m milivojevic madarev utjecaj teorije drame gustava freytaga

7/25/2019 M Milivojevic Madarev Utjecaj Teorije Drame Gustava Freytaga

1/8

222

2(2)#9 2013 UDK 82-2.09 Freytag, G.791.44 Vogler, C.Pregledni lanak

Review articlePrimljeno: 22.2.2013.

Marina Milivojevi-Maarev

Akademija umetnosti, Novi Sad, Odsjek za [email protected]

Utjecaj teorije drame GustavaFreytaga dobro skrojenih

komadana suvremenulmsku dramaturgiju

utjelovljenu u djelu THEWRITERS JOURNEY

Christophera Voglera

Saetak

Film je umetnost koja je sklona konzumiranju najnovijih tehnolokih dostignua

i svedoci smo njegovog prodora u treu dimenziju (npr. lm reditelja Dejmsa

Kamerona Avatar...). Svojom tehnologijom lm je potpuni produkt druge decenije

XXI veka, ali prie koje prezentuje moderna tehnologija strukturom fabule

pripadaju XIX veku. Zato je lmu potrebna starinska dramaturgija? Da li toznai da se tehnologije menjaju, ali ne i ljudske potrebe za prianjem dobre, stare

prie? Zato su se upravo stare forme pokazale kao najbolje za promociju novih

medija i tehnologija? I da li smo uspeli u XXI veku makar malo da odmaknemo

od XIX? ta o svemu ovome moemo saznati poreenjem dela Gustava Frajtaga

sa delom Kristofera Voglera?

Kljune rijei: analiza scenaristikih modela, putovanje heroja, prianje prie,

dramaturka struktura.

M. Milivojevi-Maarev, Utjecaj teorije drame Gustava Freytaga dobro skrojenih komadana suvremenuflmsku dramaturgiju utjelovljenu u djelu THE WRITERS JOURNEY Christophera Voglera


2/8

Uvod

Sudbina umjetnosti povezana je sa sudbinom svijeta, a sudbina dananjeg umreenoga svijeta

zavisi od razumijevanja medija koji donose nova pravila i uspostavljaju nove odnose u kulturi.

Ipak, ne nameu samo novi mediji nova pravila. Novi mediji stavljaju se u slubu stare forme s

ciljem uspjenog rada duhovnog hipermarketa iji je svjetski centar u Hollywoodu i Disneyevojprodukciji. Linearna, narativna struktura tj. prianje prie s poetkom, sredinom i krajem ima i

dalje apsolutni primat u popularnoj tj. masovnoj umjetnosti, naroito na lmu koji je (uz muziku)

i dalje najmasovnija umjetnost. tovie, najpopularnija djela ovog medija npr. blockbusteri kao

to su Gospodar prstenova,Harry Potter, Titanik,Avatarak i kada se koriste najsuvremenijim

dostignuima tehnologije i kompjuterske animacije govore kroz priu koja ima poetak, sredinu i

kraj i to sloene ba ovim redom. Zato je ovaj model i dalje tako popularan, koliko je star, to su

njegovi temelji i to nam to sve zajedno moe rei o nama samima?

Poziv na putovanje

Christopher Vogler je u svom djelu THE WRITERS JOURNEY181 istraivao dramaturke mehanizme

i pokuao objasniti meunarodnu uspjenost holivudskog scenaristikog modela. Prvo izdanje djela

Pievo putovanjeVogler je objavio 1992. godine. Analizirao je vie stotina komercijalno uspjenih

amerikih lmova od kojih je pretena veina nastala u periodu od sedamdesetih godina XX. stoljea

pa sve do kraja prolog stoljea u holivudskim studijima i Disneyevoj produkciji. Utvrdio je da

djela razliitih autora i razliitih anrova slijede istu dramaturku matricu koju je nazvao herojevoputovanje, a itav proces pisanja je pievo putovanje.

Putovanje glavnog junaka se odvija u dvanaest etapa koje se mogu podijeliti u tri ina (I. IN - 1.

Obian svijet; 2. Poziv na avanturu; 3. Odbijanje poziva; 4. Mentor; 5. Ulazak u novi svijet; II. IN

- 6. Test, saveznici i neprijatelji; 7. Ulazak u tamnu peinu, 8. Iskuenje; 9. Nagrada; III. IN - 10.

Povratak; 11. Uskrsnue; 12. Povratak s eliksirom). Junakovo putovanje poinje prikazivanjem junaka

u prirodnoj sredini. Zatim se dogodi tzv. poziv koji junaka tjera da napusti prirodnu sredinu i

krene u veliku avanturu s ciljem da se vrati u prirodnu sredinu donosei joj novu vrijednost (koja

moe biti materijalna i/ili duhovna) i/ili joj pomae da uspostavi naruenu harmoniju.

181 Christopher Vogler,Christopher Vogler, The Writers Journey: Mythic Structure for Writers, Michael Wiese Productions, USA 1998.

223

Vol 2, br. 2, 2013. (222-229)


3/8

Sam Vogler kae da je svoj model bazirao na radu Josepha Johna Campbella koji se zove Junak

s tisuu lica (The Hero with a Thousand Faces (1949)). Voglera u Campbellovu radu intrigira

otkrie zajednike matrice za mitove koji pripadaju razliitim epohama i kulturnim modelima.

Osnovu Campbellove matrice Vogler provlai kroz razliite lmske obrasce i utvruje da holivudska

dramaturgija ponavlja strukturu klasinih mitova. Time to lm preuzima mitoloke modele koji su

bliski ljudima na razliitim meridijanima i u razliitim epohama Vogler objanjava veliku gledanost

holivudskih lmova i Disneyevih crtia.

Vogler se u svom radu jo poziva i na Jungovu psihologiju arhetipova i ulogu sjene u psihologiji

linosti i u njoj pronalazi objanjenje za ulogu ostalih aktera u prii. Na tom putu vane gure su

saveznici, mentor i sjena. Posebno je zanimljiva uloga sjene jer ona ima ulogu antagonista. Izraz

sjena je posuen iz Jungove psihologije. Vogler time eli naglasiti da je antagonist ustvari sjena

junaka njegova potisnuta, tamna strana. Tako itavo putovanje predstavlja borbu junaka sa samim

sobom u cilju duhovnog izrastanja.

Time to svoj rad Vogler povezuje s radom Campbella i Junga autor eli dokazati da holivudskalmska dramaturgija, zato to izlazi iz duboke ljudske potrebe za vjenim prianjem iste prie, svoje

utemeljenje ima u opeljudskim, mitskim korijenima. Na taj nain suvremena amerika blockbuster

lmska dramaturgija postaje dio svevremene ljudske prie, i kao takvoj joj se ne moe zamjeriti ni

kulturni imperijalizam ni dogmatizam na planu dramaturke forme. Ovo napominjemo, ne zato

to ga mi elimo za to optuiti, nego zato to se on i sam ograuje od ovih napada 182.

Mi ne elimo osporiti mogunost da je Vogler inspiriran Campbellom i Jungom, ali emo u sljedeem

poglavlju, izmjeriti dubinu Voglerove vjenosti i utvrditi da ona see do sredine XIX. stoljea.

182 Vogler, XV.Vogler, XV.

224



4/8

Dokazat emo da holivudski dramaturki model preuzima matricu dobro skrojenih komada XIX.

stoljea, tako to emo ga usporediti s modelom Gustava Freytaga.

Gustav Freytag

Gustav Freytag (1816 1895) autor je djelaDie Technik des Dramas(1863). Danas je najpoznatiji

po tzv. Freytagovoj piramidi koja pokazuje osnovne toke razvoja dramske radnje. Radnja poinje

uvodom u kojem upoznajemo protagonista u njegovom normalnom stanju ili prirodnoj sredini.

Moment prve napetosti je trenutak u kojem se protagonist prvi put suoava s izazovom. Potenciranje

je razvoj junakove radnje koji vodi ka kulminaciji. Kulminacija je moment najveeg uzbuenja,

velika scena glavnog junaka poslije koje se denitivno mijenja tijek radnje. Preokret u tijeku radnje

je sljedea faza, kada se junakova srea postepeno mijenja, a radnja antagonista doivljava uspon.

Moment posljednje napetosti trenutak u kojem se ini da bi se stvari ipak mogle drugaije (sretnije)

rasplesti za junaka i katastrofa tj. rasplet obino tragian kraj junaka.

Odmah moemo uoiti slinosti izmeu dva pristupa. Uvod kod Freytaga je tzv. obini svijet

kod Voglera. Moment prve napetosti kod Freytaga je tzv. poziv kod Voglera. Dijelovi koje Vogler

naziva: odbijanje poziva, mentor, prelazak praga, testovi, prijatelji su potenciranje. Kulminacija

radnje je iskuenje kod Voglera. Dijelovi koje Vogler naziva nagrada i put nazad, kod Freytaga bimogao biti preokret u tijeku radnje. Uskrsnue kod Voglera je trenutak posljednje napetosti kod

Freytaga. Rasplet ili katastrofa kod Voglera su povratak u obini svijet. Uoljive su i znaajne razlike.

Vogler govori o sretnom kraju tj. uspjenom zavretku prie za glavnog junaka. Kod Freytaga kraj

je nesretan. Vogler smatra da jedna osoba moe napraviti promjenu, da su heroji potrebni kako bi

promjena bila izvrena i kako je promjena generalno dobra183. Freytag je svoje istraivanje bazirao

na grkim i elizabetanskim tragedijama. On konstatira da ove tragedije nuno zavravaju pogibijom

junaka jer drama treba prikazati potpuno zavrenu radnju:

183 Vogler, xx.Vogler, xx.

225

Vol 2, br. 2, 2013. (222-229)


5/8

Ako je borba junaka zaista obuhvatila itav njegov ivot, onda to nije samo staropredanje, nego unutranja nunost, da se to prikae i potpunim opustoenjemnjegovog ivota184.

Razlika je, dakle, u odnosu prema razvoju radnje. Dok je kod Voglera rije o individualnom putu

na kojem se junak susree sa svojom sjenom, kod Freytaga se junak sukobljava s konkretnom

vanjskom silom koju utjelovljuje antagonist i njegovi saveznici. Zato to ima kompliciraniji odnos

protagonista i antagonista Freytag razlikuje strukture koje imaju djelatnog junaka i strukture koje

imaju junaka kojem se radnja deava, zatim strukture koje vode k sretnom i strukture koje vode k

nesretnom (klasinom traginom kraju) i djelomino ili potpuno sretnom kraju. Kod Voglera su

toke razvoja drugaije rasporeene i uvijek se svode na jednu strukturu (jer je samo jedan odnos

protagonista i sjene). Iz svega to smo naveli vrlo lako se moe doi i do zakljuka da su Voglerova

tri isto to i Freytagovih pet inova, jer oba teoretiara ne polaze od ideje scene ili ina nego od

ideje cjeline za njih dvojicu kaotinost i aloginost ne postoje, a nesvjesno, ako ga i ima kao kod

Voglera, postoji samo zato da bi na kraju drame tj. lma bilo osvijeteno tj. pacicirano. Tako smodoli do saznanja o slinosti strukture. Ali sutinska slinost je na planu ideje, odnosno, u odgovoru

na pitanje zato se pria izlae i koji efekt ona treba proizvesti kod gledatelja.

Razotkrivanje ili koliko je stvarna beskonanost?

Freytag je pisac punog uspona liberalizma u Europi i to u Njemakoj, koja je bila jedna od

najdinaminijih dijelova tadanje liberalno orijentirane, buroazijske Europe. Gustav Freytag je,

osim to je bio uspjean pisac i veliki poznavatelj i promicatelj novog njemakog karaktera, bioi aktivan lan Liberalne partije i borac u ratovima koje je vodilo Njemako Carstvo. Liberalizam

XIX. stoljea se bazira na viestruko napetom dinaminom odnosu: izmeu dostojanstva i slobode

pojedinca i imovine pojedinca (pri emu dostojanstvo i sloboda moe biti stvar jednog, a imovina

drugog pojedinca); izmeu ideje da su svi ljudi roenjem jednaki te da ih obrazovanje i drutvo ine

razliitim i darvinistikih ideja o prirodnoj selekciji u kojoj najbolji pobjeuju; izmeu prava i sloboda

vlastitog naroda i istih sloboda drugih naroda; romantiarska fascinacija prirodom i saznanje da

je ovjek prvi put doao u mogunost da kontrolira prirodu. Ove dinamike i dijalektike napetosti

dovele su do uspona znanosti, mehanike i druge industrijske revolucije.Freytag, kao ovjek koji iz perspektive svog doba tumai prolost, sadanjost i budunost, komad

promatra kao dobro sastavljen mehanizam koji publici treba omoguiti da spozna mehanizam

situacija u ivotu. Glavni zadatak pisca je da u jednom slijedu dogaaja uoi logiku radnje, te da

tako situacije koje bi u ivotu djelovale nerazumljivo pa moda i uasavajue na sceni dobiju svoje

razjanjenje:

184 Gustav Freytag, Tehnika drame,Gustav Freytag, Tehnika drame, Teorija drame XVIII i XIX veka, Univerzitet umetnosti u Beogradu, Beograd 1985,

501.

226



6/8

(da) shvati sadraj jednog ljudskog ivota ili nekog vremena, da se trudi otkriti karakteristine

osnovne crte, unutarnju povezanost dogaaja.185.

Zanimljivo je Freytagovo objanjenje katarze: glavno djelovanje drame je pranjenje mutnih i

suavajuih raspoloenja dana, koje su u nama izazvane jadom i uasom ovog svijeta.186

Drugim rijeima drama nam pomae da situacije koje nam u ivotu djeluju nerazumljivo i zastraujuepostanu jasne, da skriveni u tami partera iivimo sav uas i da laki i rastereeni izaemo iz dvorane

ostavljajui za sobom vlastiti strah. To objanjava zato je zgodno da junak pogine187.

O spoznaji govori i Vogler, ali dok Vogler govori o spoznaji publike kroz spoznaju lika, Freytag

govori o mehanizmu koji dovodi do spoznaje. Iz toga proizlazi razliit odnos prema sukobu unutar

dramaturke strukture. Freytag zagovara protagonista i antagonista, to je u skladu s njegovim

svijetom gdje liberalizam iri sebi prostor kroz stalni sukob sa sustavom koji odlazi (feudalizam),

snagama koje dolaze (radnika klasa), kao i s drugim liberalistiki orijentiranim nacijama. Sam

Vogler u predgovoru za drugo izdanje svoje knjige kae da vjeruje u mogunost individualnog puta,u mogunost da pojedinac promijeni sebe i svijet te da kroz promjenu osvoji dodatnu vrijednost.

Ovu Voglerovu ideju promovirali su i holivudski studiji i Disneyeva produkcija. Iza ovih ideja stoji

ideja da kapitalistiko ameriko drutvo ima skoro beskrajne mogunosti za razvoj pojedinca.

Korak dalje u pravcu kojim se kreu ove ideja je i ideja o nepovredivosti prava pojedinca i o tome

da intervencije drave (sustava) moraju biti minimalne188i tu smo ve na terenu neoliberalizma.

Vogler svoj rad objavljuje 1992. godine koja je denitivno oznaila pad eline zavjese tj. pobjedu

neoliberalizma nad dravnim socijalizmom. Neoliberalizam za razliku od liberalizma devetnaestog

stoljea drugog antagonista osim sebe samoga nema (to e naredno desetljee i dokazati), te iVoglerov junak kada ulazi u sukob to je iskljuivo sukob sa samim sobom, tj. sa svojom sjenom

svojim neostvarenim potencijalima koji mu se vraaju kao strahovi, frustracije i neuroze koje se

utjelovljuju u drugim likovima.

Ono to im je takoer zajedniko to je da je rije o zatvorenim strukturama. Freytag kae: Radnja

drame je dogaaj sreen na osnovu ideje, iji se sadraj prikazuje preko karaktera. (...) Mora imati

vrsto zatvoreno jedinstvo.189Freytag insistira na tome da nakon zavretka drame ni jedno pitanje

ne smije ostati otvoreno. Kraj mora biti potpun i konaan bez otvorenih tema ili pitanja. Vogler ne

insistira toliko na zatvorenosti, no kruna struktura njegove forme pria se zavrava tamo gdjeje i poela nesumnjivo potvruje da je rije o zatvorenoj strukturi. Ova dva autora dijeli vie

od sto godina i govore o razliitim medijima (lmu i kazalitu). Ipak, imaju isti nain stvaranja

strukture koji proizlazi iz slinog naina organiziranja ideja, odnosno slinog pogleda na svijet.

Zajedniko im je i to to obojica tvrde da su dramaturki principi o kojima govore opeljudski.

185 Freytag, 469.Freytag, 469.

186 Freytag, 481.Freytag, 481.

.

Anarhija, utopija, dravaAnarchy, State and Utopia, 4.

189 Freytag, 472. i 473.Freytag, 472. i 473.

227

Vol 2, br. 2, 2013. (222-229)


7/8

Vogler se poziva na Junga, a Freytag na Aristotela. Oni na taj nain ele uspostaviti vezu izmeu

svog modela i opeprihvaenog autoriteta u prolosti kako bi njihova struktura dobila potvrdu

opeljudske dimenzije.

Epilog ili zato na poetku XXI. stoljea publiku i dalje uzbuuje nain organiziranjaideja iz sredine pretprolog stoljea?

Ono to XIX. stoljee ini bitno drugaijim od svih prethodnih je ideja da obian graanin (sa

svojim nainom govora i itavim habitusom) moe biti junak tragine radnje. Ovu ideju XIX.

stoljee batini od Diderota i XVIII. stoljea, meutim dok se XVIII. stoljee jo bavilo utvrivanjem

ove, tada revolucionarne ideje, za XIX. stoljee je to opeprihvaena ideja koja mu omoguava

da staru strukturu redenira na svoj nain, inei time da elitni umjetniki dometi prethodnih

stoljea postanu masovno dostupni. Masovna proizvodnja materijalnih dobara i masovna potronja

kulturnih dobara poeli su tada i mi i dalje ivimo taj san svijet u kojem ivimo moemo razumjeti

i kontrolirati putem znanosti i tehnike, u slijedu s tim, moemo razumjeti i promijeniti, tj. usavriti

i sebe same. Meutim, taj san, idui ovim putem jo nismo ostvarili, a pitanje je hoemo li to ikada

uspjeti, jer kao to smo ve vidjeli na heroj je izgubio antagonista i bori se sa samim sobom.

Jesmo li, pokuavajui koristiti nove medije radi prianja starih pria, konano udarili u zid, smijemo

li pogledati iza njega?

Uoavanje granica beskonanosti ini da smo u stanju sagledati granice vlastitog svijeta, tj.

miljenja i na taj nain otvoriti mogunost da pogledamo preko granica. Granica ini mitos, tj.

prianje prie koje nam omoguava da sagledamo vlastitu prolaznost kao vjenost i da postavimo

vjena pitanja (kojima i Vogler zavrava svoju knjigu) s nadom da emo nai i odgovor. Odustajanje

od linearne prie znai odustajanje od ideolokog sagledavanja svijeta kao jedne ideje, a to budi novi

uas. Jedan od najveih uasa suvremenog ovjeka je osjeaj potpune i nepovratne defragmentacije

sebstva, a time se, zanimljivo, vrlo malo, ako ikada bavi holivudska produkcija.

Ii k tom novom znai ii dalje od Voglera (mada je Vogler nastojao dokazati da se i nelinearna

dramaturgija kakva jePetparake priemoe svesti na linearnu), dalje od Freytaga, odnosno dalje

od njihovog zajednikog praoca, tj. AristotelovePoetikete prve upute za pisanje dobro skrojenih

komada u povijesti Zapadne civilizacije.

Stojimo nad provalijom i zauzimamo poziciju za skok. Zauzimamo je, ali ne skaemo. Jesmo li

spremni? Imamo li hrabrosti skoiti ili emo ii nazad u poznato po cijenu da novi mediji ostanu

samo igrake u rukama starog pogleda na svijet?

228



8/8

Literatura:

Christopher Vogler, THE WRITERS JOURNEY (Mythic Structure for Writers), Michael Wiese

Productions, USA 1998.

Gustav Freytag, Tehnika drame, Teorija drame XVIII I XIX veka, Univerzitet umetnosti u

Beogradu, Beograd 1985.

Bertrand Rasel,Istorija zapadne lozoje, Narodna knjiga Alfa, Beograd 1998.

http://www.briantriber.com/WritingSamples/Freytag_Drama/Freytag_TOC.html

Florans Dipon,Aristotel ili vampir zapadnog pozorita, Clio, Beograd 2011.

The Inuence of Gustav Freytags DramaticTheory of Well- Tailored Pieces on the

Modern Film Dramaturgy as Embodied in

The Writers Journey by Christopher Vogler

Abstract

Film is art prone to consumption of the latest technological accomplishmentsand we are witnessing its break into the third dimension (for example Avatar...).

Film with its technology is a complete product of the second decade of XXI

century, but the structure of the stories presented by the modern technology

belongs to XIX century. Why does lm need the old- fashioned dramaturgy?

Does that mean that technologies change but not the human need for telling

good, old stories? Why have old forms proved to be the best for presentation of

new media and technology? Have we at least managed to move a bit further

from XIX century? What can we learn about all this when we compare worksof Gustav Freytag and Christopher Vogler?

Key words: analysis scriptwriting model, hero s journey, storytelling,

dramaturgical structure.

229

Vol 2, br. 2, 2013. (222-229)

m milivojevic madarev utjecaj teorije drame gustava freytaga

Documents