naučno popularna revija o prirodi, čovjeku i ekologiji broj 31

N A U Č N O P O P U L A R N A R E V I J A O

P R I R O D I , Č O V J E K U I E K O L O G I J I

S a r a j e v o 2 0 1 0 . , b r o j 3 1 , g o d i n a X I V

RIZNICA ŽIVOTA

FONDEKO SVIJETNaučno popularna revija o prirodi,

čovjeku i ekologijiSarajevo, 2010., broj 31, godina XIV

Izdavač: Udruženje za podsticanje uravnoteženog razvoja i kvalitet života

„Fondeko“ SarajevoSuizdavač: Federalno ministarstvo

okoliša i turizmaUpravni odbor Fondeko: Mr. Esma Kreso - Bešlagić (predsjednik); Hajdar Arifagić,

novinar; Mate Bandur, dipl. ing.; akademik Ljubomir Berberović; dr. Vladimir Beus;

mr. sc. Mehmed Cero; prof. dr. Esma Habul - Velagić; dr. sc. Nevenko Herceg; Ana

Mrdović, dipl. ing. hort.; mr. teh. nauka Faruk Muštović; dr. sc.Tatjana Neidhardt; akademik

fra Petar Vidić; Nermin Zubčević, dipl. vet. Za izdavača: Halida Vuković

Glavni i odgovorni urednik: Alma Džinović Zamjenik glavnog i odgovornog urednika:

Tomislav Lukić, prof.Uredništvo: Hajdar Arifagić, novinar; akademik Ljubomir Berberović; dr. sc.Nevenko Herceg; prof. dr. Aleksandar

Knežević; mr. Esma Kreso-Bešlagić, Danijela Petrović, prof.; doc. dr. Šekib Sokolović; dr. sc.

Čedomil Šilić, prof. dr. Dubravka Šoljan; akademik fra Petar Vidić; Vojislav Vujanović,

likovni kritičar.

Unos teksta: Admir TihićLektor: Nada Franjković

Korektor: Sabaheta AbadžićSekretar redakcije: Zumreta Begović

Prvi glavni i odgovorni urednik Nijaz Abadžić laureat Povelje časti UNEP „Global 500“

Adresa redakcije: Revija „Fondeko svijet“ Branilaca Sarajeva 47, 71000 Sarajevo-

Bosna i Hercegovina, tel/fax: ++387 33 21 13 54e-mail: [email protected], www.fondeko.ba

Rukopisi, fotografije, diskete i CD se ne vraćaju.

Tehničko uređenje: Shift, Mostar (www.shift.ba)Štampa: BLICDRUK Sarajevo

Za Štampariju: Muhamed Hrlović, graf.ing.U skladu sa Zakonom o javnom informisanju, revija „Fondeko svijet“ upisana je u Registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i

informisanja Kantona Sarajevo kao nekomercijalno glasilo. Registarski broj NKM

14/99, od 19.05.1999.Naslovna strana: Bjelašnica

Foto: Muhamed ŠišićPosljednja strana: Divlji konji s Kruga, Livno

Foto: Željka MihaljevićIlustracije: Božo Stefanović

Tiraž: 3.000Revija se štampa na recikliranom papiru

ISSN 1512-634X UDK 574(05)

SADRŽAJPROŠLO JE VRIJEME„SLOBODNIH STRIJELACA“

Akademik Ljubomir Berberović

Današnji naučnik je dio cjelovite velike vojske, koja predstavlja možda najveću, a sigurno najvažniju jedinstvenu vođenu djelatnost današnjeg svijeta...

02SUDAR DIREKTIVEI PRLJAVE TEHNOLOGIJE

Zineta Mujaković, dipl.biolog; Suada Numić, dipl.ing.maš

Biološka raznolikost je temelj života na Zemlji. To je pojam koji označava svu raznolikost života na Zemlji, skup...

13UKRAS I RIJETKOSTNA KROVU HERCEGOVINE

Dr. sc. Čedomil Šilić

32

Riječ je o endemičnom Frajnovom karanfilu (Dianthus freynii Vandás) koji za vrijeme cvjetanja ukrašava neke planine hercegovačkog endemičnog...

ZOB JE VRLOZDRAVA HRANA

Akademik Taib Šarić

Do sada se u ljudskoj ishrani koristila zob samo tako što bi joj se mašinski odstranjivale pljevice. Sada će se nove golozrne sorte koje imaju bolji...

42

EKOLOGIJA I (ILI)ZAŠTITA OKOLIŠA

Tomislav Lukić, prof.

04

Piše se i govori o ekološkim proizvodima, ekološkoj hrani, ekološkoj svijesti, ekološkim udrugama. “Ekološki” i “eko” povezuju se s nečim što je...

GDJE SMOPOGRIJEŠILI

Dr. sc. Tomislav Dubravac,

Suvremeno čovječanstvo već živi iznad mogućnosti planeta Zemlja. Sve se pretvorilo u interes, u borbu za materijalne stvari...

17SLOVO O ČOVJEKUI KAMENOM SPAVAČU

Vojislav Vujanović

I sve je postalo tako čvrsto vezano među sobom da prohod kroz Makovu poeziju jeste prohod kroz specifičan univerzum koji na sebi nosi obilježje radnosti...

34HAJKA NA „LABUDA“

Helena Polić,

61

Građani i NVO su u aprilu 2009. godine upozorili sve nadležne i odgovorne institucije na nezakonite radnje i gradnje u nukleusu, najužem zaštićenom...

BIODIVERZITETJE NAŠ ŽIVOT

Alma Džinović

Rezolucijom 61/203, Generalna skup-ština UN, proglasila je godinu 2010. – Međunarodnom godinom biodi-

verziteta (Biodiversity is life. Biodiversity is our life), ukazujući zemljama članicama i svjetskoj javnosti da je biološka raznoli-kost globalno pitanje, da ovom prirodnom kapitalu prijeti sve izraženija opasnost i da se narušavanje biodiverziteta mora zausta-viti. Premda još nije poznat ni približan opseg biološke raznolikosti, znanstvenici su do danas opisali i klasificirali 1.063.000 životinjskih vrsta, 344.300 biljnih vrsta te 11.200 mikroorganizama, a o genima se svakog dana saznaje nešto novo.Pretpostavlja se da ukupan broj vrsta dose-že 10 do 30 miliona, ali svake godine išče-zava 40.000 vrsta, što uveliko smanjuje

cjelokupnu ekološku ravnotežu i stabil-nost.Sve je više dokaza o narušavanju biodiverzi-teta, posebno u vremenu globalnih klimat-skih promjena i pretjerane eksploatacije prirodnih resursa. Uprkos nezamjenjivosti i važnosti za opstanak svih živih bića, biološ-ka raznolikost u stalnom je trendu opada-nja. Tako je procijenjeno da je trenutna brzi-na izumiranja vrsta 1.000 puta veća od prirodne. Ako se takav trend izumiranja na-stavi, smatra se da će do 2050. godine povr-šina od 1,3 milijarde hektara (otprilike 1,5 posto površine SAD-a) izgubiti svoju počet-nu razinu biološke raznolikosti. Prema „cr-venom popisu“ Svjetskog saveza za prirodu(The World Conservation Union, IUCN) od promatranih vrsta, čak 38% njih je suočeno s opasnošću od izumiranja.Slikovito, ugrožen je svaki četvrti sisavac,

svaka osma ptica, svaki treći vodozemac. WWF navodi: “Aktuelni trend gubitka bio-diverziteta ne ostavlja nam ni vremena ni prostora za prenemaganje. Krajnje je vrije-me da pokažemo najviši nivo ambicije i odgovornosti kako bi očuvali naš prirodni kapital i obezbijedili socijalnu i ekonom-sku dobrobit za buduće generacije i to ne “u najvećoj mogućoj mjeri”, već u potpuno-sti do 2020. godine”. Ukoliko ne bude tako, a aktuelni trend uništavanja prirode na ko-pnu se nastavi, Evropu će to koštati oko 1,1 trilion eura godišnje, stoji u izvještaju WWF-a.Dakle, sasvim je jasno da je biološka ra-znolikost osnova života na zemlji. Ekosi-stemi naše planete opskrbljuju nas mno-gim nezamjenjivim izvorima, a čista voda, zrak i tlo samo su neki od njih.Ako to uni-štimo, uništili smo život.

Sve je više dokaza o narušavanju biodiverziteta, posebno u vremenu globalnih klimatskih promjena i pretjerane eksploatacije prirodnih resursa. Uprkos nezamjenjivosti i važnosti za opstanak svih živih bića, biološka raznolikost u stalnom je trendu opadanja

1

FONDEKO SVIJET/31/2010.

Riječ urednice

Akademik Ljubomir Berberović

Prava nauka počinje sumnjom, a dobra nauka i završava u sumnji.

Nauka danas predstavlja džinovski globalni organizam, neprekinutu mrežu istraživačkih aktivnosti,

projekata i institucija. Planetu prekrivaju povezani sistemi razotkrivanja nepoznatog i objašnjavanja neobjašnjenog, rješavanja zagonetki koje iskrsavaju na putu čovjeko-vog života i razvoja društva. Svjetska armi-ja profesionalnih istraživača vjerovatno je premašila broj od dvadeset miliona visoko obrazovanih stručnjaka različitih profila, koji su neposredno angažovani u procesi-ma sticanja novog znanja. Danas djeluje 90% svih naučnika koji su ikad postojali na Zemlji. Zabilježeno je da postoji oko pet hiljada naziva za razne naučne grane i dis-cipline. Globalna mreža naučnih institucija afirmisala se kao ključni faktor sadašnjeg i budućeg života čovječanstva, osobito uspješnim proučavanjem atmosferske fizi-ko-hemije (deplecija ozonskog sloja u stra-tosferi) i ulaskom u čovjekove najintimnije biološke podatke (sekvencioniranje huma-nog genoma). U isti mah, drastično se skratilo vrijeme između pojave naučnog otkrića i trenutka njegove preobrazbe u sredstva ljudske prakse. Nauka se brže nego ikada pretapa u tehnologije, sredstva prakse. Svijet je nepovratno ušao u eru vla-davine znanja, u eru diktature tehnologije.

Istraživač i publikaI lice same nauke pretrpjelo je duboke pro-mjene. Zauvijek je prošlo doba klasične predstave o naučniku. To više nije osobe-njak koji vrijeme provodi usamljen u polu-mračnoj laboratoriji i iza spuštenih zastora posrće krivudavim putevima do tajni svije-ta, rasvjetljavajući korak po korak tmine nepoznatog, da bi (ponekad) zadivljenoj okolini predstavio svoja senzacionalna pronalaska. Differentia specifica moderne nauke sastoji se u činjenici da funkcioniše kao planska aktivnost, strogo programira-na na određen duži ili kraći rok. Naučni rezultati dolaze kao ishod istraživačkog rada, koji je najčešće (a kad je riječ o veli-

Današnji naučnik je dio cjelovite velike vojske, koja predstavlja možda najveću, a sigurno najvažniju jedinstvenu vođenu djelatnost današnjeg svijeta. Savremeni istraživač najviše vremena troši na komunikaciju sa drugim čvorovima iz globalne istraživačke mreže, ujedinjene zajedničkim radnim temama

kim pothvatima – obavezno) detaljno pla-niran i brižljivo organizovan. Današnji naučnik je dio cjelovite velike vojske, koja predstavlja možda najveću, a sigurno najvažniju jedinstveno vođenu djelatnost današnjeg svijeta. On najčešće predusmjereno radi na unaprijed izabranoj problematici, kao dio planetarnog sistema koji služi najefikasnijem rješavanju pažlji-vo definisanih i odabranih problema. Sa-vremeni istraživač najviše vremena troši na komunikaciju sa drugim čvorovima iz globalne istraživačke mreže, ujedinjene za-jedničkim radnim temama. Pojedini sa-radnici u određenom istraživanju dakako nemaju jednaka mjesta, rangove i uloge, ali im je u svakom slučaju funkcija jasno zada-ta. U egzaktnim (pa možda i u drugim, “mekšim”) naukama više ne može biti “slo-

Javnost rijetko shvata suštinu dostignuća pri-marne nauke, pa stoga teško sagledava njenu prirodu, dok lako previđa zamke i opasnosti pri-mjene novoosvojenih znanja

bodnih strijelaca” u strogom smislu pojma; čak i kad formalno ne pripada nikakvom timu, istraživač je povezan milionima vid-ljivih i nevidljivih niti sa užim i širim, bli-žim i daljim krugovima globalne naučne zajednice. Inače – nije dobar naučnik.Novo znanje dopire do šire publike obično kad se ukažu jasni izgledi na neku korisnu primjenu i tada često dolazi do eksplozije interesovanja u javnosti. Proizvodi primar-ne nauke, kad dobiju širi publicitet, po pra-vilu se doživljavaju kao neka vrsta iznena-đenja. Laička publika, naime, ne prati napretke u tokovima naučnog rada, koji polako i postepeno vode do saznanja (re-zultata, podatka, rješenja). Istraživanja na-preduju putem mnogobrojnih malih, po-nekad jedva vidljivih koraka, čije značenje i važnost na licu mjesta potpuno shvataju

Traganje za novim


2 Savremena nauka i javnost

PROŠLO JE VRIJEME„SLOBODNIH STRIJELACA“

I lice same nauke pretrpjelo je duboke promjene. Zauvijek je prošlo doba klasične predstave o naučniku. To više nije osobenjak koji vrijeme provodi usamljen u polumračnoj laboratoriji i iza spuštenih zastora posrće krivudavim putevima do tajni svijeta, rasvjetljavajući korak po korak tmine nepoznatog, da bi (ponekad) zadivljenoj okolini predstavio svoja senzacionalna pronalaska. Differentia specifica moderne nauke sastoji se u činjenici da funkcioniše kao planska aktivnost, strogo programirana na određen duži ili kraći rok. Naučni rezultati dolaze kao ishod istraživačkog rada, koji je najčešće (a kad je riječ o velikim pothvatima - obavezno) detaljno planiran i brižljivo organizovan.

jedino sami istraživači. Informacija o istra-živačkom zadatku i istraživačkom radu za-htijeva naročit jezik, precizno određen i posredovan posebni žargon, koji nije sva-kom pristupačan. Nije lako pratiti i razu-mjeti govor primarne nauke, pa stoga i proniknuti u naučne probleme i rješenja. Analogno tome, javnost kao cjelina u da-tom trenutku nikad nije sasvim spremna da shvati značenje, značaj i konsekvencije primarnog naučnog otkrića. Širokoj publi-ci se ne može servirati istraživački rezultat u doslovnom obliku, neophodno je modifi-kovati originalna saopštenja, koja su obič-no pisana hermetičnim stručnim jezikom i uz upotrebu zamršenog sistema simbola. Nauku je nužno popularizirati, što je veo-ma težak i odgovoran posao.

Odgovornostdruštvenih činilacaSredstva masovnog informisanja obavješta-vaju svoj auditorijum preko pojednostavlje-nih prikaza, koji su neizbježno neprecizni (što, u principu, nije dozvoljeno u naučnoj komunikaciji). “Vijesti iz nauke” u mediji-ma moraju biti popularne, tj. razumljiv pu-blici, što najčešće ide nauštrb tačnosti i pot-punosti saoštavanja. Tako “sažvakana” saopštenja brzo prelaze sa samog naučnog rezultata na perspektive (buduće) praktične primjene, o čemu je moguće pričati na (ve-ćini) lakše shvatljiv i zanimljiv način, sva-kodnevnim jezikom. Ispunjavajući ovu svo-ju ulogu, tzv. „popularna nauka“ često zavodi u pretjerana maštanja, osobito kada se radi o perspektivama (promptne) upo-trebe novog znanja i stoga uvijek pomalo prelazi u (naučnu) fantastiku.Razni oblici javnog informisanja o nauci, popularizacija nauke i propagiranje nauč-nih dostignuća, neophodni su i treba ih podsticati. Ali, u isti mah, treba uvijek ra-čunati sa inherentnim pojednostavljiva-njem naučnih iskaza u njima. Faktori oz-

biljno zainteresovani za nauku i upotrebu nauke nipošto se ne bi smjeli zadovoljavati medijskim vijestima o znanosti, znanstve-nom radu, znanstvenim problemima i re-zultatima. Dužnost je odgovornih društve-nih činilaca da osiguraju kvalifikovan

sistem obavještavanja o novim naučnim spoznajama, sistem koji može počivati samo na živoj, aktivnoj lokalnoj istraživač-koj djelatnosti i njenim nosiocima. Pri tome se uzima kao dato da je “domaća na-uka” punovrijedna, a to isključivo može biti ukoliko je integralno uključena u svjet-ske tokove osvajanja novog znanja, odno-sno ako je dio svjetske mreže istraživačkih ustanova i istraživačkih projekata.Razvoj nauke u određenoj oblasti ne može se u potpunosti pratiti izvan same te nau-ke. Prvi korisnik istraživačkih rezultata je sama nauka. Jedino u nauci se odmah shvata i prihvata naučni rezultat, uviđa njegov značaj i mogućnosti za praktičnu primjenu. Te mogućnosti i njihova realiza-cija zavise od dugog, skupog i složenog niza aplikativnih (“primijenjenih”) istraži-vanja.Javnost rijetko shvata suštinu dostignuća primarne nauke, pa stoga teško sagledava njenu prirodu, dok lako previđa zamke i opasnosti primjene novoosvojenih znanja. Posebno pitanje su kvaliteti školstva – naj-važnijeg društvenog sistema za širenje na-uke, sistema koji ne proizvodi samo ma-sovnu publiku za praćenje naučnih dostignuća, nego i osposobljava za buduće aktivno učešće u naučnom radu.

Prvi korisnik istraživač-kih rezultata je sama nauka. Jedino u nauci se odmah shvata i prihvata naučni rezul-tat, uviđa njegov značaj i mogućnosti za prak-tičnu primjenu. Te mo-gućnosti i njihova reali-zacija zavise od dugog, skupog i složenog niza aplikativnih (“primije-njenih”) istraživanja

Znanje - temelj društva

3


Savremena nauka i javnost

Tomislav Lukić, prof.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća u svijesti ljudi javila se spoznaja kako naš modro zeleni planet Zemlja posta-

je sve manje plav, zelen, osunčan i prijatan za život.Dugogodišnja nebriga industrijski i potrošački usmjerene civilizacije dovela je u opasnost sav živi svijet. Znanstvenici su pe-simistično upozoravali na posljedice oneči-šćavanja zraka, vode i tla: nestanak prirod-nog okoliša postaje prijetnja opstanku čovječanstva. A čovjek, Homo sapiens, je-dino je razumno biće na Zemlji! U razvije-nom dijelu svijeta javljaju se pokreti “zele-nih”, javnost se senzibilizira i zaštita okoliša postaje način razmišljanja i života. Dan pla-neta Zemlja prvi puta je proslavljen u Ame-rici 22. travnja 1970. godine. Od tada Dan Zemlje postaje globalni praznik, popraćen javnim manifestacijama, sajmovima, festi-valima... Interes za ekologiju, zaštitu prirode i okoliša u neprestanom je porastu. Naziv “ekološki” sve se češće može čuti u svakod-nevnom govoru. Piše se i govori o ekološkim proizvodima, ekološkoj hrani, ekološkoj svi-jesti, ekološkim udrugama. “Ekološki” i “eko” povezuju se s nečim što je zdravo, pri-rodno, neškodljivo i što ne onečišćuje oko-liš. Na taj se način “ekologija” nenamjerno, ali pogrešno poistovjećuje sa zaštitom okoli-

EKOLOGIJA I (ILI)ZAŠTITA OKOLIŠAPiše se i govori o ekološkim proizvodima, ekološkoj hrani, ekološkoj svijesti, ekološkim udrugama. “Ekološki” i “eko” povezuju se s nečim što je zdravo, prirodno, neškodljivo i što ne onečišćuje okoliš. Na taj način se “ekologija” nenamjerno, ali pogrešno poistovjećuje sa zaštitom okoliša

ša. Čitatelje bi možda zanimalo objašnjenje pojmova ekologija, zaštita okoliša, priroda, okoliš, ekolog i zaštitar prirode.Ekologija je znanost koja objašnjava zajed-nicu flore, faune i fungi, njihov zajednički međusobni odnos, njihovu ovisnost o pri-rodnim izvorima u okolišu: sunčevoj svje-tlosti, tlu, vodi i zraku. Ekologija temeljno izučava mehanizme koji nam omogućuju zajednički život na planetu Zemlji, te ukazu-ju na neodvojivu povezanost i uzajamnu ovisnost ukupnog živog svijeta zajedno sa čovjekom. Ekologija nam u stvari definitiv-no otkriva načine kako zajedno živjeti na ovom malom planetu koji se okreće oko Sunca u beskraju zvanom svemir.Ekolozi su znanstvenici koji se bave prouča-vanjem prirodnog okruženja, uzajamnih odnosa koji vladaju u prirodi i odnosima prirodnih zajednica prema biljkama, životi-njama i gljivama. Ekolog koji proučava prirodu se ne divi samo pjesmi slavuja, nego proučava što je danas jeo, koliku energiju je dobio iz hrane, kome je njegovo tijelo u prirodi hrana, koli-ko jedinki slavuja živi u tom dijelu šume. Ekologa će zanimati što se događa sa bobi-cama grma koje je pojeo, da li je kroz njego-vu probavu koštica postala izvor novog živo-ta. Dobro će proučiti da li je bobica sa tog grma hrana drugim pticama ili možda ne-

kom sisavcu. Proučiti će i zrno pšenice sa obližnjeg polja koje je slavuj pojeo, u kojoj je mjeri to zrno pšenice zatrovano pesticidi-ma, i koliko će pesticidi utjecati na opstoj-nost i izmjenu cijele prirodne zajednice. Doći će u istu šumu slijedeće godine i vidje-ti koliko se ova zajednica promijenila, ima li mladih ptića, da li se razvio neki novi grm.Danas je ekologija najheterogenija i najop-sežnija grana biologije koja je prerasla u ogromno strukovno područje koje zadire u gotovo sve pore života na Zemlji. Malo koja znanost ima tako sinergijski povezano ge-nealoško stablo sastavljeno od više neovi-snih znanstvenih disciplina. Prve bilješke o odnosima prirodnog okruženja bilježimo u djelima Hipokrita, Platona i Aristotela dok se u srednjem vijeku pojavom sv.Franje bi-lježe prva djela koja govore o odnosu čovje-ka prema suncu, pticama, vodi, doduše, jednom religioznom retorikom.Prva iskustva o ekološkim odnosima i zako-nitostima u razvoju ljudske vrste bila su si-gurno vezana za iskorištavanje prirodnih resursa: lov i uzgoj životinja, praćenje rasta biljaka i dozrijevanje plodova, migracije ži-votinja i plemenske seobe, predviđanje i obrana od najezde skakavaca, glodavaca, zaraznih epidemija i pomora i drugih pri-rodnih zbivanja, koja danas prepoznajemo kao kompleksne ekološke pojave, ovisne o mnogobrojnim, biotskim i abiotskim čim-benicima našeg okruženja tj. životne sredi-ne.Iako se nikada nije bavio problemima eko-logije, Ernst Haeckel je 1866. godine uveo u biološku znanstvenu terminologiju pojam i definiciju ekologije (znanost o staništu) i stoga upravo njega citiramo kao osnivača te osebujne znanstvene discipline. Međutim najstarije znanstvene rasprave iz područja moderne ekologije pojavile su se znatno pri-je Haeckla, jer već u 17. stoljeću kapetan John Graunt je računski došao do spoznaje da se broj stanovnika u Londonu udvostru-čuje svakih 64 godina. Taj eksponencijalni rast, međutim nije bio u skladu s biblijskom tradicijom, jer od Postanka, uzimajući kao osnovicu Adama i Evu, do 17. stoljeća svjet-ska je populacija morala dostići fantastičnu brojku od 1026 živih duša, što naravno nije

Foto: T. Lukić


4 Razumijevanje znanosti

bio slučaj. Malthus je to pokušao protumači-ti tako da su zapravo glad i neimaština glav-ni ograničavajući faktori rasta ljudske popu-lacije, a njegov suvremenik Benjamin Franklin išao je korak dalje i naglasio da “su životinjske i biljne populacije limitirane ne-dostatkom hrane i prostora” - što bi danas definirali kao “populaciona dinamika regu-lirana veličinom prostora i denzitetom na-seljenosti”. Brzo je u to bio upleten i Darwin sa svojom hipotezom o evoluciji vrsta pu-tem prirodne selekcije, koja se zasniva na inter- i intraspecijskim kompeticijskim od-nosima. Ekologija je doživjela svoje zlatno doba tijekom prve polovice 20. stoljeća, kada je talijanski matematičar Volterra, za-nimajući se problemima ribarstvene stati-stike, izradio teoretski model multispecij-skih interakcija kao npr. odnosi grabežljivaca i njihovog plijena, kompeticije unutar i iz-među vrsta, kontinuitet prehrambenih la-naca kroz trofične slojeve, što sve utječe na cjelokupnu biomasu i na stabilnost ekosu-stava. Poznati danski ribarstveni biolog Pe-tersen postavio je temelje biocenologije. Definirao je bentoske zajednice na temelju nekoliko ključnih biljnih i životinjskih vrsta i ukazao da su te postojane biocenološke je-dinice vezane čvrstim međusobnim inte-rakcijskim odnosima. To je ekologija. Od najjednostavnije, ali zato preopćenite i ne-dovoljno precizne Haeckelove definicije da je “Ekologija znanost o odnosima živih bića i njihove okoline”, ekologija je u ne-koliko navrata redefinirana. Odum je 1963. predložio da je ekologija znanost koja “pro-učava strukture i funkcije u prirodi” ali je kasnije, 1971. ispravio tu definiciju i ustvrdio je da “Ekologija proučava bio-loške sisteme na organizacionoj razini iznad vrste”. Krebs je 1978. predložio da se ekologija definira kao: “Znanstveno prou-čavanje interakcija koje uvjetuju distri-buciju i učestalost (abundanciju) vrsta, populacija i životnih zajednica”, a među zadnjima Fenchel (1987) je pokušao još jed-nom redefinirati ekologiju kao znanost koja “proučava načela koja upravljaju vre-menskim i prostornim modelima koji ujedinjavaju pojedine organizme”. Mo-derna se ekologija prvenstveno bavi slijede-ćim bitnim problemima:-veličinskim i vremenskim odnosima među živim organizmima,-prijenosom tvari i energije unutar i između trofičnih slojeva u ekosustavu,-interakcijama i granicama rasta populacija i životnih zajednica u kompeticiji za resursi-ma,-pojavom i ekstinkcijom vrsta, populacija i zajednica,-heterogenošću populacija i biodiverzitetom u odnosu na vrijeme i na prostor,-strukturom biološhih zajednica,-tokovima i posljedicama evolucije uslijed specijskih interakcija,-evolucijom životnih ciklusa i drugim poja-vama u ekosustavima.

Pored navedenog, ostao je još jedan odsje-čak, kojega možemo svrstati u kategoriju utjecaja “civiliziranog” ljudskog društva na poremećaje izvornih ekoloških odnosa u našem okruženju. Radi se zapravo o proble-mima tzv. “Primijenjene ekologije”, o koji-ma smo tijekom zadnjih četiri/pet desetljeća počeli široko raspravljati, tumačiti, naglaša-vati, promovirati, komercijalizirati i nemilo-srdno zlorabiti. Koncem 19. stoljeća, te cijelo 20. događa se znanstvena i tehnološka renesansa planeta Zemlja. Intenzivno se razvijaju temeljne zna-nosti kao što su kemija, fizika, biologija, matematika,medicina, a uz njih dolazi do razvoja sekundarni područja koji u svom utemeljenju imaju interdisciplinarnu di-menziju. U naš dom planet Zemlju useljava se cijeli niz do sada nepoznatih kemijskih spojeva, otvara se Pandorina kutija izučava-njem nuklearne fizike i radiokemije, počinje intenzivni razvoj poljoprivrede. Veliki kom-pleksi tla iz sustava visoke biološke raznoli-kosti prelaze u područja monokultura. Para-lelno sa ovim pojavama broj stanovnika se u nešto više od stotinu godina sa 1.000.000.000 povećao na 6.000.000.000 ljudi. Ovakav in-tenzivan napredak prati sustavno nerazumi-jevanje okoliša i prirode. Naš planet se pro-matra kao nikada neiskoristiv resurs koji će vječno trajati. Započelo je moderno, razvoj-no tehnološko razdoblje karakterizirano go-milanjem i emisijom neizmjernih količina različitog štetnog otpada. Brzo smo shvatili da smo pored dobivenih blagodati počeli ugrožavati temeljne i univerzalne elemente životne sredine: vodu, tlo i zrak, elementi koji ne poznaju ni političke ni administrativ-ne granice ni barijere. Stoga, zabrinuti zbog otkrivenih onečišćenja i osvjedočeni nastan-kom dugotrajnih i često ireverzibilnih ošte-ćenja životne sredine, ali najviše zbog zlo-slutnih posljedica na ljudsko zdravlje, prije četrdesetak godina počeli smo razmišljati o problemima racionalizacije i kontrole proi-zvodnje zagađujućih otpadnih tvari i o ra-

zvoju metoda za njihovo neškodljivo ukla-njanje i zbrinjavanje. Ova opća zabluda traje sve do druge polovice 20. stoljeća kada dola-zi do otrežnjenja, prvenstveno u visoko ra-zvijenim zemljama. Tada, oslanjajući se na temeljna načela koja definiraju odnose živih bića i njihove žive i nežive okoline te njihovu ulogu u kruženju materije i energije, u znan-stvenim, u tehnološkim, u stručnim krugo-vima i u široj javnosti, gotovo na senzaciona-lan način otkrivena je, do tada vrlo slabo ili gotovo nepoznata, “nova i mlada” znanstve-na disciplina. Naime, ponovo je otkrivena „ekologija“. Stručne i znanstvene časopise počinju prepravljati razne definicije kao što su: “Ekologija je znanost za zaštitu životne sredine, vode, zraka i drugih prirodnih re-sursa od zagađenja i za skladan život čovjeka i prirodne sredine” ili je “Briga za zaštitu zra-ka, voda i drugih prirodnih resursa od zaga-đenja i njenih učinaka” (vidi Webster, Ene. Zanichelli, Ene. Riječnik i Riječnik Stranih riječi, Liber). Kao novi (revolucionarni) ele-menti, u toj definiciji unijeti su pojmovi: za-gađenje, zaštita i skladan život čovjeka i pri-rodne sredine. Tri izrazito antropogene i antropocentrične kategorije, u prirodi goto-vo nepoznate. U svim ovim elaboracijama i diskusijama govori se isključivo o zagađenju okoliša, upravljanju otpadom, zagađenju ve-likih površina eko incidentima. Raste sveop-ća briga za opstojnost samo jedne vrste zva-ne čovjek, dok stvarna briga za znanstvenu disciplinu zvanu ekologija guraju u drugi plan. Na scenu stupa cijeli niz samozvanih ekologa, koji proučavaju sve i svašta, a naj-manje se bave ovom divnom „par exelance“ znanošću. Temeljni djelokruga rada, a po-najviše stupnjevi obrazovanja samozvanih i novopečenih ekologa su vrlo osebujna: od najnižih “ekoloških operatera” odnosno či-stača ulica, ili u zadnje vrijeme svjesnih eko-loga Roma koji skupljaju sekundarne sirovi-ne po našim smetljištima, do najviših “industrijskih ekoloških inženjera”, te dokto-ra znanosti koji im predaju „ekologije“ na

Foto: L. Stajić - Bjelašnica, Studeni potok

5


Razumijevanje znanosti

našim visokoškolskim ustanovama iako u svojim glavama još uvijek nisu raščistili te-meljne pojmove i razlike između zaštite oko-liša i ekologije, a kamo li proučavali našu prelijepu prvenstveno biološku znanost eko-logiju.Na žalost ova pojava je više nego česta na našim univerzitetima. Pa kako se čuditi kada u običnom životu vrlo često prosječan građanin kaže „ekološka odjeća“, „ekološke cipele“, „ekološka hrana“, „ekološke akcije“, „ekološki animatori“ i slično. Svugdje i u sve većem broju prisutni su eko specijalisti svih mogućih profila i zanata, koji raspravljaju o “ekološkim aspektima života”, o “ekološkoj ishrani”, o “načelima ekološke/biološke po-ljoprivrede”. Dozvolite mi stoga nekoliko protupitanja. Što bi trebao biti i da li uopće postoj neekološki život? Što je neekološka hrana? Što je neekološka ili nebiološka poljo-privreda? Život može biti dug ili kratak, može biti ugodan ili naporan, bogat ili siromašan, zdrav ili bolan ali je u svakom slučaju, od rođenja do smrti nekakav Božji ili Vražji ži-vot, a i sama smrt u ekološkim odnosima ne znači prestanak života. Hrana može biti ukusna ili bljutava, masna ili posna, čista ili prljava, zdrava ili zatrovana, svježa ili po-kvarena, slatka ili gorka itd., ali je uvijek hrana, koju možemo pojesti ili ako ne valja bolje odbaciti (neekološka hrana po mom shvaćanju mogli bi biti npr. stari, iskrivljeni i hrđav i čavli, ali ti ne spadaju u kategoriju prehrambenih artikala). Nedavno sam pro-čitao u jednom našem časopisu “ekologija će biti uništena” na predmetnom području za-gađenja.Na žalost svih onih koji pišu ovakve stvari ekologija ne nekom takvom području nika-da ne može biti uništena. Na jednom od naj-većih „crnih točaka“ Hercegovine odlagali-štu crvenog mulja pored Mostara vladaju besprijekorni ekološki odnosi kao i na Hu-tovom blatu, sviđalo se to nama ili ne.Tko god je posjetio ovo odlagalište otpada vidio je da tamo postoji život i živi organizmi koji su u predmetnim uvjetima stvorili sebi pro-stor i interakciju sa neživim svijetom koji stvorio čovjek. Dakle ekologija besprijekor-no funkcionira. U stvari nismo bili svjesni kako se u drugoj polovici 20.stoljeća razvila jedna nova struč-no tehnička, ali i znanstvena disciplina u kojoj je čovjek sebe stavio u prvi plan, posta-vio svoje zdravlje i svoj okruženje iznad pri-rode, te se kroz ovu novu disciplinu počeo brinuti za ono što on sam proizvodi i odba-cuje kao iskorišteno i nepotrebno. Ovoj no-voj disciplini dali smo naziv „zaštita okoliša“ ili Environmental protection . Ali niti ovdje u našoj sredini ne prestaju problemi, pa ću definirati pojmove koje su ustaljeni u našim jezicima.

Zaštita okoliša Pojam i cilj zaštite okolišaPOJAM obuhvaća izdvojene sadržaje, sredstva i mehanizme ophođenja s okoli-

šom s ciljem njezina održanja u nasljeđe-nom (prvotnom) ili neznatno promije-njenom stanju.CILJ je održavanje okoliša u takvu stanju koje ne ugrožava čovjekov opstanak na nekom prostoru i u vremenu.

Što se postiže zaštitom okoliša? očuvanje kakvoće okoliša, očuvanje prirodnih zajednica, racionalno korištenje prirodnih izvora i energije (na za okoliš prijateljski način), zdrav i održivi razvitak.

Svrha očuvanja kakvoće okoliša smanjenje rizika za život i zdravlje ljudi, osiguravanje i poboljšavanje kakvoće življenja, dobrobit sadašnjih i budućih generacija.

Zaštita okoliša ne bavi se znanstvenim istra-živanjima iako zahtijeva razumijevanje određenih ekoloških načela. Priroda obu-hvaća čitav svemir, živi i neživi svijet, zako-nitosti koje u njemu vladaju i sile koje u nje-mu djeluju. Ekolog je znanstvenik koji se bavi ekologijom. Pri tome vrši istraživanja na terenu i u laboratoriju, a rezultate svojih istraživanja objavljuje u znanstvenim i stručnim časopisima i knjigama. Zaštitari okoliša, ekologisti, osobe su aktivno uklju-čene u pokret zaštite okoliša i ne moraju biti ekolozi.

Okoliš je prirodno okruženje u uku-pnosti uzajamnog djelovanja, te kul-turna baština kao dio okruženja kojeg je stvorio čovjek: zrak, tlo, voda i more, klima, biljni i životinjski svijet. Razlika u značenju: Okoliš: prirodno okruženje uključujući i kulturnu baštinu kao sastavnicu, Okolina: prirodno i od čovjeka stvoreno okruženje, Okolica: geografski pojam.Okoliš- environment, physical envi-ronment, surroundings, ecodesign strate-gy, ecology, Okolina-adjacency, ambient, atmosp-here, country, enviroment, environment, medium, milieu, milieux, milleumilleu,

neighbourhood, periphery, precinct, pro-vince, purlieu, region, setting, surroun-ding, surroundings, vicinity Okolica-region, surrounding, surroun-dings okolica - okolni teren, geografsko okruže-nje okolina - sredina, društvena sredina okoliš - podrazumijeva i okolicu i okolinuIz rječnika bosanskog jezika Dževada Jahi-ća, priznatog lingviste iz Bosne i Hercegovi-ne.

ZNANOST O OKOLIŠU (Environmental science) Interdisciplinarna znanost o među-sobnoj povezanosti ljudske populacije, pri-rodnih resursa i onečišćenja. ZAŠTITA PRIRODE (Nature conservati-on) Održavanje i njega prirodnih krajolika u skladu sa potrebama ekološkim zakonitosti-ma prema društvenim potrebama• temelji se na objektivnim znanstvenim spoznajama ekologije i na subjektivnim društvenim vrednovanjima određenog pro-stora • središte interesa –živa komponenta: eko-centrični ili biocentrični pristup interesa

Na žalost u našoj sredini nepravilna upora-ba svih ovih pojmova je uzela maha, tako da će korekcije, edukacije te podizanje javne svijesti o ovom problemu trajati godinama. Zato je pred svakim od nas koji se bavimo ekologijom, zaštitom okoliša i prirode veliki zadatak. Moramo svakodnevno i energično reagirati prvenstveno putem škola, fakulte-ta, strukovnih i građanskih udruga i sred-stvima javnog priopćavanja objasniti:- što je i što nije ekologija,- što je zaštita okoliša i što je zaštita priro-de,- što je okoliš, što okolina, što okolica,- što je gradska čistoća, što je osobna higije-na i tko se s time bavi- objasniti da ekologija nije sinonim za či-stoću i zdrav život- da se ekologija ne može narušavati i/ili upropaštavati (funkcionira u svim uvjeti-ma)- truditi se upotrebljavati uvijek prave izraze za ono što je predmet naših diskusija i raz-govora o okolišu- i još mnogo,mnogo napora, volje, želje.U konačnici svi mi moramo postati prijatelji okoliša i prijatelji planeta Zemlja.

Život može biti dug ili kratak, može biti ugodan ili naporan, bogat ili siromašan, zdrav ili bolan ali je u svakom slučaju, od rođenja do smrti nekakav Božji ili Vražji život, a i sama smrt u ekološkim odnosima ne znači prestanak života. Hrana može biti ukusna ili bljutava, masna ili posna, čista ili prljava, zdrava ili zatrovana, svježa ili pokvarena, slatka ili gorka itd., ali je uvijek hrana, koju možemo pojesti ili ako ne valja bolje odbaciti (neekološka hrana po mom shvaćanju mogli bi biti npr. stari, iskrivljeni i hrđav i čavli, ali ti ne spadaju u kategoriju prehrambe-nih artikala). Nedavno sam pročitao u jednom našem časopisu “ekologija će biti uništena” na predmetnom području zagađenja.


6 Razumijevanje znanosti

Biološka raznolikost

Fotografije: D. Šoljan

RIZNICA ŽIVOTA

ČUVARI VRSTA,GENA I EKOSISTEMAKonvencija je pravno obvezujući dokument te su sve zemlje potpisnice dužne provoditi donesene odluke i odredbe. Ona služi kao orijentir donositeljima odluka koji moraju znati da prirodni resursi nisu beskonačni

Dr. sc. Nevenko Herceg; Mr. sc.Mehmed Cero; Maja Taubman-Bevanda, dipl. ing.Federalno ministarstvo okoliša i turizma

Bosna i Hercegovina je 5. listopada 2002. postala punopravnom člani-com Konvencije o biološkoj raznoli-

kosti (Convention on Biological Diversity – CBD), čime se obvezala provoditi njezine odredbe s ciljem očuvanja izuzetnih prirod-nih vrijednosti, prostornog povećanja zašti-ćenih dijelova prirode, uspostavljanja i una-prjeđenja adekvatnih načina provođenja i kontrole zaštite prirode, te provođenja obve-za predviđenih međunarodnim ugovorima iz oblasti prirode. Za Konvenciju Ujedinje-nih naroda o biološkoj raznolikosti (UN-CBD) u ime države Bosne i Hercegovine, kao operativna nacionalna središnjica (Na-tional Focal Point - NFP) imenovano je Federalno ministarstvo okoliša i turizma.

Što je Konvencija o biološkoj raznolikosti?Svijest ljudi o neophodnosti zaštite svih se-gmenata okoliša, ali i racionalnijem kori-štenju prirodnih resursa, budila se vrlo sporo. Već desetljećima suvremeno čovje-čanstvo živi izvan mogućnosti naše Plane-te, i kao što reče Vittorio Hoesle u svom djelu “Filozofija ekološke krize” “... prvo, ne znamo što činimo, a drugo: kada nam se priopće posljedice, ne raspolažemo si-stemom pobuda koji bi mogao utjecati na promjenu našega djelovanja”. Niz alarmantnih ekoloških akcidenata sa kraja 60-ih godina prošlog stoljeća, izazvanih bahatim “trošenjem” prirode i Zemljinih resursa, nekontroliranim porastom broja stanovnika na Planeti, egoizmom koji ni sadašnjim ni budućim generacijama ne pruža perspektive zdravog življenja i dugo-vječnosti, učinili su da ljudi počnu shvaćati da je i u vremenu i u prostoru počelo po-sljednje “odbrojavanje”, da je kucnuo po-

sljednji čas da se zaštiti život na Planeti Zemlji, da je neophodno pristupiti radikal-nim promjenama u svim segmentima ži-vota i rada ljudi… Ovakva pozitivno usmjerena razmišljanja i aktivnosti rezulti-rala su epohalnim Skupom o Zemlji (Mee-ting on Earth), održanim 1992. godine u Rio de Janeiru što je bio jedan od ključnih događaja koji su obilježili XX. stoljeće. Su-dionici Skupa donijeli su više obvezujućih dokumenata od internacionalnog značaja, Konvencija o biološkoj raznolikosti (Con-vention on Biological Diversity – CBD) svakako je jedan je značajnijih. Ona pred-stavlja prvi globalni sporazum o očuvanju i održivom korištenju biološke raznolikosti. Potpisali su je izaslanici 150 vlada, a do da-nas je ratificirana u 175 zemalja svijeta. Kao jedan od najvažnijih međunarodnih propisa iz oblasti zaštite prirode, Konven-cija je postavila okvire globalnoj zaštiti bi-ološke i pejzažne raznolikosti, a njezina temeljna odredba i cilj je - očuvati i una-prijediti cjelokupnu biološku raznolikost, te osigurati razumno korištenje prirod-nih dobara na principima održivosti, kako bi i budući naraštaji mogli koristiti prirodne potencijale Zemlje.

Koje obveze proizlaze iz Konvencije?Konvencija je pravno obvezujući dokument te su sve zemlje potpisnice dužne provoditi donesene odluke i odredbe. Ona služi kao orijentir donositeljima odluka koji moraju znati da prirodni resursi nisu beskonačni. Ekosustavi, vrste i geni trebaju se koristiti kao izvor ljudskog blagostanja, na način i po stopi koja ne dovodi do dugoročnog smanjenja biološke raznolikosti. Konven-cija je stupila je na snagu 29. prosinca 1993., a država Bosna i Hercegovina posta-la je punopravnom članicom Konvencije 5. listopada 2002. Svaka zemlja članica, pa tako i Bosna i Her-cegovina dužna je:

identificirati i pratiti stanje važnih kom-• ponenti vlastite biološke raznolikosti, koju treba očuvati i koristiti na održiv način,

Foto: T. Lukić

8



Biološka raznolikost 9

uspostaviti zaštićena područja za očuva-• nje biološke raznolikosti,rehabilitirati i obnoviti degradirane eko-• sustave,omogućiti oporavak ugroženih vrsta u • suradnji s lokalnim stanovništvom,uvažavati, čuvati i održavati tradicional-• na znanja o održivom korištenju biološ-ke raznolikosti uz sudjelovanje autohto-nih naroda i lokalne zajednice,spriječiti uvođenje i širenje invazivnih • vrsta koje mogu ugroziti ekosustave, sta-ništa ili vrste,kontrolirati rizik koji predstavljaju mo-• dificirani organizmi,promovirati sudjelovanje javnosti, po-• sebno kada je riječ o procjeni utjecaja na okoliš razvojnih projekata koji ugrožava-ju biološku raznolikost,educirati javnost i stvoriti svijest o važ-• nosti biološke raznolikosti,izvještavati Konvenciju o tome kako is-• punjava zacrtane ciljeve za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti.

Aktivnosti na implementaciji Konvencije u BiHKao punopravna članica Konvencije o bio-loškoj raznolikosti, Bosna i Hercegovina je obvezna implementirati sve ciljeve Kon-vencije, a napose

očuvati biološku raznolikost na razini • gena, vrsta i ekosustava, osigurati održivu uporabu biološke ra-• znolikosti teosigurati pravednu raspodjelu dobiti koja • nastaje uporabom genetičkih resursa.

Sukladno tome prvi je zadatak bio pripre-ma izvješća, čiji je cilj pregled i procjena stanja biološke raznolikosti Bosne i Herce-govine. S ciljem realizacije tog zadatka oformljen je ekspertni tim sastavljen od eminentnih znanstvenika koji se bave izu-čavanjem biološke raznolikosti, ali i struč-njaka iz oblasti administrativnog djelova-nja u upravljanju prirodom. Rezultati dugogodišnjeg rada ekspertnog tima pu-blicirani su u monografiji “Bosna i Herce-govina – Zemlja raznolikosti” koja pred-stavlja prvi, a za sada i jedini, ekspertni pregled nacionalne biološke raznolikosti i Prvo izvješće Bosne i Hercegovine prema Konvenciji o biološkoj raznolikosti. Sagle-davanje i procjena intenziteta pojedinih pritisaka poslužilo je ekspertima u pripre-mi Strategije sa akcijskim planom za za-štitu biološke i pejzažne raznolikosti Bo-sne i Hercegovine. Kako bi se kroz sve

segmente društva u našoj zemlji razvio od-govoran pristup u upravljanju prirodom, identificirana su tri temeljna zadatka koje društvo treba ostvariti. To su:

smanjenje gubitka biološke raznolikosti,1. uspostava sustava konzervacije i održive 2. uporabe biološke raznolikosti,smanjenje pritisaka na biološku raznoli-3. kost Bosne i Hercegovine.

Da bi se ovi zadatci ostvarili, stručnjaci su osmislili aktivan i ambiciozan akcijski plan. Osmišljeni su strateški programi i projekti, čija realizacija može dovesti do znatnog poboljšanja našeg odnosa prema prirodi, a time i do aktivnog čuvanja našeg prirodnog kapitala.

2010. godina - Međunarodna godina biološke raznolikostiPod pritiskom enormnog gubitka biološke raznolikosti 2002. godine uspostavljeni su Ciljevi za 2010. Želja je bila da se, kroz na-cionalne strategije i mehanizme, omogući ostvarenje tih ciljeva i zaustavi nagli gubi-tak biološke raznolikosti. Međutim, zemlje potpisnice Konvencije o biološkoj raznoli-kosti nisu efikasno ispunile ciljeve. Činje-nica je da je u nekoliko zadnjih godina broj zaštićenih područja u svijetu naglo pora-stao, ali ni to ne predstavlja dovoljan odgo-vor na prisutne pritiske na prirodu. Svijet

se i dalje suočava s globalnom krizom izu-miranja koja prijeti ne samo prirodnom okruženju nego i ljudskoj populaciji. Danas je s jedne strane potrebna korjenita promjena civilizacijske svijesti o kapaciteti-ma prirode, a s druge o potrebama ljudi. Promjena svijesti treba rezultirati novim odnosom spram prirode. Stoga je 2010. pro-glašena Međunarodnom godinom biološke raznolikosti. U ovoj godini, Konvencija o bi-ološkoj raznolikosti usvaja novi Strateški plan, čijom implementacijom zemlje potpi-snice trebaju osigurati opstanak biološke raznolikosti i ljudskog društva na Planeti. Promatrajući prilikom svog svemirskog “pohoda” Zemlju s nebeskih visina, impresi-oniran onim što je vidio, ruski je kozmonaut Vitalij Sevastavjanov zapisao: “…Treba vi-djeti našu zemlju “odozgo”, iz svemira. Treba je vidjeti u bezdanu svemira, tako malenu i čarobnu, tako nježnu i dragu, pa da osjetite koliko je neizmjerno volite. Iz svemira se, kao na dlanu, može proma-trati planetna snaga šuma, planina, rije-ka i oceana u raznim regijama naše pla-nete. Upravo ta mogućnost, da se odjednom vidi sve što na samoj Zemlji izgleda tako veliko, daleko i neobuhvatlji-vo, izaziva osjećaje posebne odgovornosti za čuvanje naše planete, njezinih bogat-stava i boja, njezine ljepote i njezinog mjesta u svemirskom vrtlogu...”Neka nas ova Sevastavjanova impresija stalno i nanovo podsjeća koliko je od vital-ne važnosti da se sačuva opstanak i prirod-na povezanost među vrstama. Za svoje preživljavanje svakako trebamo i ostale vr-ste, a njihov opstanak u ovom trenutku najviše ovisi o nama. Zato je očuvanje bio-loške raznolikosti istinsko “životno osigu-ranje” za naš promjenjivi svijet…

Rezultati dugogodišnjeg rada ekspertnog tima publicirani su u monografiji “Bosna i Hercegovina - Zemlja raznolikosti” koja pred-stavlja prvi, a za sada i jedini, ekspertni pregled nacionalne biološke raznolikosti i Prvo izvješće Bosne i Hercegovine prema Konvenciji o biološkoj raznolikosti.

Foto: T. Lukić

Mr. sc. Mehmed Cero;Federalno ministarstvo okoliša i turizma

Prof. dr. Senka Barudanović

Kao prvi zadatak koji je proistekao iz pristupa Bosne i Hercegovine Konvenciji Ujedinjenih Nacija o

biodiverzitetu (UNCBD- United Nation Convention on Biodiversity), je bio pri-prema izvještaja, koji ima za cilj da da pregled i procjenu stanja biodiverziteta Bosne i Hercegovine. Odgovarajuće iz-vještavanje prema sekretarijatu Konven-cije, je jedna od važnih obaveza zemalja članica, kao što je važna sveukupna im-plementacija sljedećih ciljeva Konvencije (a) očuvanje biodiverziteta na nivou gena, vrsta i ekosistema, (b) održiva upotreba biodiverziteta i (c) pravedna raspodjela dobiti koja nastaje upotre-bom genetičkih resursa.

Izrada 1.Nacionalnog izvještajaRealizacija tog zadatka u Bosni i Hercegovi-ni je, na jednom projektu, okupila najrefe-

NAŠA JE RIZNICA PUNA I ČUVENABogatstvo endema, te raznovrsnost ekosistema i pejzaža kakvo ima Bosna i Hercegovina nije lako naći u drugim dijelovima svijeta, pogotovo onim, u kojima vladaju jednolični geološki, klimatski, reljefni i pedološki uslovi

rentnije naučnike iz oblasti biodiverziteta, kao i stručnjake iz oblasti administrativnog djelovanja u upravljanju prirodom.Rezultati dugogodišnjeg rada ekspertnog tima su danas publicirani u monografiji „Bosna i Hercegovina – Zemlja raznoliko-sti“, koja predstavlja prvi, i za sada jedini, ekspertni pregled biodiverziteta naše drža-ve i naš Prvi izvještaj prema Konvenciji o biodiverzitetu. Izvještaj sadrži sumirane rezultate rada na-učnika na istraživanju prirode tokom proš-log i početkom ovog vijeka. Bogatstvo naučnih radova i nalaza na ovom prostoru, koji je svojim specifičnostima, raznolikošću, endemičnim i rijetkim obli-cima privukao pažnju evropskih naučnika još krajem 19. vijeka, uveliko je olakšalo pripremu izvještaja.

Biološko bogatstvoBosne I HercegovineSistematičnim pristupom je sačinjena pro-cjena broja vrsta pojedinih grupa organi-zama. Utvrđeno je da biološko bogatstvo prostora Bosne i Hercegovine, na nivou vr-sta čini:

1859 vrsta algi, među kojima su najbroj-• nije modrozelene, zelene i silikatne alge, čija su staništa najčešće planinski potoci, čiste kraške rijeke i sedrene tvorevine;565 vrsta mahovina, najčešće staništem • vezanih za naše raznolike šumske ekosi-steme;61 vrsta papratnjača, među kojima su i • endemične i rijetke vrste;3256 vrsta sjemenjača, među kojima su • brojni endemi, stenoendemi, rijetke vr-ste, vrste vezane isključivo za određeni tip geološke podloge itd.praktično nesaglediva raznovrsnost be-• skičmenjaka, posebno tvrdokrilaca, lep-tira, opnokrilaca, vodenih cvjetova, ka-menjarki i td.;119 vrsta riba, među kojima je 12 endema • ovog i šireg balkanskog rasprostranjenja;20 vrsta vodozemaca, od kojih je 6 endema;• 38 vrsta gmizavaca, od kojih je 12 endema;• 326 vrsta ptica, među kojima je 78 ugrože-• nih evropskih vrsta,85 vrsta sisara, među kojima je 9 endema. •

Sve nabrojane vrste žive u toliko različitih životnih zajednica i kombinacija, koliko je

Foto: T. Lukić

10



Prvi izvještaj preslikava prirodu BiH, pa su ekosistemi grupisani u pejzaže, koji se smjenjuju na horizontalnom i vertikalnom profilu Bosne i Hercegovine. Ipak, posebno blago ove zemlje smješteno je u grupi specifičnih pejzaža: visokoplaninskim, reliktno-re-fugijalnim, močvarnim i pejzažima kraških polja. To blago čini najveći broj autoh-tonih vrsta, od kojih su mnoge rasprostranjene samo na prostoru Bosne i Hercegovine, Dinarida ili Balkanskog poluostrva.

uslovila „fizička“ raznovrsnost prostora Bosne i Hercegovine. Od Mediterana do Save, kroz kanjone rije-ka preko planinskih vrhova, populacije ovih vrsta grade brojne, a neponovljive ekosisteme, koji čine ekološki funkcional-ne jedinice naše zemlje. Prvi izvještaj preslikava prirodu BiH, pa su ekosistemi grupisani u pejzaže, koji se smjenjuju na horizontalnom i vertikalnom profilu Bosne i Hercegovine. Ipak, posebno blago ove zemlje smješteno je u grupi speci-fičnih pejzaža: visokoplaninskim, reliktno-refugijalnim, močvarnim i pejzažima kraš-kih polja. To blago čini najveći broj autohtonih vrsta, od kojih su mnoge ra-sprostranjene samo na prostoru Bosne i Hercegovine, Dinarida ili Balkanskog polu-ostrva. Takvo bogatstvo endema, te raznovrsnost ekosistema i pejzaža nije lako naći u dru-gim dijelovima svijeta, pogotovo u onim, u kojima vladaju jednolični geološki, klimat-ski, reljefni i pedološki uslovi.

Čovjek i biodiverzitetIpak, postoji još jedan faktor koji je razvio još veću raznovrsnost u okviru kultivisanih i domestificarnih vrsta. To je bogatstvo i raznovrsnost ljudskih kultura, od kojih je svaka, u zajedničkom življenju na ovom prostoru, ostavila traga u običajima, zna-njima i korištenju prirode Bosne i Herce-govine. Međutim, današnji odnos prema našem prirodnom blagu nije zadovoljavajući. Po-tvrdu za to nalazimo na svakom koraku unutar i izvan naših svakodnevnih puteva. Stoga se Prvi izvještaj prema Konvenciji o biodiverzitetu bavio i stanjem biodiverzi-teta.

Svaka Radna grupa ekspertnog tima, koja je radila na određenoj oblasti biodiverzite-ta, imala je zadatak i da identificira priti-ske, koji danas vode gubitku populacija, vrsta i ekosistema. Na području Bosne i Hercegovine su prepoznati efekti brojnih ljudskih djelatnosti, koje karakteriše nedo-voljno razvijena odgovornost prema priro-di.

Obaveze društvaSagledavanje i procjena intenziteta pojedi-nih pritisaka poslužila je ekspertima u pri-premi Strategije sa akcionim planom za zaštitu biološke i pejzažne raznolikosti Bosne i Hercegovine. Kako bismo u našoj zemlji razvili odgovo-ran pristup u upravljanju prirodom kroz

sve segmente društva, identificirali smo tri osnovna zadatka koje društvo treba da ostvari. To su:A. smanjenje gubitka biodiverziteta,B. uspostava sistema konzervacije i održi-

ve upotrebe biodiverziteta;C. smanjenje pritisaka na biodiverzitet

Bosne i Hercegovine.

Da bi ova zadaća mogla biti ostvarena, stručnjaci su osmislili aktivan i ambiciozan akcioni plan. Osmišljeni su strateški pro-grami i projekti, čija realizacija može dove-sti do znatnog poboljšanja u našem odnosu prema prirodi, a time i do aktivnog čuva-nja našeg prirodnog kapitala. Strategija sa akcionim planom za zaštitu biološke i pejzažne raznolikosti Bosne i Hercegovine je dokument koji treba aktiv-nu podršku svakog građanina Bosne i Her-cegovine za usvajanje na odgovarajućim administrativnim nivoima. Svaki dan bez ovog dokumenta u Bosni i Hercegovini, znači manje prirode. Strategijom želimo postići razvoj, koji će istovremeno očuvati osnove i kvalitet našeg života ovdje, kojih se nećemo zastiditi pred onima koji dolaze poslije nas.

Dostupnost dokumenataKompletan Prvi izvještaj Bosne i Herce-govine za Konvenciju o biodiverzitetu , kao i Nacrt Strategije sa akcionim pla-nom za zaštitu biološke i pejzažne ra-znolikosti Bosne i Hercegovine se nalazi na web stranici Federalnog ministarstva okoliša i turizma (www.fmoit.gov.ba, BH-CHM). Verzija Prvog izvještaja BiH za Konvenciju o biodiverzitetu na engleskom jeziku se može naći na web stranici Kon-vencije (www.cbd.int/reports/).

Strategija sa akcionim planom za zaštitu bio-loške i pejzažne razno-likosti Bosne i Hercego-vine je dokument koji treba aktivnu podršku svakog građanina Bo-sne i Hercegovine za usvajanje na odgovara-jućim administrativnim nivoima. Svaki dan bez ovog dokumenta u Bosni i Hercegovini, znači manje prirode

Foto: T. Lukić

11



Tomislav Lukić, prof.;Federalno ministarstvo okoliša i turizma

Stjepan Matić,Park prirode Hutovo blato

U 2005. godini, WWF, IUCN, UNES-CO-BRESCE, UNDP i Vijeće Europe (Council of Europe) pokrenuli su

Inicijativu dinarskog luka (Dinaric Arc Ini-tiative (DAI)), kao širok okvir suradnje sa sljedećim ciljevima:1. Sačuvati dobra i integritet dinarske ekore-gije uspostavom mreže zaštićenih područja i podrškom inicijativa za očuvanje njezine biološke raznolikosti, te održivo upravljanje njezinim dobrima.2. Promicanje međukulturnog dijaloga, pre-kogranične suradnje i znanstvene razmjene u državama ekoregije.3. Jačanje lokalnih društava u poticanju ra-zvoja lokalnih zajednica.4. Integriranje okolišnih politika u sve rele-vantne sektorske inicijative.

U Bonu (Njemačka) svibanj/maj 2007 godi-ne predstavnici šest vlada, država (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Albanija) su podržali povijesni dogo-vor za biodiverzitet u Dinarskoj regiji u okviru realizacije projekta „Dinaric Arc Ecoregion Project”, s tim su i preuzeli i određene obveze. U okviru projekta će se pomoći državama članicama u implementaciji tri cilja:1. Prikupiti i organizirati podatke o biološ-koj raznolikosti i zaštićenim područjima u regiji,2. Utvrditi praznine i jačati kapacitete nad-ležnih državnih institucija koji su odgovorni za provedbu Konvencije o biološkoj raznoli-kosti,3. Razviti po jedan poslovni plan zaštićenog područja u svakoj od zemalja regije kao po-kaznu vježbu održivog financiranja zaštiće-nih područja.

Trajanje projekta je pet godina.Područje koje ova regija obuhvaća je od Alpa na sjeveru u Sloveniji, preko Hrvatske,

VELIKI POTPIS ZADINARSKU REGIJUPredstavnici šest vlada – država podržali su povijesni dogovor i preuzeli obaveze. Najveća prijetnja ovim osjetljivim ekosustavima i vrstama koje ga nastanjuju predstavlja urbanizacija, izgradnja brana, hidromelioracija močvarnih staništa, neadekvatno korištenje pesticida i mineralnih gnojiva u poljoprivredi, otpadne vode iz kanalizacijskih sustava, unošenje stranih vrsta i slično

BiH i Crne Gore, te završava na sjeveru Al-banije, djelomično se proteže u Srbiju, Ko-sovo i Makedoniju. Dinarski planinski ma-siv se proteže od morske obale na jugu do panonske ravnice na sjeveru. Bosna i Hercegovina predstavlja centralni dio ove regije i poveznicu između sjevera i juga, oko 40% teritorija pripada ovoj regiji.Izuzetna fragmentiranost prostora, geološki sastav, različite klimatske karakteristike, očuvanost šumskog pokrivača, kao i relativ-no spor gospodarski razvoj te tradicionalna poljoprivreda uvjetuju iznimno bogatstvo biodiverziteta.

Bosna i Hercegovina predstav-lja centralni dio ove regije i poveznicu između sjevera i juga, oko 40% teritorija pripada ovoj regiji.Izuzetna fragmentiranost prostora, geološki sastav, različite klimatske karakteri-stike, očuvanost šumskog pokrivača, kao i relativno spor gospodarski razvoj te tradicio-nalna poljoprivreda uvjetuju iznimno bogatstvo biodiverzi-teta.

Potpis velike pobjede

Krški fenomeni i obilje podzemnih vodoto-ka predstavlja iznimno vrijedno područje za cijelu regiju.Erozivnim djelovanjem vode na vapnenač-koj podlozi prostor obiluje kanjonima, riječ-nim dolinama, kraškim poljima, močvara-ma, špiljama i sl. što predstavljaju centre endemizma kako u BiH tako i u regiji.Vode dinarske regije pripadaju crnomor-skom i jadranskom slivu. Rijeke koje pripa-daju jadranskom slivu karakteriziraju se re-lativno kratkim vodotocima, izoliranošću i pojedini vodotoci kroz podzemlje završava-ju u moru u obliku vrulja.Najveće prijetnje ovim osjetljivim ekosu-stavima i vrstama koje ga nastanjuju pred-stavlja urbanizacija, izgradnja brana, hi-dromelioracija močvarnih staništa, neadekvatno korištenje pesticida i mine-ralnih gnojiva u poljoprivredi, otpadne vode iz kanalizacijskih sustava, unošenje stranih vrsta i sl.Kroz projekt se radi GAP analiza uz podrš-ku GIS softvera distribucija i stanje vrsta, ekosustava i zaštićenih područja, a posebi-ce se poklanja pozornost vrstama i ekosu-stavima koji se ne nalaze u okviru pojedi-nih zaštićenih područja.Isto tako je urađena RAPPAM analiza (Me-todologija brze procjene i prioritizacija upravljanja zaštićenim područjima), pritisci i prijetnje u zaštićenim područjima u BiH. U tijeku je proces odobrenja donatorskih


12 Biološka raznolikost

Zineta Mujaković, dipl. biolog; Suada Numić, dipl. ing. maš.Federalno ministarstvo okoliša i turizma

Do danas je opisano i klasificirano oko 1.036.000 životinjskih vrsta, oko 344.300 biljnih vrsta, te oko

11.200 mikroorganizama.Bosna i Hercegovina je zemlja veoma bo-gata po broju staništa sa najrazličitijim vr-stama biljnih i životinjskih organizama. U Europi je vodeća po broju raznolikosti vi-ših biljnih vrsta, a u svijetu po broju živo-tinjskih podzemnih vrsta.

Zaštita biološke raznolikostiBiološka raznolikost je naš temeljni izvor čistog zraka, vode, i obnovljenog zemljišta, iz nje crpimo mnogobrojna dobra, ona nam je izvor hrane, lijekova, goriva i razli-čitog građevinskog materijala.Na biološku raznolikost utiču i smanjuju je gotovo sve ljudske djelatnosti (indu-strijalizacija, saobraćaj, turizam, poljo-privreda). Mora se napomenuti, da Ze-mlja nije neiscrpni izvor prirodnih resursa, zbog takvih aktivnosti trenutna brzina izumiranja vrsta je 1000 puta brža od prirodne. Na svjetskoj Crvenoj listi ugroženih vrsta našlo se oko 41.415 vr-sta, a od toga oko 16.118 vrsta su pred nestajanjem. Gubici su nepovratni. Ne-ophodno je predvidjeti i spriječiti uzroke

SUDARDIREKTIVEI PRLJAVETEHNOLOGIJEBiološka raznolikost je temelj života na Zemlji. To je pojam koji označava svu raznolikost života na Zemlji, skup svih živih organizama (biljke, životinje, gljive, mikroorganizmi pa čak i bakterije), nastalih evolucijom i specijalizacijom. Procjenjuje se da na Zemlji postoji otprilike od 10-30 miliona biljnih i životinjskih vrsta, što je rezultat četiri milijarde godina duge evolucije

koji dovode do nestajanja biološke ra-znolikosti na zemlji. Čovjek je kao vrsta dio biološke raznolikosti, koji zavisi od ekosustava i prirodnih resursa. Dakle, sve što činimo drugim vrstama, njiho-vim normalnim funkcijama, njihovim staništima – činimo sami sebi. Godina 2010. proglašena je godinom Biološ-ke raznolikosti. Iako su još 2002. godine dr-žave članice UN potpisale dogovor o smanje-nju izumiranja životinjskih i biljnih vrsta, cilj nažalost nije postignut. Svakim danom se povećava broj ugroženih vrsta. Ako se nasta-vi nekontrolisano uništavanje prirode, trajno gubimo rezerve čistog zraka, vode, hrane, li-jekova, i materijala za ogrijev.Da bi se zaštitila biološka raznolikost, i na adekvatan način upravljalo prirodnim re-sursima, Bosna i Hercegovina je donijela „Nacionalni zakonski okvir biološke i pej-zažne raznolikosti BiH“, koji čine: - Ustav BiH- Ustav FBiH- Ustav RS- Statut Brčko Distrikta- Setovi okolinskih zakona na entitetskom

i nivou Brčko Distrikta

Bosna i Hercegovina je aktivan partner u globalnim inicijativama za bolji okoliš, potpisnica je niza međunarodnih dokume-nata te Bilateralnih i Multilateralnih dogo-

sredstava za izradu poslovnih planova u dva zaštićena područja u BiH.Potpisivanjem ovog sporazuma „Velika po-bjeda“ u 2007. godine u Bonu, Bosna i Her-cegovina se obvezala da će raditi na imple-mentaciji nacionalnih priroriteta. Neki od priroriteta su i ispitivanje moguć-nosti međugraničnih suradnji između dvije zemlje kroz uspostavu prekograničnih za-štićenih područja i to:

Sutjeska NP, (BiH) – Durmitor NP (Crna • Gora)Drina (BiH) – Tara NP (Srbija)• Una NP (BiH) – Plitvička jezera NP (Hr-• vatska)Dinarske planine (BiH-Hrvatska)• Dolina rijeke Neretve (BiH-Hrvatska)•

U svezi zajedničkih aktivnosti na prekogra-ničnoj suradnji na područjima od zajednič-kog interesa potaknutog u okviru projekta: „Okoliš za stanovnike Dinarskog luka“ (koji je poznat i pod nazivom „Održavanje rural-nih zajednica i njihovog tradicionalnog okruženja kroz jačanje upravljanja okolišem na prekograničnim zaštićenim područjima Dinarskog luka“) a koji realizira IUCN (Me-đunarodna unija za očuvanje prirode), WWF Mediteranski program i SNV (Nizo-zemska razvojna organizacija) koji financira Ministarstvo inozemnih poslova Finske.Potpisani su sporazumi između:1. Sutjeska NP, (BiH) – Durmitor NP (Crna

Gora)2. Dolina rijeke Neretve (BiH-Hrvatska)

Ovakav put osnivanja prekograničnih zašti-ćenih područja, dogovorno i zajedničko upravljanje predstavlja pravilno gospodare-nje i unaprijeđenje s bioresusima, jer priro-da ne prepoznaje granice ma kakve god one bile.

Karta dinarske ekoregije

Ovakav put osnivanja preko-graničnih zaštićenih područja, dogovorno i zajedničko upravljanje predstavlja pravilno gospodarenje i unaprijeđenje s bioresursima, jer priroda ne prepoznaje granice ma kakve god one bile

nastavak na str. 14

13



Cilj okolišne dozvole je zaštita okoliša. Zako-nom su predviđene granične vrijednosti pa-rametara zagađivanja okoliša. Najvažnije je da se preventivnim mjerama spriječi na-stajanje svih vrsta zagađenja, i/ili ublaži njegovo nastajanje, da se izbjegne prijenos zagađenja iz jedne sredine u drugu, te da se primjene najbolje raspoloživa tehnike

vora, pridružila se zemljama koje ulažu napore da se odgovorno ponašaju prema okolišu i prirodi, a sve u cilju očuvanja bio-loške raznolikosti.

Primjena IPPC Direktive IPPC Direktiva (engl. Integrated Pollution Prevention Control, integralno sprečavanje i kontrola zagađenja) donijeta 24.09.1996.godine, (96/61/EEC), ali se počela primje-njivati na nova postrojenja tek 1999. godi-ne, kao i na postrojenja koja su počela sa radom prije njene implementacije.Europska unija je postavila rok svojim člani-cama da u narednih deset godina izvrše pot-punu usklađenost postojećih pogona i po-strojenja sa zahtjevima Direktive. Međutim, u njenoj implementaciji došlo je do određe-nih problema, koje su prevaziđene sistemat-skim pristupom i postepenim ispunjavanjem zahtjeva Direktive, a rezultat je smanjen ne-gativni utjecaj industrije na okoliš.Direktiva nalaže, da se otpadni tok koji na-staje u toku proizvodnje, a koji se nije mo-gao izbjeći, reciklira ili obradi nekom od BAT tehnika (engl. Best Avaliable Tech-niquest, najbolje raspoložive tehnike), i na kraju zbrine za okoliš na najprihvatljiviji način. Da se potrošnja energije, i svih dru-gih prirodnih resursa svede na najmanju moguću mjeru, te da se smanji rizik od ak-cidenata. Po prestanku rada pogona i po-

strojenja istu lokaciju pokušati dovesti u prvobitno stanje.

Usvajanje najboljih raspoloživih tehnikaZahtjevi IPPC Direktive implementirani su u propise u Federaciji BiH sa 60%, a u Re-publici Srpskoj (RS) sa 65%, a da bi se ugradile u okolišnu dozvolu neophodni su priručnici tj. BAT-ovi. Pod BAT-ima se smatraju tehnike kojima se postižu stan-dardi kvaliteta okoliša utvrđeni posebnim provedbenim propisima.Federalno ministarstvo okoliša i turizma je na osnovu odredbi člana 87. Zakona o za-štiti okoliša („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj: 33/03) i Pravil-nika o donošenju najboljih raspoloživih tehnika kojima se postižu standardi kvali-teta okoliša („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj: 92/07) donijelo rješenje kojim se usvajaju Tehničke upute za najbolje raspoložive tehnologije – BAT dokumenti, koje je objavljeno u Službenim novinama Federacije BiH broj 61/09 od 28.09.2009.godine.Tehničke upute o BAT-ima pripremljeni su za sljedeće sektore prehrambene industrije i poljoprivrede a u okviru LIFE projekta „Jačanje kapaciteta za implementaciju in-tegralne prevencije i kontrole zagađivanja u BiH“ (IPPC-BiH) i to:1. prerada voća i povrća,2. proizvodnja piva,

nastavak sa 13 str.

Foto: T. Lukić


14 Biološka raznolikost

3. prerada mlijeka i proizvodnja mliječnih proizvoda,

4. uzgoj i prerada ribe,5. klaonice krupne stoke, 6. prerada mesa.

Tehničke upute o BAT-ima za prehrambe-nu industriju predstavljaju podršku cjelo-vitoj implementaciji Zakona o zaštiti okoli-ša/životne sredine i pratećih pravilnika u oba entiteta, te u Brčko Distriktu, koji nala-žu izdavanje okolišne/ekološke dozvole u skladu sa najboljim raspoloživim tehnika-ma.Prema Pravilniku o donošenju najboljih raspoloživih tehnika kojima se postižu standardi kvaliteta okoliša (Sl. novine Fe-deracije BiH br. 92/07 od 19.12.2007.) po-trebno je pripremiti tehničke upute i za sljedeće sektore:

Poljoprivreda, šumarstvo i vodoprivreda; • Tekstilna, kožarska, drvna i papirna in-• dustriji;Metalna industrija; • Kemijska industrija; • Mineralna industrija; • Ekstraktivna industrija i• Energetika. •

Do izrade tehničkih uputa za industrijske pogone i postrojenja i za pogone za koje se neće izraditi tehničke upute, koristit će se tehničke upute o najboljim raspoloživim tehnikama u Europskoj Uniji i druge teh-

ničke upute o najboljim raspoloživim teh-nikama. BREF – referentni dokumenti treba da sa-drže brojne elemente koji će pomoći da se zaključi koje tehnike se općenito smatraju najboljim raspoloživim za određeni sektor gospodarstva. Prema definiciji, BAT je teh-nika razvijena do razine koja dopušta nje-nu jednostavnu i laku implementaciju u određenom sektoru. Dokaz, da je predlo-žena tehnika – BAT uspješna, jeste primje-na te tehnike u jednom ili više postrojenja negdje u svijetu. BAT referentni dokumenti sadrže veliki broj tehničkih, okolišnih i ekonomskih in-formacija za sektore koje pokriva IPPC Di-rektiva. Više informacija o EU BREF doku-mentima moguće je pronaći na web stranicama Europske komisije:http://eippcb.jrc.es/pages/FAbout.htm http://ec.europa.eu/environment/ippc/in-dex.htm Sprječavanje i kontrola zagađivanja okoli-ša podrazumijeva novi sistem izdavanja dozvola za rad pogona i postrojenja. Cilj okolišne dozvole je zaštita okoliša. Zako-nom su predviđene granične vrijednosti parametara zagađivanja okoliša. Najvaž-nije je da se preventivnim mjerama spri-ječi nastajanje svih vrsta zagađenja, i/ili ublaži njegovo nastajanje, da se izbjegne prijenos zagađenja iz jedne sredine u dru-gu, te da se primjene najbolje raspoloživa tehnike.

Integralna - IPPC dozvolaDirektiva Savjeta 96/61/EC o integralnom sprečavanju i kontroli zagađenja - IPPC direktiva, ima za cilj sprečavanje i kontro-lu zagađenja koje potiče od industrijskih aktivnosti.Europska unija je do sada usvojila više od dvjesto pojedinačnih propisa koji se odno-se na zagađenje zraka, vode i tla, upravlja-nje otpadom, mjere zaštite u oblasti kemij-ske industrije i biotehnologije, standarde proizvoda, procjenu utjecaja na okoliš i za-štitu mora. Razvojem različitih, moderni-jih tehnologija te zbog toga što mnoge emi-tovane zagađujuće komponente ne ostaju u jednom mediju okoliša, nego se prenose iz jednog medija u drugi. Javlja se potreba za sve većim brojem zakonskih propisa u oblasti integralne kontrole zagađenja. Integralna okolišna je dozvola nadležnog organa donijeta u formi rješenja kojom se odobrava puštanje u rad novog postrojenja ili njegovog dijela, odnosno dozvoli obav-ljanje aktivnosti čiji sastavni dio je doku-mentacija sa utvrđenim uslovima kojima se garantira da takvo postrojenje ili aktiv-nost odgovaraju zahtjevima predviđenim u integralnom sprječavanju i kontroli zaga-đivanja okoliša/životne sredine. Integralna okolišna propisuje mjere koje se mogu primjeniti u proizvodnom procesu, a koje su fokusirane na sprječavanje zagađenja na mjestu njihovog nastanka (izvoru nastan-ka) i bolje upravljanje prirodnim resursima. Prema zakonu IPPC dozvola sadrži:

Granične vrijednosti emisija za zagađu-• juće materije koje moraju biti zasnovane na BAT- tehnikama;Uvjete za zaštitu zraka, tla, vode, biljnog • i životinjskog svijeta, a samim tim i bio-loške raznolikosti;Mjere za upravljanje otpadom koji proi-• zvodi pogon i postrojenje;Mjere za minimizaciju prekograničnog • zagađenja;Sistem samomonitoringa i učestalosti • mjerenja uz određivanje metodologije i Mjere u vezi uslova rada u vanrednim • situacijama.

Primjena IPPC direktive, kao i SEVEZO II direktive o sprječavanju nesreća većih raz-mjera u okolišnoj dozvoli slijedi princip pri-stupa integralnoj prevenciji i kontroli zaga-đenja omogućavajući integralni pristup koji podrazumijeva svođenje na minimum po-trošnje sirovina i energije, spriječavanje ili smanjenje emisija u zrak, vodu i tlo, uprav-ljanje otpadom i razmatranje tj. uzimanje u obzir prekograničnog utjecaja. IPPC direk-tiva predstavlja prepreku za pokušaj instali-ranja „prljavih“ tehnologija, ali istovremeno doprinosi modernizaciji tehnologija posto-jećih pogona, postrojenja i instalacija u Bo-sni i Hercegovini. Na ovaj način postići će se sveobuhvatna zaštita okoliša, a samim tim biljnog i životinjskog svijeta, posebno ugro-ženih biljnih i životinjskih vrsta.

Do izrade tehničkih uputa za industrijske pogone i postrojenja i za pogone za koje se neće izraditi tehničke upute, koristit će se tehničke upute o najboljim raspoloživim tehnikama u Europskoj Uniji i druge tehničke upute o najboljim raspoloži-vim tehnikama

Foto: T. Lukić

15



Mr. Daniela Petrović;Agronomski fakultet Mostar

Tomislav Lukić, prof.Federalno ministarstvo okoliša i turizma

Dobro očuvana priroda Bosne i Her-cegovine najveće je državno blago. Briga o prirodnim bogatstvima i o

biološkoj raznolikosti je postala bitna odgo-vornost cijele zajednice. Sve nas više zani-maju pitanja kako se upravlja prostorom, znamo li dovoljno o biološkoj raznolikosti, kakav će učinak na nju imati naše aktivnost i slično. A na takva razmišljanja prisiljavaju nas nacionalno zakonodavstvo, međuna-rodne konvencije, direktive i obvezujuće smjernice. Pretpostavka uspješnoga planiranja zaštite prirode, koje će voditi računa razvoju i oču-vanju prirodnih vrjednota, temelji se na valjanim podatcima o prostoru. Bez sazna-nja o biološkoj raznolikosti i njezinoj pro-stornoj distribuciji ne mogu se donositi mudre odluke, ne mogu se spriječiti po-greške, čak i slučajne i nenamjerne,često s teškim i dugoročnim posljedicama.

Ukupna znanja o biološkoj raznolikosti u BiH karakteriziraju:- neravnomjerna zemljopisna razdiobom

(o nekim područjima znamo više, o ne-kima ne znamo gotovo pa ništa),

- različite i katkada inkompatibilne meto-de prikupljanja podataka (nedostatak standardizacije ili zanemarivanje stan-darda),

- često i zastarjele informacije (nekad su sakupljane intenzivnije nego u novije vri-jeme).

- nedostatni i / ili nepouzdani podaci o bi-ološkoj raznolikosti;

- nedovoljna dostupnost postojećih poda-taka donositeljima odluka, znanstvenici-ma i javnosti;

- koncept održivog korištenja i upravljanja prirodnim resursima je nedovoljno ra-zvijen

Osim političkih i administrativnih složeno-sti i nedovoljno financijskih i ljudskih re-sursa, nedostatak pouzdanih podataka o biološkoj raznolikosti na državnoj razini dodatno otežava planiranje očuvanje bio-loške raznolikosti.Ograničeni smo malim brojem sakupljači-ma informacija (uglavnom zaposlenima u znanstvenim ustanovama ili u muzejima), podatcima raspršenim po različitim i često nepovezanim izvorima (ustanove i poje-dinci) te različitim oblicima pohrane (jav-ne, nejavne, točne, manje točne i dr.).Prevladati sadašnje teškoće i uspješno rije-šiti ta pitanja veliki je i odgovorni zadatak.Jedan od koraka za rješavanje mnogobroj-nih pitanja zasigurno je i projekt: Suppor-ting Country Action on the CBD Program-me of Work on Protected Areas. Inicijator projekta je Federalno ministarstvo zaštite okoliša i turizma, glavni financijeri su GEF i UNDP.Projekt je usredotočen na rješavanje identi-ficiranih nedostatka informacija o biološkoj raznolikosti. Postoje brojne znanstvene stu-dije o pojedinim aspektima biološke i eko-loške vrijednosti u BiH, ali popis stanišnih tipova i vrsta nije proveden. Također, po-stojeći biološki podaci nisu organizirani u sustavu koji se temelji na europskoj praksi, što je prijeko potrebno.

Inventar staništa i inventar vrsta je potre-ban kao prvi korak u upravljanju biološkom raznolikošću, a drugi korak je kategorizaci-ja i određivanje visokih prioriteta, na teme-lju odabranih ciljeva biološke raznolikosti. Vođeni takvim razmišljanjem autori pro-jekta su postavili cilj – izraditi priručnik o staništima Bosne i Hercegovine. Temeljne smjernice su nam:- Uporaba popisa staništa iz Direktive o

staništima relevantnih za nacionalno po-dručje

- Kreiranje preliminarnog popisa ugrože-nih staništa RH s nacionalnog aspekta

Vjerujući u moć i jednoga kamenčića da pokrene lavinu, mi vjerujemo da ovaj priručnik može potaknuti pozitiv-ne promjene. Osnovna mu je namjera pridonijeti uporabi metoda sakupljanja podataka o staništima i o flori (standardi-zacija), motivirati i druge da to počnu činiti (povećati broj sakupljača podataka) i tako doći do novih podataka o područjima o ko-jima znamo malo ili ne znamo ništa (novi podatci, geografski ujednačeni), pohraniti ih na centraliziran i ujednačen način (pove-ćati dostupnost i smanjiti heterogenost po-dataka). Samo valjanim informacijama o biološkoj raznolikosti možemo utjecati na očuvanje i budućnost toga nacionalnog prirodnog bo-gatstva.Izdavanje priručnika će biti popraćeno odr-žavanjem odgovarajućih edukativnih radi-onica, povezanih s praktičnim terenskim radom. Priručnik će ujedno biti i poziv svim zainteresiranim da se uključe u nacio-nalnu inventarizaciju u mjeri i opsegu u kojemu si to mogu dopustiti.

Supporting Country Action on the CBD Programme of Work on Protected Areas

VRIJEME JE ZA INVENTURU16



Dr. sc. Tomislav Dubravac,znanstveni savjetnik

Ulaskom u toliko priželjkivano 21. stoljeće, čovječanstvo se nije, pre-ma očekivanjima, našlo u stoljeću

mira, prosperiteta i čistog okoliša. Napro-tiv! Svakoga dana smo svjedoci katastrofal-nih posljedica klimatskih promjena, ka-rakterističnih po vrelinama i suši, požarima, poplavama, smanjenoj proi-zvodnji hrane, zagađivanju okoliša, ratnim sukobima i jazu između bogatoga sjevera i siromašnog juga. Sveprisutne klimatske promjene izražene u vidu globalnog zato-pljenja znak su da nas iz ravnoteže izbače-na priroda želi upozoriti kako nam naša vlastita budućnost izmiče iz ruku. Unatoč argumentima koji ukazuju i dokazuju neo-drživost potrošačko-rasipničkog načina života modernoga čovjeka, tehnologijskom napretku i znanjima rješenje ovoga Naj-važnijeg Problema današnjice još se ne na-

Suvremeno čovječanstvo već živi iznad mogućnosti planeta Zemlja. Sve se pretvorilo u interes, u borbu za materijalne stvari, u komercijalizaciju života

zire. Neće biti dovoljno komforno se oslo-niti na učinke znanosti i tehnologije, već će svaki pojedinac morati poduzimati sve kako bi zaštitio ograničene zemaljske re-surse. Za očekivati je da će se stanje još više pogoršati prije negoli dođe do pozitivnih pomaka. Ohrabruje pak činjenica da je u posljednjih nekoliko godina u znatnoj mjeri porasla ekološka svijest građana o temama iz područja zaštite okoliša, posebice o zaštiti pitkih voda. Voda u svim mitovima o Po-stanku i religijskim legendama igra ključ-nu ulogu. I danas ste je unijeli u tijelo dvije litre, a vjerojatno i više, čistu ili u napitci-ma i hrani. Ovo će stoljeće, prema predvi-đanjima znanstvenika, biti stoljeće znano-sti i tehnologije, a nova znanja i tehnike morat će pronaći svoju primjenu upravo u ekološkim projektima. Stoga se ekologija i nameće kao najpropulzivnija znanost da-našnjice, a ekološko razmišljanje kao način promišljanja suvremenog čovjeka.

Što nam se to događa?Danas su temeljnje ljudske vrednote mo-ral, etika, mudrost, pravednost i skromnost stavljene na kušnju i polako posustaju u borbi sa modernim ciljevima današnjice. Na žalost, priznali mi to ili ne, neke “nove” vrednote kroz uspjeh na poslu, nerealne ambicije, moć i bogatstvo sve nas više okružuju. Sve se pretvorilo u interes, u bor-bu za materijalne stvari, a neki unutarnji glas ljudima govori da su izgubili nešto či-sto, lijepo i plemenito. Jamačno ne primje-ćujemo, kako kaže nobelovac Aleksandar Solženjicin, da nam osiromašuje duša. Na djelu je prava euforija konformizma veći-ne. Mark Twain je rekao: “Kad se nađete na strani većine, vrijeme je da zastanete i raz-mislite”. Jesmo li zastali i razmislili? Kada smo, recimo, osim “i-mejlom” zadnji put napisali pismo, razglednicu, čestitali blag-dane ne koristeći “sms”? Više je nego očito da beremo mnogo, a nudimo malo. Dopu-štamo da nas današnji tempo života vozi,

Čovjek pripada prirodi

17


Ritam civilizacije

GDJE SMO POGRIJEŠILI?

kako to i političare vole reći s punim ga-som u “petoj brzini” za “nečim više”. Posto-ji jedna mudra izreka koja kaže: “Sve što je suvišno, protivno je prirodi”. Još u antičko doba bio je izgrađen hram i svetište mito-loškog boga Apolona, za koga se vezuje maksima razumnog, zdravog i umjerenog načina življenja, a na njegivu hramu je na-pisano: “Ničega previše”. Filozof Seneka u svom najpoznatijem djelu znakovitog na-slova “Pisma o moralu” (Epistole Morales) kaže: “Blažen je onaj koji se zadovoljava onim što ima, a mudar čovjek živi u skladu sa prirodom i vlastitim razumom, jer tako postiže mir duše”. Jedan franjevački sveće-nik u Srednjoj Bosni je na svom nadgrob-nom spomeniku napisao: “Nikada ne ima-doh mnogo, u ničemu nisam oskudijevao, iako sam dijelio”. Na žalost, taj kredo je potpuno stran današnjem čovjeku koji ni-malo ne drži do umjerenosti. Naprotiv, nje-gova neumjerena sklonost i žudnja za uži-cima je pretjerivanje u svemu, od neprirodne i preobilne ishrane, fizičke ne-aktivnosti i sjedećeg načina življenja do prekomjerne upotrebe svega onoga što nam današnja civilizacija nudi. Na hedoni-stičkim navikama bi nam pozavidjeli čak i stari Rimljani. S pravom se zapitamo: ra-stajemo li se mi to sa sobom? Ili je to možda lakomost, jedan od sedam smrtnih gijeha? Mi smo po svemu sudeći u toj neza-hvalnoj kategoriji za koju Seneka kaže: “Si-romasi uvijek žele nešto, bogati žele mno-go, a lakomi žele sve”. Dokle god su zdravi, ili se barem tako osjećaju, ljudi bezobzirno troše svoje mogućnosti na granici izdržlji-vosti. Zbog svakodnevnih stresova sve više i poboljevaju. Bolest je znak koja nam ka-zuje da smo skrenuli sa glavnoga puta što

Sedam smrtnih grijeha suvremene civilizacije

Bogatstvo bez rada•

Užitak bez savjesti•

Znanje bez karaktera•

Posao bez morala•

Znanost bez čovječnosti•

Religija bez žrtve•

Politika bez načela•

Mahatma Gandi

ga je odredila priroda. Albert Ajnštajn je jednom prilikom izjavio: “Problem današ-njice nije atomska energija nego – čovjeko-vo srce”. Suvremeni čovjek boluje od preve-likog želuca i premalog srca. Otuđenje čovjeka od prirode i njegovo neodgovorno ponašanje predstavlja glavni ekološki pro-blem i prijetnju suvremene civilizacije. Krajnje je vrijeme da shvatimo ovu važnu životnu činjenicu. Kao i svi ostali živi oblici i čovjek je, kao pojedinac na Zemlji, samo prolaznik, a Blaise Pascal bi rekao: “Čovjek je samo trska koja misli: lomljiva, slabašna i krhka”. Uvijek je zgodno prisjetiti se pi-sma indijanskog poglavice Seattlea Veli-kom bijelom poglavici u Washingtonu 1854. godine koji je, tako vjerno i mudro

dao naslutiti sliku globalne situacije današ-njice: “Što god snađe zemlju snaći će i sino-ve zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome”. Više je nego očito kako ljudi danas robuju bjesomučnom ritmu tehnološke civilizaci-je. Iako živimo u doba savršenih sredstava, ali na žalost konfuznih ciljeva, jamačno nam je pod hitno potrebna revizija priori-teta. Čini se da smo došli na kraj užeta, sve-zali čvor za koji se valja čvrsto držati. Do kada? Znamo li odgovor na pitanje: Gdje smo pogriješili?

Što nam je činiti?Promijenimo naše navike. Prvi korak pre-ma promjeni je samosvjesnost, drugi je prihvaćanje, a treći odgovornost. Budimo svjesni ako se ne mijenjamo, ne rastemo, ako ne rastemo, ne živimo. Još je davno Abraham Lincoln rekao: “Ne možete po-bjeći od odgovornosti sutrašnjice izbjega-vajući je danas”. Za početak probajmo biti optimisti. Sjetimo se samo one Andrićeve mudre izreke: “dok je mraka bit će i svanu-ća”. Ili, pak, one: “ciljajte mjesec, čak ako i promašite sletjet ćete među zvijezde”. Vri-jeme je za radikalne promjene. Izađite iz kuće, iz svojih ureda, izađite u prirodu, prošećite šumom. Šuma je idealno mjesto za opuštanje. Josip Kozarc u svome kapital-nom djelu Slavonska šuma piše: “Kad god sam prošao tom šumom, svaki put sam ne-što nova vidio, nešto nova naučio; nije ona crna, gluha, mrtva, kako no se izdaleka na obzorju crta i prikazuje, nego u njoj diše život i svijet izvoran, naravan, gdje kao nigdje priroda uprav na očigled stvara i ni-šti, nagađa i popravlja. Za onoga, koji pro-lazi njom bez srca i čuvstva, bez smisla za divnu mudrost prirode, ostat će ona daka-ko mrtvom šumom, bolje rekući prosto-rom, drvljem obraslim; ali tko razumije sve one tajne glasove, koji oživljuju šumski prostor, gdje se nježna pjesma miješa sa izumirućim vapajem, gdje tisuća raznih glasova i odjeka, sad sitnih i tankih, sad krupnih i dubokih, sad milih i ugodnih kao ikoja glazba, sad bolnih kao uzdah jad-ne matere, - taj će se smatrati nekako bli-žim sebi i svojima čuvstvima u tom poluta-mnom, velebnom prostoru”.Dakle, pobjegnimo u prirodu, prošećimo šumom, napunimo svoje baterije ljepotom prirode i mirisa šume u njenoj raskošnoj, odmjereno izbalansiranoj formi. Pokušaj-mo oplemeniti svoje misli. Držeći se sinta-gme kako duboke misli dopiru samo do bistra uma, na tome mjestu razbistrimo svoje misli pogledom u budućnost koja pripada samo onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova. I ne zaboravite: Čuvajte pri-rodu, čuvajte šumu, jer “s prvim drvećem koje je palo, započela je kultura, sa zadnjim koje će pasti završava”. Čovjek pripada pri-rodi, a ne priroda čovjeku. I, znajte, danas je prvi dan od ostatka tvog života. Carpe diem (Iskoristi dan).

Priroda stvara i ništi, nagađa i popravlja


18 Ritam civilizacije

19


Odgonetanje budućnosti

Prof. dr. Dalibor Ballian

Već nekoliko godina u reviji Fondeko se piše o štetnosti izgradnje malih i velikih hidrocentrala, te termocen-

trala širom Bosne i Hercegovine. Bilo koji pokušaj da se tomu stane u kraj je bio bezu-spješan. Tako male hidrocentrale niču kao gljive nakon kiše, a za njih se sazna samo nakon neke od brojnih afera korupcije i slič-noga što ih prati. Trenutno jedinstven pri-mjer je hidrocentrala Voljevac u gornjem toku Vrbasa.Ipak malo se podsjetimo, uz brojne riječi hvale počinjale su izgradnje malih hidro-centrala. Tako su na obroncima planina sre-dišnje Bosne počela da niču mnogobrojna energetska postrojenja, male hidrocentrale. To je bila radost za malobrojne koji ostvaru-ju prihod i uskoro se pokazale iznevjerena očekivanja i bol za mnoge, prije svega šuma-re, ekologe, ljubitelje prirode, a posebno za lokalno stanovništvo. Tako su nepovratno nestali prelijepi šumski krajobrazi i vodoto-ci.U poplavi izgradnje mini centrala, brojni biseri prirode su se našli na udaru lokalnih moćnika. Spisak je dug, od Prokoškog jeze-ra, rijeke Trešanice, gornjeg toka Vrbasa, sada i Kreševske rijeke, te Neretvice, itd. Ov-dje se moramo i podsjetiti da je Bosna i Her-cegovina već niz godina opsjednuta investi-torima i investicijama, za izgradnju malih hidrocentrala, u čemu vlada prava anarhija. Sve se to dešava uz blagoslov lokalnih vlasti, kantonalnih, ali i federalnih. Praktično ne-staju kompletni vodotoci što ostavlja nesa-gledive posljedice na okoliš, a prije svega na šume koje nam osiguravaju pitku vodu i či-sti zrak. O ovoj problematici, malih hidro-centrala, se piše u brojnim popularnim revi-jama, ali znanost nikad nije dala jasan stav jer su sve ekološke studije rađene pod priti-skom ili nisu uopće rađene kako je predvi-đeno zakonom.

Vode i vladeTako se mnoge od malih hidrocentrala ne bi ni gradile da je poštovana procedura, te ra-đena ekološka studija za njih, odnosno ka-kav je njihov utjecaj na okolinu. Lokalni ‘’stručnjaci’’ sumnjive stručnosti izborili su se u svojim ‘’vladama’’ da nije potrebno raditi ekološke studije za male centrale. Tako su odredili i iskrojili ekološku politiku na mnogim potocima i šumama u Bosni i Hercegovini. Mnogi mali vodotoci su nesta-li a sva moguća površinska voda se usmjera-va u cijevi koje opskrbljuju centrale drago-cjenom vodom, te je kroz primjenu tirolskog zahvata pokupljena voda i iz najmanjih vo-dotoka kao i izvora. Iza tako podignutih centrala ostaje pustoš, vodotoci bogati živim svijetom, često sa mnogo endemskih vrsta su presušili zbog preusmjeravanja vode, a veoma osjetljive biljke i životinje, te ekosu-stavi su nestali u nepovrat.

Također se zaboravlja da je i mnogim vrsta-ma koje žive na obalama tih potoka potreb-na voda. Kao što je čovjeku potrebno mini-malno 1,5 litara vode dnevno za normalno obavljanje fizioloških aktivnosti u organiz-mu, tako je voda potrebna i mnogim biljka-ma i životinjama, ali im je nemarnošću ne-odgovornih njima ona uskraćena. Tim nestručnim, i ekološki neopravdanim za-hvatima je došlo do intenzivnog mijenjanja mikroklime, ona na mnogim planinama postaje izrazito suha, ali ne samo zbog glo-balnog zatopljavanja nego upravo zbog ve-likih preusmjeravanja voda, te stvaranja vodnog debalansa u tlu. To će postupno u međudjelovanju sa globalnim zagrijava-njem, voditi ka velikom sušenja šuma koje možemo očekivati u narednom periodu, a što se već može primijetiti u pojedinim po-dručjima Bosne i Hercegovine.Ostaje nejasno tko će u konačnici platiti tako nastalu štetu i na koji način kad izgu-bimo ono najvrjednije, bosanskohercego-vačke šume. Za to će vjerojatno odmah da optuže tamo neke šumare, koji su inače stalni dežurni i glavni krivci za sva dešava-nja u šumama, iako se brojni među njima sustavno bore da se šume sačuvaju za nova pokoljenja.Koliko se god borili da očuvamo prirodu u Bosni i Hercegovini, ipak nad nama i šuma-ma se polako nadvija nova velika prijetnja. Razlog je sve prisutna glad za energijom i za enormnima profitima bez granica. Kako je u Europi moratorij, zabrana, gradnje ter-moelektrana na ugljen i hidroelektrana, Europa šalje novac u Bosnu i Hercegovinu za nove energetske objekte, te se intenzivno radi na izradi projektne dokumentacije za brojne energetske objekte. Možemo tako pobrojati samo neke od njih, a tu su termo-elektrane u Tomislav Gradu, Bugojnu, Sta-narima kod Doboja, rekonstrukcija i poja-čavanje termoelektrana u Tuzli, hidroelektrana Vranduk, hidroelektrane na Neretvi, na Drini, itd., a spisak je jako dug.

Vrijeme otrežnjenjaPitamo se zašto se ne grade ti energetski objekti u Europi, pa imaju obilje vode u rije-kama i daleko više čak i kvalitetnijeg ugljena od nas. Razlog leži u ekologiji, ne žele do kraja da unište svoje prirodno nasljeđe koje su vjekovima uništavali, prije svega šume i poljoprivredna zemljišta koja su kapital bu-dućnosti, a oni su ga prekomjernom indu-strijalizacijom kroz povijest doveli na samu granicu nestanka. Otrježnjenje je kod njih nastalo prije 20 godina, te im je sada mnogo jednostavnije dati novac kao investiciju, a potom crpiti energiju iz nerazvijenih zema-lja kakva je Bosna i Hercegovina. Razlog je tu jednostavan, jer raspolažemo jeftinom radnom snagom i sirovinom, kao i neriješe-nim pitanjem zaštite čovjekove okoline, te se okolinske dozvole veoma jednostavno dobivaju, ako ne na državnoj razini onda na kantonalnoj/županijskoj. Takva će situacija bit sve do onog trenutka dok ne postanemo kandidati za EU, te počnemo više brinuti o ekologiji i uvoditi strože zakone i provoditi strožu zaštitu i nadzor nad prirodom. Kako nam se vjerojatno još zadugo neće desiti, ostaje da se nadamo da do tada nećemo svu prirodu potpuno devastirati. U međuvre-menu ćemo morati pod pritiskom te iste EU i njenog kapitala, uništavati svoju u svijetu jedinstvenu prirodu, te postajati još ovisniji od bogatih zemalja koje će lagodno živjeti na račun jeftine energije iz Bosne i Hercego-vine, a mi ćemo živjeti u prljavštini bez či-stog zraka i pitke vode, uz vječite dugove ci-jelom svijetu.Što nas dalje očekuje u budućnosti tek ćemo vidjeti, ali bojim se da nas očekuje sudbina onih brojnih živih organizama, i šuma koje su nestale, ili će uskoro nestati gradnjom ovakvih objekata. Ovo su za sada mali objek-ti, a uskoro će početi gradnja sve većih i ve-ćih, a time i većih ekoloških katastrofa. Ta-kođer u ovakvo postavljenoj strategiji razvoja, proizvodnji i korištenju energetskih potencijala mi smo samo gubitnici, bez bu-dućnosti.

NAD NAMA JE OBLAK PRIJETNJESvjedoci smo sve prisutnije gladi za energijom i enormnim profitima bez granica

Brana u području gornjeg Vrbasa

Mr. sc. Dražen Kotrošan

U oktobru 2007. godine imao sam priliku da u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine organizujem

okrugli sto u znak sjećanja na dr. Sofiju Mikšić. Na moje iznenađenje, osim uvaže-nog dr. Suvada Lele, učešće u radu i obilje-žavanju godišnjice sjećanja na znamenitu znanstvenicu nije iskazao nitko od profe-sora i mlađih kolega sa prirodnoznanstve-nih fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Na-žalost, još jednom se pokazalo da bosanskohercegovačko društvo, uključuju-ći i znanstvenu javnost, boluje od hronič-nog nedostatka morala i sindroma kratkog pamćenja. Na spomenutom okruglom sto-lu istakao sam i na poražavajuću stanje za-borava kojim je danas prekrivena bogata znanstvena ostavština koju je ostavio su-prug dr. Sofije Mikšić, René Mikšić. Stoga, a kao obavezu preuzetu obećanjem datom dugogodišnjoj prijateljici obitelji Mikšić, svoje pisanje u ovom broju Fondeko svijeta posvećujem jednom od najvećih entomo-loga ovdašnjih prostora, Renéu Mikšiću.

Entomolog odnajranijeg djetinjstvaRené Mikšić se rodio 20. februara 1920. godine u Zagrebu. Zabilježeno je da je još kao dječak postao veliki zaljubljenik u pri-rodu i posebno kukce. Entomologija mu je ostala strast do kraja života. Njegov veliki potencijal za znanstveni rad i entomološka istraživanja primijetili su tada značajni znanstvenici entomolozi poput dr. Nikole Finka, dr. Željka Kovačevića i dr. Zdravka Lovrenovića. Međutim, sam Mikšić je isti-cao da je za njega posebno značajan bio susret sa prof. dr. Božidarom Hergulom 1937. Godine, koji ga je tada kao sedamna-estogodišnjaka uveo u entomologiju.Svoj prvi znanstveni rad Mikšić je objavio u 30. godini života u Rijeci gdje je tada ra-dio kao preparator-entomolog u Prirodo-slovnom muzeju. Iako zbog zdravstvenih i drugih razloga nikada nije uspio da stekne formalne školske kvalifikacije nije mu predstavljalo prepreku da na svojevrstan način obilježi entomologiju na prostoru bivše Jugoslavije, pa i šire balkanske regije.

RENE MIKŠIĆENTOMOLOŠKI MOHIKANACUgledni bosanskohercegovački znanstvenik svijetu je ostavio u nasljedstvo opise oko 300 različitih vrsta taksona tvrdokrilaca. Pri tom je uspio definisati 327 taksona različitog sistematskog nivoa. Nažalost njegovo djelo je i danas zaboravljeno

Znanstveni opus Renéa Mikšića broji 157 originalnih znanstvenih radova. Svoje ra-dove objavljivao je u velikom broju doma-ćih i stranih časopisa. Pored časopisa insti-tucija i udruženja sa prostora ex Jugoslavije objavljivao je i u obje tadašnje Njemačke, tadašnjoj Čehoslovačkoj, Austriji, Danskoj, Švedskoj, Holandiji, Italiji, Mađarskoj, Francuskoj i Švicarskoj. Koliko je produk-tivan znanstveni rad imao Mikšić svjedoči i činjenica da je znao objaviti 9 do 11 rado-va u jednoj godini, što je i danas i pored svih tehničkih prednosti mnogim ovdaš-njim znanstvenicima nedostižno. Istovre-meno, neki njegovi radovi su brojali preko 100, pa čak i do 400 stranica. Pored znan-stvenih Mikšić je objavio više od 50 struč-nih i popularnih radova, članaka i recenzi-ja, te održao 38 predavanja. U Sarajevu je živio od 1952. godine. Prvo-bitno je bio uposlen u Biološkom institutu sarajevskog Univerziteta. Danas su zbirke kojima je rukovodio Mikšić dio entomo-loške kolekcije Odjeljenja za prirodne zna-nosti Zemaljskog muzeja Bosne i Hercego-vine. Nakon odlaska iz Biološkog instituta kratko vrijeme je bio zaposlen u Biološkom institutu medicinskog fakulteta. Potom se zaposlio u Institutu za šumarstvo i tu ostao punih 27 godina do odlaska u penziju. Mikšić je dao i doprinos u jačanju entomo-logije i organiziranju entomologa u Bosni i Hercegovini. Tako je na njegovu inicijativu prvo osnovana entomološka sekcija u okvi-ru Biološkog društva čiji je predsjednik bio. Potom je pokrenuto i samostalno En-tomološko društvo Bosne i Hercegovine. Društvo je od 1970. do 1974. godine izda-valo i svoj Bilten. Međutim, Mikšić je kao veliki znanstvenik bio poznat i kao veliki kritičar i osoba koje nisu spremne povinuti se vladajućim društvenim normama. Ova „inkopaktibilnost karaktera“, kako je dato životno obilježje Mikšića opisao poznati entomolog Guido Nonveiller u članku objavljenom povodom Mikšićevih 60 godi-na života i 30 godina rada, rezultirala je da Mikšić istupi iz Entomološkog društva. Nažalost, i danas pored pojedinačnih po-kušaja oživljavanja entomološko društvo nije ponovo zaživilo. Konačno, vrlo je vje-rovatno da su isti razlozi imali za posljedi-

cu da Mikšić nikada nije dobio neko po-sebno društveno priznanje za svoj rad. Neophodno je spomenuti da je Mikšić pored bosanskohercegovačkog bio član i entomo-loških društava u Rimu, Beču, Lunz i Lionu, te je, također, bio stalni član Internacionalnog komiteta za istraživanje entomofaune Sred-nje Evrope čije je sjedište bilo u Budimpešti.

Životno djeloRené Mikšić se od svog prvog rada prven-stveno posvetio faunističkim, taksonom-skim i sistematskim istraživanjima tvrdo-krilaca (Coleoptera). Njegova istraživanja su nosila određenu crtu osobnosti polazeći od pristupa rješavanju pitanja sistematike i taksonomije pojedinih skupina do načina izlaganja rezultata istraživanja. Posebno je značajno istaći da je prilikom istraživanja pored brojnog vlastitog materijala obrađi-vao i materijal drugih entomologa, a osobi-to se naglašava pristup muzejskim zbirka-ma. Naime, ne postoji nijedna značajnija zbirka tvrdokrilaca od Vardara do Triglava, a i šireg područja Balkana, da je Mikšić nije pregledao. S druge strane, iako je pr-venstveno bio okrenut prema istraživanju jugoslovenske entomofaune za rješavanje pitanja sistematike i taksonomije pojedi-

Plectrone endroedii Mikšić, 1974. (mužjak)


20 Zaboravljeni velikani

nih skupina, nije se ustručavao proširiti svoje geografsko područje istraživanja i na cjelokupan balkanski prostor, pa i neke druge dijelove palearktika, kao što su istoč-no Sredozemlje i Apeninsko poluostrvo.Sam Mikšić je isticao da mu je inspiracija u njegovom istraživačkom radu bio čuveni enomolog Viktor Apfelbeck. Naime Apfel-beck je početkom 20. stoljeća izdao jednu seriju radova pod nazivom „Fauna Insecto-rum Balcanica“ s ciljem da objedini sazna-nja o entomofauni datog područja. Kako je zbog niza okolnosti Apfelbeck datu ideju samo djelimično realizovao objavivši 1904. samo jednu knjigu o tvrdokrilcima, Mikšić se odlučio da pola stoljeća kasnije reanimi-ra datu ideju. Od 1955. do 1970. godine Mikšić objavljuje seriju faunističkih i mo-nografskih pregleda obradivši Lucanidae, Scarabaeidae i Lamellicornia.Prema pisanju dr. Rize Sijarića Mikšićevo životno djelo predstavlja „Monografija Ce-toninae Palearktičke i Orijentalne regije“ koja je u četiri toma objavljena pod pokro-viteljstvom SIZ-a za nauku Bosne i Herce-govine. Specifičnost je da je monografija

René Mikšić se od svog prvog rada prvenstveno posvetio faunistič-kim, taksonomskim i sistematskim istraživanjima tvrdokrilaca (Coleoptera). Njegova istraživanja su nosila određenu crtu osobnosti polazeći od pristupa rješavanju pitanja sistematike i taksonomije pojedinih skupina do načina izlaganja rezultata istraživanja. Posebno je značajno istaći da je prilikom istraživanja pored brojnog vlastitog materijala obrađivao i materijal drugih entomologa, a osobito se naglašava pristup muzejskim zbirkama. Naime, ne postoji nijedna značajnija zbirka tvrdokrilaca od Vardara do Triglava, a i šireg područ-ja Balkana, da je Mikšić nije pregledao. S druge strane, iako je prven-stveno bio okrenut prema istraživanju jugoslovenske entomofaune za rješavanje pitanja sistematike i taksonomije pojedinih skupina, nije se ustručavao proširiti svoje geografsko područje istraživanja i na cjelokupan balkanski prostor, pa i neke druge dijelove palearktika, kao što su istočno Sredozemlje i Apeninsko poluostrvo.

štampana na njemačkom jeziku. Naposli-jetku, sumirajući životni opus svog savre-menika dr. Sijarić je posebno naglasio či-njenicu da je René Mikšić znanstvenom svijetu u nasljedstvo ostavio opise oko 300 različitih novih taksona tvrdokrilaca. Pri tome, 237 taksona različitog sistematskog nivoa Mikšić je uspio definisati, dok je no-vim generacijama entomologa ostavio u zadatak da riješe pitanje taksonomskog statusa za još 70 nedefinisanih taksona.

Deset taksona za nezaboravŽivot Renéa Mikšića je tragično prekinut u saobraćajnoj nesreći 17. 10. 1986. godi-ne na Ilidži kod Sarajeva. Zasigurno da je ovaj entomološki Mohikanac, kako ga je u jednom članku nazvao Branko Britvec, iza sebe ostavio neizmjerljivo bogastvo znanstvene građe i kolekcije koje svjedoče predanom i dugogodišnjem radu znan-stvenika. Međutim, René Mikšić, iako je bio visoko cijenjen od kolega, tokom živo-ta nikada nije dobio zvanično priznanje za svoj rad od strane neke od domaćih in-stitucija. Nažalost, njegovo djelo je zabo-ravljeno i danas. Za razliku od domaćih društvenih i znanstvenih krugova prizna-nje njegovom radu došlo je od kolega iz svijeta i to u obliku povelje za posebne za-sluge koja mu je dodjeljena u maju 1986. godine u Gothi (Njemačka) na 11. simpo-ziju o entomofauni srednje Evrope. Vjeru-jem da je Mikšiću osobitu životnu satis-fakciju predstavljalo 10 taksona koje su odajući mu posebno poštovanje po njemu imenovali njemu bliske kolege entomolo-zi. Zbog toga, kao čin naklona djelu i liku Renéa Mikšića, pisanje završavam citira-njem spomenutih taksona: Aphodus (Trichapodus) mikšići Balthasar, Goliat-hus regis ab. mikšić Endrödi, Dorcadion pedestre f. mikšić Podany, Plagionotus floralis ab. mikšić Adamović, Cryptotro-gus mikšići Petrovitz, Atanyproctus mikšići Petrovitz, Gampsocleis abbrevi-ata ssp. renei S. Mikšić, Protaetia (Pa-chyprotaetia) mikšićana Ruter i Celode-ra mikšići Antoine.

Plectrone endroedii Mikšić, 1974. (ženka)

21


NOVAC JE ORUđE SLOBODE

Odabrala: Anida Džanko

„Nesreća je kad u životu čovjeka prije klo-ne duh nego tijelo.“ Marko Aurelije

„Čovjek razrješava sve tajne, a sam ostaje najveća tajna.“ Muhamed Ikbal

„Da čovjek nađe čovjeka, mora i sam biti čovjek.“ Ivo Kozarčanin

„Sve je u rukama čovjeka. Zato ih mora če-sto prati.“ Stanislav Lec

„Čovjek okrenut prema sebi leđima gleda svijet.“ Dimitrije Simić

„Ništa nije vrijedno kao sloboda. Stvaranje velikih dijela bez nje je nemoguće.“Gledston

„Biti slobodan znači imati pravo činiti sve što nije na štetu drugima.“Lakorder

„Slobodni ste ako vam je savjest čista.“Gete

„Za hrabro srce i leopardi su ovce, a plašlji-vac vidi i u gazeli tigra.“ Muhamed Ikbal

„Šta je to što je i divljaku čak za najveće divljenje? Čovjek, koji se ne uplaši, koji ne strahuje, dakle, ne povlači se pred opasno-stima, a ujedno savršeno razumno prilazi poslu.“ Kant

„Draži mi je neprijatelj koji mi govori u oči istinu nego prijatelj koji me laže.“ Katon

„Prijateljstvo je najljepši dar ljudima posli-je mudrosti.“ La Rošfuko

„Ljudi koji govore da pomoću novca mogu sve dobiti, u stanju su sve učiniti za novac.“ Franklin

„Novac koji čovjek ima je oruđe slobode; novac za kojim čovjek trči je oruđe rop-stva.“ Ž. Ž. Ruso

„Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela.“ Aristotel

„Prijatelju reci laž, i ako je sačuva, reci mu istinu.“ Španska izreka

„Postoje ljudi koji od svog bogatstva nema-ju ništa osim straha da ga ne izgube.“Antoan Rivarol

„Kad led počne pucati, znat ćeš ko ti je pri-jatelj.“ Eskimska poslovica

„Na ovom svijetu najviša stvar jeste znati pripadati samom sebi.“Montenj

MISLI VELIKIH LJUDI

Mr. Suvada Borić-Šaćiragić

Nagle promjene klime iznenadile su i zbunile su ljude, a uz ljude, zbunila se i priroda. Bila sam i sama veoma

iznenađena kada sam u mojoj bašti u Pofa-lićima 10. januara 2010. ugledala jagorče-vine (Primula vulgaris) u punom cvatu ili u novembru 2009. godine raskošne cvjeto-ve divljeg kestena (Aesculus hippocasta-num). Povezanost između klimatskih pro-mjena i života na zemlji ponekad je iznenađujuća i istovremeno zastrašujuća. Biljke su nam najpouzdaniji mjerni instru-ment uz čiju pomoć sa sigurnošću može-mo uočiti klimatske poremećaje u svijetu. Prof. dr. Camille Parmesan sa Sveučilišta u Teksasu izvještava da različite biljne i živo-tinjske vrste na globalno zagrijavanje rea-guju pomjerajući se prema sjeveru ili navi-še u potrazi za hladnijim područjima, ili se razmnožavaju ranije u proljeće, odnosno pupaju i cvatu sve ranije i ranije. Prouča-vajući podatke prikupljane 45 godina utvr-dila je da su vrste poput ptica, leptira i alp-skih trava pomjerile svoja staništa prema sjeveru prosječno 6,1 kilometar u deset go-dina ili prema višim predjelima 6,1 metar.

Ostvare li se predviđanja, rezultati global-noga zagrijavanja u idućem stoljeću mogli bi biti strašni za vrste koje su već izgubile stanište, objavio je časopis Nature. Naučni-ci kažu da studije, utemeljene na prijašnjim istraživanjima u Sjevernoj Americi i Evro-pi, najavljuju izumiranje životinjskih i bilj-nih vrsta tokom idućih desetljeća jer će ih porast temperature prisiljavati na suočava-nje s gubitkom staništa i s novim prirod-nim neprijateljima. Takođe dovešće do porasta broja ugroženih vrsta, porasta ugroženih ekosistema, gubitka endemič-nog genofonda, gubitka biodiverziteta na sva tri nivoa (genetičkom, specijskom, ko-sistemskom) i smanjenja primarne biopro-dukcije.Iako klimatske promjene ne potječu od ju-čer, jer se u dugoj povijesti Zemlje neka zbivanja ipak ponavljaju, većina se struč-njaka slaže da su sadašnje klimatske pro-mjene u najvećem dijelu potaknute čovje-kovim lošim odnosom prema prirodi. Iako su sve životinjske i biljne vrste tokom povi-jesti doživjele evolucijske promjene izazva-ne raznim faktorima pa su mnoge i izumr-le, globalne klimatske promjene danas su sigurno drukčije od bilo kojih do sada.

Sve žive organizme (mikroorganizmi bilj-ke, životinje i ljudi) karakterišu tri osnovne osobine: da rastu, razmnožavaju se i zavr-šavaju svoj životni ciklus u prilično uskom temperaturnom režimu. Za razliku od to-plokrvnih životinja, biljke nisu u stanju same održavati optimalnu temperaturu koja im omogućava normalni život. Tem-peraturni optimumi za rast mnogih biljaka često se mijenjanju prema dijelu dana, od-nosno biljke su prilagođene promjeni tem-perature između dana i noći (termoperio-dizam), stoga se optimalno razvijaju samo pri takvoj pravilnoj izmjeni.Većina biljaka našega podneblja nije prilagođena za veli-ke temperaturne razlike koje se javljaju to-kom nekoliko dana u istom dijelu dana.Posljednjih nekoliko godina karakterišu ne-uobičajeno velike temperaturne razlike, po-nekad veće i od 200 C u samo nekoliko dana. Kako biljke podnose takve oscilacije i posto-ji li tolerantnost na temperaturni stres? Ot-pornost biljaka na nepovoljne temperature vrlo je kompleksna problematika. U cijelom svijetu se provode istraživanja kako fiziološ-ki i biohemijski ući u trag tolerantnosti i ot-pornosti pojedinih biljaka na hladnoću i vrućinu. Općenito se može reći da su otpor-

STRES TRESE I BILJKESimptomi toplotnog stresa mogu se uočiti po promjenama u rastu korijena, usvajanju hraniva, sadržaju i protoku vode u ćelijama, transportu metabolita, fotosintezi, respiraciji, oplodnji i zrenju. Naučnici su otkrili da u biljkama pod toplotnim stresom nastaju „bjelančevine toplotnog šoka“

Jagorčevina ( Primula vulgaris)

Promjene u prirodi, u konkretnom slučaju promjene klime, izazi-vaju genetske promje-ne na životinjama i biljkama. Simptomi toplotnog stresa mogu se uočiti po promjena-ma u rastu korijena, usvajanju hraniva, sadržaju i protoku vode u ćelijama, transportu metabolita, fotosintezi, respiraciji, oplodnji i zrenju


22 Eho klimatskih promjena

KLIMAVA KLIMA

nosti na nisku i visoku temperaturu genet-ski uslovljeni te se zato mogu skoro u svakoj biljci pronaći genotipovi koji su otporniji ili tolerantniji, odnosno osjetljiviji na nepo-voljne temperature i temperaturna koleba-nja. Neki istraživači smatraju da čak isti geni kontrolišu tolerantnost, ali i otpornost za oba temperaturna ekstrema, kao i toleran-tnost i otpornost za velika temperaturna kolebanja. Otpornost na hladnoću ili vrući-nu je multidisciplinarni problem pa se samo zajedničkim radom genetičara, fiziologa, bi-ohemičara i oplemenjivača može doći do otkrivanja tajni temperaturnog režima u biljkama.Čini se da će u budućnosti veća pažnja biti poklonjena istraživanju otpornosti na vru-ćinu, i to zbog dva razloga. Prvi razlog je fenološke prirode, jer većina kulturnih bi-ljaka prolazi svoje najvažnije razvojne faze u vrijeme visokih temperatura, pa samo nekoliko stepeni viša temperatura od opti-malne može izazvati značajan pad fertilno-sti biljaka, što dovodi do smanjenja roda. Drugi razlog je globalno zatopljenje koje može izazvati velike štete u biosferi pove-ćavajući globalnu prosječnu temperaturu od 1,5 do 4,50 C.Klimatske promjene danas imaju već za-strašujuće posljedice. Promjene u prirodi, u konkretnom slučaju promjene klime, izazivaju genetske promjene na životinja-ma i biljkama. Simptomi toplotnog stresa mogu se uočiti po promjenama u rastu ko-rijena, usvajanju hraniva, sadržaju i proto-ku vode u ćelijama, transportu metabolita, fotosintezi, respiraciji, oplodnji i zrenju. Glavne reakcije biljke na vrućinu su biohe-mijske i fiziološke prirode: promjena u sa-stavu enzima, strukture membrane, foto-sintetičke aktivnosti i možda najvažnije, promjena u metabolizmu bjelančevina. Naučnici su otkrili da u biljkama pod to-plotnim stresom nastaju “bjelančevine to-

Divlji kesten (Aesculus hippocastanum)

Čini se da će u budućnosti veća pažnja biti poklonjena istraži-vanju otpornosti na vrućinu, i to zbog dva razloga. Prvi razlog je fenološke prirode, jer većina kulturnih biljaka prolazi svoje najvažnije razvojne faze u vrijeme visokih temperatura, pa samo nekoliko stepeni viša temperatura od optimalne može izazvati značajan pad fertilnosti biljaka, što dovodi do smanjenja roda. Drugi razlog je globalno zatopljenje koje može izazvati velike štete u biosferi povećavajući global-nu prosječnu temperaturu od 1,5 do 4,50 C.

plotnog šoka” (heat shock proteins), čija se količina povezuje s otpornošću na vrućinu. Nađeni su i geni koji kontrolišu sintezu ovoga proteina pa se očekuje da će biljna biotehnologija naći praktična rješenja kako da se biljke same brane od visokih tempe-ratura. Biljke općenito imaju veliku moć prilagođavanja na nove uslove života, ali za to treba izuzetno dug vremenski period.Istovremeno, klimatske promjene i stres kao njihova posljedica mogli bi oslabiti živi svi-jet i učiniti ga podložnijim infekcijama tvr-de naučnici. Dr. Ute Collier, voditeljice pro-grama za klimatske promjene World Wide Fund for Nature kaže: “Klimatske promjene su čudovište s mnogo lica, a ova studija samo ističe mnogostruki stres koji pogađa ljude, životinje i biljni svijet.” Biološki stres

Sudeći prema Crvenoj listi ugroženih vrsta Svjetske unije za zašti-tu prirode (IUCN) ), koja predstavlja najpouzda-niju i najpriznatiju pro-cjenu brojnosti biljnih i životinjskih vrsta na planeti, živi svijet na Zemlji ubrzano nestaje, i taj proces će se nasta-viti sve dok ne budu preduzete hitne, ozbilj-ne akcije na globalnom nivou

je zapravo posljedica drastične ili štetne pro-mjene u okolišu koja se manifestira smanje-nim rastom ili razvitkom biljaka, pri čemu pojam biološka nepetost označava njihove smanjene ili promijenjene biološke funkci-je. Živi organizmi mogu reagovati na dva načina na stres, odnosno mogu biti u izvje-snoj mjeri tolerantni na stres ili ga pokušati izbjeći. Izbjegavanje stresne situacije najče-šće podrazumijeva određenu morfološku ili fiziološku adaptaciju u jednoj generaciji. Npr. biljka će izbjeći sušu ako razvije dovolj-no dubok korijenov sistem. Otežani uslovi života potiču adaptivni momenat, a u du-žem, višegodišnjem periodu i razvoj meha-nizama tolerancije ili pak dolazi do izumira-nja neotpornih vrsta i pojave sukcesije unutar ekosistema.Sudeći prema Crvenoj listi ugroženih vrsta Svjetske unije za zaštitu prirode (IUCN) ), koja predstavlja najpouzdaniju i najprizna-tiju procjenu brojnosti biljnih i životinjskih vrsta na planeti, živi svijet na Zemlji ubrza-no nestaje, i taj proces će se nastaviti sve dok ne budu preduzete hitne, ozbiljne ak-cije na globalnom nivou. Krajem 2007. go-dine na svjetskoj Crvenoj listi ugroženih vrsta našlo se 41.415 vrsta, a od toga 16.118 vrsta su pred nestajanjem. U saopštenju IUCN-a ocjenjuje se da napori koji su do sada preduzeti na zaštiti vrsta nisu dali do-voljne rezultate. Smanjenje biodiverziteta je kontinuiran i neophodne su koordinisa-ne, hitne akcije da se globalna kriza nesta-janja vrsta zaustavi. Tim prije, jer je opsta-nak i život čovjeka mnogostruko povezan i uslovljen biološkom raznovrsnošću. I po-red nastojanja da se vrijednosti prirode očuvaju i zaštite, priroda je ozbiljno ugro-žena brojnim faktorima, čiji je osnovni uzrok uglavnom, neodgovorna i nekontro-lisana ljudska djelatnost. Posljedice su oči-gledne, dalekosežne i za živi svijet često pogubne.

23


Eho klimatskih promjena

Doc. dr. Senad Oprašić

Peta ministarska konferencija o okolišu i zdravlju Svjetske zdrav-stvene organizacije za Region

Evrope, Parma, 09.-12. 2010. godineU periodu od 10. do 12. marta 2010. godi-ne u Parmi, Italija odvijala se Peta mini-starska konferencija o okolišu i zdravlju Svjetske zdravstvene organizacije za Regi-on Evrope pod naslovom „Zaštita dječijeg zdravlja u promjenjivom okolišu“. Svjetska zdravstvena organizacija na konferenciji u Parmi uspjela je okupiti preko 392. pred-stavnika iz 53. zemlje od Portugala do Tad-žikistana, u kojima se našlo i 27 ministara okoliša i zdravlja, 76 predstavnika interna-cionalnih i regionalnih vladinih organiza-cija, 21 predstavnik vodećih eko grupa (Eko forum, i sl.), 79 predstavnika mreže mladih, 101 predstavnik Svjetske zdravst-vene organizacije, 261 posmatrač, te 25 ostalih predstavnika, što je ukupno iznosi-lo 1047 učesnika. Na skupu su bili prisutni predstavnici iz BiH, gdin Senad Oprašić iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonom-skih odnosa i gđa Mirha Ošijan iz Mini-starstva civilnih poslova, zatim gdin Emil Balavac i gđica Diba Hadžiahmetović kao predstavnici mladih, te novinar gdin Dejan Grbić. Pored ministarskog dijela održan je pred-konferencijski dan devetog marta, a

DJECA SUBRIGA NAJVEĆAIzvještaji vlada zemalja dostavljeni Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji govore da najmlađa populacija najviše strada od ozljeda, zagađenog zraka, upotrebe čvrstog goriva kod kuće, trovanja hemikalijama, loše opskrbe vodom i loše higijene

bio je posvećen Protokolu o vodi i zdravlju. Protokol uz Konvenciju o zaštiti i korište-nju prekograničnih vodotoka i međuna-rodnih jezera iz 1992. godine, usvojen je na Trećoj ministarskoj konferenciji o okolišu i zdravlju (London 1999.) i predstavlja jed-no od glavnih postignuća u Evropskom procesu o okolišu i zdravlju. Protokol je stupio na snagu 2005. godine i trenutno broji 24 Strane potpisnice. Bosna i Herce-govina nije još uvijek ratificirala Protokol, koji preciznije definira obaveze iz Konven-cije o zaštiti i korištenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera – Helsin-ki 17. 03. 1992. godine. Konvenciju je Bo-sna i Hercegovina ratificirala i 03. decem-bra 2009. godine depozitaru, Generalnom

sekretarijatu UN, deponirala Instrument o ratifikaciji. To je prvi, pravno obavezujući međunarodni ugovor, usvojen u namjeri da se osigura odgovarajuća snabdjevenost pitkom vodom i odgovarajućim sanitarnim uslovima za sve, povezujući upravljanje vo-dom i zdravstvene probleme. Jedna od obaveza Strana potpisnica Protokola je da pružaju pomoć jedna drugoj u provođenju Protokola, s posebnim osvrtom na nacio-nalne planove. Kako bi se ispunila ta oba-veza, 2007. godine osnovan je Projekat ad hoc mehanizam za olakšavanje (AHPPM) u cilju koordiniranja provođenja međuna-rodne pomoći i povećanja kapaciteta ze-mlje primaoca pomoći. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije više od 13.000 djece ispod 14 godina starosti umre svake godine u regionu Evrope usljed dija-reje koja je uzrokovana vodom, od toga je većina djece u Istočnoj Evropi i Centralnoj Aziji. Obzirom na datu situaciju potrebno je poboljšati pristup pitkoj vodi i osigurati bolje sanitatarne uslove za sve. Kako Pro-tokol pokriva širok spektar pitanja poveza-nih sa zdravljem, vodom, provođenjem zdravstvenih mjera i okolišem, to njegovo provođenje zahtijeva usku intersektoralnu saradnju. Odmah po otvaranju Konferen-cije data je procjena glavnih trendova u okolišu i zdravlju u Evropi u zadnjih 20 go-dina, te evaluacija progresa u politikama od Budimpeštanske konferencije, sa po-sebnim fokusom na Konvenciju o zaštiti i upotrebi prekograničnih vodotoka i među-

Ministarska konferencija

Sa aspekta interesa Bosne i Hercegovine može-mo reći da smo Parmskom deklaracijom dobili značajne obaveze. Tom obavezom sve zemlje koje pokriva WHO za Evropu trebaju da do 2020 godine osiguraju svakom djetetu nesmetan pristup kvalitetnoj vodi i higijeni, mogućnosti za rekreaciju, zdravu prehranu, čist zrak i okoliš bez otrovnih hemikalija


24 Okoliš i zdravlje

narodnih jezera, te Transport, zdravlje i okoliš pan-evropski program (THE-PEP). Posebno su naglašeni podaci da u Evropi ima oko 15 miliona pretile djece, da je 50 miliona seoskog stanovništva bez pristupa vodi i kvalitetnoj higijeni. Naslov konfe-rencije „Zdravlje djece u promjenjivom okolišu“, je potpuno opravdan jer izvještaji koje vlade zemalja dostavljaju SZO-u govo-re da djeca najviše stradavaju od ozljeda, zagađnog zraka, upotrebe čvrstog goriva kod kuće, trovanja hemikalijama, loše opskrbe vodom i loše higijene.Smrtnost kod djece zbog ovih razloga je izuzetno velika, jer u regionu Europe go-dišnje smrtno strada 100 hiljada djece, dok oko 6 miliona djece dobiva neku vrstu in-validnosti. Najpogubniji su razni oblici ozljeda od kojih umire 23 posto djece. Na konferenciji se posebno razmatralo pitanje nejednakosti u socijalnim i pitanjima ne-jednakosti spolova u okolišu i zdravlju. Razmatrana su i pitanja o dostignućima i izazovima u rješavanju problema životne sredine i zdravlja, za koje Akcioni plan za okoliš i zdravlje djece u Evropi (CEHAPE) služi kao okvirna referenca za dalje jačanje akcije na nacionalnom nivou.Glavni fokus je bio na postignutom uspje-hu, učinku CEHAPE-a, pregledu učinkovi-tosti procesa, glavnim izazovima i prepo-rukama za budućnost. Zasjedanje je dalo naglasak na važnost investiranja u istraži-vanje i razvoj kako bi se ojačali dokazi za politiku djelovanja i razvoj novih rješenja i tehnologija koje će koristiti okolišu i zdrav-

lju, što je veoma bitno kod investiranja u okoliš i zdravlje i mehanizme u regionu koji podržavaju međunarodnu saradnju, posebno u područjima kao što su istraživa-nje i rad sa zemljama Jugoistočne Evrope i novonastalim nezavisnim državama raspa-dom bivšeg Sovjetskog Saveza. Veliki broj izlaganja i prezentacija odnosio se na kli-matske promjene i probleme u zdravlju koji izazivaju klimatske promjene. Identifi-cirana su ključna pitanja i strateške smjer-nice o budućoj ulozi Evropskog centra za okoliš i zdravlje (EEHC). Da postoje ogrom-ne razlika između bogate zapadne Europe, devastiranog Balkana i udaljenih prostran-stava Rusije, Uzbekistana, Kazahstana, Tadžikistana..., svjesna je i direktorica Zsu-zsana Jakab. Ona je istakla da nejednakost, nejednako pravo na zdravlje koje vlada među ljudima iz različitih zemalja kao i unutar njih, izaziva mnoge probleme po okoliš, koji se reflektiraju i na zdravlje ljudi. Unutar zemalja jaz je između bogatih i si-romašnih. U završnoj deklaraciji, doneše-

Smrtnost kod djece zbog ovih razloga je izuzetno velika, jer u regionu Europe godišnje smrtno strada 100 hiljada djece, dok oko 6 miliona djece dobiva neku vrstu invalidnosti. Najpogubniji su razni oblici ozljeda od kojih umire 23 posto djece. Na konferenciji se posebno razmatralo pitanje nejednakosti u socijalnim i pitanjima nejednakosti spolova u okolišu i zdravlju. Razmatrana su i pitanja o dostignućima i izazovima u rješavanju problema životne sredine i zdravlja, za koje Akcioni plan za okoliš i zdravlje djece u Evropi (CEHAPE) služi kao okvirna referenca za dalje jačanje akcije na nacionalnom nivou.

noj pod predsjedanjem direktorice SZO za region Europe, g-đe Zsuzsane Jakab i tali-janske vlade kao domaćina, navedena je 2020. godina do koje se trebaju mnoga pi-tanja riješiti. Do te godine svakom dijetetu u zemljama koje pokriva SZO za region Ev-rope (od Portugala do Tadžikistana) mora se osigurati pristup kvalitetnoj vodi i higi-jeni, mogućnosti za rekreaciju, zdravu prehranu, čist zrak i okoliš bez otrovnih he-mikalija. Deklaracija iz Parme sadrži i aneks koji se naziva „Obaveza za djelova-nje“ a koji se sastoji od četiri dijela. Prvi dio se odnosi na zaštitu zdravlja djece, koji ima svoja 4 regionalna prioritetna cilja, od kojih se Regionalni prioriteni cilj 1 odnosi na osiguravanje javnog zdravlja poboljšanjem pristupa sigurnoj vodi i kanalizaciji i u ko-jem se ističe da će se nastojati osigurati sva-kom djetetu pristup sigurnoj vodi i sanita-rijama u domovima, centrima za brigu o djeci, dječijim vrtićima, školama, zdravst-

nastavak na str. 56

Dodir s prirodom

25


Okoliš i zdravlje

Prof. dr. Azra Jaganjac;Prof. dr. Faiza Muštović

Hemijski procesi daju različite skupo-cijene produkte i tvari, koji se koriste u raznim oblastima moderne eko-

nomije, kao što su zdravstvo, proizvodnja hrane i mnoge druge. Oni također produku-ju velike količine otpadnih materija. Zato projektant hemijskog procesa danas mora voditi računa o izboru alternativnih sirovi-na, rastvarača, reakcijskih tokova i uvjeta reakcije jer ovi izbori mogu da imaju znača-jan uticaj na sveukupne okolinske perfor-manse hemijskog procesa. Otpaci koji nasta-ju u hemijskoj proizvodnji, bilo preradom ili korištenjem, ispuštaju se u okoliš bilo u vo-dene recipijente, u zrak ili odlaganjem na površinu zemlje. Iako se često otpadne mate-rije tretiraju prije ispuštanja njihov uticaj na ljudsku populaciju i okoliš uopće je vrlo opa-san. Uopćen i pojednostavljen scenario uti-caja industrije na okoliš je prikazan na slici 1.Idealna hemijska reakcija bi trebala imati sli-jedeće atribute: jednostavnost, sigurnost, vi-soku iskoristivost i selektivnost, energetsku efikasnost i korištenje obnovljivih i reciklira-jućih reagenasa i sirovih materija. Općenito, hemijske reakcije ne mogu dostići sve ove ciljeve simultano, a zadatak hemičara i inže-njera hemije je da identificiraju tokove koji optimiziraju balans poželjnih atributa.Identifikacija okolinski poželjnih tokova za-htijeva kreativne pomake u hemiji kao i u projektovanju procesa. Zbog velikog broja mogućnosti u izboru reakcionih tokova, im-plikacije tih izbora su tako kompleksne, da često nisu dostupni sistematični i kvantita-tivni projektni alati za identificiranje zelenih hemija. Ipak, dobro poznavanje i uzimanje u obzir principa zelene hemije pojavljuju se neki kvalitativni i kvantitativni projektni ala-ti.Zelena hemija se definiše kao dizajniranje hemijskih produkata i procesa tako da se

smanji ili eliminiše upotreba i nagomila-vanje supstanci opasnih po okoliš. Dijeli se na dva osnovna dijela – jedan kvalitativni i drugi kvantitativni. Prvi dio opisuje kvalita-tivne principe za razvoj procesa uz korištenje alternativa – alternativne rastvarače, alter-nativne reakcije, alternativne hemije - koji mogu da dovedu do unaprijeđenja okoliša.

Kvantitativni pristup baziran je na pristupi-ma optimizacije koji se koriste za identifika-ciju okolinski podobnih tokova reakcije.

Metodologije zelene hemijeProjektovanje procesa proizvodnje hemika-lija uključuje izbor polaznih sirovina, izbor rastvarača, katalizatora i drugih materijala kao i izbor reakcionih tokova. Alternative su moguće u donošenju ovih projektnih odluka koristeći sugestije zeleno-hemijskih princi-pa koje projektanti procesa mogu koristiti da identifukiju alternative. Specifično se to od-nosi na slijedeće probleme: alternativne si-rovine, zelene rastvarače, tokove sinteze i bitno sigurnije hemije.Sinteza i proizvodnja bilo koje hemijske sup-stance počinje sa izborom polaznih sirovina od kojih će finalni produkt biti sintetiziran. U mnogim slučajevima, izbor polaznih siro-vina može biti značajan faktor u određivanju uticaja proizvodnog procesa hemikalija na okoliš. Postoji veliki broj kriterija koji se mogu koristiti za procjenu potencijalnog uti-caja polaznih materijala na okoliš, kao napr. nestašica materijala, bez obzira da li je ob-novljiv ili ne. Nadalje se uzima u razmatra-nje, uz postojanost, bioakomulacija i toksič-nost sirovina kao i veza procesa pripreme ili proizvodnje polaznih sirovina. Kako identi-ficirati sirove materijale koji mogu da po-boljšaju svoje djelovanje na okoliš. Različita

POPULARNO TRAGANJE ZA ALTERNATIVNIMMATERIJALIMAIdealna hemijska reakcija bi trebala imati sljedeće atribute: jednostavnost, sigurnost, visoku iskoristivost i selektivnost, energetsku efikasnost i korištenje obnovljivih i reciklirajućih reagensa i sirovih materija. Zadatak je hemičara i inženjera hemije da identificiraju tokove koji optimiziraju balans poželjnih atributa

Slika 1. Uopćen scenario izlaganja ljudske populacije zagađivačima okoliša koji se ispuštaju iz industrijskih procesa (ref. Allen & Shonnard, 2002)

Sinteza i proizvodnja bilo koje hemijske sup-stance počinje sa izbo-rom polaznih sirovina od kojih će finalni pro-dukt biti sintetiziran. U mnogim slučajevima, izbor polaznih sirovina može biti značajan faktor u određivanju uticaja proizvodnog procesa hemikalija na okoliš


26 Zelena hemija

27

istraživanja mogu ilustrirati mnoge načine pristupa odgovoru na ovo pitanje. Eklatan-tan primjer je slučaj proizvodnje adipinske kiseline (inače polazne materije za sintezu najlona) prikazan je na slici 2.Vidljivo je da tradicionalni metod za proi-zvodnju adipinske kiseline koristi benzen, koji se dobiva iz fosilnih goriva; kancerogena polazna materija, ali primjenom principa Zelene hemije hemičari mogu pronaći ma-nje toksične i obnovljive polazne sirovine. U ovom slučaju potencijalno prihvatljiva alter-nativa, u odnosu na okoliš, koristi glukozu, kao obnovljiv izvor polazne materije koja je bezopasna. Stoga, alternativni način proi-zvodnje adipinske kisline korištenjem glu-koze ima velike prednosti. Međutim, kom-pletna procjena utjecaja na okoliš treba još analizirati procese proizvodnje i prečišćava-nja glukoze u odnosu na benzen. Kao što se iz ovog primjera vidi, korištenjem visoko se-lektivnih reaganasa može se značajno lakše postići separacija, izolacija i prečišćavanje produkta.Pošto su rastvarači bitan udio tereta na oko-liš koji je izložen hemijskim proizvodnim procesom, utvrđeno je da su oni 27% od ukupne količine ispuštenih ili odbačenih toksičnih hemikalija godišnje. Sa povećanim zakonskim pritiscima u centru pažnje su baš rastvarači, pa se značajna pažnja usmjerava na korištenje alternativnih. U principu se trebaju birati rastvarači koji su manje opasni, manje toksični i koji imaju manji uticaj na okoliš (lokalno i globalno).

Putevi sintezeIdentificiranje hemijskih puteva sinteze koji vode ka postizanju bolje životne sredine je kompleksno i zavisi od širokog dostignuća sintetske hemije. Izvan dosega ovog rada je pokazivanje detaljnog pregleda ove brzona-predujuće naučne oblasti, ali je važno da

procesni inženjer bude osposobljen da pre-pozna vrste hemijskih reakcija koje se mogu usavršiti. Jedan oblik poboljšanja može sa-čuvati isti hemijski tok, ali regeneracijom i reupotrebom katalizatora.Naprimjer, u sintezi etil-benzena alkilizaci-jom benzena etilenom, aproksimativno na-staje 1 tona AlCl3 otpatka na 100 tona pro-dukta što predstavlja važno smanjenje u stvaranju otpadnih tvari u odnosu na slučaj nekataliziranog postupka. Druga mogućnost poboljšanja okolinskih performansi ove sin-teze bi bilo iznalaženje alternativnog katali-zatora kao što su veoma kiseli zeoliti.Veliki je broj načina koji može koristiti zele-no-hemijske principe pogodne za životnu sredinu, uključujući vezu struktura-aktiv-nost, identificiranje i izbjegavanje toksičnih funkcionalnih grupa, smanjenje biodostu-pnosti i planiranje neškodljivog uništenja hemikalija. U nekim slučajevima postoje mogućnosti da se maskiraju funkcionalne grupe u forme netoksičnih derivata, i samo oslobađanje izvora funkcionalnosti kada je to potrebno, a da se ne naruše osobine koje su molekuli hemijski potrebne. Jedan od po-ziva vezanih za kvantitativno/optimizirano planiranje puteva zeleno-hemijskih sinteza je identificiranje alternative. Međutim usta-novljavanje svih mogućih alternativnih rje-

Slika 2. Tradicionalni i alternativni način sinteze adipinske kiseline

Zelena hemija se definiše kao dizajniranje hemijskih produkata i procesa tako da se smanji ili eliminiše upotreba i nagomilavanje supstanci opasnih po okoliš. Dijeli se na dva osnovna dijela - jedan kvalitativni i drugi kvantitativni. Prvi dio opisuje kvalitativne principe za razvoj procesa uz korištenje alternativa - alternativne rastvarače, alternativne reakcije, alternativne hemije - koji mogu da dovedu do unaprijeđenja okoliša. Kvantitativni pristup baziran je na pristupima optimizacije koji se koriste za identifikaciju okolinski podobnih tokova reakcije.

šenja je izvan znanja ili iskustva bilo kojeg pojedinca, tako da je sve popularniji metod za brzu potragu za alternativnim materijali-ma ili hemijskim tokovima u kombinatorič-kim pristupima.Konačno, alternativna rješe-nja se mogu brzo rangirati koristeći ekonomske i okolišne kriterije. Ove siste-matske procedure mogu voditi ka poželjnim alternativnim pravcima ili ako ništa, mogu voditi ka jasno definisanim ograničenjima koja treba uzeti u razmatranja prilikom pro-cjene alternativnih puteva.

Studije slučajevapomoću GCES-aKoncepti i primjeri opisani u ovom radu daju samo uvid u koncept Zelene hemije. Daljnje istraživanje je moguće pomoću tzv. Eksper-tnog sistema zelene hemije (GCES), softvera koji se može naći na US EPA internet stranici (http://www.epa.gov/greenchemistry/tools.htm).Detaljnije vidi u knjizi A. Jaganjac et al. (2009): Zeleni inženjering – Projektovanje hemijskih procesa sa sviješću o okolišu, pre-vod knjige David T. Allen & David R. Shonnard (2002): Green Enginering – Envi-ronmentally conscious design of chemical processes, Prentice Hall PTR.

Zelena hemija

Prof. dr. Mehmed Bublin

Prostor je jedno od najznačajnijih obi-lježja državnosti, bitan resurs za ra-zvoj društva, a okolina je jedna od di-

menzija prostora koja u pojedinim područjima limitira razvoj. Prostor je ogra-ničen resurs, a većina država Evrope ima organe uprave od lokalnog do državnog ni-voa koji imaju nadležnosti iz oblasti prosto-ra i okoline, jer se radi o javnom interesu. Uobičajena terminologija u ovoj oblasti, koja se do sada najčešće koristi vezana je za prostorno uređenje i zaštitu okoline. Pro-storno uređenje je uži pojam proizašao iz djelovanja arhitekata u ovoj oblasti čime se htjela naglasiti važnost „uređenja“, izgrađe-nog ili prirodnog prostora. Danas je već Evropa prihvatila termin prostorni razvoj, termin koji ukazuje na svu složenost prosto-ra i potrebu njegovog razvoja. U tom smislu, Evropska unija je donijela i Prostorno ra-zvojne smjernice. Okolina je sa određenim vremenskim pomakom u odnosu na prostor počela da se tretira, da bi već u današnje vri-jeme postala nezaobilazan faktor u svim as-pektima života i razvoja. U tom smislu di-rektivama Evropske unije, ali i zakonima drugih razvijenih zemalja svijeta propisana je izrada studija utjecaja na okolinu. Autor ovog referata smatra da se namjenom pro-stora determiniše i okolina, pa je stoga ne-ophodno integralno tretiranje prostornog i okolinskog razvoja.

INTEGRISANJE PROSTORnOg I OKOLINSKOG PLANIRANJAProcesi procjene uticaja na okolinu postojećih i planiranih prostornih sistema imaju veliku važnost, jer omogućavaju definisanje optimalne namjene prostora bazirane i na održivom razvoju. U razvoju prostornog planiranja primjenjuje se princip inregralnog pristupa

Osnovni pristup integrisanju okolinskog i prostornog plani-ranjaČovjeku, da bi se prilagodio prostoru, odno-sno okolini i time omogućio svoj život i ra-zvoj, nužno je razumijevanje prostora, od-nosno okoline. Pošto je prostor „n“ dimenzionalan, njegovo razumijevanje po-drazumijeva poznavanje i okolinskih indi-katora, kao jedinstvenog sistema indikatora koji determinišu prostor. Okolinske studije obezbjeđuju indikatore koji pokazuju kako određena namjena i organizacija prostora utiče na okolinu. Stoga je prostorno i okolin-sko planiranje naučni pristup za razumije-vanje prostora i okoline i na taj način obe-zbjeđenje i prilagođavanje čovjeka i njegovih aktivnosti prostoru, odnosno okolini.Poznato je da se u okviru prostornog plani-ranja definiše namjena i organizacija kori-štenja prostora, što predstavlja temeljni ele-ment za manifestaciju okolinskih uticaja.Dakle, okolinska problematika se mora do-voditi u vezu sa namjenom i organizacijom prostora. Iz ovoga proizilazi fundamentalni značaj integracije okolinskog i prostornog planiranja u jedinstven sistem, jer je stanje i budućnost okoline vezano za namjenu i or-ganizaciju korištenja prostora.U našoj dosadašnjoj praksi, pa i u praksi u svijetu po ovom pitanju, postoje određene nedorečenosti, pa i lutanja. Stoga se smatra-lo bitnim da se u okviru ovog rada da novi pristup prostornom i okolinskom planira-

nju kroz njihovu integraciju.Bit procesa planiranja odnosi se na niz izbo-ra, strukturu događanja i tok akcija, što po-jedini autori definišu kao skup postupaka.Prema teoriji planiranja koja bit planiranja vidi u šemi cilj-sredstvo, cijeli se proces pla-niranja sastoji od:- određivanja vrijednosti- analize i vrednovanja stanja (problema i

trendova)- definisanje vizije- definisanje ciljeva (općih i posebnih)- oblikovanja varijanti i redosljeda akcija

višekriterijalnog vrednovanja i izbor opti-malne varijante

- provođenja i monitoringa

Uključivanje impakata okoline u proces pla-niranja podrazumijeva unošenje nove filo-zofije održivog razvoja u sistem vrijednosti društva, definisanje ciljeva okoline i korište-nje Procjena uticaja na okolinu (PUO) i Strateških procjena uticaja na okolinu (SPUO), kao instrumenata vrednovanja okolinskih impakata postojećih prostornih sistema (PUO) i planiranih prostornih siste-ma (SPUO).Suština je u neophodnosti integrisanja pro-stornog i okolinskog planiranja u jedinstven sistem, odnosno nužnost definisanja nove paradigme prostornog i okolinskog planira-nja kao jedinstvenog procesa.Da bi principi održivosti u području pro-stornog planiranja bili uistinu ostvareni

28


Kreiranje okoline

mora postojati mogućnost njihove provjere teoretski i metodološki na ponovljenim mo-delima.Procesi procjene uticaja na okolinu postoje-ćih i planiranih prostornih sistema imaju veliku važnost, jer omogućavaju definisanje optimalne namjene prostora bazirane i na održivom razvoju.U razvoju prostornog planiranja primjenju-je se proces integralnog pristupa prostoru, tako da instrumenti planiranja izravno i ne-posredno utječu na promjene u biološkom, nebiološkom i ljudskom okruženju.

Indikatori prostornog i okolin-skog planiranjaOsnovni problem koji se pojavljuje u trenut-ku u kome se želi shvatiti složenost, odnosa na određenom području, jeste onaj povezan s teškoćama njegova analiziranja i procjene međuutjecaja pojedinačno i u cjelosti.Ta situacija može biti prevladana raščlanji-vanjem prostornih sistema i okoline u razne komponente iskazane kroz jednostavne i pouzdane pokazatelje, koji sintetički iskazu-ju sistem prostora i okoline.Da bi bili efikasni u procesu pojednostavlje-nja složenosti prostora i okoline (izbjegava-jući istovremeno rizik redukcionizma), sin-tetički indikatori moraju biti:- malobrojni, da se ne unosi previše varija-

bli kojim treba upravljati- jednostavni, odnosno lahko shvatljivi- važni, moraju jasno predočavati lokalnu

stvarnost- strateški, moraju dati obavjesti o budu-

ćem razvoju- razvojni, moraju omogućiti provjeru tren-

da- izračunljivi, predvidivi u kvalitativnim

vrijednostima- statistički kontrolisani

Indikatori sadrže informacije bazirane na analizi i istraživanju, a koriste se radi kvan-tifikacije informacija, isticanja njenog zna-čaja, kao i za pojednostavljenje shvaćanja informacija o kompleksnim i složenim fe-nomenima, kao što je prostorni i okolinski razvoj.Općenito uzimajući, indikatori ukazuju na problem ili stanje, pokazujući tako gdje smo sada, gdje želimo ići, i koliko smo daleko od cilja koji bismo htjeli dosegnuti. Svrha po-sjedovanja seta indikatora je da nam pomo-gne da shvatimo složene sisteme i njihovo funkcioniranje na pojmljiv i obuhvatljiv na-čin. Indikator signalizira postojanje proble-ma i ukazuje na potrebu za pokretanje akci-je u eliminiranju ili ublažavavanju problema. U domenu prostornog razvoja, indikatori pomažu da se uspostave realni ciljevi i prio-riteti, i poduzmu aktivnosti prema osigura-nju vitalnosti prostornih sistema i njihovih sastavnih dijelova sada i u budućnosti. Indi-katori omogućuju mjerenje napretka u smjeru proklamiranih vizija za bolju buduć-nost, osiguravajući preduvjete za ostvarenje pozitivnih promjena. U kontekstu održivog razvoja, indikatori su efektivni alati za pra-ćenje progresa razvoja u skladu sa formuli-ranim ciljevima. Istovremeno pomažu da se na tom putu preduzmu korektivne mjere u okolnostima kada određeni prostorni razvoj evoluira u neželjenom smjeru. Takođe po-kazuju koliko je daleko ostvarenje prokla-

miranih ciljeva u odnosu na trenutnu fazu razvoja, kao i kolika su odstupanja od plani-ranog kursa. U slučaju da se želi preventiv-no djelovati, indikatori pridonose povećanju efikasnosti implementacije planova i pro-grama i donošenja odluka važnih za socijal-ne, ekonomske, izgrađene i prirodne siste-me.U tehničkom smislu, indikatori su prezenta-cije podataka koji pokazuju promjene i tren-dove tokom vremena. U organiziranim i uspostavljenim sistemima, indikatori su najčešće ilustrirani kao dijagrami, mape, grafovi, sheme, tabele i slike, iz razloga što ti oblici prezentacije omogućuju ljudima (a posebno onima koji odlučuju) da vide tren-dove na najjednostavniji i najbrži mogući način. Međutim, postoje i mnogi drugi obli-ci za pretvaranje informacija u sadržajne indikatore, kao što su: audio-vizuelni medi-ji, grafički dizajn, umjetnost i slično. Veliki je značaj multi-medijskih i geografskih in-formacijskih sistema (GIS), koji utječu na preciznost u procesiranju, prezentiranju i upotrebi informacija. Takođe sve više raste značaj i uloga takozvanih elektronskih vla-sti. U svakom slučaju uzeti skupa ili pojedi-načno svi navedeni „nosioci informacija i indikatora“ pomažu da se akcije brojnih faktora međusobno i prema realnom okruž-ju mogu kontrolisati, pratiti i koordinirati, odnosno da se može utjecati na efikasno upravljanje prostorom i njegovim sistemi-ma.Korištenje indikatora uključuje zahtjev za prikupljanjem i procesiranjem informacija u sistemu informatičke piramide (indeksi – indikatori – analizirani primarni podaci – primarni podaci), a sve to radi posjedovanja primjerenih argumenata za buduće planira-nje i odlučivanje. U praksi obično se više individualnih indikatora organizira u serije ili grupe, odnosno sisteme, s ciljem upotre-be na strateškim ili operativnim nivoima, i u sklopu definisanih ciljeva razvoja. Pri tome se neke od esencijalnih funkcija indikatora mogu i preklapati. Jedna mogućnost je da se indikatorima koriste radi podizanja svijesti o potrebama održivog razvoja. Iduća funk-

Različite uporedne vrijednosti o gradovima, zemljama, firmama ili institucijama, pogoduju stvaranju natjecateljske atmosfere, koja se može pozitivno odraziti na dalje podizanje kvalitete imajući u vidu performanse drugih. Kroz to pojedinačni prostori mogu na primjer imati jasnu predožbu gdje se nalaze u odnosu na druge u zemlji ili u međuna-rodnim razmjerama, odnosno mogu lahko uspoređivati sopstvene komparativne prednosti i nedostatke, i na osnovu toga preduzimati odgovarajuće mjere i aktivnosti.

nastavak na str. 30

29


Kreiranje okoline

cija može biti u sferi praćenja (monitoring), gdje treba izabrati indikatore radi opisivanja situacija osjetljivih na promjene. Indikatori olakšavanja i proces donošenja odluka, gdje je najvažnije primjeniti adekvatne razvojne metode i izvršiti usporedbu varijanti razvoja i njihovih različitih efekata. Kada se koriste za kontrolisanje razvoja, indikatori osigura-vaju informaciju o udaljenosti do proklami-ranog cilja. U tom slučaju, oni kombiniraju funkciju mjerenja progresa s funkcijama koje ukazuju na potrebu poduzimanja akci-ja. U konačnici indikatori se koriste i kao referentne tačke za testiranje performansi sistema.Različite uporedne vrijednosti o gradovima, zemljama, firmama ili institucijama, pogo-duju stvaranju natjecateljske atmosfere, koja se može pozitivno odraziti na dalje podiza-nje kvalitete imajući u vidu performanse drugih. Kroz to pojedinačni prostori mogu na primjer imati jasnu predožbu gdje se na-laze u odnosu na druge u zemlji ili u među-narodnim razmjerama, odnosno mogu lah-ko uspoređivati sopstvene komparativne prednosti i nedostatke, i na osnovu toga pre-duzimati odgovarajuće mjere i aktivnosti.

Prostorni i okolinski razvojU radu je prezentiran nov pristup tretiranju okoline u okviru prostornog planiranja.Pla-niranjem prostora, odnosno utvrđivanjem namjene i organizacije prostora determiniše se i buduće stanje okoline na određenom području. Stoga autor smatra da je neop-hodno integrisanje prostornog i okolinskog planiranja i razvoj nove paradigme prostor-nog planiranja.Za planiranje razvoja prostora i okoline ko-riste se informacije bazirane na analizi i istraživanju, radi kvantifikacije informacija, isticanja njenog značaja, kao i za pojedno-stavljenje shvaćanja informacija o komplek-snim i složenim fenomenima, kao što je prostorni i okolinski razvoj.

Mr. Esma Kreso-Bešlagić

Historijska težnja ka formiranju, ali i definisanju nacionalnih parkova i zaštićenih područja se prvenstveno

veže za umjetnike – ljude koji su imali oko za prepoznavanje ljepote, i koji su iz sveg srca željeli da svaka osoba može da doživi istu ljepotu. Jedan od pionira, engleski pje-snik William Wordsworh je opisao oblast Lake District (sadašnji nacionalni park) kao „vrstu nacionalnog dobra na koje svaki čo-vjek ima pravo i interes ako ima oko za per-cepciju i srce za uživanje“. Još jedan od zago-vornika zaštićenih područja je američki samouki umjetnik George Catlin (1796.-1872.) koji je boravio i slikao živeći među indijanskim plemenima Sjeverne Amerike i

HRABRI POTEZKA NOVOM UŽITKUTrenutačno u svijetu postoji oko 7.000 nacionalnih parkova. Iako je ključna podrška vlasti za njihovo uspostavljanje i početno finansiranje, većina njih sve više i više teži ka samoodrživosti i ostvaruje značajne profite

Misija NPSa je višeslojna: konzervacija, zaštita, očuvanje te tumačenje prirodnog, kulturnog i historijskog naslije-đa nacije za javnost, te omogu-ćavanje uživanja istih od strane javnosti. Korištenje i očuvanje su često kontradiktorni i predstavljaju izazov u upravlja-nju zaštićenim područjima.

Što nas dalje očekuje u budućno-sti tek ćemo vidjeti, ali bojim se da nas očekuje sudbina onih brojnih živih organizama, i šuma koje su nestale, ili će uskoro nestati gradnjom ovakvih objekata. Ovo su za sada mali objekti, a uskoro će početi gradnja sve većih i većih, a time i većih ekoloških katastrofa. Također u ovakvo postavljenoj strategiji razvoja, proizvodnji i korištenju energetskih potenci-jala mi smo samo gubitnici, bez budućnosti.

koji je čuven po slikama koje dočaravaju prizore svakodnevnog života Indijanaca, portretima ali i pejzažima. Za vrijeme po-sjete području sadašnje države Dakota (1832. godine), slikar Catlin, koji je bio pod

Yellowstone-najstariji nacionalni park u svijetu

nastavak sa 29 str.


30 Kako su nastajali nacionalni parkovi

dojmom njenih prirodnih ljepota, zapisao je: „Ovo područje može biti zaštićeno... nekim velikim zaštitnim aktom i politi-kom vlade... u veličanstvenom parku... parku nacije, koja sadrži i čovjeka i živo-tinju, i to sve u divljini i u svježini ljepote prirode!“ U tadašnje pionire i zagovornike sličnih ideja treba uključiti i finskog barona Adolf Erik Nordernskiolda koji je zagovarao zaštitu prirodnih ljepota u Švedskoj još 1880. godine, dok je škotsko-američki natu-ralista John Muir pokrenuo osnivanje nacio-nalnih parkova sa brojnim idejama o kon-zervaciji, zaštiti okoliša i pravima životinja.Prvi značajniji pokret ka formiranju zaštiće-nih područja se desio u Sjedinjenim američ-kim državama 1832. godine kada je Pred-sjednik Jackson potpisao pravne akte za zaštitu četiri područja na lokaciji termalnih izvora, Hot Springs i Arkansas. Ideja o zašti-ćenim područjima je tek stvarno zaživjela odlukom američkog Kongresa iz 1864. go-dine koju je potpisao Abraham Lincoln, pu-tem koje je dolina Yosemite dodjeljena drža-vi Kaliforniji za očuvanje i održavanje područja kao državnog parka.Nacionalni park Yellowstone, koji je najsta-riji pravi nacionalni park u svijetu, je formi-

Prvi značajniji pokret ka formiranju zaštićenih područja se desio u Sjedinjenim američkim državama 1832. godine kada je Predsjednik Jackson potpisao pravne akte za zaštitu četiri područja na lokaciji termalnih izvora, Hot Springs i Arkansas. Ideja o zaštićenim područji-ma je tek stvarno zaživjela odlukom američkog Kongresa iz 1864. godine koju je potpisao Abraham Lincoln, putem koje je dolina Yose-mite dodjeljena državi Kaliforniji za očuvanje i održavanje područja kao državnog parka.

Servis za nacionalne parkove Sjedinjenih američkih država (NPS) je alocirao budžet od $2.28 milijardi za 2006 godinu. Te iste godine, ovaj Servis je zapošljavao 24,679 ljudi i imao 137,000 volontera. Procjenje-ni broj posjeta parkovima u 2004. godini u SADu je 263 miliona.

ran tek 1872. godine odredbom Kongresa, koja ovo područje stavlja pod nadležnost Federalne vlade sa ciljem „dobrobiti i uživa-nja naroda“. Za razliku od Yosemite nacio-nalnog parka, u slučaju Yellowstonea, nije postojalo državno tijelo koje bi preuzelo nadležnost nad upravljanjem parkom, te je federalna vlada SAD imala direktnu odgo-vornost nad parkom. U mnogome je ovaj park uspostavljen radi lobiranja Northern Pacific pruge, koja bi imala višestruku korist od uspostavljanja ove turističke atrakcije na području države Montana.U godinama koje slijede, ideja o zaštićenim područjima postaje sve jača i jača, sa aktiv-nostima koje idu u prilog zagovaranju ove ideje. Godine 1891. predsjednik Harrison je osnovao prvi šumski rezervat, dok je pred-sjednik Roosevelt 1903. godine uspostavio Pelican Island ostrvo na Floridi kao prvi re-

zervat životinja, dok je Servis nacionalnih parkova (NPS) sa krovnom odgovornošću nad svim zaštićenim područjima i spome-nicima utemeljen tek 1916. godine. Među-tim, ovaj Servis preuzima odgovornost nad svim zaštićenim područjima od drugih odjela unutar Federalne vlade tek 1933. go-dine. Nakon reformi sistema upravljanja zaštićenim područjima, od kojih je najzna-čajnija reforma 1970. godine, nadležnost nad proglašavanjem zaštićenih područja od interesa za SAD pripada isključivo Kongre-su i predsjedniku SAD, koje savjetuje Sekre-tar unutrašnjih poslova prema sugestijama Savjetodavnog odbora za sistem nacional-nih parkova sačinjen od građana. Sistem zaštićenih područja u SAD trenutno obu-hvata 376 raznolikih područja kao što su priobalje, mjesta historijskih bitaka, pejza-ža, izvorišta i slično.Američka televizijska stanica PBS je nedav-no napravila dokumentarni film pod nazi-vom „Nacionalni parkovi – najbolja ideja Amerike“ kroz koji prave osvrt na više od 150 godina od rođenja „nekadašnje radikal-ne ideje iz koje je nikao jedinstveni sistem nacionalnih parkova sa dvostranom i neka-da konfliktnom misijom – da se omogući pristup parkovima za sve, ali da se isti oču-vaju za buduće generacije“. Činjenica je da je uspostavljanje nacionalnih parkova „najbo-lja ideja Amerike“, potekla od pisca Wallace Stegnera, dobitnika Pulitzerove nagrade, uz napomenu da je formiranje nacionalnih parkova hrabri potez ka novom, otvorenom pristupu, uživanja u prirodnim ljepotama i dobrima za sviju.Uzimajući u obzir daleke početke proglaša-vanja područja zaštićenim, te duge puteve ka uspješnom rukovođenju nacionalnim parkovima, bitno je istaći činjenicu da pre-ma IUCN međunarodnoj instituciji za zašti-tu prirode, trenutno u svijetu postoji nekih 7000 nacionalnih parkova. Iako je ključna podrška vlasti za uspostavljanje i početno finansiranje nacionalnih parkova, većina parkova sve više i više teži ka samoodrživo-sti i ostvaruje značajne profite. Nacionalni parkovi Afrike, gdje se nudi obilazak i posje-ta rezervatima životinja, ostvaruju prihode koji su blizu iznosa od milijardu dolara go-dišnje. Drugi, manji parkovi sadrže ponudu raznih ekstremnih ili drugih sportova, ta-kmičenja, ili drugih turističko-edukativnih elemenata koji omogućavaju da se na odre-đenom području što duže zadrži zadovoljni posjetitelj dok park ostvaruje ekonomski prihod za dalje održavanje i poboljšanje svoje ponude uz što manji i kontrolisani uti-caj na okoliš.

Sistem zaštićenih područja u SAD trenutno obu-hvata 376 raznolikih područja kao što su prioba-lje, mjesta historijskih bitaka, pejzaža, izvorišta i slično

Yellowstone park

31


Kako su nastajali nacionalni parkovi Kako su nastajali nacionalni parkovi


32

FRAJNOV KARANFIL NA PTT MARKICII ova vrsta je ovjekovječena na poštanskim markicama tiskanim u velikoj nakladi u okviru publicističke djelatnosti sarajevske PTT poslije ovoga rata u okviru serije „Flora i fauna BiH“. Tako ova vrsta ukrašava brojne filatelističke albume razasute po cijelom svijetu a izrađena je na osnovu kolor dijapozitiva a dizajnirao ju je poznati sarajevski dizajner Nedžad Čmajčanin.

D. freynii na prirodnom staništu (Čvrsnica, cca 2.150 m nadmorske visine)

Floristički endemični kutak Bosne i Hercegovine

UKRAS I RIJETKOST nA KROVU HERCEGOVINERiječ je o endemičnom Frajnovom karanfilu (Dianthus freynii Vandás) koji za vrijeme cvjetanja ukrašava neke planine hercegovačkog endemičnog razvojnog centra. Od 250 registriranih europskih vrsta i podvrsta roda karanfila (Dianthus L.) i oko pedesetak vrsta i podvrsta bosanskohercegovačke flore koje svojom izvanrednom ljepotom ukrašavaju dinarske prostore od dolina pa do planinskih vrhova onda je upravo ova vrsta jedna od najljepšihDr. sc. Čedomil Šilić

Ako se netko od botaničara ili plani-nara nađe „oči u oči“ s ovom jedin-stvenom biljkom u vrijeme cvjeta-

nja ostat će bez daha usljed njezine izuzetne ljepote i oskudnog kamenitog staništa na kojemu raste.Od 250 registriranih europskih vrsta i pod-vrsta roda karanfila (Dianthus L.) i oko pe-desetak vrsta i podvrsta bosanskohercego-vačke flore koje svojom izvanrednom ljepotom ukrašavaju dinarske prostore od dolinâ pa do planinskih vrhova onda je upravo ova vrsta jedna od najljepših što se može vidjeti na fotografijama snimljenim na grebenu planinske čudesne planine Čvr-snice koja se gordo i veličanstveno uzdiže do nebeskih visina u sastavu Parka prirode Bli-dinje. U isto vrijeme ova vrsta je jedna od najrjeđih u našoj pa i u europskoj flori. Po-što je relativno najviše ima na vrhovima Čvrsnice, za mene osobno, ova endemična vrsta je jedan od brojnih florističkih simbo-la Parka prirode Blidinje, zbog koje se isplati penjati do vrhova ove planine da bi je vidjeli i doživjeli uživo i ovjekovječili digitalnim aparatom, te tako i u kućnim uvjetima, uz pomoć računala, mogli po nebrojeno puta uživati u njezinoj ljepoti.

Klasično nalazište iopis vrsteVrstu je prvi zapazio u ljeto 1889. češki bo-taničar Karel Vandás (1861-1923) a koji ju je znanstveno opisao 1890. u čast austrij-skog botaničara F. J. Freyna (1845-1903) koji je uspješno radio na botaničkim istra-živanjima u Prirodoslovnom muzeju u Beču. Klasično nalazište (locus classicus) se nalazi u alpskom regionu planine Plase koja predstavlja istočni greben planine Čvrsnice odvojen od nje dubokim i veli-čanstvenim kanjonom Dive Grabovice.

Kratki opis vrsteTo je niska, živahno modrozelenkasta, zbi-jena busenasta biljka. Stabljike su joj niske,

33


Ova vrsta je uspješno uzgajana u živim zbirkama botaničkog vrta Zemaljskog muzeja BiH do posljednjeg rata. Zahtjevala je posebnu vrtlarsku njegu, a često je morala biti obnavljana iz sjemena što je sasvim razumljivo kada se zna gdje su njezina prirodna staništa i da su drastične ekološke razlike između njih i uvjeta koji vladaju u živim zbirkama Botaničkog vrta.

1-7 cm visoke, brojne, uvijek jednocvjetne, često su sa dva para listova koji su širinom rukavca priljubljeni uz stabljiku. Bazalni li-stovi kratki, 1-2 cm dugi, 1 mm široki, na vrhu zatupljeni, s izraženim hrptom, sa 3 nerva, od kojih je srednji nerv debeo, a nji-hovi rubovi su hrskavičavo hrapavi do slabo maljavi. Ljuske čaške 2-4, jajasto-duguljaste, duge kao cijev čaške ili malo duže, naglo se sužavaju u dug stršeći šiljak. Čaška (8-) 10-12 mm duga, 3-4 mm široka, valjkasta, na bazi nije sužena, sa brojnim uzdužnim braz-dama; crnkastocrvena; zupci čaške trokuta-sto-lancetasti, široko zašiljeni, po rubu rijet-ko trepavičasti. Latice velike, oko 14 mm duge, živahno purpurne; lamina latice (5-) 6-7 (-9) mm duga, 6 mm široka, obrnuto-jajasto-klinasta, malo bradasta, po vršnom rubu nazubljena. Čahura slamnatožuta, znatno nadvisuje zupce čaške, sadrži više sjemenki koje su okruglaste, spljoštene. Svi navedeni detalji se mogu vidjeti na original-nim crtežima. Fenofaza cvjetanja je u srp-nju/julu i kolovozu/augustu./.

Rasprostranjenost i stanište frajnovog karanfilaVrsta je stenoendem planina Hercegovač-kog endemičnog centra: Plasa, Čvrsnica i Prenj. Nalazimo je u alpinskom pojasu spomenutih hercegovačkih planina, koje su građene od vapnenca, pa je u tom pogle-du tipičan kalcifil. Staništa su joj grebeni ovih planina, a nalazimo je pretežito na vi-sinama od cca 1900 do 2.228 m. Raste u zajednicama vegetacijskog reda uskolisne šašike (Seslerietalia angustifoliae Horvat) na plitkim vapnenim zemljištima: vapnene organogene i organomineralne crnice, va-pneno – dolomitne rendzine, te na vapne-nim i dolomitičnim rendzinama.

Frajnov karanfil na PTT markiciI ova vrsta je ovjekovječena na poštanskim markicama tiskanim u velikoj nakladi u okviru publicističke djelatnosti sarajevske PTT poslije ovoga rata u okviru serije „Flo-ra i fauna BiH“. Tako ova vrsta ukrašava brojne filatelističke albume razasute po ci-jelom svijetu a izrađena je na osnovu kolor dijapozitiva a dizajnirao ju je poznati sara-jevski dizajner Nedžad Čmajčanin.

Kategorija zaštite frajnovog karanfilaSvaka endemična i rijetka vrsta ne moraju biti zaštićene. Ipak sve endemične vrste su evidentirane i svrstane u petu kategoriju zaštite: Rare – „R“, prema usvojenim mje-rilima Međunarodnog saveza za zaštitu prirode i prirodnih dobara (IUCN). U ovu kategoriju spadaju rijetke, endemične i malobrojne vrste koje nisu neposredno ugrožene, ali to mogu lako postati usljed naglih promjena njihovih stanišnih uvjeta. Zato je ova vrsta i uvrštena u Listu ende-mičnih i rijetkih biljnih vrsta koja je objav-

Detalj biljke na kojemu se vidi habitus (spoljni izgled)

DIANTHUS FREYNI - crtež sa tekstom pojedinih dijelova biljke

1. klijanc, 2. dio rozete, 3. listovi rozete, 4. časica sa strane, 5. razrezane i raširene časice. 6. latice, 7. čašične ljuspe, 8. sjemenke.

ljena 1996. u znanstvenom časopisu Gla-snik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, a koja će poslužiti pri pisanju nacionalne Cr-vene knjige endemičnih i rijetkih biljnih vrsta naše zemlje.Ova vrsta je uspješno uzgajana u živim zbirkama Botaničkog vrta Zemaljskog mu-zeja BiH do posljednjeg rata. Zahtjevala je posebnu vrtlarsku njegu, a često je morala

biti obnavljana iz sjemena što je sasvim ra-zumljivo kada se zna gdje su njezina pri-rodna staništa i da su drastične ekološke razlike između njih i uvjeta koji vladaju u živim zbirkama Botaničkog vrta.Vrsta je najsrodnija i najsličnija s istočno-alpskom i karpatskom vrstom Dianthus glacialis Haenke in Jacq.

Floristički endemični kutak Bosne i Hercegovine


34

Vojislav Vujanović

Stranice i stranice su ispisane o Mako-voj pjesmi, ali ona ostaje neiscrpna. Riječ njegova prelama se kroz stotine

značenjskih bljeskova, stotine silnica koje se šire u svijetlo polje kojim jezde konjani-ci, vitezi strojni, lovci i ljubavnici, strasnici i ljepotani. Šire se poljem stećci, samotnici na nekom proplanku ili zgrudvani u ne-kropole, krijući ispod svojih monumenata čudesne sudbine koje su se vezale za ovo naše tlo, a Mak ih je budio iz njihovog sto-ljetnog sna, oživljavao njihovu misao, nji-hove emocije i njihov jezik. Jezik čija su sazvučja odzvonila u našem vremenu kao neugasiva kantilena koja se rasprostire i daleko dalje od naših prostora. Iz njihovih zvučnih spregova, arhaičnih morfoloških karakteristika i sintaksičkih konstrukcija, padežnih formi i glagolskih oblika osloba-đali su se sadržaji dubokih značenja, ali prozračne lirske proživljenosti, često sve-denih u molske kadence. Upoznavao ih je, razumijevao njihova htijenja i njihovo ra-zumijevanje sopstvenih sudbina iz kojih su izvodili i filozofiju zasnovanu na pri-rodnosti odnosa čovjeka i njegovog autoh-tonog prostora, njega i njegovih neposred-nih iskušenja. Ispreplitala su se dva toka: tragika življenja i ljepota proživljavanja

SLOVO O ČOVJEKUI KAMENOM SPAVAČUI sve je postalo tako čvrsto vezano među sobom da prohod kroz Makovu poeziju jeste prohod kroz specifičan univerzum koji na sebi nosi obilježje radnosti, ali i univerzalija do kojih čovjekova misao može doprijeti

svega što mu se nudilo u njegovom sva-kodnevlju. I, kada su se ta dva toka našla u spletu Makovih stihova, upravo Makovom snagom uglazbljivanja tih tokova, oni su se uzdigli visoko iznad postavljenih hori-zonata i poprimili karakterologiju univer-zalnih misli o čovjeku koji je zarobljen u mrežu svoje povijesti koja se referirala, potom, na njegovu sudbinu. I sve je posta-lo tako čvrsto vezano među sobom da pro-hod kroz Makovu poeziju jeste prohod kroz specifičan univerzum koji na sebi nosi obilježje rodnosti, ali i univerzalija do kojih čovjekova misao može doprijeti. Sve je to svoju krajnju svedenost našlo u krat-kom ciklusu sa naslovom „Slovo o čovje-ku“. Evo, kako se taj kozmos smirio u pr-vom slovu:

zatvoren u tijelu zatvoren u kožisanjaš da se nebo vrati i umnoži

Zatvoren u mozak zarobljen u srceU toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce

Zarobljen u meso zdrobljen u te kostiProstor taj do neba

Kako da premosti?

Posebno poglavlje njegovog sveopćeg pjeva predstavljaju pjesme u kojima spreže sudbi-ne pojedinih subjekata svoje pjesme u koje je prevodio zapise sa stećaka izvodeći široke poeme iz krajnje lapidarnih zapisa na licu stećka. I možemo zastati na bilo kojoj stra-nici njegovih pjesničkih knjiga, i suočiti se

Posebno poglavlje nje-govog sveopćeg pjeva predstavljaju pjesme u kojima spreže sudbine pojedinih subjekata svoje pjesme u koje je prevodio zapise sa ste-ćaka izvodeći široke poeme iz krajnje lapi-darnih zapisa na licu stećka

Odsjaj Zemlje u poeziji Maka Dizdara

35


sa vrhunskom stvaralačkom moći koja mu je omogućavala da razbudi svoga Kamenog spavača i da mu ponudi intonaciju iz koje bi on izveo svoju sudbinsku parabolu, prepo-znao svoj usud u svevremenu. Jedna od naj-ljepših pjesama ovog roda jeste pjesma „Gorčin“. Šta se sve nije splelo u ovoj pjesmi, kakvi životni beočuzi nisu stezali njegovog junaka. Plemenit do stepena kada nije imao snage ni mrava da zgazi, a morao je poći u vojnike, prolazio kroz brojne bojeve, a nije htio da bude ubojica već je molio Boga da njega zgodi pa, stoga, ni štit nije htio da nosi. Svoj životni „credo“ sveo je u sintagmu: „Žih /a smrt dozivah/ noć i dan“. Pa ipak, svoju tragičnu sudbinu nije vidio u tome svom ži-votnom paradoksu. Najteži životni udar je doživio kada je doznao da su mu djevu Ko-saru odveli u roblje. Tek tada je zavapio:

Volju A djevu mi ugrabiše U robje

Ako Kosaru sretnete Na putevimaGospodnjimMolju Skažite Za vjernostMoju.

Teško je naći potresniju ljubavnu pjesmu, a tako jednostavno izrečenu. Ali posebni po-etski dah ova pjesma dobija od arhajičnih jezičkih formi, od jezika kojim je svoju zlu sudbinu izgovarao sam Gorčin. Taj jezik, zaboravljen davno i očuvan samo u zapisi-ma na stećku, nosio je u sebi moći i poetske i misaone naboje, svaka sintagma jeste bila jedan moćan i misaoni i poetski konden-zat. Sa kakvim poetsko – misaonim odzvu-kom zvuče jednostavne riječi kojima Gor-čin započinje svoju ispovijest:

Ase ležitVojnik GorčinU zemlji svojojNa baštini tuždi.

Priroda, sa svim svojim atributima, živi in-tenzivnim životom u pjesmi Makovoj, i možda je taj segment njegova pjeva najsla-bije promišljen. Istina, rijetko kad Mak osta-je na razini puke deskripcije, uvijek je priro-da bivala sastavni dio ukupne usudnosti čovjekove. Jedna od vrhunskih pjesama ovog roda jeste pjesma „Krinovi“, pa neka se, u svojoj cjelini, useli u ovaj naš zapis.Ali, ima u Maka pjesama koje zbore i o teš-kim nesporazumima prirode i čovjeka, kada čovjek, sa ognjem zakorači u gorje „i spališe šumu do korijena“, ili sa sjekirom, simbo-lom smrti, ulazi među stamena stabla i pre-sijeca vertikalu njihovih krvotoka, plašeći tajnu ljepote koje se nastanjuju u tim verti-kalama i koje on naziva „ljeljenima“. Tako je i nazvao svoju pjesmu „Ljeljeni“.

KRINOVI

U polju i u gori bijeli krinovi procvali

Po polju i gori krin kao da nešto zboriPo gori i dolu svaki krinKao da gori

I kada tiho između procvalih cvjetova Zamišljen takoProlaziš

Možda kao i ja pomisliš na one koji su Prije tebe ovuda tihoProlazili

Između procvalih bijelih cvjetova

Pitajući se isto tako kao i tiŠta li su ovi bijeliKrinovi

Da li su to nečiji klikoviIli krikovi

Znaci onih koji su nekada prolazilii u bespućima ovimBeznadnoGazili

U potrazi za bijelim cvijećem.

Mak Dizdar

LJELJENI

Bilo im je krivo što ne odgonetnuše jezikaKojim bi mogli razgovarati sa stablima u šumi

(Njima ljudima)

pa donesoše ognjeve i spališe šumu do korijenate iz nje izletješe vitorozi ljeljeni u trku

(I rastrkaše se na sve četiri strane)

Gonili su ih bezdušno u hajci što je raslaAli se oni posakrivaše vješto u iskrslo kamenje

(Koje ni vatra ne mogaše da opepeli)

Tu se utisućiše i mladi sad uporno čekajuDa nova šuma naraste i da se ponovo nasele

(U ono okriljeiz zapamćene priče iščezlih otaca i djedova).

Mak Dizdar

Stećak

Odsjaj Zemlje u poeziji Maka Dizdara

Dr. sc.Tatjana Neidhardt, Društvo prijatelja grada Sarajeva

(Nastavak iz prošlog broja)

Prolazeći kroz Grad, rijeka, uz mor-fologiju terena, diktira njegov longitu-dinalni razvoj sve do Sarajevskog pol-

ja. Na svom putu kroz Grad, Miljacku krase nanizani biseri – mostovi (oko dvadeset) koji povezuju dvije obale rijeke. Rimljani su, za svoje vladavine u ovim krajevima, izgradili jedan ili dva mosta preko Miljacke, u srednjem vijeku postojao je bar jedan drveni most. Zelenilo i bogate bašče, česme, rijeka Miljacka i mostovi koji spajaju obale, smatrani su plućima grada i neizostavnim dekorom starog Sarajeva iz Osmanskog pe-rioda. Značajno je napomenuti da je 1461. godine sproveden prvi poznati vodovodni sistem u Sarajevu i preko 100 javnih česmi. Svaki od mostova, građeni u periodu vlada-vine Osmanskih Turaka, u doba Austro-ugarske Monarhije, između dva Svjetska rata ili u savremeno doba, priča svoju priču.Kozja ćuprija je bila dio trgovačkog puta koji je povezivao Carigrad sa zemljama Za-pada. Ćuprija je vjerovatno nastala u XVI vijeku, u periodu sređivanja putne mreže u doba Mehmed-paše Sokolovića, kada su nastali i mostovi u Mostaru, Višegradu i Trebinju. Za naziv mosta vezane su mnoge priče i legende. Kod Kozje ćuprije bili su i čuveni esnafski teferiči koji su trajali dani-ma, gdje se gostilo, pjevalo, sviralo i igralo

MOSTOVI PAMTE LJUDE I DOGAĐAJEPoput nanizanih bisera mostovi koji povezuju obale Miljacke zajedno sa zelenilom, bogatim baščama, česmama i rijekom čine dekor starog Sarajeva. Uz naziv svakog od njih vezane su mnoge priče i legende

- u čast promovisanja šegrta u kalfe i kalfi koji su napredovali u majstore. Mladići su našli zabavu i pokazali takmičarski duh skakanjem sa mosta u Miljacku. Bile su to bravure – na laste, trzaja, naglavice, na noge... da bi se dočepali druge obale i tamo sunčali. Običaj teferiča da niko ne smije otići sa njega gladan, pogodovala je sara-jevskoj sirotinji. Teferič kod Kozje ćuprije, ostao je dugo vremena u tradiciji Sarajlija. Romi, pravoslavci i građani raznih nacija i vjera u praskozorje Đurđevdanskog uran-ka dolaze na to mjesto tradicionalnog su-sreta i druženja. Od Kozje ćuprije tok rijeke prati kupalište u nizu Popovac, Žabljak, Krečana, Golubinjak, Oficirsko, Stijena, Pod Babića Baštom Toplik..., te na kraju današnji moderni bazen na Bendbaši.Dariva koja se nalazi oko 2 km istočno od Grada, nazvana je po austrougarskom dr-žavljaninu Josefu da Rivi koji je sagradio gostionicu, a 1889. godine otvorio i javno kupalište i klizalište zimi. Most na Darivi izgrađen je ponovo 2003. godine.Babin zub je neobična, impozantna stijena špicastog oblika, prirodni fenomen, stijena koja je oduvijek predstavljala izazov za alpi-niste, te i danas predstavlja jedan od poligo-na za vježbu. Most pod Babića Baščom više puta ru-šen i odnesen bujicama, ponovo je prisutan u punom sjaju. Babića bašća je bila i ostala izletište Sarajlija (nazvana po hrišćanskoj porodici koja je prešla na Islam).Brana na Bendbaši i cijelo područje, u svom hodu kroz vrijeme, ima šta ispričati.

Kroz duboki klanacmala rijeka protiče,bučno se oglašava,o kamenje spotiče.Na njoj samo jedan most čudno propet, kriv. Priča kaže: Nekada on je bio živ.Priča kaže: Nekadau vremena staradivokoze dvijesišle s kamenjara.A kada su plitku rijeku preći htjele,na istom se mjesturogovima splele.

U koštac se hvatalenapregle svu moć,iskrama iz rogova zapalile noć.

Godinama takona rijeci se borilea jednog se dana u kamen pretvorile.

To je Kozja ćuprija,to je mostić kriv,za koji se pričada je bio živ.

Nasiha Kapidžić-Hadžić, pjesnikinja

Željezni viseći most doživio je promjene, od funkcije nadzora nad mehanizmom bra-ne do kafića. Polovinom XIX vijeka, jedan od vojnih zapovjednika u Bosni, na mjestu današnje brane na Bentbaši napravio je prvi pontonski most. Sastavljen je niz napuhanih jarećih mjehova, preko njih utegnute ljese, povezano kolje i pruće. Preko mosta prelazi-la je vojska i artiljerija. Ne zna se koliko je trajao i kako je uklonjen.U šumama u gornjem toku Miljacke mješta-ni su sjekli drveće, svako od njih je označio svoj balvan na neki način, spuštali su ih niz Miljacku do brane (bendbaše), vadili i kori-

Foto: E. Joldaš - Kozija ćuprija Foto: E. Joldaš - Careva ćuprija


36 Gradovi i njihove rijeke (2)

stili za gorivo. Na području Bendbaše bili su: mlinovi za žito (radili su do 1875. godine); kiraethana izgrađena 1888. godine (musli-manska čitaonica po projektu Josipa Vanca-ša); prvo ljetno kupalište otvoreno 1884. godine (bez žena) a javno kupalište otvore-no je 1902. godine sa 100 drvenih kabina; Šabanova kafana (srušena polovinom XX vijeka); menzilhana (gostionica sagrađena prije 1462.) za muslimansku sirotinju, za ostalo stanovništvo i putnike namjernike u kojoj su gosti dobili besplatan smještaj i hra-nu za tri dana; prva kafana je postojala prije 1590. g. (vijek prije Pariza – 1672.). Sve do modernih vremena žene su donosile rublje na rijeku, te prtljačama i pomoću pepela, tukle rublje i na taj ga način prale i izbjelji-vale.Na lijevoj obali Miljacke, na uzvisini, do ne-davno, vidljivo sa svih prilaznih puteva (da-nas zaklonjeno novim zgradama) nalazi se muslimansko groblje Alifakovac (nazvanom po području Alifakovac), sa bijelim nišani-ma na zelenoj travi i dva otvorena mauzole-ja koja dominiraju vizurom. Ispod Alifakov-ca, blizu brane, uz Miljacku je Hadžijska džamija u kojoj su sahranjena braća Morići (pogubljene čuvene janjičarske vođe). Sa tog mjesta, Sarajlije su pratile muslimanske vjernike na hadž u Meku, ili u Jerusalem ili Carigrad sve do Kozje ćuprije. Zanimljivo je da je Staka Skenderova, poznata prosvje-titeljica pravoslavne vjere, išla na hadž. Srp-sko stanovništvo dočekalo je Staku Skend-erovu kada se vratila sa hadžiluka, što se završilo crkvenim obredom u Staroj pravo-slavnoj crkvi.Šeherćehajina ćuprija (šeher-ćehaja – gradonačelnik) nastala je pri uspostavljanju turske vlasti u ovim krajevima. Podigao ju je Alija Hafizadić 1585. godine, na što upućuje natpis koji je nekada stajao ugrađen u mos-tu, a danas postoji samo prepis. Na mjestu današnjeg mosta nalazio se najstariji prelaz preko rijeke. Na široj lokaciji oko mosta, prije dolaska osmanskih Turaka, nalazilo se srednjevjekovno selo Brodac, koje je vjero-vatno dobilo ime po tom brodu-gazu preko rijeke, te istorijski značaj ima i samo mjesto na kome se nalazi ćuprija. Most je imao pet lukova, ali je jedan uništen tokom zahvata

regulacije Miljacke. Kao i svi kameni mos-tovi iz turskog perioda most je imao korka-luk (kamenu ogradu) koja je uklonjena radi proširenja mosta 1904. a u izvornom obliku obnovljena 2002. godine. Preko popločanja lučnog kolovoza gazili su nekad seljaci sa natovarenim bosanskim konjićima, danas je pješački most. Uz Šeherćehajinu ćupriju, na desnoj obali Miljacke, na istočnom rubu čaršije, na Mustaj-pašinom mejdanu, sagrađena je 1896. godine Gradska vijećnica novous-postavljene vlasti, kasnije u funciji Narodne univerzitetske biblioteke, te sjedište Aka-demije nauka i umjetnosti. Osnova Vijećnice ima trokutastu formu sa stakleno-čeličnom kupolom nad centralnom aulom, koja na-javljuje prodor savremenih inženjerskih konstrukcija u naše krajeve. Objekat ima bogatu skulptorsko-slikarsku dekoraciju ar-hitektonskih detalja, te naglašeno eklektičko presvlačenje plašta objekta u orijentalni dekorativni izraz sjeverne Afrike i Španije (neomaurski arhitektonski stil). Iz ove zgrade krenuo je prestolonasljednik Aus-trougarske monarhije nadvojvoda Franc Ferdinand sa suprugom i pratnjom na svoju posljednju vožnju. Objekat je bio izložen teškom granatiranju i zapaljen u ratu 1992. - 95. godine, pri čemu je stradao veliki broj knjiga i arhivske građe BiH u svojinu Nacio-nalne biblioteke.Uz gradnju Vijećnice vezana je zanimljiva priča. Zbog radova na regulaciji rijeke i građenja Vijećnice, postojeće kuće su se mo-rale ukloniti. Vlasnik jednog malog stam-benog objekta na izabranoj lokaciji nije htio da napusti svoj posjed ni pod kakvim uslo-vima. Nakon mnogo nagovaranja, pristao je na deložaciju pod uslovom da mu se njegova kuća ponovo sagradi na drugoj obali Mil-jacke, preko puta Vijećnice. Opstala je do današnjih dana, sa promijenjenom namjenom sa nazivom „Inat kuća“.Ispod Apelove obale (danas Obala Kulina Bana) bili su tabaci, odnosno proizvođači kože (štavljenje).Novi most Vijećnica, izgrađen je 1999. godine kao saobraćajna karika buduće grad-ske zaobilaznice koja će se protezati od Bis-trika na lijevoj i prema Kovačima na desnoj

obali Miljacke, te preuzeti kolski saobraćaj koji je ranije nosio Šeherćehajina ćuprija.Careva ćuprija uz Carevu džamiju na li-jevoj obali Miljacke i cijeli lokalitet ima izuzetan značaj u istoriji urbanog razvoja Grada osmanskog perioda. Isa-beg Ishaković koji se smatra gospodarem Bosne od 1457. godine izgradio je na lijevoj obali rijeke Miljacke saray (dvor) po čemu je naselje dobilo ime. Da bi ostvario svoju namjeru izgradnje novog grada, zemljište naselja Brodac na području Bendbaše, Isa-beg je izuzeo od tadašnjih vlasnika i ponu-dio im zemljište u području današnjeg naselja Hrasnice. Isa-beg je osnovao zadužbinu, a njegova vakufnama je najs-tariji pisani dokument o Sarajevu iz 1462. godine. Iz njegove zadužbine je sagrađen niz objekata: prva džamija; most preko Miljacke (kasnije Careva ćuprija); te preko mosta musafirhanu (gostionicu) i imaret (besplatna kuhinja) za putnike na području Bendbaše; hamam i dr. Kolobara han sa magazama i četiri ulaza, sa dućanima unu-tra i okolo (srušen 1937., danas postoje ostaci zidova); tako je postepeno izrastao u nukleus i centar velike čaršije na kojoj se vrši razmjena dobara i vremenom zasniva snažan privredni i proizvodno-trgovački centar orijentalnog tipa. Kod mosta, Bogdan Žerajić student prava star 24 godine, 1910. godine pucao je na bo-sanskog poglavara Marija Varešanina kao znak otpora Austrougarskoj monarhiji, te je most jedno vrijeme nazivan Žerajića most. Nakon ispaljenih 5 metaka, šestim metkom Žerajić je ubio sebe.Latinska ćuprija u današnjem obliku sagrađena je 1798. godine kao zadužbina sarajevskog trgovca Hadži-Abdulaha Žige. Naziv Latinska ćuprija dobio je po hrišćanskoj četvrti latinluku (Turci su latin-ima nazivali dubrovačke trgovce i ostale ka-tolike). Prvobitnu drvenu ćupriju, zamijenio je kamenom ajan Ali Ajnibeg, mutevelija Rustem-pašinog vakufa (prema sudskom protokolu iz 1565.). Most je oštećen u popla-vi 1791. godine i obnovljen 1798/99. te pon-ovo rekonstruisan 1886.

Foto: E. Joldaš - Latinska ćuprija Foto: E. Joldaš - Miljacka mostovlje

nastavak na str. 38

37


Gradovi i njihove rijeke (2)

Do sredine devedesetih godina XX vijeka, most je nosio naziv Principov most. Naziv je vezan za događaj od 28. juna 1914. godine, kada je pripadnik organizacije Mlada Bos-na, Gavrilo Princip, u blizini mosta, ubio prestolonasljednika Austrougarske monar-hije nadvojvodu Franca Ferdinanda i njego-vu suprugu. Vozač auta u kome su sjedili, držao se zvanične rute povorke. Skrenuo je desno kod vinarije (Muzej) sa još dva pre-thodna auta ne znajući da je promijenjena ruta i da treba nazad Apelovom ulicom. Na-dvojvoda Ferdinand je u Gradskoj vijećnici, sa ciljem da kazni Sarajlije i posjeti ranjenog ađutamta – potpukovnika u Vojnoj bolnici (Hastahani na Marijin dvoru) koji je ranjen komadićima Ćubrinovićeve bombe na is-tom keju nizvodno, nekoliko sati ranije. Bomba je bila namijenjena nadvojvodi, ali se otkotrljala sa krova pod slijedeći automo-bil (prije toga, kod mosta Drvenija, prvi atentator, u ranije osmišljenom atentatu, Muhamed Mehmedbašić, imao je takođe bombu namijenjenu nadvojvodi, ali je nije imao priliku upotrijebiti). Auto u kojem je bio nadvojvoda i njegova supruga stao je par koraka do mjesta na kojem je u publici sta-jao Princip. Pucao je sa dva hica, te se poslije toga htio spasiti skokom u Miljacku sa visine od 8 metara i bijegom prema ušću (danas nadsvođenog) Bistričkog potoka u Mil-jacku.Ovo ubistvo sudbonosno za dalji tok istorije Evrope, bilo je neposredan povod za početak Prvog svjetskog rata. Na desnom prilazu mostu Austrijanci su ubijenom prestolo-nasljedniku 1917. godine podigli kamene klupe i spomenik, koji je poslije Prvog sv-jetskog rata porušen. Na mjestu ubistva, u prizemlju ugaone zgrade bio je muzej Gav-rila Principa, a danas je Muzej „Sarajevo 1878. - 1918.“, kao depandans Muzeja Gra-da.Na lijevoj obali rijeke je At mejdan, nazvan po pijaci konja i hipodromu u osmanskom periodu. Austrougarska uprava je na tom mjestu, kasnije, uredila park sa Muzičkim paviljonom sa kafanom u njegovom središtu (po nacrtu Josipa Pospišila). Paviljon je porušen 1941. godine prilikom bombardo-vanja grada na početku II svjetskog rata, a ponovo izgrađen 2004. godine.

(Nastavak u sljedećem broju)

Ana Mrdović, dipl. ing. hortikulture

“Mi smo u Evropi od mnogih rijeka napravili “kanale” što nas je mnogo koštalo, danas

od tih kanala ponovo pravimo rijeke što nas još mnogo više košta. Vi u BiH još uvi-jek imate rijeke sačuvajte ih”. Dobro pam-tim te dvije rečenice koje je izgovorila eko-loški vrlo osviješćena gospođa Nora Petritsch, supruga jednog od prethodnih visokih predstavnika u BiH na sastanku naše nevladine ekološke organizacije “GEA” sa premijerom FBiH Mustafom Mu-jezinovićem dok je bio na čelu Kantona Sarajevo.Često razmišljam o sadržaju i značaju tih njenih riječi. Iako nisam hidrolog, ipak je i moja struka vezana za vodu i rijeke. Susre-tala sam se profesionalno sa tim sadrža-jem. Nedavno smo pravili projekat horti-kulture za sarajevsku zaobilaznicu koja uglavnom prolazi kroz plavna i močvarna

područja između Jošanice i Mostarskog ra-skršća. Ta područja su ekološki najbogatiji ekosistemi pa ih prilikom izgradnje zaobi-laznice treba sačuvati.Osim zaobilaznice u međuvremenu raste izgradnja naselja u tim područjima nado-mak ušća svih sarajevskih rijeka. Svjedoci smo čestih poplava baš na tome području. Jesu li one posljedica “nemirne klime” ili ljudskog faktora. Hoćemo li te rijeke “uka-naliti” misleći da ih tako možemo savladati ili ćemo im dozvoliti da se provijugaju kroz to polje kao što su to činile vijekovima.Prije svega taj prostor, koji je prirodni raj zahvaljujući stjecištu nekoliko rijeka, tre-balo je ostaviti prirodnim parkom, nastav-kom vrela Bosne, vodozaštitne zone. Stare Sarajlije imaju nezaboravna sjećanja baš na ta nekada poznata izletišta i kupališta. A stanovnici okolnih mjesta ubirali su plodo-ve zahvaljujući zemlji koju su “pojile i hra-nile” sarajevske rijeke.Tu bi trebalo zabraniti svaku izgradnju.

JESU LI POPLAVEVREMENSKE NEPOGODE ILI OZBILJNOUPOZORENJEMoralo bi nam biti jasno da priroda ima svoje zakone koje ne možemo promijeniti našim šturim propisima i visokim nasipima, već ih moramo upoznati, prepoznati i uz pomoć puno interdisciplinarnog znanja uvažavati. Možda će onda naše rijeke biti žile kucavice naše domovine

Poplava na plodnoj ravnici

Foto: E. Joldaš - Šeherćehajina ćuprija

nastavak sa 37 str.


38 Čovjek i voda

Voda koju u plavnim sezonama donesu rijeke postepeno plavi ta područja ulazi u dublje slojeve tla i obogaćuje ga zalihom vode za nadolazeće vegetacijske sezone. Na tim područjima raste specifič-na flora (travnjaci, grmlje i drveće, među kojim su najpoznatije johe i vrbe), koja ublažuje udarce vode i podnosi plavljenje. Voda sa sobom donosi i organska hranjiva koja taloži na plavnom području.

Možda i sada nije kasno jer će sutra biti prekasno.Toliko imamo prikladnih površina za ur-banizaciju koje nikada neće poplaviti, niti ćemo time oduzeti najplodnija poljopri-vredna zemljišta i uništiti močvare koje su danas svugdje u svijetu veoma cijenjeni ekosistemi.Zašto mislim da mogu ta obriječna poplav-na područja biti čuvari od poplava a nasipi njihov podsticaj? (Ako naspemo u času li-tar vode ona će se odmah izliti, a ako je stavimo u veliku šerpu neće joj ni dno pre-kriti).Zato što su plavna područja daleko veća po površini pa se nabujale vode ravnomjerno rašire po cijelom plavnom području tako da ne prave opasne udare već lagano pokri-vaju tlo donoseći mu “i vodu i hranu”. One napoje i nahrane svu floru i faunu pa i ljude obrubnog područja. Zar tako ne žive već vijekovima u nekoj tihoj saradnji bez zako-na koji se donose u Skupštinama, već po principu zakona prirode međusobno se uvažavajući i potpomažući u suživotu koji samo čovjek može pogrešnim potezima pokvariti.Voda koju u plavnim sezonama donesu ri-jeke postepeno plavi ta područja ulazi u dublje slojeve tla i obogaćuje ga zalihom vode za nadolazeće vegetacijske sezone. Na tim područjima raste specifična flora (trav-njaci, grmlje i drveće, među kojim su naj-poznatije johe i vrbe), koja ublažuje udarce vode i podnosi plavljenje. Voda sa sobom donosi i organska hranjiva koja taloži na plavnom području.Zbog toga su to veoma plodna tla i bez pri-mjene gnojiva. Voda se u kasno proljeće i ljeto povuče sa većine površina a biljke koje tu prirodno rastu jedva dočekaju duže pro-ljetne i tople ljetne sunčane dane da napo-jene i nahranjene plodnim tlom i ugrijane nebeskim suncem rastu, cvjetaju i rode ra-zne plodove hraneći time mnogobrojne korisnike počevši od ljudi, stoke, sitnih su-hozemnih i barskih životinja i ptica te hi-ljade drugih nama vidljivih i nevidljivih živih bića koja žive u močvarno-barskoj zajednici. To je po najnovijim saznanjima sadržajno najbogatija ekozajednica.A što biva sa vodom koja strogo usmjerena u regulisano korito velikom udarnom sna-gom “preskoči” ta ranije široka plavna po-dručja? Ona se svom silinom ulije u drugu rijeku, na putu za neko more iza čega više nije upotrebljiva ni za biljke, ni za životinje i ni za ljude.

A što biva sa zemljištem na kojemu se rani-je razlijevala? Ono izgubi tu dragocjenu zalihu vode, stalno opada nivo podzemne vode tako da u sve toplijim i sušnijim pro-ljećima i ljetima biljke i ostali živi svijet koji je do sada “uživao” u toj zajednici po-stepeno gubi osnovne uslove za rast i ra-zvoj, pa se suši i ugiba. Tačno je da se na tom području mogu uzgajati intenzivne poljoprivredne kulture, ali one isto trebaju vodu i hranu i to onda kada je iz “neba” nema. Da bi uspijevale potrebno ih je zali-jevati pa i hraniti, jer voda više ne donosi hranu i po zakonima prirode pravilno je raspoređuje po zemljištu, već je velikom brzinom odnosi po “mrtvom” koritu u ne-povrat. Zalijevanje i gnojenje je samo do-datni trošak prije svega u energiji koju bi trebali sve racinalnije trošiti. A to je i do-datno zagađenje okoliša.Da se vratim na prve dvije rečenice ovoga priloga s nekim primjerima. U velikoj Bri-taniji je (po D. Withrington, English Natu-re 2005.) regulisano oko 85% rijeka i poto-ka. Danas vlada UK izdvaja miljarde funti za revitalizaciju riječnih tokova. Traže se i upoređuju stare slike i karte krivudanja ri-jeka, otkupljuju od seljaka zemljišta i po-kušavaju rijeke “vratiti” u njihove prirodne tokove gdjegod je to još moguće, jer se doš-lo do saznanja da je to najefikasniji način borbe protiv poplava.Slična je situacija i u nama bližoj Sloveniji i nekim drugim zemljama.Može li nam to poslužiti kao pouka? Mož-da treba preispitati i neke urbanističke pla-nove i prilagoditi ih novim saznanjima.U visoka korita i nasipe se ugrađuje puno betona i znanja, možda je bolje smanjiti količine betona a povećati primjenu znanja i tuđih iskustava. Mora nam biti jasno da priroda ima svoje zakone koje ne možemo promijeniti našim šturim propisima i viso-kim nasipima, već ih moramo upoznati, prepoznati i uz pomoć puno interdiscipli-narnog znanja uvažavati. Možda će onda naše rijeke biti žile kucavice naše domovi-ne, plodne ravnice okolo njih naši ambari, a živopisna naselja na obroncima naših mnogobrojnih brežuljaka puna vrijednih i sretnih ljudi, koji će našom poznatom go-stoprimljivošću pokazivati turistima oču-vane prirodno vijugave rijeke, bare i mo-čvare sa svim bogatstvom flore i faune kakvih više tamo u razvijenim zemljama ima vrlo malo ili ih nema uopšte. Budimo u nečemu primjer drugima. Ovo je možda šansa.

39


MISLI VELIKIH LJUDI

MOĆ STRPLJENJA

„Novac je provjereno sredstvo kojim se lju-di najlakše love.“ Šekspir

„Ne morate vi ništa znati, vi ste bogat čo-vjek. A ja sam siromah. Meni nešto mora pasti na pamet.“ Johan Nestroj

„Mnogima zapovijeda onaj koji sam sebi zna zapovijedati.“ Seneka

„Rijetko bismo strasno željeli ako bismo tačno znali šta želimo.“ La Rošfuko

„Prava vrijednost čovjeka ne zavisi od sna-ge njegovog uma, već od snage njegove vo-lje.“ Jozef Etveš

„Nesreća je velika ne biti ni za šta, ništa manja je htjeti da budeš za sve.“Gracijan i Morales

„Nada je kao nebo u noći; nema tako ta-mnog djela gdje oko, kad uporedo gleda, ne otkrije najzad neku zvijezdu.“Otkav Fejs

„Želja i ljubav su krila za velika djela.“Gete

„Svaka moć je satkana od strpljenja i vre-mena.“ Balzak

„Htjeti da stigneš – to je već pola puta.“Alfred Kapis

„Dobra volja vrednija je od svakog uspije-ha.“ Gete

„Čovjek – sve može, samo ako hoće.“Gorki

„Nije starost tužna što u njoj prestaju naše radosti nego što u njoj prestaju naše nade.“ Ž. Paul

„Svako zlo više škodi onome ko ga čini nego onome ko ga trpi.“ Toma Akvinski

„Uvijek manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo.“Ruso

„Nada je uporna – jedino ona zna čekati.“Kontes Dian

„Ne znate šta je nada dok je ne izgubite.“Tomas Eliot

„Ko živi, treba da se nada.“ Gete

„Sunce ne čeka da raznese svoju svjetlost i toplotu. Tako i ti čini dobro ne čekajući da ga od tebe traže.“ Epektit

Nedžad Ajanović, Andras Peteri, Sarah Wurzbecher i Thomas Moth-PoulsenRegionalni ured za Evropu i Centralnu Aziju UN (FAO)

Nastavak teksta objavljenog u prošlom broju u rubrici “Projekti na vodi”

Kao i svi živi organizmi i ribe utiču na svoj okoliš konzumiranjem hra-ne i pražnjenjem metabolita. Po-

trošnja, količina oslobođenog materijala i lanac organizama koji imaju koristi od ri-bljih metabolita su dobro izbalansirani u prirodnim ekosistemima. Stalna popula-cija živih organizama, uključujući ribe, može se razvijati i očuvati u tim prirod-nim vodenim sistemima. Ekosistem snad-bijeva riblju populaciju prirodnom hra-nom i čisti okruženje od ispražnjenih materijala. Međutim, ovaj balans je pore-mećen ako se riblja populacija vještački povećava i opskrbljuje hranom izvan si-stema.Bilo da se ovo događa u prirodnom vode-nom toku, ili u bazenu za vještački uzgoj, količina ispražnjenih materijala u prirodni sistem se (pod pretpostavkom protočnog sistema) povećava i ne može biti obrađen u ravnoteži po ekosistem. Proizvodnjom sva-ke tone ribe, proizvodi se oko 300 kg ot-padnog materijala, od toga se samo 20 kg azota pomoću bakterije pretvara u gasovi-to stanje i odlazi u amosferu. Posljedica toga je mijenjanje prirodnog okruženja. To može biti umjereno, u kratkom periodu jedva primjetno, ali proces takođe može napraviti rapidne štete za sistem i dovesti do propadanja kvaliteta vode. Ovaj feno-men se pojavio u mnogim zemljama gdje su postala rasprostranjena mrjestilišta za intenzivan uzgoj salmonida ili drugih ri-bljih vrsta. Da bi se izbjegle gore spomenu-te posljedice bez smanjivanja proizvodnje ribe, u zemljama sa visoko razvijenom ekološkom sviješću, koriste se tehnologije štedi – vodu ili ponovnog korištenja vode za proizvodnju ribe, uključujući primjenu Recirkulirajućeg sistema akvakulture (RAS). Količina ispražnjenih metabolita, nakon potrošnje jedinice hrane, nije manja u RAS nego što je to u protočnom sistemu ribnjaka. Međutim, RAS koristi mehanič-ku i biološku filtraciju da koncentrira, raz-

gradi i ukloni skoro sav otpadni materijal iz bazena za uzgajanje ribe, tako da on ne dospijeva u prirodne vode. Topivi otpad i hrana su razgrađeni u biofilteru pomoću mikroba koji koriste kiseonik dok druge gasove oslobađaju u zrak. Takođe, u vodu može biti dodana ekstra količina zraka ili čistog kiseonika kako bi se ubrzali ovi pro-cesi. Federalni zakon o zaštiti okoliša, ne-davno uveden u Bosni i Hercegovini, prisi-ljava proizvođače ribe da uzmu u obzir ekološki uticaj tih primijenjenih tehnolo-gija. Mrjestilište na rijeci Krušnici je osno-vano za proizvodnju mlađi potočne pa-strmke, lipljena i mladice u svrhu poribljavanja. Budući da je glavni cilj mrje-stilišta da proizvede lokalne vrste riba, ma-tično jato je uhvaćeno u rijeci u blizini mr-jestilišta prije perioda mriješćenja. Za dobivanje matičnog jata se koristi proces elektro ribolova.Ova tehnika koristi pojavu da ribe privlače pozitivno nabijene elektrode koje emituju

istosmjernu struju u vodu. Naboj tijela trenutno uzrokuje privlačenje riba na elektrode gdje mogu biti prikupljene. Efe-kat je mnogo izraženiji kod velikih riba tako da je metod idealan za sakupljanje matičnog jata. Dobivanje ribe iz prirodnih voda u blizini mrjestilišta pomaže da se izbjegne genetska degradacija riblje popu-lacije, što bi se dogodilo ako bi bila uzgaja-na ista zatvorena skupina riba iz godine u godinu.Mrjestilište je instalirano u zgradi od 620 m2. Ono obuhvata tri proizvodne jedinice uz dodatak pomoćnih prostorija. Dvije faze proizvodnje tj. inkubacija i rast riblje mlađi, provode se u RASs. Matično jato se trenutno čuva u protočnim bazenima prije oplodnje, ali u skoroj budućnosti će svi ovi bazeni raditi kao vodno-reciklirajuće jedi-nice. Mrjestilište je projektovala AKVA grupa, vodeća danska kompanija u izgrad-nji RAS.Jedinica za inkubaciju ima 24 standardna

RECIKLAŽA U MOČVARIRecirkulirajući akvakulturni sistem (RAS) u dolini Krušnice, prvi je te vrste u Bosni i Hercegovini. Bazeni mrjestilišta sa vegetacijom će imati lijep i prirodan izgled i posjetioci će biti u prilici da vide i razumiju vrijednosti ekološki dizajniranih sistema koje su napravili ljudi

Sakupljanje autohtonog matičnog jata putem elektro ribolova

RAS tehnologija je energetski intenzivna metoda proizvodnje. Prema preliminarnom proračunu, oko 7 KW električne energije se potroši za proizvodnju 1 kg riblje mlađi u mrjestilištu na rijeci Krušnici. Računa-jući prema današnjim cijenama mlađi i električne energije, troškovi energije iznose 30% - 40% od ukupnih troškova proizvodnje, iako ovaj broj jako zavisi od obima proizvodnje.


40 Projekti na vodi (2)

žlijeba za mrijest sa horizontalno instali-ranim koritom za inkubaciju. Odljevena voda iz korita odlazi na mehanički filter za uklanjanje zaustavljenog materijala. Fil-trirana voda se usmjerava u rezervoar za vodu, a zatim ispumpava na gornje bazene i prska kroz biofilter koji je montiran na ovaj bazen. Oko 150 l vode u minuti vraća se u inkubacijsko korito kroz UV filter ka-paciteta od 120 Wat. Jedinica za rast mlađi je instalirana na površini od 400 m2. Tu su 22 korita za uzgoj ribe, od kojih sva-ki u sistemu drži tri kubna metra. Odljev vode iz bazena prvo ide kroz mehanički filter, a onda otiče kroz biofilter.Mrjestilište na rijeci Krušnici ima auto-matski stand-by generator. Za povećanje sigurnosti proizvodnje, instaliran je i više-namjenski alarmni sistem. Ovaj sistem, prilikom povećanja lokalnih upozoravaju-ćih signala, šalje telefonsku poruku oso-blju u slučaju nedostatka električne ener-gije ili abnormalnosti u vodi i opskrbom kiseonikom. Za dalja poboljšanja sigurno-sti rada, takođe će se koristiti i Oxyguard sistem. Oxyguard oprema je standardna oprema na recirkulirajućim sistemima. Oprema konstantno mjeri nivo kiseonika u različitim pregradama tri postrojenja za recirkuliranje vode. Postoji mogućnost slanja hitne poruke preko telefona ukoliko nivo oksigena padne ispod tačno određe-nog nivoa korištenja. U kasnijoj fazi kada bude instaliran vještački oksigen sistem, sistem će moći automatski dozirati količi-nu oksigena.Najveća dozvoljena zaliha (nosivost) kori-ta za uzgoj ribe je oko 25 kg riblje mlađi po kubnom metru (75 kg po koritu), što je ekvivalent za 1,6 tona ribe u sistemu. Ova količina ribe može biti proizvedena u peri-odu od 5 - 6 mjeseci. Međutim, kapacitet biofiltera je oko 100 kg hrane dnevno, što će omogućiti povećanje proizvodnje ribe zavisno od mogućnosti aeracije (oko 2,2

-2,3 tone po ciklusu). Proizvodnja do 3,5 tone po ciklusu će biti moguća ukoliko se sistem opskrbi lokalno generisanim ili teč-nim kiseonikom.RAS tehnologija je energetski intenzivna metoda proizvodnje. Prema preliminar-nom proračunu, oko 7 KW električne energije se potroši za proizvodnju 1 kg ri-blje mlađi u mrjestilištu na rijeci Krušnici. Računajući prema današnjim cijenama mlađi i električne energije, troškovi ener-gije iznose 30% - 40% od ukupnih troško-va proizvodnje, iako ovaj broj jako zavisi od obima proizvodnje.Dnevni gubitak vode iz jedinice za uzgoj riblje mlađi (što je uglavnom posljedica otpadne vode koja ističe iz filtera) je otpri-like 15 – 20 kubnih metara. Ova voda, sa ostalim otpadnim vodama, otiče iz mrje-stilišta. Ona sadrži zaustavljene koncentri-rane materijale i otopljene metabolite. Ova voda će oticati u močvarni sistem (trenut-no je u fazi planiranja), gdje će aktivni mi-kroorganizmi i makrovegetacija ukloniti otopljene metabolite i pomoći u minerali-zaciji materijala bogatih karbonom. Proči-šćena voda će nakon toga oticati nazad u rijeku.

Močvara i centar za edukacijuDva su glavna pitanja sa kojima se sada suočava mrjestilište na Krušnici. Prvo, iako mrjestilište ima uspjeha u proizvod-nji potočne pastrmke, proizvodnja lipljena se pokazala još komplikovanijom. Lipljen se čini mnogo osjetljivijim na zatvorenost u vještačkim staništima u probnom perio-du i vjerovatno će biti neophodno alterna-tivno postrojenje, barem za zdrav smještaj matičnog jata. Takođe je vjerovatno da će se kod mladice pokazati slična ograniče-nja staništa, posebno zbog njihove veliči-ne. Druga je briga za otpadne vode koje otiču iz mrjestilišta. Iako RAS čini ovaj

Pogled na dio mrjestilišta za rast mlađi i biološki filter

Močvarna vegetacija kao prirodni biološki filter za otpadne vode iz mrjestilišta

objekat nevjerovatno efikasnim za vodu i dalje će postojati neto zapreminski output od oko 14 – 20 kubnih metara dnevno. Ova voda, iako mehanički i biološki filtri-rana, još uvijek sadrži višak azota i drugih čestica u koncentracijama koje su drugači-je nego prirodni biogeohemijski sastav ri-jeke. Ova neravnoteža, u ekstremnom slu-čaju, može dovesti do komplikacija u rijeci kao što su eutrofikacija, hipoksičke zone i poremećaj trofičkog nivoa. Hipoksija je posebno opasna za vrstu pastrmke, za koju je mrjestilište projektovano kako bi je za-štitilo. Iako ovo predstavlja, malovjerova-tan, scenario u najgorem slučaju, još uvi-jek je u najboljem interesu mrjestilišta da implementira i treći filtracijski sistem za otpadnu vodu koja će se vratiti u rijeku. Ova dva slučaja bi mogla biti otklonjena projektom posebnog sistema: zaštitne, male močvare. Sistem će biti izgrađen ni-zvodno od mrjestilišta i zauzimati površi-nu od oko 1.000 m2 – 1.200 m2. Iako je još uvijek u fazi planiranja, močvara je pred-viđena da osigura nekoliko bazena za sta-novanje matičnog jata, u više ekološki po-znatom okruženju. Niz povezanih bazena takođe će biti dom za više autohtonih bilj-nih vrsta, uključujući i akvatičku vegetaci-ju, obalsko drveće (posebno vrbe) i tra-vu. Baš kao i u prirodnom razvođu, močvara omogućava “nepropusni zaštitni sistem” za vraćanje vode u rijeku. Veliki dio zapremine zaustavljenih čestica i dru-gih nutrienata koji napuštaju mrjestilište će se reciklirati u ekološkom vegetativnom filteru čineći vodu sličnijom prirodnom biogeohemijskom sastavu rijeke prije nego što konačno oteče nazad u nju. Osim naučne uloge močvare, ona svakako predstavlja i jedinstvenu priliku za nešto više. Bazeni i vegetacija će imati lijep pri-rodan izgled. Posjetioci mrjestilišta će biti u mogućnosti da vide i razumiju vrijed-nost ekološki dizajniranih sistema koje su napravili ljudi. Posebno je važno, pokazati ovaj kompleksan ekološki sistem posjetio-cima kako bi se povećala njihova ekološka svijest. U ovom slučaju, močvara može po-stati simbol cijelog projekta, pokazujući poštovanje prema ekološkoj efikasnosti RAS-a jednako kao i vlastitu povezanost sa lokalnom ekologijom Krušnice, koju radnici u mrjestilištu već pokazuju kroz njihovu konstantnu odanost projektu.

41


Projekti na vodi (2)

Akademik Taib Šarić

Zob je kvalitetna hrana za ljude i doma-će životinje. Mana dosadašnjih sorata zobi jesu pljevice srasle sa zrnom, što

im značajno umanjuje hranljivu vrijednost. Dok se pljevice (ljuske) koje omotavaju zrno pšenice i raži u klasu prilikom vršidbe od-stranjuju, pljevice zobi i ječma su srasle sa zrnom, pa one ovim žitima smanjuju hran-ljivu vrijednost i probavljivost. Nedavno su dobijene sorte golozrne zobi, što im mnogo povećava mogućnost upo-trebe za ishranu ljudi.Zob se do sada najviše koristila kao kvali-tetna hrana za konje. Ljudi su je malo jeli. Jedino u Skandinaviji i u Škotskoj, ovo žito je bilo popularno na selu kao zobena kaša (poridž – porridge), kao što je u našem selu bila popularna kukuruzna pura. Ima jedna anegdota na taj račun. Razgovaraju Englez i Škot. Englez kaže: Vi Škoti jedete mnogo zobi, a mi zob dajemo samo konji-ma! Škot odgovara: Možda baš zato Englezi odgajaju najbolje konje na svijetu, a mi Škoti najbolje ljude!Američki naučnici, zajedno sa kineskim, ukrštavanjem su proizveli novu sortu pro-venu, koja nema srasle pljevice. Druga sor-ta golozrne zobi, takođe dobijena u Ameri-ci, jeste lamont. Ona se odlikuje visokim

ZOB JE VRLOZDRAVA HRANADo sada se u ljudskoj ishrani koristila zob samo tako što bi joj se mašinski odstranjivale pljevice. Sada će se nove golozrne sorte koje imaju bolji sastav bjelančevina, moći upotrebljavati za ljudsku ishranu neposredno, bez prethodne industrijske dorade

prinosima, otpornošću prema polijeganju i adaptibilnošću prema različitim ekološkim uslovima. Danas je to vrlo tražena komer-cijalna sorta. Ona se lako prilagođava različitim uslovima uspijevanja. Do sada se u ljudskoj ishrani koristila zob samo tako što bi joj se mašinski odstranile pljevice srasle uz zrno. To zrno se najčešće koristilo u obliku zobenih pahuljica kao najkvalitetnija hrana. Sada će se nove golo-zrne sorte moći koristiti za ljudsku hranu neposredno, bez prethodne industrijske dorade.Drugi nedostatak dosadašnjih sorti zobi jeste pomanjkanje bjelančevine glutenina, koje ima u pšenici i koja pšeničnom brašnu omogućava da daje šupljikav sunđerast hljeb. Žita sadrže uglavnom ove vrste bjelančevina: albumine, globuline, gliadine i glutenine. Pšenica i raž imaju ove bjelanče-vine, dok ih u drugim žitima (zob, ječam, kukuruz, riža, sirak, proso i heljda) ima malo ili nimalo. Gliadin i glutenin čine lije-pak ili gluten u tijestu. Lijepak je najvažniji sastojak brašna, a naročito pšenice, jer od njegovog kvaliteta zavise osobine hljeba – sunđerast izgled, pecivost i kvalitet uopšte. Od svih žita, pšenica ima najbolji lijepak i zato daje najbolji hljeb. Tokom kvasanja tijesta, mjehurići gasova koji izlaze iz tije-sta zaustavljaju se u lijepku. To omogućava brašnu, odnosno tijestu, dobijanje šuplji-kavog (sunđerastog) hljeba velike zapremi-ne. Takav hljeb je probavljiviji i bolje se iskorištava. Zrna kukuruza i zobi uopšte nemaju lijepka, pa se od njih ne može do-biti rastresit (sunđerast) hljeb. Lijepak ječma je lošeg kvaliteta.Nedavno su američki naučnici iz Minesote uspjeli da u zob genetičkim inžinjeringom

prenesu glutenin iz pšenice. Tako će se i od zobi moći dobijati kvalitetan, narastao, sunđerast hljeb, kakav se do sada dobijao samo od pšenice. Kada se takav pšenični gen unese u nove golozrne sorte zobi, to će značajno povećati upotrebu ovog vrlo kva-litetnog žita.Beta-glukan je rastvorljivo biljno vlakno koje u krvi ljudi snižava količinu lošeg ho-lesterola i tako smanjuje opasnost od poja-ve srčanih oboljenja. Beta-glukana najviše ima u cijelom zrnu zobi. Nedavno je dobi-jena nova sorta zobi koja ima 50% više be-ta-glukana nego dosadašnje sorte. Zob je korisna za sprječavanje ateroskleroze i sr-čanog udara, zatim protiv bronhitisa i ne-kih stomačnih tegoba. Smanjuje opasnost i od raka debelog crijeva. Djeluje antidepre-sivno i može pomoći u odvikavanju od pu-šenja. Zob, jedina od žita, sadrži fenolne antiok-sidanse avenatramide ili skraćeno avn (od latinskog naziva Avena = zob). Oni neutrališu štetne slobodne radikale, koji se stvaraju u toku metabolizma u biljkama. Osim koristi za ljudsko zdravlje, ustanov-ljeno je da ove materije štite biljke zobi od gljivičnih bolesti, naročito od lisne hrđe. Zrno zobi oslobođeno pljevica je vrlo hran-ljivo i probavljivo, ima veliku dijetetsku vri-jednost. Zobeni hljeb od dosadašnjih sorata je loše pecivosti, ali je hranljiv i probavljiv.Posljednjih nekoliko decenija, proizvodnja zobi u našoj zemlji i u svijetu je značajno smanjena. Glavni razlog tome je smanjen broj konja zbog velikog porasta broja trak-tora u poljoprivredi. Drugi razlog je vrlo veliko povećanje proizvodnje kukuruza i pšenice u svijetu. Kukuruz je glavna stočna koncentrovana hrana, pa potiskuje zob, a u nekim zemljama sa hiperprodukcijom pšenice, dobar dio te pšenice se koristi za ishranu stoke. Zato je smanjena proizvod-nja zobi.Međutim, sa novim prinosnijim i kvalitet-nijim sortama golozrne zobi, koja će naći mnogo veću ulogu u ishrani ljudi kao vrlo zdrava hrana, i sa, vjerovatno, kvalitetnim zobenim hljebom u budućnosti, proizvod-nja ovog prilično zanemarenog žita će se vrlo vjerovatno povećati. Tada će zob u ishrani ljudi i svih vrsta domaćih životinja zauzeti ono mjesto koje zaslužuje.Stvaranjem novih sorata kulturnog bilja, pored ostalih koristi, povećava se i biodi-verzitet uopće.

Zrna zobi sa sraslim pljevicama

Zrno zobi oslobođeno pljevica je vrlo hranljivo i probavljivo, ima veliku dijetetsku vrijed-nost. Zobeni hljeb od dosadaš-njih sorti je loše pecivosti, ali je hranljiv i probavljiv.


42 Novosti iz nauke

U poljoprivredi se, pored glavnih proi-zvoda, dobija i ogromna količina otpadaka u obliku organske materi-

je. Među tim otpacima najvažnije su slama i kukuruzovina.U svijetu se godišnje proizvodi preko dvije milijarde tona zrna žita, najviše pšenice, ku-kuruza i riže. Uz to se, kao sporedan proi-zvod, proizvodi i oko tri milijarde tona sla-me i kukuruzovine. To je ogromna masa i važno je kako će se ovaj proizvod korisno upotrijebiti.U Bosni i Hercegovini, pored oko 1.200.000 tona zrna žita, godišnje se dobija i oko dva miliona tona slame i kukuruzovine. Slama se može iskoristiti u domaćinstvu koje ima stoku za prostirku u štalama, a slama i ku-kuruzovina mogu poslužiti i kao stočna hra-na. Gazdinstva koja nemaju stoku, slamu i kukuruzovinu uglavnom zaoravaju u zemlju ili je spaljuju na njivi. Zaoravanje slame i ku-kuruzovine koje isjecka kombajn prilikom žetve ili se isitni mašinama po žetvi, može biti korisno na tlima siromašnim organskim materijama i na teškim zbijenim zemljišti-ma. Nedostatak zaoravanja slame i kukuru-

SLAMA NIJESAMO ZA ŠEŠIRETreba iskoristiti sve mogućnosti da se za proizvodnju goriva troše ogromne količine otpadaka iz poljoprivredne proizvodnje i tako sačuva hrana za ljude

zovine je u tome što one u tlu smetaju finoj obradi zemljišta i kvalitetnoj sjetvi i što se u njihovoj razgradnji pomoću mikroba troši azot iz zemljišta. Mogu biti i smetnja prili-kom nicanja usjeva.Spaljivanje slame i kukuruzovine na njivi je najgori način njihove upotrebe. Iz pepela ovih materija dobije se nešto kalija kao đu-brivo i to je jedina korist, pored uništavanja štetočina i uzročnika bolesti na njivi. Šteta od spaljivanja ima mnogo: gubitak ogromne količine organske materije, isušivanje ze-mljišta, zagađivanje okoline dimom i pepe-lom, opasnost od širenja požara itd. Od slame i kukuruzovine na gazdinstvu se može praviti vještački stajnjak, ali je to po-sao koji traži mnogo radne snage, vremena i troška. Bolji načini upotrebe slame i kuku-ruzovine su sljedeći:1. Oplemenjivanje slame radi povećanja

probavljivosti i hranljivosti u ishrani sto-ke. To se postiže tretiranjem slame luži-nom NaOH, amonijakom, benuralom (urejom) i parenjem vodenom parom.

2. Od slame i kukuruzovine mogu se preso-vanjem dobiti briketi za loženje, kao ogr-

jev, poput uglja ili drveta.3. Slama i kukuruzovina mogu se koristiti za

proizvodnju građevinskih ploča, iverice, celuloze i papira (od rižine slame dobija se najbolji papir za cigarete), izolacionih električnih materijala, vještačke smole itd.

4. Mogu se proizvesti biogas i tečno gorivo.5. Od slame se prave slamnati šeširi, korpi-

ce, razni ukrasni predmeti itd.6. Istražuje se mogućnost upotrebe slame i

kukuruzovine za proizvodnju šećera i al-kohola.

U svijetu se sve više koriste poljoprivredni proizvodi, kao što su kukuruz, soja, šećerna trska itd. za proizvodnju biogoriva (etanol i biodizel). U današnjem svijetu, u kojem ima milijarda gladnih ljudi, ne može se dopustiti trošenje prehrambenih proizvoda za gorivo umjesto za hranu. Zato treba iskoristiri sve mogućnosti da se za proizvodnju goriva tro-še ogromne količine otpadaka iz poljopri-vredne proizvodnje i tako sačuva hrana za ljude. (T. Š.)

43


Tretman otpada

Ismet Dedić, dipl. ecc.

Šuma je veličanstvena biljna zajednica i bezbrojnim oblicima organizama pru-ža optimalne uslove za život. Uz mora i

okeane, najvažniji je proizvođač kisika, glavni je regulator klime, padavina, nivoa podzemnih voda... znanstvenici je smatraju jednim o najvažnijih prirodnih resursa. Pri-sutnot šuma i životnom prostoru je neop-hodno. (I Sahara je nekad bila Misir ?!)Procjenjuje se da su šume staništa za dvije trećine živih bića na Zemlji. Šumska tla imaju najveći stepen prirodnosti pa su upra-vo ona glavni nosilac očuvanja biološke ra-znolikosti puferskog/tamponskog djelova-nja u ekosistemu. Šume su nadalje savršene ekološke tvornice. Gotovo 12 sati na dan li-stovi iz atmosfere vežu ugljikov dioksid po-treban za proces fotosinteze. U tom procesu tokom jednog dana hektar šume veže oko 900 kg ugljikova dioksida, a oslobađa oko 600 kg kisika.Stručnjaci su izračunali da jedno stablo za stotinu godina proizvede kisika koliko je čo-vjeku potrebno za 20 godina života. Šume koje danas rastu na četvrtini površine Ze-mlje iz atmosfere izvlače 40% ugljikova di-oksida čime uveliko smanjuju učinak sta-klenika. Šume su, dakle, pluća planete. No one su i snažni akumulatori vode sudjeluju-ći tako u njenom kruženju u prirodi, poseb-no za vrijeme suše. Ogoljene površine loše utječu na hidrografske prilike, a sječa šuma povećava razornu snagu padavina. Mnogi stručnjaci u Evropi su još od sredine 20. stoljeća upozoravali na mogući nestanak pojedinih vrsta drveća, a prije svih jele. Početkom osamdesetih godina vodeći nje-mački nedeljnik, Der Spiegel, objavio je na sva zvona i javno pozivao na uzbunu jer ši-rom Evrope stabla umiru, gubeći svoje lišće. Njihovi venući, igličasti listovi, u grupama opušteno su visjeli kao raskvašeni krajevi užeta.Tek je nekolicina ekološki osvještenih speci-jalista, poput Huberta Veinzierla, koji je ubrzo postao predsjednikom Lige za zaštitu okoline i prirode (Bund Für Umweit un Na-turschutz) pokušavala, više od jedne deceni-je, svratiti pažnju javnosti na taj problem kojeg je, 1984. dr. Peter Schuett prikazao, bez pretjerivanja, kao “najveću ekološku ka-tastrofu u ljudskoj historiji”. Nekoliko opre-znih vlasnika velikih šumskih prostransta-va, čiji je vlastiti opstanak zavisio o zdravlju njihovih stabala, zahtjevalo je odlučnije mjere.Samo u Saveznoj Republici Njemačkoj, 1982. godine, znatno više od milion jutara

DRVEĆE NA IZDISAJUŠumska prostranstva sve više liče ljudskim grobljima

pošumljenih područja bilo je zahvaćeno ra-zličitim fazama bolesti. Amerikanci, rođeni u Evropi, koji su obilazili mjesta svog rođe-nja, najviše su bili šokirani tim uništenjem izazvanim bolešću.Ili drugi slučaj kada je dr. Josef Brožek, fizi-olog i historičar psihologije sa univerziteta Lehigh obišao igralište iz svog djetinjstva Zaichnu Rokle (Zečiji klanac), u blizini češ-kog gradića Police u Kamenim planinama blizu poljske granice, otkrio je da je svako stablo u tom kanjonu, sličnom dolini dugoj jedan kilometar, bilo mrtvo, kao da je spa-ljeno u šumskom požaru. Uprkos tome Bro-žek nije mogao u svom zavičaju pronaći ne-koga tko bi bio voljan, oficijelno, pokrenuti diskusiju o predstojećoj katastrofi. Statistički podaci o šumskoj katastrofi u Češkoj, koje je, nakon pažljivog ispitivanja , iznio dr. Wolf Ochslies sa njemačkog Insti-tuta za Istočnu Evropu i međunarodne po-slove, pokazuje u kojoj su mjeri prilike po-stale pogubne. Od svih sistematiziranih grupa faune, 60 posto vodozemaca, 35 posto

sisavaca i 30 posto leptira, ptica i riba, u ovom je času ugroženo i prijeti im opasnost od nestajanja. Gotovo sve prepelice u zemlji nestale su, kao i 80 posto nekad brojnih ze-čeva, i gotovo se prepolovio broj fazana.Ochslies u vezi s tim je citirao članak iz njemčkog Die Welta od 20. srpnja 1984., u kojem je jedan od članova austrijske vlade, koji su posjetili Čehoslovačku radi priku-pljanja podataka, zaprepašteno primjetio: “Ova šuma više ne umire, ona je već mrtva!” Za ostala šumska područja isti je čovjek re-kao: “Naši utisci su poražavajući, jer šume sliče ljudskim grobljima, ne zelenim, već si-vim, smeđim ili crvenkastim grobljima koje su potpuno bez života, u kojima nema ni je-lena niti divljih zvijeri, niti se čuje pjev jedne jedine ptice! Niko ne može vjerovati dok se sam ne osvjedoči: kako, na primjer, kilome-trima i kilometrima sedamdesetogodišnja i stogodišnja stabla sliče šumama telefonskih stubova!”U nastojanju da sačuva od zaborava pobude koje su pokrenute prvom kaiserslauteren-

Stručnjaci su izračunali da jedno stablo za stoti-nu godina proizvede kisika koliko je čovjeku po-trebno za 20 godina života. Šume koje danas rastu na četvrtini površine Zemlje iz atmosfere izvlače 40% ugljikova dioksida čime uveliko sma-njuju učinak staklenika. Šume su, dakle, pluća planete

Gdje god nađeš dobro mjesto, tu stablo posadi


44 Istina o šumama

kom konferencijom, Hatzfeldt je u proljeće 1983. sazvao i drugu. On je kao uvod u se-minar postavio pitanje mogu li se šume spa-siti isključivo naporima šumara koji se o njima brinu i samo liječe simptome, ali ne uklanjaju primarne uzročnike. “Nalazimo se između Scile i Haridbe”, rekao je Hatzfel-dt, “i male su nam nade, ali ne smijemo odustati od borbe. Čak i pod takvim okolno-stima može se pronaći rješenje.” Hatzfeldt je u glavnim crtama objasnio kampanju koju je pokrenuo prije više od šest godina ne bi li skrenuo pažnju njemečkog javnog mnjenja na problem devastacije s kojom su suočeni, nakon što su nestale njihove šume. Otišao je u Poljsku, “da vidi zemlju koja je, zbog svoje žarke želje za sve većom industrijom, igno-risala negativne učinke tvornica na prirod-nu okolinu. Čak i naša gotovo beznadežna situacija nije ravna onome što se zbivalo u nekim dijelovima Poljske i susjedne Čeho-slovačke… Drveću u Poljskoj više ne trebaju decenije da umre, ono će umrijeti za nekoli-ko godina!”Uništavanje šuma i nestanak zelenila, po-sljednjih se godina povećalo 30 posto. Time je smanjena njihova mogućnost za apsor-bciju ugljika iz atmosfere za neophodnu fo-tosintezu, čime se povećava efekat stakleni-ka. Danas nema nekog od medija (pisanih i elektronskih) u kojima se svakodnevno ne pojavi neki od naslova koji percipiraju neki od ekoloških problema, među kojima su oni koji upozoravaju i na galopirajući nestanak šume kao planetarni problem. S tim u vezi korespondiraju i podaci o prirodnim neta-

knutim šumama u svjetskim razmjerama. Takvih šuma je preostalo najviše u Latinskoj Americi 35 posto, u Sjevernoj Americi 28 posto, sjevernoj Aziji 19 posto, a u Africi osam posto, u južnoj Aziji i otocima Tihog okeana sedam posto i u Evropi samo tri po-sto…Znanstvenici iz SAD-a procjenjuju da svake godine nestane oko 13 milijuna hektara šume, što odgovara veličini Grčke, koju je u 2007. godini opustošio veliki šumski požar.Najveći su gubici šumskog bogastva zabilje-ženi od 1950.godine, a između 1980. i 1990. godišnje je posječeno nestajalo 9,95 miliona

hektara isključivo šumskih površina. I de-taljnije – u proteklih 40 godina posječeno je 20% amazonske prašuma (najveća i najsta-rija prašuma na svijetu i čini 25% svih šuma na zemlji), što je više nego u proteklih 450 godina, od dolaska evropskih kolonizatora. Taj bi udio mogao biti i znatno viši jer nije uračunata selektivna sječa koja nanosi veli-ke štete. Ali ih je teže procijeniti nego kod krčevina. Velike se površine tropskih šuma rapidno krče i u Maleziji, no drvna je indu-strija odnedavna zainteresirana za goleme šume Kanada i Rusije. Godišnje se sječe i do milion hektara kanadskih šuma, a u Sibiru možda i do četiri miliona hektara.Izuzimajući Rusiju i Kanadu, industrijske su zemlje posjekle svoje prirodne šume. Švi-carska ima samo četvrtinu šuma na svom teritoriju, a pola šuma nestalo je u Španiji i Francuskoj. Na području Sredozemlja ne-stale su lovorove šume, kojih još malo ima na kanarskim otocima. Ni zdravstveno sta-nje preostalih evropskih šuma ne zadovolja-va. Samo je 45% šuma u zemljama Evropske unije zdravo, većina je više ili manje ošteće-na. Najviše su uništene šume u istočnom dijelu kontinenta, van današnjih granica EU.Posljedice takve nekontrolisane sječe i krče-nja šuma jesu nestanak mnogih biljnih i ži-votinjskih vrsta, ugrožavanje opstanka ta-mošnjeg stanovništva, erozije i požari, a godišnje se u atmosferu ispusti oko 80 mili-ona prostornih metara ugljičnog dioksida. Australijski znanstvenici otkrili su da je zbog sječe šuma duž rijeke Amazona sma-njena količina kiše i da se u cijeloj regiji mi-jenja klima.Iz ove sumorne priče o planetarnoj ugrože-nosti šuma i Bosna i Hercegovina treba da spozna neophodnu poruku i pouku. Tim više što i šume i šumsko zemljište zauzimaju oko 53% teritorije države, od čega šume čine 43% teritorije. Na osnovu procentualne za-stupljenosti BiH je peta u Evropi (iza Finske, Švedske, Austrije i Slovenije).

Uništavanje šuma i nestanak zelenila, posljed-njih se godina povećalo 30 posto. Time je smanje-na njihova mogućnost za apsorbciju ugljika iz atmosfere za neophodnu fotosintezu, čime se povećava efekat staklenika

Kada šetamo kroz šumu, mislimo li na opasnost od požara?

Prašuma: nekad bilo - sad se spominjalo

45


Istina o šumama


Kišnog i hladnog 02. marta. 2010. godi-ne “preminula” je 120-godišnja plata-na, pratilja sarajevske katedrale. Nije

bilo Sarajlije koji toga kišnog dana nije stao i poklonio se po posljednji put toj veličanstve-noj “Sarajki”.Netko se u ime Sarajlija i svih onih koji su je voljeli mora oprostiti od nje. Meni je pripala ta žalosna dužnost. Nije to slučajno, to mi na neki način pripada i po struci i po dobrom susjedstvu. “Draga platano!Srele smo se i “zavoljele” davne 1965. godine. Punu entuzijazma, po završetku studija hor-tikuture u Ljubljani, poslužila me sreća da se sa stanom, a kasnije i poslom nađem u tvojoj blizini. Kad sam stigla u Sarajevo ti si bila u “najbo-ljim godinama”. Družile smo se svakodnevno bez obzira na razliku u godinama. Gledala sam te kroz prozor moje kancelarije smješte-ne na III spratu “Poljoopreme” Sarajevo. Kada god bih te pogledala nekim si mi znakom tiho rekla “Život je lijep”. Ne mogu da odlu-

RASTANAK SA PLATANOMZapisano s pogledom na drvo koje nestaje u centru Sarajeva

čim kada si mi bila draža: da li kada si poka-zivala prve proljetne pupove, ili kada si, zna-jući da dolazi vruće i sparno gradsko ljeto, razvijala grane i velike listove i njima hladila prolaznike, turiste i umorne putnike na tram-vajskoj stanici “Katedrala”. Ili, kada si nizala okrugle sjemenke, nježno ih skrivajući ispod jesenjim bojama prošaranog lišća, da bi ih okićene bijelim snijegom pokazala svima uoči Božićnih svetkovina u katedrali. Nepro-lazno lijepa je bila tvoja kora poput zagonetne slike u kojoj je svatko mogao uživati i maštati što ona predstavlja. A tek tvoja raskošna kroš-nja? Ona je u svome okrilju mistično “krila” ljepotu veličanstvene sarajevske katedrale odslikavajući ono što je davno preminuli “otac” katedrale, arhitekta Josip Vancaš zami-šljao, a nikada, osim u svojoj mašti doživio. Ostali smo mi, koji razumijemo njegovu da-lekovidu maštu, koja je za nas bila realnost, jer smo godinama uživali i divili se plodovi-ma njegove mašte i njegovog plemenitog rada.Ne znam tko te je posadio baš na to mjesto (hvala mu mnogo!), ali znam iz vlastitog iskustva da se dugovječno drvo ne sadi za sebe već za budućnost, jer sam ih i sama

mnogo posadila, u kojima će, na-dam se, uživati mnoge generacije iza mene, ako “mome” drveću bude suđeno da živi bar kao ti, a moja je želja da živi i mnogo duže.Valjda me zato toliko boli tvoj, prerani “odlazak” – naš rastanak.Nisi mi se činila bolesnom. Nisi se “žalila”. Čak sam te nedavno javno pohvalila kako se dobro “držiš” u Akademiji nauka i umjetnosti BiH povodom Bioe-tičkog skupa u Sarajevu, na ko-jem je uglavnom bilo riječi o etici prema ljudima, skromno o etici prema životinjama, a nimalo o etici prema biljkama. To me i za-boljelo, tim povodom sam te i spomenula. Tada sam rekla “Što je katedrala bez platane, one su jedno, one su toliko poželjna rav-noteža: arhitektura – priroda “. Ne mogu shvatiti toliku našu ljudsku samoetiku. Neka je nama ljudima sve potaman, a kako je ostalim živim bićima nije važno! Pa zašto se onda zove bioetika? Ako dobro znam “Bios” znači ži-vot, a “etika” u širem smislu “do-bro”, a ne zlo. Znači dobro do ži-vota. A gdje počinje život? Kome ili čemu možemo zahvaliti za ži-vot? Bogu, ako smo vjernici, a vama biljkama moramo i ako je-smo i ako nismo vjernici. Zašto? Zato što nam dajete kisik, bez ko-jega ne možemo od prve do za-dnje sekunde našega života, daje-

te nam hranu, bez koje možemo živjeti period koji se broji u danima, dajete nam ljepotu koju ne možemo vagati, ali je možemo osje-ćati. Zahvaljujući vama čovjek živi godinama, a čovječanstvo već vijekovima. Vama biljka-ma nije dato da se krećete, nije vam dato da govorite, ali to ne znači da vam nije dato da osjećate. Osjećala si to i ti moja, i naša prati-ljo!Da se vratim samo tebi moja draga prijatelji-ce platana. Ne znam tko i kada ti je postavio “dijagnozu”, ali sam shvatila jednog hladnog predvečerja da ti je dijagnosticirano “akutno stanje” i primijenjena šok terapija. “Amputi-rali” su ti sve osnovne grane i ostavili nezavi-jene “patrljke”. Zaboljelo me srce kad sam ih ugledala. Učinilo mi se da krvare.“Ljekarski konzilij” je zatim zasjedao nekoli-ko dana “negdje u sjeni”, ne znam samo s ko-jim ciljem, da li kako da savladaju tvoju “bo-lest” ili tebe. I dok smo svi koji smo te voljeli nagađali što se dešava stigla je “presuda”, a sa njom i velike mašine s ogromnim “čeljusti-ma” koje su otkidale tvoje “meso” komad po komad, sve dublje i dublje. Žestoko bi “krva-rila” da ti se nije sledila krv u žilama od straha što se to dešava. Dokaz tome su crveni “krva-vi” komadi tvoga “mesa” razbacani po jami, a zatim natovarani na “pokopni” kamion ko-jim su te odvezli u komadima na tvoje vječno počivalište. Nismo imali gdje ni postaviti smrtovnicu, jer je nestalo tvojih “leđa” na ko-jima su godinama visile smrtovnice mnogih Sarajlija, tvojih sugrađana i poštovaoca. Umjesto smrtovnice na ovaj se način oprašta-mo od tebe zauvijek. Ostati ćeš nam u naj-ljepšem sjećanju, jer si to zaslužila. Svi plače-mo za tobom “osim sudaca koji su ti presudili”, a da nas nisu ništa pitali. Možda smo i tebi i njima mogli nešto svojim zna-njem pomoći. Znanje izgleda nije na cijeni, bar ne ono u koje su ugrađeni i osjećaji. Zato je i nebo koje bi u ove rane martovske dane trebalo biti vedro i sunčano, danas, na dan tvoje smrti, tužno i tmurno lijući mnogobroj-ne suze.Jesi li se pobrinula za nasljednike?. Imaš li djece? Tko će naslijediti tvoje počasno mjesto u najljepšem dijelu Sarajeva, gdje se susreću istok i zapad, nebo i zemlja. Nemaš svoje “djece”. Nismo ti dali da ih odgojiš. Sve tvoje sjemenke padale su na neplodan, tvrd i hla-dan beton sa kojega ih je spirala i slala u ne-povrat prva kiša ili cisterna gradske čistoće. Sa tom su vodom otišle sve tvoje sjemenke, možda si ih i ti slala u “izbjeglištvo”, jer tu nema sigurna života ni za tebe, ovako čvrstu i jaku, a kamoli za nejaku djecu. Vjerujem da je tako. Ali isto tako vjerujem i nadam se, da je negdje na putu do Crnoga mora neka od tvojih sjemenki našla svoj dom i da svjedoči o najezdi betona i hladnokrvnosti gradskog ži-vota prema vama biljkama.Hvala ti i slava, počivaj u miru, sve smo ti ha-lalili. Halali i ti nama”.

46


Ekologija duše

Amir Variščić,Zeleni Neretva, Konjic

Nastavak teksta objavljenog u prošlom broju u rubrici „ Na putu održivosti“

Pojavile su se respektabilne organiza-cije koje su počele izdavati ekološke oznake od kojih su najveće povjere-

nje imale njemački „Plavi anđeo“ (Blue Angel) i „Zeleni pečat“ (Green Seal) iz SAD (www.eco-labels.org). Važno je istaći da se atribut „eko“ odnosno „zeleni“ dodjeljuje vrednovanjem životnog ciklusa proizvoda određujući uticaj proizvoda na okoliš u svakoj fazi izrade i korištenja (od ulaznog materijala u procesu izrade do odlaganja otpada poslije korištenja). Etički nepodob-no reklamiranje je najteže kontrolisati i spriječiti. Pošto je u pitanju plaćeni oblik komunikacije s potrošačima putem medija teško je očekivati žrtvovanje profita zarad ekoloških vrijednosti koje najčešće u po-četku i na kraći rok nisu isplative.S obzirom na to da je medijskim kućama objavljivanje reklama osnovni izvor priho-da iluzorno je očekivati da će odbiti emito-vanje promotivne poruke zbog moguće sumnje da se reklamom obmanjuju ekološ-ki svjesni potrošači koji su upravo i konzu-menti tog medija.

Primjeri Greenwashinga u svijetuPostoje brojni primjeri greenwashinga ši-rom svijeta. Oni se naročito manifestuju u agresivnim medijskim promocijama proi-zvoda široke potrošnje. Od greenwashinga nisu imune ni svjetski poznate kompanije osobito one iz područja energetske djelat-nosti. Navodimo neke primjere izrazitog greenwashinga u globalnim razmjerama.Unazad nekoliko godina čuvena naftna kompanija Shell, putem poznatog tv kana-la (i časopisa) ekološkog usmjerenja Natio-nal Geografic, reklamirala je svoj program ulaganja u projekat spašavanja i očuvanja koraljnog grebena u Meksičkom zaljevu. U promotivnu kampanju uloženo je više de-setina miliona dolara. Znatno kasnije sa-znalo se da je ova velika kompanija u pro-

ZAGAđIVAČI SE PERU SPONZORSTVOMIza ekološke promocije pojedinih proizvoda često je skrivena istina o neekološkom tehnološkom postupku izrade sa neriješenim tretmanom otpadnih voda, zagađenjem zraka, neriješenim odlaganjem opasnog otpada, te neprimjerenoj i neracionalnoj potrošnji vode, energije i slično

jekat očuvanja biljnog i životinjskog svijeta u zalivu ulagala samo 5000 dolara na go-dišnjem nivou. Ovo je vrhunac licemjerja odnosa prema zaštiti okoline i klasičan pri-mjer zloupotrebe ekološke promocije (Iva-njac J. – Izazovi ekološkog marketinga, 2006).Drugi poznati primjer greenwashinga je opet naftna kompanija, ovaj put British Pe-troleum. U želji da se svrsta u avangardu u ekološkim reformama u oblasti energetike, grane koja objektivno najviše zagađuje okolinu, ova kompanija je skratila svoje ime u B. P. što je zapravo akronim novou-svojenog slogana Beyond Petroleum (u značenju: više od nafte; poslije nafte) alu-dirajući na vlastitu lidersku poziciju u no-vim, obnovljivim, ekološkim izvorima

energije. Čak je uvela i novi zaštitni znak u vidu sunca koje se rađa (još uvijek često prisutan u udarnim terminima velikih TV kuća kako što su BBC,CNN i drugi). Među-tim, i danas je ključni posao kompanije i dalje na naftnim bušotinama na kopnu i moru ugrožavajući živi svijet i okolinu.

Obmana javnostiKoncem devedesetih godina prošlog stolje-ća razobličen je greenwashing Instituta za nuklearnu energiju u SAD. Institut je u svjetlu globalnog zatopljenja, odnosno kli-matskih promjena što ih uzrokuju emisije stakleničkih plinova obmanuo javnost re-klamirajući ekološke koristi nuklearne

Često velike kompanije u svojim kampanjama traže mišljenje nezavi-snih znanstvenika, eksperata iz pojedinih oblasti kako bi potvrdile svoju „zelenu“ politiku poslovanja i usklađenost proizvoda sa zahtje-vima zaštite okoline što je nesumnjivo dobar put koji osigurava povjerenje proizvođača u taj proizvod. Međutim, česta je pojava da je atribut „nezavisni“ ekspert ili konsultant samo za javnost jer se javnosti ne prezentiraju posebne veze sa kompanijom (naravno, često su za svoje ekspertno mišljenje i dobro plaćeni). Ovo predstav-lja kršenje interesa javnosti, a takvi znanstvenici postaju ekološki obmanjivači.

Foto: S. Hujić - Unuk prima uputstva od svog dede o pčelama

nastavak na str. 48

47


Zeleni marketing

Uopšteno govoreći, ekološka etika je sistematičan opis moralnih odnosa između ljudskih bića i njihovog pri-

rodnog okruženja. Ekološka etika pretpo-stavlja da moralne norme upravljaju i mogu upravljati ljudskim ponašanjem prema svi-jetu prirode. Teorija ekološke etike, dakle, mora nastojati da objasni karakter tih nor-mi, prema kome i prema čemu ljudi imaju odgovornost, i kako se te odgovornosti opravdavaju.Različite teorije ekološke etike nude različite odgovore na ova pitanja. Pojedini filozofi tvrde da su naše odgovornosti prema pri-rodnom okruženju samo indirektne – da se odgovornost prema zaštiti prirodnih bogat-stava, na primjer, najbolje razumijeva u ter-minima odgovornosti kakvu dugujemo drugim ljudima. Antropocentrična („ka čo-

ŠTA JEEKOLOŠKA ETIKASvijet nije tako jednostavan koliko bismo voljeli da bude

vjeku okrenuta“) (engl. Human centered) etika drži do toga da jedino ljudska bića po-sjeduju moralnu vrijednost. Tako, iako se može reći da imamo odgovornosti u odnosu na svijet prirode, nemamo direktne odgo-vornosti prema svijetu prirode.Mnoga pitanja koja su iskrsla u ranim dece-nijama ekološkog pokreta, kao što su zaga-đenje vazduha i vode, toksični otpadi i zlou-potreba pesticida, izrasla su iz anrtopocentrične etike. Pesticidom zatrova-na hrana i zagađena pijaća voda predstavlja-ju direktnu prijetnju po ljudsku dobrobit. Antropocentrična ekološka etika stoga po-drazumijeva jednostavnu primjenu stan-dardnih etičkih principa na nove društvene probleme.Jedno od proširenja antropocentrične etike sastoji se u tome da se buduće generacije

Riječnik ekološke etike Antropocentrična („ka ljudima okrenuta“) etika – teorija po kojoj samo ljudska bića posjeduju moralnu vrijednost. Tako, iako možemo reći da imamo odgovor-nost u odnosu na svijet prirode, nemamo neposredne odgovornosti prema svijetu prirode.Biocentrična etika – teorija koja cjelokupnom životu pridaje intrinsičnu vrijednost. Riječ biocentrična znači „usmjerena ka životu“.Deontološka etika – izvjesne osnovne dužnosti koje od nas zahtijevaju da na izvjesne načine postupamo, a da se na druge uzdržavamo od djelanja.Ekologija – nauka koja pročava živa bića u njihovom odnosu sa vlastitim biotičkim i abiotičkim okruženjima.Ekološka etika – shvatanje da bi etika životne sredine trebalo da bude holistička, u smislu da su ekološke cjeline – kao što su ekosistemi ili vrste, kao i neživi prirodni objekti i odnosi kakvi postoje između prirodnih objekata – dostojne moralnog uvažavanja.Ekološka filozofija – obuhvata šira filozofska pitanja kakva postavljaju ekološki problemi. Takve teme, pored etičkih pitanja, mogle bi predstavljati i metafizička (pri-roda „prirode“, pojam ličnosti, realnost ekosistema i indi-vidua), epistemološka (razlika između objektivnog i su-

energije, odnosno tvrdeći da je nuklearna energija ekološki čista i da stoga proizvodi energiju bez zagađenja okoline.Greenwashing je prisutan i u sektoru od-nosa sa javnošću kompanija u stvaranju ekološkog publiciteta iza kojeg ne stoje ar-gumenti. Zagađivači se pojavljuju kao sponzori raznih javnih manifestacija iz oblasti zaštite okoliša kao npr. Dan planete Zemlje. Unazad nekoliko godina auto kom-panija Ford je velikom ekološkom kampa-njom pokušala da iskaže svoju zabrinutost za zaštitu okoliša sponzorirajući razne do-gađaje, časopise i organizacije za zaštitu okoline. Naravno, kao jedan od najvećih svjetskih proizvođača automobila Ford je prononsirani zagađivač okoline čiji su pro-izvodi – automobili značajan faktor global-nog zagrijavanja.Često velike kompanije u svojim kampa-njama traže mišljenje nezavisnih znanstve-nika, eksperata iz pojedinih oblasti kako bi potvrdile svoju „zelenu“ politiku poslova-nja i usklađenost proizvoda sa zahtjevima zaštite okoline što je nesumnjivo dobar put koji osigurava povjerenje proizvođača u taj proizvod. Međutim, česta je pojava da je atribut „nezavisni“ ekspert ili konsultant samo za javnost jer se javnosti ne prezenti-raju posebne veze sa kompanijom (narav-no, često su za svoje ekspertno mišljenje i dobro plaćeni). Ovo predstavlja kršenje in-teresa javnosti, a takvi znanstvenici posta-ju ekološki obmanjivači.

Pojavni oblici u BiHPrema istraživanjima u BiH je 90 % rekla-mnih poruka, koje se prvenstveno odnose na proizvode, stranog porijekla kao i rekla-mirani proizvodi. Prirodno da je u tom specifičnom ekološkom marketingu prisu-tan i greenwashing koji se najčešće i ne prepoznaje zbog nedovoljno razvijenih in-stitucija za zaštitu potrošača, zbog odsu-stva kritične misli eksperata i u cjelini skromnije populacije ekološki osvještenih potrošača. Veliki broj proizvoda nosi ne-provjerene i obmanjujuće eko oznake, a na tržištu su itekako prisutni i proizvodi koji su u Evropi odavno na crnoj ekološkoj listi (benzini sa visokim procentom sumpora, deterdženti sa fosfatima i dr.).Iza ekološke promocije pojedinih proizvo-da često je skrivena istina o neekološkom tehnološkom postupku izrade sa nerješe-nim tretmanom otpadnih voda, zagađe-njem zraka, nerješenim odlaganjem opa-snog otpada, te neprimjerenoj i neracionalnoj potrošnji vode, energije i sl. Ne može se zvati ekološkim proizvod sa nepovratnom biološki teško razgradivom ambalažom (npr. plastika) sve dok u zemlji nije izgrađen i u praksi primjenjen sistem povrata i reciklaže, odnosno propisnog i neštetnog odlaganja.

bjektivnog, znanje o intrinsičnoj vrijednosti, priroda naučnog znanja) i društveno-politička pitanja (pravedno društvo).Eko-feminizam – ideja da postoje važne veze između dominacije žena i dominacije svijeta prirode. Te veze se istražuju u disciplinama od filozofske etike do književno-sti i od religije do nauke.Etička teorija – pokušaj da se pruže sistematični odgo-vori na filozofska pitanja kakva postavljaju deskriptivni i normativni etički pristupi. Ta pitanja se postavljaju i sa individualne tačke gledišta i sa tačke gledišta društva ili zvanične politike.Etički egoizam – etička teorija koja iznosi normativnu tvrdnju da ljudi treba da slijede vlastiti lični interes. Veći-na podvrsta etičkog egoizma pravi razliku između uobi-čajenih ličnih interesa, ili stvarnih potreba i želja ljudi, i njihovih moralnih ili istinskih najvećih interesa.Etički ekstenzionizam – praksa proširivanja tradicio-nalnih etičkih teorija i pojmova na ranije neprimjećivane objekte i teme, kao što su životinje i buduće generacije.Etički relativizam – shvatanje da nije moguće do-nositi objektivne moralne sudove. Relativista smatra da etički standardi zavise od, ili da su relativni u odno-su na osjećanja individua, kulture, religije i tako dalje. Relativista bi bio onaj ko tvrdi da je etika samo i is-ključivo pitanje običajnosti. Prema tome, relativisti poriču da mogu postojati objektivne norme pomoću kojih možemo ocjenjivati moralno ponašanje i moral-ne sudove.Etika – u čisto deskriptivnom smislu, etika se sastoji od opštih vjerovanja, stavova, vrijednosti ili standarda koji rukovode ponašanjem. U normativnom smislu, etika se

nastavak sa 47 str.


48 Posuđene rasprave

ljudskih bića uzmu u obzir kao predmeti naših moralnih odgovornosti. Ovaj pristup ostaje antropocentričan po tome što jedino ljudska bića u moralnom smislu vrijede, ali on proširuje naše odgovornosti kako bi se uključio i izvjestan broj ljudi koji (još) ne postoje. To proširenje zahtijeva da postavi-mo ne samo etička već i epistemološka i me-tafizička pitanja. Ima smisla da se pitam o svojoj odgovornosti prema ljudima, ali da li ima smisla reći da imam odgovornosti pre-ma ljudima koji ne postoje i koji možda ni-kada neće postojati? Na primjer, da li ljudi u sadašnjosti imaju odgovornost prema ljudi-ma koji bi mogli biti živi za sto hiljada godi-na, odnosno da li bi trebalo da izmijenimo način na koji skladištimo nuklearne otpade? Razni problemi koje je rani ekološki pokret istakao, kao što su zaštita prirodnog bogat-stva i odstranjivanje nuklearnog otpada, razmatrani su iz ove etičke perspektive.Neki drugi filozofi tvrdili su da, mimo naših odgovornosti prema drugim ljudskim bići-ma, imamo direktne odgovornosti prema prirodnim objektima. Neantropocentrična etika dopušta moralno dostojanstvo takvih prirodnih bića kao što su životinje i biljke. Ovaj pristup obično zahtijeva dalja prošire-nja i revizije standardnih etičkih principa. Sporna pitanja kakva okružuju etički tre-tman životinja i prijeteće izumiranje mno-gih biljnih i životinjskih vrsta spadaju među

sastoji od onih vjerovanja, stavova, vrijednosti i standar-da koji treba da rukovode ponašanjem. Kao filozofska disciplina, etika je sistematično proučavanje tih vjerova-nja, stavova, vrijednosti i standarda. Etika se ponekad di-jeli na pitanja lične moralnosti i pitanja društvene i javne pravde.Etika životne sredine – sistematski opis moralnih odnosa između ljudskih bića i njihovog prirodnog okruže-nja. Etika životne sredine je grana filozofije koja obuhvata sistematsko proučavanje i ocjenjivanje normativnih su-dova koji sačinjavaju veliki dio borbe za zaštitu životne sredine.Etika prirodnog prava – ideja da postoje prirodna prava i principi. Prema jednoj verziji, prirodna prava se izvode iz Božijih zapovjesti, koje usmjeravaju moralno ponašanje.Etika staranja – objašnjenje moralnosti u terminima kooperacije i srodnosti, prije nego konfrontacije i sukoba. Etika staranja često ističe osobene lične odnose prije nego apstraktne moralne principe. Mnogi feministički filozofi smatraju da je ovaj pristup naročito primjeren životnim iskustvima žena, a što je uslovljeno rađanjem i podiza-njem djece.Filozofska etika – viši nivo opštosti i apstrakcije na kojem se analiziraju i ocjenjuju normativni sudovi i razlozi koji se navode njima u prilog. To je nivo opštih pojmova, principa i teorija na koje se pozivamo pri odbrani i objaš-njenju normativnih tvrdnji.Holistička etika – ideja da moralne odgovornosti ima-mo prema zbiru (ili odnosima između) individua prije nego (ili mimo odgovornosti koje imamo) prema onim individuama koji čine cjelinu.

Modeli zajednice – shvatanje po kojem su ekosistemi u istoj ravni s nekom društvenom zajednicom, pri čemu svaki pojedini pripadnik ima neku funkcionalnu ulogu unutar te zajednice.Moralno dostojanstvo ili moralno uvažavanje – tiče se pitanja koje se u tvari, u moralnom smislu, uzimaju u obzir. Neki objekt ima moralno dostojanstvo, ili je do-stojan moralnog uvažavanja, ako pripada tipu stvari koja, racionalno gledano, mora biti uračunata kao činilac u sva-kom moralnom promišljanju.Neantropocentrična etika – dodjeljivanje moralnog dostojanstva takvim prirodnim objektima kao što su živo-tinje i biljke.Normativna etika – moralni sudovi, savjeti i ocjene o onome što treba ili bi trebalo da bude. Ovaj prvi nivo ap-strakcije jeste tip etičkog rasuđivanja koji većina ljudi po-vezuje sa etikom. Normativni sudovi propisuju ponaša-nje.Očuvanje utemeljeno na zajednici (OUNZ) – pri-stup očuvanju koji teži izvjesnoj ravnoteži razvoja i zašti-te, zahtjevajući istovremeno i jedno i drugo. OUNZ pomje-ra fokus očuvanja od centralizovane državne kontrole ka lokalnoj kontroli i upravljanju. Prema OUNZ pristupu, sva-ka adekvatna zaštita ekosistema mora biti utemeljena u lokalnoj zajednici i mora voditi brigu o društvenim, eko-nomskim i političkim potrebama lokalnog svijeta.Održiv razvoj – razvoj koji zadovoljava potrebe sadaš-njice, a da ne izlaže opasnosti mogućnosti budućih gene-racija da zadovolje svoje potrebe. Razvoj, koji podrazumi-jeva poboljšanje kvaliteta života, često se razlikuje od ekonomskog rasta, koji naprosto označava uvećanje uku-pnog obima ekonomske aktivnosti.

Organski modeli – shvatanje u ekologiji da je odnos između neke individue i njenog ekosistema sličan odnosu između nekog organa i tijela; oboje predstavljaju dijelove jedne veće, nezavisne i odvojene cjeline.Pluralizam – nasuprot etičkom monoizmu, prihvata mogućnost legitimnosti više bazičnih pristupa vrijedno-snim pitanjima. Monisti tvrde da se sva moralna i vrijed-nosna pitanja mogu svesti na jedan jedini osnovni etički princip, teoriju ili istinu.Psihološki egoizam – empirijska tvrdnja o ljudskoj motivaciji, po kojoj su lični interesi jedini koji motivišu ljudska bića. Često se upotrebljava kao oslonac izvjesnim ekonomskim teorijama koji lični interes sadrže kao pret-postavku. Psihološki egoizam trebalo bi razlikovati od etičkog egoizma, po kojem bi ljudi trebalo da slijede vla-stite, ispravno shvaćene, lične interese.Utilitarizam – etički pristup koji nam savjetuje da po-stupamo na načine koji maksimiraju ukupne društvene koristi.Vrline i etika vrline – vrline su karakterne osobine ili navike moralno dobre osobe. Etika vrline naglašava važ-nost vrlina i pitanja kao što je „kakav bi tip osobe trebalo da budem?“. Moguće ju je suprotstaviti etičkim teorijama kao što su utilitarizam i deontologija, koje naglašavaju moralna pravila i principe što rukovode ponašanjem.

Preneseno iz knjige: Joseph R. des Jardin, EKOLOŠKA ETIKA – Uvod u ekološku filozofi-ju, izdavač JP „Službeni glasnik“, Beograd, 2006.

najpoznatije probleme neantropocentrične etike. Dalji razvoj ekološke etike odvija se pomjeranjem od fokusa na pojedina živa bića – na primjer, na pjegave sove ili crveno drveće – ka fokusu na skupove ili „cjeline“ kao što su vrste, populacije ili ekosistemi. Holistička etika drži do toga da moralne od-govornosti prije imamo prema skupovima (ili odnosima između) pojedinaca nego (ili uz) odgovornosti prema onim pojedincima koji obrazuju cjelinu. Na primjer, holistička ekološka etika mogla bi da dozvoli selekti-van lov na pojedine životinje sve dok broj-nost te vrste nije ugrožena. Holizam, umno-gome pod uticajem nauke o ekologiji, postavlja ozbiljnije filozofske izazove od in-dividualističke etike. Na primjer, standardni kriterijumi za moralno dostojanstvo – da je nešto živo, da može osjetiti bol, da je svje-sno, i tako dalje – plauzibilno važe za poje-dince, ali u manjoj mjeri plauzibilno na sku-pove.Razvoj i opravdanje tih ekoloških etika od branioca obično zahtijeva da potpunije zađe u oblasti epistemologije, metafizike i politič-ke filozofije.Prije nego što napustimo ovu raspravu valja istaći još jedno upozorenje. Dozvoljeno je reći da mnogi filozofi o etici razmišljaju kao da, nalik na nauku i tehnologiju, pruža isti opšti tip praktičnog rukovođenja. Mnogi vjeruju da je uloga etike da pruži neki opšti

princip ili teoriju koja se može primjeniti na specifične slučajeve i iz koje možemo dedu-kovati specifične praktične zaključke. Tako, na primjer, neki etički princip nas može usmjeriti da postupamo na takav način da maksimiziramo ukupnu sreću. Etičko pona-šanje, stoga, povlači za sobom određivanje koji će od dva postupka, A ili B, doista mak-simizirati ukupnu sreću. Čim to učinimo, možemo dedukovati moralno odgovoran postupak. Iz ove perspektive gledano, etika je u stanju da ponudi istu onu vrstu objek-tivnih i nedvosmislenih zaključaka kao i nauka. No, budimo oprezni! Etički problemi bilo kojeg tipa, uključujući i ekološke pro-bleme, rijetko kad su izloženi tako nedvo-smislenim rješenjima. Svijet nije toliko jed-nostavan koliko bismo voljeli da bude. Ovaj tekst neće dati neki spisak moralno isprav-nih odgovora. Uz malo sreće, on će vam po-moći da pažljivije i sistematičnije promislite o opsegu etičkih i filozofskih pitanja uplete-nih u problem prirodnog okruženja.

Preneseno iz knjige EKOLOŠKA ETIKA – Uvod u ekološku filozofiju, autora Jo-seph R. des Jardin, izdanje J.P. „Službeni glasnik“, Beograd, 2006.

Pripremio: Dr. F. Šebić

49


Posuđene rasprave

Anis Hasanbegović, dipl. biolog

Područje Kantona Sarajevo je bogato gljivama. Nažalost, ovo područje je i veoma neistraženo u pogledu kva-

litativnog i kvantitativnog biodiverziteta gljiva.Već u zimskim mjesecima, čak i u samom gradu se mogu naći neke vrste gljiva. Tako na Vilsonovom šetalištu skoro da nema panja lipe bez bar jedne kolonije zimske ili baršunaste panjevčice (Flamulina ve-lutipes) a na pojedinom drveću u gradu mogu se naći buketi bukovače (Pleurotus ostreatus). U prirodi se ove gljive mogu naći na nizu lokaliteta na različitim do-maćinima: panjevčica na bukvama (Iga-man, Bjelašnica), vrbama (pored aleje na Stojčevcu) dok se bukovača najčešće drži svog omiljenog domaćina-bukve. Osim ovih vrsta, u ovom periodu, najčešće na stablima zove (mada je autor ovog teksta zabilježio i na stablu platana na početku aleje Vrela Bosne) raste judino uho (Auri-cularia auricula-judae).Osim ovih malobrojnih jestivih vrsta, mogu se naći i niz nejestivih vrsta kao što su: mrežasta uška (Auricularia mesente-rica) na panjevima listopadnog drveća, obična kašikarka (Auriscalpium vulga-re) na trulim borovim češerima, Tubaria furfuracea (nažalost, bez domaćeg nazi-va) koja raste na kamenjarskim nasipima pored željezničkih šina, na piljevini i sli-čim materijalima koji trunu a na drveću i

KALENDAR POJAVLJIVANJA GLJIVA U KANTONU SARAJEVOZimski i proljetni period

čitav niz guba i drvarica iz rodova: guba (Fomes) sa najčešćom i kod nas najpo-znatijom vrstom-kresivnom ili bukovom gubom (F. fomentarius), čija su posebno pripremljena vlakna „ljudi od ćeifa“ od vajkada upotrebljavali kao kresivo za „du-van“ a u današnje vrijeme velike primjer-ke ove gljive upotrebljavaju i kao saksije za cvijeće, zatim tu je rod raznocijevki (Trametes) sa najčešćom vrstom, dlaka-vom raznocijevkom (T. hirsuta-ljekovi-ta), rod tvrdokoški (Coriolus) sa veoma rasprostranjenom vrstom, šarenom tvr-

dokoškom (C. versicolor).Za proljetnu sezonu gljiva ovog područja može se reći da počinje sredinom aprila (kad počne značajnije otapanje snijega). Tada se gljive najviše javljaju u četinar-skim šumama.Najčešća gljiva ovog perioda je jušna glji-va, češerka (Strobilurus esculentus) sa svojim sivim varijetetom (S. e. var. grise-us). To je mala, jestiva gljiva koja raste na otpalim češerima smrče u masovnim ko-lonijama. Naročito je rasprostranjena na području Igmana i Bjelašnice. U ovom pe-riodu na istom staništu raste i otrovna rana rudoliska (Entoloma vernum). Rana rudoliska raste u grupama od 5-10 primjeraka. Takođe, ovo je period jedne rijetke gljive-martovke (Hygrophorus marzuolus). Malobrojna staništa ove ri-jetke delikatese zabilježena su na područ-ju Nišičke visoravni, Čevljanovića, Ska-kavca i Trebevića. Od lističarki koje rastu u ovom periodu, tu su još i rane gustoliske (Melanoleuca cognata i M. verna).Rano proljeće je doba pojavljivanja veli-kog broja mješinarki (Ascomycetes). Ovo je doba pojavljivanja rodova: smrčaka ili u narodu još poznati i kao šmrljci (Morche-lla), smrčkovica (Verpa), hrčaka ili mož-danica (Gyromitra), tavica (Discina), krunašica (Sarcosphaera), zdjeličarki (Peziza), pehara ili čašica (Sarcoscypha) i drugih rodova.Od smrčaka na ovom području, izgleda da je najrasprostranjeniji stožasti smrčak

Hrčak

Smrčak


50 Gljivovnica

(M. conica) a od ostalih smrčaka tu su visoki smrčak (M. elata), obični smrčak (M. deliciosa) itd.. Smrčci se najčešće javljaju u smrčinim šumama ali su česti i u jasikinim šumama, mada se mogu naći na mjestima gdje ima nabacanog pjeska, šute, trulog kartona a i u voćnjacima. Tako je jedne godine u Botaničkoj vrtu Zemaljskog muzeja BiH izrasla velika ko-lonija od nekih 50-tak komada a tokom radova na konzervaciji Bakr Babine dža-mije, preparator arheološkog odjeljenja Zemaljskog muzeja, Hamo Karkelja je na-šao koloniju od 10-tak primjeraka. U jasikinim šumama, naročito na Igma-nu, može se naći češka smrčkovica (Ver-pa bohemica). Morfološki vrlo slična smrčcima ali po kulinarskim kvalitetima daleko iza njih.Iz roda hrčaka (Gyromitra), u četinar-skim šumama mogu se naći dvije vrste: proljetmi hrčak, proljetna moždanica (G. esculenta) i veliki hrčak, velika moždani-ca (G. gigas).Što se tiče roda tavica, najznačajnija je pripanjčica (Discina perlata) koja raste u smrčevim šumama uz panjeve, trula de-bla, ponekad kao pobacane krpice uz ka-

kvo trulo stablo ili panj. Gljiva je vrhun-ska delikatesa. Iz roda krunašica (Sarcosphaera) najpo-znatija je ljubičasta krunašica (S. eximia). Našao sam samo jednu veliku koloniju ove gljive na planinarskom putu od Buko-vika do Skakavca.Na pjeskovitoj podlozi u bukovoj šumi (Gornji Sirovci-Igman) naselila se velika kolonija mjehuraste zdjeličarke (Peziza vesiculosa) a pjeskovit teren voli i proljet-na rebrašica (Paxina acetabulum) koja se naselila na jednom odlagalištu pjeska i građevinsklog materijala u blizini Okru-gle šume pored Buća potoka.Ovom prilikom s dužnom pažnjom po-menuo bih i dvije askomicete koje su ukras naših četinarskih šuma: predivni crveni pehar (Sarcoscypha coccinea) koji svojom crvenom bojom osvježava sumor-ni kolorit u kojem živi i Caloscypha ful-gens koji opet sa prelijepom narandža-stom bojom plijeni pažnju a uz to i gljiva je vrhunski delikates.U ovom periodu, na stablima listopadnog drveća (najčešće bukva) ali pokoji primje-rak zaluta i na crnogoricu, može se naći i jedna rupičarka u narodu poznata kao

škriplin (Polyporus squamosus). Škri-plin je mlad jestiv i već tada može dostići značajnu veličinu.Od utrobnjača (Gastromycetes) na livada-ma ispod Žuči, u maju zna „uraniti“ trbu-šasta puhara (Lycoperdon caelatum).Period ranoproljetnih gljiva obično zavr-šava sredinom juna a maksimum plodo-nošenja dolazi u periodu od početka do sredine maja.Na kraju da pomenem da u maju, po liva-dama već počinje da plodonosi jedna od najpoznatijih gljiva BiH, u narodu poznata kao reduša, đurđevača (Calcybe gambo-sa) široko rasprostranjena vrsta, od livada ispod Žuči pa do planinskih rudina iznad 1600 m na Bjelašnici. Osim nje, u ovom pe-riodu i na istom staništu ali ga nisam zabi-lježio iznad 1300 m se počinje pojavljivati vilin klinčac (Marasmius oreades), jedna zaista sjajna i kulinarski svestrana gljiva. I jedna i druga vrsta rastu u grupama, kru-govima, lukovima, tzv. vilinim kolima koje je lako prepoznati zbog plavozelene boje trave koja jasno odvajaju i odaju staništa ovih gljiva. Naravno ovo je samo mali dio našeg nažalost još neistraženog blaga koji živi u ovom periodu.


U Malom Lošinju u Hrvatskoj su u organizaciji Hrvatskog filozofskog društva i Hrvatskog bioetičkog

društva od 16. – 19. maja/svibnja 2010. go-dine održani 9. Lošinjski dani bioetike koji su obuhvaćali:

simpozij «Integrativna bioetika i nova • epoha», studentsku bioetičku radionicu pod na-• zivom «Bioetika i umjetnost» i okrugli stol «Lijekovi između profita i • zdravlja».

Zanimljivo je istaknuti da su teme simpo-zijuma bile iz raznih oblasti počevši od kli-matskih promjena, ekologije, genetike, fi-lozofije, medicine, farmacije, prava, biologije, veterine, primjenjene biologije i dr. Simpozij je bio internacionalnog nivoa s učesnicima iz svih područja ex Jugoslavi-je, Njemačke, Mađarske, Irana, Bugarske, Albanije i Kanade.Iz Bosne i Hercegovine je na simpozijumu prezentirano pet tema slijedećih autora i naziva:

Zarema Obradović, Ifeta Škoro i Amer • Ovčina s temom: «HIV/AIDS – stalna etička dilema»,Amer Ovčina s temom «Etičke dileme u • terapijskim zajednicama za liječenje biv-ših ovisnika»,

PET TEMA IZ BiHAmer Iglica et.al. s temom «Etičke dile-• me u jedinicama intenzivne internistič-ke terapije»,Nada Mladina, Žarko Mladina s temom • «Čovjek se rađa prerano» teAna Mrdović s temom «Ukrasne biljke u • integrativnoj bioetici. «Topiari» i otkida-nje ocvjetalih cvjetova».

U okviru 9. Lošinjskih dana bioetike pred-stavljena su najnovija bioetička izdanja među kojima je gospođa Nada Mladina predstavila izdanje Bioetičkog društva BiH, 2009. godine «Integrativna bioetika i inter-kulturalnost» koje je uredio fra Velimir Valjan.

Učesnici iz BiH

51


Gljivovnica

Bioetika

Amela Hrbat, BIHPAK

BIHPAK – Udruženje za upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom u BiH, kao lider u promjenama koji ak-

tivno učestvuje u pronalaženju praktičnog rješenja za prikupljanje i zbrinjavanje am-balažnog otpada svjestan prije svega svoje odgovornosti prema okolišu, intenzivirao je aktivnosti u pronalasku najoptimalnijeg i najprihvatljivijeg zakonskog okvira u oblasti ambalaže i ambalažnog otpada u skladu sa entitetskim zakonima, zakonima EU, prije svega sa direktivom 94/62/EU o ambalaži i ambalažnom otpadu.Za pokretanje promjena i usmjeravanje prema održivom upravljanju otpadom, ali i za razmjenu iskustava te daljnjeg usvajanja evropskih propisa o otpadu u pravni sistem BiH, od izuzetne važnosti je otvaranje dija-loga sa zemljama regiona.Tako je BIHPAK, radi razmjene iskustava i dobrih praksi kod donošenja legislative i uspostave sistema prikupljanja, povrata i obnove ambalažnih materijala iz ukupnih tokova otpada, organizirao sastanak 23. 03. i 24. 03.u Beogradu, u Ministarstvu životne sredine i prostornog planiranja Srbije, te u Sekopaku, prvoj recovery organizaciji, koja u procesu rješavanja problema ambalaža-nog otpada služi kao posrednik između države, poslovnog sektora, lokalnih samo-uprava i građana. U bh.delegaciji bili su pomoćnik ministra u Ministarstvu okoliša i turizma FBiH Mladen Rudež i stručni sa-vjetnik za otpad Azra Bašić. Iz Ministarstva

PODVALE InVESTITORADržava treba da propisuje obaveze privrednih subjekata i kontroliše stepen ispunjenja tih obaveza, privreda finansira proces, građani obavljaju primarnu selekciju, a lokalna samouprava brine o prikupljanju i završnoj selekciji otpada

RS-a: pomoćnik ministra Svetlana Radu-sin, savjetnik za zaštitu životne sredine Radmila Kostić i Biljana Tolimir, kao i čla-novi Upravnog odbora BIHPAKa Mircea Draja, Josip Bilić, Ljiljana Nedeljković i se-kretar Amela Hrbat.Srbija je naime, polovinom prošle godine donijela Zakon o ambalaži i ambalažnom otpadu, a u toku su aktivnosti oko definisa-nja i uspostave sistema koji zapravo prema riječima pomoćnika ministra Aleksandra Vesića predstavlja kopirano evropsko za-konodavstvo, sistem upravljanjanja koji je identificiran u Rumuniji, Češkoj, Bugar-skoj, Francuskoj, Grčkoj, Austriji, Slovač-koj, te jednim dijelom Njemačkoj 50%. Po Vesiću, ova iskustva su bila prednost kod uspostavljanja hijerarhije upravljanja otpa-dom koji je imao svoje nedostatke na koje su drugi ukazali, te na probleme sa kojima su se susretali. Oprezan treba biti i sa inve-stitorima, koji nude “nove tehnologije” – eksperimentalnog karaktera.Tokom sastanka koji je ocjenjen kao kon-struktivan, osim otvorenog dijaloga i disku-sije, održana je i prezentacija o modelu upravljanja ambalažnim otpadom, te nacio-nalnim ciljevima donijetim u oktobru proš-le godine za period od 5 godina, o smanje-nju otpada. Kako je to naveo savjetnik ministra Luka Starčević u svom izlaganju, 5% proizvođači da prikupe obavezni dio, 4% da recikliraju, a do 2014. godine su obavezni da prikupe 30%, te 25% recikliraju.Ovaj model zapravo podrazumjeva uklju-čenje svih relevantnih komponenti druš-

tva.Država propisuje obaveze privrednih subjekata i kontroliše stepen ispunjenja tih obaveza, privreda finansira proces, građani obavljaju primarnu selekciju, a lokalna sa-mouprava brine o prikupljanju i završnoj selekciji otpada.Drugi radni sastanak održan je u SEKO-PAK-u pandamu BIHPAK-a, neprofitnoj organizaciji koja se zalaže za donošenje za-konskih okvira u oblasti ambalaže i amba-lažnog otpada po ugledu i u skladu sa za-konima koji postoje u Evropskoj uniji i koji će učestvovati u implementaciji tih okvira.Direktor operacije Miroslav Premović je u sadržajnoj, izuzetno kvalitetnoj prezenta-ciji demonstrirao kako to praktično izgle-da. Sekopak posluje po neprofitnom prin-cipu, ne obavlja direktno poslove sakupljanja, reciklaže i ponovnog iskori-štavanja, već iste organizuje uz pomoć svo-jih partnera-opština, komunalnih predu-zeća i drugih preduzeća i privrednih subjekata za sakupljanje, reciklažu i ener-getsko iskorištenje.Proizvođač, uvoznik, paker i isporučilac ambalaže ili upakovanog proizvoda koji poslije upotrebe postaje ambalažni otpad, obavezan je da obezbjedi upravljanje tog ambalažnog otpada, odnosno da organizu-je njegovo sakupljanje, reciklažu i ponovno iskorištenje.Naravno, količina ambalažnog otpada za koju se mora obezbjediti uprav-ljanje mora biti usaglašena, proporcional-na postavljenim nacionalnim ciljevima.

Kako Srbija razvija integrirani višemate-• rijalni model, za koji i BIHPAK smatra da je primjenjiv u našoj zemlji, a kako je i po infrastrukturi i po mentalitetu gra-djana bliska BiH, iskustva Srbije će biti sigurno korisna u kreiranju našeg siste-ma koje će: biti prihvatljivo za stanovniš-tvo, tj potrošače, koji ni u kom obliku neće biti limitirani u kupovine proizvo-da u ambalaži i kod postupanja sa amba-lažnim otpadom koji nastaje nakon kon-zumiranja tih proizvodaneće značajnije uticati na poslovanje • onog dijela privrede koje se u svom poslovanju susreće sa ambalažom, bez obzira da li se radi o proizvođačima am-balaže, puniocima, uvoznicima, distri-buterima ili trgovini, odnosno, biće raci-onalno po troškovima za sve navedene subjekteimaće pozitivan uticaj na okoliš, što u • konačnici i jeste svrha uspostave ovih sistema.

Od reciklaže do dobiti


52 Upravljanje ambalažnim otpadom

Mladen Rudež;Suada NumićFederalno ministarstvo okoliša i turizma

Bosna i Hercegovina, poput većine drugih zemalja svijeta, suočena je s velikim izazovima u području oču-

vanja i zaštite prirode i okoliša. Federalno ministarstvo okoliša i turizma u sklopu re-dovitih aktivnosti iz propisanog djelokruga rada, poduzima niz aktivnosti kojima je cilj jačanje svijesti o potrebi zaštite okoliša. Zakon o zaštiti okoliša (“Službene novine Federacije BiH”, broj 33/03 i 38/09) sadrži odredbe koje se odnose na izdavanje oko-lišnih dozvola i postavlja zakonski okvir za njihovo donošenje. Ovaj zakon, također, postavlja okvir za procjenu utjecaja na okoliš koji je baziran na konceptu integral-nog sprječavanja i kontrole zagađenja (IPPC direktiva). Prilikom donošenja ovog zakona u obzir su uzete sve relevantne EU direktive tako da je procedura procjene utjecaja na okoliš u potpunosti harmonizi-rana sa europskim zakonodavstvom. Oko-lišna dozvola kao novi, obvezujući pravni institut predstavlja prekretnicu u načinu dosadašnjeg poslovanja svih tvrtki, te sa-mim time predstavlja i veliki izazov.Navedenim projektom i provođenjem kampanje pod sloganom „Okolišna dozvo-la – prijatelj okoliša“ Federalno ministar-stvo okoliša i turizma je tijekom 2008. go-dine realiziralo prvi dio kampanje podizanja svijesti svih zainteresiranih stra-na u postupku izdavanja okolišne dozvole. Realizacijom ovog projekta su svi relevan-tni subjekti u svih deset kantona/županija kroz jednodnevne edukativne radionice neposredno upoznati o zakonskim obave-zama posjedovanja okolišne dozvole, nači-nu pripremanja zahtjeva za izdavanje oko-lišnih dozvola, najboljim raspoloživim tehnologijama - BAT monitoringom, izvje-štavanjem, uspostavom registra o pogoni-ma i postrojenjima itd.U 2010. godini Federalno ministarstvo okoliša i turizma, dakle, nastavlja s tim ak-tivnosti na daljem jačanju svijesti, eduka-ciji i promidžbi okolišne legislative i po-stupka izdavanja okolišne dozvole. Tako slijede aktivnosti na provođenju novih sa-držaja kampanje koja se ogleda prije svega u edukacije i certifikacije osoba članova stručnih povjerenstava koje u postupku iz-davanja okolišnih dozvola sudjeluju u ana-lizi i ocjeni prihvatljivosti plana aktivnosti i studije utjecaja na okoliš. Dakle, na ovaj način otpočinje II. faza i nastavak projekta

obuke za podizanje svijesti o primjeni oko-lišnih zakona i problematike izdavanja okolišnih dozvola u Federaciji Bosne i Her-cegovine. Kampanja je usmjerena na župa-nije i inspekcijske organe koji provode pra-ćenje provođenje zakona u praksi.Projekt se temelji na izvješću o uspješno provedenoj I. fazi kampanje i zaključku Vlade Federacije BiH, kojim je nalaženo Federalnom ministarstvo okoliša i turizma da nastavi kampanju i provede II. fazu edukacije i certifikacije osoba članova stručnih povjerenstava. Dakle, glavni cilj ove faze projekta je jača-nje stručnih povjerenstava koja ocjenjuju planove aktivnosti i studije, jačanje praće-nja provedbe preuzetih obveza iz okolišnih dozvola po pitanju uvjeta i mjera prevenci-je i kontrole od zagađivanja svih sastavnica okoliša, mogućnosti i opremljenosti prav-nih subjekata kao nositelja izrade studija procjene utjecaja na okoliš, institucional-nih i administrativnih kapaciteta županij-skih inspekcija i ministarstava za okoliš za provedbu domaćeg okolišnog zakonodav-stva i to:

podizanje razine općeg znanja o okoliš-• nom zakonodavstvu i Federalnoj strate-giji zaštite okoliša,unapređenje vještina i znanja eksperata • koji sudjeluju u ocjeni i analizi PA i SUO,uspostava sustava ocjenjivanja i analize • izrađenih PA i SUO spram uspostave su-stava standarda kvaliteta putem najbo-ljih raspoloživih tehnika (BAT),jačanje standarda kvaliteta okoliša pu-• tem najboljih raspoloživih tehnologija (BAT) njihovim uvođenjem u praksu

kroz izradu PA, izradu SUO i izdavanje okolišne dozvole,jačanje moralne i materijalne odgovor-• nosti svih čimbenika društva spram šte-te pričinjene okolišu.

U okviru provođenja ovog projekta, tiskat će se novo izdanje dopunjenog priručnika „Izazovi okolišne dozvole“ koji je namije-njeni državnim službenicima, entitetskim i kantonalnim/ županijskim inspektorima zaštite okoliša i stručnjacima u stručnim povjerenstvima koji se bave prethodnim radnjama i ocjenom dokumenata u po-stupku izdavanja okolišne dozvole. Ovaj priručnik na jednom mjestu nudi sve rele-vantne propise, daje upute o postupku pro-vođenja upravnog postupka, iznosi primje-re dobre prakse, daje informacije o okolišnim dozvolama, upućuje operatora o načinu podnošenja zahtjeva, korisniku nudi okolišni rječnik i korisne web strani-ce.Izdavanje dopunjenog priručnika pratit će vizualizacija projekta putem reklamnih panoa, medijske i edukacijske kampanja koja će obuhvatiti sve kantone/županije s područja Federacije BiH. Edukacijska kampanja će se sastojati od pet radionica, u Sarajevu, Vitezu, Tuzli. Livnu i Mostaru, koja će doprinijeti boljem razumijevanju potrebe ishođenja kvalitetne okolišne do-zvole.Implementacija ovog projekta koji je zapo-čeo u lipnju ove godine, značajno će dopri-nijeti jačanju okolišne svijesti uključiva-njem svih raspoloživih snaga u organiziranu politiku zaštite okoliša i njenog provođenja u praksi.

53


Naša kampanja

OKOLIŠNA DOZVOLA - PRIJATELJ OKOLIŠAU okviru druge faze i nastavka projekta Obuke za podizanje svijesti o primjeni okolišnih zakona i problematike izdavanja okolišnih dozvola realizirat će se aktivnosti na prvođenju novih dodatnih sadržaja

Zdravlje ljudi direktno povezano sa zdravljem šumaIzvor: World Wildlife Fund, WWF

Prema novom izvještaju WWF-a (World Wildlife Fund), uništavanje okoliša prou-zrokuje ozbiljne i štetne utjecaje na ljudsko zdravlje, međutim štiteći prirodna staništa ovo se može obrnuti i osigurati pozitivne zdravstvene učinke. „Naše istraživanje po-tvrđuje ono što instinktivno već znamo: zdravlje ljudi je neraskidivo vezano za zdravlje planete“ – kaže izvršni direktor WWF-a za očuvanje okoliša. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO – World Healt Organisation) procjenjuje da bi se između 23 i 25 procenata globalnih obolje-nja moglo izbjeći unaprjeđivanjem me-nadžmenta stanja okoliša. Ovaj izvještaj je objavljen 21. marta 2010. na Svjetski dan

NA TRACI DOGAđAJAOdabrala: Anida Džanko šumarstva i ističe kako je krčenje šuma

ključno vezano za ljudsko zdravlje:„ Krče-nje šuma ima dvostruki udarac na ljudsko zdravlje, jer se time uništavaju biljke i živo-tinje koje su možda ključne za liječenje bo-lesti koje muče milione ljudi.“ Svjetski dan šumarstva ove godine ima poseban značaj, jer je 2010-a Međunarodna godina biodi-verziteta.

Earth Hour - Sat za planetu zemlju 2010.Izvor: Reuters

Gradski simboli Sidneja most Marbour Bridge i Opera House su u subotu 27. mar-ta privremeno utonuli u mraku, zajedno sa nacijama širom zapadnog Pacifika kako bi podržali Eart Hour ili Sat za planetu zemlju 2010. i time ukazali na klimatske promje-ne. Ovo simbolično jednosatno isključenje struje, koje je prvi put održano u Sidneju

2007. godine, postalo je godišnji globalni događaj, a organizatori Svjetskog fonda za prirodu (WWF – World Wide Fund for Na-ture) očekuju da najveći broj učesnika bude upravo ove godine. Udaljeni otoci Chat-ham Islands su prvi koji su isključili struju u 20:30 sati po lokalnom vremenu, a uče-stvovalo je više od 100 nacija i teritorija ši-rom planete. Ovaj događaj putovao je širom globusa, a završio u državi Samoa 24 sata kasnije. Suosnivač Sata za planetu Andy Ridley rekao je za Rojters da se 126 zemalja i teritorija pridružilo događaju, uključujući još hiljade isplaniranih posebnih prigoda za ovaj sat, kao što je lights- out party ili zabava gašenja svjetla na sjevernim plaža-ma u Sidneju. Kako kaže jedan od posma-trača iz luke u Sidneju, grad je satima prije samog događaja već bio u mraku. Značajan broj učesnika bio je i 2009 godine, kada je učestvovalo 88 zemalja i teritorija i više od 4.000 velikih i malih gradova. Organizatori procjenjuju da je između 500 i 700 miliona ljudi učestvovalo prošle godine.

Gdje odlaze plastične kese nakon upotrebe?Izvor: Andy Soos, ENN

Plastične kese su svugdje. Prije mnogo go-dina jedine kese u prodavnicama mješovite robe bile su papirne kese. Sada imate razli-čit izbor papira, plastike, a možete ponijeti i vlastitu vrećicu. Gdje sve te kese i vrećice odlaze nakon korištenja? Prema novom istraživanju Američkog vijeća za hemiju, recikliranje plastičnih kesa i filmova u SAD


54 Eko vijesti

55

je 2008. godine dostiglo rekordnu visinu, obezbjeđujući oko 832 miliona funti zara-de. Plastične kese su teške i skupe za reci-klažu, pa mnoge završe na zelenim poljima gdje je potrebno oko 300 godina za njihovu razgradnju. Međutim, kese se tom razgrad-njom rasipaju na sitne toksične dijelove koje kontaminiraju tlo i vodu, a time dalje ulaze u hranidbeni lanac u kojem ih životi-nje unose u organizam. Ipak, izvještaj o reciklaži koji je vodio More Recycling Associates, ukazuje da se reciklaža plastike i filmova povećala za 28% od 2005. godine, zahvaljujući nekolicini faktora, među koji-ma je otvaranje novih tržišta za reciklirani materijal. Neke države u SAD su imple-mentirale pravila o reciklaži, čime bi se procenat recikliranja mogao još značajnije povećati. Naprimjer, guverner New Yorka je potpisao legislativu u kojoj se od prodav-nica maloprodaje traži da obezbijede reci-klažu kesa koje se iznose iz njihovih radnji ili će se u protivnom suočiti sa novčanom kaznom od državnog Ministarstva za zašti-tu okoliša.

Kako elektrane za vjetar djeluju na globalnu klimuIzvor: David A Gabel, ENN

Jedan od najbržih razvojnih sektora na tr-žištu za energiju je razvoj energije vjetra.

To je obnovljiva energija, koja može postati konkurent ranije otkrivenim izvorima energije, kao što su ugalj, plin, nafta, hidro i nuklearna energija. Njeno trenutno uče-šće na cijelom tržištu energije jeste samo dva procenta, međutim vladini službenici očekuju da će energija vjetra pokrivati jed-nu petinu ukupnog električnog snadbije-vanja u SAD-u do 2030. godine. Tvrdi se da će energija vjetra smanjiti globalno zagri-javanje. Međutim, nedavno objavljena stu-dija sa Masačusets instituta za tehnologiju (MIT - Massachusetts Institute of Techno-logy) dokazuje suprotno: masivno izgrađe-ne elektrane za vjetar mogu negativno dje-lovati na klimu. Istraživači pokazuju da bi se temperatura oko elektrana za vjetar po-većala za jedan stepen Celzija zbog njiho-vog udruženog trenja sa vjetrom. Ove elek-trane svojim turbinama reduciraju brzinu vjetra i smanjuju protok vjetra od područja visokog pritiska do područja niskog priti-ska, čime djeluju na područja daleko od samih turbina. Sličan primjer se može uo-čiti na vjetrovitoj plaži: kada nestane vje-tra, na plaži postaje mnogo toplije. S druge strane, turbine za vjetar postavljene iznad vode mogu smanjiti temeperaturu za više od jednog stepena Celzija. Međutim, nauč-nici koji su radili na ovom istraživanju kažu da su ovi rezultati nepouzdani jer su koristili umjetno proizvedene talase kako bi dobili površinsko trenje u svojim mode-lima. Ako želimo da dobijemo pouzdanije podatke, kako dalje tvrde ovi naučnici, po-trebno je bolje razviti simulirajuće elektra-ne za vjetar postavljene na vodi. Jedan od autora ove studije Ron Prinn, objavljene 22. februara 2010. godine na internet žur-nalu Atmospheric Chemistry and Physics, također izjavljuje da se ova studija ne treba prihvatiti kao argument protiv daljnjeg ra-zvoja energije vjetra. Ona je poslužila kao vodič za istraživanje posljedica masovne izgradnje elektrana za vjetar, što je poseb-

no važno prije nekih ozbiljnijih ulaganja u ovaj energetski razvoj. Prinn izjavljuje: „Nismo u potpunosti dokazali ovo djelova-nje, i više bismo voljeli da se ova istraživa-nja nastave u budućnosti.“

Razlozi zbog kojih treba jesti organsku hranuIzvor: Organic Consumers Association

Ako se hranite organskom hranom imate mnoge prednosti – time istovremeno štiti-te okoliš, ali pomažete i sebi da budete vitki i zdravi. Izdavačka kuća Rodale Inc. CEO i predsjedavajuća Maria Rodale objavili su knjigu “Organic Manifesto: How Organic Farming Can Heal Our Planet, Feed the World, and Keep Us Safe”, u kojoj već sam naslov govori šta uzgajanje organske hrane može učiniti za nas: izliječiti našu plane-tu, nahraniti svijet i zaštiti naše zdravlje. Iako je organska hrana skuplja od tradicio-nalne, Maatt Bean, jedan od izdavača ove knjige, kaže da uvođenjem organske hrane u našu ishranu uveliko štitimo naše zdrav-lje, ali i zdravlje naše porodice. Neke od zdravstvenih prednosti koje nudi organska hrana su:1. više nutrijenata ( studije pokazuju da or-ganskom ishranom možemo povećati razi-nu nutrijenata kao što su antioksidanti više nego tradicionalno uzgojenom hranom );2. produktivno zdravlje – fertilitet ( doka-zano je da pesticidi koji se mogu pronaći u tradicionalo uzgojenoj hrani mogu uma-njiti plodnost ).

Eko vijesti

venim institucijama i javnim rekreacionim vodenim okruženjima do 2020. godine, te revitalizaciju higijenskih praksi.Regionalni prioritetni cilj 2 – tretiranje pretilosti i ozl-jeda putem sigurnih okruženja, fizičke ak-tivnosti i zdrave prehrane, u kojem se po-sebno ističe da je do 2020. godine potrebno pokušati osigurati svakom djetetu pristup zdravim i sigurnim sredinama i okruženji-ma svakodnevnog života, u kojem se mogu šetati i voziti se biciklom do vrtića i škola, te do zelenih površina na kojima bi se igra-li i radili tjelesne aktivnosti. Time žele spri-ječiti ozljede provođenjem učinkovitih mjera i promoviranjem sigurnosti proizvo-da. Regionalni prioritet cilj 3 – sprječava-nje bolesti kroz poboljšanu kvalitetu zraka vani i u zatvorenim prostorima, koji će na-stojati osigurati svakom djetetu zdravo okruženje u zatvorenim prostorima u usta-novama koje vode brigu o djeci, vrtićima, školama i javnim rekreativnim okruženji-ma, provodeći smjernice o kvaliteti zraka u zatvorenim prostorima SZO i, vođeni Okvirnom konvencijom o kontroli duhana, osiguravajući da ova okruženja budu bez duhanskog dima do 2015. Regionalni prio-ritetni cilj 4 – sprječavanje bolesti koje na-staju iz hemijskih, bioloških i fizičkih okru-ženja u kojem je jedan od ciljeva zaštititi svako dijete od opasnosti koju predstavlja izloženost štetnim tvarima i preparatima, fokusirajući se na trudnice i dojilje i mjesta gdje djeca žive, uče i igraju se. Identificirat ćemo te rizike i eliminirati ih u što većoj mjeri, do 2015. Drugi dio odnosi se na zaštitu zdravlja i okoliša od klimatskih promjena. Razvijati će se uključivanjem različitih mjera: inte-griranje zdravstvenih pitanja u druge poli-tike, jačanje zdravstvene i socijalne zaštite i sistema zaštite okoliša kroz službe za poboljšanje blagovremene reakcije na uti-caje klimatskih promjena, na primjer, na ekstremne vremenske događaje i valove vrućina, razvijanje i jačanje sistema nadzo-ra za rano upozorenje i sistem spremnosti za ekstremne vremenske događaje i pojave epidemija – npr. vektorski prenosivih bo-lesti, u međusklopu životinjskog-ljudskog-ekosistema, po potrebi, te druge mjere, kao što je podsticanje istraživanja i razvoja sa alatima za predviđanje klimatskih uticaja na zdravlje, identificiranje ranjivosti zdrav-lja i za razvoj odgovarajućih mjera za ublažavanje i prilagođavanje.Treći dio predstavlja obavezu uključivanja djece, mladih i drugih zainteresiranih stra-na u ovaj proces, putem kojeg se želi osigu-rati da učešće mladih u nacionalnim kao i međunarodnim procesima bude olakšano u svim državama članicama. To će se učiniti na način da vlade trebaju pružiti pomoć, odgovarajuće resurse, neophodnu obuku, te im daju priliku za značajan angažman u ovom procesu.

nastavak sa 25 str. Četvrti dio odnosi se na znanje i alate za kreiranje politika i provedbu, a trebao bi se realizirati kroz podršku razvoja Evropskog informacionog sistema za okoliš i zdravlje (ENHIS), ali i razvoja zajedničkih alata i smjernica za rješavanje ekonomskih utica-ja ekoloških faktora rizika za zdravlje. To podrazumijeva uključivanje troškova ne-aktivnosti, čime se olakšava razvoj i provođenje pravnih instrumenata, poseb-no kroz stalno isticanje potrebe za učešće javnosti i svih drugih zainteresiranih stra-na u rješavanju pitanja okoliša i zdravlja. Također se treba raditi na razvijanju i im-plementiranju inicijative o percepciji, procjeni, upravljanju i prenošenju infor-macija o riziku.Sa aspekta interesa Bosne i Hercegovine možemo reći da smo Parmskom deklaraci-jom dobili značajne obaveze. Tom obave-zom sve zemlje koje pokiva WHO za Evro-pu trebaju da do 2020 godine osiguraju svakom djetetu nesmetan pristup kvalitet-noj vodi i higijeni, mogućnosti za rekrea-ciju, zdravu prehranu, čist zrak i okoliš bez otrovnih hemikalija. Ove obaveze će se teško moći ispuniti bez posebne podrške međunarodne zajednice. Rezultate ove konferencije potrebno je, zajedno sa predstavnicima ureda Svjetske zdravstvene organizacije iz Sarajeva, Univerzitetske za-jednice – fakulteta zdravstvenih studija iz Sarajeva, entitetskim ministarstvima i dru-gim relevantnim institucijama prezentirati u skladu sa mogućnostima i sudjelovanjem sa svima onima koji imaju obavezu štititi zdravlje, a posebno štititi zdravlje djece u promjenjivom okolišu.


56 Okoliš i zdravlje

Prvi “FONDEKO PEČAT” je dodijeljen. Tvornica cementa Kakanj d.d. dobila je ovo vrijedno priznanje za svoju proizvodnu politiku utemeljenu na filozofiji održivog razvoja i rada po strogim evropskim i svjetskim oko-lišnim standardima.Organiziran pristup upravljanju pri-rodnim resursima, demonstriranje vizije za bolju budućnost svijeta, primjena visokih standarda zaštite okoliša instaliranjem vrhunske teh-nologije, može biti i Vaša prilika i mogućnost da budete kandidat za “FONDEKO PEČAT”.Ovo priznanje FONDEKO dodjeljuje velikim industrijskim i tehnološkim sistemima, projektima i organizaci-jama za rezultate u očuvanju priro-de, a koje svoj rad i razvoj baziraju na principu uravnoteženog održivog razvoja. “FONDEKO PEČAT” može biti i Vaš, prijedloge šaljite do kraja avgusta 2010.godine na adresu FONDEKA.

PRIZNANJE ZA ODRŽIVI RAZVOJ

57


Škola u prirodi

Federalno ministarstvo okoliša i turiz-ma i ove godine, po četvrti put orga-nizira Eko-kamp Federacije Bosne i

Hercegovine 2010., koji se odvija pod slo-ganom “2010 Međunarodna godina bio-loške raznolikosti“ (2010 International Year of Biodiversity), s ciljem podizanja ra-zine javne svijesti o važnosti bioraznoliko-sti i posljedicama njenog gubitka, a koji će se održati u razdoblju od 14. lipnja do 19. lipnja 2010. godine. Ujedinjeni narodi su 2010. godinu progla-sili Međunarodnom godinom biološke ra-znolikosti, naglašavajući potrebu za poja-čanom pažnjom ne samo na očuvanju našeg okoliša, već i na očuvanju prirodne

ma Konvencije i relevantnih Milenijskih ciljeva razvoja, uključujući proslavu uspje-ha u postizanju ciljeva 2010. Cilj jest da ove rasprave kulminiraju u obvezivanju global-ne zajednice, kako bi se pojačali ovi ciljevi nakon 2010. Šira javnost mora znati da, kako bi se sma-njio i zaustavio gubitak bioraznolikosti, globalna zajednica mora udvostručiti svoje napore te uključiti u žurnu, kooperativnu akciju sukladno Konvenciji, uključujući sudjelovanje svih relevantnih sudionika. Stoga kroz ovakve projekte Federalno mi-nistarstvo okoliša i turizma koristi prigodu kroz zabavu i živi primjer educirati genera-cije čije vrijeme tek dolazi, ali na kojima

potama Parka prirode «Hutovo Blato» i Li-vanjskog polja koji su uključeni u Ramsar-ski popis močvara od međunarodnog značaja . Program Eko-kampa koncipiran je tako da se učenici upoznaju prvenstveno svoju lije-pu domovinu, te podignu razinu svojega znanja o bioraznolikosti, važnosti biološke raznolikosti i posljedicama njenog gubitka, a također i podizanja ekološke osviješteno-sti i osjetljivosti mladih ljudi na pitanja za-štite prirode kroz upoznavanje iznimne bio-loške raznolikosti kojom raspolažemo, ali i obrazaca ponašanja koje moramo usvojiti kako bi se ona štitila i sačuvala za buduće naraštaje. U neposrednom susretu s priro-

raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta i promicanju održivih navika u upravljanju izvorima. U Berlinu je 11. siječnja 2010. godine i službeno označen početak Među-narodne godine biološke raznolikosti s te-mom “Biološka raznolikost za razvoj”, kako bi se u svijet prenijela poruka o vrijednosti biološke raznolikosti i istaknula potreba njenog očuvanja. Cilj obilježavanja Među-narodne godine jeste podizanje razine svi-jesti javnosti o važnosti bioraznolikosti i posljedicama njenog gubitka. Obilježavanje Međunarodne godine biora-znolikosti koincidira s ciljevima biorazno-likosti 2010. koje su usvojile članice Kon-vencije o biološkoj raznolikosti (CBD) i šefovi država i vlada na Svjetskom skupu za Održivi razvoj u Johannesburgu 2002. Proslavama će se pokušati podići razina javne i političke svijesti o važnosti biološke raznolikosti po čovjeka. U ovome kontek-stu pokušat će se ohrabriti globalna raspra-va o stupnju do kojega se udovoljilo ciljevi-

svijet ostaje, kako bi učeći o prirodi iz pri-rode naučili cijeniti ono što BiH zasigurno ima, a to su nedvojbeno netaknute prirod-ne ljepote.U Eko-kamp je uključeno 40 učenika prvih razreda srednjih škola sa područja cijele Federacije BiH. Boravak učenika u trajanju od šest dana biti će sretan spoj edukacije i prijateljstva. Učenici će u pratnji stručnih voditelja posjetiti prvi Nacionalni park «Una» uspostavljen u Federaciji BiH, Park prirode «Blidinje», Zaštićeni pejzaž «Bi-jambare», planinu Vlašić, špilju Vjetrenicu - kandidata za uključivanje na listu UNES-CO-a, Kraljevu Sutjesku, vodopad Kočuša i Kravica, vodopad na rijeci Plivi i Plivsko jezero, a u cilju isticanja Federacije BiH kao zemlje koja u sebi nosi visoki stupanj di-verziteta kultura koji je tijesno povezan s diverzitetom svih komponenti našeg život-nog okoliša.Učenici će također imati priliku posjetiti i uživati u jedinstvenim i neponovljivim lje-

dom odabranih područja, sudionici Eko Kampa imat će priliku praktično primijeniti stečena znanja i naučiti više o biološkoj ra-znolikosti područja koja obilaze. Program IV. Eko kampa Federacije BiH 2010. upravo omogućava da mladim ljudima ukažemo na potrebu i mogućnost drugačijeg promišlja-nja i ekološkog osvješćivanja odnosno da ih osposobimo i potaknemo na djelovanje u cilju pozitivnih promjena u odnosu spram pitanja zaštite prirode i zaštite okoliša.Učenje izvan učionice omogućit će učeni-cima upoznavanje biološke i pejzažne ra-znolikosti Federacije BiH, kritičko proma-tranje, razumijevanje međusobne ovisnosti prirode i ljudi, proučavanje znanstvenih načela i sl. Učenje u prirodi također će omogućiti učenicima, učenje cjelovitim doživljajem i razumijevanje životnih i na-stavnih sadržaja u neposrednoj stvarnosti, te poticanje njihovog kritičkog razmišlja-nja i samostalnosti.

POTICANJE NA PROMJENEKroz ovakve projekte Federalno ministarstvo okoliša i turizma koristi prigodu kroz zabavu i živi primjer educirati generacije čije vrijeme tek dolazi, ali na kojima svijet ostaje, kako bi učeći o prirodi iz prirode naučili cijeniti ono što BiH zasigurno ima, a to su nedvojbeno netaknute prirodne ljepote

Vojislav Vujanović

Smrt nas uvijek zatekne nespremnima za njen doček. Dođe sa neke zaumne planete, useli se u našu intimu, razori

unutarnji red koji korespondira sa uređe-njem vanjskog svijeta. A tom koresponden-cijom usaglašavamo svoje životne relacije, prepoznajemo sebe, dok ljubav kao mjerilo ljudskosti, ustolučujemo u središte svoga bića i razumijemo sve što se okolo nas zbiva. A onda dođe smrt i sve to u nama poremeti i mi sa nevjericom, potpuno nespremni, pri-hvatamo taj novi čin zbiljnosti.Smrt je uvijek iznenadna. Takva je bila kada je prostrujala vijest da nam je ugrabila i Mi-lorada Ćorovića, slikara, jednog od stožerni-ka u razvoju naših likovnih umjetnosti u drugoj polovini dvadesetog stoljeća.

NERV I POKRETSvoju prvu samostalnu izložbu organizirao je pri kraju 1963. godine u čuvenom sarajev-skom Paviljonu. I već na toj izložbi došla je do izražaja bitna komponenta umjetničke

DRAMATIČNOKLIJANJE ŽIVOTANa slikama Milorada Ćorovića nema ni boga ni čovjeka: samo goli surovi krš i beskrajna pustoš neba. No nebo, čak i kad njime prelijeću tamne sjenke oblaka, nije nikada poprište, već popratna melodija drame, jedino je kamen sveprisutan i sveobuhvatan

zrelosti: amalgamacija savladanog zanata, siline doživljavanja svijeta koji se, svojom predmetnošću, nudio za likovnu obradu, i autohtonosti u oblikovanju tih doživljaja na platnu. Koristio je jače nanose boje na plat-no, uglavnom iz hadnog bojenog registra, sa zelenim ili zeleno – plavim fonom u pozadi-ni. U takvo ozračje je smještao svoje likovne vizije, davao im snažnu izražajnost i puninu značenja koje je odisalo svježinom i osobe-nom izražajnošću. Postizavao je to i steče-nim likovnim obrazovanjem, koje je stjecao na sarajevskoj Školi primijenjenih umjetno-sti i na Likovnoj akademiji u Beogradu, ali i onim svojstvima koje je ponio sa sobom svojim rođenjem. A to su bili: živi nerv, di-namičan pokret i gracilna linija. Sadejstvom njihovih izražajnosti on je, dakle, gradio, od samog početka, svoju filozofiju koja se osla-njala na vjeru u objektivni svijet iz kojega je crpio one životodajne sokove od kojih je modelirao forme iz kojih je isijavala energija svijeta koji je bio duboko prožet čistotom poetskog senzibiliteta, jedinog faktora koji

mu je i omogućavao da uspostavi sopstveni odnos prema svijetu i uobliči autohtonost koja se vremenom mijenjala, poprimala drugačije forme, ali nikada nije izdala sebe, ostajala uvijek govor sa sopstvenim akcenti-ma i sopstvenom govornom bojom. Ne treba, dakako, izgubiti iz vida da je likov-noj osebujnosti njegovoj pridonosila i sama tematika kojoj se obraćao. Bili su to nadreal-ni obzori hercegovačkog krša, gdje je sve nadilazilo mjeru čovjeka i izazivalo osjeća-nje i divljenja i strahotnosti. Pa ipak, u likov-nom savladvanju motiva, koji nadvisuju predodžbu uobičajenih odnosa, bila je po-trebna i moć organizacije emotivnih uzbu-đenja, očuvati nadrealnost motiva koji su se useljavali u umjetnikovo vidno polje, očuva-ti dramatiku lomova koji su ustrajno mije-njali perspektivu i nudili novo usmjerenje pogleda. Sve je to postizao analitičkom pro-dornošću svoje linije koja se smjelo upuštala u koloplet vizualnih senzacija, nalazila onaj zlatni prosjek u kojem su se smirivali svi ne-predvidljivi dramatski prepleti, kretala se

Nikada biljka ne raste u kamenim urvinama, nika-kva ptica ne nadlijeće nazupčane vrhove stije-na: u svojoj neoskvrnje-noj čistoti druguju one samo s oblacima, vjenča-vaju se samo sa zrakom i vodom. No nebo, čak i kada njime prelijeću ta-mne sjenke oblaka, nije nikada poprište, već po-pratna melodija drame. Jedino je kamen svepri-sutan i sveobuhvatan


58 Priroda u djelima likovnih umjetnika

Ta analitička prodornost njegove linije, gracilna u svojoj ontologiji, nagnala je umjetnika da se, kasnije, u velikom dijelu opusa, posveti crtežu koji je ta njegova linije doživljavala kao svoj rodni prostor. U crtežu će realizorati nekoliko veličanstve-nih ciklusa. Jedan od njih je ciklus bikova u čijoj je životnoj silini pronašao beskrajno vrelo inspiracije, a njegova linija doživjela svoj trijumf.

svojom uzvijorenošću, rastvarala sve ono što se nije dalo rastvoriti bilo kakvim racio-nalitetom i na slici su nastajali oblici koji su u sebi smirivali sve ono što se izvijalo visoko iznad čovjeka. Taj opus je divno u svoj tekst prevela povjesničar umjetnosti Azra Begić: „Na slikama Milorada Ćorovića nema ni boga ni čovjeka: samo goli surovi krš i be-skrajna pustoš neba. Pa ipak, ta platna, na kojima je kamen doveden do bijelog usija-nja, zrače nekom čudesnom duhovnom lje-potom i možda im je najveći kvalitet njihovo svjetlosno vibriranje, neka vrsta metafizič-kog isijavanja velikog intenziteta. A drama se ne zbiva samo prije postanka ljudi i bogo-va već, prije klijanja života uopšte. Nikada biljka ne raste u kamenim urvinama, nika-kva ptica ne nadlijeće nazupčane vrhove stijena: u svojoj neoskvrnjenoj čistoti dru-guju one samo s oblacima, vjenčavaju se samo sa zrakom i vodom. No nebo, čak i kada njime prelijeću tamne sjenke oblaka, nije nikada poprište, već popratna melodija drame. Jedino je kamen sveprisutan i sveo-buhvatan“.

NANOS BOJETa analitička prodornost njegove linije, gra-cilna u svojoj ontologiji, nagnala je umjetni-ka da se, kasnije, u velikom dijelu opusa, posveti crtežu koji je ta njegova linije doživ-ljavala kao svoj rodni prostor. U crtežu će realizorati nekoliko veličanstvenih ciklusa. Jedan od njih je ciklus bikova u čijoj je život-noj silini pronašao beskrajno vrelo inspira-cije, a njegova linija doživjela svoj trijumf.Njegove stvaralačke energije su ga dovela i do toga da je postao član nastavničkog kole-gija kada je utemeljena Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu i pokazao još jednu stranu svoga stvaralačkog bića – sklonost prema pedagoškom radu. To će nastaviti i u

Trebinju gdje je otišao u vrijeme opsade Sa-rajeva i tamo formirao Likovnu akademiju iz koje je izišlo nekoliko stvaralaca koji stje-ču svoju stvaralačku afirmaciju.Tu, u Trebinju, vratiće se svojoj iskonskoj inspiraciji, pejsažu. Međutim, sada to nisu više bili prizori hercegovačkog golog krša: krševiti visovi sada su bili pokriveni snjež-nim nanosima ili biljnim rastinjem. Ali je zadržana opscenost njegove inspiracije – nadrealnost doživljaja koja je nadilazila mjeru čovjeka, izazivala divljenje i straho-poštovanje. I, ugradio je još jedan elemenat: dinamizam pokreta koji se oslobađao iz po-stuliranih oblika ili je strujao i iznad njih. Činio je to dijagonalnim nanosom boje. I, učinio je još nešto, čega nije bilo u njegovom ranijem stvaralaštvu: načinio je ciklus por-treta hercegovačkih likova na čijim je licima život u hercegovačkom kršu i sunce, koje se izlijevalo u beskrajnom obilju po hercego-vačkom kršu, ispisivali svoj reljef na njiho-vom licu. O tom njegovom ciklusu je beo-gradski kritičar Nikola Kusovac zapisao:“Zbog toga, u ovom njegovom cikusu rado-va ništa nije na površini, u ikonografskom ili pripovedačkom sloju, već je zapretano duboko, sklonjeno u sam epicentar emotiv-nog zbivanja, ispod naizgled do kraja osiro-mašene plastične strukture. Tako, uzdrža-nim bolom besuzog muškog leleka, koji se čuje do neba, raspuklog srca, on oplakuje ovo tragično vreme što nosi crnu boju koro-te i smrti. Radi to na način od kojeg ostaje ukus pelina i osećaj teške mučnine!“.Stvarao je Milorad Ćorović svoj likovni svi-jet preko pola stoljeća i upravo se spremao da načini svoju retrospektivnu izložbu. Smrt je osujetila tu njegovu zavjetnu na-mjeru!

59


Priroda u djelima likovnih umjetnika

Prof. dr. Dalibor Ballian

Tijekom boravka u Španjolskoj od 03.–07.05. 2010. bio sam svjedokom nesvakidašnje pojave za tu zemlju.

Iznenada je došlo do velike promjene, te je toplo, suho i stabilno vrijeme bilo veoma brzo hladnim, vlažnim i kišnim vremenom s obiljem snijega u planinama. Ova pro-mjena je izazvala veliko iznenađenje, ali i pometnju kod stanovništva jer ih se veliki broj bavi poljoprivrednom proizvodnjom. Tako se veoma brzo u samo 24 sata tempe-ratura od plus 20°C koliko je uobičajeno za to doba godine u sjevernoj Španjolskoj, ve-oma brzo našla u minusu. Na planinama je tada izmjereno oko -2°C, a nezvanično je izmjereno do -10°C.Te niske temperature i snijeg su nanijeli neprocjenjivu štetu šumama, te će trenut-no stanje pogodovati njihovom propada-nju. Inače u proteklom nizu godina Špa-njolci su se susretali s problemom deficita u padalinama i fiziološkom sušom, te veli-kim požarima u šumama. Tada su šume jako stradale. Trenutni problem je u obilju padalina i poplava, kao i problem niskih temperatura pa se javlja izmrzavanja šume. Tako je trenutno registrirano sušenje smr-znutih listova što se može primijetiti na slici, ali nakon što je nastala slika hladnoće su se nastavile, a nakon 15 dana ponovo je padao snijeg.

Španjolska 06.05.2010. godine - Snijeg u bukovoj šumi (Gorje u Staroj Kastilji)

Španjolska 06.05.2010. godine - Snijeg i hladnoća oštetili list na stablima bukve (Gorje u Staroj Kastilji)

SUŠENJESMRZNUTOG LISTA

Na lokalnoj televiziji, ali i tisku, ove pro-mjene su se pripisivale erupciji vulkana na Islandu, ali samo će budućnost pokazati pravo stanje. Pokušava se naći veza između oblaka vulkanske prašine i zahlađenja, ali za sada su to samo pretpostavke dok se do egzaktnih podataka tek treba doći. Za to će

trebat provesti čitav niz analiza i mjerenja, a proći će i dosta vremena dok se sve to ne-posloži na svoje mjesto i dođe do pravog uzroka.Inače tada je i u našoj zemlji registriran snijeg na visokim planinama ali ipak ne u takvim količinama kao u Španjolskoj.

Inače u proteklom nizu godina Španjolci su se susretali s problemom deficita u padalinama i fiziološkom sušom, te velikim požarima u šu-mama. Tada su šume jako stradale. Trenutni problem je u obilju pada-lina i poplava, kao i pro-blem niskih temperatu-ra pa se javlja izmrzavanja šumeFONDEKO SVIJET/31/2010.

60 Majski snijeg u Španiji

Helena Polić,Neolit, Sarajevo

Prema Zakonu o zaštiti prirode, šire područje Vrelo Bosne 2006. godine proglašeno je spomenikom prirode

– III kategorija zaštite. Ova kategorija za-štite definira područje sa jednom ili više specifičnih prirodnih/kulturnih karakte-ristika od izuzetne ili jedinstvene vrijed-nosti zbog svojih prirodnih, reprezenta-tivnih ili estetskih osobina, ili kulturne važnosti.Spomenik prirode „Vrelo Bosne“ obuhvata prostor površine od oko 600 ha u čijim gra-nicama su određene dvije zaštićene zone. Prva zona ili nukleus, obuhvata samo izvo-rište rijeke, a preostali dio spomenika pri-

HAJKA nA „LABUDA“

rode je druga zona ili pufer. Zakon o pro-glašenju Spomenika prirode „Vrelo Bosne“ je veoma krut za područje prve zaštićene zone, nukleusa. Definirane su i posebne mjere zaštite i u prvoj i u drugoj zoni.Izvorište rijeke Bosne je pravno-admini-strativno zaštićeno po dva osnova: kao izvor pitke vode i kao prirodni prostor. To znači – kao vodozaštitna zona i kao Spo-menik prirode.Građani i NVO su u aprilu 2009. godine upozorili sve nadležne i odgovorne insti-tucije na nezakonite radnje i gradnje u nukleusu, najužem zaštićenom prostoru Spomenika prirode „Vrela Bosne“ ugosti-teljski objekat – „Labud“. Predložene su i preventivne mjere i mjere dobre prakse, što jesu instrumenti zaštite okoliša.

Vlada Kantona Sarajevo je odmah u apri-lu 2009. godine bespravnu gradnju na tom lokalitetu proglasila ekološkim inci-dentom najvećeg stepena koji ugrožava zdravlje stanovnika Sarajeva i uništava izuzetno vrijedno prirodno bogatstvo, vodne resurse i sve druge eko potencijale i dovodi do degradacije zaštićenog po-dručja „Vrela Bosne“, te donijela zaključke u cilju zaustavljanja nezakonite gradnje, te naložila preduzimanje zakonom propi-sanih radnji u cilju uklanjanja bespravno izgrađenog objekta.Urbanističko-građevinski inspektor općine Ilidža je također u aprilu 2009. godine donio Rješenje o rušenju protuzakonito dograđe-nog dijela objekta kao i Zaključak o dozvoli izvršenja dana 04. 05. 2009. godine.I tu bi bio kraj ove jednostavne priče o za-štiti okoliša. Proglašeni ekološki incident bi bio riješen, Zaključak Vlade KS ispo-štovan, vladavina zakona na terenu pri-mijenjena, upravitelj Spomenika prirode „Vrelo Bosne“ potpomognut u radu, a gra-đani bi postali potpuno osviješćeni po pi-tanju ponašanja unutar bilo kojeg zaštiće-nog prirodnog područja, a ne samo Spomenika prirode „Vrelo Bosne“. Dakle pobijedila bi priroda i zaštita okoliša, na opće zadovoljstvo čovjeka.Međutim, upravo tada „na teren utrčava“ prirodi neprijateljska ekipa. Ona će igrati prljavu igru i na sve moguće načine, tlač-nim metodama pokušati zaštititi apsolut-no bezakonje na području Spomenika prirode „Vrela Bosne“. Dakle, grčevito će se boriti za nedozvoljenu gradnju, na ne-dozvoljenom mjestu, u nedozvoljeno vri-jeme, a protiv svih zakona zaštite prirode i zaštite okoliša, time i zdravlja čovjeka. Zato izražavamo žaljenje zbog nemoći Kantona Sarajevo da na bilo koji način ri-ješi ekološki incident najvećeg stepena u nukleusu Spomenika prirode „Vrelo Bo-sne“ od aprila 2009. do danas.Kao eko-udruženje poznajemo samo ko-risnike i zagađivače okoliša, nadležnosti i odgovornosti onih čije su to funkcije i nji-hova imena. Njihova međusobna veza za nas ostaje tajna, ali nas i ne zanima! Jer, jedini naš interes je insistiranje na pri-mjeni i provođenju Zakona u oblasti za-štite okoliša. Pa možda i mi „potonemo s nekom lađom“ ali u ubjeđenju da smo iza-brali pravi put! A vi?

Bespravna gradnja na Vrelu Bosne

Građani i NVO su u aprilu 2009. godine upozorili sve nadležne i odgovorne institucije na nezakonite radnje i gradnje u nukleusu, najužem zaštićenom prostoru Spomenika prirode „Vrela Bosne“ ugostiteljski objekat – „Labud“. Predložene su i preventivne mjere i mjere dobre prakse, što jesu instrumenti zaštite okoliša

Kao ekoudruženje poznajemo samo korisnike i zagađivače okoliša, nadležnosti i odgovornosti onih čije su to funkcije i njihova imena. Njihova međusobna veza za nas ostaje tajna, ali nas i ne zanima! Jer, jedini naš interes je insistiranje na primjeni i provođenju Zakona u oblasti zaštite okoliša

61


Zaštita zaštićenog

Abid Zukić, prof. geografije

Proglašenje 22. marta kao Svjetskog dana voda određeno je usvajanjem rezolucije Generalne skupštine UN-a

od decembra 1992. godine. Već naredne godine taj je datum prvi put zvanično obi-lježen, a značaj manifestacija i aktivnosti koje se dešavaju kod nas i u svijetu s vre-menom je bio sve veći. Posebno zato što su nam neophodni vodni resursi postali ranji-viji i ugroženiji. Svjetska populacija brojča-no raste, a istovremeno raspoložive količi-ne vode ostaju iste. U konačnici, to znači sve manje vode po stanovniku u budućno-sti. U takvoj situaciji zadatak svih vladinih i nevladinih organizacija, javnih i privat-nih preduzeća, građana jeste racionalno i efikasno korištenje vode. Svjetska proslava Dana voda održala se u Najrobiju (Kenija) uz saradnju lokalne vla-de i više programa UN-a: za okoliš, gradska naselja vodoopskrbu i odvodnju, pod mo-tom „ Čista voda za zdrav svijet”. Zašto ova-kav naslov?! Objašnjenje je vrlo jednostav-no: ako je voda zdravija – zdraviji su ekosistemi što se direktno odražava na ži-vot i zdravlje čovjeka. Problem su i otpad-ne vode – u zemljama u razvoju čak 90% otpadnih voda neprečišćene se ispuštaju u

NE ČINIMO VODUNESRETNOMU sarajevskoj Trećoj gimnaziji već tradicionalno se obilježavaju datumi značajni za čovjeka i prirodu. I ovog proljeća uz učeničke recitale, igrokaze, prezentacije, pjesme, zanimljive goste, čule su se poruke za održivi život i razvoj

površinske vodotoke. I mi u sarajevskoj Trećoj gimnaziji već go-dinama obilježavamo značajne datume ekokalendara: Dan voda, Dan planete Ze-mlje i sl. U saradnji profesora geografije Zukić Abida i profesorice biologije Saliho-vić Melihe, te učenika, uz podršku direkto-

Dio učesnika u projekta povodom Dana voda

Učenici, njihovi profesori i poruka koja je poslana

rice škole Emine Avdagić, u našem amfite-atru predstavili smo završni dio naših aktivnosti povodom Dana voda. U tom projektu obišli smo, u saradnji sa JKP Vo-dovod i kanalizacija Sarajevo, pogon Vodo-vod, glavno izvorište Bačevo, te filter stani-cu “Bosna”. Praktično smo u centalnoj laboratoriji Vodovoda ispitivali kvalitet vode koju pijemo na česmama u Trećoj gi-mnaziji, te utvrdili njen vrlo zadovoljava-jući nivo. Osim toga učenici Treće gimnazije mogli su čuti i predavanje prof.dr.emeritusa Dže-vada Jarebice o značaju vode za čovjeka u svakodnevnom životu.Druženje je nastav-ljeno uz video-prezentaciju, pjesme, ples, ekodramu i recitale inspirisane čudom zvanim voda. Mjesec dana kasnije, na istom mjestu, ma-turanti Treće gimnazije sa razrednikom prof. Ekremom Barakovićem pripremili su i izveli zanimljiv čas povodom Dana plane-te Zemlje. Igrokaz, predavanje, ekoporuke, izvještaj ekopolicije samo su neki od sadr-žaja koji su oduševili prisutne, a ono na šta smo posebno ponosni jeste činjenica da naši maturanti odlaze iz ove škole svjesni ljepote i bogatstva prirode i potrebe očuva-nja njenih resursa.


62 Listanje ekološkog kalendara

Amir Variščić,Udruženje Zeleni Neretva, Konjic

Ovaj tekst je komentar na Energet-ski forum (Sarajevo, 18. 03. 2010. godine) gdje je Vlada FBiH pre-

zentirala par desetina elektroenergetskih objekata ukupne instalisane snage 3.434 MW, a koje namjerava prioritetno graditi u narednom periodu po principu javno-privatnog partnerstva.Već u najavi Foruma, ali i na samom sku-pu, govorilo se o BiH kao regionalnom li-deru u proizvodnji el. energije i danas skoro pa jedinom izvozniku struje, te šan-sama da realizacijom ponuđenih projeka-ta to svoje izvozno liderstvo i povećamo. Imamo li na umu da u BiH u posljednjih dvadesetak godina nije izgrađen niti ije-dan iole ozbiljniji proizvodni kapacitet el. energije, a da su 2009. g. dvije elektropri-vrede izvezle cca 30% proizvedene energi-je postavlja se logično pitanje da li je ovo podatak za hvalu ili razočarenje. Znakovi-to je da problem postoji u potrošnji ima-jući u vidu predzadnje mjesto BiH u Evro-pi po potrošnji el. energije po stanovniku. Očigledno je da bi postojeće viškove ener-gije, umjesto u izvoz, bilo pametnije usmjeriti na vlastite mašine i proizvodnju finalnih proizvoda. Strahovito neuteme-

PUT DO ISTINEPri planiranju i izgradnji novih energetskih objekata lokalna zajednica traži punu istinu i pravednu trajnu nadoknadu

Neki od prezentiranih projekata ne postoje čak ni u starom Prostor-nom planu, a neki su u totalnom konfliktu inte-resa sa planiranom namjenom prostora. Energetski projekti vrše veliku destrukciju pro-stora i bitno devastiraju okoliš, ali to ne smeta predlagačima da se četiri velike brane nađu u okviru proglašenih ili planiranih nacionalnih parkova

to ne smeta predlagačima da se četiri veli-ke brane nađu u okviru proglašenih ili planiranih nacionalnih parkova. Očigled-no je energetski sektor nastavio sa starim navikama (iz onog sistema) da se sve dru-ge eventualne namjene korištenja vodoto-ka (uopšte prirodnih resursa) moraju obavezno podrediti energetskim planovi-ma. Nažalost, ako je ovaj plan projekata djelo Vlade FBiH, a vjerovatno jeste, znači li to da i ministarstva prostornog uređe-nja i okoliša nemaju nikakvih primjedbi na ove planove. Prezentirani projekti (ili većina njih) bit-no utiču na okoliš: vodu, zrak i tlo. Izjave potencijalnih investitora „da su njihovi projekti urađeni po najvišim evropskim ekološkim standardima“ su obične flo-skule bez pokrića. Ipak, veliki negativan uticaj na okoliš većine planiranih proje-kata ne znači da se određeni broj projeka-ta neće realizirati zbog toga. Naprotiv, Vlada i potencijalni investitori se u ovom slučaju ne pozivaju na evropske ekološke standarde. Smatramo da se ekološke stu-dije ne smiju „umivati“, već treba prezen-tirati golu istinu te na osnovu tih činjeni-ca odlučiti koliko se negativnih uticaja može eliminisati, koji uticaji se mogu ublažiti, a koji se negativni uticaji nika-kvim mjerama ne mogu eliminisati. I tek na osnovu toga odlučiti da li uopšte reali-zirati projekat. Naravno, drastičan slučaj u kome se projekat ne može realizirati za nas ekologe je namjera da se projekat rea-lizira na području iznimne prirodne vri-jednosti (zaštićena područja i područja planirana za zaštitu). Na tim prostorima jednostavno ne mogu egzistirati stvari koje se isključuju. Realizacija svakog, posebno velikog ener-getskog projekta na području lokalne za-jednice donosi dobre i loše stvari. Projek-tanti i energetski lobi ističu i hiperbolišu samo one dobre stvari: ekonomski razvoj područja, zapošljavanje, minimalni utica-ji na okoliš, na zdravlje ljudi, na klimu itd. Pretjeranost ide tako daleko da se čak na rijekama izuzetne prirodne vrijednosti poslije izgradnje brana i vještačkih aku-mulacija očekuje rapidni razvoj turizma. Mišljenja smo da se lokalnoj zajednici tre-ba prezentirati puna istina i samo na taj način može projekat biti prihvaćen prija-teljski. Naravno, afektirano stanovništvo treba biti u potpunosti obeštećeno, a lo-kalnoj zajednici pored praznih priča treba za trajni gubitak ponuditi pravednu traj-nu nadoknadu.

ljeno zvuči tvrdnja da će u našem okruže-nju biti sve prisutniji deficit el. energije što nam osigurava permanentno tržište za naše sadašnje i buduće viškove. Nigdje i nikad nismo vidjeli da je sačinjena anali-za tržišta regiona koja nam potkrepljuje ovu olako izrečenu tvrdnju. A danas je u svijetu osnovna pretpostavka za izgradnju i najmanjeg kapaciteta robe za tržište analiza potreba tog tržišta za duži period.Ne znamo da li je sudionicima skupa po-znato da Federacija BiH deset godina po isteku važnosti Prostornog plana SRBiH (1981 – 2000 g.) još uvijek nije donijela novi, vlastiti Prostorni plan nego je stari proglasila važećim do donošenja novog plana. (U RS-u je donešen novi PP). Ener-getski projekti prezentirani na Forumu bitno utiču na funkciju i namjenu prosto-ra jer prostor bi uvijek trebao biti višezna-čan i višenamjenski. Velike akumulacije, brane, rudnici i sl. moraju egzistirati u Prostornom planu države ili entiteta, a prije realizacije mora se i za područje pro-jekta donijeti prostorni plan posebnog područja. Neki od prezentiranih projeka-ta ne postoje čak ni u starom Prostornom planu, a neki su u totalnom konfliktu in-teresa sa planiranom namjenom prostora. Energetski projekti vrše veliku destrukci-ju prostora i bitno devastiraju okoliš, ali

neretva

63


Za i protiv

Pripremila: Anida Džanko

Isticanje nafte, koja se u podmorskom ležištu nalazi pod pritiskom, posljedica je eksplozije i požara 20. aprila na plat-

formi Dipvoter horizont (Deepwater Ho-rizon), u vlasništvu naftne tvrtke British Petroleum, koja je dan kasnije potonula u Meksičkom zalivu, na oko 80 km južno od obale Lujzijane. Utvrđeno je da nafta ističe na tri mjesta iz oštećenih podmorskih in-stalacija bušotine, na 1500 m dubine. Oce-anograf iz Miamija Ian MacDonald izjavio je za Reuters da bi količina razlivene nafte u Meksičkom zalivu nakon katastrofe Ho-rizona mogla već sada biti veća od nafte koja je istekla nakon katastrofe naftnog tankera Exxon Valdez pred obalom Alja-ske 1989 godine. Stručnjaci tvrtke BP u pokušaju da spriječe nekontrolisano cure-nje nafte koja dovodi do ekološe katastrofe velikih razmjera, postavili su ogromno metalno-betonsko zvono, težine 100 tona, na mjesto srušene naftne platforme na du-bini od 1,6 kilometara, izjavio je Reuters. “Zvono“ se smatra najboljim kratkoročnim rješenjem za zaustavljanje curenja nafte iz bušotine iz koje se gotovo 800.000 litara sirove nafte na dan izlijeva u Meksički za-liv. Međutim, ovo je bio neuspiješan poku-šaj uklanjanja naftne mrlje, jer se postav-ljeno zvono moralo dignuti zbog formiranja kristala sličnih ledu. Za rješavanje ovog problema će biti potrebno još vremena, jer ovako složena operacija još nikada nije izvedena na toj dubini (1.500 m), kažu predstavnici BP-a. Direktor prirodnog konzervata The Nature Conservancy u Alabami, Bill Finch, kao i drugi struč-njaci, navode neke od posljedica ove velike ekološke katastrofe:

Meksički zaliv je izrazito bogat škampa-• ma, kamenicama i rakovima, koje nafta direktno ugrožava (treba imati u vidu da se oko 40% sveukupne nacionalne mor-

MRLJA STIGLA DO TANJURA

ske hrane obezbjeđuje upravo iz sjever-nog dijela ovog zaliva) Obala Meksičkog zaliva je jedna od naj-• značajnijih regija za ptice u Americi, gdje se dva puta godišnje dešavaju mi-gracije ptica iz Sjeverne Amerike Ugroženi su i delfini, morske kornjače i • aligatori Ugrožene su obale Floride, Alabame, • Misisipija, Lujzijane i Teksasa Ugrožene su močvare ( iako močvara • ima vlastiti sistem odbrane – travu koja predstavlja svojevrsnu žicu i štit od ne-gativinih utjecaja i prodora u močvaru, tzv. Spartina patens travu, ta zaštita pri-likom višednevnog priliva nafte, može biti uništena) Zbog ove katastrofe, zabranjen je ribo-• lov Direktan ekonomski utjecaj – zabranom • ribolova i smanjenom proizvodnjom morske hrane trpi turizam, nestašica do-maće morske hrane u ugostiteljstvu Mnogi radnici koji žive od mora i mor-• skih djelatnosti su socijalno i ekonomski ugroženi Ekološke posljedice će se osjećati mjese-• cima i godinama poslije ove katastrofe.

Novije satelitske snimke ove naftne mrlje pokazuju da je ona više nego trostruko veća nego ranije, javlja BBC. Stručnjak koji je analizirao te snimke, Hans Graber kaže da se nafta širi brže nego što se pred-viđalo, jer snažan vjetar i uzburkano more otežavaju postupke ograničavanja širenja mrlje. Ono što stručnjaci jedino sa sigur-nošću tvrde jeste:“Ovo nas podsjeća kako smo svi loše pripremljeni za ova-kva dešavanja!“. Sigurno je i to da će biti potrebni dani i godine za sanaciju curenja nafte, a mjeseci i godine će trebati da bi se sa sigurnošću moglo reći kakve će poslje-dice ova naftna mrlja prouzrokovati u bu-dućnosti !

In memoriam

NOVAK ANđELIĆ(1922. - 2010.)

Novak Anđelić, Trebinjac po rođenju i ranom školovanju, bio je jedan od prvih maturanata trebinjske gimnazije. Od svojih srednjoškolskih dana pripadao je pokretu napredne omladine, a u antifa-šističkom narodno-oslobodilačkom ratu je sudjelovao od samog početka, kao borac i organizator. Obavljao je niz značajnih funkcija u jedinicama NOVJ, a odmah poslije oslobođenja bio je slu-šalac visoke škole „Đuro Đaković“ u Beogradu. Nosilac je Partizanske spo-menice 1941. I mnogih drugih visokih ratnih i poslijeratnih odlikovanja. Pored toga, dodijeljen mu je veći broj društve-nih priznanja, između ostalih i Šestoa-prilska nagrada grada Sarajeva.Od davnih pedesetih godina pa sve do svoje smrti nije se odvajao od rješavanja praktičnih i teorijskih pitanja zaštite čo-vjekove okoline. Obavljajući visoke funkcije u upravnim i političkim tijeli-ma, Novak Anđelić se svrstao među najistaknutije pionire borbe sa naraslim ekološkim problemima u našem druš-tvu. Kao ministar u vladi SR BiH, kao rukovodilac skupštinskog odbora i kao aktivista prvih organizacija okrenutih očuvanju naše prirode, pružio je drago-cjen doprinos razvijanju ekološke svije-sti i pokretanju konkretnih projekata zaštite okoliša, za što mu je i dodijeljena Šestoaprilska nagrada. Učestvovao je na nizu zapaženih skupova i objavio niz radova na ekološke teme u stručnim ča-sopisima, kao i više intervencija u dnev-noj štampi. Bio je među najvjernijim i najvrednijim učesnicima brojnih akcija Fondeka, njegov rad, njegove ideje i sa-vjeti mnogo su značili za uspjehe i ugled ove organizacije. Zaštita čovjekove oko-line je ostala opsesijom Novaka Anđeli-ća, koja ga nije napustila do posljednjeg daha, bukvalno do smrti. Njegov entu-zijazam i predanost radu dali su rezul-tate za koje mu dugujemo trajnu za-hvalnost.

Akademik Ljubomir Berberović;Muharem Kreso

Akcija spašavanja Upitan opstanak


64 Bitka na okeanu

U saradnji sa Centrom André Malra-ux Fondeko je organizirao promo-ciju revije broj 30 i Javnu tribinu u

Stocu u okviru projekta „Vrtovi Stoca – Vr-tovi Evrope“. Na tribini su održana dva predavanja i to iz oblasti okoliša predavača mr. Mehmeda Cere, pomoćnika Federal-nog Ministra u Sektoru za okoliš i Ane Mr-dović, dipl. inž. hortikulture na temu „Hor-tikultura i zaštita okoliša“.Održana je promocija revije broj 30 u Lju-buškom na poziv Ekološkog društva „Sla-povi Kravice“ i predavanje akademika Midhata Usčuplića „Milenijumska ocjena ekosistema“.

STOLAC, KRAVICE, PARIZ ...Sporazum o saradnji između Vlade Kanto-na Sarajevo i nevladinog sektora u Kanto-nu Sarajevo potpisan je 24. marta 2010. na svečanoj ceremoniji potpisivanja u Domu mladih Centra Skenderija. Sporazum je potpisala u ime Mreže Sporazum plus Mir-jana Sirćo i u ime Vlade premijer Besim Mehmedić. Pored toga Sporazum su potpi-sali i ministri u Vladi Kantona Sarajevo i četrdeset tri nevladine organizacije članice Mreže Sporazum.Fondeko je učestvovao u izradi Sporazuma od samog početka kao član Tima za izradu Sporazuma o saradnji Vlade Kantona i ne-vladinog sektora.Na poziv organizacije COLOCO iz Pariza, a u organizaciji Centra André Malraux u okviru projekta „Vrtovi Stoca – vrtovi Evro-pe“ organizirano je studijsko putovanje u Pariz. Pozvani su nevladina organizacija „Orhideja“ iz Stoca, Fondeko, predstavnik Općine Stolac, predstavnik „Parka Mojmi-lo“, kao i predstavnik biznis sektora iz Sto-ca. U okviru programa organizirane su posjete vrtovima i gradskim parkovima Pariza, kao i obilazak Kraljevskog povrt-njaka, vrtova Versajskog dvora i upoznava-nje sa radom Visoke državne škole pejsaža u Versaju.

U saradnji sa Fondacijom za održivi razvoj „Odraz“ Fondeko realizira projekat „Čo-vjek je čovjeku životna sredina“ koji se pro-vodi u četiri osnovne škole Kantona Saraje-vo.Cilj projekta je omogućiti djeci više informacija iz obrazovanja o ekologiji i okolišu i kulturi življenja. U okviru projek-ta uradjena je i brošura „UrbanEko“ koja će biti podjeljenja učenicima tokom radioni-ca koje će se održati u školama.

Sporazum o saradnji između Vlade Kan-tona Sarajevo i nevladinog sektora u Kantonu Sarajevo potpisan je 24. marta

2010. na svečanoj ceremoniji potpisivanja u Domu mladih Centra Skenderija. Sporazum je potpisala u ime Mreže Sporazum plus Mirjana Sirćo i u ime Vlade premijer Besim Mehmedić, pored toga Sporazum su potpi-sali i ministri u Vladi Kantona Sarajevo i če-trdeset tri nevladine organizacije članice Mreže Sporazum plus Kanton Sarajevo, čija je članica i FONDEKO.Centar za promociju civilnog društva je u oktobru 2008 godine pokrenuo inicijativu za potpisivanje sporazuma o međusektorskoj saradnji i kod nevladinog sektora i u Vladi Kantona Sarajevo. Održani su brojni sastani-ci, razgovori, fokus grupe. Htijeli smo da do-đemo do stvarnog razumijevanja, ne samo o potrebi uspostavljanja institucionalne sarad-nje, već i šta ta saradnja zaista znači, kakve su obaveze i Vlade i nevladnih organizacija. Zbog toga je, vjerujemo, važnost ovog proce-sa prepoznao i naš donator, Fond otvoreno društvo BiH, koji ove aktivnosti podržava fi-

nasijski već treću godinu. Sve ovo što je do sada urađeno, od formiranja NVO Mreže „Sporazum plus“ Kanton Sarajevo, Tima za izradu Sporazuma sastavljenog od jednakog broja predstavnika Vlade i NVO-a u Kanto-

nu Sarajevu, do samog potpisivanja Spora-zuma, je samo prvi korak u procesu izgrad-nje nove demokratske prakse.

DIJALOGOM DO REZULTATAMreža plus

nastavak na str. 66

Promocija revije u Ljubuškom Pariz-ozelenjavanje fasada

65


Fondeko između dva broja

Povodom Dana planete Zemlje udru-ženje Vlašić planet života organiziralo je i uspješno realizovalo jednodnevnu

akciju pošumljavanja tj. dopune sadnica če-tinara na području Babanovca (Vlašić) u saradnji sa relevantnim preduzećima i insti-tucijama iz oblasti šumarstva. Cilj aktivnosti je bilo uređenje i unapređenje prirodnog nasljeđa u svrhu priprema za

Udruženje „Vlašić planet života”

VIŠE OD HILJADUSADNICA NA BABANOVCUPovodom četvrte godišnjice udruženja i prvog dana proljeća, udruženje Vlašić planet života je realiziralo aktivnost obogaćivanja rekreativnih sadržaja za dječije uzraste na Vlašiću (centralni plato Babanovca). Aktivnosti su podržane od općine Travnik i Fabrike duhana Sarajevo

Akif Smajlović, profesor

U selu Pepelari, Općina Zenica rastu muška tisa obima 390 cm i ženska obima 483 cm. Navedene tise su

bile pod zaštitom u bivšoj državi, a sada imaju prividnu zaštitu i prepušteni su brizi mještana i planinara. Kako selo Pepelari ulaze u Park prirode „Babina“ u koje spadaju još Smetovi, Bri-stovac, Lastavica i dolina Babine rijeke ukupne površine 40 km2 Kantonalna Skup-ština ZDK je navedeno područje proglasila zaštićenom zonom.

NVO Zeleni BiH - Zenica

OKUPLJANJE POD STAROM TISOM

Jedan od osnovnih principa na kojima poči-va Sporazum je priznavanje različite, ali komplementarne uloge koju ova dva sektora imaju u društvu. Ponekad to znači razgovor, ponekad dogovor a ponekad i kritiku. Među-tim neosporna je činjenica da su različiti protesti, ulične akcije i sl.,uglavnom zbog ne-zainteresovanosti vlasti za dijalog, do sada bili jedini vid “komunikacije” sa građanima!Partnerski odnos ne znači da nemate pravo na kritiku, ali ta kritika mora biti i konstruk-tivna i konačno morate predlagati i rješenja, što je također uloga nevladinih organizacija.Slijedi praktična primjena Sporazuma kroz formiranje Savjeta za saradnju Vlade i NVO sektora u Kantonu Sarajevo, izradu Pravila/Kodeksa dobre prakse o učešću građana u donošenju odluka i Kodeksa o finansiranju NVO iz sredstava Kantonalnog budžeta. Pri-mjena ovih pravila omogućiće veću transpa-rentnost u radu Vlade, a transparentnost podupire odgovornost. Istovremeno, njihova primjena omogućiće vlastima da kreiraju javne politike zasnovane na stvarnim potre-bama i zahtjevima građana, uključivanje NVO-a u donošenje budžeta Kantona prema budžetskom kalendaru, a građani bi imali izgrađene kanale da preko NVO-a iznesu svoje probleme i predlože rješenja. Sve zemlje iz našeg okruženja imaju potpisa-ne slične sporazume o međusektorskoj sa-radnji, a u samoj BiH imamo sličan spora-zum na državnom nivou i u više od 50 opština u cijeloj BiH, ali i u dva kantona. S obzirom da su evidentni brojni problemi koje niti jedna pojedinačna institucija, orga-nizacija pa ni vlast ne može sama riješiti, htjeli mi to ili ne, moramo govoriti o dijalogu i iskorištenju svih kapaciteta koji nam stoje na raspolaganju. Svi moramo prihvati svoj dio odgovornosti, i vlast, i nevladine organi-zacije ali i građani pa i mediji!

predstojeću ljetnu sezonu na Vlašiću.U akciji je učestvovalo 70 studenata, ljubite-lja prirode, članova udruženja i predstavni-ka iz oblasti šumarstva gdje je posađeno 420 sadnica četinara na 6 lokacija u urbanoj zoni Babanovca, a ujedno su vlasnici vikend objekata i hotelsko/ugostiteljskih objekata posadili 650 sadnica.

nastavak sa 65 str.

Pošumljavanje Vlašića


66 Fondeko između dva broja

OSNOVANA ZELEnAPARLAMENTARNA GRUPASabina Jukan, dipl. ing. tehn.

Centar za ekologiju i energiju Tuzla kao nacionalna koordinirajuća orga-nizacija BELLS pokreta u BiH je

18.03.2010. u Parlamentarnoj skupštini BiH upriličio javnu promociju „Zelene Parla-mentarne Grupe“ u PS BiH.Sa skupa je poslata pozitivna poruka javno-sti jer je većina parlamentarnih stranaka bezrezervno podržala inicijativu bez obzira dolaze li iz pozicije ili opozicije što šalje jed-nu novu poruku da smo svi mi ipak dio jed-nog okoliša, koji ne poznaje partijske boje, niti granice, koje treba sačuvati i za genera-cije koje dolaze.Skup su podržali poslanici Parlamenata Ma-kedonije i Srbije koji su prenijeli iskustva već formiranih zelenih grupa u njihovim zemljama, kao i nacionalne koordinirajuće organizacije BELLS pokreta u Makedoniji (4x4x4 Balkanski mostovi) i Srbiji (Centar modernih veština).Osnivanje Zelene Parlamentarne Grupe je inicijativa koja ima za cilj da okupi zastupni-

Centar za ekologiju i energiju Tuzla

ke većine zemalja balkanske regije, koje je narod izabrao, da sjednu zajedno za isti stol sa predstavnicima Organizacija Civilnog Društva iz njihovih zemalja i da otvoreno razgovaraju i donose zajedničke zaključke vezane za akcije koje je neophodno poduze-ti na polju zaštite okoliša.

Prvi članovi „Zelene Parlamentarne Grupe“ u BiH, koja je otvorena i za druge zainteresi-rane poslanike/delegate su: Sead Jamako-smanović, Lazar Prodanović, Selim Bešlagić i Remzija Kadrić. Ovoj grupi pridružili su se poslanici Mehmed Suljkanović, Nermina Zaimović-Uzunović i Bajazit Jašarević

Sa osnivačkog skupa u Parlamentu BiH

67


Iz aktivnosti ekoloških organizacija

NERETVI

U zagrljaju tvog vječitog hukaGledam ti ko zjene dubine zelene,Čujem ti glas ko sa drugog svijeta.Zoveš li mene?

U cik zore sva kristalna brdaU tebi operu vedre poglede svoje.Po površini tvojoj nebo razlije osmijehI udahne ti božanski lijepe boje.

Sad sunce kroz tvoje bistrineProtkiva zlate od zlata.Stani!Postaćeš zelen, zlatom izvezen mermer.Hoću da klešem stub za rajska vrata.U suton plav šumiš ko drevna pričaO prolaznosti svega što jednom na svijetu bi.Svaka ti riječ jezom stravi mi srce.Reci mi!Je si li tiOgledalo početka i mora vječite misli,Ili ti vali samo vremena broje?Mir svuda.Tvoj šum postaje sve jači.Šta čujem u njemu?Je li to smijeh moje duše?

Beskrajno crno oko gleda mi u golu dušu.Noć.O čemu to šumiš bezdušno u mome strahu?O nepoznatom što iza leđa nam se diže,O zemaljskom blijesku, il’ ništavnom prahu?

O, prestani jednom i ne šumi više!Boli me svijest.Šapući tiše, tiše!Volim te kad suncu ljubiš oko zlatno I kad jablan u tebi krunu njiše.

Hamza Humo

VOĆKA POSLIJE KIŠE

Gle malu voćku poslije kiše:Puna je kapi, pa ih njiše.I bliješti, suncem obasjana,Čudesna raskoš njenih grana.

Al’ nek se sunce malko skrije,Nestane sve te čarolije.Ona je opet, kao prvo,Obično malo, jadno drvo.

Dobriša Cesarić

AH, EVO OPET

Ah, evo opet dođoh u naš kraj,U naše mile, bregovite strane,Gdje žarko sunce jače sipa sjajNa njive, vode i usjeve rane.

Gdje dom moj stoji uz široki drumI pred njim stara murva stoji što je davnoSlušala bijesnih turskih konja šumI zveket mača u sumračje tavno...Dođoh... i moja smirila se dušaŠto plakala je u jesenji dan, Kad svuda bješe – vjetar, kiša – tmuša...

Što snivo sam ga jedne noći zlatne.A sada?... Ljupki pogledi me prateI čini mi se ovo sve ko san.

Antun Branko Šimić

PROLJETNE VODEProljetne vode burljaju!Slapovi im kao ruke,A grive razigraneOd planine do ravne luke.

Probudio se strašni duh vode!On rakite, što vise, lizneI vrelo natjera da brizneIz međe i iz pristanka.Rije podziđe i plotove!Boji ga se trska tankaI janje što s mostića zove.On ga ponese i počne davitA ipak ga u glib otplavi.

Neka hučno jureRječice i njihova braća,Neka šiklja iz izvora mutnih!

Nemojmo – već sada! – mislitiNa listopad žutiKad sve vehneI kada svaki slap okraća – Na koritu il’ ispod javora – I kada boluje trava i gora...

Džemaludin Latić

BOSNA ŽUBORI

Bosna žubori; nad pitomim krajemAnđeo mira širi laka krila – I lahor pirka, ko da sitnom cvijećuMistične priče šapće večer mila.

Bosna žubori i ko rujne usneCvijetne tiho obalice ljubi,Pa tamo negdje, poput moje misli, Kraj tvog se dvora u daljini gubi.

Bosna žubori, a s barčicom mojomNestašno sitni igraju se vali;Ah, čini mi se, moj anđele, takoDa ljubav tvoja srcem mi se šali.

Musa Ćazim Ćatić


68 Pjesmarica FONDEKO svijeta

Odabrala: Anida Džanko

ZELENE VIJESTIOdabrala: Anida Džanko

ACIdIfIkACIJA OCeAnAuZrOkOvAnA vISOkIM rAZInAMA ugLJIčnOg dIOkSIdA PrIJetI rAvnOtežI bIOSfereIzvor: www.znanost.com/ekologija-i-okolis; www. sciencedaily.com

Kiselost svjetskih oceana se povećava, a ta kiselost je sve veća prijetnja morskim vrsta-ma. To je dodatni dokaz da je atmosferski ugljični dioksid, odgovoran za klimatske promjene, odgovoran i za negativne učinke u morskom okolišu, tvrdi antarktički biolog mora Jim McClintock, profesor na Sveučili-štu u Alabami.„Oceani služe kao odvod ugljičnog dioksida ispuštenog u atmosferu,“ govori McClintock, koji je proveo više od dva desetljeća prouča-vajući morske vrste uz obale Antarktike. Ugljični dioksid je apsorbiran od strane ocea-na i kemijskim procesom vodikovi ioni su otpušteni čineći tako morsku vodu kiselijom. „Postojeći podaci ukazuju na konstantan rast kiselosti u oceanima, i to je direktan rezultat rasta razine ugljičnog dioksida u atmosferi,“ tvrdi McClintock. „Utjecaj na mnoge orga-nizme koji obitavaju u vodama je dubok... Evolucija jednostavno možda neće biti u sta-nju pratiti brze promjene u okolišu, jer mor-skim organizmima tipično treba duže vrije-me, stotine i tisuće godina, da se prilagode. Ali acidifikacija oceana se dešava prebrzo za mnoge vrste koje neće preživjeti ukoliko se trend povećanja ugljičnog dioksida antropo-genog podrijetla ne poništi.“

genetSkI InžInJerIng kuCA nA ŠuMSkA vrAtA Izvor: www.znanost.com/ekologija-i-okolis; www.scientificamerican.comGenetski inžinjering kuca šumama na vrata. Dok je praksa spajanja stranog DNA u že-tvene biljke postala uobičajna, malo koja kompanija ili tim istraživača usudio se pri-mijeniti genetski inžinjering na biljke koje

doprinose kočoperenju ekonomije Sjedinje-nih Država – stabla. No to će se brzo promi-jeniti. Industrijski giganti, International Pa-per Co. i MeadWestvaco Corp., planiraju izmijeniti plantaže šuma jugoistoka Sjedi-njenih Država zamjenjivanjem domaćih vr-sta s genetički modificiranim eukaliptusi-ma, brzorastućeg australskog drva.Prodor u vode genetskog inžinjeringa od strane kompanija vođen je ArborGen LLC-om. Oni zajedno pokušavaju prebroditi ne-koliko prepreka po prvi put. Prvenstveno pokušavaju genetskim manipulacijama ograničiti sposobnost reprodukcije eukalip-tusa, da vrsta ne bi postala invazivna te ugrozila ostale domaće vrste.

Koristeći eukaliptuse, kao stablo zalihe, Sje-dinjene Države bi jednostavno stizale tren-dove zemalja kao što je Brazil, koji je u po-sljednjih nekoliko desetljeća prešao iz velikog uvoznika stabala u izvoznika. Osta-je, dakle, otvoreno pitanje hoće li nova indu-strija uspjeti zadovoljiti izazove pred koje je stavljena, a koji nisu samo ekonomske pri-rode već i ekološke, jer je dugoročno u pita-nju i opstanak domaćih vrsta stabala, koje postaju ugrožene ukoliko oplodnja eukalip-tusa izmakne kontroli.

AMerIkA nAPOkOn grAdIekO-eLektrAne Izvor: www.znanost.com/ekologija-i-okolis; www.scientificamerican.comCalpine Corp. razmišlja o gradnji prve elek-trane u Sjedinjenim Američkim Državama koja bi poštivala federalna ograničenja koja se tiču emisije stakleničkih plinova. Elekrana bi bila sagrađena u Kaliforniji nakon što se završe posljednje regulativne prepreke.Bay Area Air Quality Management District izdao je certifikat o kvaliteti zraka i tvrtki iz Hustona odobrio gradnju postrojenja. Radi se o elektrani od 600 megawata dobivenih izgaranjem prirodnog plina. Projekt će zau-zimati prostor od 15 jutara zemlje u Haywar-du, istočno od zaljeva San Francisca. Elek-trana Russel City proizvoditi će 50 posto manje otpuštanja stakleničkih plinova čak i od najmodernije elektrane na ugljen. Prema Calpineu, emitirat će 25 posto manje istih plinova nego što to zahtijevaju postavljeni

standardi od strane California Public Utiliti-es Commission. Početak izgradnja elektrane očekuje se krajem ove godine.

nOvI trend - trgOvInAOtPAdOM Izvor: www.znanost.com/ekologija-i-okolisTrgovina oružjem, trgovina ljudima, trgovina drogom, ilegalna trgovina nekretninama...i ilegalna trgovina otpadom!Ilegalno rješavanje otpada u novije vrijeme postaje sve veći trend. Otpad, najčešće opa-san i problematičan, odvozi se u zemlje u razvoju zbog izbjegavanja strožih standarda obrade ili iskorištavanja nižih troškova. Eu-ropska unija kao sinonim zajedničke države i otvorene granice ide na ruku ilegalcima. Studija iz 2005. godine pokazala je da se 20 % obrađenog otpada šalje na odlagalište, dok 80 % ide na regeneracijske postupke. No postavlja se pitanje jesu li postupci obra-de tog otpada ekološki prihvatljiviji u ze-mljama u koje se otpad izvozi, od onih iz kojih se izvozi ? Ili je stvar samo u cijeni. Pod najvećim količinama otpada podrazu-mjeva se e-otpad, odnosno električni otpad. Teško je pratiti puteve otpada te njegov izvoz u druge zemlje. Zasigurno se zna da jedan dio otpada ide u Afriku, ali ne zna se tačno o kojim se količinama radi. Konačni ciljevi tog otpada su države kao Gana, Nigerija i Egipat. Na tlu Europske unije najveći izvo-znici otpada su Njemačka, Luksemburg, Ir-ska i Belgija, dok su najveći uvoznici Danska i Norveška. Prilikom transporta najmanje se vodi računa o okolišu. Posljednjih godina došlo je do određenih pomaka i doneseni su te prihvaćeni principi o prijenosu otpada. No ipak, ne pridržavaju se svi toga. Ti prin-cipi se većinom odnose na reciklažu, te da otpad sa prostora Europske unije tu i ostane. Svaka država članica morala je prihvatiti te principe i godišnje dostavljati izvještaje Eu-ropskoj komisiji o količini otpada, uvozu i izvozu.

naučno popularna revija o prirodi, čovjeku i ekologiji broj 31

Documents