoji nasuprot znaĉenja i imenovanog posjeduje ime za

isto ovo imenovano u skrivenim riznicama, što u krajnjem znaĉi da nema

nikakve razlike izmeĊu toga da se kaţe da je Gospodar pouĉio Adema

svemu onom što se nalazi u skrivenim riznicama, odnosno onoga što je u

gajbu Nebesa i Zemlje i toga da se kaţe da je Gospodar pouĉio Adema

imenima svih stvari gajba Nebesa i Zemlje. Jasno je da je oboje vodi istome.

Prilika je – zbog konteksta same teme – da se ovdje navedu predaje o

zemaljskom porijeklu ĉovjeka koje potvrĊuju naše tumaĉenje. Medţlisi

biljeţi hadis u Bihâru od Dţabir ibn Abdullaha da je pitao Poslanika Bo-

ţijeg, s.a.v.a.: “„Šta je prvo stvorio Allah?‟ Poslanik reĉe: „O Dţabire,

svijetlo tvog Poslanika, a potom sve ostalo od njega. Potom je to svijetlo

ĉuvao kod Sebe u blizini i samo On zna koliko je to trajalo. Potom je to

svijetlo podijelio u nekoliko dijelova. Prijestolje je stvorio od jednog nje-

nog dijela, Stolicu od drugog dijela, nosioce Prijestolja i stanovnike Stoli-

ce od jednog dijela svijetlosti, a ĉetvrti dio je u veliĉini koju samo On zna

–––––– 11

Isto, str. 33, hadis 13. 12

Kemâlud-dîn, sv. 1, str. 13.

127

ĉuvao na poloţaju ljubavi. Potom je taj dio podijelio na nekoliko dijelova.

Od jednog je stvorio Pero, od drugog Ploĉu, od trećeg Dţennet, a ĉetvrti

dio u veliĉini koju samo On zna ĉuvao na poloţaju straha. Opet je taj dio

podijelio. Od jednog dijela je stvorio meleke, od drugog Sunce, od trećeg

Mjesec, a ĉetvrti dio je ĉuvao na poloţaju nade onoliko koliko samo On

zna. Potom je taj dio podijelio i od jednog dijela je napravio razum, od

drugog znanje i strpljivost, od trećeg bezgrješnost i pomoć, a ĉetvrti dio

je ĉuvao na poloţaju stidljivosti kod Sebe i samo On zna koliko dugo. Po-

tom je pogledom punog strahopoštovanja bacio pogled na onaj preostali

dio svjetlosti i to svjetlo poĉe isijavati svjetlost u kapljicama, od ĉega is-

kapa sto i dvadeset i ĉetiri hiljade kapljica svjetlosti, a od svake kaplje

Gospodar je stvorio jednu od duša poslanika. Potom su te duše poĉele da

se isparavaju, a od te pare Gospodar je stvorio duše prijatelja, šehida i

dobrih.‟” Autor: Predaja na ovu temu zaista ima mnogo i ako ih ĉitalac paţljivo

sagleda, uoĉit će da one potvrĊuju naš prijašnji govor. Ako Bog da, ubrzo

će u nastavku biti više rijeĉi o njima. Ono što je neophodno ovdje unapri-

jed reći jeste da prilikom išĉitavanja ovih predaja treba imati na umu da

smo se susreli sa morem mudrosti i rudnicima znanja. Zato ne treba ishi-

treno donositi zakljuĉak da su to izmišljotine kvazisufija i plod mašte pra-

znovjernih. Jer svijet Kreacije je ispunjen tajnama, tako da vidimo još i

danas razne skupine ljudi koji se ni na trenutak ne odmaraju u svom istra-

ţivaĉkom radu na otkrivanju tih tajni. Od prvih dana kada se ljudski rod

raspršio po Zemlji sa svakim novim otkrićem javljale su se brojne druge

nepoznanice. I pored toga što su sve teme podvrgnute raspravi i analizi,

to je tek naĉelo najniţeg od svih svjetova, odnosno svijeta prirode. A gdje

je Ovaj svijet svojim poloţajem naspram Svijeta onostranog i skrivenog,

svjetovima svjetlosti i prostranstava?!

128

34. AJET SURE BEKARE

A kada rekosmo melecima: “Učinite sedždu Ademu!” – svi meleci uči-

niše sedždu, osim Iblisa. On odbi, uzoholi se, a bio je od nevjernika.

Poštovani ĉitaoĉe, iz dosadašnjeg izlaganja mogli smo shvatiti da dio

ajeta: ono što krijete – ukazuje da je meĊu melecima bilo nešto od ĉijeg

su se objelodanjivanja ustezali. Ubrzo će postati jasno šta je bila ta pri-

krivena stvar i da ono stoji u vezi sa reĉenicom: a bio je od nevjernika

(Iblis). U ajetu nije reĉeno da je Iblis odbio uĉiniti sedţdu, da se uzoholio

te potom postao od nevjernika. Zapravo, reĉeno je da je već odranije bio

od nevjernika. Posve je jasno da ovo predstavlja jednu od skrivenih stvari

koju je Uzvišeni Bog objelodanio kroz novonastale okolnosti.

TakoĊer, postalo je jasno da se sedţda meleka desila u razdoblju izme-

Ċu reĉenice: Ja znam ono što javno činite i ono što krijete – i reĉenice: A

kada rekosmo melecima: “Učinite sedždu Ademu!” U krajnjem, za poslje-

dicu imamo da je reĉenica: A kada rekosmo melecima: “Učinite sedždu

Ademu!” – pa sve do kraja, u poloţaju reĉenice koja saţima nekoliko re-

ĉenica da bi se time pripremio put za kazivanje o Dţennetu. Jer, ako se

sjetimo, rekli smo da je osnovni cilj ovih ajeta pojašnjenje ĉovjekovog

namjesništva, odnosno njegova poloţaja, na koji naĉin se spustio na Zemlju,

te da je postignuće i svršetak njegovih poslova ili blagostanje, ili patnja.

Prema tome, u ovom kontekstu nema mnogo mjesta za opširnijim pripo-

vijedanjem o dogaĊaju sedţde meleka, osim toliko da se ukratko ukaţe na

nj i da to bude uvod za kazivanje o dogaĊanjima u Dţennetu i Ademovo

istjerivanje iz njega. Obratite paţnju!

Dakle, razlog zanemarivanja opširnog opisivanja ovog dogaĊaja je upra-

vo reĉeno, a vrlo vjerovatno da isti razlog vrijedi i za promjenu pripovje-

daĉkog lica iz trećeg lica: A kada Gospodar tvoj reče melecima. – u prvo

lice: A kada rekosmo melecima.

Prema onome što je reĉeno, pripisivanje ĉina skrivanja svim melecima

– s tim da je meĊu njima samo jedna liĉnost, imenom Iblis, skrivala ne-

vjerstvo u svojoj nutrini – vraća se na poštivanje obiĉaja govora, gdje se

djelo jedne liĉnosti pripisuje cijeloj skupini sa kojom je pomiješana ta liĉnost

i meĊu njima nema prednjaĉenja ni isticanja.

129

Naravno, moguće je da ovo ima i drugo pojašnjenje, a to je da su mele-

ci drţali skrivenim ono što su shvatili iz govora Boţijeg: Ja ću na Zemlji

postaviti namjesnika – a to je da Uzvišeni Bog kada govori o postavljanju

namjesnika na Zemlji misli na posvemašnje namjesništvo, jer meleci nisu

uopće davali mogućnost da jedno materijalno i zemno biće moţe raspola-

gati sa poloţajem Boţijeg namjesništva, kao što ni Sâm Bog u svom go-

voru nije odredio koga će postaviti za namjesnika na Zemlji, već je to

izrekao uopćeno: Ja znam ono što javno činite i ono što krijete! Potvrda

ovakvog tumaĉenja je i ĉinjenica da nakon upita meleka i svjedoĉenja o

dostojnosti Adema za poloţaj namjesništva, Uzvišeni Bog se po drugi put

melecima obraća sa zapoviješću: Učinite sedždu Ademu! Ovo pokazuje

da se meleci još uvijek nisu bili oslobodili svoje primisli, što potvrĊuju i

neke predaje koje ćemo navesti u nastavku.

Učinite sedždu Ademu! Iz ove reĉenice se da shvatiti na jedan općenit

naĉin da je dozvoljeno uĉiniti sedţdu nekome mimo Boga u sluĉaju da to

podrazumijeva iskazivanje poštovanja onome što nije Bog i istovremeno

da to bude izvršenje Boţije zapovijedi i iskazivanja poniznosti pred Njim.

Naprijed izreĉeno se moţe shvatiti iz ajeta:

I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu svi učiniše sedždu, pa

on reče: “O oče moj, ovo je tumačenje moga sna nekadašnjeg. Gospodar

moj ga je ispunio...”13

Moguće je da ovo pitanje i dalje zaokuplja ĉovjekovu misao, a pojaš-

njenje ovoga je ono isto koje smo naveli kod tumaĉenja sure Fatiha, a to

je da ibadet predstavlja ono stanje kojim rob ţeli sebe dovesti u poloţaj

pokornosti i robovanja i da to svoje stanje robovanja na praktiĉan naĉin

pokaţe i dokaţe te da ono ostane nepromijenjeno.

Dakle, djelo pokornosti i robovanja treba biti takvo da bude dostojno

iskazivanja i svjedoĉenja odnosa gospodara i roba, kao što je ĉin sedţde,

odnosno polaganje ĉela na zemlju, ili pregibanje (ruku) i ustajanje pred

Gospodarem, ili pri hodanju kretati se iza gospodara, a ne ispred i sl. Ko-

liko god da dostojnost i ĉast bude veća u pogledu subjekta prema kome se

to ispoljava – i pokornost će biti veća i odreĊenija. Od svih ĉinova koji na

najjasniji i najbolji naĉin potvrĊuju i ukazuju na Uzvišenost Gospodareva

poloţaja te niskost roba jeste sedţda, zato što rob kod sedţde sebe baca

na zemlju dok svoje ĉelo i lice polaţe na zemlju.

S druge strane, mišljenja mnogih da je sedţda po svojoj biti ibadet i kao

takvo njoj nije pripisiv nikakav drugi status i ne odgovara niĉemu, osim

ibadetu – nije ispravno, jer ono što je esencijalno kao takvo nije prekršivo.

–––––– 13

Junus, 100.

130

Moguće je da ĉovjek ĉin sedţde uĉini iz nekih drugih pobuda, a ne robo-

vanja i veliĉanja. Recimo, da neko ovim ĉinom ţeli prisutnu osobu ismi-

jati i poniziti. Jasno je da u ovom sluĉaju, i pored toga što sedţda uĉinjena

u njenom obliku, ona nije ibadet. Naravno, neporecivo je da sedţda mno-

go jasnije i više nego bilo koji drugi ĉin ili djelo nosi sa sobom znaĉenje

ibadeta i poniznosti.

Sada, kada je postalo jasno da ĉin sedţde po svojoj biti nije ibadet već

da postoji potreba i za namjerom (nijetom) ĉinjenja ibadeta, u tom sluĉaju

ako se ĉin sedţde ograniĉi samo na oblik ibadeta, ta zabrana je ili od vje-

rozakona (Šerijata), ili od razuma. Ono što je po Šerijatu i po razumu za-

branjeno jeste da ĉovjek sedţdom ţeli neĉemu pored Boga potvrditi polo-

ţaj Gospodara i Skrbnika. U suprotnom, ako ĉovjek sedţdom ţeli iskazati

poštovanje ili dobrodošlicu, a da ne povjeruje u njegovo Gospodstvo, da-

kle ĉisto radi ispunjenja obiĉaja, u tom sluĉaju nema ni šerijatskog, ni ra-

cionalnog dokaza da je ovakva sedţda zabranjena.

Ono preko ĉega se ne moţe preći jeste okolnost da vjerski doţivljaj i

bliskost koju su poboţni ljudi izgradili kod sebe spram vanjskih aspekata

vjere iziskuje da ovaj ĉin u potpunosti bude posvećen jedino Allahu,

dţ.š., a da se ni pred ĉim drugim, pored Boga, ne pada licem na tle, ma

koliko da to, recimo, bio obiĉaj iskazivanja poštovanja uglednicima.

Ovakav vjerski doţivljaj, kada je sedţda u pitanju, ne moţe se zane-

mariti. MeĊutim, nije ni tako da je svako djelo koje iskreno ĉinimo za

Allaha, dţ.š., istovremeno zabranjeno u odnosu spram bilo ĉega drugog,

kao što je recimo ispoljavanje ljubavi prema dobrim Boţijim robovima.

Predaje

U Tefsiru Ajjâšî od Imama Sadika se prenosi: “Nakon što je Allah, dţ.š.,

stvorio Adema, zapovjedi melecima da mu uĉine sedţdu. Meleci rekoše

u sebi: „Mi ne sumnjamo u to da je Bog stvorio biće koje je plemenitije

Njemu od nas, a mi smo njegovi susjedi i najbliţi od stvorenja Njemu.‟

Uzvišeni Bog reĉe: „Zar vam nisam rekao da samo Ja znam ono što jav-

no ĉinite i ono što krijete?‟ Znaĉi, misli se na ono što su govorili o dţi-

nima (koji su već prije bili nastanjeni na Zemlji) i ono što su krili u sebi

(o svojoj dostojnosti za poloţaj namjesništva). Upravo zbog onoga što

su rekli i onoga što su skrivali meleci zatraţiše utoĉište u Boţijem Prije-

stolju.”14

–––––– 14

Tefsir Ajjâšî , sv. 1, str. 33, hadis 14.

131

U istom tefsiru biljeţi se predaja sliĉnog znaĉenja od Ali ibn Husejna

Imama Sedţada: “Kada su meleci shvatili svoju grešku, zatraţiše utoĉište

u Prijestolju. Ovo je bila greška jedne skupine meleka, onih koji su bili

oko Prijestolja, a ne sviju.” Da bi u nastavku predaje rekao: “Ova skupina

će do Sudnjega dana biti zaštićena u okrilju Prijestolja.”15

Autor: Moguće je razumjeti ove dvije predaje iz ajeta koji prenose go-

vor meleka: A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.

– pa sve do: Hvaljen neka Si – rekoše oni – mi znamo samo ono čemu Si

nas Ti poučio; Ti Si Sveznajući i Mudri. MeĊutim, predaje nisu bez za-

mjerki, jer je u ajetu zapovjeĊeno svim melecima da uĉine sedţdu i niko,

osim Iblisa, nije spomenut da se nije pokorio, kao što je na drugom mjes-

tu reĉeno: Svi meleci učiniše sedždu.

U svakom sluĉaju, u pojašnjenju predaja reći ćemo – a o tome će usko-

ro biti više rijeĉi – da Boţije Prijestolje predstavlja znanje, što potvrĊuju i

predaje od Imama Ehli-Bejta. Dakle, meleci koji su imali primjedbu na

Boţiji odredbu zapravo su bili oni meĊu njima ĉiji poloţaj je bio u vezi sa

Boţijim znanjem, jer su na kraju shvatili svoju grešku i nakon toga pono-

vo su potraţili utoĉište u Njegovom znanju i rekli: Hvaljen neka Si – re-

koše oni – mi znamo samo ono čemu Si nas Ti poučio; Ti Si Sveznajući i

Mudri. Obratite paţnju!

Prema tome, ajet: A bio je od nevjernika – znaĉi da je Iblis pripadao

dţinima, odnosno stvorenjima koja su ţivjela na Zemlji prije ĉovjeka, što

potvrĊuju Boţije rijeĉi: Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata usta-

jalog, a još prije smo stvorili džine od vatre užarene.16

Sukladno ovim predajama, kod pripisivanja ĉina skrivanja svim mele-

cima nema potrebe za posebnim naglašavanjem, i to pripisivanje je istin-

sko, jer je to bila misao koja je prošla kroz srca svih meleka. Nakon izne-

senog, neko će moţda primijetiti da ovo nije u skladu sa onim predajama

koje govore da je ovo bilo Iblisovo prikrivanje o njegovom ustezanju da

ispolji poniznost Ademu i njegovoj oholosti u sluĉaju da bude pozvan

uĉiniti mu sedţdu. U odgovoru ćemo reći da ne postoji nikakvo nesuglas-

je jer se sve ovo moţe shvatiti iz kur‟anskih ajetâ. Iblis je bio odluĉio us-

protiviti se ako bude pozvan uĉiniti sedţdu Ademu, kao što su i meleci

imali pogrešnu pretpostavku.

U knjizi Qisesul-enbija prenosi se od Ebu Basira da je upitao Imama

Sadika: “Da li su meleci uĉinili sedţdu i spustili svoja ĉela na zemlju?”

–––––– 15

Tefsir Ajjâšî, svez. 1, str. 30, hadis 7. 16

Hidžr, 26-27.

132

Imam odgovori: “Da, njima je bilo zapovjeĊeno od Allaha, dţ.š., da Ade-

mu iskaţu poštovanje.”17

U knjizi Tuhaful-‟ukûl prenosi se od Imama: “Zaista je sedţda mele-

ka Ademu bila pokornost Allahu i iskazivanje njihove ljubavi prema

Ademu.”18

U knjizi Ihtidžâdž Imam Musa ibn Dţafer prenosi od svojih plemenitih

oĉeva: “Upitao je Jevrej Zapovjednika pravovjernih o ĉudima Poslanika u

poreĊenju sa ĉudima ostalih poslanika. „Recimo, Gospodar je zapovjedio

melecima da uĉine sedţdu Ademu. Da li je u pogledu Muhammeda Bog

uĉinio takvo šta (i time ukazao ĉast njemu)?‟ Imam Ali reĉe: „Da, upravo

je tako bilo. MeĊutim, Allah nije potaknuo meleke da uĉine sedţdu Ade-

mu radi pokornosti njemu, pored Allaha, dţ.š. Zapravo, njihova sedţda je

bila priznanje Ademove vrijednosti i milost Allahova prema njemu. A

Muhammedu, s.a.v.a., dato je vrjednije od toga, jer Allah – i pored svoje

Veliĉine i Uzvišenosti – sa svim Svojim melecima blagosilja Muhammeda,

a blagosiljanje njega od strane vjernika ubraja se u njihov ibadet. O Jevre-

ju, ovo je mnogo više i vrjednije!‟”19

U Tefsiru Qomî prenosi se: “Allah je prvo od Adema stvorio njegovo

tijelo i takvim ga ostavio ĉetrdeset godina. Kada bi prokletnik Iblis prola-

zio pored tog tijela govorio bi mu: „Ĉemu te je Allah stvorio!‟ Imam Ehli-

-bejta u nastavku kaţe: „Iblis u sebi reĉe: Ako mi Allah naredi da uĉinim

sedţdu ovom biću, neću poslušati!‟ U nastavku Imam reĉe: „Potom je

Uzvišeni Allah rekao melecima da uĉine sedţdu Ademu. Meleci uĉiniše

sedţdu, a Iblis objelodani zavist koju je skrivao u sebi i ne uĉini

sedţdu.‟”20

U zbirci hadisa Bihârul-envâr iz knjige Qisesul-enbijâ prenosi se od

Imama Sadika: “Iblisu je zapovjeĊeno da uĉini sedţdu Ademu i on reĉe:

„O Gospodaru moj, zaklinjem Te Tvojom Veliĉinom i Ĉašću, oslobodi

mene od sedţde Ademu! Zauzvrat ja ću Ti robovati kao što Te niko da sa-

da nije robovao.‟ Uvišeni Allah reĉe: „Ja volim onaj ibadet koji je u skladu

sa Mojoj voljom.‟ Potom Imam reĉe: „Iblis je ĉetiri puta zacvilio: onda

kada je proklet, na dan kada je protjeran na Zemlju, na dan kada je Mu-

hammed, s.a.v.a., poslat za poslanika i ĉetvrti put kada je objavljenja sura

Fatiha. A dva puta je pustio radostan glas. Jednom kada je Adem pojede

sa zabranjenog drveta, a drugi put kada je Adem protjeran iz Dţenneta.‟

–––––– 17

Qisesul-enbija, takoĊer, Bihâr, sv. 11, str. 139, hadis 3. 18

Tuhaful-‟ukûl, str. 357. 19

Ihtidžâdž, sv. 1, str. 314. 20

Tefsir Qomî, sv. 1, str. 41, hadis 10.

133

U tumaĉenju ajeta: Ukazaše im se stidna mjesta – rekao je: „Prije nego što

je pojeo sa onog drveta stidna mjesta njih dvoga se nisu vidjela i tek na-

kon kušanja ploda ona se ukazaše.‟ TakoĊer rekao je: „Drvo koje je bilo

zabranjeno Ademu bila je pšenica.‟”21

Autor: U brojnim predajama potvrĊuje se ono što smo mi rekli u vezi

sa sedţdom.

–––––– 21

Bihârul-envâr, sv. 11, str. 145, hadis 14.

134

35-39. AJETI SURE BEKARE

I Mi rekosmo: “O Ademe, nastanite se, ti i žena tvoja, u Džennetu i

jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približujte pa da budete od nepravednika!” I šejtan ih na-vede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili. “Si-

Ďite!” – rekosmo Mi – “jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do roka odreĎenog živjeti!” I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista prima po-

kajanje, On je Milostiv. Mi rekosmo: “Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili – ni-čega se neće bojati i ni za čim neće tugovati. A onima koji ne budu

vjerovali i knjige Naše budu poricali – biće stanovnici Džehennema; u njemu će vječno ostati.”

Tumačenje

I Mi rekosmo: “O Ademe, nastanite se, ti i žena tvoja, u Džennetu...” – i pored ĉinjenice da je dogaĊaj sedţde u Kur‟anu istaknut više puta, ipak se

Ademov Dţennet i zbivanja vezana za njega javljaju samo na tri mjesta. Jedno od njih je niz ajeta sure Bekare, o kojima raspravljamo. Drugi put je to u suri A‟râf:

135

“A ti, o Ademe, i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle gdje god

hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema sebi ne počinite nepravdu!” I šejtan im poče bajati da bi im otkrio ono

što je skriveno od njih dvoga od stidnih mjesta njihovih, i reče: “Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste me-leci postali ili da ne biste besmrtni bili.” – i zaklinjaše im se: “Ja

sam vam, zaista, savjetnik iskreni!” I na prevaru ih zavede. A kad oni drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše. “Zar vam to drvo nisam zabra-

nio?!” – zovnu ih Gospodar njihov – i rekao vam: “Šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.” “Gospodaru naš” – rekoše oni – “sami smo sebi učinili nepravdu, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ

nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.” “Izlazite” – reče On – “jedni drugima bićete neprijatelji! Na Zemlji ćete boraviti i do smrti os-tati. Na njoj ćete živjeti, na njoj ćete umirati i iz nje oživljeni

biti.” – reče On.22

Treći put u suri Tâ Hâ:

Adema smo Mi još prije obavezali, pa on zaboravi, i ne naĎosmo kod njega odlučnosti! A kada melekima rekosmo Mi: “Učinite sedž-du Ademu!” – svi su oni učinili sedždu, samo ne Iblis, on odbi. “O

Ademe!” – rekosmo Mi – “Doista je ovaj neprijatelj tebi, i ženi ti, zato vas dvoje nek‟ on nikako iz Dženneta ne izvodi, pa da se mučiš! Zbilja ti u njemu nećeš ni ogladnjeti, niti go biti, i zbilja nećeš ni

ožednjeti, niti žegu osjetiti!” Ali ga šejtan obmanu i reče: “O Ade-me! Hoćeš li da ti pokažem drvo vječnosti i carstvo koje neće proći?” I njih dvoje s njega pojedoše i stidna mjesta njihova im se ukazaše,

pa lišćem džennetskim njih dvoje po svojim stidnim mjestima pokrivati

–––––– 22

A‟râf, 19-25.

136

se počeše. I Adem ne posluša svoga Gospodara i skrenu s Puta

Pravoga. A potom ga odabra njegov Gospodar, pa mu oprosti i Stazom Pravom uputi. “Izlazite iz njega svi!” – On naredi – “jedni

drugima će te neprijatelji biti!” A potom će vam od Mene doista uputa dolaziti, po ko Uputu Moju bude slijedio, neće zalutati niti u očaj pasti. A ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja tjeskob-

no življenje pripada, a na Danu Sudnjem proživjet ćemo ga slijepa. “Gospodaru moj!” – upitat će on – “zašto si me slijepa proživio kada sam već vidjelac bio?” “Eto zato jer su ti Znaci Naši dolazili”

– reče On – “pa si ih zaboravljao, pa ćeš i ti isto tako zaboravljen danas biti!”

23

Kontekst ovih triju skupina ajeta, a posebno poĉetni ajeti prve skupine

koji glase: Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti..., otkrivaju nam da je

Adem zapravo od samog poĉetka stvoren da na Zemlji ţivi i da na Zemlji

umre. Ako je Uzvišeni Allah Adema doveo u Dţennet na kratak period to

je bilo zato da bude izloţen iskušenju te da mu se kao posljedica njegova

nepokoravanja ukaţu stidna mjesta, kako bi nakon toga bio spušten na

Zemlju.

TakoĊer, kontekst ajeta sure Tâ Hâ, koji glase: Adema smo Mi još pri-

je obavezali..., i ajeta sure A‟râf: O Ademe, nastanite se, ti i žena tvoja, u

Džennetu..., prenoseći dogaĊaj sedţde zajedno sa dogaĊajem u Dţennetu

u povezanom nizu, na jasan naĉin otkriva da je osnovna namjera kod stva-

ranja Adema bila da on ţivi na Zemlji. Ono što je ovdje vaţno jeste ĉinje-

nica da put nastanjivanja na Zemlju ide preko nastanjivanja u Dţennetu, a

prije svega da se melecima time dokaţe veći poloţaj Adema i njegovu

dostojnost namjesništva, da melecima bude nareĊeno da uĉine sedţdu, te

da nakon toga bude nastanjen u Dţennetu, da mu bude zabranjeno drvo i

da on kuša sa njega te da se kao posljedica uĉinjenog njemu i njegovoj

ţeni ukaţu stidna mjesta i na kraju da bude spušten na Zemlju.

Iz ajeta se da jasno zakljuĉiti da je posljednji uzrok koji je uĉinio njih

dvoje zemaljskim bićima upravo pitanje ukazivanja njihovih slabosti i

manjkavosti, a njihove manjkavosti prema ajetu: ...pa počeše po njima

lišće džennetsko stavljati – predstavljaju stidna mjesta. Jasno je da su ova

dva organa manifestacija svih ţivotinjskih poriva jer podrazumijevaju, ta-

koĊer, i prehranjivanje i razvoj.

Dakle, sav Iblisov trud i cilj je bio da otkrije njihovu slabost. S druge

strane, kao da je stvaranje ĉovjeka, odnosno zemaljskog Adema i njegove

ţene, bilo završeno i Uzvišeni Allah ih je odmah uveo u Dţennet. Dakle,

–––––– 23

Tâ Hâ, 115-126.

137

oni nisu proveli mnogo vremena na Zemlji, zapravo, nije im dato dovoljno

prilika da upravo na Zemlji uvide svoje slabosti i da spoznaju ostala sredstva

neophodna za ţivot na Zemlji.

Ustvari, njih dvoje su uvedeni u Dţennet u vrijeme dok su još uvijek

bili povezani sa svijetom Melekuta i njihova percepcija koju su imali o

svijetu duša i meleka još uvijek nije bila uprljana ovozemaljskim ţivo-

tom, što se moţe razumjeti iz ajeta: da bi otkrio njima dvoma ono što je

skriveno od njih dvoga od stidnih mjesta njihovih (

), a nije reĉeno: da bi otkrio njima dvoma ono što je bilo njima

(kroz duţi period) skriveno od stidnih mjesta njihovih (

).24

Dakle, prikrivenost njihovih stidnih mjesta bila je privre-

mena, desila se na trenutak, jer u zemaljskom ţivotu nije moguće da ona

budu prikrivena na duţe razdoblje.25

Prema tome, otkrivanje stidnih mjesta u ovozemaljskom ţivotu posred-

stvom kušanja ploda sa zabranjenog drveta bilo je jedno od Boţijih ne-

promjenjivih odreĊenja, koje je moralo da se ispuni. Zato je Uzvišeni Bog

rekao: ...nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta,

pa da se onda mučiš. ( ), I šejtan ih navede da zbog

drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili. ( )

TakoĊer, i pored ĉinjenice da je Uzvišeni Allah oprostio njihovu greš-

ku nakon njihova pokajanja, On ih nije vratio u Dţennet već ih je spustio

na Zemlju da tamo ţive.

Da odredba Boţija nije bila nepromjenjiva u vezi sa kušanjem ploda sa

zabranjenog drveta i protjerivanja iz Dţenneta kao posljedice, te da nije

bilo nemoguće da se vrati u Dţennet, nakon pokajanja i oprosta greške,

Adem bi se vratio u Dţennet – jer pokajanje briše grijehe i njegove po-

sljedice.

Iz dosadašnjeg izlaganja postalo je oĉito da uzrok Ademova protjeriva-

nja iz Dţenneta i njegova nastanjivanja na Zemlji nije bila njegova greš-

ka, već je uzrok bio u ĉinjenici da su se posredstvom greške otkrila stidna

mjesta, a to se opet desilo kao posljedica spletke prokletnika Iblisa.

Kazivanje o Ademu u suri Tâ Hâ zapoĉinje rijeĉima: Adema smo Mi

još prije obavezali, pa on zaboravi, i ne naĎosmo kod njega odlučnosti!

–––––– 24

Poznavaocima arapskog jezika razlika izmeĊu ove dvije reĉenice je mnogo jasnija. U

drugoj reĉenici, a koja se ne nalazi u Kur‟anu, pomoćni glagol biti ( ) ukazuje na

neprekinutost i kontinuitet radnje, u ovom sluĉaju prikrivenosti stidnih mjesta. (Op.

prev.) 25

Srţ navedenih ajeta jeste ĉinjenica, koja se moţe shvatiti iz samih ovih ajeta, a tiĉe se

toga da nakon upotpunjena stvaranja Adema i Have na Zemlji, prije nego što su spo-

znali svoja stidna, ona su prikrivena i tako su uvedeni Dţennet. (Op. prev.)

138

( ). Treba vidjeti na šta se odnosi ova

obaveza i zavjet: da li se to odnosilo na zabranu pribliţavanja drvetu? –

...ovom drvetu ne približujte pa da sami sebi nepravdu nanesete! (

) Ili je to bilo obznanjivanje Iblisova neprijateljstva

spram Adema i njegove ţene? – ...ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj

ženi. ( ) Ili je ova obaveza opća i odnosi se na zavjet uzet

od svih ljudi, a posebno je zavjet ĉvrsto uzet od poslanika.

Prva pretpostavka nije osnovana, što se da jasno vidjeti iz ajeta: I šej-

tan im poče bajati... i reče: “Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo

zato da ne biste meleci postali ili da ne biste besmrtni bili.” (

), te ajeta

koji slijedi: Zaklinjaše im se Iblis: “Ja sam vam, zaista, savjetnik iskre-

ni!” ( ) Dakle, Adem prilikom kušanja zabranjenog

ploda ne samo da nije zaboravio na Boţiji zavjet već ga je u potpunosti

imao u vidu. Iblis je svojom slatkom rijeĉju samo Ademu opravdao nje-

gov postupak. Naravno, ovo nikako nije u suglasju sa ajetom o kojem ras-

pravljamo, jer se u njemu kaţe da je on zaboravio na zapovijed Boţiju.

Druga pretpostavka, koliko god da je moguća, ne odgovara sadrţaju

ajeta, jer u onom o kojem raspravljamo, zapovijed se odnosi samo na

Adema, a zabrana pribliţavanja drvetu odnosi se na njih oboje, kao i ĉi-

njenica da se zaborav pripisuje samo Ademu. Pored svega reĉenog, u na-

stavku ajeta o kojem raspravljamo u suri Tâ Hâ, a koji stoji u suglasju sa

sebi prethodećim ajetima, znaĉenje zavjeta više odgovara općem zavjetu,

a ne upozorenju na Iblisa, kao što kaţe Uzvišeni Allah: A potom će vam

od Mene doista uputa dolaziti, po ko Uputu Moju bude slijedio, neće za-

lutati niti u očaj pasti. A ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja

tjeskobno življenje pripada, a na Danu Sudnjem proživjet ćemo ga slije-

pa. (

)

Sagledavanjem i uporeĊivajem ovih ajeta sa ajetom koji je u središtu

naše rasprave, moţe se razumjeti da kur‟anski stavak: A ko se okrene od

Opomene Moje, njemu zbilja tjeskobno življenje pripada... – odgovora za-

boravu na koji se u ajetu ukazuje. Kada ova dva ajeta zajedno sagledava-

mo, tada obaveza odgovara mnogo više znaĉenju zavjeta na Gospodstvo i

Skrbništvo Allaha i pokornost Ademovu, od toga da bude u znaĉenju upo-

zoravanja na Iblisa.

IzmeĊu zaborava na Boga i slijeĊenja Iblisa u pojmovnom pogledu

nema velike srodnosti, za razliku od zavjeta na Gospodstvo i Skrbništvo

Boţije. Zavjetovati se na Boţije skrbništvo znaĉi da ĉovjek nikad ne zabo-

ravi da ima Skrbnika i Upravitelja, odnosno da ĉovjek nikad i ni u kojem

139

stanju ne zaboravi da je on u posvemašnjem vlasništvu Boţijem, a sâm

nije vlasnik niĉega: ni koristi, ni štete, ni ţivota, ni smrti, jednostavno ni-

ĉega, ili drugaĉije reĉeno, nije vlasnik niĉega po svojoj biti: ni osobine, ni

djela. Jasno je da greška ili grijeh u kontekstu ovog zavjeta jeste da ĉovjek

zaboravi na poloţaj svoga Gospodara, bilo usljed zaokupljenosti sobom,

bilo usljed zaokupljenosti bilo ĉim drugim, kao što ovosvjetske prolazne

ljepote ĉovjeka odvode u zaborav naspram Uzvišenog Allaha, dţ.š. Obra-

tite paţnju!

MeĊutim, ako uzmemo u obzir ĉovjeka u okruţenju kakvo mu nudi

ovosvjetski ţivot sa svim svojim vidovima i razliĉitostima i okolnost da

Ovaj svijet nije nastanjen samo dobrim ljudima, već u njemu zajedniĉki

uĉestvuju i vjernici i nevjernici, uvidjet ćemo da je ovosvjetski ţivot raz-

novrstan, shodno zbilji i batinu u pogledu znanja i neznanja o Uzvišenom

Bogu. Ĉovjek koji poznaje poloţaj svoga Gospodara kada sagleda svoje

mjesto u ovosvjetskom ţivotu, ispunjenom svim oblicima ozlojeĊenosti,

nesrećama i nevoljama te uzme u obzir da je ovaj ţivot izmiješan sa ţivo-

tom i smrću, zdravljem i bolešću, bogatstvom i siromaštvom, posjedova-

njem i neposjedovanjem; i uzme u obzir da sav Ovaj svijet, onoliko koli-

ko ga ima u biti ĉovjeka i izvan njega, da je sve opet vlasništvo Boţije te

da nijedno biće u Ovom svijetu nema neovisnost po sebi niti po neĉem

drugom, već je sve u vlasništvu Onoga kod Kojeg ne postoji ništa, osim

Ljepote i Dobra, i to one Ljepote i Dobra koja dostoje poloţaju Njegove

Uzvišenosti i Ĉasti; te da od Njega ne potiĉe ništa, osim Dobra i Ljepote –

tada shvata da ništa u ovom svijetu nije odvratno da bi se od toga gnušao,

ništa nije opasno da bi strahovao od toga, ništa nije jezovito da bi osjećao

bojazan, ništa nije strašno da bi to izbjegavao.

Sa ovakvim pogledom ono što postoji vidi lijepim i dragim, osim ono-

ga za šta mu je Gospodar zapovjedio da drţi za odvratnim i neprijateljem.

Štaviše, stvari vidi odvratnim zbog Boţije zapovjedi, kao što i voli i uţiva

u njima zbog Boţije zapovjedi. Ukratko, ovakva osoba nema nikakvih

briga i strepnji, osim prema sebi, i to u vezi sa svojim Gospodarem.

Sve ovo je zbog toga što ovakva osoba cijeli svijet vidi apsolutnim vlas-

ništvom svoga Gospodara. On je vjerovanja da niko pored Boga nema

bilo kakva udjela u bilo kom dijelu egzistencije. Ovakva osoba se ne bavi

pitanjima šta će njegov Gospodar uraditi sa Svojim vlasništvom. Zašto

oţivljava mrtve? Zašto daruje dobro ili nesreću? Ovo je ĉisti, plemeniti

ţivot u kojem nema nikakve pokvarenosti, svjetlost koja nije izmiješana

bilo kakvom tamom, sreća pored koje nema mjesta za tugu, posjedovanje

sa kojim nije spojivo neimanje, imetak koji nije izmiješan ikakvim oblikom

140

siromaštva. Sve su ovo blagodati koje se stiĉu imanom i vjerovanjem u

Uzvišenog Allaha, dţ.š.

Naspram ovog ţivota postoji jedan drugi oblik ţivota, a to je ţivot osobe

koja je neznalica spram poloţaja svoga Gospodara. Taj nesretnik odvojen

je od svoga Gospodara i bilo šta da gleda – sebe ili biće izvan sebe – vidi

neovisnim u egzistenciji. Korisno ili štetno, dobro ili zlo vidi po njima

samim. Kao posljedica ovakvog pogleda, cijeli njegov ţivot je ispunjen

strahom pred onim što nastupa, strepnjom od onoga što je prošlo, tugom

za onim što je izgubio; pouzdava se u imetak, poloţaj, djecu, prijatelje i u

sve ostalo za ĉim gaji ljubav, jednom rijeĉju, uronjen je u ono za šta drţi

da ima uticaja na njegov ţivot. On je poput dţehennemlija kojima uvijek,

kada im izgori koţa, zamjenjuju je drugom, uvijek kada se naviknu na

jednu patnju zamjenjuju im je drugom, teţom patnjom, sve dok srce ne

okuša patnju. Srce mu je stalno uznemireno. Duša mu stalno izgara poput

svijeće i topi se poput vode. Grudi su mu stalno ispunjene tegobom i uzne-

mirenošću, kao da se ţeli uspeti na nebo. Gospodar posredstvom ovakvih

nesreća ovladava onima koji neće da prihvate vjerovanje. Eto, tako Allah

one koji ne vjeruju ostavlja u nečisti.26

( )

Nakon što je ovo postalo jasno, cijenjeni ĉitalac je shvatio da ova dva

pitanja, zaborav na zavjet i nesreća u ovosvjetskom ţivotu, predstavljaju

jednu te istu stvar, s tim da je ovosvjetska nesreća jedna od grana zabora-

va na zavjet.

Upravo o ovome govori Uzvišeni Allah kada se u suri Tâ Hâ obraća

svim ljudima Ovoga svijeta, donoseći propis: A potom će vam od Mene

doista uputa dolaziti, pa ko Uputu Moju bude slijedio, neće zalutati niti u

očaj pasti. A ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja tjeskobno ži-

vljenje pripada, a na Danu Sudnjem proživjet ćemo ga slijepa.27

(

)

Potom u suri Bekare, u ajetima koji su predmet naše rasprave, iznosi

se ista istina, samo drugim rijeĉima: Pa, ko bude Uputu Moju slijedio, ni-

čega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.28

(

)

Ako cijenjeni ĉitalac obrati paţnju, iz dosadašnjeg izlaganja moţe za-

kljuĉiti da pribliţavanje zabranjenom drvetu povlaĉi za sobom tegobu i

nesreću u ţivotu na Ovom svijetu, a ta nesreća je da ĉovjek zaboravi na

–––––– 26

En‟am, 125. 27

Tâ Hâ, 124. 28

Bekare, 38.

141

svoga Gospodara i bude u nemaru spram Njegova poloţaja. Kao da je

Adem htio pomiriti izmeĊu tog drveta i zavjeta koji je uzet od njega, za-

pravo da posjeduje i jedno i drugo. MeĊutim, on to nije mogao, što je

imalo za posljedicu da zaboravi na zavjet i zapadne u teškoće ovosvjet-

skog ţivota, da bi na kraju ovu štetu nadoknadio pokajanjem.

Jedite u njemu koliko god želite... ( ) Rijeĉ regede ( ) ovdje

je u znaĉenju ugodnog ţivota u obilju.

...ali se ovom drvetu ne približujte... ( ) Izreĉena zabra-

na u ovom ajetu kao da se odnosi na zabranu od jedenja ploda sa tog drve-

ta, a ne na samo drvo. Ako je zabrana izreĉena na naĉin: Ne pribliţavajte

se ovom drvetu! – to je zato da se naglasi teţina zabrane, što svjedoĉi

drugi ajet: I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta nji-

hova.29

( ) Upravo navoĊeni ajet je jasan po tome da

je pribliţavanje drvetu upravo kušanje ploda sa njega. Njihov prekršaj zbog

kojeg su im se ukazala stidna mjesta je bio kušanje, a ne pribliţavanje

drvetu.

...pa da budete od nepravednika! ( ) Rijeĉ nepravednici je

particip aktivni od korijena rijeĉi nepravda ( ), a ne od korijena rijeĉi

tama ( ), kao što su neki tumaĉi pretpostavili, jer su Adem i njegova

ţena na drugom mjestu priznali poĉinjenu nepravdu: Gospodaru naš, sami

smo sebi učinili nepravdu, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se,

sigurno ćemo biti izgubljeni.30

Ono što ovdje treba zapaziti jeste ĉinjenica da je Uzvišeni Allah stavku

pa da budete od nepravednika u suri Tâ Hâ zamijenio rijeĉima pa da se

mučiš31

( ) Dok u nastavku istog ajeta Kur‟an pojašnjava šta znaĉi

muĉiti se: U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti, u njemu nećeš ni ožed-

njeti, ni žegu osjetiti.32

Iz reĉenog se jasno da zakljuĉiti da se pod tegoba-

ma ovosvjetskog ţivota misli na ţivot izloţen gladi, neposjedovanju od-

jeće, ţeĊi, naporu. Prema tome, nepravda koju su uĉinili Adem i njegova

ţena bila je zapravo prema njima samima, a nije bila nepokornost Allahu,

dţ.š., jer kada se kaţe nepravda (zulm), s obzirom na znaĉenje ove rijeĉi,

misao odmah ide na grijeh prema Bogu, što nije sluĉaj u ovom kur‟anskom

kazivanju. TakoĊer, iz ovoga se da zakljuĉiti da kada se kaţe ne približavajte se

ovom drvetu, ova zabrana ima karakter dobronamjernog savjeta, a ne oba-

–––––– 29

Tâ Hâ, 121. 30

A‟râf, 23. 31

Tâ Hâ, 117. 32

Tâ Hâ, 118-119.

142

vezno provodive Gospodareve zabrane, za ĉije nepoštivanje slijedi kazna.

To je poput onoga kada briţni otac kaţe svom djetetu da ne hoda napolju

bos jer se moţe nabosti na nešto oštro. Neposluh spram ovakve zabrane

ne oznaĉava se kao grijeh.

Dakle, Adem i njegova ţena su uĉinili nepravdu sebi i time se lišili bo-

ravišta u Dţennetu, a nisu bili neposlušni prema Bogu ili kako bi se to

vjerskom terminologijom reklo – nisu poĉinili grijeh.

Ako preĊemo preko tvrdnje da je Boţija zabrana bila obavezujuća, u

tom sluĉaju – nakon što su je Adem i njegova ţena prekršili i uĉinili po-

kajanje i ono bilo primljeno – trebalo bi da su i posljedice grijeha otklo-

njene, a takvo šta se nije desilo. Adem se pokajao zbog svoje greške, ali

nije vraćen u Dţennet i nije stekao poloţaj koji je tamo imao. Da zabra-

na nije bila dobronamjerna i upućujućeg karaktera tada bi šerijatske po-

sljedice njenog nepoštivanja trebale biti otklonjene, osim prirodnih po-

sljedica grijeha, jer pokajanje otklanja šerijatski kaţnjive posljedice. U

primjeru Adema i Have njihovo pokajanje trebalo bi da je otklonilo ta-

kve posljedice, ali ne vidimo da su oni ponovo vraćeni u Dţennet u po-

loţaj bliskosti. Iz ovoga shvatamo da je zabrana bila upućujućeg do-

bronamjernog karaktera. Ako Bog da, ovu temu ćemo u nastavku upot-

puniti.

I šejtan ih navede... ( ) Ova reĉenica, poput sliĉnih, ima zna-

ĉenje da je šejtan prevario Adema. Iako ova reĉenica ne podrazumijeva

više od ĉinjenice da je prevara Adema bila poput prevare nas potomaka

Ademovih od strane šejtana, posredstvom ubacivanja misli u srce i splet-

karenjem, a da se on ne pokaţe ĉovjeku, kao što nas zavodi, a mi ga ne

vidimo, ipak, uzimajući u obzir ajet: O Ademe, ovaj je doista neprijatelj

tebi i tvojoj ženi33

– u kojem Gospodar rijeĉju ovaj pokazuje na šejtana,

moţe se razumjeti da je Uzvišeni Allah pokazao šejtana Ademu i njego-

voj ţeni i predstavio im ga liĉno, njega samog, a ne samo njegove osobi-

ne i obiljeţja. TakoĊer, iz ajeta: O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo

besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?34

– koji prenosi rijeĉi šejtana,

moţe se shvatiti da je on stajao naspram Adema i njegove ţene dok im se

obraćao. Jednostavno, ovo obraćanje je poloţaj onoga kojeg vide oni ko-

jima se obraća. Isto potvrĊuje i ajet iz sure A‟râf: I zaklinjaše im se: „Ja

sam vam, zaista, savjetnik iskreni!‟35

– ĉin zaklinjanja podrazumijeva da

su ga oni vidjeli. TakoĊer i ajet: Zar vam to drvo nisam zabranio?! – zovnu

–––––– 33

Tâ Hâ, 117. 34

Tâ Hâ, 120. 35

A‟râf, 21.

143

ih Gospodar njihov – i rekao vam: „Šejtan vam je, zbilja, otvoreni nepri-

jatelj.‟36

– potvrĊuje isto.

Da je odnos njih dvoga prema šejtanu bio poput odnosa nas i šejtana,

kod kojeg mi njega ne vidimo, oni bi se mogli pravdati da ga nisu vidjeli,

već da im je od njega stiglo jedino njegovo spletkarenje, zbog ĉega su mi-

slili da to dolazi od njihovih misli i nikakvu mogućnost nisu davali da bi

to moglo biti od šejtana i da u tom sluĉaju nisu imali nikakvu namjeru

kršenja preporuke o oprezu spram šejtanova spletkarenja.

Ukratko, Adem i njegova ţena vidjeli su šejtana i poznavali su ga, kao

što su ga i poslanici vidjeli i poznavali, pored toga što su bezgrješni po

Boţijoj bezgrješnosti – u prilikama kada bi šejtan imao namjeru da im se

usprotivi – što potvrĊuju predaje o Nuhu, Ibrahimu, Musau, Isau, Jahji,

Ejubu, Ismailu i Muhammedu, neka je mir Boţiji sa svima njima.

TakoĊer, i spoljnje znaĉenje ajeta spomenutog dogaĊaja, kao i ajet: Go-

spodar vaš vam zabranjuje ovo drvo... – jasno govori o tome da su njih

dvoje stajali pored oznaĉenog drveta zajedno sa šejtanom, koji se odranije

već bio uvukao u Dţennet. On je isplanirao prijateljstvo sa njima dvoma i

spletkarenjem ih je prevario. Ako kaţete da šejtan ne moţe ući u Dţennet,

u odgovoru ćemo reći da to vrijedi za sluĉaj kada se govori o vjeĉnom

Dţennetu, koji dolazi nakon Sudnjeg dana, a ovdje to nije bilo. Zapravo,

ovo se desilo u nekom drugom Dţennetu iz razloga toga što su svi oni pro-

tjerani iz njega, a da je bio vjeĉni Dţennet, takvo šta ne bi bilo u skladu

sa protjerivanjem iz njega.

A što se tiĉe obraćanja Allaha, dţ.š., šejtanu: E onda izlazi iz njega

/Dţenneta/, ne priliči ti da u njemu prkosiš, izlazi...37

– koje najvjerovat-

nije predstavlja istjerivanje Iblisa iz Dţenneta, moguće je reći da se pod

ovim misli na istjerivanje iz skupine meleka ili iz Neba ili iz poloţaja

bliskosti i poĉasti.

Rekosmo: “SiĎite jedni drugima ćete neprijatelji biti...” (

) Iz ukupnog konteksta ovih ajeta moţe se razumjeti da se obraća-

nje u navedenom ajetu odnosi na Adema, njegovu ţenu i Iblisa, za razliku

od ajeta u suri A‟râf, gore već navoĊenom, koji se odnosi samo na Iblisa.

Uopćeno obraćanje u ajetu naše rasprave je poput sjedinjenja dva obraća-

nja radi pripovijedanja o ispunjenom Boţijem odreĊenju, poput neprija-

teljstva izmeĊu prokletnika Iblisa i Adema te njegove ţene i njihovih po-

tomaka, ĉovjekova ţivota na Zemlji, njegova umiranja na Zemlji i povrat-

ka, zapravo proţivljenja.

–––––– 36

A‟râf, 22. 37

A‟râf, 13.

144

Ademovo potomstvo sa Ademom dijeli istu sudbinu po ovom propisu,

kao što se da razumjeti iz ajeta: Na njoj ćete živjeti, na njoj ćete umirati i

iz nje oživljeni biti.38

, te ajeta: Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik

dali, a poslije melecima rekli: „Učinite mu sedždu!‟39

, o ĉemu će više rije-

ĉi biti ubrzo kod tumaĉenja sure A‟râf.

Dakle, ako je toga dana Uzvišeni Allah naredio svim melecima da uĉi-

ne sedţdu Ademu, to je bilo zato što je on namjesnik Boţiji na Zemlji i u

zbilji ovaj sud obuhvata sve ljude, a meleci su se poklonili posebno Ade-

mu zato što je on predstavnik i uzor ljudskog roda.

Ukratko, ĉini se da je dogaĊaj nastanjivanja Adema i njegove ţene u

Dţennetu te potom izlazak iz njega zbog kušanja ploda sa drveta primjer

ĉijim kazivanjem Uzvišeni Allah ţeli oslikati poloţaj Adema prije spušta-

nja na Ovaj svijet, blagostanje i ĉast koju je imao u poloţaju bliskosti i

svetog prostora, te Onaj svijet blagodati i sreće, bliskosti i svjetlosti, ĉis-

tog produhovljenog prijateljstva i blizine Gospodara svih svjetova.

MeĊutim, Adem odabire svijet ispunjen teškoćama, mukama, zamo-

rom, odvratnošću, boli i umjesto da uloţi trud da se vrati odakle je došao,

on ţudi za prolaznim ţivotom Ovoga svijeta ustajale lešine i niskosti.

TakoĊer, kroz ovaj primjer ţeli se ukazati na okolnost da nije samo

Adem nakon svog pokajanja bio vraćen u svijet poĉasti i blaţenstva, već

da će svaki ĉovjek koji poĉini grešku, ako se vrati svome Gospodaru, On

će ga vratiti svijetu blagostanja. U suprotnom, ako se ĉovjek ne vrati sebi

i isto tako nastavi se drţati Ovog niskog svijeta i nefsanskih strasti, takva

osoba umjesto zahvale Bogu prigrlila je nevjerovanje i samu sebe je od-

vela u usplamtjeli Dţehennem, a kako je samo grozno to prebivalište!

I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti...

( ) Oblik primi ima ovdje znaĉenje primanja rijeĉi,

ali sa znanjem i razumijevanjem, a ovo primanje rijeĉi je Ademu olakšalo

pokajanje.

Iz predoĉenog se moţe razabrati da pokajanje ima dva oblika. Prvi je

oblik Boţije tewbe, koji znaĉi zanimanje i okretanje Uzvišenog Boga ka

robu sa milošću, a drugo je okretanje roba i vraćanje Gospodaru, napuš-

tanjem grijeha i traţenjem oprosta.

Pokajanje roba je umotano, odnosno nalazi se, zapravo, izmeĊu dva

Boţija pokajanja-zanimanja,40

što znaĉi da rob ni u bijednom stanju nije

–––––– 38

A‟râf, 25. 39

A‟râf, 11. 40

Rijeĉ tewbe, odnosno pokajanje kako se prevodi na bosanski jezik, podrazumijeva za-

nimanje, upravljanje, usmjeravanje prema neĉemu, u ovom primjeru Boga naspram

145

neovisan i bez potrebe za Uzvišenim Allahom. Ako rob ţeli da se izbavi

iz svoga grijeha, to nije ostvarivo, osim Boţijom pomoću i milošću, koja

dotiĉe njegovu dušu i pomaţe ga da uĉini pokajanje. MeĊutim, u istom tre-

nutku rob ponovo ima potrebu za Boţijom tewbom-zanimanjem, a to je

da se On ponovo okrene Svome robu i podari mu milost tako što će pri-

miti njegovo pokajanje. Prema tome, pokajanje roba je primljeno kada se

ono naĊe izmeĊu dvije Gospodareve tewbe. Kao što je reĉeno u ajetu: Po-

tom se On njima okrenuo /uĉinio tewbu/ da bi se oni pokajali /da bi i oni

uĉinili tewbu/...41

( )

Kiraet Kur‟ana po kojem se rijeĉ Adem uĉi visokim glasom, a riječi

niskim glasom više odgovora ovom tumaĉenju, iako i drugi kiraet, kod

kojeg se Adem uĉi tihim, a riječi visokim, nije u suprotnosti sa ovim tu-

maĉenjem.

Šta su bile rijeĉi spomenute u ajetu? Vrlo ĉesto mišljenje je da su to ri-

jeĉi iz sure A‟râf, koje prenosi Uzvišeni Allaha od Adema i njegove ţene:

“Gospodaru naš” – rekoše oni – “sami smo sebi učinili nepravdu, i ako

nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.”42

Problem koji ima ovo tumaĉenje jeste ĉinjenica da se dogaĊaj koji se

veţe za ajet iz sure A‟râf desio prije njihova istjerivanja iz Dţenneta, a

tek nakon toga je njima zapovjeĊeno da izaĊu iz Dţenneta. A u ajetima

kojim se bavimo prvo im je reĉeno da izaĊu iz Dţenneta, a tek potom su

primili rijeĉi.

MeĊutim, ako se vratimo na poĉetak ovog dogaĊaja, sjetit ćemo se da

je Uzvišeni Allah rekao melecima: Ja želim namjesnika na Zemlji posta-

viti. Na to su meleci odgovorili: Zar želiš postaviti onoga koji će na njoj

nered činiti i krv prolijevati?! A mi Tebe hvalimo i veličamo. Uzvišeni

Allah nije poricao njihovu tvrdnju i ono što su pripisali zemnom biću. Nije

rekao da namjesnik na Zemlji ne ĉini te stvari. Uzvišeni je jedino Adema

pouĉio imenima.

Jasno je da sa nepoznavanjem imena prigovor meleka pada u vodu, jer

u suprotnom njihov prigovor bi i dalje vrijedio i ne bilo dokaza protiv

njih. TakoĊer, jasno je da je meĊu tim imenima bilo nešto ĉega je pozna-

vanje bilo od koristi Ademu nakon poĉinjenja grijeha, što ga je spasilo od

grijeha. Najvjerovatnije da se primljene rijeĉi Adema od Gospodara od-

nose na neka od ovih imena. Obratite paţnju!

–––––––––––––– roba i tada to znaĉi oprost, a kada se rob okreće prema Bogu tada to ima znaĉenje

pokajanja. (Op. prev.) 41

Tevbe, 118. 42

A‟râf, 23.

146

Treba znati da Adem – koliko god da je prema sebi uĉinio nepravdu i

sam sebe bacio u provaliju stradanja te doveo sebe pred izbor nesreće i

blagostanja, što i jeste Ovaj svijet – da je ostao na mjestu svoga spuštanja,

odnosno na Ovom svijetu, stradao bi ili da se je vratio svome prvotnom

blagostanju tek tada bi se suoĉio sa tegobama. Uglavnom, kako god da

pretpostavimo on bi poĉinio nepravdu prema sebi, osim što je ovim do-

laskom na Zemlju osigurao sebi stepen blagostanja i savršenstva koji ne

bi ostvario da se nije spustio, kao što ga ne bi ostvario i da je se spustio

bez poĉinjene pogreške.

Da otac i majka ĉovjeĉanstva nisu došli na Zemlju, kako bi mogli uvi-

djeti svoje siromaštvo, niskost, bijedu, potrebitost, manjkavost? Kako bi

mogli doseći Sveto podruĉje i blizinu Gospodara svjetova bez podnoše-

nja neprijatnosti, teškoća, tegoba, nevolja? Uzvišeni Allah posjeduje svoj-

stva: oprosta, pokrivanja grijeha, blagosti, milostivosti, dobrostivosti –

koja se otkrivaju jedino grješnicima. Uzvišeni Allah u danima vremena

ima dahove milosti kojima se moţe okoristiti samo grješnik koji se izloţi

njima.

Dakle, upravo su se zbog pokajanja pred ĉovjekom otvorila vrata upu-

te, da bi on to odabrao za svoj put. To je oĉišćenje staništa gdje treba da

se nastani. Slijedeći ovaj Put i ovu Uputu, propisivani su u svakom vre-

menu vjerozakon i slata vjera ljudima.

Dokaz iznesenog su Boţije rijeĉi u kojima On, Slavljeno i Uzvišeno je

Njegov ime, ĉesto govori o pokajanju i daje mu prednost spram imana,

kao što je reĉeno u Kur‟anu: Ti idi pravim putem, kao što ti je nareĎeno, i

svako onaj koji se pokajao uz tebe. ( )43

Ili na dru-

gom mjestu: Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje...

( )44

I drugi ajeti sliĉni ovima.

Mi rekosmo: “Silazite iz njega svi! Od Mene će vam Uputa dolaziti...”

( ) Ovaj ajet je prvo što je propisano u vjeri

Ademu i njegovom potomstvu. Ovim propisom je ĉitava vjera saţeta u

dvije reĉenice i do Sudnjega dana neće im se ništa pridodati.

Poštovani ĉitaoĉe, ako se podrobnije razmotri ovo zbivanje, tj. dogaĊa-

nja vezana za Dţennet, a posebno ono pojašnjenje koje se nudi u suri Tâ

Hâ, razumjet će se da su na tok dogaĊaja djelovale dvije odredbe Uzviše-

nog Allaha u vezi sa Ademom i njegovim potomstvom. Istovremeno, ove

dvije odredbe su bile Njegova prva zapovijed. Tako je kušanje ploda sa

oznaĉenog drveta zahtijevalo da on bude istjeran iz Dţenneta na Zemlju i

–––––– 43

Hûd, 112. 44

Tâ Hâ, 82.

147

da tamo nastavi ţivot. To je upravo onaj ţivot ispunjen tegobama i nevo-

ljama, na koji ga je Gospodar upozorio kada mu je rekao da ne jede sa

oznaĉenog drveta. A druga Boţija odredba tiĉe se Ademovog pokajanja i

posljedica koje je izazvalo, a to je da Uzvišeni Allah objavi propise, ĉime

je iskazano poštovanje i ĉast prema Ademu i njegovom potomstvu, po-

sredstvom dosezanja pokornosti kroz slijeĊenje Upute te mogućnosti da

ovosvjetski zemni ţivot uĉini onosvjetskim nebeskim ţivotom.

Dakle, ostvarenjem prve odredbe Adem je imao samo ovosvjetski ţi-

vot, ali sa pokajanjem Uzvišeni Allah je upravo taj ţivot uĉinio ĉistim i

uzornim, na naĉin da je ovaj ţivot sjedinio sa uputom ka pokornosti i tako

se oblikovao jedan poseban ţivot, sastavljen iz dvaju vidova, zemaljskog

i nebeskog.

Ovo je ĉinjenica koja se da razumjeti iz ponavljanja ĉina spuštanja u

ovoj suri, jer je jednom reĉeno: “SiĎite!” – rekosmo Mi – “jedni drugima

ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do roka odreĎenog živjeti!”,

a drugi put: “Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputstvo dolaziti...”

Ĉinjenica da je pokajanje karika izmeĊu ova dva silaska govori o tome

da se pokajanje Adema i njegove ţene desilo u ĉasu dok se oni još uvijek

nisu bili odvojili od Dţenneta, koliko god da je taĉno da oni nisu bili u

Dţennetu i nisu imali prijašnji poloţaj.

Ovo takoĊer ukazuje na ĉinjenicu da se govor Boţiji: Zar vama dvoma

to drvo nisam zabranio?!,45

desio nakon zabrane: Ne približavajte se tom

drvetu! Jer u prvom ajetu Uzvišeni Bog im se obraća zamjenicom u obli-

ku vama dvoma ( ), koja je svojstvena samo za daljinu, a u drugom aje-

tu, koji se po hronologiji dogaĊaja desio prije prvog, koristi se zamjenica

ovo ( ), koja je svojstvena samo za predmete u blizini. TakoĊer, u prvom

ajetu se koristi glagol dozivati ( ), za koji je jasno da je primjeren veza-

no za govor na većoj razdaljini, a u drugom ajetu glagol reći ( ), koji se

koristi kod izravnog i bliskog govora. Obratite paţnju!

TakoĊer, treba znati da uporeĊivanjem reĉenice: SiĎite, jedni drugima

ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do roka odreĎenog živjeti!

– sa reĉenicom: Na njoj ćete živjeti, na njoj ćete umirati i iz nje oživljeni

biti46

– moţe se uoĉiti da se razlikuje naĉin ţivota prije i nakon spuštanja.

Ovozemaljski ţivot je izmiješan sa zbiljom Zemlje, a to znaĉi da je ispu-

njen teškoćama, tegobama, nesrećama, kao i to da ovozemaljski ţivot

podrazumijeva da ĉovjek poprimi oblik i formira se od zemlje, da umira-

njem ponovo postane zemlja i potom da se drugi put uzdigne iz zemlje.

–––––– 45

A‟râf, 22. 46

A‟râf, 25.

148

A dţennetski ţivot je nebeski ţivot koji nije potekao od zemaljskog

ţivota, kojeg obiljeţavaju stalne promjene.

Ovdje se sa sigurnošću moţe reći da je Ademov Dţennet bio na nebu,

koliko god da nije bio ahiretski vjeĉni Dţennet – iz kojeg, ako se uĊe,

više nema izlaska.

Po ovom pitanju ostaje nerazjašnjeno gdje se nalazi nebeski Dţennet?

Kakvo znaĉenje ima nebeski Dţennet? Ako Bog htjedne, o tome ćemo

ubrzo opširnije govoriti.

Sljedeće pitanje koje je ostalo nerazjašnjeno glasi: Kakvo znaĉenje

ima Ademov grijeh? Zar poslanik Boţiji ĉini grijeh? Već na prvi i ovla-

šan pogled na kur‟anske ajete uoĉava se da je Adem poĉinio grijeh i greš-

ku, kao što se da vidjeti iz ajeta: Adem nije Gospodara svoga poslušao i s

puta je skrenuo. ( )47

Isto je vidljivo iz Ademovog priznanja,

koje Kur‟an prenosi: Rekoše njih dvoje: “Gospodaru naš, sami smo sebi

učinili nepravdu, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno

ćemo biti izgubljeni.” ( )48

Ovakav zakljuĉak se da izvesti posmatrajući samo ove ajete, bez uzimanja

u obzir svih ajeta koji se bave ovim dogaĊajima. MeĊutim, ako paţljivo

razmotrimo sve ajete, a posebno obratimo paţnju na ĉin zabrane prilaska

drvetu, sa sigurnošću ćemo utvrditi da spomenuta zabrana nije bila takvog ka-

raktera da bi se njen prekršaj smatrao grijehom, odnosno, kao što se to kaţe

terminologijom vjere, ona nije bila mewlavi. Zapravo, ova zabrana bila je

savjetodavnog karaktera. Uzvišeni Allah je htio ovom preporukom kroz

zabranu objasniti dobrobiti nekušanja ploda ovog drveta i njegovu pogubnost,

a nije bila namjera da mewlavi-zapoviješću prisili Adema na nekušanje.

Dokaz za izneseno su nekoliko stvari. Prvo, Uzvišeni Allah u suri naše

rasprave, kao i u suri A‟râf, kršenje zabrane kao ĉina nepravde i zla pripi-

suje nepribliţavanju drvetu. Samo se ovom drvetu ne približujte, da pre-

ma sebi ne počinite nepravdu! ( ) Zatim u suri

Tâ Hâ ova nepravda biva protumaĉena kao tegoba. Nikako ne dozvoli da

on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš! Nastavak

istog ajeta pojašnjava šta podrazumijeva naznaĉena tegoba i muka: U

Džennetu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti, u njemu nećeš ni ožednjeti, ni

žegu osjetiti. Jasno je iz reĉenog da se pod tegobom i mukom misli na ze-

maljske nevolje koje nisu odvojive od ţivota na njemu. U zemaljskom ţi-

votu ĉovjek je izloţen gladi, ţeĊi, hladnoći, vrućini, potrebi da tijelo po-

kriva odjećom i sl.

–––––– 47

Tâ Hâ, 121. 48

A‟râf, 23.

149

Uzvišeni Allah je upozorio Adema na zabranu pribliţavanja drveta da

ne bi zapao u naznaĉene tegobe. U ajetima nije naveden nijedan razlog

zbog kojeg bi ova zabrana bila mewlavi. Iz pobrojanih razloga ova zabra-

na je bila savjetodavnog karaktera i kršenje iste se ne ubraja u grijeh te ta-

kav ĉovjek ne izlazi iz okvira zahtjeva robovanja.

Sada, kada je postala jasna priroda zabrane, spomenutu nepravdu kroz

nekoliko ajeta treba protumaĉiti tako da ne bude u duhu grijeha, a to je da

kaţemo da je da se pod njom misli na nepravdu prema sebi, odnosno do-

voĊenje samoga sebe u tegobe i muke, a ne nepravda prema Boţijem pravu,

koja je pokuĊena u odnosima roba i Gospodara. Ovo je potpuno jasno.

Drugi dokaz je Ademovo pokajanje, jer pokajanje znaĉi povratak roba

Bogu. Da je pokajanje nad grijehom Adema bilo primljeno od Uzvišenog

Allaha, on bi se trebao vratiti u Dţennet, jer je pokajanje izbrisalo tragove

kršenja Boţije zabrane. Ĉasni Kur‟an je jasan u stavu da je Uzvišeni Allah

primio Ademovo pokajanje, ali i pored toga on je i nadalje ostao na Zem-

lji i nije se vratio u Dţennet.

Iz predoĉenog je jasno da kušanje ploda sa zabranjenog drveta povlaĉi

za sobom neizbrisive posljedice u Stvaranju, sliĉno smrti koja slijedi na-

kon uzimanja otrova, sagorijevanje drveta u vatru, kao što se i kod svih

ostalih savjetodavnih propisa njihova posljedica ogleda kroz Stvaranje i

ne povlaĉi za sobom Gospodareve kaznene mjere, kao što je gorenje u

Dţehennemu, ako se napusti namaz, ili zasluţivanje prijekora i udaljava-

nja od Boga posredstvom otvorenog griješenja.

Treći dokaz jeste ĉinjenica da do tog vremena uopće nije bila objavlje-

na vjera ni vjerozakon. Tek nakon spuštanja Adema na Zemlju, Uzvišeni

Allah je propisao vjeru po svjedoĉenju ajeta koji kazuju o ovom dogaĊa-

ju: Izlazite iz njega svi! Jedni drugima će te neprijatelji biti! A potom će

vam od Mene doista uputa dolaziti, po ko Uputu Moju bude slijedio, neće

zalutati niti u očaj pasti. A ko se okrene od Opomene Moje, njemu zbilja

tjeskobno življenje pripada, a na Danu Sudnjem proživjet ćemo ga slijepa.

Ova dva ajeta po svom sadrţaju obuhvataju sve vjerozakone koje je

Uzvišeni Allah slao ljudima na Zemlju posredstvom meleka, nebeskih

knjiga i poslanika. Ukratko, ovi ajeti govore o prvim zakonima koje je

Uzvišeni objavio u zemnom svijetu Ademovom i propisao ih ĉovjeĉanstvu.

Kako je Allah objavio u Kura‟nu, ovaj dogaĊaj se desio nakon drugog

spuštanja. TakoĊer, potpuno je jasno da je zapovijed na spuštanje jedan

stvaralaĉki ĉin u Kreaciji, i to nakon Ademova ţivota u Dţennetu i kršenja

naznaĉene zapovijedi. Dakle, toga dana i u trenucima kršenja zapovijedi

nekušanja sa drveta, nije bila propisana nijedna vjera, tako da od strane

Uzvišenog Allaha nije bila upućena nijedna mewlavi-zapovijed.

150

Ako kaţeš da je Boţija zapovijed bila savjetodavna, a ne mewlavi, ka-

kve onda ima vaţnosti okolnost da Uzvišeni Allah pripisuje Ademu poĉi-

njenje nepravde ( ), neposluha ( ) i zablude ( )?

U odgovoru ćemo reći da nepravda ovdje ima ono znaĉenje koje smo

već pojasnili, a to je nepravda prema samom sebi, dok rijeĉ neposluh u

svom izvornom znaĉenju predstavlja opiranje uticaju ili teško potpadanje

pod uticaj. Naprimjer, u sljedećim reĉenicama: Ja sam lomio tu stvar i

ona se slomila. ( ) Ja sam lomio tu stvar, ali ona se nije slomila.

( ) Neposluh ili opiranje ima isto znaĉenje kako za zapovijed,

tako i za zabranu, kako kod mewlavi-propisa, tako i kod savjetodavnih

propisa.

Ono sa ĉime smo mi danas suoĉeni jeste da je ova rijeĉ ostala ograni-

ĉena u svakodnevnom govoru muslimana samo za pitanja kršenja zapovi-

jedi Boţijih, kao što su namaz, post, hadţ ili pitanja zabrana, kao što je

uzimanje alkohola, odavanje bludu i sl. Dakle, ograniĉenje ove rijeĉi u

spomenutom znaĉenju nije semantiĉkog porijekla, već je odreĊena ili Še-

rijatom, ili od strane samih vjernika. Ovako uvjetovano odreĊenje ove ri-

jeĉi ne dokida njeno opće znaĉenje. Obratite paţnju!

A što se tiĉe rijeĉi zastranjenja ili zablude, treba reći da se ono u svom

znaĉenju odnosi na osobu koja nema moći da oĉuva usmjerenje ka svome

cilju, da upravlja svojim ţivotom i koja ne moţe sebe postaviti prema cilju

onako kako tome priliĉi.

Ova rijeĉ u razliĉitim primjerima poprima razliĉito znaĉenje, tako da u

primjeru savjetovanja ima znaĉenje koje priliĉi tom kontekstu, dok u pri-

mjeru obaveznog potĉinjavanja zapovjedi ima drugo znaĉenje.

Dobro, ako sada prihvatiš da nepravda, neposluh i zabluda, u svjetlu

datog objašnjenja, nije u suprotnosti sa bezgrješnošću Ademovom, šta onda

imate reći u vezi njegovim pokajanjem? Ako su nepravda, neposluh i za-

bluda u vezi sa savjetodavnom zabranom, kakvog smisla u tom sluĉaju

ima pokajanje koje Adem izriĉe: Gospodaru naš, sami smo sebi učinili

nepravdu, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo

biti izgubljeni!

U odgovoru ćemo reći da pokajanje kakvim smo ga već prije prikaza-

li ima znaĉenje povratka, koje u razliĉitim prilikama poprima razliĉita

znaĉenja. Na isti naĉin kao što se pored neposluha spram zapovijedi i za-

brana rob moţe vratiti svome Gospodaru, tako i Gospodar moţe njega

povratiti na izgubljeni poloţaj bliskosti i blizine. Bolesnik, koji ne po-

sluša preporuke svoga lijeĉnika i nakon toga se njegovo stanje pogorša i

zaprijeti mu smrt, moţe se pokajati i ponovo obratiti lijeĉniku da ga spasi.

151

Lijeĉnik će mu tada reći da njegov spas i vraćanje u prvo stanje iziskuje

podnošenje velikih tegoba i odricanja. U odreĊenom razdoblju bolesnik

mora podnijeti nametnuti mu reţim da bi povratio svoje prvobitno stanje;

štaviše, moţe mu biti i bolje nego što mu je bilo ranije. Obratite paţnju!

A što se tiĉe traţenja oprosta od strane Adema, kao i traţenja milosti i

rijeĉi nesreće koju spominje u svome govoru, odgovor na svaki od njih

moţe se razumjeti iz dosadašnjeg pojašnjenja, a to je da ovakve rijeĉi po-

primaju razliĉite nijanse znaĉenja u razliĉitim kontekstima, odnosno, kako

priliĉi kontekstu.

152

115-126. AJETA SURE TÂ HÂ49

Tumačenje

Ovi ajeti obraĊuju ponašanje Adema i njegove ţene te njihovo progon-stvo iz Dţenneta, kao posljedicu šejtanove spletke, objavljivanje Boţije odredbe u tim trenucima, iz ĉega proizlazi Boţiji vjerozakon, a od ĉijeg

slijeĊenja zavisi ljudsko blaţenstvo i stradanje. Ovaj dogaĊaj je navoĊen na nekoliko mjesta u Kur‟anu, ali u suri Tâ

Hâ prepriĉan je u najkraćem i najljepšem obliku. Kao što se da razumjeti

iz samih ajeta, što potvrĊuje i ajet koji dolazi u nastavku – I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u znakove Gospodara svoga ne vjeruju

50 – jasno je da je teţište ajeta na obznanjivanju Boţijeg

propisa, odnosno vjere, nagrade i kazne. Naravno, u manjem omjeru isti ajeti stoje u vezi i sa prethodećim ajeti-

ma, koji kazuju o pokajanju – Ja ću sigurno oprostiti onome koji se po-

kaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na pravom putu istraje51

– jer se ovi ajeti osvrću i na Ademovo pokajanje.

Ovo kazivanje – na naĉin kako se da razumjeti iz ove sure, kao i sura

Bekare i A‟râf – nudi sliku zemaljske prirode ĉovjeka, odnosno njegova ţivota u materijalnom okruţenju. Uzvišeni Allah stvorio je Adema u naj-ljepšem obliku, okruţio ga nebrojenim blagodatima, podario mu mjesto u

Dţennetu, upozorio ga na prekoraĉenje granica, bilo da je pretjerivanje ili zanemarivanje, kao posljedicu slijeĊenja strasti i vezanosti za ovosvjetsku kuću, što opet poluĉuje zaborav na Gospodara, da ne bi zaboravio na za-

vjet dat Uzvišenom Allahu, da će mu biti pokoran i da neće slijedi šejta-na, jer ako to uĉini i šejtan ga prevari, tako što mu Ovaj svijet u njegovim oĉima prikaţe lijepim, moţe pomisliti da ako se preda Ovom svijetu i za-

boravi na Uzvišenog Allaha, moţe ovladati uzrocima egzistencije i da moţe sve potĉiniti sebi, te da moţe ukloniti sve ono što mu se isprijeĉi na putu ispunjenja njegovih ţelja, i takoĊer, moţe umisliti da je on vjeĉno na

Ovom svijetu te da je Ovaj svijet za njega vjeĉan.

–––––– 49

Ovdje ne navodimo ajete zato što su prethodno navedeni, već samo donosimo komen-

tar Allame Tabatabaija na njih da bismo tako dobili potpuniju sliku o dogaĊajima ve-

zanim za Adema i Havu, kakvim su opisani u Kur‟anu. (Op. prev.) 50

Tâ Hâ, 127. 51

Tâ Hâ, 82.

153

U ovom sluĉaju, nakon što se srĉano vezao za Ovaj svijet i zaboravio

na poloţaj Gospodara, sa protokom vremena ĉovjeku se otkrivaju ruţne

strane ovosvjetskog ţivota. Objelodanjuju mu se zle posljedice nesreća i

izdaja vremena, zatoĉenost uzroka, šejtanovo odricanje od ĉovjeka. Tada

se ĉovjek predaje blagodatima – ne bi li nadoknadio propuštene, i tegoba-

ma – ne bi li se spasio od jaĉe i ţešće kazne. Da bi se spasio nepoţeljne

boli, podnosi drugu, nepogodniju bol, sve dok mu se ne naredi da napusti

sve dţennetske blagodati i dok ne bude protjeran u svijet tegoba i nevolja.

To je upravo ona slika koja je ĉovjeku ponuĊena o ovosvjetskom ţivotu.

Najprije je Uzvišeni Allah uveo Adema u Dţennet i darovao mu poĉasti,

da bi na kraju Adem završio ondje gdje je završio. Ono što treba reći u

vezi sa ovim dogaĊajem, a opširnije je već opisano u surama Bekare i

A‟râf, jeste da se isti desio prije obznanjivanja Šerijata u berzhaskom

Dţennetu. To znaĉi da Boţija zabrana pribliţavanja drvetu nije bila vjer-

skog karaktera, već savjetodavnog, ĉije kršenje je za sobom povuklo ne-

izbjeţne posljedice.

A Ademu smo odmah u početku naredili, ali on je zaboravio, i nije od-

lučan bio. Rijeĉ ( ) je u znaĉenju oporuka, preporuka, obećanje, ugovor.

Zato se i za naredbe kaţe ( ). Rijeĉ ( ) je u poznatom znaĉenju zabo-

rav, s tim da se nekad koristi u znaĉenju napuštanja ili kršenja obaveze,

jer to neodvojivo od zaborava. Kada se nešto zaboravi, ono se i napusti.

Rijeĉ ( ) u znaĉenju je namjeravanja ĉinjenja neke stvari, kao što je Uz-

višeni Allah rekao: A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah

zaista voli one koji se uzdaju u Njega. ( )52

Ĉesto se ova rijeĉ koristi u znaĉenju strpljivosti, moţda i zato što duši

teško pada strpljivost, a samo ljudi sa ĉvrstom voljom i odluĉnošću

mogu je sa lahkoćom podnositi. Upravo zato ova rijeĉ ukljuĉuje i zna-

ĉenje strpljivosti, kao što je reĉeno u Kur‟anu: ...a to je od teških po-

slova. ( ) 53

A kad smo melecima rekli: “Poklonite se Ademu!” – svi su se oni po-

klonili, samo se Iblis ustegnu. Ovaj ajet se nadovezuje na neizgovorenu

reĉenicu, koja se podrazumijeva, a glasi: I spomeni kada smo Mi zapovje-

dili Ademu i Našeg govora upućenog melecima da Ademu uĉine sedţdu...

( )

–––––– 52

Āli „Imrân, 159. 53

Āli „Imrân, 186.

154

155

BLISTAJUĆE SUNCE

156

157

Prijevod dijelova knjige Blistajuće sunce predstavlja pokušaj da se pobliže i podrobnije upoznamo sa jednim od onih ljudi koji su čitavim svojim životom svjedočili da nema boga, osim Boga, i koji su bili potpuno otjelovljenje ovog te-meljnog načela islama. Allame Sejjid Husejn Husejni Teherani, bio je blizak učenik Allame Tabatabaija, kako u intelektualnim naukama, tako i u irfanu. Nakon smrti svoga učitelja, a u njegovu spomen, započeo je sa pisanjem knjige sjećanja, koja je objavljena pod naslovom Blistajuće sunce. Knjiga je napisa-na na temelju razgovora vođenih između učenika i učitelja. Podijeljena je te-matski na sedam dijelova, a mi ćemo ovom prilikom iz svakog dijela prenijeti kraći dio i to predati na uvid poštovaocima lika i djela ovog velikog čovjeka.

Kratka biografija

Naš uĉitelj Allame oĉevom linijom je potomak Imama Hasana, i to od

strane Ibrahim ibn Ismail Dibadţa, a sa majĉine strane potomak je Imama

Husejna. Zbog toga je knjige koje je pisao u Tabrizu potpisivao sa Sejjid

Muhammed Husejn Hasani Husejni Tabatabai. Pošto je Fatima, majka Ibrahima Tabatabaija, bila kćerka Imama Husejna svi njegovi potomci

stiţu ţenskom linijom do Imama Husejna.

Majka Allame Tabatabaija u njegovoj ĉetvrtoj, a otac u njegovoj devetoj

godini ţivota preseljavaju na Onaj svijet. Nakon smrti roditelja, Allame Ta-batabai ostaje sam sa mlaĊim bratom po imenu Sejjid Muhammed Hasan.

Nakon preminulog oca nad njima preuzima brigu njihov skrbnik, koji

se brinuo da im osigura iste uvjete ţivota kao i prije, i zbog toga unajm-ljuje jednog slugu i sluškinju koji su se brinuli o njima dok nisu porasli. U

Tabrizu ostaju sve dok nisu prošli osnovno obrazovanje. U kaligrafiji su

oba brata stekla posebnu umješnost.

Uĉitelj bi govorio: “Ĉesto bi se desilo da od jutra do mraka sa bratom provedem u okolini Nedţefa na padinama njegovih planina i u okrilju

njegovih zelenih breţuljaka, vjeţbajući kaligrafiju. A tek naveĉe vraćali

bismo se u Nedţef.”

158

Ova dva brata, kao dva iskrena prijatelja, stalno su bila zajedno tokom

prolaska svih stepena nauke i primjenjivanju onoga što su nauĉili, kako u

dobru, tako i u tegobama. Bili su jedna duša u dva tijela.

Sejjid Muhammed Hasan Tabatabai bio je sa svih aspekata sliĉan na-

šem uĉitelju: u pristupu nauci i istraţivanju, širokogrudosti, velikom entu-

zijazmu, arifskom i skromnom ţivotu u njegovom pravom znaĉenju, iz-

bjegavanju ljudi Ovoga svijeta, uvijek u dubokom razmišljanju, u stalnom

sobraćanju sa svojim Gospodarem, u samoći i prisnosti, mjestima usam-

ljenim, snazi promišljanja, privrţenosti ĉistome Šerijatu i Poslanikovoj

porodici, ţrtvujući se na njihovom putu, uzdizanju Istine, pomaganju ne-

moćnih i siromaha. U svojoj sredini, u Tabrizu, i šire, u Azerbejdţanu,

bili su poznati po bogobojaznosti i duhovnoj ĉistoti. /.../

Punih deset godina ova dvojica braće provela su u Nedţefu, uvijek za-

jedno, uĉeći fikh, metodologiju fikha („usul), filozofiju, irfan i matematiku.

Zbog manjka novca i neredovnog stizanja prihoda od zemlje koja je

bila data pod najam u Tabrizu, morali su se vratiti u Iran. Deset godina

provode u podruĉju Šadabad kod Tabriza, baveći se poljoprivredom, sve

dok im se imovinsko stanje nije popravilo. Nakon toga, Allame Tabatabai

preseljava u Qom, s ciljem da saĉuva nauĉni centar i njegove uĉenike od

navale iskrivljenih vjerovanja. Njegov brat se nastanjuje u Tabrizu, zapo-

ĉinjući poduĉavati uĉenike u tamošnjem islamskom nauĉnom centru. Aja-

tullah hadţi Sejjid Muhammed Hasan Ilahi predaje Šifa, Asfar i druge knji-

ge Mulla Sadraa. Istovremeno, ako bi se našao neki zaljubljenik puta Bo-

ţijeg, prigrlio bi ga i vodio ga do praga ţeljenog cilja.

Bio je veoma jednostavan ĉovjek, bez ikakvih maski, ponizan, istanĉa-

nog i prijatnog morala, znalac Boţijih tajni, istinska stanja duša bila su

mu otkrivena, veoma dobar odgajatelj.

Naš uĉitelj ga je ĉesto hvalio i iskazivao izvanrednu ljubav prema njemu.

Govorio je: “Moj brat je napisao knjigu o uticaju zvuka, kakvoći melo-

dija i njihovom djelovanju na dušu, djelotvornosti uspavanki koje se uĉe

djeci i općenito o tajnama muzike i duhovnog odnosa sa dušom, kao i

glasova i odjeka koji dopiru do ušiju. Knjiga je bila izuzetno dobra. Do

danas je ostala bez premca u svijetu i sa svakog stanovišta izvanredna i

nešto posve novo. MeĊutim, nakon što ju je završio obuzeo ga je strah da

bi mogla stići u ruke nedostojnim ljudima, tlaĉiteljima te da bi je vlasti

mogle iskoristiti za svoje ciljeve. Zato ju je potpuno uništio.” /.../

Bratova smrt ostavila je dubok trag na našeg uĉitelja i uzrokovala srĉa-

ne tegobe.

Drugi razlog koji je doprinio njegovom srĉanom udaru bila je smrt nje-gove ţene, koja je takoĊer ostavila dubok trag u njegovom ţivotu, jer

159

paţnja i ljubav ove ţene bila je u njemu neodvojivo pomiješana kao što

su pomiješani šećer i mlijeko. Njegov ţivot, koji je bio utemeljen na lju-

bavi, odanosti i iskrenosti, poremetio se. /.../

Sveobuhvatnost Allame Tabatabaija u nauci i djelovanju

Allame Tabatabai je bio veliki Boţiji znak, ne samo u pogledu filozofije i

poznavanja tefsira Kur‟ana, razumijevanja predaja i razotkrivanja njihove

srţi, znaĉenja i namjeravanog, i to ne samo u pogledu univerzalnosti njego-

vog poznavanja ostalih nauka, obaviještenosti o intelektualnim i tradicional-

nim naukama, nego i u pogledu spoznaje Boţijeg tevhida, srĉanih poti-

caja, tevhidskih otkrovenja, posmatranja Boţanske Svetosti, poloţaja

smirenosti, otkrovenja stvari u svim svjetovima i kutovima duše.

Svako ko bi sa njim sjeo i suoĉio se sa njegovom šutnjom i savršenom

smirenošću, pomislio bi da ovaj ĉovjek u svojim mislima nema ništa. MeĊu-

tim, on bi tako bio uronjen u Boţije svjetlosti i posmatranja skrivenog svijeta

Melekuta da nije imao prilike ni volje da se spušta u niski profani svijet.

Zaista, njegova univerzalnost bila je neobiĉna. Protezala se izmeĊu po-

dnošenja mora tajni i oĉuvanja vanjštine u skladu sa mnoštvom Ovoga

svijeta, ispunjavanja zahtjeva svakog svijeta ponaosob, predavanja, odgo-

ja uĉenika, oĉuvanja i odbrane vjere i Boţijih propisa.

I pored sveobuhvatnosti u nauci, Allame Tabatabai bio je simbioza nau-

ke i djela, i to djela koje je proisteklo iz dubine proĉišćene duše. Bio je

spoj znanja, savršene misli, duše, srĉanih poticaja i besprijekornog djelo-

vanja. Bio je otjelovljenje Istine.

Njegovo kaligrafsko umijeće ispoljavalo se na najbolji i najvještiji naĉin

profesora kaligrafije, iako je na kraju zbog starosti njegova ruka drhtala,

ali i drhtavi rukopis svjedoĉio je o profesoru u ovoj disciplini. Jednom

prilikom je rekao: “Ostalo je nekoliko rukopisa iz doba mladosti, kada ih

gledam ostajem zaĉuĊen: Zar je ovo moj rukopis?”

Poznavao je nauku o simbolici brojeva, ali nije viĊeno da ju je koristio.

Posjedovao je posebnu vještinu u numerologiji, na razliĉite naĉine.

Osim uvida u numerologiju, bio je upućen u svemirsku geometriju i

naĉine matematiĉkog dokazivanja. Bio je profesor stare astronomije, tako

da je sa lahkoćom mogao ispisati kalendar. Kao što je reĉeno, odrţao nam

je ĉitav niz predavanja na ove teme.

Naš uĉitelj je uĉio matematiku u islamskom centru u Nedţefu, kod

Sejjid Abul-Kasima Hunsarija, poznatog matematiĉara svoga vremena,

koji bi priĉao da kada bi se neki profesori matematike na Bagdadskom

160

univerzitetu suoĉili sa problemom koji nisu mogli riješiti, dolazili bi kod

njega u Nedţef da ga riješe.

Allame Tabatabai je bio profesor arapske knjiţevnosti, semantike i re-

torike, a takoĊer i fikha i usula. Posjedovao je lahak i jasan fikhski metod,

blizak realnosti. Njegovo uĉenje fikha i usula u cijelosti je trajalo deset

godina, i to kod uĉitelja kao što su marhum ajetullah Naini, marhum aje-

tullah Kompani i ajetullah Isfahani.

Njegov vodeći profesor u filozofiji bio je poznati mudrac Aga Sejjid

Husejn Badkubei. On je sa svojim bratom Sejjid Muhammed Hasan Taba-

tabai Ilahijem dugi niz godina uĉio filozofiju u Nedţefu, kod spomenutog

profesora, i to knjige kao što su Asfâr, Šifâ, Mašâ‟er i druge.

Marhum hakim Badkubei iskazivao je posebnu paţnju prema našem

uĉitelju i da bi kod njega ojaĉao snagu izvoĊenja zakljuĉaka i metodolo-

giju dokazivanja, traţio je da ovaj izuĉava matematiku.

Irfan, ahlak i hadis uĉio je kod veoma cijenjenog arifa bez premca,

marhuma Hadţi Mirza Ali Aga Kazija. U svom duhovnom putovanju,

borbi sa nefsom i šerijatskim asketizmom bio je pod njegovim nadzorom,

odgojnim postupkom i poduĉavanjem.

Kazi je bio sa njim u rodbinskim vezama. U Nedţefu je pod svojom

skrbi odgajao uĉenike Boţijeg puta, izazvan ljepotom i opijenošću Njego-

vom i ĉeţnjom za susretom Jedinog Svetog. U ovom podruĉju nauke i

tehnike bio je jedinstven i neuporediv. Do te mjere ga je Allame Tabata-

bai cijenio da je jedino njega oslovljavao sa učitelj. Uvijek kada bi izgo-

varao rijeĉ uĉitelj općenito, bez dodatnog odreĊenja imena, mislio je na

Kazija. Ĉinilo se kao da se njegovi ostali uĉitelji – i pored sve njihove

veliĉine – nisu mogli u znanju porediti sa marhumom Kazijem.

MeĊutim, na širim okupljanjima, ako bi zapoĉeo razgovor o njegovim

uĉiteljima, ime Kazija nikad ne bi spominjao iz velikog poštovanja kojeg

je imao prema njemu. Druge uĉitelje ne bi spominjao uporedo sa njim,

kao što i u kratkoj autobiografiji napisanoj njegovim perom, u predgovoru

knjige Islamska razmatranja, ne spominje Kazija pored ostalih profesora.

Ali, u prilikama kada je bilo pogodno spomenuti ovog velikog ĉovjeka

nimalo se ne bi ustruĉavao, štaviše, spominjao bi ga sa posebnim pošto-

vanjem. /.../

Naš uĉitelj je iskazivao veliku ljubav prema Kaziju. Naspram njega

sebe je vidio malim. Na njegovom licu išĉitavao je svijet veliĉine, tajni,

tevhida, melekuta i postaja.

Jednog dana sam mu ponudio miris da se namiriše. Prihvatio ga je i ostao

zamišljen na trenutak da bi potom rekao: “Dvije godine su prošle kako je

preselio naš uĉitelj, marhum Kazi, i ja od tada nisam koristio miris.”

161

Sve do posljednjeg vremena, uvijek kada bih mu ponudio miris, boĉi-

cu bi zatvorio i vratio u dţep. Nisam vidio da je koristio miris, iako je od

preseljenja njegovog profesora prošlo trideset i šest godina.

Zanimljivo je da je ţivotni vijek uĉitelja i uĉenika bio isti: oba su pre-selili u osamdeset i prvoj godini ţivota. Allame Tabatabai se rodio 1321.

godine po Hidţri, a preselio je sa Ovoga svijeta u nedjelju ujutro, 17. Mu-

harrema 1402. godini po Hidţri.

Jednom prilikom Allame Tabatabai je rekao: “Kada sam se doselio u Nedţef radi školovanja ponekad sam zbog rodbinskih veza odlazio do

marhuma Kazija. Sve do jednoga dana, kada sam se našao u medresi, a

marhum Kazi je prolazio tuda. Kada je stigao do mene, stavio je ruku na

moje rame i rekao: „Sine moj! Ako ţeliš Ovaj svijet, klanjaj noćni na-maz; ako ţeliš Onaj svijet, klanjaj noćni namaz!‟ Ove rijeĉi su toliko

uticale na mene da sam od tog trenutka pa sve do mog povratka u Iran,

svih pet godina provodio i dan i noć u prisustvu marhuma Kazija. Ni

jednog trenutka nisam propuštao, a da ne iskoristim njegovu blizinu. Od povratka u Iran pa sve do njegovog preseljenja naš kontakt se nije preki-

dao i marhum Kazi bi – na osnovu relacije uĉitelja i uĉenika – uvijek

davao potrebna uputstva.”

Naš uĉitelj bi govorio: “Sve što imam, stekao sam od marhuma Kazija.” Kazi je bio jedan od velikih mudţtehida. Bio je dosljedan u praksi da na-

stavu drţi u svojoj kući. Predavao je fikh. Akšam- namaz bi sa svojim uĉeni-

cima takoĊer klanjao u kući, odmah nakon zalaska Sunca. U namazu je bio

veoma smiren i dugo bi ga obavljao. Poslije akšama uĉio bi zikr sve do jacije. U mjesecu Ramazanu uĉenici bi dolazili do njega da zajedno obave

akšam. U noćima prve dvije desetine mjeseca Ramazana odrţavala bi se

sijela poduĉavajućeg karaktera, ĉiji cilj je – izmeĊu ostalog – bio obliko-

vanje duhovne bliskosti i općenito meĊusobno zbliţavanje. Kada bi pro-šlo ĉetiri sahata od noći uĉenici bi ponovo odlazili do njega i okupljanje

bi trajalo dva sata. Ali u posljednjoj desetini mjeseca Ramazana okuplja-

nja nije bilo jer marhum Kazi više nije bio viĊen. Kolikogod da su ga tra-

ţili njegovi uĉenici u Nedţefu, mesdţidu Kufe, mesdţidu Sahle ili Kerbeli – od njega nije bilo ni traga. Ovakva njegova praksa ponavljala se svake

godine, sve do preseljenja na Onaj svijet. /.../

Naučni metod Allame Tabatabaija

Naš uĉitelj je bio veliki mislilac, sa prodornim i dubokim zapaţanjima.

Nikad nije olahko prelazio preko nekog pitanja: dok ne bi razumio srţ pi-

tanja i istraţio sve njegove vidove, ne bi prelazio preko njega.

162

U mnogim sluĉajevima kada bi bio upitan o nekom jednostavnom pita-

nju iz filozofije, tefsira ili predaja, ĉiji bi odgovor mogao dati odmah i sa-

ţeto, on bi najprije kratko šutio, potom bi razmatrao nekoliko mogućnosti

odgovora i njihovu prihvatljivost, da bi tek potom dao odgovor.

U filozofskim temama nije izlazio izvan okvira logiĉke analitike i dobro

je razluĉivao podruĉja sofistike, dijalektike i retoriĉkog silogizma naspram

demostrativne dedukcije. Problem nije napuštao sve dok ne bi razmatrana

pitanja sveo na primarne premise i aksiome. Nikad nije miješao pitanja filo-

zofije sa pitanjima irfana i unutrašnjeg osvjedoĉenja. Prilikom predavanja

filozofije ne bi u raspravu uvodio ni jedne rijeĉi o irfanu. Sa ovog aspekta

razlikovao se od Mulla Sadraa i Hakima Sabzivarija.

Volio je da se u svakoj nauci raspravlja o pitanjima iste nauke, da se

razgovor vodi u okviru tema i pravila jedne nauke i da se ne miješaju jed-

na sa drugom. Mnogo su ga opterećivale osobe koje bi miješale pitanja fi-

lozofije, tefsira i hadisa. Takvi ljudi, budući da nisu mogli dokazati svoju

namjeru dedukcijom, oslanjali bi se na predaje i tefsir, ţeleći time nado-

knaditi nedostatke koji su se javili pri izvoĊenju dedukcije. /.../

Allame Tabatabai je smatrao filozofiju Mulla Sadraa najbliţom zbilji.

Iskazivao mu je posebnu zahvalnost zbog uvoĊenja novih pitanja u filo-

zofiju, tako što je od 200 pitanja koja su se razmatrala u filozofiji taj broj

narastao na 700. TakoĊer, pohvalno je govorio o ovom filozofu zato što

se nije ograniĉio samo na peripatetiĉki metod i zato što je misaonu filozo-

fiju sjedinio sa unutrašnjom iluminacijom i srĉanim osvjedoĉenjem.

Mulla Sadra je dokazao u svojim knjigama, kao što su Asfâr, M‟abda i

Me‟âd, Aršjie i u brojnim drugim poslanicama, da izmeĊu Šerijata, koji

svjedoĉi zbilju, metoda dedukcije i unutrašnjeg osvjedoĉenja ne postoji

razilaţenje. Ova tri metoda izviru iz jednog izvora i svaki od njih podrţa-

va i ojaĉava onaj drugi.

U tome je najveća usluga koju je Mulla Sadra uĉinio za svijet filiozofi-

je i Šerijata, a za potencijalne tragaoce za savršenstvom i primanjem bo-

ţanskih izlijevanja milosti ostavio je sva vrata otvorenim.

Iako se korijen ovakvog mišljenja nalazi u djelima Farabija, Ibn Sinaa,

Šejh Išraka, Hadţe Nasirudin Tusija i Šemsudin ibn Turke, ipak osoba

koja je uspjela uraditi ovaj vaţni posao, i usto ga na uzvišen i fascinantan

naĉin privesti do kraja, bio veliki filozof oţivljenog srca Mulla Sadra.

Allame je smatrao da je on izvukao filozofiju iz zaborava i dao joj ţivot,

udahnuvši joj novu dušu. Pored svega iznesenog, naš uĉitelj je posebno isticao poloţaj Mulla

Sadraa u suzdrţljivosti i odricanju od svijeta, njegovoj vezi sa Bogom,

proĉišćenju duše i njegovom prakticiranju šerijatskog asketizma, koji je –

163

izmaknut od svijeta – ţiveći u Kahaku, selu pored Koma, bio zaokupljen

svojom dušom i njeno proĉišćenje smatrao najvaţnijem pitanjem. /.../

Suprotno mnogima – koji su smatrali da uĉenik-poĉetnik najprije treba

steći potpun uvid u predaje Imama Ehli-Bejta, a tek potom zapoĉeti uĉiti

filozofiju – govorio bi: “Znaĉenje ovog mišljenja obuhvaćeno je tvrdnjom:

„Dovoljna nam je Knjiga.‟ Naše predaje pune su intelektualno preciznih,

sloţenih i dubokih pitanja, koja se oslanjaju na filozofsku dedukciju. Bez

uĉenja logike, filozofije i poznavanja metoda dedukcije i analogije, što

razvija um i ĉini ga spremnim, ĉovjek ne moţe ući u ovo ogromno more

predaja i pomoću njih steći sigurno uvjerenje i sreĊenu misao, a da pritom

ne slijedi druge...

Predaje koje su prenesene od Imama nisu lahko shvatljive, zato što su

oni imali razliĉite uĉenike i samim tim razliĉito bi i govorili. Neke od

predaja su lahke za razumjeti, ali većina onih koje obraĊuju pitanje tevhi-

da i naĉela vjerovanja veoma su sloţene i na prvi pogled nerješive. Imami

su ih kazivali onim svojim sljedbenicima koji su imali uvid u znanje logi-

ke i dedukciju, a i oni sami, povedeni primjerom svojih uĉitelja, kada bi

polemisali iznosili bi svoje dokaze na osnovama dedukcije. Sada se po-

stavlja pitanje: Kako je moguće da se stekne uvjerenje bez oslanjanja na

razum i pitanja logike?

Kao primjer za reĉeno, predoĉit ćemo kratku raspravu o tevhidu biti

Boţije. Jedno od najvaţnijih pitanja u islamu, kojeg – za razliku od os-

talih pravaca i vjera – ĉini posebnim, pitanje je tevhida. Istovremeno dok

je ovo pitanje ĉista realnost i zbilja, ono je toliko nejasno i zavijeno ve-

lom tajanstvenosti, da ga druge vjere nisu mogle sa lahkoćom razumjeti, i

šta god da su rekli, napisali i istraţivali, njihovi mislioci, osim naĉelnog

prihvatanja tevhida, nisu mogli pojmiti više od brojĉanog tevhida biti

Boţije.

Pitanje tevhida najvaţnije je pitanje Kur‟ana, štaviše, predstavlja sami

temelj kur‟anske spoznaje. Ono je oĉitovanje njegove vjerodostojnosti,

tumaĉ svih uĉenja, morala i kur‟anskih propisa. Oslanjajući se na ovo na-

ĉelo, Kur‟an je smjelo izazvao sve vjere na raspravu o jedinstvu biti Boţije.

Islam se po osnovi ovog pitanja uhvatio u koštac ne samo sa dualistima,

mnogobošcima, materijalistima i naturalistima, već i sa iskrivljenim ne-

beskim vjerama koje tevhid tumaĉe na pogrešan naĉin.

Jedinstvo biti Boţijeg nije brojĉano jedinstvo,1 već je ĉisto apsolutno

jedinstvo,2 a to znaĉi da sa predodţbom takvog jedinstva nije moguće

–––––– 1 Brojĉano jedinstvo –

2 Apsolutno jedinstvo –

164

pretpostaviti niti zamisliti biće sliĉno Njemu. Apsolutno biće nije ograni-

ĉeno poĉetkom i krajem postojanja po biti, atributima, intenzitetu, mnoš-

tvu, obuhvatnosti. Ako bi se zamislilo drugo biće na bilo kojoj razini, ono

je obuhvaćeno apsolutnim bićem. Prema tome, pored ovakvog jedinstva,

nema nikakvog smisla pretpostavljati razliĉitost i neovisnost. Kad god da

si Njemu pretpostavio drugoga, ono se vraća prvome. Zbog toga je reĉe-

no: On je Jedan, ali ne brojem, Postojeći, ali ne uz pomoć stupova.

Ovu zbilju predoĉenu na jasan naĉin susrećemo kroz cijeli Kur‟an.

Uĉenje Kur‟ana poriĉe Svetoj Biti sve vidove jedinstva, kao što su brojĉano,

specifiĉno, po rodu, vrsti, odreĊenosti, posebnosti. Poriĉe govor hipo-

staze3 koji tvrdi da su otac, sin i sveti duh – bit, znanje i ţivot; istovre-

meno dok su troje jedno su (npr. osoba koja je ţiva i znalac, istovremeno

dok je jedna osoba predstavlja tri osobe: bit, znanje i ţivot). Kur‟an ovu

vrstu jedinstva smatra nedostojnom za Istinsku Bit.

Ĉasni Kur‟an prihvata ono jedinstvo pri kojem je zamišljanje svakog

oblika mnoštva, kako u biti tako i u atributima, neispravno, i šta god da se

pretpostavi od mnoštva, bit će ona ista, Jedna Bit. Zato što Gospodar nije

ograniĉen i zato što je Njegova bit istovjetna sa Njegovim atributima,

svaki atribut koji se uzme u obzir identiĉan je drugom atributu, koji je za

Njega beskonaĉan i neograniĉen. Uzvišen je Bog od onog što mu pripisu-

ju, uzvišen je od onog kako ga opisuju!

Iz istog razloga, gdje god da je u Kur‟anu spomenuto Boţije ime Sve-

mogući,4 najprije se Bogu pripisuje jedinstvo, a tek potom svemogućnost.

Ovim naĉinom izlaganja Kur‟an ne ostavlja priliku nikome ni da zamisli

biće Njemu sliĉno na razini uma, što ukazuje da nije moguće da se izvan

misli u vanjskome svijetu opredmeti takvo šta.

Obratite paţnju na slijedeći ajet: Ili su bolji raznorazni gospodari ili

Allah Jedini Svemogući? Oni kojima se, mimo Njemu, klanjate samo su

imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši.5

Pripisivanje Bogu jedinstva i Svemoćnosti, Koje nadvlaĊuje svakog

pretpostavljenog sudruga, ne ostavlja ništa, mimo pukog ispraznog imena,

osim Svetom Bitku.

Zar oni koje su pretpostavili Allahu ravnim stvaraju kao što On stvara,

pa im se stvaranje čini slično? Reci: Allah je stvoritelj svega i On je Jedi-

ni Svemoćni.6

–––––– 3 Boţanska osoba u trojstvu, pretvorba neĉega apstraknog u konkretni lik, utjelovljenje.

(Op. prev.) 4 – Svemogući, Silni, Koji sve savlaĊuje.

5 Jusuf, 39-40.

165

Ko će imati vlast toga Dana? Allah Jedini Svemoćni!7

Apsolutna vlast Boţija ne ostavlja mjesta drugome vladaru, osim da

sam vlasnik i ono što posjeduje bude u neposrednoj Boţijoj vlasti. Imam

Ali je uklonio zastore sa ovog jedinstva Svete Biti. U mnogim svojim go-

vorima opširno je izlagao o apsolutnom jedinstvu, što svjedoĉi i slijedeći

govori iz Staze rječitosti:

“U vjeri je na prvom mjestu priznanje Njega. Savršenstvo priznavanja

Njega jeste svjedoĉiti Ga. Savršenstvo svjedoĉenja o Njemu jest vjerovati

u Jednoću Njegovu. Savršenstvo vjerovanja u Jednoću Njegovu jest sma-

trati Ga ĉistim. A savršenstvo ĉistote Njegove jeste odricati Mu svojstva,

budući da je svako svojstvo dokaz da je ono razliĉito od onog ĉemu je

pripisan, a sve ono ĉemu mu je nešto pripisano razliĉito je od svojstva.

Tako, svako ko Bogu pripisuje svojstva priznaje Njemu sliĉna, a ko pri-

znaje Njemu sliĉna smatra Ga dvojnošću, a ko Ga smatra dvojnošću pri-

znaje dijelove za Njega, a ko priznaje dijelove za Njega krivo Ga shvaća,

a ko Ga krivo shvaća oznaĉava Ga, a ko Ga oznaĉava ograniĉava Ga, a

ko Ga ograniĉava odreĊuje Ga brojem.”8

“Neka je hvala Bogu za Kojeg jedan uvjet ne prethodi drugom, tako da

On moţe biti prvi prije nego što je bio posljednji i vidljiv prije nego što je

bio skriven. Sve što se oznaĉava jednim osim Njega – neznatno je. Svaki

ugledni osim Njega – rob je...”9

“Neka je hvala Bogu Koji stvaranjem Svojim upućuje na jestost Svo-

ju, na vjeĉnost Svoju bez poĉetka novinom stvaranja Svoga i na to da

Mu ništa nije sliĉno preko sliĉnosti stvorova Njegovih. Osjetila Ga ne

mogu doseći i zavjese zastrijeti s obzirom na razlike izmeĊu Stvoritelja i

stvorenog, Ograniĉitelja i ograniĉenog i Hranitelja i hranjenog. On je

jedan ali ne u smislu prvog brojanjem, Stvoritelj je, ali ne kroz kretanje

i trud...”10

“Neka je hvala Bogu, Stvoritelju ljudi, Rasprostiratelju zemlje, Onome

Koji je uĉinio da rijeke teku i Onome Koji je dao da bilje raste po uzvisi-

nama. Prvina Njegova nema poĉetka nikakvog, niti vjeĉnost Njegova ima

kraja ikakvog. On je prvi oduvijek. On je trajan bez roka. Ĉela se klanja-

nju pred Njim i usne iskazuju jednoću Njegovu...”11

–––––––––––––– 6 R‟ad, 16.

7 Mu‟min, 16.

8 Staza rječitosti, govor 1, str. 51.

9 Ibid., govor 64, str. 74.

10 Ibid., govor 151, str. 122.

11 Ibid., govor 162, str. 130.

166

“Onaj koji Mu dodjeljuje stanja ne vjeruje u jednost Njegovu, niti

onaj koji ga usporeĊuje shvaća zbilju Njegovu. Onaj koji Ga prikazuje

ne upoznaje Ga. Onaj koji pokazuje na Nj i zamišlja Ga ne domišlja

Njega...”12

TakoĊer, i odgovor Imama Alija na pitanje Zi‟leba moţe se uvrsti u

ovako kratki izbor: “Je si li vidio Gospodara svog, O Zapovjedniĉe vjer-

nih? On, mir Boţiji neka je s njime, odgovori: Zar da robujem onome

što ne vidim!?” Ova predaja u duţem obliku zapisanoj u knjizi hadisa

et-Tevhîd od Šejha Saduka sadrţava ushićujući govor o apsolutnom

tevhidu.

Metod tumačenja Kur’ana

Metod tumaĉenja Kur‟ana koji je Allame primjenjivao preuzeo je od svog

uĉitelja irfana i ezoteriĉkih Boţanskih nauka ajetullaha Hadţi Mirza Ali

Kazija. Osobenost ovog metoda bila je u tome što se znaĉenje ajeta izvodi iz

samog Kur‟ana. Sam Kazi je ovim metodom napisao tefsir od poĉetka

Kur‟ana do sure El-An‟âm. On je svoje uĉenike poduĉavao ovom metodu.

Allame bi ĉesto govorio: “Mi smo ovaj metod preuzeli od marhuma Kazija.”

Dok je još ţivio Tabrizu Allame je napisao tefsir od poĉetka Kur‟ana do

sure El-A‟râf. To je bio saţeti tefsir kojeg je pored drugih svojih zapisa

predavao uĉenicima. Nakon toga zapoĉinje pisanje opširnog tefsira, koji je

obuhvatao sva potrebna pitanja onog vremena i u kojem je bila posvećena

paţnja razliĉitim aspektima historije, filozofije, pitanja društva i predaja.

Gospodar ga je u ovome pomogao da napiše tefsir pod naslovom El-

-Mizân fi tefsiri‟l Kur‟an u dvadeset svezaka. Pisanje je zapoĉeto otprili-

ke 1374. godine po Hiţdri, a završeno je 1392. Godine, u noći Kadra, 23.

dana mjeseca Ramazana. Tokom pisanja ujedno je predavao uĉenicima u

Qomu.

Prva osobenost ovog tefsira, a ujedno i najznaĉajnija, jeste tumaĉenje

jednih ajeta drugim. To znaĉi da se Kur‟an tumaĉi samim Kur‟anom, na

šta nas i poziva predaja, koja kaţe: “Jedan dio Kur‟ana tumaĉi njegov

drugi dio.”13

( ) Svi kura‟nski ajeti objavljeni su iz jednog

izvora. Kur‟an je jedinstven govor u kojem prethoĊenje jednih ajeta dru-

gima ne utiĉe na opće znaĉenje koje se luĉi iz ajeta. Prema tome, ĉitav

–––––– 12

Ibid., govor 182, str. 144. 13

U Stazi rječitosti preneseno je: “Knjiga Boţija je ta kojom vi vidite, govorite i slušate.

Njezin jedan dio govori s drugim i njezin jedan dio svjedoĉi drugom. Ona se ne ra-

zilazi u pogledu Boga, niti zavodi sljedbenike svoje od Boga.”

167

Kur‟an je jedan govor, obraćanje koje je izreĉeno od strane Jednog govor-

nika, a svaka reĉenica moţe biti naznaka i tumaĉ svake druge reĉenice.

Ako se na prvi pogled ĉini da u znaĉenju nekih ajeta postoji nejasnoća,

uporeĊivanjem i razmatranjem drugih ajeta na istu temu ili sliĉnih njemu

ona se otklanja.

Ovaj tefsir je utemeljen je, dakle, na postupku da se jedni ajeti tumaĉe

drugim i da se znaĉenje Kur‟ana dobije iz samog Kur‟ana. Na temelju

predoĉenog, nije ispravan onaj metod kod kojeg se pojmovi i znaĉenja

koji su oblikovani izvan obzorja kur‟anskog svjetonazora uporeĊuju sa

kontekstom Kur‟ana pa se prihvata ono što je u skladu sa njim, a ostalo

odbacuje. Prema tome, nije ispravno da zamisli koje uobliĉimo u razmiš-

ljanjima uzmemo kao osnovu, a potom da ĉinimo napor da to uskladimo

sa kur‟anskim ajetima. Drugim rijeĉima, to bi znaĉilo da se tim mislima

daje boja Kur‟ana i da mu se prilagode u mogućoj mjeri, kao što su i na-

pisani mnogi tefsiri, a ustvari nisu tefsir nego usklaĊivanje umnih pretpo-

stavki i izvanjskih zapaţanja, ili su tumaĉenja raznih nauĉnih disciplina

koje se ţele nametnuti Kur‟anu, kao što su filozofija, empirizam, društve-

ne i historijske nauke i predaje.

Jasno je da metodom prilagoĎavanja ajeti u potpunosti gube istinsko

znaĉenje, pravi sadrţaj i mogućnost vjerodostojnog tumaĉenja. Jer svaki

uĉenjak, od gramatiĉara do filozofa, empiriste i prirodnjaka, ĉak doktora i

astronoma, ţele svoju nauku nametnuti Kur‟anu i na taj naĉin ga iskoristi-

ti kao potvrdu i dokaz za svoje uĉenje.

Koliko je samo napisano tematskih tefsira ili tefsira skupine ajeta na

ove teme. Ova vrsta pristupa ustvari je na tragu obezvrjeĊenja Kur‟ana,

ĉini ga bezvrijednim i nevjerodostojnim.

Znaĉenja Kur‟ana treba preuzeti iz samog Kur‟ana. Ovaj metod je pot-

puno primijenjen u tefsiru El-Mizan.

TakoĊer, osobenost ovog tefsira jeste uzimanje u obzir općenitih zna-

ĉenja rijeĉi, odnosno usredsreĊenost na ono za što su one skovane, a ne

usmjerenost na njihova znaĉenja odreĊena pojedinaĉnim sluĉajevima,

kada poprimaju znaĉenje ograniĉenog karaktera, kao što su partikularna zna-

ĉenja u prirodi i materiji onih sadrţaja koji su bliski umu. Ovaj tefsir ka-

rakteriše i pravljenje razlike izmeĊu taĉno odreĊenog sluĉaja na što se odnosi

ajet i njegovog samog znaĉenja, odnosno, razdvajanje aspekta ajeta koji se

odnosi na konkretan sluĉaj i onoga na šta sam ajet općenito upućuje.

Sljedeća karakteristika ovog tefsira je brojnost rasprava na razliĉite

teme pored samog kur‟anskog govora. Svaka tema zasebno se razmatra,

ne zalazeći jedna u drugu, kao što su hadiske, sociološke, historijske, filo-

zofske i druge nauĉne rasprave.

168

Na istoj osnovi iscrpno je raspravljano o pitanjima današnjice, stanoviš-

tima, doktrinama i sve to uporeĊeno sa islamskim zakonom. Greške i is-

pravnosti, prigovori i odgovori, poricanje i dokazivanje svakog uĉenja je

osvijetljeno i pojašnjeno. Na prigovore upućenih islamskom zakonu od

strane ideologija Istoka, Zapada i nevjernika, koje su prodrle u islamsko

okruţenje, odgovoreno je na najbolji naĉin, a moguće slabosti i nejasna

mjesta su osvijetljena.

Uopće reĉeno, Kur‟an je prihvatio kao orijentir, temeljnu i vjerodostojnu

istinu, i u skladu sa ajetima: Kur‟an je doista govor koji rastavlja istinu

od neistine, lakrdija nikakva on nije.14

Laž mu ne prilazi niti sprijeda niti

sa zada on je objava od mudroga i hvale dostojnog.15

i sliĉnih njima,

izvagao mišljenja drugih pravaca i škola sa Kur‟anom, i osvijetlio njihove

greške. /.../

Pitanjima etike pristupao je opširno, ali na irfanska pitanja aludirao je

samo kratko, jednom reĉenicom, otkrivajući more znanja, pozivajući ĉo-

vjeka susretu sa Bogom i njegovoj istinskoj domovini.

U ovom tefsiru su pomirena egzoterijska i ezoterijska znaĉenja, a iz-

meĊu razuma i predaja napravljen je sklad na najbolji naĉin. /.../

Od drugih djela Allame Tabatabaija izdvajamo knjigu Tevhid, koju

ĉine tri poslanice i to: Poslanica o tevhidu, Poslanica o lijepim Božijim

imenima, Poslanica o djelima Božijim. Ova knjiga, sa poslanicom Vesâ‟t

i sa knjigom Čovjek, koja sadrţi tri poslanice i to: Čovjek prije Ovoga svi-

jeta, Čovjek na Ovome svijetu i Čovjek poslije Ovoga svijeta sabrane su u

jednu knjigu i objavljene pod naslovom Sedam poslanica.

TakoĊer, napisao je poslanicu pod naslovom Velajet, u kojoj dokazuje

posljednje ĉovjekovo putovanje ka Uzvišenom Bogu, fena, tj. išĉeznuće u

biti Njegovoj i dosezanje poloţaja ĉistog robovanja. /.../

Razgovori između Allame Tabatabaija i Henry Corbina, profesora sa Sorbone

Poznanstvo i susreti Allame sa Henry Corbinom zapoĉeli su 1378. godine

po Hidţri i trajali su više od dvadeset godina.

Na dţumu 18. Šabana 1399. godine ovaj rob je posjetio Allame Taba-

tabaija u Mešhedu. Toga dana razgovor se, izmeĊu ostalog, vodio i o

Henry Corbinu. Njegov tadašnji govor sam zabiljeţio i sada ga prenosim poštovanim ĉitaocima:

–––––– 14

Târiq, 13-14. 15

Fussilat, 41-42.

169

“Allame je rekao: „Henry Corbin je univerzitetski profesor na pariškoj

Sorboni, na katedri za šiizam. Skoro je mjesec dana kako je umro. U

mnogo prilika smo razgovarali o šiijskom mezhebu.‟

Uĉitelj je rekao: „Jednoga dana sam rekao Corbinu kako se u islamu na

svim mjestima, bez izuzetka, moţe obavljati ibadet. Ako neko ţeli ĉitati

Kur‟an, obaviti namaz, uĉiti dovu ili ĉiniti sedţdu, moţe to prakticirati

gdje god da se nalazi. Poslanik je rekao: Data mi je zemlja mjestom za

sedţdu i ĉistom – dok u kršćanstvu nije tako. Bogosluţenje se mora oba-

viti samo u crkvi, i to u taĉno odreĊeno vrijeme, dok je mimo crkve bogo-

sluţenje neispravno.

Prema tome, ako se nekom kršćaninu u nekim trenucima javi stanje

paţnje i privuĉenosti, npr. sredinom noći u svojoj kući poţeli da se obrati

Bogu, šta da radi? On treba da saĉeka do nedjelje da se vrata crkve otvore

i potom ode tamo obaviti molitvu! Ovo ustvari predstavlja prekid odnosa

izmeĊu Boga i roba.‟

Corbin u odgovoru reĉe: „U pravu si, ova primjedba je taĉna u vezi sa

kršćanstvom. Hvala Bogu kada je u islamu saĉuvan odnos izmeĊu Stva-

raoca i stvorenog na svim mjestima i u svim vremenima.‟

Profesor reĉe: „Ĉovjek u islamu kada osjeti potrebu, u skladu sa svojim

stanjem i potrebama, priziva Boga, jer On posjeduje najljepša imena, kao

što su Onaj Koji oprašta, Milostivi, Hranitelj, Koji strogo kaţnjava itd. Dakle,

ĉovjek zaziva Boga posredstvom Boţijeg atributa koji nalazi primjerenim

svojim potrebama. Naprimjer, ako ţeli da mu Bog oprosti grijehe, treba se

okrenuti imenima Gafûr, Gaffâr, Gâfirul-zenb. MeĊutim, u kršćanstvu Bog

nema lijepih imena, osim Bog i Otac. Prema tome, ako vi osjetite potrebu i

poţelite se obratite Njemu, prizivajući ga imenima ili atributima, ili za ispu-

njenje neke potrebe ţelite Ga osloviti posebnim imenom, šta ćete uĉiniti?‟

U odgovoru reĉe: „Ja u svojim obraćanjima koristim Sahifu Mehdavije.‟16

Allame je rekao: „Corbin bi ĉesto ĉitao Sahifu Sedžadije i plakao.‟ /.../

Prilikom godišnjice preseljenja Allame, u novinama Mladi današnjice

prenesen je intervju sa njegovim sinom. Tokom razgovora rijeĉ je došla i

do Henry Corbina, ĉiji ćemo jedan dio prenijeti ovdje:

“Jednoga dana, bez da ga je iko od nas išta upitao, otac se okrenu prema

nama i u stanju posebne radosti reĉe: „Profesor Corbin je prihvatio islam,

ali ne moţe da to javno prizna.‟ Nekoliko dana je prošlo, a profesor Corbin

je u inostranstvu organizovao konferenciju, na kojoj je odrţao tempera-

mentan govor sa puno ţara o Imamu Mehdiju. IzmeĊu ostalog, tada je rekao:

„Ja sam zbog istraţivanja o islamu i otkrivanja ovih istina bio blizu da iz-

–––––– 16

Sahifa Mehdavije je knjiga dova prenesenih od Imama Mehdija. (Op. prev.)

170

gubim poloţaj istraţivaĉa. Hoću reći da me Crkva ţeli skinuti sa ovog po-

loţaja.‟ Kada je otac ovo ĉuo veoma se obradovao i kazao je: „Zar nisam re-

kao da je profesor Corbin prihvatio islam, ali to ne moţe javno priznati.‟”

Metod ahlaka Allame Tabatabaija

Otkako nam je Gospodar darovao njegovo prisustvo, podario nam je svu

milost. On nam je bio sve. U isto vrijeme dok je bio visok, bio je i nizak,

dok se uspinjao, spuštao se.

Prema nama, nepristojnim i nestrpljivim uĉenicima, bio je obazriv i njeţan, kao otac visokog rasta, koji pognut uzima ruku djeteta, idući ko-

rak po korak sa njim: takav je on bio, išao bi uporedo sa svakim ponao-

sob, u skladu sa njegovim ukusom, razlikom temperamenta i brzine. Na

isti naĉin nas je i odgajao. I pored toga što su mu se u prosvijetljenom srcu dizali uzburkani valo-

vi Boţanskih tajni, njegovo lice je bilo vedro i raspoloţeno, bez govora ili

sa mirnim glasom. Uvijek je bio u stanju razmišljanja, samo ponekad bi

mu se pojavio lebdeći osmijeh na usnama. /.../ O dragi uĉitelju! Poslije Tebe treba izgovoriti reĉenicu koju je izgovo-

rio Imam Sedţad, neka je mir Boţiji sa njime, pored mezara svoga oca:

“Svijet je poslije tebe tama, a Ahiret je osvijetljen tvojim licem.”

Ovaj ĉovjek, jedan cijeli svijet veliĉine, sjedio bi kao obiĉan Ċak-poĉet-nik na zemlji, u krugu medrese. Sa pribliţavanjem zalaska Sunca odlazio

bi u medresu Fejzije i kao ostali uĉenici klanjao bi akšam za Ajatullahom

Hadţi Sejjid Muhammed Taki Hunsarijem.

Toliko je bio ponizan i u oĉuvanju adaba ulagao je toliko truda, da sam mu ne mali broj puta rekao: “Na kraju, Vaš adab i obazrivost, uĉini nas bez

adaba! Tako Vam Boga, mislite malo i na naše stanje!”

Ĉetrdeset godina nije viĊeno da se je u društvu naslonio na naslonjaĉ

ili jastuk. Štaviše, uvijek je sjedio uĉtivo u prisustvu tek pristiglih, i to malo odmaknut od zida. Ja sam bio njegov uĉenik i ĉesto bih išao do nje-

ga kući. Iz uĉtivosti ţelio sam sjesti malo naprijed, ali to nikad nije bilo

moguće uĉiniti. On bi ustao i rekao: “Dakle, ja bih trebao da sjednem na

krov kuće ili izvan sobe!” Kada sam prije nekoliko godina bio u Mešhedu otišao sam mu u posjetu.

NaĊoh ga kao sjedi na dušeku. (Zbog slabosti srca lijeĉnik mu je bio na-

redio da ne sjedi na tvrdom.) Ustao je sa dušeka i ponudio mi da sjednem.

Nisam prihvatio ponudu. Stajali smo neko vrijeme tako, dok na kraju nije rekao: “Sjedi da ti nešto kaţem.” Poslušah ga i sjedoh, a on sjede na pod.

Potom reĉe: “Htio sam reći da ti je ovdje mekše.”

171

Od vremena kada sam došao u Qom da uĉim, ĉesto sam odlazio u nje-

govu kuću, ali nikad nije dopustio da klanjamo za njim namaz u dţematu.

Ostalo nam je nepreţaljeno što nikad nismo uspjeli da se okoristimo nje-

govim namazom u dţematu. Od onog vremena njegov pristup se nije pro-

mijenio. Sve do mjeseca ševala ove godine17

kada je došao u Mešhed i

posjetio me u mojoj kući. Prepustio sam mu moju biblioteku na korištenje.

Kada je nastupilo vrijeme namaza akšama prostrli smo mu sedţadu ja i

pratilac koji se brinuo za njegovo zdravlje. Napustio sam sobu da bi on

otpoĉeo svoj namaz, a potom ušao i za njim zanijetio namaz dţemat, jer

sam znao ako ostanem u sobi neće prihvatiti da klanjam za njim.

Blizu ĉetvrt sahata je bilo prošlo od akšama kada me je zovnuo njegov

pratilac. Pošto sam došao, reĉe mi da on još uvijek sjedi i ĉeka mene da

klanja namaz.

Rekoh: “Ja ću da klanjam za tobom!” On reĉe: “Ne ja ću da klanjam

za tobom!”

Rekoh: “Ja Vas molim da Vi svoj namaz otpoĉnete!” On reĉe: “I ja ta-

koĊer imam takvu molbu!”

Rekoh: “Ĉetrdeset godina je kako imam od Vas molbu da jedan namaz

otklanjam za Vama i dosada se nije ostvarila. Moliću Vas da ovaj put pri-

hvatite!” Sa lagahnim osmijehom reĉe: “Još jedna godina na onih ĉetrdeset.”

Zaista nisam imao snage da predvodim dţemat, a da on klanja za mnom.

Obuhvatio me je veliki stid. Na kraju vidjeh da on ĉvrsto sjedi na svom

mjestu i da ne pomišlja da popusti. S druge strane, nije bilo ispravno posli-

je toga što me je zovnuo sebi da idem u drugu sobu da sam klanjam.

Rekoh: “Ja sam Vam na usluzi i ako nešto naredite ja ću se pokoriti!”

On reĉe: “Ja nemam šta da naredim: moja molba je upravo ovo!”

Ustao sam i klanjali smo tako što sam ja predvodio dţemat. Nakon

ĉetrdeset godina, ni te veĉeri nisam uspio klanjati za njim i opet sam pao

u istu zamku.

Sam Bog zna, onaj njegov izraz lica i stanje stida, koje se na njegovom

licu oĉitavalo uporedo sa molbom, postidjeli bi i njeţni povjetarac, dok bi

ţestina i snaga ljepote istopila kamen. /.../

Metod irfana Allame Tabatabaija

Metod irfana Allame je bio metod njegovog uĉitelja, arifa bez premca,

Ajetullhak Hadţi Mirza Ali Kazija, a on je slijedio metod odgajanja svo-

ga uĉitelja Sejjid Ahmed Kerbelaija, a ovaj takoĊer svoga uĉitelja Ajetull-–––––– 17

1401. godine po Hidţri.

172

hak Ahund Mulla Husejnkoli Hamedanija, neka ih Allah sviju obaspe po-

sebnom milošću Svojom! Njihov metod je bio spoznaja nefsa, što nije

odvojivo od spoznaje Gospodara.

Ova spoznaja je ostvariva nakon prolaska Svijeta berzaha i formi, po-

tom Svijeta nefsa, a otkrovenje krune spoznaje ukazat će se kada u posve-

ćeniku puta ne ostane ni traga od njegova jastva.

Od najvaţnijih uslova za dostizanja ovog poloţaja jeste opservacija,

koja znaĉi samopromatranje, a koju treba oĉuvati u punom znaĉenju te ri-

jeĉi, u skladu sa uvjetima i zahtjevima svake postaje. U suprotnom, oba-

vljanje ibadeta bez opservacije je kao korištenje lijekova bez ustezanja od

štetne hrane. Općenitost opservacije koja se razlikuje u skladu sa etapama

i njenim pojedinaĉnim segmentima sadrţana je u pet stvari, a to su šutnja,

glad, bdjenje noću, usamljenost i neprekidni zikr.18

/.../

...Upravo tako, razlika metoda Allame Tabatabaija u odnosu na druge

bila je u okolnosti da je njegov ahlak izvirao iz unutrašnjosti prosvijetljene

duše, prihvatanjem istinskog duhovnog putovanja, a njegovo pomno ĉuva-

nje odvijalo se u skrivenim dijelovima srca i uma, razluĉivanjem svijeta zbi-

lje od svijeta uobrazilje i konvencionalnih vrijednosti, povezivanjem sa zbi-

ljama Boţanskih svjetova. Ustvari, njegov ahlak je bio odraz spuštanja nje-

govog duhovnog poloţaja u svijet oblika prirode i tijela, a svoje svakodnev-

ne poslove i susretanje sa ljudima usklaĊivao je sa ovim temeljnim naĉelom.

Metod ahlaka drugih utemeljen je na uljepšavanju spoljašnosti i pridrţa-

vanja šerijatskih i tjelesnih propisa, s ciljem da im se na ovaj naĉin otvore

vratašca skrivenog i da tako doĊu do puta pribliţavanja Svetom Jedinstvu.

Allame je imao istanĉanu dušu i ukus te posebnu suptilnost. Od arapskog

pjesništva veliko zanimanje pokazivao je za stihove Ibn Farida, a posebno

za njegovo remek-djelo Nazmul-sulûk, poznato kao Taijeje kubra.

Od perzijskih pjesnika pohvalno je spominjao Hafiza Širazija. U ne-

kim prilikama prijateljima bi polagahno kazivao perzijske i arapske irfan-

ske stihove. /.../

–––––– 18

O neophodnosti pridrţavanja ovih pet stvari zabiljeţeno je u mnoštvu rivajeta koji

prelaze mogućnost da budu prebrojani. Ovom prilikom navest ćemo samo jednu pre-

daju iz knjige Misbâhul-ša‟rije od Imama Sadika. U njenom 26. poglavlju zapisano

je: “Rekao je Imam Sadik: „Za vjernika nema smiraja, osim u susretu sa Bogom, a u

onome što je mimo toga ĉetiri su stvari: šutnja, kojom spoznaješ stanje svoga srca i

duše onakvim kakvim jeste izmeĊu tebe i tvog Stvoritelja, samoća, kojom se štitiš od

nepogoda vremena, kako vanjskih, tako unutrašnjih, glad, pomoću koje obuzdavaš

strasti i šejtanska šaputanja, budnost noću, koje ti osvjetljava srce i proĉišćava dušu.‟”

Iako su ovdje spomenute samo ĉetiri stvari, jasno je da je neprekidni zikr jedan od naj-

vaţnijih ciljeva.

173

Allame je posjedovao pjesniĉku tankoćutnost. Pisao bi irfanske gazele

protkane ljubavlju, aškom i ekstatiĉnim zanosima. Za primjer, ovom prili-

kom navest ćemo jedan njegov gazel:

Ljubav dobrih učini srce i dušu bez straha od svega

Ne odnese šahovski top ono što odnese lice lijepo

Ti zamišljaš da je Madžnun sam postao lud

Od ribe do zvijezde sjajne sve je ukrala Lejla

Ja nisam sam našao put do izvora Sunca

Čestica sam bio dok me je tvoja ljubav privukla gore

Ja suharak bezvrijedni koji u poplavu pade

Kako on oteče, u dubine mora me odnese

Odakle je bio pehar vina i čija je to ruka bila?

U ovom društvu služila i žar ludosti iz srca ukrala

Krajičak obrva tvojih je bio i džennetski dlan tvoj

Otkrivanjem jednim svakog znaka me oslobodi

Ti si me poučio i ti me sagori

Licem plamtećim, oduzevši nam mir

Prijatelji, svi su bili na tvom putu, ali

Krajičak tvojih obrva vidje me i ukrade

Srca slomljenoga, svi u strepnji od tuge za tobom

Ostavio si sviju, a mene samog poveo.

Opća rasprava o razumu, srcu i zakonu: sažetak mišljenja Allame Tabatabaija na ovu veoma važnu temu

Svaki ĉovjek nalazi u sebi dva podruĉja poimanja i razumijevanja. Jedno

se naziva razum i intelekt, a drugo srce i intuicija.

Snagom razuma ĉovjek shvata svoje dobrobiti i štete, razluĉuje izmeĊu

pohvaljenog i pokuĊenog, istine i laţi. Srcem i intuicijom, koje se još na-

ziva priroda, narav, nagon, instikt, krajnji osjećaj i skriveno poimanje, do-

kuĉuje pitanja kao što su njegova veza sa svijetom postojanja, razlog do-

laska na Ovaj svijet, uzajamno privlaĉenje izmeĊu njega i prvotnog isho-

dišta, tj. Uzvišenog Boga.

Naravno, ova dva vaţna ĉinioca spoznaje postoje u ĉovjeku uporedo i

svaki ispunjava zadaću na svom obzorju spoznaje i osobenosti razumi-

jevanja. MeĊutim, nijedan nije neovisan od drugog i lišavanjem bilo kojeg

ĉovjeku se zatvaraju vrata jednog cijelog svijeta percepcija. O neophodnos-

ti snage razuma i ovisnosti ĉovjeka o njemu kazuju mnogi ajeti i predaje.

174

Mi ćemo se ovdje zadovoljiti sa nekoliko primjera. A što se tiĉe ajeta:

Teško vama i onima kojima se umjesto Allahu klanjate! Zašto ne raz-

mislite?19

– on objašnjava pojavu kod mnogoboţaca da su sljedeći

srce i intuiciju u svom ĉinu oboţavanja prihvatili nekog drugog mimo

Boga, smatrajući istovremeno da su upravo na taj naĉin povezali sa Go-

spodarem. Zbog neprihvatanja razuma nisu mogli izbjeći pad u zastra-

njenje kod prepoznavanja i odreĊivanja Boga, smatrajući ga ograniĉe-

nim, uvjetovanim, videći ga u razliĉitim gospodarima, ĉije su manifes-

tacije kipovi.

Oni su gluhi, nijemi i slijepi, i oni ne razmišljaju.20

Drugim rijeĉima:

Zato što ne koriste razum, oni kao da nemaju vid, sluh i govor.

A možeš li ti /Poslaniĉe/ učiniti da te gluhi čuju, ako oni ne budu raz-

mišljali?21

Pa, ti obraduj robove Moje, koji govor pomno slušaju i ono najljep-

še u njemu slijede, to su oni koje je Allah uputio i oni su, zbilja, umni

ljudi.22

Jasno je da paţljivo slušanje i poslije toga razluĉivanje izmeĊu istine i

laţi, lijepoga i ljepšega, zadaća snage razuma. Upravo zbog toga, na kraju

ajeta naglašava se da su oni umni ljudi.

Primjer onih koji ne vjeruju je primjer stoke na koju se viče, ali ona

čuje samo zov i viku. Oni su gluhi, nijemi i slijepi, oni ne razmišljaju.23

Nevjernici su prihvatili vjeru odazivajući se pozivu nagona. Slijedeći

taj nagon oni prakticiraju ĉin oboţavanja, bilo to ĉak i kipovima, ali zato

što nisu pomoć traţili od razuma, svoje unutarnje nagone i osjećaje stalno

iskrivljavaju u uobrazilje i imaginacije bez ikakve ĉvrste osnove u do-

kazu. Oni nisu mogli time zadovoljiti savjest. Postali su oliĉenje osobe

koja ne poima od govora ništa, osim zvuka. Do ušiju njihovih ne dopire

istina niti govor tevhida, osim nekih pojmova, ne shvataju zbilju, duša je

ne prihvata, i oni su zaista nijemi i slijepi, i ne shvataju.

A što se tiĉe predaja, u zbirci hadisa Kâfî prenosi se od Imama Sadika:

“Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: „Kada vidite ĉovjeka da obavlja mno-

go namaza i mnogo posti, ne smatrajte ga velikim, sve dok se ne uvjerite

kojeg mu je stepena razum.‟”24

–––––– 19

Enbijâ, 67. 20

Bekare, 171. 21

Junus, 42. 22

Zumer, 17-18. 23

Bekare, 171. 24

Usûli Kâfî, litografsko izdanje, sv. 1, str. 26.

175

U istoj knjizi istim senedom prenosi se od Imama Sadika: “Temelj i

stup ĉovjeka je razum.”25

TakoĊer, na istom mjestu zabiljeţeno je od Ima-

ma Sadika: “Razum je vodiĉ vjernika.”26

O neophodnosti srĉanog i intuitivnog puta govori više ajeta i predaja.

A to se tiĉe ajeta: Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate

ono što treba shvatiti, i da uši njihove čuju ono što treba čuti, ali nisu oči

slijepe, već srca u grudima.27

Ajet se obraća razumnim osobama; meĊutim, slijeĊenjem i pokorava-

njem ţeljama duše koja navodi na zlo, oni su svoju savjest pokrili kopre-

nama grijeha, a srca su oslijepili.

Ti ne možeš mrtve dozvati niti gluhe dovikati kada se leĎima okrenu.28

U ovom ajetu Gospodar je osobe koje su iskvarile savjest i unutarnje

svjetlo, uporedio sa mrtvacima, štaviše, predstavio ih je kao stvarne mrtva-

ce, osobe gluhe, u stalnom bijegu, dok rijeĉi istine ne ostavljaju nikakva

traga na njih.

Allah će učiniti da čuje onaj koga On hoće, a ti ne možeš dozvati one u

grobovima.29

Zaista oni nemaju nadu u Onaj svijet, isto kao što su nevjernici, koji su

sudruzi kaburova, bez nade.30

Zar je onaj koji zna da je istina ono što ti se objavljuje od Gospodara

tvoga kao onaj koji je slijep.31

U ovim ajetima Uzvišeni Gospodar je potpuno jasno obznanio stanje

onih koji su unutrašnjost svoju uĉinili tamom i sebi zatvorili put ka dru-

gome svijetu, uporedivši ih sa mrtvacem koji ţivi meĊu kaburovima ili

kao što je u drugom ajetu reĉeno da su oni kao slijepci.

Ovi ajeti govore o nepostojanju prosvijetljenog srca, a ne o nekorište-

nju snage razuma.

Predaja na ovu temu ima toliko mnogo da se ne mogu niti prebrojati, a

ovom prilikom navest ćemo samo nekoliko njih:

U knjizi Kâfî od Ali ibn Ibrahima od njegovog oca Ibn Faddâla od nje-

govog oca Ibn Ebi Dţumejla od Muhammed Halebija preneseno je da su

–––––– 25

Usûli Kâfî, litografsko izdanje, sv. 1, str. 25. 26

Ibid. 26

Hadž, 46. 27

Naml, 80. 28

Naml, 80. 29

Fâtir, 22. 30

Mumtahine, 13. 31

R‟ad, 19.

176

pitali Imama Sadika za tumaĉenje ajeta “Boţija priroda na osnovu koje je

ljude stvorio”, u odgovoru je rekao: “Stvorio ih je u tevhidu.”32

TakoĊer, u istoj knjizi prenosi se od Ali ibn Ibrahima od Muhammed

ibn Isaa ibn Ubejde od Junusa od Dţamila ibn Darrâdţa da je rekao:

“Pitao sam Imama Sadika o Boţijim rijeĉima: „On je onaj koji spušta

smirenost na srca vjernika.‟ Rekao je: „To je iman.‟ Upitao sam ga za ajet:

„i ruhom Svojim ih osnaţio.‟ Rekao je: „To je iman.‟ Pitao sam ga za zna-

ĉenje: „i obavezao ih bogobojaznošću.‟ Rekao je: „To je iman.‟”

TakoĊer, preneseno je od Ali ibn Ibrahima od Muhammed ibn Isaa od

Junusa od Abdullah ibn Muskana da je pitao Imama Sadika o Boţijem

govoru:

“„On (Ibrahim) je bio prave vjere musliman.‟ U odgovoru je rekao:

„Ono srce koje je iskreno i u njemu nema ni traga od ibadeta kipova.‟”33

Moţemo primijetiti kod ovih predaja da oĉišćenje srca od naslaga tame

prirode i nefsanskih ţelja, kao i vjerovanje u Boga i tevhidski fitret, jeste

unutarnje svjetlo, koje je izvor srĉane spoznaje i naklonjenosti duše ka

svjetovima Melekuta, Dţeberuta i Lahuta.

Poslije svega što je reĉeno, moţe se izvesti zakljuĉak da oba oblika per-

cepcije i spoznaje, umna i srĉana, postoje u ĉovjeku, i da su oba neophod-

na ĉovjeku u njegovom kretanju.

Srĉano osvjedoĉenje donosi iman i uspostavlja odnos izmeĊu zbilje

ĉovjeka sa Uzvišenom Biti Stvaraoca. Da nema srĉanog uvjerenja, hiljade

intelektualnih, filozofskih i umnih razmišljanja ne bi uĉinila ĉovjeka skru-

šenim i pokornim. Ni nakon niza taĉnih dokaza, utemeljenih na ĉvrstim

osnovama, uznemirena duša i savjest ne pronalaze svoj mir i sigurnost.

Umno promišljanje uspostavlja ravnoteţu unutarnjih osjećaja, sprjeĉa-

va razvijanje sklonosti ka imaginaciji i mašti, vodi i upravlja dušu na is-

pravni put.

Ako ne bi bilo umnog razmišljanja, unutarnji doţivljaj bi skrenuo sa

ispravnog puta, a iman bi prešao u imaginacije i uobrazilje, te pod utica-

jem suoĉenja sa obiĉnom stvari koja privlaĉi srce, sam bi bio privuĉen, a

tijelo bi stalno bilo izloţeno nedaćama.

Iz priloţenog se moţe jasno razumjeti spor izmeĊu razuma i srca, i da-

vanje prednosti jednom nad drugim. Ustvari, ova prepirka je bez osnove.

Ljubav i razum ispunjavaju dvije sasvim razliĉite zadaće. Svaka od njih

se nalazi u svom posebnom podruĉju percepcije. Postojanje oba je neop-

hodno i u sluĉaju da se jedan zanemari, neizbjeţno nanosi štetu drugome.

–––––– 32

Usûli Kâfî, sv. 1, str. 13. 33

Ibid., str. 15.

177

Šerijat takoĊer ojaĉava oba stajališta i pristiţe u pomoć svakom od njih

koji oslabi, jer sve troje, razum, srce i Šerijat, govore o jednoj zbilju i tri

su prevodioca jednog znaĉenja.

Prema tome, nemoguće je da vjerski propis bude u suprotnosti sa su-

dom razuma i fitreta, ili da sud razuma bude u suprotnosti sa propisom

Šerijata i fitreta, ili da sud fitreta bude u suprotnosti sa propisom Šerijata i

razuma.

Razum, Šerijat i srce se stalno potpomaţu i meĊusobno se ĉuvaju.

On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što ob-

javljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: “Pravu

vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte.”34

A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije objav-

ljene i da nad njima bdije. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i

ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti do-

lazi, svima vama smo zakon i pravac propisali.35

A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem odreĎenim, zato ga

slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju.36

U knjizi Kâfî od Ebu Abdullah Ašari od Hišam ibn Hakam prenosi se:

“Govorio mi je Imam Musa ibn Dţafer dok nije stigao do sljedećeg: „O

Hišame! Bog posjeduje dva dokaza spram ljudi, spoljnji i unutarnji, spolj-

nji su poslanici, vjerovjesnici i imami, mir neka s njima, a unutarnji to je

razum.‟”

TakoĊer u knjizi Kâfî preneseno je od Muhammed ibn Jahja: “Rekao

je Imam Ali: „Osoba o kojoj se sa sigurnošću osvjedoĉim da u njoj postoji

jedna od dobrih vrlina, smatrat ću sve druge vrline postojećim, a preći ću

preko nedostatka drugih vrlina. MeĊutim, ne mogu preći preko nedostat-

ka razuma i vjere, jer gdje god ne postoji vjera ne postoji i sigurnost. Nema

mirnog i uspješnog ţivota sa postojanjem straha i uznemirenja. Nedosta-

tak razuma je nedostatak ţivota. Ovakve osobe se ne mogu uporediti ni-

saĉim, osim sa mrtvacima.”

U kur‟anskim ajetima, predajama Poslanika i Imama naglašena su sva

tri aspekta, jaĉanje razuma i srca i obavezno slijeĊenje Šerijata. Boţiji

ljudi su u svojim dovama od Uzvišenog Boga traţili upotpunjenje sva tri

aspekta.

U Stazi rječitosti ĉitamo dovu Imama Alija: “Hvala Bogu Koji nije dao

da osvanem mrtav, niti da sam bolestan, niti da su ţile moje zlom iskvare-

–––––– 34

Šura, 13. 35

Ma‟ide, 48. 36

Džâsije, 18.

178

ne, niti da sam kaţnjen za djela zla, niti da sam bez potomstva, niti da

sam napustio vjeru svoju, niti da poriĉem Gospodara svoga, niti da osje-

ćam odbojnost prema vjerovanju svome, nit da mi je razum oslabio, niti

da sam kaţnjen kaznom naroda prije mene.”37

Naš uĉitelj Allame Tabatabai, neka mu Allah posveti djelo, u sva tri

podruĉja je dostigao savršenstvo, štaviše, kroz stoljeća je bio bez uzora.

A što se tiĉe savršenstva snage uma i spekulativne znanosti, da je bio

bez uzora u svijetu islama sloţili su se u tome i prijatelji, i neprijatelji.

A što se tiĉe savršenstva u svom praktiĉnom metodu i unutarnjem pu-

tovanju kroz skrivene svjetove i melekut, dostizanje stepena bliskih i is-

krenih, njegova šutnja za ţivota i skrivanje tajni koje je smatrao jednom

od najvećih obaveza, ne dozvoljava mi da ĉak i nakon njegove smrti na

ovom mjestu otkrijem više od ovoga. Pored već reĉenog, na kraju samo da

kaţem: Allame je na ovome svijetu bio skriven, skriven je došao i skriven

je otišao.

/.../ Ovdje, kada ţelim privesti kraju ovu knjigu, koliko je samo pri-

godno da navedem govor Imama Alija, koji je izrekao kada je prouĉio ajet

Ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Boga budu svjesni, opisavši

stanja i odlike Boţijih ljudi i Njegovih prijatelja, da bi uz berićet ovog

govora završila ova biografija, i ujedno da bi se ukazalo na ĉinjenicu da

su sve ove osobine bile oţivljenje u našem uĉitelju Allame Tabatabaiju.

Kao da je Amirul-mu‟minin imao njega na umu i uĉenike škole tevhida

kada je rekao:

“U razdobljima i vremenima svim, kada nije bilo vjerovjesnika, bilo je

ljudi kojima je Allah, uzvišeni su darovi Njegovi, nadahnjivao umove nji-

hove i govorio s njima kroz srca njihova. Oni su, poput vodiĉa u pustinja-

ma, svjetlom budnosti oĉiju svojih, ušiju i srca podsjećali na dane Boţije

i ĉinili da drugi osjećaju strah stajanja pred Njim. Svakoga ko bi izabrao

Put srednji pohvalili bi, te ga obavijestili izbavljenjem. Ali, osuĊivali bi

put onoga koji bi skrenuo desno ili lijevo te ga upozorili na propast. Tako

su oni bili svjetiljke u tminama tim i vodiĉi u nejasnostima tim.

Zaista sjećanje na Boga ima sljedbenike svoje, koji su to odabrali umjesto

svijeta ovog tako da ih trgovina i kupoprodaja ne odvraćaju od tog. Oni

govore u uši nemarnih, odvraćaju ih od zabrana Boţijih, upućujući ih na

praviĉnost koju i sami ĉine i odvraćaju od zla od kojeg se i sami usteţu.

Zato kao da su otputovali sa svijeta ovoga na svijet drugi, iako su još uvi-

jek na ovome, i kao da su se osvjedoĉili u ono što je poslije njega. Kao da

–––––– 37

Vidi: Staza rječitosti, govor 214, str. 172.

179

su otkrili tajne stanovnika iza zavjese ovosvjetske tokom dugog boravka

njihovog iza nje! A Dan sudnji kao da ispunjava obećanja svoje za njih!

Oni su zato za stanovnike svijeta ovoga otklanjali zastor nad tim dok ne

vidješe ono što ljudi nisu vidjeli i ne ĉuše ono što ljudi nisu ĉulu.

Kad bi ih predstavio sebi u vrlim stanjima i ĉasnim skupovima njiho-

vim, kako su razvili svitke zapisa djela svojih, pripravili se i spremili za

polaganje raĉuna za svako malo i veliko djelo koje im je bilo nareĊeno, a

oni ga nisu prihvatili, ili koje im je bilo zabranjeno, a oni se u nj upustili i

leĊa svoja natovarili teţinom tereta svojih, potom bili slabi da ih ponesu,

pa zato grcaju u plaĉu i meĊusobno se u njemu podrţavaju dok još podiţu

glas Gospodaru svome u kajanju i priznavanju, našao bi da treba da budu

znamenja upute i svjetiljke u tmini. Okruţeni su melekima. Mir je spušten

na njih. Otvorene su im kapije nebesa i za njih su pripremljeni poloţaji

ĉasti na mjestu o kojem ih je Allah obavijestio. Zato će On biti zadovo-

ljan trudom njihovim i pohvalit će stanja njihova. Prizivajući Ga, oni udišu

zrak oprosta. Stalno im treba dobrota Njegova i ponizni su suţnji veliĉine

Njegove. Dugo trajanje nevolje ranilo je srce njihovo, dok je plaĉ dugo-

trajni zakrvario oĉi njihove. Ruka njihova kuca na svakoj kapiji teţnje ka

Bogu. Mole Onoga Ĉija dareţljivost nije uskraćena i u Kojega se neće ra-

zoĉarati oni koji Mu teţe.

Obraĉunaj zato sebe radi sebe, jer drugi zaista imaju onoga koji će svi-

djeti raĉun s njima, a ne ti.”38

Stanje našeg uĉitelja posljednjih godina ţivota je bilo veoma neobiĉno.

Stalno je bio duboko zamišljen sam sa sobom. Njegova opservacije je bila

jakog intenziteta i rijetko se opuštao. Posljednju godinu ţivota je najĉešće

bio u stanju sna, zanosa i ekstaze. Kada bi se probudio odmah bi uzimao

abdest i stisnutih oĉiju bi sjedao okrenut prema kibli. /.../

Jedan od uĉenika je rekao: “Jednom prilikom kada sam otišao da ga

obiĊem bio je u veoma teškom stanju. Sva svjetla u sobi su bila upaljena,

a on obukao odjeću i stavio turban na glavu i u stanju razdraganosti i neo-

pisivog raspoloţenja šeta sobom. Kao da je nekoga ĉekao.”

Jedan od mojih uĉitelja je rekao: “Posljednjih dana ţivota Allame išao

sam svakoga dana poslijepodne do njegove kuće. Prvo bih završio njego-

ve poslove, a potom bih ga izvodio malo u dvorište, da prošeta. Jednom

kada sam otišao do njega i poslije pozdrava ga upitao: „Da li imaš potrebu

za neĉim?‟, on nekoliko puta ponovi: „Imam potrebu! Imam potrebu!

Imam potrebu!‟ Shvatio sam da je njegova namjera bilo zapravo nešto

drugo, nešto što se nalazi na drugim obzorjima. Potom sam otišao u drugu

–––––– 38

Vidi: Staza rječitosti, govor 220, str. 176.

180

sobu i on je ušao u nju, a da nije otvarao oĉi. Bio je zauzet zikrom, koji

nisam mogao odgonetnuti, sve dok nije nastupio akšam-namaz. Vidio

sam da je – ne otvarajući oĉi i podiţući glavu ka nebu – otpoĉeo uĉiti

ezan, a potom i obavljati namaz.” Njegovo stanje bilo je iz dana u dan sve

teţe, a onda su ga prebacili u bolnicu. Kada je pošao iz kuće, obratio se

supruzi rijeĉima: “Ja se više ne vraćam!” Proveo je blizu jedne sedmice u bolnici. Posljednjih dana bio je potpuno

bez svijesti, da bi u nedjelju ujutro, 17. muharema 1402. godine po Hidţri,

tri sahata prije podneva, preselio u Vjeĉnu kuću i preobukao staru odjeću

tijela odjećom vjeĉnoga ţivota.

181

INDEKS IMENA

Abdullah ibn el-Mugejre 90

Abdullah ibn Muskan 176

Abdullah ibn Sennân 92-93, 102,

105

Abdul-Azîm ibn Abdullah el-

Hasanî 86

Abdul-Melik 106

Abdul-Rahîm ibn Ebi el-Belâd 95

Adem, a.s. 16-17, 20-21, 27, 41-42,

54, 117, 119, 121-126, 128-138,

141-153

„Adţlân 90

Aga Sejjid Husejn Badkubei 160

Ahmed ibn Isa 113

Aiša 111

Ajetullhak Hadţi Mirza Ali Kazi,

vidi Hadţi Mirza Ali Aga Kazi

Ajetullah hadţi Sejjid Muhammed

Hasan Tabatabai Ilahi 157-158,

160

Ajetullhak Ahund Mulla Husejkoli

Hamedani 172

Ajetullah Sejjid Muhammed Taki

Hunsari 170

Ajetullah Isfahani 160

Ajetullah Kompani 160

Ajetullah Naini 160

„Ajjâšî 105

Ali ibn Ibrahim 175-176

Ali ibn Nu„mân 113

Allame Hilli 96

Allame Sejjid Husejn Husejni

Teherani 157

Allame Tabatabai 5, 27, 43, 75,

152, 157-162, 166, 168-173,

177-179

Amirul-mu'minun, vidi Imam Ali

„Anbese ibn Nedţâd 99

„Anbase el-„Abid 113

„Arbâs ibn Sârije 115

Azer 27-28, 67

Barqî 98

Bekâr ibn Kardam 97

Bekir 105-106

Belkisa 65

Beni Israil 61

Benjamin 35

Bešîrdehân 98

Corbin, Henry 168-170

Davud, a.s. 14, 50-51, 113

Davud ibn Hasan 112

Davud ibn Serhan 125

ed-Dejlami 82, 85

Dţabir ibn Abdullah 90, 98,

106, 126

Dţabir ibn Ensari 115

Dţamil ibn Daradţdţa 176

Dţafer ibn Ahmed Qomî 110

Dţemîl ibn Derrâdţ 87

Dţibrail 60, 80

Ebu Abdullah Ašari 177

Ebu el-Abbâsa 112, 125

Ebu Basîr 105, 107, 131

Ebu ibn Dţumhura 115

Ebu Fâris 111

Ebu Dţafer, vidi Imam Bakir

Ebu Esâme 91

182

Ebu Hâle et-Temimî 75

Ebu Hatîdţe 95, 98, 109

Ebu Hurejre 105

Ebu el-Kâsim el-Kufî 88-89

Ebu Sa‟îd el-Khadarî 80, 82

el-Ejs ibn el-Qâsim 98

Ejub, a.s. 14, 54, 143

Enes 89, 113

Fatima 85, 114

Farabi 162

Fudejl ibn Jessâr 106

Gazali 83, 94

Hadţe Nasirudin Tusi 162

Hadţi Mirza Ali Aga Kazi 160-161,

166, 171

Hadţić, Mehmedalija 81

Hafiz Širazi 172

Hakim Sabzivari 162

Halebî 112

Hammâd ibn Halebî 110

Hammâd ibn Osmân 99

Hannân 106

Harun, a.s. 14, 43-44, 46, 48

Hasan ibn Bešir 100

Hatidţa 96

Hava 21, 42, 137, 142, 152

Hind ibn Hâle 75

Hišâm ibn el-Hakam 111, 177

Hišâm ibn Sâlem 95, 97

Hud 64, 67, 70

el-Husejn ibn „Alawân 103

Husejn ibn bint Iljâs 97

Husejn ibn Hâlid 95, 102

el-Husejn ibn Tarîf 103

el-Husejn ibn Saîd 98

„Ibad ibn Suhejb 96

Iblis 42, 125, 128, 131-132,

135-138, 143

Ibn Abbâs 93, 99

Ibn Ebu „Amîr 110

Ibn Ebu Dţumejl 175

Ibn Faddâl 175

Ibn Fahd 95, 110

Ibn Farid 172

Ibn Mas‟ud 112

Ibn Sina 162

Ibn Usâme 101

Ibn Qaddâf 99, 113

Ibrahim, a.s. (Ibrahim Halil) 14, 16, 19,

27-34, 39-40, 64-65, 67, 70, 82, 143,

176-177

Ibrahim ibn Ismail Dibadţe 157

Il‟ijas 14

Imam Ali (Ali ibn Ebu Talib) 77, 79-82,

85-86, 91-92, 94-95, 97-100,

102-105, 111, 114-115, 132,

165-166, 177-178

Imam Bakir (Ebu Dţafer) 80, 91, 93, 96,

104, 110, 114

Imam Dţafer Sadik (Ebu Abdullah) 82,

86-88, 90-114, 125-126, 130-132,

172, 174-176

Imam Ebu Abdullah, vidi Imam Dţafer

Sadik

Imam Hasan (Hasan ibn Ali) 75-76, 79,

81, 95, 97, 103, 157

Imam Hasan Sânî, vidi Imam Rida

Imam Husejn (Husejn ibn Ali) 37,

76-79, 95, 97-98, 157

Imam Kazim (Musa ibn Dţafer) 80-81,

98, 111, 132

Imam Mehdi 169

Imam Rida (Imam Hasan Sâni) 75, 85,

90, 95, 97, 99, 102, 105

Imam Sedţad (Ali ibn Husejn) 75, 131,

170

Isa, a.s. 5, 14, 19, 30, 56-60, 64, 98,

143, 177

Ishak, a.s. 14, 30, 32, 35, 39, 40

Ishak ibn Ammâr 93, 97

183

Ishak ibn Dţafer 80

Ishak et-Tavîl el-„Attâr 92

Ismail, a.s. 14, 30, 32-34, 40, 143

Ismail ibn Muslim 95

Israil 30

Jahja, a.s. 14, 143

Jakub, a.s. 14, 30, 35-36, 38,

40, 55

Jehud 35

Jezid ibn Halife 109-110

Junus, a.s. 14, 52-53

Jakub ibn Šuejb 102

Junus ibn eš-Šejbânî 88

el-Jes‟e 14

Jusuf, a.s. 14, 35-40, 54, 64

Karâćî 105

Kazi, vidi Hadţi Mirza Aga Ali

Kazi

Kulejni 98, 105-107, 110, 112

Lejla 173

Lut, a.s. 14, 23

Madţnun 173

Mahmutćehajić, Rusmir 81

Mas„ud 115

Medţlisi 79, 115, 126

Merjem 5, 55, 68

Mikail 115

Muamer ibn Khallâd 88

Mu‟âvije ibn Ammâr 93, 105

Mu‟âvije ibn Vehab 108, 110

/Šejh/ Mufid 105

Mufîdu-din Tûsî, vidi Šejh Tûsî

Muhammed Halebi 175

Muhammed ibn Ebu Bekr 111

Muhammed ibn Isa ibn Ubejd 176

Muhammed ibn Ishak ibn Ibrahim

et-Tâlekâni 79

Muhammed ibn Jahja 177

Muhammed ibn Mervân 112

Muhammed ibn Muslim 80, 91, 99, 106,

112

Mulla Sadra 162

Musa, a.s. 14, 16, 19, 30, 40-50, 54, 64,

66-68, 70, 143, 177

Musa ibn Dţafer, vidi Imam Kazim

Musa ibn „Imran ibn Bazî 90,

Nejšaburi 100

Nemrud 65

Nuh, a.s. 14, 16, 22-27, 30, 42, 54, 63,

67, 70, 73, 143, 177

Nu‟mân 111

Omer 104

Omer ibn Haris 106

Qutb 93, 98, 104

Rab‟î ibn Abdullah 86

hazreti Sadik, vidi Imam Dţafer

Sadûk, vidi Šejh Sadûk

el-Safvânî 95, 99

el-Saken el-Khazâz 92

Salih, a.s. 64

Sebt et-Tabersî 86

Sejjid Abul-Kasim Hunsari 159

Sejiid Ahmed Kerbelai 171

Sejjid Muhammed Hasan Tabatabai, vidi

Ajetullah hadţi Sejjid Muhammed

Hasan Ilahi

Sejjid Muhammed Husejn Hasani

Husejni Tabatabai, vidi Allame

Tabatabai

Sejjid Murteda 96

Semâe 113

Sin Merjemin, vidi Isa, a.s.

Sukunî 96, 114

Sulejman, a.s. 14, 50-52, 64-65

Sulejman ibn Burejde 104

184

Šehid Avvel 110

Šehid Sânî 102, 104

Šejh Ali ibn el-Hasan ibn

el-Mutahher 96

Šejh Išrak 162

Šejh Sadûk 76, 86, 95, 98, 105-106,

110-111, 114, 166

Šejh Tûsî 98, 100, 105, 111

Šemsudin ibn Turk 162

Šuajb, a.s. 5, 13, 40, 49-50, 64, 67,

73

Tabersi 100

Talhe ibn Zejd 88, 110

„Umer ibn Hanzale 109-110

„Umer ibn Jezîd 109

Ummu Selem 97, 115

Vehab ibn Abd 100

Zapovjednik pravovjernih,

vidi Imam Ali

Zekerijja, a.s. 14, 54-56

Zejd ibn Šehhâm 82, 98

Zere„ 113

Zi„leb 166

Zurâre 104-105, 107

Zun-Nun, vidi Junus, a.s.

185

SADRŽAJ

RIJEĈ PREVODIOCA ........................................................................................ 5

O ZNAĈENJU POJMA ADAB........................................................................... 7

Adab hazreti Adema ................................................................................ 20

Adab hazreti Nuha ................................................................................... 22

Adab hazreti Ibrahima ............................................................................. 27

Adab hazreti Ismaila ................................................................................ 34

Adab hazreti Jakuba ................................................................................. 35

Adab hazreti Jusufa ................................................................................. 36

Adab hazreti Musaa ................................................................................. 40

Adab hazreti Šuajba ................................................................................. 49

Adab hazreti Sulejmana i Davuda ........................................................... 50

Adab hazreti Junusa ................................................................................ 52

Adab hazreti Ejuba .................................................................................. 54

Adab hazreti Zekerijja ............................................................................. 54

Adab hazreti Isaa ..................................................................................... 56

Adab hazreti Muhammeda ....................................................................... 59

HADISKI OSVRT NA OVU TEMU ........................................................... 75

POSLANIKOV POSTUPAK I PONAŠANJE

U SAOBRAĆANJU SA LJUDIMA ........................................................ 85

ADEM, NEKA JE MIR S NJIME, I NJEGOVO IZGNANSTVO

U KOMENTARU KUR‟ANA EL-MIZÂN ............................................... 117

30-33. AJETI SURE BEKARE ................................................................... 119

Tumaĉenje ............................................................................................. 119

Predaje ................................................................................................... 125

34. AJET SURE BEKARE .......................................................................... 126

Predaje .................................................................................................. 130

35-39. AJETI SURE BEKARE ................................................................... 134

Tumaĉenje ............................................................................................. 134

115-126. AJETA SURE TÂ HÂ .................................................................. 152

Tumaĉenje ............................................................................................. 152

BLISTAJUĆE SUNCE .................................................................................... 155

Kratka biografija .................................................................................... 157

Sveobuhvatnost Allame Tabatabaija u nauci i djelovanju ..................... 159

Nauĉni metod Allame Tabatabaija ........................................................ 161

186

Metod tumaĉenja Kur‟ana ..................................................................... 166

Razgovori izmeĊu Allame Tabatabaija i Henry Corbina,

profesora sa Sorbone ........................................................................ 168

Metod ahlaka Allame Tabatabaija ......................................................... 170

Metod irfana Allame Tabatabaija .......................................................... 171

Opća rasprava o razumu, srcu i zakonu: saţetak mišljenja

Allame Tabatabaija na ovu veoma vaţnu temu ............................... 173

INDEKS IMENA ............................................................................................ 181

187

188

Allame Sejjid Muhammed Husejn Tabatabai

O ADABIMA BOŢIJIH POSLANIKA

U TEFSIRU EL-MIZAN

Izdavaĉ

Fondacija “Mulla Sadra”

u Bosni i Hercegovini

Za izdavaĉa

AKBAR EYDI

Lektura

MUNIB MAGLAJLIĆ

Tehniĉki urednik

MURIZ REDŢOVIĆ

DTP

MAHIR SOKOLIJA

Štampa

DES, Sarajevo

Za štampariju

DŢEMAL BAŠIĆ