zapecaceni dzennetski napitak (sira allahovog poslanika savs)

ER - RAHIKUL - MAHTUM ZAPEÂ]ENI D@ENETSKI NAPITAKStudija o ivotopisu Resulullaha, s.a.v.s. Autor: Safijurrahman el - Mubarekfuri

Sarajevo, 2001 - 1422. H.G.

Naslov originala Naslov prijevoda: Autor S arapskog prevela [erijatski recenzent Likovno - tehni~ki urednik Lektor i korektor DTP [tampa Tira`: Peto izdanje Izdava~

ER - RAHIKUL - MAHTUM ZAPEÂ]ENI D@ENETSKI NAPITAK Safijurrahman el Mubarekfuri Subhija Hadimejli} - Skenderovi} Muhamed Mehanovi} Nedad Kazi}, Fatih Farhat Nermina Ferizbegovi}, Omer Resulovi} Kavazovi} D&T, Sarajevo OKO - Sarajevo 30.000 KNJIGA BROJ 20 BESPLATNI PRIMJERAK Sva prava {tampanja i izdavanja zadràva Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar Kralj Fahd u Sarajevu

[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ÛVARA DVA HRAMA KRALJA FAHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.161 el - MUBAREKFURI, Safijurrahman Zape~a}eni dènetski napitak: studija o ìvotopisu Resulullaha, s.a.v.s. / Safijurrahman el - Mubarekfuri; (s arapskog prevela Subhija Hadìmejli} - Skenderovi}). - 5. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998. - 490 str.; 20 cm. (Visoki saudijski komitet zs pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 20) Prijevod djela: Er - rahikul - mahtum. Bilje{ke: str. 445 - 470. ISBN 9958 - 880 - 10 - 9 COBISS - ID 521734

U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog

PREDGOVORHvala Allahu Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega drìte idruge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova. (El - Enam, 153) Uzvi{eni Allah tako|er veli: Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo. (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: Reci: Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj (El - Enam, 57), na{eg Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija znanost je spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U tradiciji se pominje: Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka je kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde. Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primjen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm {erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: Dìne i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju. (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a

djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije Biblioteka bosanske porodice, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i ensku. Svako od njih moe zeti iz njih shodno obimu znanja koje mu je Allah dao,oboruavaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao- veli Poslanik, a.s. Ostavio sam vam dvije stvari koje, ako ih se budete pridràvali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

RIJE^ GENERALNOG SEKRETARA ISLAMSKE SVJETSKE LIGE - RABITE, GOSPODINA PROFESORA ALI EL - HAREKANAHvala Allahu, Gospodaru svjetova, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Davaocu tmine i svjetla, i neka je Allahov salavat i selam na ne{eg Poslanika, a.s., koji je pe~at svim poslanicima, koji je znao obradovati i upozoriti, obe}ati i zaprijetiti. S njim je Allah izveo ~ovje~anstvo iz tmine i zablude na pravi put, put vlasnika svega {to je na nebesima i na Zemlji. A zar se sve ne vra}a Allahu?! Kada je Uzvi{eni Allah, d`.{. obdario Svog Poslanika, a.s., {efaatom i dodijelio mu posebno mjesto me|u poslanicima, uputio je muslimane da ga vole i Sebi u~inio njegove sljedbenike dragim, poru~io je: Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas }e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti. (Ali Imran, 31) Ove Allahove, d`.{., rije~i, poruka su muslimanima da svim svojim srcem teè i vole Resulullaha, a.s. Razlozi za neprekidnu ljubav nalaze se u li~nosti, karakteru i djelu Resulullaha, a.s., iz dana u dan su sve ve}i i ve}i. Stoga su se muslimani od samog po~etka islama ~vrsto vezali uz njega, opona{ali ga, i na svakom koraku isticali njegove vrijednosti i vrline, pa zbog svega toga, po~e{e biljeìti njegov ìvotni put, Siretu Resulullah, a.s. Poslanikov, a.s., sjajni ìvotopis temelji se na njegovim rije~ima, djelima i njegovom uzornom karakteru. Ai{a, r.a., kaè: Njegovo pona{anje je po Kuranu!, a Kuran je Allahova knjiga, Njegova univerzalna rije~ - pa ko se bude tako vladao, bit }e najbolji ~ovjek, kompletna li~nost i najvoljenija osoba kod Allahovih stvorenja.

Muslimane i danas ~vrsto povezuje velika i neograni~ena ljubav prema Poslaniku, a.s. Otuda onaj ko ga voli, ~ita i pi{e o njemu. Tako je nikla ideja da se odrì Prvi islamski kongres, posve}en studiji o ~asnom Resulullahovom, a.s., ìvotu, radu i djelu. Taj komgres odràn je u Pakistanu, 1396. h. g., gdje je Islamska liga - Rabita ponudila nov~ane nagrade u vrijednosti 150 000 saudijskih rijala za pet najboljih pisanih djela o ìvotu Resulullaha, a.s., uz slijede}e propozicije: 1. da studija bude kompletna i da precizno obuhva}a historijske doga|aje hronolo{kim redom; 2. da bude autenti~na i prethodno neobjavljivana; 3. da autor navede sva klasi~na i ostala djela kojima se sluìo; 4. da autor napi{e posebno kompletnu autobiografiju sa stru~nim kvalifikacijama i navedenim svojim nau~nim radovima ili {tampanim djelima, ako ih ima; 5. da studija bude ~itko napisana ili od{tampana; 6. da bude napisana na arapskom ili nekom drugom ìvom jeziku; 7. studije }e se primati od po~etka mjeseca rebiu-ssani, 1396. h .g. pa do po~etka muharrema, 1397. h. g.; 8. studije }e se predavati Op}em sekretarijatu Islamske Rabite u Meki, u zatvorenim i zape~a}enim kovertama, koje }e se registrirati pod zasebnim serijskim brojevima; 9. radove }e pregledati posebna stru~na komisija, sastavljena od u~enjaka ove znanosti. Ovakav proglas bio je podsticaj da na konkursu u~estvuju svi oni koje je Allah, d`.{., obdario ljubavlju prema Resulullahu, a.s., pa su prou~avali njegovu li~nost, rad i djelo, a uz to su imali dara i da pi{u. U sjedi{te Rabite po~eli su prispijevati radovi napisani arapskim, urdu i drugim jezicima. Na konkurs je prispio 171 rad, od ~ega: 84 studije na arapskom jeziku, 64 studije na urdu jeziku, 21 studija na engleskom, jedna na francuskom i jedna na hamitskom (afri~kom) jeziku. Stru~na komisija pro~itala je i prou~ila sve radove i odabrala pet najboljih, ~iji su autori i dobili nagrade. To su: 1. dobitnik prve nagrade, profesor Safijju - R - Rahman El - Mubarekfuri, predava~ na Selefijskom univerzitetu u Indiji. Vrijednost nagrade je 50 000 saudijskih rijala; 2. dobitnik druge nagrade, dr. Medìd Ali Kan, sa Pokrajinskog islamskog univerziteta u Nju Delhiju, Indija. Vrijednost nagrade je 40 000 saudijskih rijala; 3. dobitnik tre}e nagrade, dr. Nusajr Ahmed Nasir, rektor Islamskog univerziteta u Pakistanu. Vrijednost nagrade: 30 000 saudijskih rijala; 4. dobitnik ~etvrte nagrade, profesor Hamid Meahmud Mensur Lemud iz Egipta, a vrijednost nagrade je 20 000 saudijskih rijala;

5. dobitnik pete nagrade je profesor Abdusselam Ha{im Hafiz iz Medine, Saudijska Arabija, a vrijednost nagrade je 10 000 saudijskih rijala. Rabita je objavila imena pobjednika na Prvoj azijskoj islamskoj konferenciji u Kara~iju, mjeseca {abana, 1398. h. g., kao {to ih je objavila cjelokupna islamska javnost. Ovaj doga|aj proslavljen je u Meki, na sve~anosti koju je organizirao emir Saud ibn Abdul - Muhsin ibn Abdul - Aziz, zamijenik namjesnika okruga Meke, 12. rebiul-evvela, 1399. h. g. Sekretarijat Rabite je na toj sve~anosti obznanio da }e {tampati nagra|ene studije na nekoliko svjetskih jezika. Shodno tome, nudimo po{tovanom ~itaocu prvijenca ovih studija, prvonagra|eno djelo autora {ejha Safijjur rahmana el - Mubarekfurija, profesora Selefijskog univerziteta u Indiji. [tampat }e se i ostali nagra|eni radovi, s molbom Uzvi{enom Allahu, d`.{., da primi od svih nas na{a djela, u~injena izri~ito u Njegovo ime. Allah je divan Gospodar i divan Pomaga~! Neka je salavat i selam na na{eg Resulullaha, a.s., njegovu porodicu i njegove sljedbenike! Generalni sekretar Rabite Muhamed ibn Ali el - Harekan

PREDGOVORSiretu Resulullahi, a.s., uvijek }e biti historijska osmatra~nica, nepresu{no vrelo, iz kojeg }e se napajati generacija za generacijom `rdnih znatièljnika koji su ba{tinici poslanstva, nosioci imanske baklje, ~iji }e plamen vje~no gorjeti, a oreol svjetlosti se stalno {iriti. Ko je prou~avao ìvotni put Resulullaha, a.s., i dovoljno se posvetio njegovoj idejnoj, misaonoj i prekti~noj vrijednosti vidi neprekidni lanac interesantnih i neobi~nih historijskih doga|aja u kojima su Resulullah, a.s., i mala skupinavjernika ovladali mnogim nau~nim saznanjima jo{ u ono doba. Porijeklo materije, uzroci zemljine teè, i mnoga druga saznanja iz Kurana, uzdigla su njima ~ovje~nost na nivo, do tada nepoznat i nevi|en u ljudskom rodu. Ko se dublje unese u ìvot i djelo Resulullaha, a.s., otkriva mu se misteriozni preobraàj suhe, neplodne i prazne historije, koja je bila poput pustinje, u plodnu i bogatu zemlju iz koje isklija, a potom izraste, ~ovje~nost, znanje, uljudnost i ljepota. S Resulullahovog, a.s., izvora napoji{e se ljudi, iz njegovog ruì~njaka ubra{e plodove i mirisno cvije}e. Time su se hranili i bili prekoreni tek toliko da se zna da su ljudi, a ne meleki; mogao si ih ~uti kako govore: Postoji jedna velika pustinja u ~ijem zagrljaju odrsto{e ljudi koji prihvati{e islam i poneso{e ga prostorima nastanjenim mrakom, razgone}i ispred sebe tminu i neznanje. Djela Resulullaha, a.s., govore nam: Mi izgra|ujemo ummet - narod kome }e pripasti historija svijeta u budu}nosti. Dosada{nja historija ne pozna li~nost poput Resulullaha, a.s., koja je imala toliko strpljenja u nesre}i, postojanosti u pravdi, ~vrstine u karakteru, smirenosti u ovodunjalu~kim potresima i stresovima. Niko nije bio milostiviji od njega, {irokogrudniji i razumniji, i niko od ljudi nije mogao doku~iti kao on, izvanzemaljska zna~enja. Njega je Allah, d`.{., stvorio da ovlada mnogim neda}ama i da ih pot~ini sebi. Stoga je Resulullah, a.s., za historiju ~ovje~anstva nepresu{ni izvor humanizma, a za samo ~ovje~anstvo pokrovitelj ustrojstva tog humanizma i njegovog provo|enja od ideje u djelo. Uzvi{eni Allah, d`.{., zape~atio je Resulullahovo, a.s., srce od svih poroka i nevaljal{tina, od samog ro|enja pa do smrti. îtaju}i Resulullahov, a.s., ìvotopis, upoznajemo njegovu li~nost, njegove karakterne

Zape~a}eni dènetski napitak

11

crte, njegov na~in izraàvanja i metod rada, i shav}amo da mu je Allah, d`.{., u svemu bio naklonjen: Upu}iva~, Pomaga~ i Za{titnik. Islam mu je bila vjera, a Kuran vodilja. Uz ovo }emo spoznati da ~ovjek nije u stanju dosti}i visoke moralne ciljeve i ljudske vrijednosti, osim po uzoru na Resulullaha, a.s., koji je prije svega bio ~ovjek, a zatim pokreta~ humanizma i dru{tvenog naretka. U Resulullahove, a.s., nadljudske, nadnaravne mogu}nosti, tj. u njegove mudìze ubraja se, izme|u ostalog, i to {to je svoju historiju dopunio ~injenicama koje do tada ~ovje~anstvo nije zabiljeìlo. Cijeli Resulullahov, a.s., ìvot postavljen je i ure|en Allahovom odredbom. Kao da je njegov ìvot skup odlika od Allaha danih,koje je on postavio u vremenu da budu izvor ljudske duhovnosti, kao {to je postavio Sunce da bude izvor svjetlosti materijalnim pojavama. Jedna va`na komponenta Resulullahove, a.s., li~nosti bio jedar govora - rje~itost, koja ina~e nije nedostajal tom nepismenom arapskom narodu. Resulullahov, a.s., govor, njegove rije~i, iskazane misli, odvode te u bogatu plodnu ba{~u s raznoraznim plodovima. Kad u|e{ u tu ba{~u, osje}a{ da sve oko tebe di{e i kao da kuca jednim srcem. Svaka Resulullahova, a.s., rije~ i misao nosi sa sobom poruku. Shvati{ li je, osjetit }e{ novu volju za ìvotom. On do~arava èljenu sliku svojim na~inom kazivanja: smireno, iskreno, osje}ajno i dopadljivo. Potom, i ne htiju}i uvijek, ~italac pada pod njegov utijecaj, pa se postepeno humanizira. On odgaja i njeguje u ~itaocu ono {to je ljudsko, a potom Allah, d`.{., podari kome ho}e dio njegove svjetlost. Resulullahov, a.s., govor nam je blizu kao du{a u ~ovjeku, a u isto vrijeme tako daleko, kao {to ne znamo {ta je du{a. On ima rje{enje za svaki problem, nudi izlaz iz svake te{ke situacije i ukazuje na osvjetljenje staza kojima treba kretati. Dok ~itamo Resulullahove, a.s., rije~i, gubimo predod`bu o vremenu i prostoru, i onako zadubljeni u zna~enje tih rije~i, doìvljavamo njegovu blizinu, kao da je t, s nama u neposrednom govoru. Kad u svoj tekst unese novu ideju, ona odjednom, kazana njegovim rije~ima, daje novi smisao. Mi ga razumijemo onoliko koliko smo s njim, koiliko ga pratimoi koliko èlimo da ga razumijemo. Ako se na ne~emu zaustavimo - i on se zaustavi, ako produìmo - i on produì. Ono {to smo prema njemu izvr{ili - i on je prema nama ispunio. Resulullah, a.s., ne posjeduje u svom na~inu izraàvanja ono {to posjeduje ve}ina retori~ara svijeta. U njegovom jeziku nema brztalnog govora, nema cini~nog i dvosmislenog zna~enja, nema crnog humora. On ne dozvoljava sebi da, kao drugi, pusti jeziku na volju. Resulullahov, a.s., govor je govoren ili kazan, da bi ponio smisao i poruku koja treba postati stvarnost. On govori srcem koje zra~i imanom i Kuranom. Iza njegovih rije~i stoji Uzvi{eni Allah, d`.{.

12


Sve u svemu, to je formula na temelju koje treba ìvjeti ~ovjek. @ivot, rije~i i djelo Allahovog Poslanika treba da budu uzor za svakog ~ovjeka, pogotovo kad se zna da je on od ro|enja do smrti hodio stazama ~istog islama (fitre). Njegov ìvot nema tamnih mrlja koje bi istakle suprotno saznanje. Tu nema kolebanja. Stoga isti~emo da cijeli ìvot Resulullaha, a.s., njegove rije~i i djelo, trebaju zna~iti vjerniku ono {to za njega zna~i njegovo srce, bez kojeg ne bi mogao da ìvi. Njegova sjena treba ga pratiti poput savjesti koja prati razum. Svjesno ne moèmo pobje}i od svoje sjene, niti od svoje savjesti. Svjesno ne smijemo pobje}i od Reulullaha, a.s. Trebamo teìti za duhovnim i moralnim uzdignu}ima nad materijalnim privla~nostiam i ovozemaljskim njihovim okovima. Du{a ne moè poletjeti i uzdi}i se na visinu dok ~ovjek ne spozna cilj svog ra|anja, ìvljenja, umiranja i ponovnog oìvljenja. A spozanti to moè samo onaj ~ovjek kome je njegov Poslanik bioResulullah, a.s. Na{ ummet ima vjeru i Poslanika kakve nema ni jedan drugi narod. Allah, d`.{., poslao nas je da izvedemo onoga ko ho}e iz robovanja ~ovjeku u robavanje i oboàvanje Gospodara svih ljudi, iz nepravde vjera u pravdu islama i iz nepravde ovoga svijeta u {irinu i ovoga i onoga svijeta. Ovo su rije~i koje poja~avaju ~ovjekov iman. One zra~e svijetlom i pruàju nadu. Izgovorila ih je osoba koju je odgojio na{ vo|a i prvi u~itelj, s.a.v.s., osoba koja je shvatila cilj svoga ìvljenja i radila na ostvarenju tog cilja. I takav mora biti svako ko ho}e da se pridruì povorci pravovjernih na njihovom dugom putu. Zbog velikog zna~aja koji zauzima Sira u ìvotu svakog muslimana, bilo zbog pro{losti ili sada{njsti, napisane su mnogeknjige kojima se ìvotu Resulullaha, a.s., pristupalo s razli~itih aspekata, tematski ili metodski. Me|utim, ima nekoliko knjiga o Resulullahovom, a.s., ìvotu i djelu koje se odlikuju pripovjeda~kim stilom pisanja, a uz to su dosljedne historijskim zbivanjima i preciznim i ta~nim podacima, {to omogu}ava ~itaocu da ih ~ita s lahko}om, da ih potpuno razumije i prou~ava bez manjkavosti. Ova knjiga, s naslovom na arapskom jeziku Er - Rahikul - Mahtum, profesora Safijju - R - Rahmana iz Indije, spada u jedinstvene knjige po svojoj hronologiji zbivanja, metodologiji izlaganja, a posebno je izraèna sveobuhvatnost ~iste Sire, bez primjese sumnje ili neistine, koje su prate}e komponente u nekim djelima. Tako|er, ova knjga se odlikuje svojom pristupa~no{}u {iroj ~itala~koj publici, kao i samim istraìva~ima kojima je Sira struka. Svako }e za sebe na}i ono {to èli. Stoga je djelo Er - Rahikul - Mahtum dobilo prvu nagradu na Rabitinom konkursu Za najbolju Siru. Dodajmo ovdje da je ovo djelo samo nastavak truda koji su uloìli u~enjaci Indije kroz dugi niz stolje}a na o~uvanje isalmske tradicije, njegiju}i mnoge islamske znanosti. Poznata


13

su njihova originalna i neponovljiva nau~na dostignu}a na polju tefsira, hadisa, Sire i ostalih hadiskih znanosti. I dok objavljujemo ovu knjigu za muslimane Istoka i Zapada, molimo Allaha, d`.{., da se njome koriste. Allah zna {ta je u namjeri svakog ~ovjeka!

RIJE^ AUTORAHvala Allahu, Koji je poslao Svoga Poslanika, a.s., s Objavom istinite vjere, koja }e se uzdi}i nad svim vjerama. Hvala Allahu, Koji ga je poslao da svjedo~i, da obraduje, da opominje i da poziva svome Gospodaru, nose}i svjetiljku koja sija. Hvala Allahu, Koji je dao da u na{em Poslaniku, a.s., imamo lijep uzor za sve one koji mnogo vole i mnogo slave Allaha i nadaju se Sudnjem danu. Dragi moj Allahu, blagoslovi, i salavat i selam donesi na na{eg Poslanika, a.s., njegovu obitelj, rodbinu i drugove, i one koji ih slijede u dobrim djelima do Sudnjeg dana! Podari im izvore Svoje milosti, Svoga zadovoljstva i opskrbe! A zatim: Radostan sam da je Islamska svjetska liga - Rabita, objavila konkurs za najbolju Es - Siru na kongresu Es - Sire, odrànom u Pakistanu, mjeseca rebiul-evela, 1396. H. g. Konkurs je bio otvorenog tipa za sve muslimane svijeta, a tema je bila ìvotopis Vjerovjesnika, neka je na njega hiljadu hiljadu puta salavat i spas! Bio je ovo veliki izazova piscima i u~enjacima ove tematike da uloè maksimalan trud i da se prijave za konkurs. Smatram da }e ovaj trud biti plodonosan i od velike vrijednosti za budu}e generacije. Zaista je ìvotopis Resulullaha, a.s., jedinstven. On je muhamedanski, poslani~ki i druga~iji od svih drugih ìvotopisa. Salavat i selam na Allahovog Poslanika! Kad preciznije pogledamo, Sira je jedini izvor iz koga proisti~u prakti~na islamska ìvotna pitanja, od neprocjenjive vrijednosti za sre}u ljudskog roda. Sretan sam zbog dono{enja odluke da u~estvujem na tom mubarek konkursu, ali se pitam: gdje sam to ja, i ko sam to ja da bih mogao baciti jedan zra~ak svjetlosti na ìvot najodabranijeg i Allahu najdraèg od svih poslanika, Resulullaha, a.s. Ja sam ~ovjek koji doìvljava veliku sre}u i zadovoljstvo kad s nalazi u dru{tvu Resulullaha, a.s. Ljubav prema njemu grije moje srce i daje mi podstreka i volje za ìvotom, bodri me da ne klonem duhom i ne malaksam tijelom, da ne posrnem u ponore tmine. U~i me da dostojanstveno ìvim ovaj ìvot i dostojanstveno umrem kao pripadnik najodabranijeg naroda, Resulullahovog, a.s., ummeta. Molim Allaha, d`.{., da s njegovim{efaatom grijehe mi oprosti! Na kraju, re}i }u ne{to ukratko o svome radu: Prije nego sam po~eo pisati ovaj rad, smatrao sam da on treba biti srednjeg obima.


15

Izbjegavao sam op{irno izlaganje, kao i bezvrijedno skra}ivnje. îtao sam u mnogim izvornim djelima Sire veliku op{irnost u manje va`nim stvarima, tj. u sporednim doga|ajima, kao i razli~it raspored i redoslijed bitaka, te sam u ovakvim slu~ajevima nastojao biti precizan sa ciljem da do|em do prave istine. Doga|aje i zbivanja sam promatrao s vi{e razl~itih aspekata, dok nisam prihvatio da u kosturu mog rada bude ono {to je najjasnije i po mom mi{ljenju najta~nije. Izbjegavao sam navo|enje dokaza, jer to dovodi do nepotrebne op{irnosti, ali mo`da sam ukazao na neke dokaze, onda kad bih se pobojao da }e se ~italac i{u|avati, ili kada bih primijetio da su svi autori, unato~ istini, oti{li drugim putem. Moj Allahu, meni dobro odredi na ovom i budu}em svijetu; Ti si, zaista, Onaj Koji opra{ta, Koji zasluùje ljubav, Ti si Gospodar Ar{a slavnog! 24.07.1396. h. g. Safijjurrahman el - Mubarekfuri Selefijski univerzitet, Indija

16


Prvi put na{ muslimansko - bo{nja~ki narod ima priliku da na svom jeziku upozna djelo indijskog profesora SAFIJUR RAHMANA EL - MUBAREKFURIJA pod naslovom ZAPEÂ]ENI D@ENETSKI NAPITAK. Ovo djelo dobilo je prvu nagradu od ukupno 171 prispjelog rada na natje~aju za najbolju Resulullahovu siru (ìvotopis). Konkurs je raspisala Islamska svjetska liga Rabita. îtaocu se pruà mogu}nost da otvori stranice ove knjige i spozna put do dènetskog napitka. Molimo Allaha, d`.{., da ovo djelo bude od velike koristi na{im muslimanima. Prevoditeljica

POLO@AJ ARAPA I ARAPSKIH NARODASiretu Resululah, a.s., ili ìvotopis Resulullaha, a.s. pravi je tuma~ Objave Kurana i poruke koju je Poslanik, a.s., ponio cijelom ~ovje~anstvu. Ta Objava putokaz je kojim je Allah, d`.{. izveo ljude iz tmine na svjetlo, iz vjere u idole u vjeru u jednog Boga. Stoga nije mogu}e u potpunosti do~arati veli~anstvenu mo} Allahove objave, osim ako se uporedi stanje koje je prethodilo Objavi, donosimo poglavlje o arapskim narodima i historijskim zbivanjima prije islama, a onda i poglavlje o historijskim prilikama vremena u kojem se pojavio Muhammed, a.s.

POLO@AJ ARAPARije~ arebun, zna~i: pustinja, stepa, neplodna zemlja bez vode i biljnog ìvota. Ovim imenomje od najstarijih vremena nazvan Arabijski poluotok, kao {to su istim imenom nazvani stanovnici ove zemlje, koja je postala njihovom domovinom. Arabijski poluotok grani~i sa zapada Crvenim morem i dijelom Sinajskog poluotoka, s istoka Arabijskim zalivom i velikim dijelom ju`nog Iraka. S juga je Arabijsko more, koje je produètak Indijskog mora. Sa sjevera grani~i sa Sirijom i dijelom Iraka. Povr{ina mu je izme|u milion i milion i tri stotine kvadratnih milja. Arabijski poluotok zauzima veoma vaàn prirodno - geostrate{ki poloàj u tom dijelu svijeta. [to se ti~e unutra{njeg sastava, poluotok je sa svih strana gola pustinja i pijesak {to bija{e neprobojna brana koja nije dozvolila strancima da ga osvoje i nad njim uspostave svoju upravu. Zbog toga su i stanvonici ovog poluotoka uvijek ostali slobodni i nepokoreni, i pored toga {to su grani~ili s dvije najve}e imperije toga doba (Bizantijom i Perzijom) ~ijim

18


napadima ne bi mogli odoljeti da nije bilo ove neprobojne brane. Gledano na spolja{nji svijet, Arabijski poluotok zauzima sredi{nji poloàj me|u kontinentima poznatim kao Stari svijet. Vezano je uz njih i kopnom i morem. Njegova sjeverozapadna granica predstavlja kapiju za ulazak u Afriku, a sjeveroisto~na granica klju~ je za Evropu. Isto~na, pak, otvara vrata nearapima, te je tako veza s Indijom i Kinom ujedno veza s Dalekim istokom. Svaki od ovih kontinenata vezan je s poluotokom morskim putem koji la|e i brodovi vodi pravo u luke na poluotoku. Zbog takvog geografskog poloàja Arabije, njen sjever i jug bili su pristani{ta drugim narodima, bili su centri trgovine, kulture, obrazovanja, vjera i umjetnosti.

ARAPSKI NARODIHistori~ari dijele Arape na tri grupe prema porijeklu: 1. Arapi El - Baide, ili Arapi starosjedioci tog poluotoka, o ~ijem porijeklu nema dovoljno pisanih podataka. Njima pripadaju plemena: Ad, Semud, Tasm Dèdis, Amlak i jo{ neka druga. To su, u stvari, Arapi beduini; 2. Arapi El - Arebe, koji su porijeklom od Jareb ibn Je{dèa bin Kahtana. a zovu ih i Arapi Kahtanije; 3. Arapi El - Mustarebe, koji su porijeklom od Ismailai zovu ih Arapi Adnanije. Arapi Kahtanije ili El - Arebe do{li su s juga Arabijskog poluotoka. Njihova kolijevka je Jemen. Njihove porodice rzgranale su se ènidbenim vezama, pa izdvajamo dva poznatija plemena: a) Humejr, s najpoznatijim porodicama Zejdul - Dùmhur, Kudat i Sekasik; b) Kehlan, s najpoznatijim porodicama: Hemedan, Emar, Tajj, Mizhad`, Kinda, Laham, Dìzam, El - Ezd, El - Evs, El - Hazred`, a potomci Dèfna bili su vladari [ama, tj. Sirije, Palestine i Jordana. Pleme Kehlan raselilo se iz Jemena po ~itavoj Arabiji i to prije poplave izazvane pucanjem brane (Sejul - Arim). Postali su ~uveni trgovci,ali im trgovina propada nakon {to Vizantija zauzima pomorski put, a kopneni put je uni{ten poslije zauzimanja Egipta i Sirije. Plemena su ìvjela u me|usobno dobrim, rijetko lo{im odnosima. Me|utim, stalno su se takmi~ila, natjecala koje }e biti bolje i koje }e ste}i ve}u slavu. Stalno je me|u njima vladao duh rivalstva. Doga|alo s da su se me|usobno krvno vezivali putem ènidbe, kao {to se desilo sa Humejrom i Kehlanom.

Zape~a}eni dènetski napitak 19

Narod Kehlana raselio se na ~etiri strane i otuda ~etiri grupe njihovih potomaka. To su:

EL - EZDPrema naho|enju njihovog starje{ine, Imran bin Amr Muzejkaba, oni su se selili na sve strane. Putovali su od Jemena do sjevera Arabije. Postoje evidentirana mjesta u kojima su se nastanili nakon posljednje seobe. Salebe ibn Amr El - Ezdi krenuo je u Hidàz. Nastanio se izme|u dva mjesta: Es Salebije i Zi - Kar. Kad mu je odrstao sin, i oja~ao, krenuo je u svijet. Do{ao je u Medinu i tu se nastanio. Njegovi potomci su: El - Evs, El - Hazred`, sinovi Harisete ibn Salebe. Od njih se odvojio Haris ibn Amr iz plemena Huzaat i do{ao u oblast Hidàza. Nastanio se u Merri Ez - Zahran. Njegovo pleme zauze Harem i Meku za svoje prebivali{te, nakon {to otjera{e njene starosjedioce Dèrahime. Imran bin Amr nastanio se u Omanu sa svojim potomcima i oni su ogranak plemena Ezd u Omanu. Plemena Nasra bin El - Ezda nastanila su se u Tihami, a zovu se Ezd [enue. Dèfne ibn Amr odseli u [am, gdje je i ostao da ìvi sa svojim plemenom. On je predak kraljevva El - Gassasine, koji dobi{e taj naziv po jednoj vodi u Hidàzu poznatoj pod imenom Gassan, a tu im je bilo i prvo boravi{te pred odlazak u [am.

LAHAM I D@IZAMOd prvog plemena je potomak Nasr bin Rebia, od koga potje~u kraljevi Menazire u Hajri.

BENU - TAJJNakon odlaska El - Ezda, Benu - Tajj krenu{e na sjever. Naseli{e se na dva breùljka, Edèm i Selma, pa su oba prozvana breùljci Tajja

20


KINDAOni naseli{e podru~je Bahrejna, a potom su morali na silu oti}i sa te zemlje. Zatim su oti{li u Hadramevt, pa ih je sna{lo ono {to ih je sna{lo u Bahrejnu, te su se nastanili u Ned`du. Osnova{e dràvu od velike strate{ke va`nosti, ali ta dràva ubrzo propade. Od nje nemamo nikakvih tragova. Pleme Kudaa potje~e od Humejra, (ima i razli~itih mi{ljenja o njegovom prijeklu). Oni su napustili Jemen i naselili se u pustinji1 Es - Semave na rubni dijelovima Iraka.

ARAPI MUSTAR EBEOni potje~u od pradjeda Ibrahima, a.s., porijeklom iz ira~kih krajeva, preciznije iz gradi}a Er, koji se nalazio na zapadnoj obali rijeke Eufrat, u blizini Kufe. Iskopine i ba{tina tog, historijski zna~ajnog, mjesta detaljno su opisane i sa~uavne u knjigama. Tako|er, sa~uvani su i zapisi o prijeklu porodice Ibrahima, a.s., te o dru{tvenim i vjerskim zbivanjima iz toga doba.2 Poznato je iz historije da je Ibrahim, a.s., odselio iz mjesta Er i do{ao u Haran, ili Hiran, a odatle oti{ao u Palestinu. Palestinu je odabrao kao centar svog misionarsta, a povremeno je putovao u druge zemlje i opet se vra}ao.3 Izvori navode da je jednom prilikom doputovao u egipat kod Faraona, koji je poku{ao napraviti spletku i zlo njegovoj èni, ali je Allah, d`.{., njegovo spletkarenje vratio na njega, te u tome nije uspio. Faraon je uvidio koliko je Sara bila privrèna Allahu, d`.{., te joj zbog toga, kao slu{kinju, dade svoju k}er Hadèru.4 Sara primi Hadèru u slu`bu, a potom je udade za Ibrahima, a.s.5 Tako Hadèra postade drugom ènom Ibrahima, a.s., a spletka Faraonova nije urodila plodom. Ibrahim se vratio u Palestinu i Allah, d`.{., mu podari od Hadère Ismaila. Sara, njegova prva èna, bila je ljubomorna, pa je nagovarala Ibrahima da ostavi Hadèru i njeno malo dijete, Ismaila. Ibrahim, a.s., da bi udovoljio njenoj èlji, ne htjede se rastaviti od Hadère, ali nju i sina odvede u Hidàz i ostavi ih u neplodnoj dolini, a uz Svetu ku}u Bejtul - Muharrem, koja je tada postojala u obliku uzdignute gomile pijeska i kamenja, koju bi povremeno bujice raznosila s lijeve i desne strane. Ibrahim, a.s., ostavi ih u hladovini visoke palme, u blizini dana{enjeg Zemtema, koji tada nije postojao. To je mjesto u vrhu dana{njeg mesdìdul - harama. U Hadèrino vrijeme sve je to bilo pusto. Ibrahim, a.s., pored ène i sina ostavi zave`ljaj s hranom i posudu s vodom, a potom se vrati u Palestinu.


Pro|e nekoliko dana Hadèrinog boravka u pustinji s malim djetetom. Hrane nestade, a i voda se potro{i. Allahova volja htjede, pa iz pjeska provri voda - izvor Zem - zem, pa im postade napitak koji im ugasi è| i postade izvor njihovog ìvota za izvjesno vrijeme. Pri~a o Hadèri i Ismailu je duga i op}epoznata.6 U tom peridu nai{lo je pleme Jemanije, zvano Dùrhum, ili drugo njihovo koljeno, pa zauze{e zemlju oko vrela Zem - zem, po odobrenju Hadère, Ismailove majke. Za pleme Dùrhum kaù da je ranije ìvjelo u dolinama u blizini Meke. Buharija u svome predanju jasno tvrdi da je to pleme nastanilo podru~je dana{nje Meke poslije ro|enja Ismaila, a prije njegovog punoljetstva, kao i to, da su oni i ranije silazili s brda u to dolinu, ali zbog nepostojanja vode nisu je ranije naselili.7 Ibrahim, a.s., dolazio je u Meku s vremena na vrijeme, da obi|e svoju ostavljenu obitelj. Ne zna se ta~no koliko je bilo takvih putovanja, izuzev {to je historija zabiljeìla ~etiri. Allah, d`.{., spomenuo je u Kuranu da je Ibrahim, a.s., vidio u snu da }e zaklati svoga sina Ismaila, pa kako je krenuo da izvr{i to djelo, Allah, d`.{., re~e: I njih dvojica poslu{a{e, i kad ga on ~elom prema zemlji poloì, Mi ga zovnusmo: O iIbrahime, ti si se Objavi (u snu) odazvao; a Mi ovako nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine, - to je, zaista, bilo pravo isku{enje! - i kurbanom velikim ga iskupismo. (Es Saffat, 103 - 107) U knjizi postanka navodi se da je Ismail stariji od Ishaka trinaest godina. Pri~a svjedo~i da se ovaj doga|aj desio poslije ro|enja Ishaka, jer je prva vijest o Ishaku spomenuta poslije u cijelosti pri~e o Ismailu. Ova pri~a spominje najmanje jedno Ibrahimovo putovanje prije Ismailove punoljetnosti, a tri ostala putovanja opisuje Buharija, preneseno od IbnAbbasa, r.a., a on direktno od Resulullaha, a.s.8 Ismail je izrastao u lijepog i stasitog mladi}a. Nau~io je arapski jezik od plemena Dùrhum.Veoma im se dopadao, pa ga oèni{e djevojkom iz svog plemena. U me|uvremenu mu je majka umrla, a desilo se da se i Ibrahim, a.s., uputio iz Palestine da obi|e ènu Hadèru i sina Ismaila. Stigao je u Hidàz nakon Ismailove ènidbe. Potraìo je Ismaila kod ku}e, ali ga ne na|e, ve} zate~e njegovu ènu. On je upita za njega, kako je i kako ìvi. Ona se poàli na siroma{tvo, a Ibrahim, a.s.,opru~i joj da kaè Ismailu neka promjeni ku}ni prag. Ismail je shvatio o~evu poruku, pa se razvede od ove ènei oèni drugu. Bila je to k}er Mudad bin Amra, velikodostojnika, starje{ine Dùrhuma.9 Ibrahim, a.s., je nakon ove Ismailove ènidbe ponovo do{ao, i opet nije na{ao Ismaila kod ku}e, pa je upitao njegovu ènu kako je i kako ìvi. Ona se zahvalila Allahu, d`.{., na svemu, a on poru~i Ismailu da ovaj put pri~vrsti ku}ni prag. Potom se Ibrahim, a.s., vrati u Palestinu.

22


Ibrahim je i tre}i put do{ao, pa je zatekao Ismaila kako {ilji strijelu pod kro{njom jednog drveta u blizini Zem - zem vrela. Krenu{e jedan prema drugom, kao sin prema ocu i otac prema sinu (nisu se poznavali, ali su se osje}ali). Njihov susret napokon se dogodi nakon toliko dugo vremena. Te{ko da bi mogao stari otac sakriti svoje suze - radosnice pred sinom, ili pak, ~estiti i dobri sin svoju sre}u pred ocem. Utom periodu sagradi{e temelje na kojima podigo{e Kabu. Ibrahim, a.s., objavi ljudima da trebaju obavljati had`, onako kako mu je Allah, d`.{., naredio. Allah, d`.{., je Ismailu podario od Mudadove k}eri dvanaest sinova, a to su: Nabit (Nebajot), Kajdar (Kedar), Edbail (Adbeel), Mib{am (mibsam), Mi{ma (Mi{ma), Duma (Duma), Mi{a (Masa), Haded (Hadad), Jetma (Tema), Jetur(Jetur), Nefis (Nafi{) i Kaideman (Kedma). Od njih se razmnioì dvanaest plemna. Sva su u po~etku boravilau Meki. Bavili su se trgovinom. Putovali su trgova~kim putevima na relaciji Jemen - [am - Egipat i oratno. Nakon nekog vremena, ova plemena raseli{e se po ~itavoj Arabiji, pa i van nje. Uglavnom su pala u zaborav, izuzev Nabitova i Kajdarova plemena. Na sjeveru Hidàza procvala je kultura El - Enbata. Taj narod osnova jaku vlast kojoj se pokori{e okolna plemena. Prijestolnica im je bila u Batri. Niko se nije usu|ivao suprotstaviti im se, sve dok ne do|o{e Viznantinci, koji ih pokori{e. Profesor Sulejman en - Nedevi, u svojoj nau~noj studiji, iznosi mi{ljenje da vladari plemena Gassan (Gassasine), kao i ensarije, iz plemena El - Evs i El- Hazred`, ne potje~u od Kahtana, ve} od porodice Nabita ibn Ismaila, a njihovi historijski tragovi na tim mjestima svjedo~e o tome.10 Potomci Kajdara ostali su u Meki, gdje su se udoma}ili. Njihovoj lozi pripadaju Adnan i njegov sin Mead. Preko njega su Arapi Adnanije zapamtili svoje porijeklo. Adnan je dvadeset i prvi predak u uzlaznoj porodi~noj lozi Resulullaha, a.s. Zabiljeèno je da je Resulullah, a.s., pri spominjanju svoga porijekla dolazio do Adnana, a tada bi zastao, govore}i: Slagali su rodoslovci, i ne bi i{ao dalje od Adnana.11 Grupa u~enjaka smatra da je Poslanikovom rodoslovlju dozvoljeno i}i dalj od Adnana, smatraju}i da je pomenuti hadis slab (daif). Oni kaù da od Adnana do Ibrahima, a.s., uzlazno, ima ~etrdeset koljena.12 Potomstvo Meada razmnoìlo se od njegovog sina Nezara, jedinog njegovog mu{kog potomka. On je imao ~etvero djece, od koje su nastala ~etiri plemena, i to: Ijjad, Emmar, Rebiat i Mudar. Zadnja dva plemena brojna su i veoma poznata u historiji po slavi ~uvenosti. Pleme Rabiat porodilo je zna~ajne historijske li~nosti predislamskog doba. To su: Esed ibn Rebia, Anzeh, Abdul - Kajs, dva Vailova sina - Bekr i Taglub, zatim Hanife, i drugi. Narod Mudara rzdvoji se ènidbenim vezama i brojno{}u na dva velika plemena: Kajs Ilan bin Mudar i Ilijas ibn Mudar.


Od Kajsa ibn Mudar potje~u: Benu - Sulejm, Benu - Havazin, Benu - Gatafan, a od Gatafana su: Fabes, Zubjan, E{dè i Gani bin Easar. Od Ilijasa ibn Mudara su: Temim ibn Merre, Huzejf ibn Mudrike, Benu - Esed ibn Huzejme i potomci Kenaneta ibn Huzejme. Od Kenaneta potje~u Kurej{ije, i to sinovi Fihr ibn Malika ibn Nadara ibn Kenaneta. Kurej{ije se vremenom izrodi{e u vi{e plemena, a najpoznatija su: Dùmh, Sehm, Adijj, Mahzum, Tejm, Zehra i potomci Kusajja ibn Kilaba, a oni su: Abdud - Dar ibn Kusajj, Esed ibn Abdul - Uzza ibn Kusajj i Abdu Menaf ibn Kusajj. Pleme Abdu Menafa grana se na ~etiri porodice: Abdu - { -[ems, Nevfel, El - Muttalib, Ha{im, a Ha{imovu porodicu Allah, d`.{., obdario je Svojim poslanikom Muhammedom, a.s., sinom Abdullaha ibn Abdul - Muttaliba ibn Ha{ima.13 Resulullah, a.s., rekao je: Allah je odabrao Ismaila od Ibrahimove djece, a Kenana od Ismailove djece, a Kurej{ije od Kenanove djece, a od Kurej{ija odabrao je Benu - Ha{ima, a mene od Benu - Ha{ima.14 Prenosi se od Abbasa bin Abdul - Muttaliba, da je rekao: Rekao je Resulullah, a.s.: Allah je stvorio stvorenja, a meni je dao da budem porijeklomod najbolje loze, najboljeg plemena i najbolje ku}e. Ja sam, dakle, najbolji i po osobinama i po porijeklu.15 Kad se pro{iri pleme Adnana raseli se po cijeloj Arabiji u potrazi za vodom i pa{njacima. Potomci Bekr ibn Vaila, Abdul - Kajs i potomci Temima naseli{e se u Bahrejnu i tu ostado{e. Pleme Benu - Hanife bin Sab ibn Ali ibn Bekr naseli se u Hid`ru, glavni grad Jemame, a ostali potomci Bekr ibn Vaila naseli{e zemlju uzdu` od Jemame preko Bahrejna i Sejf Kazime do mora, te na obronke oblasti Sevad u Iraku, Eblu i Hit. Pleme Taglib nastani se u El - Dèzire El - Furatijje. Neke njihove porodice ìvjele su uz pleme Bekr. Benu - Temim nastani{e se u Basrijskoj pustinji. Benu - Sulejm ostado{e u blizini Medine, u dolini Vadil - Kura i Hajbera isto~no od Medine, pa do Dèbelajna - dva brda koja doseù do El - Harre. U Taifu se nastani pleme Sekif, a pleme Havazin isto~no od Meke, na obroncima Evtasa, na putu izme|u Meke i Basre. Benu - Esed naseli se isto~no od Tejme i zapadno od Kufe, a izme|u njih su bile ku}e Buhtura iz plemena Tajj. Udaljenost od njih do Kufe iznosila je pet dana hoda. Zubjan se nastani izme|u Tejme i Havrana. U Tuhami ostade porodica Kenanet, a Meku i njenu okolicu nastani{e Kurej{ije, koje je okupio i ujedinio Kus ibn Kulab. Zahvaljuju}i njemu, pleme Kurej{ postade ~uveno i ugledno jo{ prije islama.16

24


VLAST I UPRAVA KOD ARAPAKad je trebaloda govorimo o stanju Arapa prije islama, odlu~ili smo da damo kratak pregled historijata Arapa, njihove dràve, naroda i vjere, kako bi se mogli lak{e razumijeti neobi~ni doga|aji i zbivanja u vrijeme pojave islama. U vrijeme pojave islama, Arabijskim poluotokom valdala su dva staleà: a) krunisani kraljevi, koji nisu bili samostalni; b) plemenski poglavari i vo|e, koji su imali povlastice kao i kraljevi, bilo u vlasti ili ~asti, s razlikom {to ve}ina njih nije bila samostalna. Samo rijetki plemenski poglavari bili su podre|eni krunisanom kralju. Krunisani kraljevi bili su vladari Jemena, te Ali Gassana i El - Hire. Ostali vladari Poluotoka nisu imali krunu.

VLAST U JEMENUNajstariji narod za koji se zna u Jemenu od Arapa El - Aribe jeste narod od Sabe. O njima se dosta saznalo po arheolo{kim iskopinama Evra iz 25. stolje}a prije ro|enja Isaa, a.s., ili prije nove ere. Visok stepen civilizacije dostigli su u 11. stolje}u, p.n.e. Njihovo razdoblje mogli bismo podijeliti u ~etiri perioda: 1. To je period koji je dosezao do 650. g. p.n.e. Vladari tog perioda nazivali su se Tvrdi Sabejci. Njihova prijestolnica bila je grad Sarvah, ~ije ru{evine postoje na dan hoda zapadno od grada Mareba koji se jo{ zove Hariba. U vrijeme sabejskih vladara po~ela je izgradnja ~uvene brane, poznate pod imenom Seddu Mereb, koja je imala veliki historijski zna~aj za Jemen. Zna se da su Sabejci bili veliki osvaja~i, pa su pod svojom vla{}u dràli mnoge kolonije u Arabiji, a i van nje. 2. Drugi period traje od 650. - 115. g. p.n.e. U tom periodu kraljevi su odbacili naziv Tvrdi Sabejci, prozva{e se Kraljevi od Sabe i uze{e za svoju prijestolnicu Mareb umjesto Servaha, ~ije iskopine postoje {ezdesetak miljaisto~no od Sane. 3. Tre}i period traje od 115. g. p.n.e., pa do 300. g. n.e. Sabom zavlada pleme Humejr, koje pokori grad Rejdan i uze ga sebi zaglavni grad. Promijeni{e mu ime u Zaffar. Iskopine Zaffara postoje na brdu Midver, u blizini Jerima. Od tog perioda, Sabejci i njihova dràva po~eli su slabiti i nazadovati. Njihova trgovina


oslabila je u ogromnoj mjeri u prvom redu zbog toga {to je pleme El - Enbat preuzelo njihovo trì{tena sjeveru Hidàza. Drugo, zbog toga {to su Rimljani zagospodarili pomorskom trgovinom nakon zauzimanja Egipta, Sirije i sjevernog dijela Hidàza. Tre}e, zbog plemenskih sukoba. Sve je to doprinijelo brèm raseljavanju Ali Kahtana, koji su se po~eli seliti u udaljene krajeve. 4. êtvrto razdoblje traje od 300. g. n.e., pa do dolaska islama u Jemen. Taj period obilujeprevratima, sukobima i gra|anskim ratovima, {to je omogu}ilo strancima da ih pokore i ostave bez slobode. U to doba Vizantinci u|o{e u Aden, a uz njihovu pomo} Abesinci zauze{e Jemen, prvi put 340. g. n.e., koriste}i me|usobni sukob plemna Hamdan i Humejr. Abesinska vlast potraja do 378. g. n.e., nakon ~ega Jemen ponovo dobi samostalnost. Me|utim, u to doba na brani Mareb po~ele su se otvarati pukotine, a ubrzo je uslijedilo njeno pucanje, te nastade velika poplava, koju spominje Kuran pod imenomSejlul - Arim, a bila je 450. ili 451. godine. To je bila velika katastrofa, koja je poru{ila gra|evine i raselila naroda. Godine 523. jevrejski vo|a Zu - Nuvas, podiè vojsku i krenu u veliki pohod protiv kr{}ana Nedàrana i poku{a ih na silu odvratiti od kr{}anstva. Kad ovi odbi{e, on naredi da se iskopaju duboki jarci, pa u njih pobaca kr{}ane i ìve ih spali. O tom doga|aju govori Kuran, a.{., u suri El - Burud`. Allah, d`.{., kaè: Prokleti neka su oni, kojisu rovove iskopali. (85:4) Posljedica toga je poja~an gnjev kr{}ana i nastaje pro{irivanje vlasti i osvajanje arapskih oblasti pod vodstvom vizantijskih careva. Vizantinci podigo{e Abesince, pripremi{e im la|e i njih 70 000 iskrca se u Jemenu. Tako Abesinci - kr{}ani zauze{e Jemen po drugi put, 525. g. n.e., pod vo|stvom Orijata.Orijat ostade na vlasti u Jemenu, krunisan od car Abesinije, dok ga ne ubi Ebreha, jeda od Orijatovih vojskovo|a, i do|e na vlast umjesto njega, nakon {to to odobri kralj Abesinije. Ovaj Ebreha je, u stvari, ~ovjek koji }e povesti vojsku sa slonom da sru{i Kabu. On i njegovi vojnici poznati su u historiji pod nazivom Ashabu - l - fil, ili vlasnici slona (o doga|aju sa slonom bit }e rije~i kasnije). Nakon doga|aja sa slonom, Jemenci zatraì{e vojnu pomo} od Perzijanaca, te porazi{e Abesince i protjera{e ih izsvoje zemlje. Tada dobi{e samostalnost 575. g. pod vo|stvom Meada Jekrib ibn Sejf Zi Jezina. Perzijski vladar Kisra tada postavi svoga namjesnika u Sani i proglasi Jemen Perzijskom provincijom. Tako su se u Jemenu smjenjivali perzijski namjesnici jedan za drugim, sve do 638. g. kada Bazan primi islam. S njegovim prelaskom na islam, prestade perzijska vlast u Jemenu.17

26


VLAST U HIRIPerzijanci su vladali Irakom i njegovim pograni~nim krajevima, posebno za vlast kralja Kira, od 557. - 529. g. p.n.e. Niko im nije oponirao sve dok ne ustade Aleksandar Makedonski 326. g. p.n.e., i porazi njihovog kralja Dara Prvog. On ih je razjedinio, a onda su Irakom zavladali kraljevi Tavaifa, ~ija je vlast potrajala do 230. g. n.e. U vrijeme tih vladara doseljavali su se Kahtanije i zauzimali plodne onbronke Iraka. Zatim su za njima do{li Neki Adnanije i postali im konkurencija, tako da se oni nastani{e u El - Dèzire El - Furatije. Perzijanci ponovo povrati{e vlast u vrijeme Erdi{ira, osniva~a sasanidske dràve, 226. g. n.e. On ujedini Perzijance i porobi Arape koji su ìvjeli na pograni~nom dijelu njegovog carstva. To je bio razlog da arapsko pleme Kudaat ode iz tih krajeva u [am. Njemu se pokori{e stanovnici Hire i El - Enbara. U vrijeme vladavine Erdi{ira, podru~jem Hire vladao je Dùzejme El - Vedah. On je ujedno bio vladar i ostalim Arapima koji suìvjeli u ira~koj pustinji, a pod njegovu vlast potpado{e arapska plemena iz Arabije, Rebiat i Mudar. Erdi{ir je uvidio da ne}e mo}i direktno vladati u Arabiji i da same Arape ne}e mo}i zaustavljati od njihovih napada na pograni~ne krajeve svoga carstva, pa odlu~i da im postavi za vladara Arapa, koji }e mu biti odan i povjerljiv. Tako bi mu Arapi dobro do{li u borbi protiv Vizantije. Time bi Arapi Iraka bili ispred Arapa [ama, koji su ve} bili pod Vizantijom. Dùzejme je u Hiri drào uvijek spreman konji~ki odred, da ugu{i pobunjenike. On je umro 268. g. n.e. Nakon smrti Dùzejma, Hirom je zavladao Amr bin Adijj bin Lefr El - Lahmi, prvi vladar iz redova Lahmita, dok je Perzijom vladao Kisra Sabur ibn Erde{ier. Bio je na vlasti sve dok Perzijanci ne postavi{e Kabaz bin Fejruza. U njegovom periodu pojavio se Mazdak, koji po~e propagirati nihilizam. Sljedbenik mu je bio Kabaz, kao i mnogi drugi podanici. Kabaz je poslao vladaru Hire Munziru bin Maus - Semaiu, poziv da se priklju~i tom pokretu i da prihvati njegovu ideju nihilizma. Ovaj to odmah odbi, pa ga Kabaz skide s vlasti, a postavi El - Haris ibn Amra ibn Hadèr el - Kindiju, koji je prihvatio njegovo opredjeljenje. Kabaz ostavi iza sebe na vlasti Kisra Ebu-[irvanha, velikog neprijatelja ovog pravca, koji ubi Mazdaka i mnoge njegove sljedbenike, zatim vrati Munzira za vladara Hire. Tako|er traìo je da mu se pokori El - Haris bin Amr, ali on pobjeè u pleme Kuleb i tu ostade do svoje smrti.


Poslije Munzira Maus - Sema, kraljevstvo potraja jedno vrijeme sve dok na vlast ne do|e Numan bin Munzir, a on je bio taj na koga se Kisra naljutio zbog smicalica koje je smislio Zejd bin Adijj el - Abadi. Kisra pozva Numana da mu do|e. Na svom putu Numan tajno odsjede kod Hani bin Mesuda, prvaka plemena Ali [ejban, kome ostavi na ~uavanje svoju porodicu i imetak, a potom se uputi Kisri. Ovaj ga uhapsi i baci u tamnicu u kojoj i umrije. Kisra postavi za vladara Hire Ijjasa bin Kabisa et- Taia i naredi mu da od Hani ibn Mesuda zatraì da mu preda ono {to je Numan ostavio kod njega. Hani to ljutito odbi, na {ta mu je kralj (Ijjas) objavi rat. Ne pro|e puno vremena a Ijjas do|e upratnji Kisrine konjice i pje{adije. Do{lo je do velike bitke kod mjesta Zi - Kar. Benu - [ejban izvojeva veliku pobjedu koju Perzijanci nisu mogli pore}i. To je bilo prvi put da su Arapi porazili strance. Desilo se neposredno poslije ro|enja Resulullaha, a.s., koji je ro|en osam mjeseci nakon postavljenja Ijjasa bin Kabisa za vladara Hire. Me|utim, poslije Ijjasa, Kisra za vladara Hire postavi Perzijanca, a 632. g. vlast se vrati u pleme Ali Lahm. Vlast je preuzeo El - Munzir, zvani El - Marur, koji je vladao samo osam mjeseci. Njega je pokorio Halid bin el - Velid s muslimanskom vojskom.18

VLAST U [AMUU periodu u kome su Arapi ~inili masovne seobe, do|e porodica Kudaat u [am, i tu se nastani. Oni su porijeklom od Benu - Sulejh bin Helvana, od kojih potje~e Ded`dàm bin Sulejh, pleme poznatije pod imenom Ded`dàime. Njih upotrijebi{e Vizantici kao ìvi {tit od arapskih naleta s kopna, a i protiv Perzijanaca. Najpoznatiji ded`dàimski vladar bio je Zijad ibn el Hubevlet. Njihova vlast spominje se u historiji od po~etka do kraja drugog stolje}a, n.e. Oni prestado{e vladati po dolasku Ali Gassana, porodice koja je pobijedila porodicu Ded`dàime, pa su Vizantici postavljali njih za vladare Arapima [ama. Njihov vo|a je bio Devmet Dèndel. Vladari Gassana postavljani su u [am kao namjesnici vizantijski kraljeva, sve do Bitke na Jermuku, 13.g. po hid`ri. Njihov posljednji kralj, Dèbele ibn Ehjam, pokori se islamu, u vrijeme Omer bin El Hattaba, r.a., vladara pravovjernih.19

28


VLAST U HID@AZUIsmail, a.s., bio je vode}a li~nost u Meki i stalni poglavar Kabe, za cio svoj ìvot.20 Umro je u 137. godini ìvota.21 Njega su zamijenili sinovi Nabit, zatim Kajdar, a neki kaù Akis. Poslije njih, Mekom je upravljao njihov djed, Madad bin Amr el - Dùrhumi. Tako je vlast u Meki bila u njihovim rukama. Ismailova djeca imala su ~ast i ugled zahvaljuju}i svome ocu i svome djedu, graditeljima Kabe, ali oni nisu imali vlast nad Mekom.22 Pro{lo je jo{ mnogo vremena, a Ismailovi potomci ne mogo{e do}i do nekog zna~ajnijeg poloàja na vlasti. Oni su, malo po malo, padali u zaborav, sve dok nije oslabio Dùrhum pred dolazak Nabukodonosora (Buhtanasar). Od tada po~e nad mekanskim nebom sjati politi~ka zvijezda Adnanova, kako }e pokazati i budu}a zbivanja. Posebno je to uvezi s doga|ajem u bitki Nabukodonosora (Buhtanasar) protiv Arapa, na Zati Irku. Vojskovo|a Arapa u toj bitki nije bio Dùrhumit.23 Sinovi Adnanovi razi|o{e se po Jemenu u vrijeme Nabukodonosorove (Buhtanasarove) bitke, 587. g. p.n.e. Krenuo je Bernijah sa Meadom u [am mimo Nabukodonosorove volje, pa kada Buhtanasar poja~a svoj pritisak, Mead se vrati u Meku. Od Dùrhuma zate~e samo Dèr{ema ibn Dèlhemeta, pa se oèni njegovom k}erkom Muanat, koja mu rodi Nezzara.24 Stanje Dùrhuma u Meki pogor{alo se poslije tog doga|aja. Njihov ìvot bivao je sve teì, pa po~e{e ~initi nasilja nad posjetiocima Meke, i odobri{e rasturanje imovine Kabe.25 Ovi doga|aji ljutili su Adnanije i izazivali u njima srd`bu. Kad je pleme Huzaat do{lo u Meri Zahran i kad su vidjeli netrpeljivost Adnanija prema Dèrahimijima, iskoristi{e tu priliku pa se odrà{e na vlasti uz pomo} Adnanija koji se vrati{e da im pomognu. Naro~ito im je pomogao Benu Bekr ibn Abdu Menaf ibn Kenanet. Oni krenu{e protiv Dùrhumija i potpuno ih protjera{e, daleko od Meke, a zatim zauze{e vlast u Meki, polovinom drugog stolje}a nove ere. Kad je pleme Dùrhum bjeàlo u izgnanstvo, zatrpa bunar Zem - zem, i prekri njegov poloàj, a prije toga zakopa u njega neke vrijedne stvari iz Kabe. Ibnu Ishak kaè: Amr ibn Haris ibn Madad, Dùrhumija,26 napusti Meku nose}i dva zlatna srnda}a27 i hadèrul esved (crni kamen), pa ih zakopa u bunar, a on i njegova pratnja odo{e u Jemen. Bili su veoma oàlo{}eni zbog izlaska iz Meke i ostavljanja vrijedne imovine. Procjenjuje se da je vrijeme Ismaila, a.s., bilo dvadeset vjekova prije nove ere, pa je stoga pleme Dùrhum boravilo u Meki otprilike 21 vijek, a vladali su Mekom oko 20 vjekova.


Huzaat su ovladali Mekom i preuzeli dio vlasti Beni - Bekra, a plemena Mudara su imala tri du`nosti, tj. tri dozvole u vrijeme hodo~a{}a. Prvo: da upute ljude, hodo~asnike, s Arefata na Muzdelifu i da odobre njihov povratak s Mine u Meku. To su ~inili ljudi Benu-Gavs bin Mere, iz porodice Ilijas bin Mudara. Oni su imali nadimak Sufe, {to zna~i slu`benici Kabe. Zna~aj odobrenja svodio se na to, da ni jedan hodo~asnik nije smio baciti kamen~i}e dok to ne u~ini prvo Sufa. Kad on to uradi, ~ine to i ostali hodo~asnici. Kad bi zavr{ili bacanje i krenuli s Mine, Sufe bi stale na Akabi i ~ekale da svi hodo~asnici pro|u. Kada se prekinuo lanac Sufa, njih je naslijedila porodica Benu - Sad bin Zejd Munat iz plemena Temim. Drugo: briga o skupnom povratku hodo~asnika, na Minu izjutra prvog dana prino{enja `rtvi. To su obavljali Benu - Advan. Tre}e: po{tovanje svetih mjeseci - E{huru - l - hurum. O po{tovanju ovih mjeseci vodili su ra~una Benu-Temim bin Adijj, iz plemena Benu - Kenanet.28 Porodica Huzaat vladala je Mekom trista godina.29 U njihovo vrijeme Adnaniti se raseli{e po Ned`du i obroncima Iraka i Bahrejna. Na obroncima Meke ostado{e porodice Kurej{ i to Hulul, Harm i male porodice razbacane po njihovom narodu, Benu - Kinane. One nisu imale nikakvu vlast u Meki, a ni nad Kabom, sve do dolaska Kussaj bin Kulaba.30 Historija je zabiljeìla da je Kussajev otac umro dok je Kussaj jo{ bio dojen~e. Majka mu se preudala za ~ovjeka iz Benu - Uzreta, koji se zvao Rebiat ibn Haram. On je odvede u svoj kraj na obroncima [ama. Kad je Kussaj odrastao, vratio se u Meku. Mekom je tada upravljao Hulejl bin Habe{e iz plemena Huzaat. Kussaj zaprosi njegovu k}er Hubu i oèni se njom, po dozvoli oca joj Hulejla.31 Nakon Hulejlove smri, do|e do ratova izme|u plemena Huzaat i Kurej{, {to omogu}i Kussaju da zagospodari Mekom i Kabom. Postoje zabiljeène tri verzije o uzrocima ratova izme|u ova dva plemena. Prva verzija Kad je Kussaj izrodio djecu i stekao veliko bogatstvo, ~ast i ugled, a nakon propasti Hulejla, odlu~i da preuzme vo|stvo nad Mekom i Kabom. Smatrao je da je on pre~i od Huzaata i Benu - Bekra, jer su Kurej{ije ~istokrvni Arapi i nasljednici Ismaila. Zbog toga je pao dogovor izme|u jednog Kurej{ije i ~ovjeka iz Benu Kenaneta o progonu plemena Huzaat i Benu - Bekra iz Meke, pa to i u~ini{e.32 Druga verzija Hulejl je, kako smatra pleme Huzaat, oporu~ilo Kussaju da upravlja Mekom i Kabom.33 Tre}a verzija Hulejl je poklonio k}eri Hubi vlast nad Kabom i postavio Ebu - Gib{ana Huzaata njenim pomo}nikom, pa postade Ebu - Gib{an klju~ar Kabe. Nakon smrti Hulejla, otkupi Kussaj

30


ovo upravljanje nad Kabom od Ebu - Gib{ana za mje{inu vina. Huzaat se rasrdi zbog ovakvog poigravanja sa svetim mjestom i poku{a zabraniti Kussaju vlast na Kabom. Kussaj okupi Kurej{ije i Benu - Kenanet da protjera Huzaat iz Meke. Tako se i desilo.34 Bilo kako bilo, sve nam ovo govori da je nakon Hulejlove smrti i poslova koje su obavljale Sufe, do{ao Kussaj s Kurej{ijama i Kenanijama i rekao Huzaatu: Mi smo zaslu`niji i dostojniji za ove poslove, stoga smo pre~i od vas. Me|utim, Huzaat ih istog momenta napade s onim {to su imali pri sebi, ali ih on nadja~a. Dakle, Huzaat i Benu - Bekr bili su poraèni od Kussaja. On ih je èstoko potukao u otvorenom krvavom sukobu, te obaplemena postado{e njegov plijen. Nakon ovog poraza, Huzaat i Benu - Bekr zatraì{e primirje. Tada su morali javno priznati da je Kussaj zasluàn da bude poglavar Kabe i Meke i da mu je sva krv koju je prolio u prethodnojbitki opro{tena, a da jo{ povrh toga Huzaat i Benu - Bekr moraju dati Kurej{ijama i Kenanijama krvnu od{tetu. Presudu o svemu tome je izrekao Jamur bin Arif iz Benu - Bekra, pa je on tada prozvan E{ - {e - dah.35 Kussaj je preuzeo vlast nad Kabom i Mekom polovinom petog stolje}a n.e. ili ta~nije, 440. g.n.e.36 Poslije njega su Kurej{ije preuzele potpuno upravu i gospodstvo nad Mekom, gradom koji postade vode}i vjerski centar, posje}ivan od Arapa cijelog Arabijskog poluotoka. Kussaj je doveo svoje pleme u Meku, a upravu nad Mekom i obavljanje mnogih va`nih poslova vezanih za hodo~a{}e rasporedio na Kurej{ije. On proglasi da su Ali Safvan, Nesat, Udvan i Meret ibn Avf dobili odre|ene va`ne poslove i vladaju}e poloàje u Meki.37 Kussaj je u narednom periodu odigrao zna~ajnu ulogu u organiziranju poslova u Meki. On je osnovao Daru - n - Nedveti - Vije}nicu, s lijeve strane haremi - {erifa Kabe, okrenuv{i joj vrata u mesdìd. Vije}nica je bila zborno mjesto Kurej{ija, na kome su donosili va`ne odluke. Ova Vije}nica je prema{ila sva o~ekivanja Kurej{ija svojom funkcijom. Ona je bila pozornica na kojoj su se donosile va`ne odluke, razmjenjivala mi{ljenja, vodile rasprave i u njoj su se rje{avali svi problemi na najbolji na~in.38

POÂSNE FUNKCIJE KOJE JE OBAVLJAO ILI NADZIRAO KUSSAJ1. Upravljanje i predsjedavanje Vije}nicom i Vije}em, gdje su rje{avani svi va`ni problemi, dono{ene sve va`ne odluke i obavljane svadbe i vjen~anja. 2. Vojno vo|stvo; organizacija i ustrojstvo vojnih aktivnosti. Svi vojni pohodi organizirani su pod njegovim vo|stvom. 3. Pokroviteljstvo i povjerenstvo nad Kabom. Samo je on mogao otvoriti vrata Kabe i niko


drugi. On je drào klju~ Kabe i li~no opsluìvao Kabu u svakom pogledu. 4. Opskrba - hadìja hranom i vodom; za njih su pravili korita s vodom, i zasla|ivali je hurmama i gro`|icama, te bi ljudi pili prilikom dolaska u Meku. Svaki hodo~asnik mogao je besplatno piti vodu, koja je od posebne va`nosti bila u tim àrkim krajevima.39 5. Spremanje hrane hadìjama (rifade) kao {to se sprema gostima. Kusaj je propisao Kurej{ijama porez u vrijeme sezone hadà i oni su taj imetak davali Kusaju. Od tog poreza nabavljala se hrana za siroma{ne hodo~asnike.40 Sve ove poslove kontrolirao je ili li~no obavljao Kussaj. Slavu je doìvio i njegov sin, Abdu Menaf, jo{ za o~eva ìvota. Kussaj je imao starijeg sina, Abduddara, ali je Abdu Menaf bio sposobniji. Kussaj re~e mla|em sinu Abdu Menafu: Poslat }u te me|u narod, tj. predloìt }u te, pa ako te oni prihvate i izaberu, onda }u ti ostaviti u amanetu poslove od interesa za Kurej{ije, Meku i Kabu. On mu za ìvota dade upravu na Vije}nicom, pokroviteljstvo nad Kabom, vojno vo|stvo i brigu o opskrbi hadìja. Kussaj nije imao ni jednu primjedbu na obavljanje njegovih poslova, a sin mu je radio kako za o~eva ìvota, tako i nakon njegove smrti. Kad je Abdu Menaf umro, njegove poslove naslijedili su mu sinovi. Me|utim, sve je bilo u redu, dok se nisu pobunili sinovi Abduddara, starijeg Kussajevog sina, koji su hlepili za poloàjem i vla{}u. Tada su se Kurej{ije podijelile u dva tabora, te umalo da ne zarati{te. Me|utim, uspostavi{e primirje i podijeli{e me|usobno vlast izme|u sinova Abdu Menafa i Abduddara. Opskrba vodom i hranom pripade sinovima Abdu Menafa, a Vije}nica i ~uvanje Kabe sinovima Abduddara. Benu Abdu Menaf su sve va`nije odluke donosili po tradicionalnom obi~aju Arapa, bacanjem kocke ili izvla~enjem strjelica. Tim putem èljeli su obezbijediti i naslije|e poslova oko Kabe. Oni kockom izvuko{e Hi{am bin Abdi Menafa, koji naslijedi sikajet i refadet (opskrbu vodom i hranom), {to je i obavljao do svoje smrti. Kad je Hi{am umro, njega naslijedi njegov brat EL - Muttalib ibn Abdi Menaf, a poslije njega naslijedili njegov brat El - Mutalib bin Abdi Menaf, a poslije njega Abdul - Muttalib ibn Hi{am ibn Abdi Menaf, djed Resulullaha, a.s. Poslije njega obavljali su i naslje|ivali taj posao sve do dolaska islama. Tada je briga oko Kabe bila u rukama Abbas bin Abdul - Muttaliba.41 Kurej{ije su imale i druge funkcije osim ~etiri spomenute, a dijelili su ih i na ostale familije. Oni formira{e u Meki vlast sli~nu vlasti u demokratskim dràvama. Imali su ustrojstvo vlasti sli~no ustrojstvu u nekim zemljama danas. Imali su vije}e i zasjedanje parlamenta. Evo slike tih vladaju}ih funkcija: 1. uprava nad mejsirom pomo}u obra}anja kipovima.42 Tim poslom su upravljali Benu Dùmh; (El - Isar); 2. briga o imetku i poklonima zavje{tanim bogovima - kipovima Kabe. U tu slu`bu ubrajalo se i rje{avanje sporova i nesuglasica. Taj posao imali su u svojim rukama Benu- -

32


Sehm; (Tahdìru l - emral); 3. vladaju}e vije}e, kojim su upravljali Benu - Esed; (E{ - [ura); 4. odre|ivanje krvarine i drugih kazni, o tome se brinulo pleme Benu - Temim; (El I{nak); 5. ~uvanje nacionalne - plemenske zastave, to je radilo pleme Benu - Umejje; 6. ure|enje {atora za hodo~asnike, kao i briga o konjici. Zadatak tog posla izvr{avali su Benu - Mahzum; (El - Kubbe); 7. Posredovanje i izmirivanje zara}enih plemena. Time su se bavili Benu - Adijj.43

VLAST KOJU SU IMALI OSTALI ARAPIRanije smo govorili o seobi plemena Kahtanija i Adnanija, te da su oni me|usobno podijelili arapske zemlje. Ona plemena koja su bila u blizini Hire, bila su pod nadzorom arapskog kralja u Hiri, a ona koja su bila u pustinji [ama, bila su pod nadzorom Gassanija. Taj nadzor je u stvari bio samo na papiru, jer su plemena imala punu slobodu u vlasti. Potpunu samostalnost imala su jedino beduinska plemena koja su ìvjela u unutra{njosti Arabijske pustinje. Svako pleme imalo je svoga plemenskog vo|u - starje{inu, svoju unutra{nju vlast, te je svako pleme bilo kao samostalna dràvica, ~ije je ustrojstvo bilo plemenska privrènost, ~uvanje me|usobnog interesa, ~uvanje i odbrana zemlje od neprijatelja. Poglavar plemena uìvao je veliki ugled. Bio je poput kralja u svojoj dràvi. Pleme je po{tovalo rije~ starje{ine - bilo u miru ili u ratu. Njegova vlast bila je jaka kao vlast najja~eg diktatora. Kad bi se on zavadio s nekim drugim, imao je iza sebe hiljade spremnih sablji, imao je ljude koji nisu pitali za uzrok sukoba, a niti su traìli obja{njenje. Slijepo su slu{ali naredbe svoga plemenskog vo|e. Jedino je postojala rodbinska konkurencija za vlast. Ro|aci su se me|usobno natjecali u dare`ljivosti i ~asti prema gostu, plemenitosti, pokazivanju juna{tva, hrabrosti, odbrani obespravljenih, a sve to kako bi stekli ve}i ugled me|u ljudima; posebno su imali pjesnike, glasnogovornike plemena. Time bi se uzdizali iznad rivala u prestiù za vlast. Arapi su bili veoma rje~it narod. Naro~ito su bili nadareni pjesni{tvom. Pjesnici su zauzimali posebno mjesto u dru{tvu. Oni su jezikom branili pleme, pa njihov ugled nije ni u ~emu zaostajao za ugledom ljudi na vlasti. Poglavari i velikodostojnici plemena imali su posebne privilegije u raspodjeli plijena. Oni su uìvali slijede}e povlastice: mirbaa, saffij, ne{itat i fudul. Mirbaa, zna~i ~etvrtina plijena; Saffij je sve ono {to poglavar uzme li~no za sebe prije raspodjele; Ne{itat je sve {to poglavar usput zaplijeni prije povratka u pleme;


Fudul je ostatak nakon raspodjele plijena, koji se ne moè podijeliti na jednake dijelove ratnicima kao: deve, konji i sli~no:

POLITI^KA SITUACIJA U ARABIJIGovorili smo o arapskim vlastima, pa kaìmo ne{to i o op}oj politi~koj situaciji. Te{ku politi~ku situaciju imale su tri arapske pokrajine koje su grani~ile sa stranim zemljama. Neosporno je da je politi~ka situacija utjecala direktno na dru{tvenu i ekonomsku situaciju. Stoga je u ovim pokrajinama stanje bilo veoma te{ko. Nije se osje}ao nikakav napredak. Narod je bio klasno podijeljen. Postojali su gospodari i robovi, ili vladaju}i i potla~eni sloj. Gospodari su u ovim pokrajinama bili, uglavnom stranci. Oni su imali svo bogatstvo u svojim rukama, a robovi su bili stalni du`nici. To je bilo sli~no kao kad bi predo~ili sebi raju koja obra|uje poljoprivredna dobra s kojih svi prihodi idu vlastima. Vlast ih koristi, tro{i za provod, uìvanje, za darove, za mito i korupciju, a raja u svojoj sljepo}i tumara kroz vje~nu tminu iz koje i ne traì izlaz niti poku{ava iza}i. Oni nemaju kome da se poàle, a niti ima ko da ih za{titi, jer iz tog stanja nema izlaza. Pomirljivo podnose ropstvo i sve vrste muka, jer smatraju da je tako Bogom dano, te da je vlast primarna, a njihovo pravo sekundarno. Susjedna plemena tih pokrajina bila su dosta prevrtljiva i nestabilna. Nisu imali neke posebne ìvotne ciljeve. Povremeno su upadali u Irak i [am, tumaraju}i za hranom. Arapi u unutra{njosti Arabije tako|er su bili me|usobno nepovezani. Oni su uglavnom bili optere}eni plemenskim porijeklom, nesuglasicama, obi~ajima, vjerom itd. Nisu imali jaku centralnu vlast koja bi ih za{titila u nevolji i odbranila od zla.

ARAPI I HID@AZSvi Arapi su s po{tovanjem gledali na Hidàz. Veoma ih je interesirala politi~ka situacija u njemu. Hidàz je za njih bio prolaz do vjerskog centra svijeta, do Meke, do Kabe. Stoga su i na Hidàz gledali kao na svetu oblast. Vladare Hidàza su po{tovali kao ~uvare vjerskog centra Meke i sveti{ta Kabe. Za Meku smo rekli da je bila prijestolnica u kojoj je funkcionirala i vjerska i svjetovna vlast. Va`ne odluke su se donosile u hramu Kabe. Glavni zadatak vlasti bio je briga o poslovima od interesa za hodo~asnike. U Meki je radilo i sudstvo. Oni su sudili po vjerskom pravnom zakonu Ibrahima, a.s. Iako je vlast u Hidàzu li~ila na vlast u dana{njim parlamentarnim sredunama, ipak je

34


bila preslaba da podnese ovoliki teret dràve s najve}im vjerskim centrom na svijetu. To se pokazalo ta~nim, posebno kad je do{lo do sukoba s Abesincima, o ~emu }e biti rije~i.

VJERE ARAPAVe}ina Arapa slijedila je dugo vremena vjeru Ismaila, a.s., koji ih je pozivao vjeri svoga oca Ibrahima, a.s. Oni su vjerovali u Boga, Jednog Jedinog i ispovijedali Boìju vjeru. To je trajalo jedno izvjesno vrijeme, dok nisu po~eli zaboravljati Boìje opomene i zabrane. I pored sve ve}eg zapadanja u idolopoklonstvo, uvijek je postojao vrhovni Bog Allah, d`.{., kome su se obra}ali u te{kim situacijama. Neke islamske obrede hadà izvr{avali su sve do dolaska na vlast Amra ibn Luhaja poglavara plemena Huzaat. On je odrastao u pobo`noj sredini koja je po{tovala Boìje granice. Odlikovao se iskreno{}u i bogobojazno{}u, pa ga je narod zavolio. Smatrali su ga velikim ~ovjekom. On otputova u [am da posjeti podru~je iz kojega je bilo najvi{e poslanika i u koje je do{lo najvi{e Boìjih objava. Tamo vidje da stanovnici oboàvaju kipove, pa mu se to dopade i povjerova da su oni u pravu. Iz [ama se vrati nose}i sa sobom kip zvani Hubel, pa ga postavi u Kabu. Zatim pozva stanovni{tvo Meke u mnogobo{tvo. Oni se listom odazva{e, po{to su cijenili Amr ibn Luhaja, pa su smatrali da je i to ~emu ih poziva dobro. Za kratko vrijeme, stanovnici cijelog Hidàza po~e{e slijediti stanovnike Meke. Oni su vlasnici Kabe i stanovnici Harema.44 Me|u najstarije kipove u Kabi ubrajao se i bog Menat, kojeg su dovukli s obale Crvenog mora, iz nekog mjesta blizu Kudejda. Zatim je poznat Lat, kojeg su donijeli iz Taifa i Uzat, kojeg su nabavili u Vadi Nahlu. Ova tri kipa su bila i najve}a. [irk - mnogobo{tvo je iz dana u dan uzimalo sve vi{e i vi{e maha. Broj kipova se stalno pove}avao. Bilo ih je na svakom mjestu Hidàza. Spominje se da je Amr ibn Luhaja imao vezu sa dìnima, pa ga jedan od dìna obavijestio da su kipovi iz perioda Nuhovog, a.s., naroda, a koji su se zvali Vedd, Suvaa, Jegus, Jeuk i Nesr, zakopani u Dìddi, pa ih treba prona}i i donijeti u Kabu. On na|e ove kipove u mjestu Tihama, na obali Crvenog mora sjeverno od Hidàza, i donese ih u Kabu. Kada do|e vrijeme hodo~a{}a, on ih prikaza hodo~asnicima, a potom ih opet smjesti u Kabu. Od tog vremena, svako pleme je imalo svoga boga - kipa, pa ~ak i svaka ku}a zasebno. Harem Kabe ispuni se kipovima. Evidentno je, da je u vrijeme osloba|anja Meke, Resulullah, a.s., zatekao 360 kipova. On ih je poobarao i porazbijao, a zatim je naredio da sve ostatke iznesu iz Harema i da ih spale.45


Tako mnogobo{tvo i vjera u kipove postado{e prava manifestacija cijelog stanovni{tva predislamske Arabije, koje je neprestano mislilo da jo{ uvijek slijedi vjeru Ibrahima, a.s. Arape predislamskog doba zvali su El - Dàhilijjun, neznalice u vjeri. Oni su imali posebne obi~aje i vjeru, ceremonije u samim molitvama ispred kipova, koje je opet izmislio najvi{e Amr bin Luhaj. Ono {to bi on radio, mnogi su smatrali lijepom novotarijom, kojom }e uljep{ati Ibrahimovu vjeru, koju su ve} uveliko izopa~ili. Evo nekih ceremonija pri oboàvanju kipova: 1. Stajali su i zadràvali se kraj kipa kome su se molili i od kojeg su traìli za{titu, pomo}; molili za èlju; vjerovali u njegov {efaat - zauzimanje kod Boga za po~injene grijehe, itd. 2. Oko kipa su ~inili hodo~a{}e, tavaf, ili obilazak oko njih, ~inilu su pred njim sed`du i bili ponizni i skru{eni. 3. Pred kipom su klali `rtvu, putem koje su se nastojali pribliìti njegovoj svetosti. Pred njim su klali i stoku svakodnevno, te prizivali ime doti~nog kipa. Ovakvu vrstu klanja Allah, d`.{., zabranjuje muslimanima, kao i meso od tako zaklane stoke. Allah, d`.{., kaè: i {to je na `rtvenicima `rtvovano. (5:3) kao i : I ne jedite ono pri ~ijem klanju nije spomenuto Allahovo ime. (6:121) 4. Jedan od vidova pribliàvanja boànstvu bilo je i prino{enje jela i pi}a kipovima. Tako|er su odvajali od svoje ljetine i stoke i donosili pred kip. A od svega toga najneobi~nija stvar je, da su uvijek odvajali dio za Allaha, vrhovnog Boga. Oni su imali obi~aj da neke stvari za koje su znali da pripadaju samo Allahu, ne pripisuju kipovima, ali tako|er nisu prenosili na Allaha, d`.{., ono {to su smatrali da pripada samo kipu u danoj situaciji. Uzvi{eni Allah, d`.{., rekao je: oni odre|uju za Allaha dio ljetine i dio stoke koju je On stvorio, pa govore: Ovo je za Allaha!A ovo za boànstva na{a! Me|utim, ono {to je namijenjeno boànstvima njihovim ne stiè Allahu, dok ono {to je odre|eno za Allaha stiè boànstvima njihovim. Kako ru`no oni sude! (6:136) 5. Jedan od na~ina pribliàvanja kipu bilo je prino{enje stoke i plodova, {to smo ve} spomenuli. Allah, d`.{., kaè: Ova i ova stoka, i ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvolimo - tvrde oni - a ove i ove kamile je zabranjeno jahati. Ima stoke prilikom ~ijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmi{ljaju}i o Njemu laì... (6:138) 6. U obrede pribliàvanja kipu spadalo je oboàvanje odre|enih vrsta stoke: behiret, saibet, vesilet i hamj. Ibn - Ishak kaè: El - behiret ili es - saiba oslobo|ena je deva, tj. ona koja je izrodila deset ènskih deva izme|u kojih nema mu{ke deve. Ovu vrstu deve ne ja{u, ne {i{aju joj dlaku, ona ne radi teà~ke poslove i njeno mlijeko ne pije niko osim gost. Ako ona ponovo rodi ènsku devu, mladun~etu proreù uho i prema njoj se postupa kao i prema njenoj majci. Ta posljednja, ili jedanaesta deva, zove se behiret - k}er saibe (oslobo|ene deve)

36


El - Vesilet: ovca koja je ojanjila pet puta po dvoje ènske janjadi. Ona se zove vesilet. Janjad koja do|u na svijet poslije toga, jedu samo mu{karci, osim ako rodi mrtvo janje, pa njega jedu svi. El - Hami je el - fahl, a fahl je dromedar - mu`jak deve s kojim je ona izrodila deset ènskih deva izme|u kojih nema mu{ke deve. Njegova le|a su na cijeni (za{ti}ena), ne ja{e ga niko, ne radi nikakve poslove, ne {i{a mu se dlaka i sluì samo za rasplodnju. O tome Kuran kaè: Allah nije propisao behiru, ni saibu, ni vasilu a ni hama. To oni koji ne vjeruju, govore o Allahu laì, a ve}ina njih nema pameti. (5:103) Allah, d`.{., tako|er kaè: Oni govore: Ono {to je u utrobama ove stoke dozvoljeno je samo mu{karcima na{im, a zabranjeno na{im ènama. A ako se plod izjalovi, onda su u tome sudionici. (6:139) Me|utim, postoji i druga~ije tuma~enje ovih vrsta stoke.46 Seid bin El - Musejjib smatra da su ove vrste stoke odre|ene samo za njihove idole,47 a u autenti~nom hadisu, koji je merfu tj. besprekidno prenesen od Resulullaha, a.s., stoji: Amr bin Lihj bio je prvi koji je za{titio i oslobodio ove vrste ìvotinja i uveo ih u obred boànstva.48 Sve prethodne radnje, Arapi su ~inili da bi udovoljili boànstvima, vjeruju}i da }e ih boànstva pribliìti Allahu, biti posrednik do Allaha, i da }e se kod Allaha zauzimati za njih. Kuran o tome kaè: Mi im se klanjamo samo zato da bi nas {to vi{e Allahu pribliìli. (39:3) i: Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti i govore: Ovo su na{i zagovornici kod Allaha. (10:18) Arapi su vr{ili raspodjelu mnogih stvari uz pomo} strjelica bez perja, koje su sluìle za kockanje i igru. Bile su tri vrste strjelica: na kojima je pisalo Da i na kojima je pisalo Ne - koje su upotrebljavali za dono{enje odluka vezanih za posao, putovanje, ènidbu i sl. Ako bi iza{la strjelica sa Da, onda bi taj posao uradili, a sa Ne, ne bi ga uradili te godine, nego bi ponovo bacali sljede}e godine i tako redom. Bilo je strjelica u kojima je bila voda ili krv, pa vrsta na kojoj je pisalo od vas je i nije va{ i oboje. Tako npr. ako bi sumnjali u ne~ije porijeklo, odveli bi ga pred Hubela, i poveli stotinu kurbana koje bi predali vra~u. Ovaj bi bacao strjelice i ako bi ispalo od vas je, zna~i, va{e je dijete i ima pravo naslije|a, a ako bi iza{lo nije va{, ne bi imao pravo naslije|a. Ako bi iza{lo oboje, ostalo bi dijete uz tu porodicu, bilo bi kao i njihovo, ali bez naslije|a i bez o~instva. Sli~no strjelicama su kremen i hazardne igre koje su vezane za opkladu. Uz opkladu bi dijelili meso `rtve prinesene boànstvu i zaklano odabirom strjelica. Arapi su vjerovali u rije~i kahina, arrafa i muned`dìma. Kahin je prorok, koji prori~e budu}nost. On se izdaje za poznavaoca tajni. Me|u njima ima onih koji smatraju da su sljedbenici dìna i da im dìni donose vijesti.


Arraf je onaj koji sebe smatra poznavaocem doga|aja s uzrocima i posljedicama koje navodi u danoj situaciji. On je poga|ao na primjer ko je kradljivac, gdje se kra|a dogodila, {ta je ukradeno i uop}e neke svakodnevne stvari. Muned`dìm je onaj koji gleda zvijezde i planete, i ra~una njihovo kretanje i poloàje kako bi znao situaciju na dunjaluku i ono {to }e se desiti u budu}nosti.49 Vjerovanje ovim ljudima je u stvari vjerovanje u zvijezde, a jedna od vrsta tog vjerovanja bilo je vjerovanje da zvijezde izazivaju ki{u, pa su govorili: pala je ki{a zbog te i te zvijezde.50 Me|u Arapima je bilo rasprostranjeno sujevjerje (tijere) - lo{ predznak ili pesimizam. Oni su u tom sujevjerju i{li tako daleko da su prelazak ma~ke preko puta ili prelijetanje ptice iznad glave, smatrali nesre}om. Prilazili bi ptici (ili muflonu), te je popla{ili, pa ako bi ona pobjegla na desnu stranu, oni bi nastavili sa zapo~etim poslom i smatrali da je u njemu hair, a ako bi pobjegla na lijevu stranu, oni bi odustali od toga posla vidjev{i u tome lo{ predznak. Ovim vrad`binskim obi~ajima mogu se pridodati jo{ - no{enje ze~ije {ape oko vrata, zatim zaziranje od nekih dana ili mjeseci, od nekih ìvotinja, ku}a, èna, vjerovanje u zaraznu bolest i sovu. Vjerovali su da se du{a ubijenog ne}e smiriti dok se ne podmiri krvna osveta i du{a mu postaje sovom i lebdivazduhom i da }e govoriti: Vratite me u tijelo, vratite me u tijelo!, ili: Napijte me, napijte me!, pa ako se izvr{i osveta ili uzme krvarina, ona }e u}i u tijelo i smirit }e se.51 Eto, tako su vjerovali Arapi predislamskog doba, iako su imali i ostataka Ibrahimove, a.s., vjere, koju nisu u potpunosti napustili, kao: veli~anje Kabe, obilaènje ili tavaf oko Kabe, obavljanje hadà, umre, stajanje na Arefatu, Muzdelifi i klanje kurbana. Tako|er su u to sve unosili bidate - novotarije. Kurej{ije su govorile: Mi smo sinovi Ibrahima i nasljednici Kabe, mi smo njeni vlasnici i stanovnici Meke. Niko od Arapa nema takva prava i takav poloàj. Sebe su znali nazivati El - Hums, a to je zajedni~ki naziv pripadnika plemena Kurej{, Kinana i Dèdil. Mi ne smijemo napu{tati Harem i skinuti Ihrame. Oni nisu stajali na Arefatu, niti su ifadu ~inili s Arefata, nego su to ~inili s Muzdelife (ifada je grupni povratak s Arefata). O tome Allah, d`.{., kaè: Zatim krenite odakle kre}u ostali ljudi. (2:199) Oni su govorili tako|er: Mi, El - Hums, ne smijemo drobiti hranu i prìti je na maslu, dok smo u ihramu. Mi ne ulazimo u {atore od kostrijeti, a kada se odmaramo, odmaramo se samo u ku}ama, sve dok smo u ihramima.52 Govorili su tako|er: Ko je do{ao u Hram i donio sa sobom hranu, ne treba jesti tu hranu u vrijeme hadà i umre.53 Tako|er su naredili stanovnicima van Harema da svoj prvi tavaf oko Kabe moraju obaviti u odje}i nekog od El - Humsa, a ako ne na|u odje}u (a mu{karci su), onda }e obilaziti Kabu goli. @ene su skidale svoju odje}u osim otvorene ko{ulje. O obla~enju Allah, d`.{., kaè: O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad ho}ete da molitvu obavite. (7:31)

38


Ako neko od mu{karaca ili èna bude po~a{}en da tavafi u svojoj odje}i u kojoj je do{ao, bacit }e je poslije tavafa i ne}e je koristiti vi{e ni oni, a ni drugi. Obi~aj im je bio da ne ulaze u svoje ku}e na glavni ulaz ako su u ihramima, nego bi na zadnjoj strani ku}e napravili otvor kroz koji bi ulazili i izlazili. Takvu besmislenost smatrali su dobro~instvom. Kuran je to zabranio, pa Allah, d`.{., kaè: Ne iskazuje se ~estitost u tome da sa stra`nje strane u ku}e ulazite, nego je ~estitost u tome da se Allaha bojite. (2:189) Sva ova vjerska ubje|enja predislamskih Arapa bila su ~isti {irk ili mnogobo{tvo. To isto je i vjerovanje u kipove, u vrad`bine, u izmi{ljotine itd. âk su i jevreji, kr{}ani, me|usije - poklonici vatre, Sabejci i drugi, nalazili puteve da prodru u Arabiju sa svojim vjerskim ubje|enjima i obi~ajima. Jevreji su imali najmanje dva perioda kada im je uspjelo da prodru na arabijsko tlo. 1. Njihova seoba u vrijeme ratnih pohoda Asirije i Babilonije u Palestinu. Do osvaja~kih pohoda do{lo je zbog pritiska na jevreje, ru{enja njihovih gradova i njihovih hramova od strane kralja Nabukodonosora, 589. g. p.n.e. Ve}ina zarobljenih jevreja odvedena je u Babiloniju, a odatle da podijele napu{tenu zemlju od Palestine do Hidàza i da se udoma}e na sjeveru Arabije.54 2. Poslije rimskog zauzimanja Palestine, pod vo|stvom rimskog vo|e Tita, 70. g.n.e., Rimljani su vr{ili pritisak na jevreje, te nakon ru{enja njihovih hramova, vi{e jevrejskih plemena odlazi u Hidàz. Oni se naseli{e u Jesrib (Medinu), Hajber i Tejmu. Izgradi{e naselja, sela i tvr|ave. Tako do|e ìdovska vjera u Arabiju, putem njihovih muhadìra (izbjeglica). Jevreji postado{e i politi~ki faktor o kojem se govorilo pred pojavu islama, a posebno u vrijeme prvog stolje}a islama. Kada se islam po~eo {iriti, u Arabiji su ìvjela poznata jevrejska plemena: Hajber, Nadir, Mustalek, Kurejza, Kajneka, a ~uveni pisac djela Vefaul - Vefa, Es - Srmhudi, spominje na 116. strani svoje knjige preko dvadeset jevrejskih plemena.55 Jevrejska vjera je stigla i u Jemen preko Esada Ebi - Kureba, koji je kao borac i{ao u Jesrib i tamo primio jevrejstvo. On je sa sobom poveo dvojicu rabina iz plemena Benu Kurejza u Jemen. Jevrejska vjera brzo se {irila u Jemenu, tako da je dolaskom na vlast Esadovog sina Jusufa u Jemenu, Zu Nuvas udario na kr{}ane Ned`rana i pozvao ih da prime jevrejstvo. Kad oni odbi{e, on ih pobaca u iskopane jame i zapali ih. U vatri su gorjeli, bez razlike, mu{ko i ènsko, i staro i mlado. Navodi se da je broj `rtava bio izme|u 20 i 40 hiljada. Taj doga|aj desio se oktobra, 523. g.,56 a Kuran navodi dio ove pri~e u poglavlju El - Burud`. Kr{}anska vjera je do{la u Arabiju putem vizantijske i abesinijske okupacije. Prva abesinska okupacija Jemena bila je 340. g.n.e. i trajala je do 378. g.57 U tom periodu, u Jemenu po~elo je propovijedanje evan|elja u svim pokrajinama. Tada je u Ned`ran do{ao


i neki veliki pobo`njak, zvani Fimijan, pa je i Ned`rance pozvao u kr{}ansku vjeru. Zbog njegove pobo`nosti svijet mu povjerova, a kad njihov vo|a Malbu primi tu vjeru, primi je i ostalo stanovni{tvo.58 Kad su Abesinci u{li u Jemen, pogazi{e ono {to je u~inio Zu - Nuvas, a Ebreha zauze vlast. On po~e {iriti kr{}ansku vjeru veoma brzo i na veoma {irokom podru~ju. To doseè takve granice da je u Jemenu èlio sagraditi Kabu, kako bi odlazak u Meku zamijenio dolaskom u Jemen. On krenu da sru{i Kabu u Meki, pa ga Allah primjerno kazni i za ovaj i za onaj svijet. Kr{}anstvo su prihvatila arapska plemena Gasasine, Taglub, Tajj, a i neka plemena koja su grani~ila s Bizantijom, a prihvatili su ga i neki vladari Hire. Oboàvanje vatre (el - medùsijje), uglavnom su prihvatili Arapi koji su ìvjeli u pograni~nim predjelima Arabije prema Perziji. Sljedbenika ove vjere bilo je i u Iraku i Bahrejnu. Naro~ito ih je bilo u Ahsi i Hid`ru, gradovima Bahrejna, kao i na obali Arabijskog zaljeva. Tu vjeru slijedili su i mnogi Jemenci u vrijeme perzijanske okupacije. O sabijstvu nam govore mnoge arheolo{ke iskopine u Iraku. To je bila vjera naroda Ibrahima Kaldejskog. Kaldejci su bili semitski narod koji je vjerovao u astrologe i astrologiju. Ovoj vjeri su se priklonili mnogi stanovnici [ama i Jemena u pro{losti. Ali, nakon navale kr{}anstva i jevrejstva, to vjerovanje po~elo je gubiti svoje sljedbenike. I pored toga jo{ uvijek ima me|u ljudima ostataka tog vjerovanja, pomije{anog s oboàvanjem vatre, naro~ito u Iraku i na obalama Arabijskog zaljeva.59

VJERSKO STANJEIslam je zatekao sve ove religije i sva ova vjerovanja kod Arapa, ali ne u njihovom usponu, ve} u slabljenju i stagniranju. Idolopoklonici koji su se izdavali za sljedbenike vjere Ibrahima, a.s., bili su daleko od naredbi i zabrana Ibrahimovog, a.s., {erijata, daleko od plemenitog Ibrahimovog, a.s., ~udore|a - ahlaka. Duboko su gazili zabludama i grijesima, pa se vremenom razvijalo kod njih idolopoklonstvo ili mnogobo{tvo sa svim prate}im njegovim obi~ajima. Sve je to ostavilo duboke tragove na dru{tvenu, politi~ku i vjersku svijest tog naroda. Jevrejstvo se pretvorilo u dvoli~nost i diktaturu. Jevrejski poglavari su postali vrhovni gospod - bog svojoj naciji. Oni su sudili ljudima i diktirali njihovom sudbinom. Ljudi su pred njima polagali ra~un za privatne gre{ke, pa ~ak i za rije~i izgovorene {apatom. Sva njihova briga bila je vlast i blago. Prava vjera je slabila, {irilo se nevjerstvo, jeres, te ravnodu{nost prema u~enju, na koje Allah podsti~e i nare|uje svakome da ga po{tuje.

40


Kr{}anstvo je postalo idolopokloni~ka vjera, te{kog shva}anja, ono je uspostavilo ~udan spoj izme|u Boga i ~ovjeka. Stoga ono nije ostavilo duboke i stvarne tragove na Arape, koji su ga prihva}ali posebno zbog veoma razli~itog u~enja, i njegovog odraza na na~in ìvota koji su ìvjeli, i od kojeg se nisu mogli udaljiti. Stanje sljedbenika ostalih vjera kod Arapa bilo je kao i stanje mnogoboàca - mu{rika. Njihova srca bila su sli~na, kao i njihovi obi~aji, njihova vjerska ubje|enja i njihov pogled na svijet.

ARAPSKO PREDISLAMSKO DRU[TVONakon obrade politi~ke i vjerske situacije na Arabijskom poluotoku, ostalo nam je da kaèmo ukratko o dru{tvenim, ekonomskim i eti~kim prilikama toga doba.

DRU[TVENE PRILIKEArapi su imali nekoliko dru{tvenih slojeva s izraènim me|usobnim razlikama. Odnos me|u ljudima plemstva bio je na visokoj ljestvici uspona i napretka. Ljudi su imali slobodu volje i govora, ma koji poloàj imali u tom staleù. Kad bi ~ovjek èlio pohvaliti arapske vrline, ~ast, hrabrost, plemstvo itd., u ve}ini slu~ajeva bi se u svojoj poeziji obra}ao èni. @ena je bila u stanju, samo ako je htjela, dovesti ~itava plemena do mira ili ih zavaditi do te mjere, da me|u njima do|e do prolijevanja krvi, sukoba i ratova. Me|utim, i pored toga, mu{karac je bio glava porodice i nosilac glavne rije~i u ku}i. Mu` i èna bili su vezani brakom, s dozvolom njenih roditelja ili staratelja, a ona nije imala pravo da im se suprotstavi. U drugim slojevima postojao je obi~aj mije{anja mu{karaca i èna. To ne moèmo objasniti druga~ije, osim da je vladao nemoral, bestidnost, razvrat i prostitucija. Ebu - Davud prenosi od Ai{e, r.a., da je vjen~anje u predislamsko doba bilo na ~etiri na~ina: 1. Postojao je brak poput dana{njeg. Za momka se na|e djevojka, zaprose je i oni se vjen~aju. 2. Mu` kaè èni, nakon zavr{enog mjese~nog ciklusa, da ide tom i tom ~ovjeku i traì da ona ìvi s njim. Njen mu` joj se ne primi~e dok ne ustanovi da nije trudna s tim ~ovjekom.


Ako ostane trudna, njen mu` spolno op}i s njom ako ho}e. Ovo se ~inilo u slu~aju da ~ovjek nije imao djece pa je htio da mu se rodi dijete. Ovakav brak se zvao nikahul - istibdai. 3. Okupi se grupa od tri do deset osoba, pa op}e s jednom ènom. Ako ona ostane trudna, nakon poroda pozove sve u~esnike u sramnom ~inu i svi moraju do}i, a ona odabere onoga koga ona ho}e, da bude otac njenom djetetu. Taj uzima dijete i daje mu porodi~no ime. 4. Okupe se kod ène mnogi mu{karci i ona ne smije odbiti nikoga ko je do{ao. To su uglavnom bile javne ène. Na svoja vrata su stavljale zastavicu kao znak raspoznavanja njihove ku}e. Ko god je èlio u}i kod takvih èna, znao je gdje ide. Ako bi takva èna ostala trudna i rodila dijete, okupili bi se svi koji su joj dolazili, a onda bi pozvali fizionomiste - poznavaoce ljudske fizionomije. Zatim bi ona dala dijete onome kome sli~i i ono bi bivalo progla{eno njegovim i ne bi mogao to da odbije. Dolaskom Objave, Allah, d`.{., poni{tava sve vrste ovakvih brakova, a dozvoljava samo dana{nji islamski brak.60 Postojao je kod predislamskih Arapa jo{ jedan na~in braka. Naime, mu{karca i ènu spajale su sablje i koplja, tako {to su pobjenici iz plemenskih ratova uzimali ène pobije|enih. Djeca ro|ena iz tih veza nisu imala nikakva prava na o~instvo, a sramota ih je pratila ~itavog ìvota. Poznato je da su Arapi predislamskog doba mogli imati onoliko èna koliko su htjeli. âk su u isto vrijeme sklapali brak s dvjema ro|enim sestrama, kao i sa ènama svojih o~eva ako bi one ostale udovice ili bile pu{tenice. O tome govori Kuran u poglavlju En Nisa, ajet: 22 i 23. Tako|er su mu{karci mogli dati vi{e neograni~enih rastava (talaka) jednoj èni.61 Blud i razvrat su uveliko vladali u svim slojevima arapskog predislamskog dru{tva. Ne moèmo izdvojiti posebno ni jednu dru{tvenu ljestvicu, izuzev pojedinaca koji su ~asno ìvjeli i koji su blud smatrali nemoralom i velikom sramotom. Slobodne ène su bile u boljem poloàju od robinja i robinje su predstavljale veliku nesre}u; izgleda da Arapi uglavnom nisu smatrali sramotnim blud koji su ~inili. Prenosi Ebu - Davud, od Amra bin [uajba, a ovaj od svoga oca, pa od djeda i kaè: Ustao je neki ~ovjek i rekao: Ta i ta osoba je moj sin. U~inio sam preljubu s njegovom majkom prije islama, a Resulullah (s.a.v.s.) re~e: Islam ne priznaje tvrdnju da je neko nekome sin, a vrijeme dàhilijeta je pro{lo! Buhatija u svom sahihu u knjizi En - Nikah, naslovio jedno poglavlje ovako: Nema braka osim s dopu{tenjem staratelja, dijete pripada onome u ~ijoj se postelji rodilo, a preljubniku kamenovanje. Pri~a o me|usobnom prepiranju Sad bin Ebi - Vekasa i Abd ibn Zumata oko sina Zumatove robinje, poznata je. Sin se zvao Abdurrahman ibn Zumaat.62

42


Odnos oca i djece mogao se svrstati u nekoliko kategorija. Bilo je onih koji su govorili: Na{a djeca su na{e dìgerice koje hode zemljom. Abilo je i onih koji su ubijali ènsku djecu, ili ih ìvu zakopavali, boje}i se sramote: Bilo je i onih koji su ubijali svoju djecu jo{ u maj~inoj utrobi, boje}i se siroma{tva i sramote. O tome govori Kuran u poglavljima i ajetima: 6:151; 16:58, 59; 17:31 i 81:8. Me|utim, ne moèmo re}i da je ovo bio dominantni vid etike i morala. Arapima je bilo veoma va`no da imaju mnogo sinova koji }e se boriti za svoju zemlju. Opho|enje brata s bratom i brati}ima, kao i ostalom rodbinom, bilo je zasnovano na jakim krvnim vezama. @ivjeli su za plemensko rodoljublje, a za njega i umirali. Duh jedinstva vladao je unutar jednog plemena i to je jo{ vi{e pove}avalo rodoljubivost. Temelj dru{tvenog ustrojstva jednog plemena bilo je pojedina~no i krvno rodoljublje. Pridràvali su se nepisanog pravila: Pomozi bratu, bio u pravu ili ne. Naravno, ovo pravilo bilo je u skladu s pravilom islamskog u~enja, koje kaè: Pomo} silniku treba da bude takva da bi ga sprije~ila u izvr{avanju nasilja. Natjecanje u porijeklu i ~asti ~esto je bilo uzrok izbijanja me|uplemenskih ratova, ~ak i me|u onim plemenima ~iji je predak zajedni~ki. To se de{avalo izme|u Evsa i Hazredà, Abesa i Zubjana, kao i Bekra i Tagluba, te nekih drugih. Me|utim, dru{tveni odnosi izme|u plemena razli~itog porijekla nisu bili jaki i ~vrsti. Oni su se me|usobno uni{tavali u ratovima. U nekim prilikama poglavari plemena zakazivali su javne skupove na koje su dolazila razli~ita plemena, naro~ito u svetim mjesecima mjesecima hodo~a{}a. Ti mjeseci bili su Arapima od velike va`nosti, jer su u njima uspostavljali normalne ljudske odnose i rje{avali mnoge ìvotne probleme. Ukratko re~eno, dru{tvene prilike bile su u jadnom stanju, a kako i ne bi, kad je neznanje i praznovjerje uveliko vladalo Arabijom, a svijet ìvio u mnogobo{tvu i ideolo{kom mraku. @ene su se kupovale i prodavale. S njima se postupalo kao s predmetom, dok mu{karac nije imao nikakvih - ni ljudskih ni moralnih ograni~enja. @ivio je kako je htio i s kim je htio. Vlast se kretala u krugu bogatih, koji pune kase blagom sa sirotinjskih le|a ili vlasti koja je stalno spremna da ratuje.

EKONOMSKE PRILIKEEkonomske prilike su uvijek bile proizvod dru{tvenih. To se najbolje vidi po ìvotnom standardu ljudi tog doba. Trgovina je bila najve}i izvor materijalnih sredstava za ìvot. Trgovina se obavljala samo u vrijeme kad su putevi bili sigurni i vrijeme mirnodopsko, a tako ne{to bilo je nemogu}e sastaviti na arabijskom tlu, osim u svetim mjesecima. U tim


mjesecima odràvali su se ~uveni trgova~ki sajmovi. Poznata sajmi{ta su bila (suk ~ar{ija) Ukkaz, Zu - Medàz, Mad`na i mnogi drugi. [to se ti~e zanatstva i ostalih proizvodnih struktura, one nisu bile razvijene, i Arapi su bili dalje od toga nego ijedan drugi narod. Mnoge vrste zanatstva cvjetale su u Jemenu i Hiri, a najpoznatiji su bili koàrstvo i tekstilstvo, dok se u centralnoj Arabiji stanovni{tvo bavilo sto~arstvom i zemljoradnjom. Arapske ène prele su vunu i plele odje}u, ali najvi{e za sebe i za ratnike, jer je sve to bilo izloèno plja~ki napada~a, te nije ni govora bilo o nekoj proizvodnji. Vrijedno je napomenuti, da je ina~e vladalo jedno op}e stanje bijede, gladi i siroma{tva.

ETIKA ARAPANe negiramo da su Arapi predislamskog doba imali nekih veoma niskih normi pona{anja, sramotnih radnji i situacija koje odbacuje zdrav razum i ne prihva}a ~ovjekova priroda, ali imali su i te kako pohvalnih i vrijednih kvaliteta kojima bismo se i mi danas mogli diviti i ~uditi. Tu spadaju: 1. Kerem - ~ast i plemenitost u ~emu su se

zapecaceni dzennetski napitak (sira allahovog poslanika savs)

Documents