SADRŽAJ

1. UVOD .................................................................................................................2

2. ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VRHUNSKIH JUDAŠA .................4

2.1. Motoričko-funkcionalne i antropometrijske značajke judaša ......................4

3. ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VRHUNSKIH HRVAČA .............14

3.1. Motoričko-funkcionalne i antropometrijske značajke hrvača ....................14

4. ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VRHUNSKIH KARATISTA ........22

4.1. Motoričko-funkcionalne i antropometrijske značajke karatista .................23

5. ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VRHUNSKIH TAEKWONDO

BORACA ..........................................................................................................28

5.1.Motoričko-funkcionalne i antropometrijske značajke taekwondo boraca ..29

6. ZAKLJUČAK ...................................................................................................36

7. LITERATURA ..................................................................................................37

8. SAŽETAK ........................................................................................................38

1

1. UVOD

Uspješnost sportaša određena je razinom i strukturom velikog broja sposobnosti,osobina i

dimenzija. Karakterističan antropološki status formira svojevrstan kompleks individualnih

obilježja koja omogućuju visoku efikasnost sportaša u konkretnim uvjetima natjecanja. Da bi u

budućnosti predvidjeli rezultate mlađih sportaša moraju se izdvojiti bitne karakteristike koje

određuju pojedinog sportaša. Vrhunski sportski rezultati u svakom sportu produkt su niza

„kockica“ poslaganih prema redoslijedu, a naglasak u trenažnom procesu bit će na onim

elementima antropološkog statusa koje ističu dominantne sposobnosti sportaša.

Za procjenu efikasnosti treninga tj. motoričkog statusa, koriste se valjani i pouzdani

mjerni instrumenti. Pokazatelji efikasnosti treninga mogu se iskazati kroz vizualno vrednovanje

treninga, testiranje motoričkih sposobnosti sportaša i natjecateljske rezultate. Izuzetno je važno

da se sve osobine i dimenzije koje leže u osnovi sportske efikasnosti mogu izmjeriti i razvijati

trenažnim operatorima, te podizati na sve višu razinu. Svaka dugoročna procedura za planiranje i

programiranje sportske karijere mora sadržavati podatke o svim važnim psihosomatskim

karakteristikama pojedinih sportaša.

Svaki sport po svojoj strukturi je različit. Neki pred sportaše stavljaju visoke zahtjeve,

drugi su manje kompleksni i imaju mali broj zahtjevnih dimenzija. Sama hijerarhijska struktura

pokazatelja uspješnosti u sportu napravljena je od više skupina sposobnosti, osobina i znanja.

Prvu skupinu čine pokazatelji bazičnog, drugu specifičnog motoričkog statusa a višu razinu čine

pokazatelji situacione i natjecateljske efikasnosti sportaša.

Motoričke i funkcionalne sposobnosti temelj su svakog trenažnog programa i uvjet za

postizanje vrhunskih sportskih dostignuća. Podizanje nivoa motoričkih i funkcionalnih

sposobnosti osnova je svih vrsta treninga pripreme sportaša borilačkih sportova za

natjecanje .Ono se odvija u skladu sa didaktičkim principima, među kojima su i principi

individualizacije i racionalizacije. Međutim ne može se govoriti o primjeni tih principa u

2

treningu ukoliko se ne poznaje trenutno i željeno stanje motoričkih i funkcionalnih sposobnosti,

na svakoj etapi sportaševa sportskog razvoja.

Te činjenice poznate su mnogo godina, pa je važno da se utvrđuju razlike između

različito kvalitetnih grupa boraca, u motoričkom i funkcionalnom prostoru, na različitim etapama

sportaševa sportskog razvoja. Poznavanje rezultata dobivenim takvim mjerenjima olakšava se

rad trenerima. Oni tada imaju egzaktne podatke o željenom stanju kojem trebaju težit na svakoj

etapi trenažnog procesa koji podrazumijeva dugi niz godina sportskog usavršavanja. Kontrola

sportaša je obavezan i kontroliran proces koji se provodi kontinuirano tijekom cijelog

sportaševog sportskog vijeka. Na temelju dijagnostike predviđaju se i utvrđuju mogući sportski

rezultati, te uočavamo pravilnosti ili anomalije u procesu treninga.

Rezultati prikupljeni ovakvim testiranjem koriste se za izradu planova i programa rada, a

na osnovi njih moći će se kvalitetnije provesti orijentacija i selekcija u sportu. Samo točna i

pravovremena stanja treniranosti mladih sportaša može odrediti koji su strateški pravci u

postizanju najvećih vrhunskih dostignuća.

3

2. ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VRHUNSKIH JUDAŠA

Za uspjeh u judu je potrebno imati razvijene gotovo sve antropološke dimenzije na vrlo

visokoj razini. Oni judaši koji genetski imaju i/ili treningom dosegnu vrhunsku razinu u što

većem broju antropoloških dimenzija, koja su na funkciji specifičnih tehničko taktičkih znanja,

imaju bolje predispozicije za ostvarivanje vrhunskog rezultata.

U ovom poglavlju dat će se pregled dosadašnjih istraživanja u kojima su analizirani

uglavnom vrhunski judaši kako bi se utvrdili modeli antropološkog statusa judaša.

2.1. Motoričko-funkcionalne i antropometrijske značajke judaša

Autori su u svojim eksperimentima u dosta navrata istovremeno promatrali i motoričko-

funkcionalne sposobnosti i antropometrijske karakteristike judaša, stoga će se u ovom

potpoglavlju objediniti istraživanja kojima se analiziraju navedena obilježja vrhunskih judaša.

Prvo značajnije istraživanje proveo je češki autor Žara, J. (1980.). On je prikazao

rezultate u nekim dinamometrijskim i spiroergometrijskim testovima 108 vrhunskih judaša. Pri

tome je i analizirao promjene u stupnju njihove tjelesne pripremljenosti pomoću skupa

motoričkih testova te utvrdio njihovu faktorsku strukturu. Faktorskom analizom motoričkih

testova dobiveno je deset faktora, od kojih su četiti interpretirana kao subfaktori za očitovanje

statičke snage, a ostali kao faktori dinamičke snage, izdržljivosti u snazi, aerobnih sposobnosti i

opće radne sposobnosti.

4

Tablica 1. Prikaz rezultata istraživanja nekih motoričkih, dinamometrijskih i spiroergometrijskih

testova (Sertić, H. 2000, modificirano prema Žara, J. 1980.) gdje je A.S. - aritmetička sredina, a

S.D. - standardna devijacija.

TESTOVI Jed. mjere A.S. S.D.

Bench – pressČučanj s maksimalnom težinom Pretklon s maksimalnom težinom Australsko vučenje s maksimanom težinom Ponavljajući skokovi na udaljenosti 30 mPonavljajući skokovi na udaljenosti 30 mPenjanje na uže (5m)Maksimalna sila fleksora prstiju lijeve rukeMaksimalna sila fleksora prstiju desne rukeMaksimalna sila fleksora lijevog lakatnog zglobaMaksimalna sila fleksora desnog lakatnog zglobaMaksimalna sila ekstenzora lijevog lakatnog zglobaMaksimalna sila ekstenzora desnog lakatnog zglobaMaksimalna sila ekstenzora lijevog koljenog zglobaMaksimalna sila ekstenzora desnog koljenog zglobaMaksimalna sila ekstenzora kralježniceMaksimalna sila ekstenzora kukaMaksimalna sila fleksora trupaMaksimalni O2Maksimalni relativni VO2/kgMaksimalni puls kisikLaktatBask excessTjelesna visina Tjelesna težina

kgkgkgkgsbrojbrojNNNNN

N

N

N

NNNmlmlmlmmol/lmmol/lcmkg

109,39122,7544,9994,5211,2012,363,72545,32570,35455,77457,47334,32

354,14

842,29

989,01

461,072.523,621.397,834.522,9957,3923,9512,5515,90174,0580,09

17,1116,396,8213,330,970,880,4979,7684,9568,1868,5349,34

49,54

126,45

125,86

66,51371,41216,70636,908,863,581,772,297,0210,46

5

Testiranja fizičkih sposobnosti vrhunskih juniora i seniora proveo je Little, N. G. (1991.).

On je na uzorku od 43 judaša, članova Alberta Judo Teama proveo bateriju testova koja je

obuhvaćala: visinu, težinu, kožne nabore, statičku snagu (hvata, ruku, leđa i kompletnog tijela),

fleksibilnost te maksimalnu aerobnu i anaerobnu izdržljivost. Rezultati su bili nešto slabiji od

očekivanja temeljenih na do tada objavljenim rezultatima koja su se odnosila na vrhunske judaše.

Nisu utvrđene značajne razlike u rezultatima testova između juniorskih i seniorskih natjecatelja.

Autori Callister, R. i suradnici (1991.) istraživali su kompoziciju tijela, aerobni kapacitet,

izokinetički snagu fleksora i ekstenzora podkoljenice i dužinu mišićnih vlakana mišića vastusa

lateralisa na uzorku 18 vrhunskih judaša. Rezultati upućuju na zaključak da su faktori uspješnosti

specifični i uvjetovani težinskom kategorijom. Stoga predstavljaju kompromis između mišićne

mase i maksimalizacije fizioloških kapaciteta i mogućnosti.

Svaka sportska aktivnost determinira pojedine specifičnosti u kondicijskoj pripremi

sportaša. Pretpostavku da bi judaši mogli imati značajno jače mišiće trupa, s obzirom na

specifičnu pripremu, u odnosu na ostale sportaše testirali su Kort, H. H., Hendriks, E. (1992.).

Oni su usporedili rezultate izokinetičke snage fleksora, ekstenzora i rotatora trupa 28 vrhunskih

judaša, s rezultatima 34 vrhunska biciklista. Njihove početne hipoteze su se potvrdile, s obzirom

da su judaši postigli značajno bolje rezultate u svim provedenim testovima za procjenu

izokinetičke snage trupa.

Autori Franchini i suradnici (2007.) te Sbriccoli, P. i suradnici (2007.) testirali su

reprezentativce Brazila, odnosno Italije nekim testovima za procjenu snage1, a rezultati su

prikazani u tablici 2.

1 Rezultati u nekim testovima su prikazani i u relativnim vrijednostima, što je po mišljenju autora dragocjeniji podatak jer se uzima u obzir težina ispitanika.

6

Tablica 2. Testovi za procjenu snage

VARIJABLA BRAZIL A

N=7

BRAZIL B i C

N=15

ITALIJA M

N=6

ITALIJA ž

N=51 RM Bench

1RM Row

1RM polučučanj

1RM Bench rel.

1RM Row rel.

1 RM poluč.rel.

Lat mašina

Leg press

Mrtvo dizanje

110+/-25

116+/- 21

104+/-27

1.24+/- 0.11

1.16+/- 0.14

1.44+/-0.14

-

-

-

110+/-23

115+/-24

104+/-18

1.28+/-0.16

1.21+/-0.10

1.39+/-0.11

-

-

-

160+/-30

-

-

-

-

-

141+/-15

396+/-8.2

127+/-11

73+/-13

-

-

-

-

-

Istraživanja funkcionalnih karakteristika sportskih aktivnosti vezana su za utvrđivanje

važnosti pojedinih funkcionalnih parametara u pogledu sportske uspješnosti u pojedinim

disciplinama. Slijedi sažeti pregled novijih radova iz navedene tematike u području juda:

Dvadeset devet ruskih judo reprezentativaca podvrgnuto je testiranju s ciljem

utvrđivanja modelnih karakteristika nekih fizioloških parametara vrhunskih judaša (Seluianov, I.,

Tabakov,S. 2001.). Mjerena je maksimalna anaerobna moć, snaga i primitak kisika pri 170

otkucaju srca u minuti, na razini anaerobnog praga. Primijenjena su dva ergometra, posebno za

ruke i noge. Dobiveni rezultati ukazuju na dvostruko veći broj brzih mišićnih vlakana kod mišića

ruku,nego kod mišića nogu. Stoga je, tvrde autori, aerobni kapacitet mišića ruku gotovo

dvostruko manji od mišića nogu.

7

Uspoređujući brzinu i način oporavka kod dvije kvalitetom različite skupine judaša.

Autori (Franchini, E. I sur. 2003.) došli su do interesantnih spoznaja. Naime, oni su svrstali 17

judaša u tri ranga, sukladno njihovim rezultatima na natjecanjima. Cilj toga istraživanja je bio

utvrditi efekte aktivnog, odnosno pasivnog oporavka nakon judo borbe. Sposobnost brzine

oporavka se procjenjivala koncentracijom laktata u krvi (efikasnost puferskog sustava) i

sposobnošću izdržavanja ponovljenih anaerobnih zadataka visokog opterećenja.

Autori su došli do zaključka da kvalitetniji judaši bolje podnose opterećenja visokog

intenziteta te da aktivni oporavak bolje uklanja laktate iz krvi od pasivnog.

Da judo borba iziskuje ogromni ergetski potencijal potvrdili su Cottin, F., Durbin F.,

Papelier, Y. (2004.). U svojoj studiji usporedili su varijacije u otkucajima srca između dva tipa

opterećenja za 10 vrhunskih judaša. Uspoređivali su se i bilježili srčani intervali prilikom 4-

minutne judo borbe s jedne strane, te 4-minutne vožnje na bicikl ergometru na razini

maksimalnog primitka kisika, s druge strane. Dobiveni rezultati upućuju na veću energetsku

potrošnju pri judo borbi koja ima obilježje dinamičkog opterećenja, nego prilikom aktivnosti

uglavnom statičke prirode, kakvo je vožnja biciklo ergometra.

Interesantno je prikazati neka istraživanja vrijednosti maksimalnog primitka kisika

(relativne vrijednosti), kao mjere aerobnog kapaciteta, te vrijednosti sile, odnosno utrošenog rada

na bicikl ergometru kao mjera anaerobnog kapaciteta judaša visoke kvalitete.

8

Tablica 3. Rezultati istraživanja maksimalnog primitka kisika (relativne vrijednosti) judaša

visoke kvalitete

AUTORI ISPITANICI VO2 max

TAYLOR I SUR. 1981.

TUMILTY I SUR. 1986.

MAEJAN I SUR. 1986.

VIDALIN I SUR. 1988.

THOMAS I SUR. 1989.

CALLISTER I SUR. 1990.

CALLISTER I SUR. 1991.

EBINE I SUR. 1991.

LITTLE I SUR. 1991.

MICKIEWITZ I SUR. 1991.

BORKOWSKY I SUR. 2001.

FRANCHINI I SUR. 2005.

FRANCHINI I SUR. 2007.

SBRICCOLI I SUR. 2007.

ALMANSBA I SUR. 2007.

19-KANADA

17-AUSTRALIJA

9-FRANCUSKA

8-FRANCUSKA

22-KANADA

8-SAD

18-SAD

13-JAPAN

17-KANADA

9-KANADA-JUNIORI

157-POLJSKA

58-POLJSKA

7-BRAZIL

15-BRAZIL B i C REPREZ.

6-ITALIJA

23-FRANCUSKA

57,5

53,2

59,8

53,8

59,2

53,2

55,6

45,9

53,7

59,3

60,3

56,6

48,3

49,6

47,3

60,5

9

Tablica 4. Rezultati istraživanja anaerobnog kapaciteta (bicikl ergometar i ručni ergometar),

judaš visoke kvalitete

RUKE NOGE

REPREZENTACIJA

KANADA

POLJSKA

ITALIJA

FRANCUSKA

N

22

58

6

22

W/kg J/kg

9,3 260

- -

- -

- -

W/kg J/kg

13,7 320

12,5 273

12,1 -

16,9 -

Specifične metode rada i volumen opterećenja osim na motoričko-funkcionalne

sposobnosti, utječu i na morfološke osobine judaša. Prema važećim pravilima, na judo

natjecanjima se sudionici svrstavaju po težini u jednu od sedam kategorija. Stoga je poželjan što

veći udio mišićne mase u ukupnoj tjelesnoj masi. Potkožno masno tkivo je nepoželjno jer ne

sudjeluje u obavljanju rada a povećava ukupnu masu što uvjetuje prelazak u višu

kategoriju,odnosno smanjuje izglede za uspjeh na natjecanju. Dakle, judaše obilježava nizak

postotak potkožnog masnog tkiva (osobito one u nižim težinskim kategorijama) što zorno

prikazuje tablica 5.

Tablica 5. Prosječne vrijednosti postotka masnog tkiva judaša visoke kvalitete

10

REPREZENTACIJA % MASTI AUTORI

Mađarska 1979.

Kanada 1979.

Kanada 1987.

SAD 1991.

Japan-Svuč.-1997.

Brazil-Sveuč.-2002.

Brazil 2002.

Francuska 2007.

8,9

12,3

9,3

8,3

16,2

13,7

11,4

11,1

Farmosi i sur.

Taylor i sur.

Thomas i sur.

Callister i sur.

Lida i sur.

Franchini i sur.

Franchini i sur.

Almansba i sur.

Da judaši spadaju u sam vrh mezomorfnih somatotipova na hijerarhijskoj ljestvici sportaša

potvrdila su i sljedeća dva istraživanja:

1. Morfološki status vrhunskih talijanskih judaša istraživali su (Gualdi-Russo, E., Graziani,

I.,1993.). Oni su utvrdili somatotipove 1593 sportaša i sportašica raznih sportova prema

Heath-Carterovoj ljestvici. Dominaciju mezomorfne komponente (mišićne komponente)

u odnosu na endomorfnu i ektomorfnu komponentu autori su utvrdili osobito kod

gimnastičara, veslača te judaša.

2. Također veliku studiju utvrđivanja Heath-Carterovih somatotipova na uzorku od 300

sportaša (od čega je bilo 66 judaša) iz različitih sportova (odbojka, veslanje, hrvanje,

boks, judo i karate), proveli su Krawczky, B., Sklad, M. te Jackiewicz 1997. godine. Kao

i kod prethodno spomenutog istraživanja dobivena je izrazito visoka mezomorfna

komponenta kod judaša te su uz hrvače imali najizrazitiju mišićnu komponentu. U tom

istraživanju prosječni somatotip judaša je iznosio 2.84 za endomorfiju, 6.07 za

mezomorfiju, te 1.51 za ektomorfiju.

11

3. Na kraju, zanimljivo je prikazati rezultate svojevremeno najboljih hrvatskih judaša kadeta

i juniora (osvajača medalja na državnom prvenstvu 2005. god.) u nekim bazičnim

motoričkim testovima (Krstulović, S. 2006.).

KADETI (15.6 god.) JUNORI (17.3 god.)

varijableBr.ispitanika A.S. S.D. Br.ispitanika A.S. S.D.

MPRR

MISP

MPOL

MKUS

MSDM

MBLO

MTAR

MTAN

MDTS

MČUČ

MSKL

MVIS

MKIM

M60V

MT6M

19 61,89 10,51

19 75,42 13,16

19 8,48 1,56

19 7,98 0,64

19 243,26 20,06

19 42,28 5,72

19 37,32 4,67

19 42,58 4,90

19 52,74 5,10

19 58,42 9,12

19 38,95 12,22

19 64,64 22,11

19 10,56 0,97

19 8,67 0,38

19 1482,11 95,40

15 79,53 12,44

15 79,87 19,41

15 7,43 0,98

15 7,60 0,49

15 258,60 16,29

15 44,30 8,25

15 40,53 3,50

15 46,40 5,22

15 57,00 8,32

15 61,40 6,07

15 45,87 11,95

15 59,59 16,26

15 8,39 0,90

15 8,18 0,34

15 1522,67 145,18

Tablica 6. Rezultati hrvatskih judaša (kadeta i juniora) u nekim bazičnim motoričkim testovima

Gdje su: MPRR-pretklon raznožno; MISP-iskret palicom; MPOL-poligon natraške; MKUS-

koraci u stranu; MSDM-skok u dalj iz mjesta; MBLO-bacanje loptice 200 g. iz mjesta; MTAR-

12

taping rukom, MTAN-taping nogom; MDTS-dizanje trupa iz sjeda u 1 minuti; MČUČ-čučnjevi

u jednoj minuti; MSKL-sklekovi u 1 minuti; MVIS-izdržaj u visu zgibom; MKIM-okretnost na

tlu; M60V- trčanje 60 metara iz visokog starta; MT6M-trčanje 6 minuta.

3. ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE VRHUNSKIH HRVAČA

13

Kao i u judu, u hrvanju je potrebno imati razvijene gotovo sve antropološke karakteristike

na visokoj razini. Do hijerarhijske strukture određenih sposobnosti ili znanja i njihove

međusobne povezanosti i značajnosti u jednadžbi uspješnosti dolazi se temeljem opsežnih

znanstvenih istraživanja na velikom broju ispitanika, uporabom valjanih baterija testova za

prosudbu osobina bitnih u hrvanju, izrađenim modelima vrhunskih pobjednika, stručno

provedenim strukturalnim, biomehaničkim ili funkcionalnim raščlambama sportske discipline.

3.1. Motoričko-funkcionalne i antropometrijske značajke hrvača

Što se tiče radova vezanih za tu tematiku bit će vidljivo da se u radovima ovoga tipa

istraživači koriste uglavnom poznatim mjernim instrumentima ali različito kombiniranim u

kompletima.Primjena složenijih analiza uvjetovana je i materijalnim uvjetima u kojima

istraživači rade, pa je tako u ovom polju objavljeno relativno malo radova ovisno o

mogućnostima koje su ti istraživači imali.

Interesantno istraživanje ovoga tipa napravili su Kuleš, B., J. Marić i Č. Cvetković

1990.godine. To istraživanje napravljeno je s ciljem utvrđivanja razlika u snazi judaša i hrvača

klasičnog načina borenja. Uzorak ispitanika činilo je 22 judaša i 23 hrvača, starih 17 i 18 godina

koji se sportom bave više od tri godine. Ispitanici su testirani sa šest testova: trčanje na 20 m,

skok u dalj s mjesta, bacanje medicinke iz ležanja, trčanje na 1500m, sklekovi i vis u zgibu.

Prema dobivenim rezultatima hrvači su bolji u pet, a judaši u jednom testu. Primjenom

diskriminativne analize, utvrđena je diskriminacijska grupa, kojoj su najviše pridonijeli testovi

trčanja na 20 m, sklekovi i zgibovi. Judaši su postigli bolje rezultate u testu trčanja na 20 m, a

hrvači u testovima sklekovi i vis u zgibu. Na temelju toga autori su zaključila da hrvači imaju

veću repetitivnu i statičku snagu ruku i ramenog pojasa, a judaši veću reguliranu eksplozivnu

snagu nogu. Dobivene rezultate autori izlažu sa određenim oprezom jer je koeficijent kanoničke

diskriminacije bio značajan tek na nivou 95% pouzdanosti i iznosio je 0.52.

Kuleš K. je u svome magistarskome radu 1999. godine utvrđivao razlike između hrvača i

karatista u manifestnom i latentnom prostoru snage. Istraživanje je napravljeno na 48 vrhunskih

sportaša starih od 18 do 30 godina. Od tog broja 26 ispitanika bili su hrvači a 22 karatisti.

14

Univarijantnom analizom varijance utvrđena je statistički značajna razlika između te

dvije grupe u testovima: zgibovi na preči, sargent, čučnjevi sa teretom vlastite težine, sklekovi i

podizanje trupa do sjeda. Faktorskom analizom utvrđena je struktura prostorne snage, a dobivene

latentne dimenzije snage interpretirao je kao maksimalnu snagu, repetitivnu snagu, eksplozivnu

snagu i snagu trupa. Kanoničkom diskriminativnom analizom u latentnom prostoru snage utvrdio

je razlike u snazi između hrvača i karatista. Koeficijent kanoničke korelacije bio je 0.78 i

pokazao je da se 61% ukupnog varijabiliteta rezultata u prostoru četiri faktora snage može

pripisati međusobnim razlikama u razini snage. Položaj centroida na diskriminativnoj funkciji i

struktura diskriminativnog faktora pokazali su da hrvači imaju veću repetitivnu snagu od

karatista.

Vrlo blizu statistički značajne razlike bili su i u faktoru interpretiranom kao maksimalna

snaga. U latentnim faktorima interpretiranim kao eksplozivna snaga i snaga trupa, nije bilo niti

približnih naznaka o značajnim korelativnim vezama sa diskriminativnom funkcijom, iako su u

testovima koji definirali ove faktore karatisti postizali bolje rezultate.

Tablica 7. Osnovni statistički pokazatelji grupa vrhunskih hrvača (H) i karatista (K)

n=48 (Kuleš, K. 1999.)

R.B.

VARIJABLA OZNAKA TESTA

A.S.H. S.D.H.. A.S.S. S.D.S.

1. Bacanje medicinke iz ležanja

(BACMED) 8.9017 1.0325 8.233 0.8687

2. Bench press (BENCH) 96.731 26.113 82.955 15.558

3. Čučanj s maksimalnom težinom

(CUCMAX) 128.08 26.271 111.36 21.995

4. Čučanj s vlastitom težinom

(CUCVTEZ) 42.808 21.502 19.545 11.879

5. Nabačaj maksimalni (NABMAX) 90 17.776 78.636 16.775

6. Sargent test (SARGEN) 44.199 0.9881 55.188 0.5554

15

7. Skok u dalj s mjesta (SDM) 254.5 1.2421 255.87 0.6125

8. Trčanje 30m s visokim startom

(SPRNT3) 4.63 1.0355 4.5221 0.9447

9. Podizanje trupa do sjeda (TRBUSN) 143.19 72.727 80.364 34.895

10. Zaklon trupom (ZAKLON) 62.846 25.359 63.955 25.357

11. Zgibovi (ZGIB) 23.192 6.8645 11.091 2.4085

12. Sklekovi (SKLEK) 62.846 15.403 46.955 10.675

Slično istraživanje ovog tipa napravio je Marić J. sa svojim suradnicima 1986. godine.

Ovo istraživanje bilo je provedeno s ciljem da se utvrdi postoji li statistički značajna razlika u

nekim dimenzijama tjelesne snage kod hrvača juniora i studenata prve godine Fakulteta za

fizičku kulturu u Zagrebu. Ispitivanje je provedeno na uzorku od 190 ispitanika, od čega je 95

bilo hrvača juniora a 95 studenata. Primijenjeno je pet testova za procjenu tjelesne snage i to:

čučnjevi, nabačaj, skok u dalj s mjesta, zgibovi i sklekovi.

Korištene su i dvije antropometrijske varijable: visina i težina tijela te varijabla starost

ispitanika. Rezultati dobivena analizom varijance pokazuju da se ove dvije grupe ispitanika

značajno razlikuju u primijenjenim testovima snage (eksplozivna snaga i repetitivna snaga).

Hrvači juniori bolji su u sklekovima, zgibovima, nabačaju i čučnjevima od studenata. Studenti su

bili pokazali samo bolje rezultate u testu skok u dalj s mjesta što se pripisivalo njihovoj većoj

tjelesnoj visini i starosti. U težini tijela nije bilo statistički značajne razlike između hrvača i

studenata.

Tablica 8. Osnovni statistički pokazatelji grupa hrvača (H) I studenata (S)

n=190 (Marić,J. i sur. 1986.)

16

R.B. VARIJABLA OZNAKA TESTA

A.S.H. S.D.H. A.S.S. S.D.S.

1. Starost ispitanika (OB) 18.02 1.369 20.15 0.825

2. Čučnjevi (čUč) 9.642 6.683 5.695 5.167

3. Nabačaj tereta (NAB) 69.05 1.68 63.79 1.171

4. Skok u dalj s mjesta

(DSM) 232.2 19.62 252.3 14.83

5. Zgibovi na preči (ZG) 12.4 3.81 9.7 3.264

6. Sklekovi (SKL) 36.3 10.04 26.6 9

7. Tjelesna visina (TEž) 69.49 13.08 70.52 7.75

8. Tjelesna težina (VIS) 175.87 7.852 177.33 6.807

Godine 2002., Baić M., G. Plavec, D. Vračan i J. Marić napravili su rad u kojem daju

osnovne statističke pokazatelje grupe od 38 hrvača klasičnim načinom, starih 15 do 17 godina.

Među tim ispitanicima 20 hrvača je koji su osvajali prva, 9 hrvača koji su osvajali druga i 9

hrvača koji su osvajali treća mjesta na nacionalnim prvenstvima u zadnje tri godine (2000., 2001.

i 2003.). Među tim ispitanicima troje ih je bilo i među deset najboljih na Europskom prvenstvu

(2000. i 2001.).

Tablica 9. Osnovni statistički pokazatelji grupe hrvača kadeta

n=38 (Baić, M. i sur. 2002.)

17

VARIJABLE OZNAKA TESTA A.S. MIN MAX S.D.

1.Težinska kategorija (KATEGORIJA) 66.76 46 85-100 14.29

2.Dob (GODINA) 16.42 15 17 0.64

3.Sportski staž (STAZ_SPO) 5.23 1 8 1.53

4.Tjedni broj treninga (TJ_BR_TR) 4.1944 1 5 1.06

5.Visina (VISINA) 173.10 155 186 7.59

6.Težina (TEZINA) 66.01 46.5 97.8 12.11

7.Zgibovi na prečo pothvatom

(ZGIB_PR) 13.89 2 33 5.65

8.Sklekovi na ručama (SKL_NA_RU) 14 2 29 6.43

9.Bench press (BENC-PRE) 69.06 45 117.5 16.42

10.Čučanj s maksimalnom težinom

(CUCANJ) 92.33 60 130 19.49

Najvećim uspjehom autori smatraju utemeljenje „t“skale. Ona je nastala kao rezultat

izvođenja serije od 18 testiranja sa 523 hrvača nacionalnog tima Poljske (Starosta, W. 1984.). Ti

hrvači zastupali su oba načina hrvanja a bili su mjereni u pripremnom i natjecateljskom periodu,

te kroz različite etape sportskog razvoja (kadeti, juniori i seniori). Dobiveni rezultati su statistički

obrađeni, a aritmetičke sredine i standardne devijacije posložene su za izradu „t“ skale. Ona je

dozvolila autorima da se svaka vrijednost dobivena nekim testom pretvori u bodove. Na taj način

nivo svake sposobnosti natjecatelja bilo je moguće bodovati zbrajanjem bodova svih testova,

dobiti i ukupnu opću i specifičnu spremnost natjecatelja.

Baziranjem na poredbenim bodovnim vrijednostima bilo je moguće detektirati

individualno stanje sportaša,a s time i utvrđivanje njegovih vodećih i slabijih sposobnosti. To po

autorima omogućuje stvarnu individualizaciju trenažnog programa te modeliranje adekvatnog

18

stila borbe svakog hrvača. Dugoročno gledajući, ovaj model omogućuje utemeljenje modelnih

vrijednosti hrvača koje bi trebale garantirati uspjeh u određenoj težinskoj kategoriji.

Tablica 10. Motoričke sposobnosti potrebne za vrijeme izvođenja kompleta testova opće i

specifične spremnosti kod naprednih hrvača (Starosta, W. 1998.)

BR.

Naziv testa (VARIJABLI)

Fizičke sposobnosti* Koordinacijske sposobnosti**

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16

1. Maksimalni okret u skoku

+ + + + + + + + +

2. Trčanje cik-cak + + + + + + + + + +3. Trčanje sa zadacima + + + + + + + + +

4. Zgibovi na preči nathvatom + + +

+ + + +

5. Sklekovi na ručama + + + + + + +6. Max bench press + +7. Podizanje trupa sa

zasucima i opterečenjem + + + + + +

8. Trzaj maksimalne težine + + + + + + +9. Nabačaj max težine na

prsa + + +

10. Čučanj s max težinom +11. Skok u vis s mjesta + + + + + + +12. Trčanje 30m,leteći start + + +13. Trčanje na 1000m + +14. Zaklon trupa iz ležanja

potrbuške + + +

15. Premet naprijed + + + + + + + + + +16. Premet unazad + + + + + + + + + +17. Salto naprijed zgrčeni + + + + + + + + + +18. Salto unazad zgrčeni + + + + + + + + + +19. Šestarenje + + + + + + + + +20. Most iz stojećeg položaja + + +21. Sklopka s vrata + + + + + +22. Piruete + + + + + +23. Bacanje lutke prednji

pojas + + + + + + + + + + + + +

*Fizičke (kondicijske) sposobnosti:

1.brzina; 2.snaga; 3.izdržljivost; 4.fleksibilnost; 5.skočnost

19

**Koordinacijske sposobnosti:

6.adekvatna brzinska reakcija; 7.očuvanje ravnoteže; 8.specifična situacija; 9.ritmičnost

pokreta; 10. kinestetičko razlikovanje pokreta; 11.povezanost pokreta; 12.adaptiranje

(kombiniranje, premještanje); 13mišićna reakcija; 14.simetričnost pokreta; 15. sugestivnost

pokreta; 16.suradnja.

Marić, J. (1986.) u svom stručnom članku pod nazivom „Sportske škole“ dao je vrlo

zanimljive podatke o kadetima (15-17 godina), polaznika ljetnih škola hrvanja na Badiji (1976.,

1977., 1978., 1980.) testirani baterijom testova

Tablica 11. Osnovni statistički pokazatelji hrvača n=90, Marić, J .(1986.)

R.B.VARIJABLA OZNAKA

TESTAA.S. S.D. MIN MAX

1. Bacanje nedicinke iz ležanja

(BML) 665.48 133.32 385.22 1010.83

2. Skok u dalj s mjesta (DSM) 232.63 18.16 196.15 304.36

3. Trčanje na 20m iz visokog starta

(20V) 35.23 2.47 29.77 41.44

4. Trčanje na 30m iz niskog starta

(30N) 49.21 3.08 43 60.85

5. Dvostruki taping rukom

(TAP2) 16.55 2.82 8.95 22.45

6. Spuštanje u most u 15sekundi

(MOST15) 9.12 1.31 6 13

7. Dizanje trupa na klupici

(DTK) 25.59 12.62 1 70

8. Pretklon raskoračno ravno

(PRR) 53.31 10.04 26.89 82.7

9. Čeona špaga (češ) 167.49 13.01 137.62 195.23

10. Hrvački most(fleksibilnost)

((MOST) 34.691 11.5 1.7 68.1

11. Poligon natraške (MREPOL) 86.59 14.46 56.71 130.57

12. Provlačenje i preskakivanje

(POP) 105.26 18.45 72.58 108.55

13. Koraci u stranu (KUS) 91.46 7.71 72.79 108.5514. Sklekovi (SKLEK) 37.18 12.12 4 8015. Piruete u jednoj

minuti(PIRIM) 18 / 0 28

20

16. 60m iz niskog starta (60N) 9.3 / 8.1 10.9117. čučanj s vlastitom

težinom(čUčVT) 9.64 / 0 36

18. Nabačaj (NABAčAJ) 69.05 / 40 11019. Zgibovi (ZGIB) 12 / 4 2120. Bacanje lutke u

jednoj minuti(LUTKA1M) 14 / 8 18

21. Trčanje na 1500m (TR1500M) 5.25 / 4.48 6.5622. Zadržavanje

udahnutog zraka(DO2) 83.7 / 39 183

4. ANTROPLOŠKE KARAKTERISTIKE VRHUNSKIH KARATISTA

Istraživanje relacija između pojedinih dimenzija antropološkog statusa te njihov utjecaj

na efikasnost u karateu predstavlja problem od vitalnog značenja za mogućnost formiranja

21

racionalnih procedura u optimalnoj orijentaciji i selekciji, efikasnom praćenju sportske forme te

ispravnom planiranju i programiranju treninga u cilju postizanja vrhunskih sportskih ostvarenja

Na temelju sadržajnih, strukturalnih, biomehaničkih, energetskih i informacijskih

karakteristika može se zaključiti da jednadžba specifikacije karataša nije jednostavna. Ona sadrži

veliki broj antropoloških karakteristika a o postocima tj. koeficijentima učešća pojedinih

karakteristika u jednadžbi specifikacije može se govoriti samo hipotetski jer je relativno malo

istraživanja u tom smjeru. Stoga su tu važne empirijske spoznaje iz prakse.

Poznata je jednadžba specifikacije antropoloških karakteristika suvremenog karate sporta

u kojoj je uspjeh direktno zavisan od: brzine, koordinacije, snage, fleksibilnosti, preciznosti i

ravnoteže. Pri tome svaki od navedenih relevantnih čimbenika dolazi (poredanih po stupnju

važnosti svog utjecaja u karateu) dolazi u više svojih oblika koji su različiti po važnosti i utjecaju

na uspjeh u karateu. Također se mora znati da u jednadžbi specifikacije faktor snaga dolazi u

svojim bitno različitim oblicima koji su kod karatea poredani po različitim prioritetima i sa

različitim koeficijentima učešća u pripremi karataša.

Kod karate sporta na prvom mjestu je eksplozivna snaga (najviše tipa brzine pokreta),

zatim skočnost (za brza kretanja) i repetitivna snaga tipa izdržljivosti (kretnja, izvođenja tehnika,

držanje garda..) te u najnovije vrijeme zbog uvođenja nekih judo bacanja u natjecateljski karate

sport i statička snaga tj. snaga ponavljanja pokreta te eksplozivna snaga tj. brzinska snaga.

4.1. Motoričko-funkcionalne i antropometrijske karakteristike karatista

22

Pristup analizi motoričkog prostora od prvih istraživanja do danas znatno je usavršen.

Mjerni su instrumenti najslabija karika pri utvrđivanju strukture motoričkih sposobnosti i pri

pokušajima da se pouzdane informacije o motoričkim sposobnostima primjene u dijagnostičkim

transformacijskim postupcima, jer su u velikoj većini slučajeva nepouzdani.

Posljedica primjene testova slabe pouzdanosti u istraživanjima motoričkog prostora bile su

njihove nulte ili niske interkorelacije, a iz takvih matrica iluzorno je očekivati smislenu i

interpretabilnu strukturu.

Osim slabe pouzdanosti motorički testovi emitiraju suviše malu količinu informacija. Da

bi se umanjili nedostaci u posljednje vrijeme sve se više konstruiraju i upotrebljavaju višetemski

testovi kojima se u prvom redu umanjuje greška mjerenja. Dosadašnja istraživanja na području

motorike obzirom na ciljeve mogu se podijeliti na pokušaje da se utvrde latentne dimenzije koje

pokrivaju cijeli motorički prostor, te na pokušaje da se utvrdi povezanost između pojedinih

skupova latentnih motoričkih dimenzija.

Od istraživanja latentnih dimenzija ili dijelova motoričkog prostora najobimnija su ona sa ciljem

utvrđivanja faktora snage.

Istraživanjima Larsena (1941.) izolirana su 3 akciona faktora snage: dinamička, statička i

dinamometrijska snaga. Uz ove akcione faktore bio je izoliran i jedan topološki, interpretiran kao

faktor abdominalne snage.

Barry i Cureton (1961.) te Miler (1963.) izolirali su faktore snage kao eksplozivna snaga i

izdržljivost u snazi, odnosno repetitivna snaga. Barry i Cureton su, osim toga, izolirali jedan

topološki faktor snage nazvan dinamičkom snagom ramena. Isti faktor definiran gotovo istim

mjernim instrumentom izolirao je veći broj istraživača.

Žara je (prema Mekota, 1972.) izolirane dimenzije u prostoru prvog reda interpretirao kao

izdržljivost u snazi, dinamičku i eksplozivnu snagu a onu u prostoru višeg reda kao brzinsku

snagu. Pod pojmom statičke snage podrazumijevala se sposobnost izvođenja izometrijskih

23

kontrakcija sa maksimalnim trajanjem, pod pojmom eksplozivne snage maksimalna mobilizacija

energije u jedinici vremena, a pod pojmom dinamičke snage (izdržljivost u snazi, repetitivna

snaga) sposobnost ponavljanja mišićnih kontrakcija za savlađivanje otpora.

Mnoga istraživanja su pokazala da se dimenzija snage ne diferencira samo obzirom na tip

akcije već i prema vrsti pretežno angažirane muskulature. Hempel i Fleishman su tako (1975.)

izolirali faktore snage trupa, snage ekstremiteta i faktor interpretiran kao mobilizacija energije.

Guilford (1958.) je ustvrdio da uz generalni faktor snage egzistiraju i topološki faktori snage-

snaga trupa i snaga ekstremiteta.

Topološke faktore snage izolirali su mnogi naši istraživači. Momirović, Maver i Pađen

(1960.) ekstrahirali su faktore repetitivne snage ruku i nogu te snagu trupa, a Šturn je (1969.), na

uzorku studenata fizičkog odgoja, izolirao repetitivnu snagu ramenog pojasa, statičku snagu

ramenog pojasa , repetitivnu snagu trupa, statičku snagu ruku i ramenog pojasa, statičku snagu

nogu i eksplozivnu snagu.

Metikoš je (1973.) analizom baterije od 27 testova snage ruku i ramenog pojasa uspio

izolirati dimenzije diferencirane obzirom na tip opterećenja. Interpretirao ih je kao apsolutnu i

relativnu statičku snagu, relativnu repetitivnu snagu, relativnu statičku i apsolutno eksplozivnu

snagu.

Šturm (1975.) uspijeva analizom baterije od 15 testova snage izolirati dvije dimenzije,

interpretirane kao mehanizam za regulaciju intenziteta eksitacije centralnih i perifernih

segmenata nervno mišićnog sistema, te mehanizam za trajanje eksitacije u istim segmentima.

Prvi je odgovoran za veličinu mišićne sile razvijene u jedinici vremena, a drugi za trajanje

dinamičkog i statičkog mišićnog rada.

Rezultati svih navedenih istraživanja u prostoru snage omogućuju da se prihvati

egzistencija faktora prvoga reda, diferenciranih akcionim tipom pokreta, topološkom podjelom

mišića i tipom opterećenja.

24

Istraživanja u karateu:

I. Jorga (1978.) je analizirao kate s obzirom na frekvenciju srca u tri dobne kategorije oba

spola. Navedeni eksperiment načinjen je na uzorku koji su sačinjavali početnici. Kata se izvodila

pet puta s pauzom od 1 min između svakog izvođenja. Četrnaest i dvadesetpet-godišnjaci su

maksimalnu frekvenciju imali u petom izvođenju (200, odnosno 195 otkucaja/min), a tridesetpet-

godišnjaci već u drugom izvođenju (175 otkucaja/min), da bi u petom izvođenju frekvencija srca

nešto opala.

B. Kuleš (1982.) je na uzorku od 86 ispitanika studenata prve godine Fakulteta za fizičku

kulturu u Zagrebu istraživao utjecaj bazične agresivnosti na uspjeh u karate borbi sa punim

kontaktom. Dobijena je visoka multipla korelacija između 25 faktora bazične agresivnosti i

uspjeha u karate borbi od .75.

Najveće pozitivne korelacijske koeficijente za uspjeh u karate borbi imali su faktori primarne

agresivnosti, dok je utjecaj faktora sekundarne agresivnosti na uspjeh u borbi slab.

B. Kuleš (1985.) na uzorku od 55 karatista, natjecatelja u apsolutnoj kategoriji klasičnog

karatea, utvrdio visoku povezanost između trinaest antropometrijskih mjera i njihovog uspjeha u

tom sportu, procijenjenog rangom koji su im dodijelila trojica kompetentnih ocjenjivača.

J. A. Vos i R. A. Binkhorst (1966.) istraživali su brzinu i silu manifestiranu određenom

ručnom tehnikom u karateu, u trenutku lomljenja drvenih greda. Uzorak se sastojao od troje

vrhunskih karate majstora te dvoje kontrolnih subjekata koji inače ne treniraju uopće ni jednu

borilačku vještinu. Pokret koji je primijenjen jest udarac lateralnim bridom šake dominantne ruke

(u ovom slučaju desne). Brzina udaraca se mjerila upotrebom fotografija dobivenih uz pomoć

kalibrirane stroboskopske lampe. Sila se mjerila na analognom dinamometru na kojem je bio

fiksiran objekt udarca. Cilj je bio slomiti drvenu gredu dimenzija 270x105x20 mm. Pokazalo se

da su obje skupine subjekata lomile drvene grede, pri sljedećim izmjerenim vrijednostima;

25

Tablica 12. Rezultati istraživanja brzine i sile manifestirane ručnom tehnikom

F (N) V (km/h)X Min Max x Min Max

Majstori 540.3 470 580 4.86 4.6 5.1Kontrolna skupina

600 600 600 3.95 3.9 4.0

Autori su zaključili da je brzina karatista veća od brzine kontrolne skupine, da vrijednosti

sile nisu puno različite između skupina, da se lomljenje drvenih površina postiže razvijanjem

većih brzina pokreta koja omogućava trenutno jak i mali površinski kontakt te da dobra tehnika i

velika količina hrabrosti da se udari ima istu ako ne i veću važnost.

M. S. Feld i suradnici 1979. Izveli su eksperiment koji je imao dva cilja, da utvrdi koje

udaračke tehnike razvijaju najveću brzinu te kakva je brzina i sila potrebna za razbijanje drvenih

(28x15x1.9) i ciglenih gredica (40x29x4). Uzorak ispitanika činilo je dvoje instruktora s

dugogodišnjim iskustvom u razbijanju različitih vrsta gredica upotrebom ručnih i nožnih tehnika.

Za mjerenje brzine primijenjena je stroboskopija a za mjerenje sile izrađen je analogni

dinamometar na kojemu se učvrstila gredica. Autori su krenuli od hipoteze da je za probojan

udarac važna brzina izvođenja i mala površina kojom se udara. Tako su prvo izmjerili brzinu

sljedećih tehnika:

Tablica 13. Izmjerene brzine različitih tehnika udaraca

Tehnika Brzina (m/s)X Min Max

1. Udarac naprijed zadnjom rukom – direkt 7.75 5.7 9.82. Čekić udarac - udarac donjim dijelom šake prema dolje 12 10 143. Nož udarac - udarac donjim dijelom šake prema dolje 12 10 144. Kružni udarac zadnjom nogom 10.25 9.5 115. Stražnji kružni udarac petom u okretu 8.65 7.3 106. Udarac naprijed zadnjom nogom 12.15 9.9 14.47. Bočni udarac stražnjom nogom 12.15 9.9 14.4

U daljnji rad uzeli su tehnike koje su imale najveću brzinu i malu udarnu površinu tj.

jednu ručnu (čekić udarac) i jednu nožnu tehniku (bočni udarac). Utvrdili su da je za razbijanje

jedne drvene gredice potrebna brzina od x = 6.1 m/s i sila x = 670 N, dok je za razbijanje ciglene

26

gredice potrebna brzina od x = 10.6 m/s i sila od x = 3100 N. Naglasili su da je bočni udarac

proizveo oko x = 2000 N jaču silu od granične sile potrebne za razbijanje ciglene gredice.

C. Layton (1993.) provodi istraživanje o vrijednostima brzine izvođenja određenih pokreta u

relaciji sa godinama treninga. Na uzorku od 27 muških karatista, sa 2-8 god. treninga, mjeri

brzinu reakcije pomoću specijalne vreće sa senzorima koja svakih 5 sekundi daje zvučni signal

za udarac te istodobno i registrira vrijeme od trenutka signala do udarca u vreću. Mjerilo se

vrijeme reakcije izvođenja dvije ručne i dvije nožne tehnike. Tehnike su se izvodile lijevom i

desnom stranom tijela. Distanca s koje se udarala vreća, odabrana je individualno ma temelju

dužine ruke (ili noge). Upotrebom korelacijske analize dolazi do zaključka da nema statistički

značajne povezanosti između godina treninga s obzirom na brzinu izvođenja tehnike s lijevom i

desnom stranom tijela.

Tablica 14. Rezultati istraživanja brzine izvođenja određenih pokreta u relaciji s godinama treninga

Tehnike Lijeva strana Desna stranaVrijeme reakcije (s) Vrijeme reakcije (s)X X

1. Udarac naprijed zadnjom rukom 0.415 0.4192. Udarac naprijed lateralnim dijelom šake u

stranu zadnjom rukom0.450 0.451

3. Udarac naprijed zadnjom nogom 0.723 0.7204. Kružni udarac zadnjom nogom 0.763 0.753

5. ANTROPOLOŠKE KARAKTERISTIKE TAEKWONDO BORCA

27

Taekwondo zahtijeva specifičnu vrstu mišića. Broj i vrsta mišićnih vlakana (mišićnih

stanica) su genetski određena. Imamo crvena i bijela mišićna vlakna. Vrhunski taekwondo

sportaši imaju veliki postotak bijelih ‘’brzinskih'’ mišićnih vlakana. Treningom djelujemo na

dužinu i oblik mišića. Tako velikim brojem ponavljanjem određene tehnike povećavamo broj

sarkomera (segmenti mišića zaduženi za kontrakciju). Sukladno tome istezanjem tog istog mišića

djelujemo na sintezu bjelančevina i brzinu stvaranja novih sarkomera na spoju mišića i tetive.

Ostale karakteristike taekwondo sportaša su:

1. Brzina - sposobnost brzog reagiranja i izvođenja jednog ili više pokreta (brzina reakcije,

brzina pokreta i frekvencija pokreta).

2. Eksplozivnost - eksplozivna snaga je sposobnost koja omogućuje sportašu davanje

maksimalnog ubrzanja vlastitom tijelu (eksplozivnost nogu).

3. Anaerobni kapacitet - mogućnost tijela da radi pod velikim intenzitetom (uvjet:

anaerobne energetske zalihe, mogućnost podnošenja velike koncentracije mliječne

kiseline).

4. Motorička inteligencija - sposobnost brzog rješavanja motoričkih zadataka (brzinska

koordinacija, tajming, agilnost, ravnoteža).

5. Fleksibilnost - sposobnost izvođenja pokreta s velikom amplitudom. Aktivna fleksibilnost

se posebno ispoljava udarcima nogom u glavu. Da bi udarac bio brz, suprotna grupa

mišića ne smije davati nepotreban otpor.

6. Antropološki status - visina tijela je zavisna od kategorije u kojoj natjecatelj sudjeluje, ali

u principu je poželjna što veća razlika visine i težine. Traže se što duži ekstremiteti, uz

što manji postotak masnog tkiva.

5.1. Motoričko-funkcionalne i antropometrijske karakteristike taekwondo

borca

28

A.Šerović i suradnici (2004.) na taekwondistima seniorskog i juniorskog uzrasta utvrđuju

razlike u morfološkim, motoričkim i funkcionalnim karakteristikama. Studija je provedena na

uzorku 20 seniora i 20 juniora, bivših i sadašnjih pripadnika reprezentacije u stadiju u pred

natjecateljskom razdoblju. Starosna dob kretala se od 16-26 godina. Razina usvojenosti vještine

varirala je između 1-3 stupnja crnog pojasa s 4 do 11 godina sportskog staža.

U okviru morfoloških karakteristika korišteno je 15 testova čiji su predmeti mjerenja:

visina, težina, širina, opsezi, nabori te dijametri tijela. Motorički status procijenjen je na temelju

15 testova namijenjenih mjerenju brzine, eksplozivne – repetitivne i statičke snage, koordinacije,

fleksibilnosti te ravnoteže, dok su funkcionalne sposobnosti registrirane u smislu aerobnih

sposobnosti. Nad dobivenim podacima provedena je deskriptivna statistika, t-test i MANOVA.

Rezultati svih analiza pokazali su statistički značajnu razliku u univarijantnom i

multivarijantnom prostoru. Pri tome je veći dio testova rezultirao u korist boljih vrijednosti za

seniore. Juniori su imali manje vrijednosti u svim testovima koji su utvrđivali morfološki status.

U motoričkom prostoru, juniori su bili bolji od seniora samo u varijablama za mjerenje

fleksibilnosti. Što se tiče funkcionalnog prostora, seniori su bili dominantno bolji.

Danas je relativno malo poznato o poželjnim morfološkim, fiziološkim i motoričkim

sposobnostima taekwondo sportaša, pogotovo ženskih. Većina prethodnih studija bavila se

isključivo ozljedama u taekwondou. Autori studija smatraju da je potrebno odrediti i opći i

specifični fitness profil sportaša radi odabira sportaša za određeni sport ili disciplinu te im samim

time omogućiti idealni trenažni proces. U izboru sportaša za određeni sport ili disciplinu, fokus

treba biti na one osobine i sposobnosti koje imaju najznačajniji utjecaj na sportske performanse, i

na one koje su uglavnom pod prevladavajućim utjecajem genetskih faktora. Dakle, definicija

uspjeha vezanih uz fitness profil struktura u taekwondou mogu biti vrijedne i znanstveno i

praktično.

Cilj istraživanja G. Markovića, M. Mišigoj-Duraković i S. Trninića (2005.) bio je utvrditi

fitness profil vrhunskih hrvatskih ženskih taekwondo sportaša i pronaći koje fizičke, fiziološke i

motornih karakteristika razlikuju uglavnom uspješne od manje uspješnih boraca.

29

Uzorak se sastojao od 13 ženskih taekwondo sportaša, članova hrvatske reprezentacije.

One su bile podijeljene u dvije skupine (A i B grupa) prema visini njihovih natjecateljskih

rezultata bilo na Europskim ili Svjetskim prvenstvima, ili na Olimpijskim igrama. Grupa A se

sastojala od šest sportašica (51-72 kg), koje su već osvojile jednu ili više medalja na navedenim

natjecanjima u posljednjih pet godina. Tako se može reći da se grupa A sastojala od

visokokvalitetnih taekwondo natjecateljica. Ostalih sedam sportašica (48 do 72 kg) u skupini B

još uvijek nisu osvojile medalju na spomenutim natjecanjima. Trening iskustvo svih sudionica

kretao se od 7 do 10 godina.

Izmjerene su sljedeće motoričke sposobnosti: eksplozivna i elastična snaga nogu,

maksimalna snaga, mišićna izdržljivost, anaerobna snaga, agilnost i fleksibilnost. Razlika između

uspješnih i manje uspješnih sportaša utvrđena je pomoću nezavisnog t-testa.

Antropometrijska mjerenja

Tjelesna masa i tjelesna visina mjerene su pomoću Harpenden kaliper metode. Postotak

tjelesnih masti procijenjena je po metodi Durnin i Rahaman7. Lean body mass izračunata je

oduzimanjem masnog tkiva od ukupne tjelesne mase.

Razlike između dvije skupine prikazane su kao srednja vrijednost ± razlika pouzdanosti u 95%-

nim intervalima (srednja vrijednost ± 95% SD; standardna devijacija).

Tablica 15. Usporedba fizičkih karakteristika vrhunskih hrvatskih taekwondo sportašica (grupa

A) s prethodno prijavljenim karakteristikama taekwondo sportašica iz drugih zemalja – Puerto

Rico i Češka (grupa B)

Varijable Sve grupe Grupa A Grupa B srednja vrijednost ± 95 % SD

Broj sportaša 13 6 7 -

30

Dob (godine) 21,5 ± 4,1 21,7 ± 4,3 21,3 ± 4,2 0,4 ± 5,3Tjelesna masa (kg)

60,1 ± 9,0 62,3 ± 8,1 59.8±10.1 2.5±7.9

Visina (cm) 168,0 ± 6,6 171,1 ± 5,4 165,3 ± 6,6 5,8 ± 7,3Masno tkivo (%) 16,5 ± 2,7 15,3 ± 2,0 17,6 ± 2,9 2,3 ± 3,2Lean body mass (kg)

49,9 ± 5,8 51,8 ± 5,7 48,3 ± 5,9 3,5 ± 7,6

Iz tablice 15. se vidi da nema značajne razlike fizičkih karakteristika između A i B

skupine. Sportašice u obje skupine bile su slične u dobi, tjelesnoj masi i postotku masti.

Taekwondo borkinje u grupi A imaju općenito nešto manje masnog tkiva (2,3% ± 3,2%; srednja

vrijednost ± 95% SD) i manju tjelesne mase (3,5 kg ± 7,6 kg; srednja vrijednost ± 95% SD).

Također se primjećuje da su članice grupe u prosjeku 5,8 cm ± 7,3 cm (srednja vrijednost ± 95%

SD) više od članica B skupine.

Fiziološka testiranja

Fiziološke značajke, uključujući i maksimalnu potrošnju kisika (VO2max), procijenjene

su tijekom kontinuiranog progresivnog treadmill testa.

Tablica 16. Fiziološke karakteristike

Varijable Sve grupe Grupa A Grupa B srednja vrijednost ± 95 % SD

VO2max (l/min) 2,9 ± 0,5 3,1 ± 0,5 2,8 ± 0,4 0,3 ± 0,5VO2max (ml/kg*min–1)

48,3 ± 2,8 49,6 ± 3,3 47,2 ± 2,1 1,9 ± 3,3

Maksimalna brzina (km/h)

15,4 ± 0,8 15,8 ± 0,5 14,9 ± 0,7* 0,9 ± 0,7

Tvent (ml kg/min) 39,4 ± 3,5 41,4 ± 4,1 37,6 ± 2,0* 3,8 ± 3,4Tvent (% VO2max) 81,4 ± 3,9 83,4 ± 4,5 79,4 ± 3,2* 4,0 ± 3,4Otkucaji srca u Tvent (otkucaja/min)

169,1 ± 9,0 166,8 ± 6,8 171,0 ± 8,2* -4,2 ± 3,8

Brzina trčanja na Tvent (km/h)

10,6 ± 0,8 11,0 ± 0,6 10,2 ± 0,8 0,8 ± 0,9

* Značajna razlika između dvije skupine sportaša (A i B), p <0,05

31

Iz tablice 16. vidljivo je da su se dvije skupine značajno razlikovale (p <0,05) u

maksimalnoj brzini trčanja tijekom treadmill testa, u razini ventilatornog anaerobnog praga

(Tvent) te u otkucajima srca u Tventu. Sportašice u grupi A su ostvarile znatno veću maksimalnu

brzinu trčanja (15,8 ± 0,5 prema 14,9 ± 0,7 km h-1, p <0,05), njihov anaerobni prag bio je

značajno viši (41,4 ± 4,1 prema 37,6 ± 2,0 mL kg-1 min-1, p <0,05) na znatno niži broj otkucaja

srca (166,8 ± 6,8 u odnosu na 171,0 ± 8,2 otkucaja u min-1, p <0,05) u odnosu na manje

uspješne sportaše.

Neki autori su tvrdili da aerobne sposobnosti nisu bitne za taekwondo sport. Tvrdnja

teško može biti prihvaćen čak i kada su aerobni zahtjevi potrebni u samo jednoj borbi (3 x 2

min), a da ne spominjemo da za vrijeme natjecanja sportaš obično sudjeluje u nekoliko borbi (3-

5, ovisno o težini kategorija) tijekom dana. Autori ove studije smatraju da je adekvatan aerobni

kapacitet nužan jer omogućava relativno brz oporavak i povratak borbi između rundi. Visok

aerobni kapacitet također olakšava brži oporavak tijekom i nakon treninga.

Motoričke sposobnosti

Eksplozivna snaga mišića nogu određena je pomoću tri vertikalna testa:

čučanj skok (SJ), protu-pokret skok (CMJ) i protu-pokret skok s rukom ljuljačka (CMJA).

Tablica 17. prikazuje razlike u motoričkim sposobnostima između dvije skupine ženskih

taekwondo sportaša i ICC pouzdanost rezultata za testove eksplozivne snage, elastične snage te

testove čvrstoće i agilnosti.

Tablica 17. Motoričke sposobnosti

Varijable Sve grupe Grupa A Grupa B srednja vrijednost ± 95

% SD

ICC

SJ (cm) 28.6±2.8 29.8±2.9 27.7±2.4 2.1±3.3 0.96

CMJ (cm) 30.6±3.4 32.8±3.9 28.7±1.9* 4.1±4.0 0.98

CMJA (cm) 34.9±3.0 36.4±3.5 33.2±2.3* 3.2±3.2 0.97

RJ5 (cm) 30.3±2.8 31.7±1.9 29.1±3.5 2.6±3.0 0.94

15 sec skokova (W • kg-1) 24.4±3.4 27.0±2.6 22.1±2.1* 4.9±2.8 –

32

20 metara sprinta (sec) 3.7±0.2 3.6±0.2 3.81±0.1* –0.2±0.2 0.98

Push-up (broj u 60 s) 24.4±7.8 25.8±8.5 23.1±7.7 2.7±9.9 –

Sit-ups (broj u 60 s) 55.2±6.1 58.7±7.0 52.2±3.5 6.5±6.7 –

Čučanj s utegom na leđima (kg)

79.0±18.8 89.1±17.6 72.1±15.2 17.0±20.1 –

Čučanj s utegom na leđima relativno (kg tm-1)

1.3±0.2 1.43±0.2 1.2±0.2 0.2±0.3 –

Bench press (kg) 51.2±11.0 55.7±11.6 48.5±8.2 7.2±16.6 –

Potisak s klupe relativno (kg tm-1)

0.9±0.1 0.9±0.1 0.8±0.1 0.1±0.6 –

Sit-and-do (cm) 55.8±4.8 54.8±4.5 56.6±5.2 –1.8±5.7 0.96

Koraci u stranu (sec) 8.0±0.3 7.8±0.3 8.21±0.2* –0.4±0.3 0.93

*Značajna razlika između dvije skupine sportašica (A i B)

ICC – korelacije unutar klase izračunate za testove eksplozivne snage, elastične snage,

fleksibilnosti, agilnosti i ispitivanje analiziranih skupina.

U tablici 17. je vidljivo da je u svim izmjerenim motoričkim sposobnostima, osim u

fleksibilnosti, grupa A postizala bolje rezultate. Sljedeće motoričke varijable se značajno

razlikuju između dvije skupine: protu-pokret skok (p <0,05), counter-pokret skok (p <0,05), 20

m sprinta (p <0,05), koraci u stranu (p <0,05) i 15 s skokova (P <0,01).

Rezultati motoričkih testova pokazuju da grupa A ima znatno veću eksplozivnu snagu

nogu od grupe B. Naime, značajne razlike u eksplozivnim moći između dvije grupe zabilježene

su (osim na 20 m sprinta) u dva testa protu-pokret skoka (CMJ i CMJA, Tablica 3). Treba

istaknuti da je grupa A imala bolje rezultate (2,6 cm ± 3,0 cm; srednja vrijednost ± 95% SD),

iako ne statistički značajne, u RJ5 testu koji mjeri elastičnu (SSC) snagu. Grupa je također imala

manju varijabilnost (1,9 cm vs 3,5 cm) rezultata u RJ5 test.

Najveća značajna razlika između grupe A i B je u maksimalnoj mehaničkoj snazi nogu, mjerena

pomoću testa 15-sekundnog skakanja.

Osim toga, izlazna snaga (W kg-1) za vrijeme 15-sec skakanja za bolju grupu je bila

slična rezultatima mjerenja vrhunskih španjolskih muških nogometaša. Budući da je kratkoročna

33

izlazna snaga vrlo važna komponenta za nogometne performance, možemo reći da je analizirani

uzorak razvio visoku anaerobnu sposobnost. Opažanja na terenu su pokazala da je taekwondo

borba isprekidane djelatnosti, s 3-5 sec maksimalno intenzivnog rada pri napadu koji se

izmjenjuje s razdobljem niskog intenziteta. Aktivnost takve prirode postavlja visoke zahtjeve na

anaerobni kapacitet. Visoki kratkoročni anaerobni kapacitet je, dakle, od primarne važnosti za

uspjeh u taekwondo.

Mišićna izdržljivost gornjeg dijela tijela (ocjenjivanje tehnikom push-up-a) je od manjeg

značaja za taekwondo performanse. Međutim, čini se da veličina razlike između dviju skupina u

području mišićne izdržljivosti trbušne sekcije (6,5 ± 6,7 ponavljanja; srednja vrijednost ± 95%

SD), iako ne statistički značajna, može biti važna. Također je očito da promatrane hrvatske

ženske taekwondo sportašice imaju značajno veću mišićnu izdržljivost trbušnog područja (55,1

ponavljanja/min) nego portorikanske (42,8 ponavljanja/min). To je važno jer snaga i izdržljivost

igraju važnu ulogu u sportu i prevenciji ozljeda. Nije bilo značajne razlike između dvije grupe

sudionika u mjerenjima apsolutne i relativne maksimalne snage.

U sit-and-do testu, dvije skupine žena sportaša nisu se značajno razlikovale. Međutim,

hrvatske taekwondo sportašice postigli su znatno više rezultate (55,8 cm) nego portorikanske

(35,2 cm) 18 ili češke (37,9 cm). Također grupa A postiže i značajno bolje rezultate testa koraka

u stranu od B grupe.

Kao i u mnogim sportovima, tako i u taekwondou, brzo je izvođenje pokreta u više

smjerova zajedno s održavanjem ravnoteže, brzine i preciznosti izvedbe od presudne važnosti.

Uzevši u obzir veličinu uočene razlike između dvije analizirane skupine sportaša, možemo reći

da se najveća važnost u razlikovanja uspješnih od manje uspješnih sportaša može pripisati

mjerama anaerobne snage, agilnosti i eksplozivnosti. Ove studije pokazuju da je u promatranoj

ženskoj taekwondo grupi prisutna niska razina tjelesne masnoće, visoko razvijena fleksibilnost te

visoka relativna maksimalna snaga. Za razliku od rezultata prethodnih istraživanja, ova studija

pokazuje da poboljšanje aerobne snage može biti od praktične važnosti s aspekta sportskih

postignuća u natjecateljskom taekwondou. Članice grupe A iskazale su bolje performanse u

34

skoro svim fitness varijablama. Na temelju rezultata ove studije, može se zaključiti da su za

učinkovitost ženskog taekwondoa sportaša prvenstveno bitne sljedeće varijable: anaerobna i

aerobna snaga, eksplozivna snaga i agilnost.

Budući taekwondo i karate koriste slične obrasce pokreta i zahtijevaju slične energetske

karakteristike, fitness komponente relevantne za uspjeh u taekwondou mogu biti od značaja i za

izvedbu u karateu. Daljnje studije su potrebne za uspostavu veze između fitness varijabli

izmjerenih tijekom cijele sezone i stvarnog natjecateljskog uspjeha u taekwondou.

6. ZAKLJUČAK

Selekcija nije jednostavan postupak već višegodišnji proces s mnogobrojnim etapama sportskog

usavršavanja. Upravljati pojedinim sposobnostima i osobinama, te utjecati na formiranje

organizma u cjelini može se tek zahvaljujući poznavanju senzibilnih perioda. Dinamika razvoja

35

motoričkih sposobnosti ne teče jednoliko tijekom različitih životnih doba. Selekcija je

neprekidan proces, a njeni kriteriji se razlikuju i zaoštravaju s porastom sportske kvalitete.

Ukupna analiza stanja sportaša omogućava da se otkriju vodeće sposobnosti pomoću kojih se

određuje strategija i sadržaji budućeg trenažnog procesa. Da bi se odredili osnovni strateški

pravci u postizanju vrhunskih dostignuća nužna je procjena jakih i slabih točaka motoričkih i

ostalih dimenzija. Osim ovih pokazatelja za uspješan razvoj sportske karijere morali bi se pratiti

stabilnost i pouzdanost sportaša na natjecanjima, sposobnost postizanja visokih rezultata za

vrijeme natjecanja, sposobnost oporavka nakon fizičkih i emocionalnih stresova, adaptacija na

različite klimatske uvjete, adaptacija na neobične reakcije publike i ostale čimbenike koji su u

vezi s natjecanjem.

Neprekidna statička i dinamička naprezanja, visok tempo borbe, veliki utrošak aerobnih i

anaerobnih kapaciteta uz sudjelovanje gotovo svih velikih mišićnih skupina osobitosti su

borilačkih sportova. Usprkos svojoj relativnoj jednostavnosti u pravilima, smanjenom izboru

tehničko taktičkih mogućnosti i smanjenoj dužini borbe, zahtjevi na natjecateljev organizam u

funkcionalnom i motoričkom obliku ostali su vrlo visoki. Dodamo li ovim pokazateljima i sustav

natjecateljskog tipa s kratkim stankama između borbi, koje nisu dostatne restituciju ispražnjenih

energetskih potencijala glikolitičkog i fosfagenog tipa, jasno je zašto su pobjednici oni borci sa

najizraženijim funkcionalno-motoričkim karakteristikama.

Iz prikazanih istraživanja vidljivo je da je nužno nastaviti sa daljnjim istraživanjima relacija

antropoloških karakteristika u okviru borilačkih sportova kako bi se dobivene spoznaje mogle

upotrijebiti za poboljšanje procesa obuke u klubovima, u svrhu orijentacije, selekcije,

programiranja i kontrole trenažnog procesa sa subjektima čije su sposobnosti i osobine visoko

povezane sa zahtjevima ovih kinezioloških aktivnosti.

7. LITERATURA

1. Marković, G., Mišigoj-Duraković M., Trninić S. (2005.): Fitness profile of Elite Croatian

Female Taekwondo Athlete. Collegium Anthropologicum, vol.29, No.1:93-99. Faculty of

36

Kinesiology, University of Zagreb, Croatia. Faculty of Natural Sciences, Mathematics

and Education, University of Split, Croatia

2. Šerović, A. (2005.): Razlike natjecatelja različite pripremljenosti tijekom standardnog

opterečenja udarcima u taekwondou u sili, vremenu reakcije i frekvenciji srca

(Magistarska disertacija). Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

3. Roštaš, I. (1988.): Povezanost repetitivne i eksplozivne snage s uspješnošću u karate

borbi (Diplomski rad). Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

4. Rogalo, G. (2005.): Neke razlike u bazičnim motoričnim dimenzijama nogometaša i

hrvača uzrasne skupine 12-14 godina (Magistarska disertacija). Kineziološki fakultet

sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

5. Baić, M. (2003.): Razlike u razini izabranih motoričkih i funkcionalnih sposobnosti kod

poljskih i hrvatskih kadeta hrvača klasičnim načinom (Magistarska disertacija).

Kineziološki fakultet sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

6. Marić J., članak „Sportske škole“, 1986.

7.

8. SAŽETAK

U ovom završnom radu dan je osvrt na neka dosadašnja istraživanja vezana za motoričko-

37

funkcionalne karakteristike sportaša borilačkih sportova. Upotrijebljena istraživanja provedena

su na judašima, hrvačima, karatistima i taekwondašima.

Istraživanja su prezentirana kroz tabelarni prikaz nekih motoričko-funkcionalnih specifičnosti

relevantnih za uspjeh u judu, hrvanju, karateu i taekwondu.

U prvome dijelu prikazano je šest tablica različitih autora, uz kratke komentare.

Svaka tablica prikazuje dio cjeline motoričko-funkcionalnih karakteristika judaša. Tako je u

prvoj tablici dan uvid u motoričke, dinamometrijske i spiroergometrijske karakteristike 108

vrhunskih judaša. U drugoj tablici prikazani su rezultati testova snage provedeni na brazilskim i

talijanskim judašima, a u trećoj je prikazan maksimalan primitak kisika judaša vrhunske

kvalitete. Dani su još rezultati istraživanja anaerobnog kapaciteta, prosječna vrijednost postotka

masnog tkiva vrhunskih judaša te rezultati nekih bazičnih motoričkih vještina hrvatskih judaša

(kadeta i juniora).

U drugome dijelu prikazano je pet tablica uz kratke komentare.

U prvoj su utvrđene razlike između vrhunskih judaša i karatista u manifestnom i latentnom

prostoru snage. U drugoj su ispitane razlike između judaša juniora i studenata prve godine u

nekim dimenzijama tjelesne snage. Prikazani su još osnovni statistički pokazatelji motoričkih

sposobnosti grupe od 38 hrvača klasičnim načinom, motoričke sposobnosti potrebne za vrijeme

izvođenja kompleta testova opće i specifične pripremljenosti kod naprednih hrvača te osnovni

statistički pokazatelji motoričkih sposobnosti hrvača kadeta.

U trećem dijelu spomenuto je desetak istraživanja provedenih na karatistima te su

prikazane tri tablice sa rezultatima istraživanja brzine i sile manifestirane ručnom tehnikom,

izmjene brzine različitih tehnika udaraca te brzine izvođenja određenih pokreta u relaciji s

godinama treninga.

U četvrtom dijelu naglasak je na istraživanju G. Markovića, M. Mišgoj-Duraković i

38

S. Trninića kojemu je bio cilj utvrditi fitness profil vrhunskih hrvatskih ženskih taekwondo

sportaša i pronaći koje fizičke, fiziološke i motorne karakteristike razlikuju uglavnom uspješne

od manje uspješnih boraca. Rezultati istraživanja su prokomentirani i prikazani u tri tablice.

SUMMARY

39

In this final work is given a review of some previous studies related to motor-

functional characteristics of martial arts athletes.

Used experiments were conducted to judo, wrestling, karate and taekwondo athletes.

Researches are presented throught tabulation of some motor-functional characteristics relevant

for success in judo, wrestling, karate and taekwondo.

The first part presents six tables of different authors with brief comments.

Each table shows part of a motor-functional characteristics of judo athletes. So in the

first table is shown an insight into the motor, dynamometric and maximal ergometry features of

108 top judo players. The second table shows the results of strength tests performed on the

Brazilian and Italian judo athletes, and the third one shows their maximum oxygen capacity.

There are also given the results of anaerobic capacity, the average value of the adipose tissue

and the results of some basic motor skills of Croatian judo athlethes (cadets and juniors).

The second section presents five tables with short comments.

The first one determined differences between elite karate and judo athlethes in the

manifest and latent space power. In the second one is tested the difference between judo junior

and first-year students in some dimensions of physical strength.

There are also shown the basic statistical indicators of motor abilities of a group of 38 wrestlers,

motor skills needed during the tests of general and specific preparation for advanced wrestlers,

and basic statistical indicators of motor abilities of wrestlers cadets.

In the third part is mentioned a dozen surveys conducted on karate athletes with three

tables consisting the results of speed and power manifested throught manual techniques, speed

change of different bump techniques and speed performing of certain movements in relation to

years of training.

The fourth part is based on research of G. Marković, M. Mišgoj-Duraković and S.

40

Trninić whose goal was to determine the fitness profile of elite Croatian female taekwondo

athletes and found what physical, physiological and motor characteristics distinguish successful

from less successful fighters. Results of this study were commented and presented in three tables.

41