HENRIK IBZEN

Ođgovorni urednik

Dr LJUBOMIR CVIJETIC

Redakcioni odbor:

mr Mevlida Garić, dr Slavko Leovac,

dr Josip Lešić i dr Božidar Pejović

HENRIK IBZENHENRIK

IBZEN

DRAMELUTKINA KUCA

SABLASTI

DIVLJA PATKA

»VESELIN MASLESA«, SARAJEVO — 1978.

Naslovi autoriziranih njemaičkiih izdanja: EIN

PUPPENHEIM GESPBNSTER DIE

WILDENTE

Izbor, predgovori, bilješka o piscu, bibliografija

JOSIP LESIC

Prevod

Zeina Mehmedbašić

LUTKINA KUCA

LUTKIINA KUCA

Proći iivot nije polje preči.Pasternak

Napisana i objavljena 1879. goidine, Lutkina kuća je na samom startu izazvala nesvakidašnji interes javnosti (tri izdanja za nepuna četiri imjeseca), a kada je 1880. započelo prikazivanje drame, najprije u Norveškoj i Njemačkoj, a zatim i u ostalim evropskim zemljama, bio je to, po pisanju Halvdana Kota, senzacionalni politički događaj, nalik na »eksplozdju bombe«.^ Publika i kritika, dijele se oštro i žučno: pro i contra, -mada su oni koji su smatrali da je Ibsen učinio »grubu umjetničku grešku« bili i brojniji i grlatiji, napadajući ga otvoreno za nemoral i perfidnoet, tvrdeći čaik da je Narin odlazaJk na kraju drame izazvao brojne porodične nesreće, jer je bio »nerazumni poziiv na dezertiraoije«, pa je »hiljade žena« 'Uzbuđeno sanjalo »samo o tome kako bi što prije napustilo svoje domove«." Negativna reakcija je došla i od strane nelkih vodećih pozorišnih .umjetnika toga vremena. Poznata njemačka glumica Hedviga Niman-Rabe, iako je priželjkivala da tuanači Noru, odbila je da igra finalnu scenu kako je napisana, patetično uzvikujući da ona »nikada ne bi mogla da napoisti svoju djecu«. Njemački po-zorišni producenti i direktori, osjećajući da je Lutkina kuća svojevrsni komercijalni izazov i unosan posao, samovoljno mijenjaju kraj komada, uvodeći »sretan završetak« i po^mirljivi rasplet drame. Želeći da spriječi »barbarski« odnos prema teksitu, a možda i poikoleban, Ibsen odstupa od prvobitnog tragičnog finala i piše dodatnu kompromisnu varijantu: u posljednjem tarenutku, tako reći

^ Michael Mey€r, Ibsen; Peniguira Bootks, str. 476.' Spemann's Goldenes Buch des Theaters, 1902, str, 544—546.

pred sam Norin izlazak, Helmer otvara vrata dječje sobe, Nora zastaje, posmatra usnuiu djecu, a zavjesa pada. Međutim, poikazaće se da i ovakav neizvjestan »sretan završetak«, kao ni potpuni happy end, nisu više mogli da zadovolje publiku, koja, mada se protivila Norinom odlasku, više nije pristajala ni na njen »nasilni« ostanalk. Ibsen će 'us'koro definitivno odbaciti naknadnu varijantu, kao što će i pobunjena Hedviga Niman-Rabe, konačno pristati da igra, kako je to već učinila i njena koleginica Marija Ramle, »pravu« Noru, odnosno, onaj integralni i prvobitni dramsiki finale.

Osvajajući evropsike scene, Lutkina kuća je, u posljednjim decenij ama Xrx stoljeća, pa i docnije, pored Sablasti, drama o kojoj se najupornije i najžešće pole-misalo. Nora i gospođa Alving postaju prkosni simboli i dokazi ugroženog ženskog prava, vatreni argumenti u brojnim diskuisijama euforičnih feministkinja. Kolika je bila popularnost Lutkine kuće, ali i ddkaz da se o »slučaju Nore« neumorno raspravljalo, najbolje govori anegdota kojiu spominje Benedeto Kroče.* Naime, u nekim skandinavskim porodicama u to vrijeme, prilikom slanja poziva za večernja sijela, pri dnu pozivnice je obično stajalo i upozorenje: »Moli se da se ne disikutira o Lutkinoj kući.« Čak je Strindberg, koji se užasavao i bojao žena poput Nore, priznao da je, zahvaljujući Ibsenovoj drami, postalo jasno da brak nije nikakva >^božaruđka institucija«, i da je radkid između tih »nesipojivih stranaka«, na kraju, sasvim logičan i prirodan.*

I tako je, sticajem okolnosti, posljednja scena Lutkine kuće, sukob, ili kako bi to rekao Fergason, agon između Nore i Helmera, bacio u zasjenak cijelu dramu, sve njene prethodne itokove, izvlačeći u prvi plan ten-dencioznost, probleme moralne kazuistike, pitanja ženskog prava i emancipacije, poistovećujući Noru sa ženom uopšte a Helmera sa m,uškarce7n uopšte. I upravo to uap-

' Benedeto Kroče, Književna kritika kao filozofija; Beograd, 1869, str. 328.

* Michael Meyer, op. cit, str. 476.

štavanje problema na osnovu slučaja Nore, potkrijepljeno »psihološkim i imoralizatorsikim ali amoralizatorskim di-s;kusijama«, učinili su, po mišljenju Kročea, ovu dramu »dosadnom i odbojnom«, a kako je vremenom i tendencija izg-ulbila na oštrini i svježini, a problemi »žensJkog prava« zatureni i modificirani, a možda i prevaziđeni, i Lutkina kuća je gulbila postepeno i poklonike i protivnike, ali i interes pozorišta. Nekaida, jedna od najprivlačnijih ženskih uloga, u kojoj su se ogledale mnoge čuvene evropske glumice (Dibvald, iSavina, Hemings, Rezana, Duže, Sorima, Borštnik, Podgonska, Mansvjetova i dr.), prestala je da privlači nove glumačke generacije, pa je izgleidalo kao da je Lutkina kuća neipovratno otišla sa repertoara zajedno s vremenom u kome je izazvala tolika kontro-verzna mišljenja.

Danas, sto godina od nastanlka Lutkine kuće, ostaje pitanje, uostalom relevantno za rtmoge Ibsenove drame: je li moguće da je taiko impresivan i osebujan dra:m®ki opus, jednog od najvećih dramatičara »modernog realizma«, tek idraga literarna ^uspomena, predmet interesantan više za isto rij u dramske ^književnosti nego živo i pulsiraj uče scensko štivo, efektan dokaz jedne specifične dramske tehnike, zanimljiv fcomipendijum za izučavanje dramaturgije, ili, u tom nizu drama, od prve, Katilina, do posljednje. Kad se mi mrtvi probudimo, postoje, i za nas, u ovom itrenutku, bar u okvirima jednog novog »čitanja«, ili rasterećenog čitanja, izvori za nove impulse i nove ideje. Jednostavno rečeno: da li je Ibsen i naš sa-vremenik?

Ali, vratimo se Nori.Ibsenova dramsika tehnika, slikarski rečeno, ima nešto od

poentilizma, to je bezbroj sitnih idetaljantačkica, koje se slijevaju i stapaju u određene tonove i nijanse, pomoću Ikojih on neprimjetno, ali strpljivo i sigurno, karniponuje ne samo pojedine scene već i oibrise likova i^ odnosa. U toj poentilistiokoj tehnici, on ništa ne prepušta slučaju, svalka riječ, gesta, indikacija i didaskalija, podređeni su svjesnom insistiranju na detaljima, koji tek na kraju, u svojoj' ukupnosti, omogućavaju kompletan

8

doživljaj. Ovome treba dodati i već ipoznatu konstataciju 0 Ibsenovoj analitiiSkoj tehnici drame, po kojoj se prošlost (sablasti) javlja kao pokretač drame u sadaSnjosti, uz jednu važnu dopuinu, da Ibsen, i pored zaista efektnog, goitovo trilerslkog odimotavanja kluipka prošlosti, vodi 1 dramu sadašnjosti i da se uipravo u iejgrađivanju itog dijela drame služi već spomenutom poentilističkom tehnikom, niizanjem detalj a-tačfcica.Uzmimo, za primjer, sam početak Lutkine kuće. Već u uvodnoj sceni, pretrpana mnoštvom paketa i »zadovoiljno pjevuckajući«, Nora ipolkazuje prve znakove rasipnosti i infantilnosti. N'osač, koji je donio jelku i korfpu, traži za svoju uslugu pedeset era, a ona mu galantno daje krunu. Cim ostane sama, vadi iz tašne kesicu sa slatkišima i krišom iih jede, a zatim na prstima prilazi vratima Helmerove sobe, bojeći se da je ovaj ne iznenadi u »nedozvoljenom« postupiku. Kad začuje njegov glas, kao dijete uhvaćeno u krađi, brzo briše uista od mrvica i sakriva slatkiše. Nasuprot Nore, Torvald Helmer se prvi put ipojavljoije na sceni oabiljno, radimo, »sa perom u ruci« i očito je da, mada je Badnje veče, on radi i da je njegov interes usmjeren u drugom pravcu. Iz njegovog tepanja Nori (»cvrkuće ševa«, »skakuće vjeverica«, »lakouimni če-šljuigar«), kroz smijeh i razidraganost, uz »povlačenje za nos«, saznajemo, više usput, i tu je Ibsen imajstor, da je »lakoumni češljugar opet izlazio i profućkao novac«; detalj-taflkica, koju pisac još jednom podvlači u direktnom pitanju: »Zar te opet spopala lakomislenost?« Uvrijeđena zbog Helmerova prijekora, Nora se »duri«, »»mala ševa je ObjeBiiila krila«. Međutim, njeno ponašanje je sistem, provjerena i lukava igra s mužem, napad na njegove slabosti. I zaista, da bi je razgalio i odobrovoljio, Torvald vadi novčanik, i pokušava da je tako raspoloži. Ona ga i nehotice prisiljava na infantilan postupak, na dječju igru. Sakrivajuai novčanik, Helmer je golica pitanjem: »Noro, šta li ja to imam?« Nora se »brzo okrene« i radosno uzvikne: »Novac!« Odjednom više nije ljuta. Pohlepno zgrabi novac i bnzo ga, s radošću, prebrojava. Ponovno cvi^feuće i pokazuje poklone. Znači, ova igra između nje

10

i Helmera igra se često i ima već jedan ustaljeni red: prijekor muža zbog rasipnosti — »durenje« i ljutnja povrijeđene žene — popuštanje muža i izonirenje, ali sa otvorenim novčanikom. I ne samo to. Koristeći slabost Helmera, »imala rasipnica« i »lakoumni češljugar«, ide i dalje, umjesto božićnjeg poklona, traži od muža da joj poMoni novac, s moitivadiijom da će kasnije kupiti nešto za sebe. Istina, mi ćemo saznati zašto je Nori novac potreban, ali ostaje činjenica da ona, s jedne strane, ima razrađen čitav sistem izvlačenja novaca, a, s druge, da jedan dio tog novca ipak rasipa, i to s radošću, jednostavno ga »profućka« na »razne beakorisne stvari«. Helmer ovu »slaibost« svoje vjeverice prtima kao naslijeđenu karakternu osobinu: »Ti si čudno malo stvorenje. Sasvim kao i tvoj otac. Trudiš se na sve načine da dobiješ novac u rulke, a čim ga imaš, prospe ti se između prstiju; ti nikad ne znaš kud je otišao. Da, ali moram te uzeti takvu kakva jesi. To ti je u krvi. Da, da, da, Noro, takve stvari se nasljeđuju.« Jasno je, Norina lakomislenost i opsjednutost novcem i trošenjem nije novijeg datuma, i nije se javila tek kao posljedica potrebe da se isplati krivotvorena mjenica, već je konstantni dio njenog karaktera, nešto što je postojalo i prije udaje za Helmera. Ibsen to, malo docnije, u razgovoru iizmeđu Nore i Kristine Linde, namjerno podvlači, ubacujući novi detalj-taokicu, saop-štavajući nam direktno, kroz smiješaik Linde, da se Nora »još nije opametila« i da je i u »školi bila velika rasipnica«.

Završavajući temu rasipnosti i lakomislenosti, Ibsen nastavlja sa slikanjem Nore i Torvalda, uključujući ponovno u igru onaj početni detalj sa slatkišima. Naime, Helmeru je njegova »draga, mala, raspjevana ševa« sumnjiva, i on traži da ga »pogleda pravo u oči«, i pita je, prijeteći prstom: »Da li je slatka njušk&ca i danas nešto grickala u gradu?« Nora se brani poput nestašnog djeteta, ali i pomalo ženski koketno, laže imu u oči i ljupko ga uvjerava da nije jela slatkiše. Helmerova zabrana, očito, ima višestrulko značenje, nije samo zbog toga da Nora bombonima »ne pokvari zube« već je i to dio nji-

11

hove bračne igre, odinos koji su oba partnera ne samo prihvaitila nego ga gotovo ritualno održavaju, mada će Nora, u kriznom trenutku, ovu »zabranu«, ialko je više nego očigledno da Torvailld zna da je ona kriomice krši, doživjeti i proglasiti ikao pitanje neislobode i ugrožavanja njene ličnosti.

Prateći pažljivo Norine postupke i nehoitice iskrsava pitanje Norinih godina. Po njenom ponašanju, kad ne bismo znali da je udata već osam godina i da je majka troje djece, pomislili bismo da se radli o virginalnoj i nedozreloj djevojci, a ne o ženi ikoja se nalazi na pragu srednjih godina (između 26. i 30). Ovaj nesklad između (psihološkog i fizičkog, ponašanja i godina, temeljna je ikarafcte-ristika Norinog lika, njena specifičnost i izuzetnost, osnovni uzrok mnogih nesporazuma, izvor svih njenih postupaka, od krivotvorenja potpisa do napuštanja muža i djece.

U Tbsenovoj oisrtavštini ostala su zalbilježena njegova razmišljanja o izgraidnji dramskog lika, u kojima on kaže da prije nego napiše ijedan redak, mora »u glavi imati karakter sikroz-na^roz«, mora »prodrijeti do posljednjeg nabora njegove duše«. I upravo ovaj metod detaljnog poniranja, najpotpunije idolazi do izražaja upravo u kom-ponovanju Nore. Već druga scena, dijalog između nje i Kristine Linde, ima trositruiku ulogu, ona nastavlja sa oitkrivanjem »nalbora« Norine duše, otvara jedan lik bitan za radinju, ali, fetovremeno, služi i za suprotstavljanje dva različita načina i shvatanja života, sreće i nesreće, lijepog i ružnog sna. Jer doik je Nora proživjela sa imužem »posljednjih osam godina« kao »sretno vrijeme«, Lindin život je bio lanac nesreća i nevolja. Zbog tešlko bolesne majke, osiuđena da se brine o mlađoj braći, u materijalnoj osikudici, Linde je prisiljena da napusti čovjeka koga je voljela (Krogstad), i da se uda za bogataša. Poslije deset godina, na kraju, ostaje sama, u potrazi za poslom. Majka joj je umrla, braća se osamostalila i razišla, bogati muž, koji se bavio nesigUirnim poslovima, talkođe je umro, ne ostavivši joj nikakvih sredstava za život, tako da je Kristina primorana da se sama probija kroz život. »Po-

12

sljednje tri godine —■ kaže ona Nori — bile su kao jedan jedini dugi i nemirni radni dan.« Dvije ženske sudbine stoje jedna prema drugoj: ogorčena i ostarjela Kristina, i vedra i »sretna« Nora. Jedna je prošla »kalvariju« života, a druiga, sa izuzetkom slučaja sa mjenicom, relativno bezbrižan i bezibjedan život.

I Krogstad, slično Kristini Linde, nije samo pokretač radnje i zapleta već služi i kao kontraipunlkt Totrvaldu i Nori, neka vrsta tamne pozadine na kojoj se potpunije i oštrije odražava »porodična sreća« bračnog para Heilmer. Uz pomoć Krogstada mi saznajemo i nekoliko značajnih podataka iz Torvaldove -mladosti, jer kao što je Kristina bila Norina školska drugarica, tako se i njih dvoje poznaju »još iz studentskih dana«, u kojima Helmer nije ispoljavao »«mušlku hrabrost«, i već je bio na izvjestan način frustriran konvencijama građanske pristojnosti i eti-kecije, ne usuđujući se »ni da pisne«, samo da bi zadržao položaj i ugled u društvu. Ponovno se suprotstavljaju dva antipodna životna puta, dvije kontrasne Ijudđke sudbine: Helmer je uspio, a Krogstad je izgubio »čvrsto tlo pod nogama i sada je kao brodolomndk na svojoj olupini«. Saznanje da je Torvald postavljen za šefa Akcionarsike banke u kojoj je on ništavni činovnik, i da ga upravo Torvald hoće da otpusti, pokreće u Krogstadu zatomljene sablasti prošlosti, njegovu povrijeđenu sujetu, i on, ne birajući sredstva, i ne želeći da »ponovno doispije u blato«, ucjenjuje Noru, jer »hoće gore«, hoće da »istane na noge«. Njegove ruike su prljave, on se bavi »svakakvim poslovima«, Rank ga naeiva »karakter pokvaren do srži«, on čak piše razne paskvile za »najprljavije novine«, on je »^moralni Lazaruis«, ali, istovremeno, za Krogstada je »uapjeh« Heimera, meikušca bez talenta i vrijednosrti, kakvog lon zna iz studentsikih dana, svojevrsna društvena neipravda, gotovo kao neka duboika lična uvreda. Slično Nori, i Krogstad je svojevremeno krivotvorio potpis i zbog toga je »iizopćen« iz društva, i »sva su imu vrata bila zatvorena«. On se prema Nori ponaša kao prema »finoj, razmaženoj dami«. Ibsen namjerno istvara scenu Norine igre sa djecom, u kojoj ona ciči, pleše, smije se, skriva

13

pod stolom, da bi je u takvom »neoizJbiljnom« i infantilnom stanju zatekao Krogstad, opterećen problemima ugrožene egzistencije, poisrćući pod teretom zle sudbine: neostvarena ljubav preima Kristini, neuspjeli brak, izopćenje iz društva, brige o podizanju djece, prijetnja otkazom, jednom rječju: promiašen i ugrožen živoit.

Suprotstavlijajuća ova dva para, Ihsen, u završnici Lutkine kuće, izvodi dvostrulki obrt: Krogstad i Kristina Linde iako pred zidom života, gotovo poraženi i pomireni sa sudbinom, doživljavaju »ičaojdo«, nošeni nadom da sve još nije izgubljeno; dok Helmer i Nora, suočeni sa stvarnošću, probuđeni iz jednog lijepog ali lažnog sna o sreći, doživljavaju brodolom, ostaju bez nade i bez vjere da se može desiti »čudo«.

U ponašanju Nore prema Kristini primjećuje se i jedna vidljiva doza bezosjećajnosti, ili, lažne osjećajnosti, ona vrsta odnosa koju sretni ljudi pokazuju prema nesretnima. U prvi mah Nora ne prepoznaje Kristinu. Vge-rovatno da su deset godina odsustva i promjene na Kristini doprinijele tom neprepoznavanju nekada intimne školske dnugairice, ali, isto talko, ostaje činjenica, Ibsen to registruje, da Nora, ikad je saznala za simrt Kristininog muža, nije našla za potrebno da joj izjavi saučešće, jer se »uvijek nešto ispriječilo«. Taj egoizam sreće, potkrijepljen saznanjem da je Torvald unaprijeđen i da je ipalk »divno imati puno, puno novaca i nikakvih briga«, pri-sutan je i u Norinoj brbljivositi, u njenom lalkoraislenom cvi^kutanju, sikakutanju, pljesikanju rukama, u infantilnom ponašanju, koje primorava gospođu Linde da zaikljiuči da je Nora »još uvijek dijete«. I sad dolazi do preloma. Želeći da dokaže da nije dijete, da je odrasla, da je »sposobna za nešto ozbiljno«, ona Kristini ispriča dio svoje velike tajne: ona je sipasila život svome mužu. Opet jedna lakomislena i hvalisava crta u Norinom karaikteru, jer tajnu ikoju je tako ljubomorno čuvala i sakrivala, ona odjednom, samo da bi pdkazala da nije dijete, ispriča, gotovo izbriblja, ženi koju nije vidjela punih deset godina, i koju prije d^etak minuta nije čak ni prepoznala. Koliika je Norina lakomisilenost i infantilnost, najbolje

pakaEuje njeno petljanje oko pitanja kako je došla do novaca za Torvaldovo liječenje. U jednom trenuitku, »pjevuckajući i smijješeći se tajanstveno«, ona kaže: »Mogla sam ga (novac) do'taiti od nekog obožavaoca. Kad neko ovako 'fegleda kao ja...« Nora zaista ima bujnu maštu i »dječju dušu«, pa nije ni čudno što je ozbiljna Kristina odmah nakon toga prisiljena da konstatuje da je ona »šašava«, osjećajući da se u cjelokupnoj priči o »sipaša-vanju muža« krije neka Norina »neprom^išljenost«. Ali, istovremeno, spominjući svoj izgled i obožavaoca, Nora to ne čini baš potpuno napamet, ona to iskustveno zna iz odnosa sa Helmer om, a ponešto naslućuje, vidjećemo docnije, i iz odnosa sa doktorom Rankom. Nora je svjesna svoga tijela i svoje senzualnosti.

I sad dolazimo do Norine tajne, ikoja je osnovni pokretač radnje, jer kompletna tenzija u drami i nije ništa drugo nego odlaganje saznanja, prolongiranje objelodanjivanja istine, kao što je i odlazalk Nore na krajiu, reakcija na Helmerov stav prema tajni, odnosno prema istini. U čemu je Norina tajna? »Ona je krivotvorila« — piše Ihsen u Bilješkama o modernoj tragediji — »i ponosi se time, jer je to učinila iz ljubavi prema mužu, da bi spasla njegov život.« Ibsen je tako sam definisao temu Lutkine kuće. Kao što će odmah zatim izreći i ideju: »Ali taj muž sa svojim preovlađujućim principima o časti stavlja se na stranu zakona i na to gleda s muškog stanovišta.«^ Međutim, sama priča o načinu i razlozima krivotvorenja ne izgleda nam ubjedljiva i logična. Ibsen, koji će u sljedećoj drami. Sablasti, upravo matematička tačno voditi priču prošlosti kroz sadašnjost gospode Alving i Osvalda, u slučaju Lutkine kuće, ne pokazuje dovoljno ni preciznosti ni uvjerljiivosti.

Torvald je, nakon ženidbe, napustio državnu službu, jer nije imao nikakvih izgleda za napredovanje. Prisiljen je da radi danonoćno i tako se »smrtno razbolio«. Ljekari su to saopštili Nori, jer Helmer »nije smio da zna kako je loše njegovo stanje«, da nau je život u opasnosti i da

^ Isto, str. 466.

14 15

ga samo boravak na jugu može spasiti. Ibsen ne spominje o kakvoj se bolesti radi, mada je izvjesno da je riječ o tuberkulozi, kako zbog promjene klime tako i zbog mjesta boravka u Italiji (Kapri). Teško je povjerovati, bez obzira na vrstu bolesti, da Torvald nije znao, ili bar osjećao, da je smrtno bolestan, kao što je imalo vjerovatno da su ljekari u saopštavanju dijagnoze pretpostavili lakomislenu i djetinjastu Noru, ozibiljnom i pedantnom Helmeru. Osnova priče je zaista bez ubjedljivosti, tako da je i kompletan Norin podvig doveden u pitanje. Pokušavajiuoi da ubijedi imuža da krenu na jug, a kako nije smjela da spominje njegovu bolest, Nora je »plakala i prelklinjala«, govoreći »kaiko bi joj se svidjelo da može kao i druge mlade žene da oitputuje u inostranstvo«. Pošto nisu iimali novaca, (nagovara ga da uzme zajam, ali je Torvald to odbio, tvrdeći da je ona lakomislena i da mu je dužnost da ne popiišta njenim »imušicama i kapricima«. Vidjevši da neće uspjeti da nagovori muža, Nora uziima zajam od Krogstada, (krivotvori mjenicu, a Torvalidu slaže da joj je novac poslao njen otac koji je bio na samrti, ibsen, želeći po svaku čijemu da ositvari ideju o Norinom spašavanju muža, ponovno prenebregava iogdiku i činjenice. Potpuno neuvjerljivo djeluje da je racionalni Helmer, koji danonoćno radi da bi se održao, u materijalnoj oskudici, pristao, naravno ukoliko na izvjestan način nije 23nao da se radi o njegovoj bolesti, da spiska 4.800 kruna, makar to bio i novac Norinog oca, da bi zadovoljio njene »mušice i kaprice«. Napokon, to »preikrasno putovanje«, kako ga je nazvala Nora, koje je Helmeru spasilo život, nije ibilo »ikratak izlet« u inostranstvo, već boravak dug godinu dana. I na kraju ispada da se Helimer liječio od »sanrtoe bolesti«, a da to nije ni znao, trošeći prHičaii novac (u trenutku kada su kiače teško živjeli), samo zato da bi Nora kao i »ostale mlade žene« mogla da živi u inostranstvu. Priča o spašavanju teško bolesnog muža odista je nevjerovatna i nelogična. Sto se tiče uzimanja zajma od Krogstada i krivotvorenja imjenice, naročito sa unošenjem pogrešnog datuima, ostvareno je zaista dosljedno u stilu već poznaite Norine nepromišljenosti. Po-

slije svega što je uonila, započevši svoju veliku igru, Nora kaže da se »osjećala s!koiro kao muškarac«, mada bi, čini nam se, istinitije bilo da je rekla da se osjećala skoro kao odrasla.

Vraitivši se sa Kaprija, Nora je prisiljena da redovno isplaćuje zajam. Kako to ona čini? Najvećim dijelom igrajući već poznatu igru sa mužem, tako da je Torvald, indirektno, i ne znajući, isplaćivao dug. A kako to nije uvijek bilo dovoljno, ona je noću, krasom, uz^iimala posao za prepisivanje {I'bsen ne kaže ni kakav, ni od koga), a u trenucima kad nije znala kako da dođe do novaca, zamišljala je — još jedan simptomatičan detalj-tačlkica u Norinom karakteru — kako se u nju zaljubio neki stari, bogati gospodin, i kako je on umro i ostavio joj novac u nasljedstvo. Očifto je da Nora ovdje podsvjesno ^misli na doktora Ranka, za koga zna da je u nju zaljubljen, i koji je zaista star i bogat. Uostalom, Kristina, kad prvi put ugleda Ranka, intuitivno ga dovodi u vezu sa Norom, prepoznaje u njemu čovjeka iz Nordne imaste, i savjetuje je da »okonča tu stvar« sa doktorom.

I Rank, sa svojom bolešću i slutnjama smrti, sa svojim patnjama i svojom usamljenošću, nije samo, kako to misli Helmer, »oblačna pozadina na njihovoj sunčanoj sreći«, već je, slično Kristini i KrogBtadu, svojevrsni kontrapunkt, na kome se poitpunije i kompiefcsnije osvjetljavaju karakteri Nore i Helmera, njihova egoistična »sunčana sreća«. Tu, pored njih, umire čovjek, prijatelj, a oni su gotovo bezosjećajini, kao da je riječ o strancu. Helmer čak konstatuje »da je tako imožda bolje«, a malo zatim, još uvijek uspaljen od iNorinog senzualnog plesa, poziva svoju »voljenu ženu« u krevet. Nora to, istina, iodlbija, jer nije u stanju da spava sa mužem, misleći »na smrt«, mada je ovo odbijanje bračne postelje vezano i sa krajnjom napetošću zbog Krogistadovog pisma koje Helmer konačno ima u rukama. Prijateljstvo porodice Helmer, naročito Torvalda, prema dofatoru Ranku, više je formalno, kurtoazno, gotovo verbalno, bez pravih i dubokih osjećanja. Sto se tiče Nore, upravo prelko njenog odnosa prema Ranku, Ibsen slika onu »žensku«, kdketnu i senzualnu

16 Drame 17

stranu njenog karaiktera, njenu ipotrebu da se igra sa mu-škarcima, da ih zavodi, da uživa u njihovim pogledisma, pažnjama i mailim nježnostima. Ona jednostavno voli da se svi dive njenoj ljepoti. Ranik je zaljubljen u Noru, zbog nje je postao kućni prijatelj porodice, zbog nje svakodnevno dolazi. Njegova ljubav je platonska, čista, ću-teća, on ništa ne traži sem prostog fizičkog prisustva. Nora je, ženski inituiitivno, osjetila ovu Rankovu.. »slaibost«, ona zna da je on voli, i ona se tim njegovim pritajenim osjećanjem koristi za svoju igru. Spremajući se za ples, u drugom činu, poikazuje mu svoje svilene čarape u »boji kože«, dozvoljava mu da sutra na kostimiranom badu može pomisliti da ona pleše samo za njega, a zatiim se nonšalantno ispravlja, »naravno, i za Torvalda«. Suitra će moći da vidi njeno stopalo, pa čaik, što se nje tiče i gornji dio noge, a zatim ga kdketino i mazno udari čarapom lako po uhu. Ona se ženski neodgovorno titra s njim, a da i nije svjesna šta čini. I kada Rank ovakve njene pomalo slobodne postupke pogrešno shvati i odluči da joj kaže da je vbli i da samo zaito svalkodnevno dolazi, Nora se odmah naljuti, povlači, odustaje od igre, čak ga preikorava zbog izgovorene istine, jer je to »odista odvratno od nge-ga«. Svojim ponašanjem, koketnošću i pritajenim golicanjem mašte, Nora je Ranku davala nadu, držeći odškrinuta vrata moigućnosti, ali, onog časa, kad ova igra prestaje da bude »igra«, i kada se pretvaira u realnost, ona se »duri« poput djeteta kome je oduzeita omiljena igračka i uskraćena zaibava, i Ijutito zakljiičuje: »A sve je bilo tako lijepo!« Ona, koja će na kraju drame optužiti muža da je bila samo njegova lutka, voljela je, i te kako, da od drugih ljudi pravi svoje lutke.

I taiko se ponovno vraćamo na temu Norine »ženstve-nosti«, njene seiksualnosti i njenog odnosa prema muškarcima. Svjesna ili ne, ona osjeća da u njenom tijelu postoji ndka privlačna imoć, neka tajna sila koja djejsrtvuje i ona to, ma koliko nam izgledala djetinjasta i nepromišljena, zna da iskoristi. U trenutku kada kod Helmera pokušava da interveniše u korist Krogstadovog zaposlenja, ona se služi upravo tim golicanjem Helmerove seksualne mašte,

obećavajući mu »igiru«, slutnju tijela: jplesaće samo za njega, »kao vila na mjesečini«. Ova Norina potre^ba da izaziva senzualne želje, još je potpunije izražena u Hel-merovom opisu njene raiziJizdane tarantele u stanu konzula Stenbopga. Iako je za svoju igru dobila buran aplaiiz, Torvald kaže da je njeno »izvođenje bilo malo suviše naturalističko, — malo naituralističkije nego što to strogo lOizevši odgovara zahtjevima umjetnosti«. Gledajući je kako »zavodljivo« pleše tarantelu, sjetimo se da je Ranku obećala razgolićenu nogu, Helmer je osjetio intenzivnu sdteualnu želju, »uzavrela mu je krv«, i odmah je, jer više nije smogao da izdrži, uzeo svoju »dražesnu malu djevojku sa K^prija — svoju kapricioznu djevojčicu sa Kaprija... pod ruke« i poveo je kući, s namjerom da je što prije dovede do bračne postelje. Ustreptao od želje, inače imimi i racionalni Helmer, požudno tepa svojog »za-vodljivoj, dražesnoj ženici«: »imoja tajna ljubavnica«, »imoja tajna mlada nevjesta«, »:mioja usitreptala ljepotica«; govori o njenim »nježnim mladalačkim ramenima«, o »idivnom zatiljku«, ističe da se nalaza u dobroj muškoj formi i sjeća se prve bračne noći i prvog odnosa, ili, tač-nije Norinog virginiteta. Posljedice ovakvog erotskog odnosa Helmera prema Nori, koji se koncentriše na trenutak izgubljene nevinosti, na neiku vratu virginomanije, Ispoljavaju se u njegovom doživljaju Nore kao »djeteta«, »ptičice«, »malog stvorenja«, »djevojčice«, u konstantnom nastojanju da već odraslu osobu drži na nivou adolescent-nosti. Istovremeno, i Nora, koja je raino ostala bez majke, mažena od lakomislenog oca (»očeva lutka«), u odnosu na Helmera pokazuje neku vrstu edipovog kompleksa: potrebu da se, i u realnosti i u mašti (odnos iprema Ranku, »bogati starac«), potčini stariijem muiškaircu, koja nije ništa drugo nego strah od života, zamjena za vrijeme dje-tiaijstva u tome se, pored oca, osjećala sigurnom i zaštićenom, i nesvjesnu želju da to bezbjedno adolescentno doba što duže traje. Ovaj Norin psihološki infantilizam pomiješan je s njenim tjelesni<m sazrijevanjem, tako da je stvorena jedna čudesna smjesa najkontraverzniijih stanja, koja se često ispoljavaju alogično, u oscilacijama i

18 2* 19

konvulzivno plesanje ipomamne tarantele na kraju drugog čina, »ikao da se radi o životu«, potreba da kaže nešto ružno, igra sa djecom, protest sa bombonima, polkušaj da ukosnicoim otvori poštansko sanduče, kostimiranje za maskenbal, itd.).

U drugom činu, ddktor Ranlk u jednom trenutku kaže da »nad svakom porodicom lelbdi nelka vrsta temeljite odmazde«. Nairavno, on to misli u prvom redu na sebe i na svoja ispaštanja zbog raakalašnih poručničkih dana njegovog oca. Ali d na Noru. Anticipirajući sa Rankom dramu Sablasti, Ibsen ovim sporadičnim likom, koiji je od rođenja stigmatiziran nasljednim sifilisom, uvodi u Lutkinu kuću temu pra-grijeha, one »bijele konje« iz RosmersholTna, koja bi, kako reče Ivo Andrić, povodom Ćorovićeve drame Kao vihor, mogla »isažeti u staru reč: očevi su grožđe jeli, a deci zulbi utrnuli«. Jer, nije samo Rank taj koji »siušenjem kičme« ispašta, ni kriv ni dužan, zbog raspusnog života svoga oca, već i ostali sudionici ove drame, sa izuizetikom, možda, »čistog« Hđlmera, takođe su žigosani, i nad njima prijeteći lebde sablasti njihove prošlosti. Vidjeli smo, Kristina Linde, žrtvujući se za bližnje i odričući se zbog toga ljubavi voljenog čovjeka, nije uspjela da ostvari sreću. Nora je žigosana očevim karakterom, njegovom lakomislenošću. Krogstada je jedan ne-prom'išljen postuipak, krivotvorenje potpisa. Obilježio trajnim izopćenjem iz društva. Pa čak i nad -dadiljom, koju je u mladosti jedan miušlkarac »unesrećio« i ostavio, lebdi temeljita odmazda, jer je prisiljena da se umjesto o svojoj brine o tuđoj djeci. Na izvjestan način i Helmer, koji svojom »finom prirodom osjeća prema svemu što je ružno izrazitu odvratnost«, kao da isipašta što je u prošlosti, kao sudac-istražitelj, zjbog ljubavi prema Nori, »progledao kroz prste« na financijsike malverzacije njenog oca i taiko ga spasio zatvora. Ove salblaisti prošlosti priltiskaju poput more Ibsenove junake u sadašnjosti i onemoguća-vajiu ih da ostvare sreću, one postaju nešto sudbinsko, iataiističko, i vremenom, umjesto da se smanjuju i nestaju, rastu i razaraju, pretvairajući se u kaznu, koja vodi ili u smrt (Sablasti, Mali Ejolf, Rosm,ersholm, Heda Gab-

20

ler, Graditelj Solnes, Divlja patka, Jon Gabrijel Bork-man), ili u beznađe (Lutkina kuća).

U Bilješkama o modernoj tragediji (1878), Ibsen govori 0 idvije vrste »duhovnih zakona, o dvije vrste savjesti, jedna u muškarcu, druga, sasvim idmkčija, u ženi«. Među njima je latentno prisutan nesporseum i nerazumijevanje, jer se u svakodnevnom životu »žena procjenjuje po m'Uiškom zakonu, kao da i nije žena već muškarac«. U isključivo »muškom društvu«, sa zakonima koji su stvorili imuškarci i sa »pravnim sistemom koji o ženskom ponašanju suidi sa muiakog stanovišta«, žena--majka je sasvim nalik na ženku nekih inselkata, koja odlazi i ugine kad ispuni svoju dužnost. U završnoj sceni Lutkine kuće, Ibsen oštro sukobljava ove dvije vrste duhovnih zakona; imeđutim, ni Helmer ni Nora, saznali smo to iz njihovih postupaka i ponašanja u drami, nisu idealni nosioci muškog i ženskog stanovišta, naročito u odnosu na Krogstaida i Krisitinu Linde, tako da njihov agon djeluje pomalo neubjedljivo i nategnuto. Osjeća se tendencija koju je pisac nasilno ubrizgao u likove, ali ne kao zadatak već kao funkciju. Istini za volju, potrebno je reći, u toj spornoj i izvikanoj sceni, sadržane su mo-guonoisti i drugačijeg sagledan ja ovog sulkoba iTjmeđu »dvije vrste savjesti«. Uostalom, i sam Ibsen je zapisao, u već spomenutim Bilješkama, da žena u drami završava »nemajući pojma o tome šta je dobro ili loše, potpuno je pometena s jedne strane prirodnim osjećanjima a s druge vjerovanjem u autoritet«. I zato, upiikos prisutne simbo-like o rađanju novog čovjeka, ili tačnije nove žene {Lutkina kuća se dešava na Badnjak i Božić), znači jedne nove Nore, koja je odjedno>m progledala i shvatila svoju ugroženu žensku sudbinu u prevashoidno imuškom društvu, moguće je Lutkinu kuću, u konteikstu svega onoga što je završnoj sceni iprethodilo, analizirati i izvan teze o »ženskom i muiškom pravu«. Konačno, u govoru održanom deset godina doonije u »Savezu za odbranu ženskog prava«, Ibsen je priznao da ne razumije šta je to — »žensko pravo«, lističući samo jedno »čovjelkovo pravo«, u koone žena 4gra značajnu ulogu u biiđenju težnje za kulturom

21

i oisjećanja za idisci)plinoim, ali ograničenu na »dječju soboi«, znači, na ulogu žeme^majike.

Nora je od Torvalda očekivala »čudo«, da u trenutku objelodanjivanja tajne, ipreuzme krivicu i ddgovornoist na sebe, a zatim bi ga ona, altruisitički, ali i egzaltirano, spriječila u spašavanju i taiko oslobodila i^aštanja. Još jedina nepromišljenost i naivnost Nore, jer je Ibsen kroz cijelu dramu talko precizno vodio lilk Helmera, da je potpuno nerealno od njega očekivati »čudo«. Norine patetične izjave o žrtvi i ljubavi za njega su »ikomedija«, nasljeđe »lakomislenih principa«, čista lakrdija, obične »fraze« koje je u prošlosti, -uhvaćen u krivici, izdašno upotrebljavao i Norin otac. Za Helmera se, dakle, događaji samo sablasno ponavljaju. Uplašen za svoj 'ugled 4 položaj u društvu, upravo je naimenovan za idirektora Akcionarske banike, Torvald je iznerviran, prenapet, zibunjen i nelkon-trolisan. Norin ipostupak može odjednom da ugrozi čitavu njegovu egzistenciju, pa samim time i Norinu i dječju, i on ošamućen saznanjem, u paničnom strahu, a inače frustriran, prijeti Nori da joj neće dozvoliti vaspitavanje djece i da će ubuduće njihov brak biti samo »zvaničan«, odnosno fonmalan. Međutim, kad dobije pismo od Krog-stada sa imjenicama, on se odjednom mijeaija, zaboravlja sve što je još -maločas u žestini izrdkao, oprašta Nori, čak je moli da i ona njemu oprosti za »grube riječi« koje je izgovorio u strahu, u trenutku kada je pomislio da će se sve srušiti na njega. Torvald se ponaša dosljedno, istina kao kukavica, ali dosljedno. Očeikivati od njega »čudo« može samo »nerazuimno dijete«, »zaslijepljeno neiskusno stvorenje«, jednom riječju: naivna Nora.

Shvativši najzad da Helmer nije sposoban za »čudo«, razočarana i uvrijeđena Nora, prelazi u napad. Skidajtići kostim i masku kapriciozne djevojčice sa Kaprija, Ibsen i simbolično označava otkrivanje jedne nove Nore, koja iz pasivnog stanja prelazi u aktivno, optužujiući »muSko društvo« (i oca i 'muža), za egoizam i diskriminaciju. »Ovo je obračun, Torvalde!« — uzvikuje Nora, tvrdeći da za osam godina bralka njih dvoje nisu »razmijenili ni jednu oiabiljnu riječ o ozibiljnim stvarima«. Još dok je živjela

22

sa ocem, ona je bila potpuno zavisna od njegovih nazora, ddk je svoje, »ako 4h je nekada i imala«, imorala da krije. »On me je zvao svojom lutkom i igrao se sa mnom, kao što sam se ja igrala sa svojim lutkama.« Prelazeći iz očevih ruku u Helmerove, sem nametanja novog »ukusa«, ništa se nije promijenilo, kuća je i dalje ostala kao neka soba za igranje. »Ovdje sam ja bila tvoja žena— luika, kao što sam <u tatinoj kući bila kćeiika — lutka. A naša djeca, ona su bila moje lutke. Kad bi me ti luzeo da se igraš sa mnom, imeni je bilo upravo takvo zadovoljstvo kakvo je bilo djeci kad bih ja njih uzela i igrala se s njima. To je bio naš brak, Torvalde.«

Optužujući oca i muža da su na izvjestan način ugušili i uništili njenu ličnost i njen integritet, namećući joj svoje nazore i svoj nkus, pretvarajući je u loiltfcu za dokono muško igranje, Nora očito zaboravlja da u tom procesu deikrustiranja njene ličnosti, dobar dio krivice snosi ona sama, jer je upravo njoj takav pokroviteljsiki i za-štitnički odnos najviše pogodovao, oslobađajući je nesnosnog tereta obaveza i odgovornosti. Svijet igre i lutaka, taj udobni i bezbjedni kavez za pticu-pjevačicu, potpuno je i^ljučio iz Norine svijesti osjećanje dužnosti, i prema sebi i prema drujgitma. Pretvorena u igračku za odrasle muškarce, ona je istovremeno i njih pretvarala u svoje igračke, prenoseći taj neobavezni i neodgovorni odnos i na djecu, pa i na poznanike (ponašanje u školi, odnos prema Ptanku, ples kod konzula Stenbonga, itd.). Biti lutka i imati tretman djeteta kome je sve dozvoljeno i sve onu se prašta, bila je posebna Norina privilegija, koju je ona nametnula, i vidjeli smo, sistematsiki izgrađivala. I zato rađanje nove Nore — kojoj se odjedanput, samo zato što se nije desilo »čudo«, prošli život otvorio kao promašen i od idrugih nametnut — djeluje namješteno i nedovoljno m-otivisano, potpimo u službi Ibsenove teze o »ipK>buni ljudskog duha« i »žensikom pravu«. Međutim, sagledan u kontekstu razvojne linije Mika, na osnovu brojnih detalja-tačkica, o kojima smo govorili, ovaj konačni

23

»abraoun« sa mužem, odnosno sa »imuSkim zakonima«, m'oiguće je protumačiti i kao još jedan Norm neiprotmi-šljeni i idjetinjasti gest, kao novu igru »nerazumnog djeteta«, 'ksbo ponovni bijeg od stvarnositi, pa prema tome i od odgovornosti. U svojoj poibuni, ili, tačnije, u igri pobune, ona egzaltirano odlazi u krajnosti, odbacujući i bralk, i zakone, i religiigu, i »moralni osjećaj«, i dužnosti prema mužu i djeci, izidvajajući jednu jedinu svetu »dužnost prema saimoj sebi«. I na kraju, dosljedna u svojoj predstavi, Nora čak odbi|ja da vidi djecu, ali ne zaboravlja da odigra scenu vraćanja prstena (»Taiko — evo vraćam ti tvoj prsten. Daj i ti meni 'moj!«), koja treba da simbolizira oslobađanje od ikoinvencionalnih bračnih obaveza (za Noru izgleda i od obaveza majke). Svi ovi postupci karaikteristični su 'upravo za adolescentnu psihologiju po-vrajedenog djeteta koje bježi od kuće, ostavljajući »nepra-vedne« rdditelje da pate i ispaštaju, podrazumijevajući i ome poznate dječje svađe, Ikad se durovito d uvrijeđeno uzvikuje: »Vrati mi imoje knpice, neću više s tobom da se igram«. Ostavljajući sve za sobom, u potrazi za svojom istiinoim, Nora ne ispoljava samo egoizam već i u punoj mjeri pokazuje nesposobnost da se sa probleimdma života uihvalti u koštac, jer njen odlazak je li bijeg od stvarnosti, paničan strah da je igra prestala i da započinje »zrelo doba« odgovornosti i dužnosti. I kao što se nije ostvarilo Torvaldovo »čudo«, nema nade ni za ostvarivanje Norinog »čuida«.

Živeći pod staklenim zvonom, ove ptice-ipjevačice čim napuste svoj bezbjedni i udobni malograđainskl kavez, osuđene su na propast. Zatvoreni i izolovani, neotporni na život, bez interesa za druge ljude (Nora nekoliko puta u draimi ponavlja da se nje »drugi ne tiču«), navikli da sve pretvaraju u igru-obmanu i šarenu lažu, bez osjećanja za realnost, suočeni sa stvarnošću, Nora i Helmer su, očito, potpuno nesposobni za borbu, pa nam na kraju izgledaju kao' dva brodolo>mnika, izložena ojpasnostima i bespuću, nemoćna da shvate i seibe i svijet koji ih okružuje. Norin

odlazak, iprema tome, nije samo i jedino »pobuna Ijutfekog duha« protiv ugroženog »ženskog prava«, nisu to samo dvije savjesti i dvije vrste duhovnih zakona, muški i ženski, već je to i poraz jednog shvatanja da je moguće ostvariti vlastitu egoističnu sreću, izvan života, u udobnim zidovima građanskog salona, izolovano i ,po sebi, bez obzira na druge. I Helmer i Nora ne shvat^u da, kako to kaže Pasternaik: »Proći život — nije polje preći.«

24 25

PRVI CIN

Lica:

HELMER, advokat

NORA, njegova žena

DOKTOR RANK

GOSPOĐA LINDE

KROGSTAD, pravnik

Troje male Helmerove djece

ANAHMARIJA, dadilja kod Helmerovih

Služavka kod Helmerovih

Nosa^

Radnja se odvija u Helmerovom stanu

Prijatno i ukusno, ali ne luksuzno namještena soba. Desno u pozadini jedna vrata vode u predsoblje; druga vrata u pozadini lijevo vode u Helmerovu radnu sobu. Između ova dvoja vrata je mali klavir. Lijevo u sredini zida vrata, a dalje prema naprijed prozor. Blizu, uz prozor, okrugli sto sa naslonjačama i malom sofom. Desno uza zid sa strane dalje vrata, a uz isti zid prema naprijed zidana peć, pred kojom stoji nekoliko naslonjača i jedna stolica za ljuljanje. Između peći i vrata sa strane mali sto. Na zidovima bakrorezi. Polica sa porcelanom i drugim umjetničkim ukrasima; mali ormar za knjige sa knjigama u raskošnim povezima; tepih preko cijele sohe. U peči vatra. Zimski dan.

U predsoblju zvoni; odmah potom čuje se otvaranje vrata. Nora ulazi u sohu pjevuckajući zadovoljno. Ona je u šeširu i kaputu i nosi mnoštvo paketa koje stavlja desno na sto. Iza sebe ostavlja otvorena vrata prema predsoblju i otuda se vidi n o s a č koji nosi jelku i korpu; on to predaje s l u z a v ci koja im je otvorila.

NORA: Dobro sakrijte jelku, Helena. Djeca je smiju vidjeti tek večeras, kad bude oikićena. (Nosaču, vadeći novčanik) Koliiko —?

NOSAČ: Pedeset era.NORA: Evo jedne krune. Ne — ostaltalk zadržite. (Nosač

zahvaljuje i odlazi. Nora zatvara vrata. Ona se i dalje zadovoljno smijucka za sebe, dok skida šešir i kaput. Izvadi iz tašne kesicu sa slatkišima i pojede nekoliko; onda oprezno priđe vratima svoga muža i oslušne.)

27

m

Da, on je kod kuće. (Opet tiho pjevucka za sebe dok prilazi stolu desno.)

HELMER (u svojoj sobi): Je li to tamo cvrkuće ševa?NORA (otvarajući pakete): Da, cvrkuće!HELMER: Je li to skakuće vjeverica?NORA: Da.HELMER: A kad je vjeverica idošla kući?NORA: Ovog trena. (Stavlja kesicu sa slatkišima u tašnu i

hriše usta.) Dođi, Torvalde, da vidiš šta sam sve (kuipila.HELMER: Ne smetati! (Uskoro potom, s perom u ruci, otvara

vrata i pogleda unutra.) Sta si sve kupila, kažeš? Ovako mnogo stvari? Je li to mali lakoumni češlj'Ugar opet Metio i profućkao novac?

NORA: Ali, Torvalde, ove godine zaista smijemio i malo više potrošiti. Pa ovo nam je prvi Božić kad ne 'moramo da štedimo.

HELMER: E, pa slušaj, ne smijemo baš preći u luiksuz.NORA: Naprotiv, Torvalde, sad već sanijemo sebi dozvoliti i

malo lukB:Uza. Zar ne? Onalko sasvim, sasvim malo. Pa ti sad dobiivaš veliku platu i zarađivaćeš m.'nogo, mnogo novaca.

HELMER: Da, od Nove godine. Ali onda treba da prođu čitava tri mjeseca dok nova plaita dođe.

NORA: Eh, do tada možemo i posuditi.HELMER: Noro! (Prilazi joj i šaleći se vuče je za uho.) Zar te

opet spopada lakomiislenost? Zamisli da ja danas posudim hiljadu kruna, ti ih potrošiš u ovoj božičnoj sedmici, a meni na Silvestrovo padne cigla na glavu i ja ležim tu —

NORA (zapuši mu usta): Fuj, ne govori tako ružno!HELMER: Da, pretpostavi da se taiko nešto dogodi — šfta

Oinda?NORA: Kad bi se tako nešto groano dogodilo, bilo bi mi

sasvim svejedno imam li dugova ili ine.HELMER: A Ijuidi od kojih sam posudio novac?NORA: Oni? Koga je još za njih briga? Pa to su tuđi ljudi.HELMER: Noro, Noro, ti si prava žena! Ali ozibiljno Noro: ti

znaš šta ja o tome mislim. Nikakvih dugova! Ni-

28

kaikvog posuđivanja! Nešto nelijepo i neslobodno padne na kućanstvo koje se zasniva na dtigovima. Do damas smo oboje hrabro izdržali i tako ćemo činiti ■još i ovo kratko vrijeme, koliko je potrebno.

NORA (odlazi do peći): No da, kad ti želiš, TorvaMe.HELMER (ide za njom): E, aii ne smije zato sada mala ševa da

objesi krila. Kalko? Zar da vjeverica tako stoji i da se duri? — (Vadi novčanik.) Noro, šta li ja to imam ovdje?

NORA (hrzo se okrene): Novac!HELMER: Evo, uzmi! (Daje joj nekoliko novčanica.) Dragi

bože, znam ja da za Božić toliko toga treba u kući.NORA (broji); Deset, dvadesett, trideset, četrdeset. Najljepša

hvala, Torvalde, lijepa hvala; s ovim ču se duže pomoći.HELMER: Da, a talko i moraš!NORA: Da, da, i hoću. A sad hodi da vidiš šta sam sve kupila.

I to jeftino kupila. Gledaj ovamo — novo odijelo za Ivora — i 'UZ to još sablja. Evo konja i truibe za Boba, evo lutke sa kolijevkom za Emi. Ovo za nju je sasvim jedn-ostavno, ali ona i onako sve polomi. A evo materijal za haljinu i maramice za služavku. Majčica Ana-^Mari bi zaipravo morala i mnogo više dobiti!

HELMER: A šta je u onom paiketu tamo?NORA (viknu): Ostavi, Torvailde! To ćeš moći da vidiš tek

uveče!TORVALD: Ah, tako! — Ali sad mi kaži, ti mala rasip-mice,

da li si se nečim i sebe sjetila?NORA: Ma hajde — ja sebe? Ja stvarno ne bih ni znala šta —HELMER: Ali moraš! Reci mi nešto pametno štO' bi ti

ipričindlo posebnu radost.NORA: Ja stvarno ne bih znala. — Ijpak, Torvalde, slušaj —HELMER: No?NORA (spuštenog pogleda igra se s njegovim dugmetom):

Ako baš hoćeš da mi napraviš poklon, onda bi mogao, ovaj, mogao bi —

29

HELMER: No, dakle — reci!NORA (hrzo): Mogao bi mi pokloniti novac, TorvaMe. Samo

onolilko Ikoliko misliš da možeš odvojiti. Onda bih moigla u melkoj prilici kasnije da nešto kupim.

HELMER: Ali, Noro, —NORA: Ah, da, uradi tako, dragi Torvalide, lijjepo te molim.

Zamotaču omda novac u lijepi zlatni papir i objesiti ga na božično drvce. Zar ito ne bi bilo divno?

HELMER: A kalko se zove ona ptičica koja profućka sav novac?

NORA: Da, da, lakoumni češljugar — znam već. Ali ura-dićemo ovalko kako sam rekla, Torvalde, onda ću imaiti vremena da razmislim šta mi je najpotrebnije. Zar to nije vrlo pametno, Torvalde, zar nije?

HELMER (smiješeći se): E, naravno, to jest, ako bi ti taj novac koji ti dam, stvarno, mogla sačuvati i setbi nešto kupiti. Ali ako ode u domaćinistvo i u razne beskorisne stvari, onda opet ja moram da izvlačim.

NORA: Nipošto, Torvalde —HELMER: To se ne da poreci, moja mala draga Nora! (Stavlja

ruku oko njenog struka.) Moj lakoumani če-šlj.uigar je dražeistan, ali njemu treba teška gomila novaca. Ne bi se vjerovalo koliko čovjetka staje takva jedina ptičica.

NORA: Ali ne! Kako samo možeš da kažeš tako nešto? Ja zaista štedim, gdjegod mogu.

HELMER (smije se): To je prava riječ. Gdjegod možeš. Ali ti to apsolutno ne možeš.

IfORA (pjevucka i smiješi se zadovoljno): Hm! Kad bi ti samo znao kolike iizdatke imamo imi ševe i vjeverice, Torvalde.

HELMER: Ti si čudno malo stvorenje. Sasvim kao i tvoj otac. Trudiš se na sve načine da dobiješ novac u ruke, a čim ga imaš, prospe ti se između prstiju; ti nikad ne znaš kud je otišao. Da, ali moraim te uzeti takvu kaikva jeisi. To ti je u krvi. Da, da, da, Noro, takve stvari se nasljeđuju.

NORA: Pa, ja bih voOgela da saim od tate naslijedila više osobina.

HELMER: A ja ne bih htio da mi budeš drugačija nego što jesi, moja draga, mala, raspjevana ševo. Ali — nešto imi pada na pamet. Danas mi izgledaš tako — tako — kako da kažem? — tako sumnjivo.

NORA: Ja?HELMER: Svakako. Pogledaj me pravo u oči.NORA (gleda ga): No?HELMER (prijeti prstom): Je li slatka njušikica i danas nešto

gricikaila u gradu?NORA: Ali ne, odakle ti to?HELMER: Zar slatka njuškica nikaiko nije svratila u sla-

stičarnu?NORA: Ne, Torvalde, uvjeravam te —HELMER: Nije se nimalo osladila?NORA: Ne, zaista nije.HELMER: Nije ni probala koji slatkiš od badema?NORA: Ne, Torvalde, stvarno te uvjeravam —HELMER: No, no, no, — ja se, naravno, samo šalim —NORA: Ne bi mi nikad palo na paimet da postupim pro-itiv

tvoje volje.HELMER: Da, to ja dobro anam. — Pa dala si mi časnu riječ.

— (Prilazi joj) Eto, zadrži za sebe svoja mala božična iznenađenja, srce moje. Večeras, kad se drvce ujpali, i ona će već doći na vidjelo, uto sam ubijeđen.

NORA: Da niisi zaboravio da pozoveš Ranka?HELMER: Ne. Ali to nije ni potrebno. Razumije se samo po

sebi da će večerati s nama. Uostalom, pozvaću ga kad jutros navrati. Već sam poručio dobrog vina. 'Noro, ti i ne znaš koliko se radujem današnjoj večeri.

NORA: I ja. A kako će se tek djeca veseliti, Torvalde!HELMER: Ah, zaista je divna pomisao da imam siguran

položao i izdašan dohodak. Zar ne? Sama ta pomisao je pravo zadovoljstvo!

NORA: Ah, to je divino!HELMER: Sjećaš li se prošlih Božića? Po tri drage, duge

sedmice unaprijed ti si se svake večeri zakljuičavala do duboko u noć da bi naipravila cvijeće za drvce

30 31

i razne druge lijepe stvari, da nas iznenadiš. Uh, to je bilo najdosadnije vrijeme u mom životu.

NORA: Ja se pri tom uopšte nisam dasađivala.HELMER (smiješeći se): Ali rezultat je ipak bio dosta siromašan,

Noro!NORA: Opet me time zadirkuješ! Sta sam ja tu mogla :k3d se uvtiikla

mačka i sve mi poikvarila.HELMER: Ne, ne, jadna moja Notrice, nisi, naravno, mogla baš ništa.

Imala si najbolju vdju da nas usrećiš i to je glavno. Ali ipalk je dobre) što su ta oiđkudna vre-imena prošla.

NORA: Da, to je stvarno divno!HELMER: Sad ne moram tu da sjedim sam i da se dosađujem. A ni ti

ne moraš tvoje drage oči i drage, nježne ruioice naprezati —NORA (plješće rukama): Ne, zar ne, Torvalde, da više sad ne

moramo!? O, kako je to divno čuti. (Uzima ga za ruku) Sad slušaj, Torvalde, kako sam zamislila naš ibudući namještarj. Cim Božić prođe — (Zvono u predsoblju) — Ah, evo zvoni! (Brzo malo pospremi po sohi) Sigurno neko dolazi. Baš glujpo!

HELMER: Za posjete nisam kod kuće, ne zaboravi to!SLUŽAVKA (na vratima predsoblja): Milostiva gospođo, neka

netpoznata gospođa —NORA: Molim.SLUŽAVKA (Helmeru): I gospodin doktor je tu.HELMER: On je sigurno već ušao kod mene?SLUŽAVKA: Da, tamo je.

(Helmer odlazi u svoju sohu; služavka uvodi u sobu gospodu Linde, koja je u putnom, kostimu, i zatvara vrata iza nje.)

GOSPOĐA LINDE (plašljivo i oklijevajući): Dobar dan, Noro.NORA (nesigurno): Dobar dan —GOSPOĐA LINDE: Ti kao da me više ne poznaješ?NORA: Ne, ja ne znam — iip>ak, da, ja mislim — (Klikne)

Kaiko — Kristina! Jesi li to zaista ti?! GOSPOĐA LINDE: Da, ja sam to.

NORA: Kristina! A ja te nisam prepoznala! Ali i kako 'bih — (Tiše) Kako si se ti promijenila, Kristina!

GOSPOĐA LINDE: Svakako. Za devet^deset dugih go-idina —NORA: Tako dugo se nismo vidjele? Zaista, ida! Ah, posljednjih

osam godina bile su sretno vrijeme! — To mi možeš vjerovati. A ti si sad došla u grad? Krenula si na dalek put usred zime? To je hrabro.

GOSPOĐA LINDE: Stigla sam jutrois rano parobrodoim.NORA: Naravno, da sebi priuštiš božićnje zadovoljstvo. Kalko je to

lijepo! Mi ćemo se talkođe dobro proveseliti. Ali ostavi svoje stvari. Da ti nije hladno? (Pomaže joj) Tako — sad ćemo lijepo sjesti kraj peći. Ne, ovamo u naslonjaču! A ja ću sjesti u stolicu za ljuljanje. (Hvata je za ruke) Da, to je ono staro, poznato lice; samo u prvom trenutku —. Naravno, postala si nelkako bljeđa, Kristina, i možda nešto mršavija.

GOSPOĐA LINDE: I mnogo, mnogo starija, Noro.NORA: No, da, imožda i malo starija, ali samo sasvim, sasvim malo,

ne vrijedi ni pominjati. (Iznenada se prekine; ozbiljno) Kakva sam ja bezobzirna osoba! Sjedim tu i brbljam. Najdraža, jedina moja Kristina, možeš li imi oprostiti?

GOSPOĐA LINDE: Sta to, Noro?NORA (tiho): Jadna Kristina, ipa ti si ostala udovica.GOSPOĐA LINDE: Da, još prije tri godine.NORA: Bože, pa ja sam to znala, pročitala sam u novinama. Ah,

Kristina, moraš mi vjerovati, u to vrijeme sam stalno htjela da ti pišem. Ali svaki put sam opet odložila; uvijek me nešto spriječilo.

GOSPOĐA LINDE: Draga Noro, ja to dobro shvatam.NORA: Ne, Kristina, to je bilo ružno 'Od mene! Ah, jadnice moja, šta

si sve morala proći! — A on ti nije ništa ostavio za život?GOSPOĐA LINDE: Ništa!NORA: Ni djece?GOSPOĐA LINDE: Ne!

32 3 — Dirame

33

NORA: Daikle, baš ništa.GOSPOĐA LINDE: Čak ni brige ili boli, da iz njih nešto

crpim.NORA (gleda je ne vjerujući): Ali, Kristina, kako je to

moguće?GOSPOĐA LINDE (smiješi se turobno i gladi svoju kosu):

Ah, i to se ponekad događa, Noro.NORA: Tako si sasvim saana! Kako to mora biti teško i strašno

za tebe. Ja imam troje dražesne djece. Trenutno ti ih ne mogu predstaviti, izašli su sa dadiljom. Ali sad imi moraš sve ispričati —

GOSPOĐA LINDE: Ah, ne! Radije pričaj ti meni!NORA: Ne, ti moraš početi. Danas neću da budem sebična.

Danas hoću da mislim samo na tvoje stvari. Aid samo j e d n o ti ipak moram reći. Da li si čiila kakva nas je velika sreća zadesila ovih dana?

GOSPOĐA LINDE: Ne, a šta to?NORA: Zamisli, moj muž je postao direktor Akcionarske

banke.GOSPOĐA LINDE: Tvoj muž? O, kakva sreća —!NORA: Da, ogromna sreća. Advokatski hljeb je tako ne-

siguran, naročito ako advokat hoće da se bavi samo finim i pristojnim poslovima. A Torvald je, naravno, uvijđk to htio; i u tome se s njim potpuno slažem. Vjeruj mi, toliko se radujemo! On stupa u banku već za Novu godinu, a onda će dobiti veliku platu i mnogo procenata. Od sada možemo da živimo sasvim drugačije nego do sada — sasvim kako md želimo. Ah, Elrdstina, kalko se osjećam lako i sretno! Da, ipak je divno imati ipuno, ptino novaca i nikakvih briga. Zar ne?

GOSPOĐA LINDE: Svakako mora da je lijepo imati ono što je ipotrebno.

NORA: Ne, ne samo što je potrebno — nego puno, punonovaca. GOSPOĐA LINDE (smiješi se): Noro, Noro! Zar

se jošnisi opametila? U školi si bMa velika rasipnica.

NORA (smiješi se): Da, to Torvald tvrdi još i danas. fPri-jeti prstom) Ali »Nora, Nora« nije tako glupa kao što vi mislite. — A nije nam ni išlo tako, da bih mogla -rasipati. Oboje smo imorali da radimo.

GOSPOĐA LINDE: Zar i ti?NORA: Da, sitnice — ručne radove, kukičanje, pletenje i slično

— (Tiho i polako) — i još neke druge stvari. Ti znaš da je Torvald istupio iz državne službe kad snao se mi vjenčali? U njegovom odjeljenju nije bilo nikakvih izgleda za napredovanje, a morao je da zarađuje više novaca nego ranije. U prvoj godini se strašno premorio radoan. Bio je, kao što možeš i za-msliti, upućen na svakakve sporedne službe i morao da radi od jutra do mraka. To nije mogao da podnese i taiko se smrtno razbolio. Ljekari su rekli da je neophodno da ode na jug.

GOSPOĐA LINDE: Ah, da, pa bili ste dijelu godinu u Italiji.NORA: Da, jesmo. Vjeruj mi, nije bilo lako otići. Ivar je telk

bio rođen. Ali morali smo otići na svaki način. Ah, bilo je to prekrasno putovanje, a Torvaldu je spasilo život. Ali je i koštalo teških para, Kristina.

GOSPOĐA LINDE: Mogu misliti.NORA: Hiljadu i dvjesta talira je koštalo — četiri hiljade i

osamsto kruna. Znaš, to je mmogo novaca.GOSPOĐA LINDE: Ali u t^voj situaciji je svakaiko velika

sreća ako ih imaš.NORA: Pa, da ti kažean, doibili smo ih od tate.GOSPOĐA LINDE: Ah, tako. Upravo u to vrijeme je umro

tvoj otac.NORA: Da, Kristina, iipravo tada. I zamisli samo, ja nisam

mogla da odem njemu i da ga njegujem. Svakodnevno sam očekivala rođenje mog malog Ivara. A morala sam da njegujem i mog jadnog smrtno bolesnog Torvalda. Dragi, ddbri tata! Nisam ga više vidjela, Kristina. Ah! to je najteže što sam doživjela poslije svoje udaje.

34 35

GOSPOĐA LINDE: Znam da si ga mnogo voljela. I taiko ste, dakle, otišli u Italiju?

NORA: Da, tako smo imali novaca, a Ijekari su navaljivali. Otputovali smo mjesec dana kasnije.

GOSPOĐA LINDE: A tvoj muž se vratio posve izliječen?NORA: Cio kao riba u vodi.GOSPOĐA LINDE: A — doktor?NORA: Kaiko?GOSPOĐA LINDE: Čini mi se da je djevojka rekla da je gospodin

što je ušao sa mno'm — doktor.NORA: To je bio doktor Rank. Ali on nam ne dolazi kao ljekar. To je

naš najbolji prijatelj i možeš ga ovdje kod nas barem jedanput dnevno vidjeti. Ne, Torvald nije više bio ni časa bolestan. I djeca su čila i zdrava, ja taJkođe. (Skoči i plješče rukama) Bože, o bože, Kristina, ipaik je divno živjeti i biiti sretan! — Ah, ali > ovo je "talko ružno od imene — saimo govorim o svojim stvarima. (Sjeda uz nju na stoličicu i stavlja ruke na krilo gospođe Linde) Ah, nemioj se ljutiti na mene! — Reci, da li je stvarno istina da ti nisi voljela svoga muža? Zašto si se onda udala za njega?

GOSPOĐA LINDE: Moja majka je još bila živa i ležala bolesna i bez sredstava. A morala sam da se brinem i za svoja dva mlađa brata. Izgledalo mi je neodgovorno da odbijem njegovu ponudu.

NORA: Da, da, to je saisvim pravo. On je, dalkle, tada bio bogat?GOSPOĐA LINDE: Mislim da je bio vrlo imućan. Ali to su bili

nesigurni poslovi, Noro. Kad je umro, došlo je do sloma i ništa nije ositalo.

NORA: I onda —?GOSPOĐA LINDE: Onda sam se morala probijati kroz život s

malom sitničarslkom radnjom, s :maloim školom i svačim drugim. Posljednje tri godine su mi bile kao jedan jedini dugi i nemirni radni dan. A sad je on završen, Noro. Moja jadna majika me više ne .treba —ona je umrla. Mladići taikođe ne — oni imaju sada svoja namještenja i -mogu se sami brinuiti o sebi.

NORA: Kako mora da ti je laknulo —GOSPOĐA LINDE: Ne, vidiš, saimo mi je tako neizrecivo prazno.

Neima više nikoga za koga mogu da živim. (Ustaje nemirno) Zato više ne mogu da izdržim tamo u onom zabačenom gnijezdu. Ovdje će se sigurno lakše moći da nađe nešto što čovjeka zaokuplja i ispunjava mu 'misli. Ako mi sam.o uspije da nađem ndko sigurno zaposlenje, neiki >mali kancelarijski posao -—

NORA: Ali, Kristina, pa to je užasno naporno, a ti i bez toga izgledaš tako iscrpljeno. Bilo bi ti mnogo bolje kad bi imogla da otputuješ u neiku banju!

GOSPOĐA LINDE (ode do prozora): Ali ja nemam oca koji bi mi dao novac za put, Noro!

NORA (ustaje): Ah, ne ljuti se na mene!GOSPOĐA LINDE (prilazi joj): Draga Noro, ne ljuti se ti na mene.

To je ono najgore u prilikama kakve Bu moje, što čovjek postaje taiko ogorčen. Nemaš za koga da radiš, a ipak stalno moraš raditi. Ipak se mora živjeti i tako postaješ egoist. Kad si mi ispričala o sretnim promjenama u vašem životu — vjeruj mi —■ ja se nisam toliko obradovala zbog tebe, koliko zbog sebe.

NORA: Kako to? Ah, da, razumijem te. Ti misliš da bi Torvald mogao nešto učiniti za tebe.

GOSPOĐA LINDE: Da, to sam mislila.NORA: Pa i hoće, Kristina. Prepuidti ti to samo meni; ja ću to već

tako fino izvesti, tako fino — već ču ja znati da nešto fino izmislim, čime ću ga pridobiti. Ah, tako bih strašno željela da ti pomognem!

GOSPOĐA LINDE: Kako je, Noro, lijepo od tebe što se tako zauzimaš za moje stvari — utoliko ljepše što ti saana nisi nikad upoznala teret i nevolje u životu.

NORA: Ja —? Ja da nisam —?GOSPODA LINDE (smiješeći se): Dragi bože, to malo ručnog rada i

slično — ti si još dijete, Noro.NORA (zahaci glavu i hoda po sohi): To nisi smjela reći s takvom

uvjerenošću.

36 37

rip

GOSPOĐA LINDE: Taiko?NORA: Ti si kao i drugi. Svi vi mislite da ja nisam sposobna za nešto

ozbiljno —GOSPOĐA LINDE: No, no —NORA: da ja mišta nisam uradila u ovom teškom

životu.GOSPOĐA LINDE: Draga Noro, pa ti si mi sama uipravo ipričala o

svom životu.NORA: Ah, šta, — o beznačajnostima! — (Tiho) A ono značajno, ito ti

inisam ispričala.GOSPOĐA LINDE: Značajno? Šta tiime misliš?NORA: Ti me sasvim ipotcjenjuješ, Kristina; ali to ne bi smjela da činiš.

Ti si ponosna na to što si tako dugo i teško radila za svoju majku.GOSPOĐA LINDE: Ja nikog ne potcjenjujem. Ali jedno je istina: ja sam

ponosna i sretna pri pomisli da sam imala priliku da svojoj majci u izvjesnoj mjeri olakšam njene posljednje dane.

NORA: I takođe si ponosna pri poimis'li što si učinila za svoju braću.GOSPOĐA LINDE: Mislim ida imam pravo na to.NORA: To i ja mislim. Ali sad treba nešto da saiznaš, Kristina. I ja

itmam nešto što me čini ponosnom i sretnom.GOSPOĐA LINDE: U to ne sumnjam. Ali kako to misliš?NORA: Govori tiho. Zamisli kad bi Torvald čuo! Ni po koju čijemu ne

smije on — nilko ne smije to da sazna, niko osim tdbe, Kristina.GOSPOĐA LINDE: Ali šta to?NORA: Hodi ovamo. (Povuče je do sehe na sofu) Da, slušaj. — I ja

imam nešto šito me čini ponosnom i sretnom; j a sam Torvaldu spasila život.

GOSPOĐA LINDE: Spasila? Kako to — spasila?NORA: Pričala sam ti o iputu u Italiju. Da Torvald nije tamo otišao,

ipropao bi.GOSPOĐA LINDE: No da, i tvoj otac vam je dao potrebna sredstva —

NORA (smiješi se): Da, u to vjeruje Torvald, u to vjeruju i svi drugi, ali —

GOSPOĐA LINDE: Ali —?NORA: Tata nam nije dao ni helera. J a sam pribavila taj novac.GOSPOĐA LINDE; Ti? Tako veliku svotu?NORA: Hiljadu dvjesta talira. Četiri hiljade i osam stotina ikruna. Sta

kažeš sada?GOSPOĐA LINDE: Da, ali Noro, kako ti je to bilo moguće? Jesi li

dobila ma lutriji?NORA (prezrivo): Na lutriji? (S potcjenjivanjem) Kakva bi to onda bila

vještina?GOSPOĐA LINDE: Pa kako si ih dobila?NORA (pjevucka i smiješi se tajanstveno): Hm, —- tra-4a-la!GOSPOĐA LINDE: Nisi ih valjda mogla posuditi?NORA: Tako? A zašto ne?GOSPOĐA LINDE: Ne, žena ne množe uzeti zajaim bez saglasnosti

svoga muža.NORA (zabaci glavu): Tako? — A ako je to žena koja ima nekog smisla

za poslove — žena koja se zna mudro ponašati — onda —GOSPOĐA LINDE: Ali, Noro, ja ne razumijem ni riječi —NORA: Nije ni potrebno. Niko i ne kaže da sam novac p o s u d i 1 a.

Mogla sam ga nabaviti i na drugi način. (Baca se natrag na sofu) Mogla sam ga dobiti od nekog obožavaoca. Kad neko ovaiko zgodno izgleda kao ,ja —

GOSPOĐA LINDE: Ti si šašava.NORA: Sad si sigurno krajnje znatiželjna, Kristina.GOSPOĐA LINDE: Slušaj, draga Noro, ti valjda nisi učinila k^kvu

neporomišljenost?NORA fopet se uspravi): Zar je to nepromišljenost, sipa-siti život svome

mužu?GOSPOĐA LINDE: Ja smatram da je to bila nepromi-

šljenosit što si bez njegovog znanja — NORA: Ali on nije smio ništa znati! Gospode bože, zar

ne možeš to da shvatiš? Nije smio da zna kako je

38 39

loše njegovo stanje. Ljetkari su meni došli i rekli da je njegov život u opasnosti i da ga samo boravak na jugu može da spasi. Zar misliš da nisam najprije pokušala da se na drugi način izvučem iz neprilike? Govorila sam mu o toime, kalko bi :mi se sviđalo da mogu kao druge mlade žene da putujem u inostram-stvo. Plaikala sam i prelklinjala ga; govorila saim mu da bi morao pomisliti na to u kakvom sam ja stanju, pa da bude tako dobar i da mi učini po volji; a onda sam nagovijestila, da bi on, valjda, mogao uzeti zajam. Ali tu je on skoro pobjesnio, Kristina. Rekao je da saim lakoimislena i da je njegova dužnost kao muža da ne popušta ^mojim .mušicama i kapricima — tako je to nazvao, čini mi se. Pa sad, mislila sam u sebi, ti moraš biti spašen; i onda sam pronašla ovaj izlaz —

GOSPOĐA LINDE: Zar tvoj muž nije saznao od tvoga cea, da vam novac nije on poslao?

NORA: Ne, nikada. Tata je baš tih dana umro. Imala sam namjeru da njemu stvar povjerim i da ga zamolim da ništa ne ada. Ali pošto je bio tako tešiko bolestan — nažalost, to više nije bilo potrebno.

GOSPOĐA LINDE: A kasnije se nikad nisi povjerila svome mužu?NORA: Ne, za ime božje, šta ti pada na pamet? Njemu koji je u tim

stvarima toliko strog! A osim toga — Torvaldu, s njegovom m^ušlkam sujetom — kaiko bi imu imučna i ponižavajuća bila spoznaja da mi je dužan zahvalnosti. To bi potpuno poremetilo naše međusobne odnose. Naš lijepi, sretni dom ne bi više bio ono što je sada.

GOSPOĐA LINDE: Zar mu nećeš nikada reći?NORA (zamišljeno, s polusmiješkom): Da, imožda — jedanput

kasnije; poslije mnogo godina, kad više ne budem tako lijepa kao sada. Ne smiješ se tome smijati. Ja samo mislim, kad me Torvalid više ne bude tako mnogo volio kao sada, kad više ne bude uživao u to-me da mu nešto otplešem, da se preobučem i re-citujem. Onda će imožda biti dobro da imam nešto u rezervi — (Prekine se) Ah, besmislica, besanislica,

besmislica! T o vrijeme nikad neće doći. — No, pa šta kažeš na moju veliku tajnu, Kristina? Zar nisam i ja ipak za nešto sposobna? — Uostalom, možeš mi vjerovati, ta stvar mi je zadala mnogo rnuke. Nije 'mi bilo baš lako da uvijek pravovremeno izvršavam svoje obaveze. Treba, naime, da znaš, da u poslovnom životu ima nešto što se zove četvrtgodišnje ka-mate i još nešto što zovu otplalta, a novac je uvijek tako strašno teško stvoriti. Tako sam, vidiš, uvijek i stalno morala da štedim, 'gdje sam samo mogla. Od novca za k'UĆamstvo nisam mogla gotovo ništa odvajati jer je Torvald m.orao 'dobro živjeti. Ni djecu nisam 'mogla pustiti da hodaju oikolo loše odjevena; ono što dobijem za njih, mislila sam, to moram na njih i pdtrošiti. Slatki, 'dragi mališani!

GOSPOĐA LINDE: Onda si morala da smanjiš svoje vlastite potrebe, jadna Noro?

NORA: Da, naravno. Pa ja sam toila na redu. Svaki put kad bi imi Torvald dao novac za nove haljine i slično, ja ne bih potrošila ni polovinu; stalno sam kupovala ono najjeftinije i najjednostavnije. Prava je sreća što mi sve tako dobro stoji, pa Torvald ništa ne primje-ćuije. Ali ponekad mi je bilo vrlo teško, Kristina, jer špak. je divno biti lijeipo obučen. Zar ne?

GOSPOĐA LINDE: Da, naravno.NORA: No, a onda sam imala i druge izvore prihoda. Posljednje zime

saim imala sreću da dobijem mnogo posla za prepisivanje. Tad sam se zaključavala i pisala svake večeri do dulbako u noć. Ah, ponekad sam bila tako umorna, taiko umorna. Ali, uiprkos tame, bilo imi je ogromno zadovoljstvo 'da tako radim i zarađujem novac. Izgledala sam sebi skoro kao muškarac.

GOSPOĐA LINDE: I koliko si mogla otplatiti na taj način?N'ORA: Pa, to ti ne mogu reći tako 'tačno. Znaš, vrlo je teško snaći se

u takvim poslovima. Znam saimo da (sam plaćala koliko sam god mogla sakupiti. Mnogo puta nisam ni znala kako ću. (Smiješi se) Onda bih

40 41

Itu: sjela i zamišljada, kako se u mene zaljubio neki stari, bogati gospodin —

GOSPOĐA LIONfDE: Kako? Kakav gospodin?NORA: Ah, gluposti! — i kako je on umro i kad su otvorili njegov

testament, pisalo je u njemu velikim slovima: »Sav moj novac neka odmah i u gotovoan bude isplaćen ljubaznoj gospođi Nori Helmer.«

GOSPOĐA LINDE: Ali, draga Noro, kalkav to gospodin?NORA: Gospode bože, zar ne shvaćaš? Pa gosipodin nije ni postojao;

tako sam to sebi samo zamišljala — uvi-geik i neprestano, kad nisam znala ikako ću oibeszibije-diti novac. Ali sad svejedno; što se mene tiče, stari dosadni čovjek može i da ostane, gdje god je; ne zanima me više ni on ni njegov 'testament, jer sad je mojim brigama kraj. fSkočij O, bože, Kristina, pa to , f je božanska pomisao! Biti bez briga! Sasvim, sasvim bez briga! Igraiti se i skakati s djecom, imati u kući : sve divno i udobno, baš onako kako TorvaiM voli! I zaimisli, sad će proljeće sa svojim dalekim, plavim nebom! Možda možemo poći na kakav mali put. Možda ću opet vidjeti more. Ah, da, da! Kaiko je divno živjeiti i biti sreltan! (Guje se zvono u predsoblju.)

GOSPOĐA LINDE (ustaje): Zvoni; možda je najbolje da ja odem.NORA: Ne, samo ostani. To sigurno nije posjeta meni. To ndko dolazi

Torvaldu —SLUŽAVKA (u predsoblju): Oprostite, milostiva gospođo —^ tu je

jedan gospodin — koji želi da govori s gospodinom advokatom.NORA: misliš sa gospodinom d i r e k t o r o m

b a n k e —SLUŽAVKA: Da, s gospodinom direktorom bartke, pa ja ne zinam jer —

jer gospodin doktor je još unutra —NORA: Ko je taj gospodin?KROGSTAD (u predsoblju): Ja sam, milostiva gospođo.NORA (ide mu korak u susret, uzbuđeno, poluglasno): Vi? Sta to treba

da znači? O čemu vi hoćete da razgovarate s mojim mužem?

KBOGSTAD: O bankovnim poslovima — talko reći. Ja imam u Akcionoj banci malo namještenje, a kalko čujem, vaš mxiž nam je sada šef —

NORA: To su dakle —KROGSTAD: — samo suhoparni poslovi, milostiva gospođo, ništa

drugo.NORA: Da, onda budite tako dobri pa se ipotrudiite do kancelarije.(Pozdravi i ravnodušno zatvara vrata predsoblja; onda odlazi do peći i sjeda prema vatri.)GOSPOĐA LINDE: Noro, — ko je taj čovjek?NORA: To je izvjesni Krogstad.GOSPOĐA LINDE: Dakle zaista je on.NORA: Poznaješ li tog čovjeka?GOSPOĐA LINDE: Poznavala sam ga — ndkad prije. Bio je neko

vrijeme zamjenik pravobranioca u našem ikraju.NORA: Sasvim tačno.GOSPODA LINDE: Kako se promijenio.NORA: Bio je, izgleda, vrlo nesretno oženjen.GOSPOĐA LINDE: Sad je udovac.NORA: S mnogo djece. — Talko — sad gori vaitra. (Zatvara peć i gurne

stolicu za ljuljanje malo u stranu.)GOSPOĐA LINDE: Kažu da se on bavi svakakvim poslovima?NORA: TE^O? TO može biti. Ja stvarno ne znam. — Ali, nećemo sad o

poslovima. To je taiko dosadno.(Doktor Rank dolazi iz Helmerove sobe.)DOKTOR RANK (još na vratima): Ne, ne, dragi prijatelju, ne volim da

smetam; radije ću malo uči kod tvoje žene. (Zatvara za sobom vrata i ugleda gospodu Linde) O, — molim za izvinjenje, izgleda da i ovdje smetam?

NORA: Ne, uopšte ne. (Predstavlja ih) Dr Rank — gospođa Linde.RANK: Ah! Ime koje se u ovoj kući često spominje. Mislim da sam

prošao pored vas na stepeništu, kad sam dolazio.

42 43

GOSPOĐA LINDE: Da, ja uz stepenice idem vrlo lagano, ne podnosim ih dobro.

RANK: Aha! Mala unutrašnja smetnja?GOSPOĐA LINDE: Zapravo, više premorenost.RANK: Ništa drugo? Onda ste sigurno došli u grad da se imalo

oporavite preiko praznika?GOSPOĐA DINDE: Došla sam da tražim posao.RANK: Zar je posao isprobano sredstvo protiv premore-ncfiti?GOSPOĐA LINDE: Mora se živjeti, gosipodine doktore.RANK: Đa, vrlo je rasprostranjeno mišljenje da se to mora.NORA.: No, no, ddktore, pa i vi volite da živite.RANK: Svakako, i ja. I ako patim, htio bih da ta patnja što

diiže potraje. I svi moji pacijenti žele to isto. A ni sa 'moralno oboljelim nije ništa drugačije. U ovom trenutku je baš jedan takav ^moralni Lazarus kod Helmera —

GOSPOĐA LINDE (prigušenim glasom): Ah!NORA: Na koga to mislite?RANK: Ah, to je izvjesni Krogstad — vi ne poznajete tog

čovjelka. Taj je pdkvaren do srži karaktera, poštovana gospođo. Ali i o n počinje da priča o tome kao 0 vrlo važnoj stvari: da on mora živj eti.

NORA: Tako? — A o čemu on to ima da razgovara s Tor-valdom?

RANK: Ja stvarno ne anam. Samo sam čuo da se tiče Akcionarske banke.

NORA: Nisam iznala da Krog —, da taj gosipodin Krogstad ima nekog posla s Akcionarđkom bankom.

RANK: O, naravno, on ima tamo nelku vrstu namještanja. (Gospođi Linde) Ne znam da li i tajmo u vašem kraju ima takvih ljudi, koji kao bez daha trče okolo ida nanjuše moralnu trulež pa da onda dotične progone za neiko unosno namještenje. A zdravi se onda moraju zadovoljiti time da im gledaju kroz prste.

GOSPOĐA LINDE: Da, ali, zapravo, bolesnici imaju najviše prava da ibuidu zJbrinuti.

RANK (slegne ramenim,a): Eto, tu smo. Upravo t a k v i nazori prave cd ljudskog društva bolnicu.

(Nora, koja se bila zamislila, prsne u poluglasan smijehi zaplješće rukama.)RANK: Zašto se vi tome smijete? Znate li vi uopšte šta je to

idruštvo?NORA: Baš me briga za to glupo društvo!! Ja se sm.ijem

nečem sasvim drugOim — nečemu strašno komičnoan. — Recite mi, doktore, jesu li sada svi, koji su namješteni u Akcionarskoj banci, zavisni o Torvaldu?

RANK: To vam se čini taiko strašno komično?NORA (smiješi se i pjevucka): Pustite me samo, pustite me

samo! (Seta po sohi taTno-amo) Ah, pomisao da mi — da Torvald ima tako veliki uticaj na tako mnogo ljudi je, zaista, zaibavna. (Vadi kesicu iz tašne) Doktore, izvolite bombončić?

RANK: Gle, bo-mihona! Mislim da je to ovdje prokrijum-čarena roba.

NORA: Da, svakako — ali o v e mi je Kristina poklonila.GOSPOĐA LINDE: Kako? — Ja?NORA: No, no, ništa se ne boj. Ti nisi mogla znati da je to

Torvald zabranio. Treba, naime, da anaš, da se on boji da time ne poikvarim zube. Ah, šta! Jednom k'o nijednom! — Zar ne, doktore? Evo, izvolite! (Stavlja mu bombon u usta) 1 tebi Kristina. I meni još jedan, samo jedan — najviše dva. (Opet hoda okolo) Sad sam iznad svega sretna. Ima samo još jedna stvar ma svijetu, što bih ja strašno željela.

RANK: A to je?NORA: Strašno bih željela da nešto reknem, ali da to i TorvaM

čuje.RANK: Pa što to ne reknete?NORA: Ne, ne smijem. To je tako ružno.GOSPOĐA LINDE: Ružno?RANK: Pa, onda i nije baš preporučljivo. Ali nama ipak

možete. — No šta biste vi to tako rado rekli, da i Torvaild čuje?

NORA: Strašno bih voljela da kažem: U božju mater!

44 45

RANK: Jeste li poludjeli?GOSPOĐA LINDE: Ali, Noro —!RANK: Pa recite. Evo njega.NORA (sakriva bombone): Pst! Pst! Pst!HELMER (dolazi s mantiloTn preko ruke i šeširom u ruci, iz

svoje sobe.)NORA (ide mu u susret): No, dragi TorvaMe, jesi li ga se

riješio?HELMER: Da, otišao je.NORA: Mogu li te upoanati — to je Kristina. Danas je

doputovala.HELMER: Kristina —? Izvinite, ali ja ne znam —NORA: Gosipođa Linde, dragi Torvalde, gospođa Kristina

Liinde.HELMER: Ah, talko. Vjerovatno prijateljica iz mladosti moje

supruge?GOSPOĐA LINDE: Da, mi se poznajemo od ranije.NORA: I zamisli, ona je prešla dalek put da bi govorila s

tobom.HELMER: Kako to —?GOSPOĐA LINDE: To baš ne —NORA: Kristina je, naime, izvanredno vješta u kancelarijskim

poslovima. I sad bi jako voljela da radi pod nadzorom nekog sposobnog čovjelka, i da nauči još više nego što zna —

HELMER: Vrlo pameitno, gospođo Linde.NORA: I ikad je sada čula da si ti postao direktor banke —

brzojav je to razglasio — doputovala je ovamo što je mogla brže i — Zar ne, Torvalde, meni za ljubav ti ćeš već nešto učiniti za Kristinu? Hoćeš?

HELMER: Pa sad, to ne bi bilo nemoguće, vi ste, pret-postavljaon, udovica?

GOSPOĐA LINDE: Da.HELMER: I poznajete kancelarijske poslove?GOSPOĐA LINDE: Da, prilično.HELMER: No, onda je vrlo vjerovatno da vam mogu naći

ndko namještenje —NORA (plješće rukama): Vidiš li, vidiš li!?

HELMER: Naišli ste baš u pravom trenutđcu, gospođo Linde.GOSPOĐA LINDE: Kako da vam zahvalim —?HELMER: To nikalko nije potrebno. (Oblači mantil) Ali danas

one morate izviniti.RANK: Ceikni, idem i ja. (Donosi iz predsoblja svoj krzneni

kaput i grije ga na peći.)NORA: Nemoj ostati dugo, dragi Torvalde.HELMER: Samo jedan sat, neću duže.NORA: Ideš i ti, Kristina?GOSPOĐA LINDE (oblači kaput): Da, moram sad ići da

potražim kalkvu sobu.HELMER: Onda možda možemo zajedno niz ulicu.NORA (pomaže joj): Kalko je glupo što mi nemamo više

prostora. Ali nemoguće je da te —GOSPOĐA LINDE: Sta ti pada na pamet! Adieu, draga Noro, i

hvala ti za sve.NORA: Doviđenja! Večeras ćeš, naravno, doći. I vi, ta-kođe,

doktore. Sta? Ako se budete dobro osjećali? Naravno da ćete se osjećati dobro! Samo se sad dobro zamotajite.

(U opštem razgovoru idu u predsoblje. Na stepeništu sečuju dječiji glasovi.)NORA: Evo ih, evo ih! (Ona potrči i otvara. Ana-Mari dolazi

sa djecom.) Unutra, samo unutra! (Saginje se i ljubi ih) Moji slatki, jedini —! Pogledaj ih, Kristina! Zar nisu dražesni?

RANK: Ne pričajte ovdje na propuhu.HELMER: Dođite, gospođo Linde. Sad ovdje postaje ne-

izdržljivo za svakoga ko nije majka!(Rank, Helmer i gospoda Linde odu niz stepenice, dadiljas djecom u sobu. Za njima i Nora, pošto je zatvorila vratapredsoblja.)NORA: Kalko mi izgledate svježe i veselo. Pa kakve to crvene

obraze imate? Kao jabuke i ružice. (Djeca cijelo vrijeme neprestano razgovaraju s njom) Jeste li se doibro zabavljali? Pa to je idivno! Ah — ti si Emi i Boba vozio na sankaima? — Zannisli! Da, ti si

46 47

pravi dečko, Ivare. Daj mi je malo, Ana-Mari! Moju slatku, malu lutkicu! (Uzme od dadilje najmanje dijete i pleše s njim,) Da, da! Mama će plesati i sa Bobom. Sta? I grudvali ste se? O, što i ja nisam bila s vama! Pusti, ja ću je sama svući, Ana-Mari. Pusti samo, to mi je zadovoljstvo. Idi ti samo u dječju sobu. Ti

izgledaš taiko smrznuto. Na peći je topla kafa za teibe. (Dadilja odlazi u sobu lijevo. Nora uzima od djece kapute i

kape i baca ih naokolo, a djeca neprestano pričaju.) NORA: Ah, šta? Tjerao vas je neki veliki pas? Ali nije vas ugrizao?

Ne, talkve male lijepe lutkice, psi ne ujedaju. Ne gledaj pakete Ivare! Sta je to? E, kad bi vi z n a l i ! Ah, nemoj, ne, unutra je

nešto ružno. Je li? Hoćete da se igramo? Sta ćemo se igrati? Skrivanja? Neka se Bob prvi sakrije. Ja? Dobro, onda ću se ja prva sakriti. (Ona i djeca se igraju uz vrisku i smijeh po sobi i

susjednoj prostoriji lijevo. Najzad se Nora sakrije pod. sto. Djeca jure okolo, traže, ali ne mogu da je nadu. Onda čuju

njen prigušen smijeh, jure do stola, podižu stolnjak i vide je. Burno klicanje. Ona ispuže napolje, kao da hoće da ih uplaši.

Nova vriska. Sada se vrata napola otvore i ukaže se K r o g s t a d . On malo pričeka. Igra se nastavlja.)

KROGSTAD: Oprostite, gospođo Helmer — NORA (prigušeno vrisne, okrene se i napola skoči): Ah!Sta hoćete vi? KROGSTAD: Oprostite — vrata na stubištu bila su samo pritvorena; -mora da je ne!ko zaboravio da ih zaključa. NORA (ustaje): Moj imuž nije kod kuće, gospodine Krogstad. KROGSTAD: To znam. NORA: Tako — pa šta onda hoćete ovdje? KROGSTAD: Da s vama malo porazgovaram. NORA: Sa —? (Djeci, tiho) Idite tamo kod Ane-Mari. Sta? Ne, strani gOigpodin neće mami -ništa učiniti. Kad on ode, igraćemo se dalje. (Ona odvodi djecu u sobu lijevo i zatvara za njima vrata.)

48

NORA (nemirno, napeto): Hoćete da govorite sa nanom?KROGSTAD: Svakako.NORA: Danas — ali ovo još nije prvi.KROGSTAD: Ne, ali je Badnjalk. Od vas samih zavisi, kalkav

će vam biti Božić!NORA: Sta hoćete vi? Danas ja apsolutno ne mogu —KROGSTAD: O tome zasad nećemo govoriti. Radi se o nečem

drugom. Valjda imate trenutak vremena?NORA: O, da, sigurno, vremena imam, iako —KROGSTAD: Dobro. Sjedio sam u restoranu Olsen i vidio

vašeg muža kako ide prefko uilke —NORA: Da.KROGSTAD: — s jednom damom.NORA: I šta dalje?KROGSTAD: Smijem li nešto upitati: je li ta dama izvjesna

gospođa Linde?NORA: Da.KROGSTAD: Ona nije dugo ovdje?NORA: Od jutros.KROGSTAD: To je sigurno vaša dobra prijateljica?NORA: Da, jeste. Ali ja ne razumijem —KROGSTAD: I ja saon je nekad poznavao.NORA: To znam.KROGSTAD: Tako? Vi ste, ddkle, upućeni u tu stvar? To sam

i imislio. Smijem li vas, idakle, kratko i jasno upitati: hoće li gospođa Linde biti namještena u Akcionarskoj banci?

NORA: Gospodine Krogstad, kako vi to sebi dozvoljavate da mene ispitujete?! Vi, jedan potčinjeni moga muža? Ali kad one već pitate, onda znajte: da, gospođa Linde će biti namještena. I ja sam se lično zauzela za nju, gospodine Krogstad. Eto, sad znate.

KROGSTAD: Dakle, dobro sam pretpostavio.NORA (hoda po sobi tamo-amo): Moj hože, pa imam, valjda,

nekog uticaja! Ako sam žena, to još ne znači da —■ A ako se neko nalazi u potčinjenom položaju, onda treba da se čuva, gospodine Krogstad, da ne uvrijedi nekoga, koji — hm —

4 — Drame

"mm

49

KROGSTAD: — ima uticaja?NORA: Svaikako.KROGSTAD (prom^ijenjenim, tonom,): Gospođo Helmer,

hoćete li biti taiko dobri da ufpotrijeibite svoj uticaj u moju korist?

NORA: K£yko? Sita mislite time?KROGSTAD: Hoćete li biti tako dobri da se pobrinete da ja

svoj potčinjeni položaj u banci zadržim?NORA: Sita to znači? Ko hoće da vam oduzme vaše mjesto?KROGSTAD: Ah, ipreda immom ne morate igrati nai-^u. Meni

je poitpuno jasno da vašoj prijateljici ne može biti prijatno da se izloži suisretinaa sa inmoim, a sad već shvatam i to, kome imam da zahvalim što hoće da me otjeraju.

NORA: Ali ja vas uvjeravam —KROGSTAD: Da, da, da, kratko i jasno: još ima vremena i ja

vam savjetujem da iskoristite svoj uiticaj i da to sipriječite.NORA: Ali, gospodine Krogstad, ja nemam nikakvog uticaja.KROGSTAD: Ne? Mislim da sam upravo čuo i to iz vaših

vlastitih usta. —NORA: To inisite simjeli tako shvatiti. Ja! Kako samo možete

pomisliti da ja imam takav uticaj na moga muža?!KROGSTAD: Ah, ja poznajem vašeg muža iz studentskih

dana. Ne mislim da je gospodin direlkltor banke čvršći od ostalih .muževa.

NORA: Alko budete s potejenjivanjem govorili o mome nriužu, pokaizaću vam vrata.

KROGSTAD: Vi ste hrabri, milostiva gospođo.NORA: Ja se vas više ne bojim. Odmah poslije Nove godine

oslobodiću se čitave te brige.KROGSTAD: Sad me slušajte, milostiva gospođo. U slučaju

potrebe, ja ću se boriti na život i smrt, da sačuvam to svoje malo mjesto u banci.

NORA: Tako i izgleda.

KROGSTAD: Ne samo zbog prihoda. Do njih mi je najmanje stalo. Radi se o nečem drugom. — No, da — .moraću sve reći! Vidite — ovo je: Vama je, sigurno, kao i čitavom svijetu poznato, da sam ja prije više godina učinio jednu nepromišljenost.

NORA: Mislim da sam čula talko nešto.KROGSTAD: Stvar nije stigla do suda. Ali od tog tre nutka

imeni su najeldanput sva vrata bila zatvorena. Onda sam se bacio na poslove, teoje vi već poznajete. Nešto saon morao početi, a mogu da kažem da nisam bio od onih najgorih. Ali sad se moram iiz svega toga izvući. Moji simovi rastu i njima za ljubav moram pdkušati da opet zadobijem onoliko gradansikog ugleda koliko je to moguće. Ovo mjesto u banci ani je bilo, taiko reći, prva stepenica. A sada hoće vaš muž da me nogom gume sa stepeništa, pa da opet dospi-jem u blato.

NORA: Ali za ime boga, gospodine Krogstad, to apsolutno nije u miojoj moći da vam posmognem.

KROGSTAD: Zato što n e ć e t e . Ali ja imam sredstava da vas prisilim.

NORA: Vi, valjda, nećete reći mom mužu da sam vam dužna onaj novac?

KROGSTAD: Hm — a kad bih mu rekao?NORA: To bi bilo srairmo od vas. (Prigušuje suze) Tu tajnu,

koja je moja radost i moj ponos — to da on sazma na tako ružan i neukusan način? Da sazna od vas? Izložili biste me najstrašnijim neugodnostima —

KROGSTAD: Samo neugodnostima?NORA (žestokoj; Ali samo vi to iičinite! Vi sasmi ćete od toga

imati najviše štete; onda će tek moj moiž vidjeti kakav ste vi zao čovjek. I tek tada nećete moći zadržati svoje .mjesto!

KROGSTAD: Pitao sam: bojite li se vi to samo doma-ć i h neugodnosti?

NORA: Ako to moj muž i sazna, on će, naravno, ostatak svote odmah platiti i onda više nemamo s vama nikakvog posla.

50 4* 51

KROGSTAD (priđe korak bliže): iSlušajte me, gospođo Helmer, — vi ili nemate doibro pamćenje ili nemate pojma 0 poslovima. Moram vam čitavu stvar malo temeljitije rastumačiti.

NORA: Kako to?KROGSTAD: Kad je vaš miož toio bolestan, došli ste kod mene da

posudite dvjesta talira.NORA: Nisam znala nikog drugog.KROGSTAD: Ja satm obećao da ću vam taj novac nabaviti —NORA: Pa i nabavili ste mi —KROGSTAD: Ja sam obećao da ću vam taj novac nabaviti ipod

izvjesniim oislovima. Vi ste tada bili talko zaokupljeni bolešću svoga imuža i tako obuzeti željosm

'- da dobijete novac za put, da sporednim stvarima niste polklanjali nikakve pažnje. Zato je vrlo uputno da vas ma njih podsjetim. Pa, daikle, ja sam obećao da ću vam nabaviti taj novac uz obveznicu ikoju sam ja sastavio.

NORA: I koju sam ja potpisala.KROGSTAD: Ddbro. Ali tome sam još dolje dodao nekoliko redova,

prema kojima vaš otac jamči za dug. Ove redove morao je vaš otac potpisati.

NORA: Morao —? Pa on ih jeste potpisao.KROGSTAD: Datum sam bio ostavio in blanco. To je značilo da vaš

otac sam treba da naznači dan kada je papir potpisao. Sjećate li se, milostiva gc^pođo?

NORA: Da, čini mi se —KROGSTAD: Potom sam obveznicu predao vama, da je poštom

ipošaljete vašem ocu. Zar nije bilo tako?NORA: Da.KROGSTAD: I to ste vi, naravno, odmah i učinili, jer ste imi već

nakon pet-šest dana 'donijeli papir natrag sa potpisom vašeg oca. Onda sam vam isplatio iznos.

NORA: Pa da. Zar vam nisam tačno otplaćivala?KROGSTAD: Taiko, prilično. — Ali, da se vratimo na ono o čemu

smo govorili — to je bilo teško vrijeme za vas, (milostiva gospođo.

NORA: Da, bilo je.KROGSTAD: Vaš otac je sigurno ležao teško bolestan?NORA: Ležao je na smrtnoj postelji.KROGSTAD: I umro je brzo.NORA: Da.KROGSTAD: Recite .mi, gospođo Helmer, znate li, slučajno, dan

smrti vašeg oca? Datuim, mislim.NORA: Tata je umro 29. septembra.KROGSTAD: Sasvim tačno. Za to sam se raspitao. I zato sebi

nilkalko ne mogu da objasnim — (Vadi neki papir) — jednu čudnovatu okolnost.

NORA: Kakvu čudnovatu okolnost? Ja ne znam —KROGSTAD: Čudnovatu okolnost, miliostiva gospođo, da je vaš

otac ovu obveznicu potipisao tri dana poslije svoje smrti.NORA: Kako? Ne razumijem —KROGSTAD: Vaš otac je umro 29. septembra. A pogledajte ovdje,

ovdje je potpis vašeig oca datiran sa 2. olktobroim. Zar to nije čudnovato, ^milostiva gospođo?

NORA (šuti).KROGSTAD: Pada u oči, taikođe, da riječi »2. oktobar« i broj godine

ne odaju rukopis vašeg oca, već više jedan drugi rukopis koji mi se čini poznat. No, to se već da objasniti. Vaš otac je ^mogao zaboraviti da datira svoj poitpis i onda je imogao nelko drugi staviti datuim otprilike, prije nego što je saznao za njegovu smrt. U tome nema ništa loše. Važan je potpis imena, a taj je, valjda, pravi, gospođo Helmer? Vaš otac je ipaik vlastoručno ovdje potpisao svoje ime?

NORA (poslije kraće pauze — zabaci glavu i pogleda ga prkosno): Ne, to nije taiko: j a sam potpisala tatino ime.

KROGSTAD: Oho, miLostiva gospođo, znate li vi da je to jedno opasno priznanje?

NORA: Zbog čega? Pa vi ćete uskoro dobiti svoj novac.KROGSTAD: Dozvolite mi jedno pitanje, — zibog čega niste taj

dokument poslali svom ocu?NORA: Bilo je nemoguće. Pa tata je ležao bolestan. Da sam ga

zamolila za potpis, morala (bih mu i kazati za

52 53

3ta mi je novac potreban. Ali (kako sam tako teškom bolesniku imogla kazati da je život mog imuiža u životnoj opasnosti? To je bilo sasvim nemoguće.

KROGSTAD: Onda bi za vas bilo bolje da ste odustali od puita u inostranstvo.

NORA: Ne, i to je bido nemoguće. Taj put je trebao da spasi život mome mužu, — od toga nisam mogla odustati.

KROGSTAD: Ali zar niste pomislili da ste time mene prevarili?

NORA: Na to se niikaiko nisam .mogla obazirati. Vi me se aipsolubno niste ticali. Nisam vas mogla podnijeti jer ste bili talko bezdušni i stvarali oni toliko teškoća, ialko ste znali Ikako je opasno bilo stanje moga muža.

KROGSTAD: Gospođo Helmer, vi očigledno nemate jasne predstave o tome šta ste skrivili. Ali ja vam mogu reći: ono što sam ja nekada učinio i što je poikopalo Čitav imoj građanski ugled, nije bilo ništa veće ni gore.

NORA: Vi? Vi .mi, valjda, nećete pričati kaiko ste poduzeli nešto hrabro da biste spasili život svoje žene?

KROGSTAD: ZaJkoni ne pitaju za razloge.NORA: Onda to moraju biti vrlo loši zakoni.KROGSTAD: Loši ili ne, — alko ja ovaj komad papira predam

suidu, vi ćete biti suđeni prema tim zakonima.NORA: Ne vjerujem u to ni sada ni nikada! Zar da kći nema

pravo da svog starog na smrt bolesnog oca poštedi od brige i straha? Zar žena nema pravo da svom imužu spasi život? Ja ne poznajem dobro zalkone, ali ja saim uvjerena da u njkna sigurno negdje stoji da je talko nešto dcsvoljeno. I o tome vi ništa ne znate, vi koji ste pravobranilac? Vi ste loš pravnik, gospodine Krogstad.

KROGSTAD: Može biti. Ali, zar ne, u poslove — u takve poslove kaikve smo mi imali, u te se razumijem sasvim dobro? U redu. Radite vi sada šta vas je volja.

, Ali ovo ću vam reći: ako ja još jedanput .budem

izopćen, onda ćete mi i vi praviti društvo. (On pozdravlja i odlazi kroz predsoblje.)

NORA (jedan trenutak zamišljena, onda zabaci glavu): Ah, šta! — On hoće da me zaplaši! Tako glupa ipak nisam. (Počne slagati dječje kapute, a onda zastane)Ali —? Ne, pa to je nemoguće! Pa ja sam toučinila iz ljubavi.

DJECA (lijevo na vratima): Mama, onaj strani gospodin je upravo izašao iz kuće.

NORA: Da, da, znam. Ali nemojte mikome govoriti o stranom gospodinu, čujete li? Cak ni tati.

DJECA: Ne, mama. A hoćeš li se sad opet igrati s nama?NORA: Ne, ne, sada ne.DJECA: Ali, mama, pa Obećala si!NORA: Da, ali sad ne .mogu! Idite, imam suviše .mnogo

iposla. Idite, idite, moja .dra.ga, slatka djeco. (Ona ih s mnogo ljubavi gura u susjednu sobu, zatvara vrata i sjeda na sofu; uzima vez i uradi nekoliko uboda iglom, pa opet zastane) Ne! (Odbaci vez, ustane, ode do predsoblja i vikne) Helena! Jelku! (Ode lijevo do stola i otvori ladicu, pa opet zastane) Ne, pa to je sasvim nemoguće!

SLUŽAVKA (s jelkom): Gdje da je stavim, milostiva go-spođo?

NORA: Tamo, usred sobe.SLUŽAVKA: Treba li još šta da donesem?NORA: Ne, hvala, imam sve što mi treba. (Djevojka postavi

jelku i izađe. Nora počinje da kiti drvce) Ovdje će doći svijeće, a tu cvjetovi. — Taj odvratan čovjek! Besimislica, besmislica, besmislica! Sve je u najboljem redu. Božićmje drvce treba da je lijepo. Sve ću učiniti da teibe obrađujem, TorvaJde, nešto ću ti otpjevati — otplesati —

HELMER (dolazi izvana sa spisima u ruci.)NORA: Ah, već se vraćaš?HELMER: Da. Je li ko bio ovdje?NORA: Ovdje? Ne.HELMER: Čudno. Vidio sam kako Krogstad izlazi iz kuće.

54 55

iPi>

NORA: Tako? — Ah, tačino, Krogstad — taj je bio za trenutak ovdje.

HELMER: Noro, već vidim na tebi: on je bio ovdje i mo-ilio te da progovoriš koju dobru riječ za njega.

NORA: Da.HELMER: I da to uradiš kao iz vlaistite pobuide, a da meni prešutiš

da je on bio ovdje. Zar te nije i to zamolio?NORA: Da, Torvalde, ali —HELMER: Noro, Noro, i u tako n e š t o si se mogla uipuisititi? Zar

da s takvim čovjekom vodiš razgovore i još mu daješ obećanja? A imeni povrh toga da govoriš neistinu?

NORA: Neistinu?HELMER: Zar nisi rekla da niko nije bio ovdje? (Prijeti joj prstom)

To moja pitica-ipjevačica više nikad ne smije uraditi. Moja iptica smije cvilkutati samo čistog kljuna — niikaikvih krivih tonova! (Hvata je oko struka) Zar me mora talko biti? Da— znao sam. (Pušta je) A isad nećemo više o tome. (Sjeda ispred peći) Ah, kako je ovdje toplo i ugodno. (Lista po spisima)

NORA (zaposlena oko jelke, poslije kraće pauze): Torvalde!HELMER: Da?!

NORA: Strašno se radujem preikosaitrašnijem kostimira-inom balu kod Stenborgovih.

HELMER: A ja saim strašno radoznao čime ćeš me ti iznenaditi.NORA: Ah, to je baš gluipo!HELMER: Sta?NORA: Pa ništa mi zgodno ne ipada na pamet. Sve mi je nekako

gluipo i bezizražajino.HELMER: Zar je Nordca došla do te spoznaje?NORA (iza njegove stolice s rukama na naslonu): Imaš li j alko

imnogo posla, Torvalde?HELMER: Ah —NORA: Kakvi su to papiri?HELMER: Bankovni.NORA: Već?

HELMER: Dobio sam punomoć od ranije direkcije da iz-vršion potrebne izmjene u personalu i poslovnom planu. Za to moram da iskoristim ovu božičnu sedmicu. Hoću da sve bude u redu do Nove godine.

NORA: Zbog toga je, dakle, jadni Krogstad —HELMER: Hm.NORA (još se naslanja na naslon stolice, polako ga gladi po

zatiljku): Da nemaš tdko imnogo posla, zamolila bih te 'za jednu vrlo veliku uslugu, Torvalde.

HELMER: Da čujem. Sta bi to bilo?NORA: Niko nema tako fini ukus kao ti. Jako bih voljela da lijepo

izgledam na kostimiranom balu. Torvalde, izar mi me bi mogao poimoči i savjetovati u šta da se ipresvučem i kakav kostim da napravim?

HELMER: Aha, mala svojeglavica je u potrazi za anđe-lom-apasiocem?

NORA: Da, Torvalde, bez tvoje podrške neću to znati da izvedeim.HELMER: Pa, lijepo; razmisliću o tome. Već ćemo nešto izmisliti.NORA: Ah, to je divno od tebe. (Ode ponovo do hožić-njeg drvceta.

Pauza.) Kako su lijepi ovi crveni cvjetovi. — Reci, da li je zaista tako strašno to što je Iskrivio ovaj Krogstad?

HELMER: Krivotvorio je potpise. Imaš li uoipšte pojma, šta to znači?

NORA: Zar to nije imogao učiniti iz nevolje?HELMER: Da, ili — kako mnogi čine — iz lakomislenosti. No,

misam ja tako bezdušan da nekoga osudiim zbog jednog jedinog takvog djela.

NORA: Ne — zar ne, Torvalde?HELMER: Mnogi t^kvi se moralno opet uzdignu, ako otvoreno

priznaju svoju krivicu i kaznom je okajiu.NORA: Kaznom —?HELMER: Ali Krogstad nije krenuo tim putem. On se izvlačio

spletkama i iptrevarama; i upravo to ga je moralno upropastilo.NORA: Misliš li da —?

56 57

T

HELMER: Pa pomisli samo kalko talkav čovjelk, svjestansvoje krivice, imora ina sve strane da laže i petlja i

' da se pretvara. Kaiko i pred svojim najbližim, čaki pred svojom ženom i djecom mora da nosi masku.

Pred d j e c o m , Noro, to je najužasnije.NORA: Zašto?HELMER: Zato što talkav zadaih laži unosi u cijelu porodicu zarazu i

bolest. Vazduh koji djeca udišu u taikvoj kujći ispunjen je iklicama zlih djela.

NORA: Jesi li siguran u to?HELMER: Zlato imoje, to sam kao advoikat više pulta zapazio. Go'tovo svi

rano iskvareni ljudi imali su lažljive majke.NORA: Zašto baš — majke?HELMER: Najčešće to dolazi od majki. Ali, zapravo, i očevi mogu da

djeluju na isti način. To je svakom pravnilku vrlo dobro poznato. A ipak je taj Krogstad ibio u stanju da godinama lažima i pritvornošću truje svoju vlastitu djecu; i zato ga ja smatram moralno ipropaliim. (Pruža joj ruku) I zato, moja draga mala Nora, mora meni obećati da se neće imiješati u njegove stvari. Rulku ovamo! No, no. Sta je sad? Daj mi ruiku! Tako. Talko je u redu. Uvjeravam te da bi mi ibilo nemoguće da radim s njim zajedno. U blizini takvih ljudi spopada me doslovno fiizičiko gađenje.

NORA (izvuče svoju ruku i ode na drugu stranu jelke): Kaiko je ovdje toplo. A ja imam taJko mnogo da radim.

HELMER (ustaje i skuplja svoje papire): Da, i ja moram za sto, da još ponešto pročitam. A moram razmisliti i o tvojoj masiki. Možda čak imam nešto na siMadištu, što bi se imoglo u zlatnom papiru oibjesiti na božićnje drvce. (Stavlja ruku na njenu glavu) O, ti moja ljubljena ptičlice-ipjevačdce! (Odlazi u svoju sohu i zatvara za sobom vrata.)

NORA {tiho. nakon kraće pauze): Ah, šta! To ne može biti tako. To je nemogiiće. To mora biti nemoguće.

DADEUA (lijevo na vratima): Djeca lijepo mole simiju li doći mami.

NORA: Ne, ne, ne! Ne mogu meni! Ostani ti kod njih,Ana-Mari. DADILJA: Da, da, milostiva gospođo. (Zatvara vrata.) NORA (blijeda od straha): Ja da svoju djecu kvarim —! Da im trujem dom —! (Kratka pauza; diže glavu) To nije istina. To nikad ne može biti istina!

58 59

,ijipii)i!Uffpf PPi>iii4iivpiwiw"<ii nm\i

DRUGI CIN

Ista soba. U uglu kod klavira hožićnje drvce, opustjelo, poskidanih ukrasa i dogorjelih svijeća. Na sofi leže Norin šešir i kaput. Nora je sama u sohi, nemirno hoda tamo-amo; konačno zastaje kraj sofe i uzima kaput.

NORA (opet spušta kaput): Neko dolazi. (Ode do vrata, oslušne) Ne, ^ nije niko. Naravno — danas na prvi idan Božića niko ne dolazi. — Ali, možlda — (Otvara vrata i gleda napolje) Ne, nema ništa u sanđučetu za poštu. Prazno je. (Hoda kroz sohu) Ah, besmislica! On to nije mislio ozibiljno! Tako nešto se ne i m o ž e dogoditi. To je nemoguće. Pa ja imam troje male djece. (Dadilja dolazi iz lijeve sohe sa velikom kartonskom kutijom.)

DADILJA: Najzad sam našla kutiju sa kostimom za bal pod maskaima.

NORA: Lijepo. Stavite je na sto.DADILJA (uradi): Ali kostim nije uređen.NORA: Ah, kad bih ga mogla istrgati u sto hiljada komadića!DADILJA: Ali ne! Možete ga vrlo lijepo ipoipravdti. Samo

mailo strpljenja!NORA: Da, idemo po gospođu Linde da mi pomogne.DADILJA: Opet izlazite? Po ovaiko ružnom vremenu? Go-

spođo Noro, vi ćete se prehladiti — razboljeti.NORA: To još ne bi bilo ono najgore. — Sta rafde djeca?DADILJA: Jadni crvići, igraju se sa svojim božićnion da-

rovima. Ali —NORA: Pitaju li često za mene?

60

( DADILJA: Pa, navikli su na to da im je majka uvijek oko njih.NORA: Da, ali, Ana^Mari — ubuduće više neću moći da

budem tako mnogo s njima kao do sada.DADILJA: No, mala djeca se naviknu na sve.NORA: Misliš? Vjeruješ li da bi oni svoju mamu zaboravili,

kad bih ja sasvim otišla?DADILJA: Bože sačuvaj — sasvim otišla!NORA: Reci mi, Ana-Mari, često sam o tome mislila, kako si

ti imala srca da svoje dijete prepustiš tuđim ljudima?DADILJA: Ali morala sam to, ako sam htjela da budem dadilja

maloj Nori.NORA: Da, ali da li si to ht j ela?DADILJA: Da, kad sam dobila tako dobro mjesto. Sirota

djevojka, koja se unesrećila mora se tome još i radovati. Jer, onaj pokvareni čovjek nije baš ništa činio za mene.

NORA: Ali tvoja kći ite je sigurno zaboravila?DADILJA: Ah, ne, nije. Pisala mi je kad je bila na krizmi, i

poslije kad se udala.NORA (zagrli je): Moja stara Ana-iMari! Ti si mi bila tako

dobra -majka, kad sam bila imala!DADILJA: Jadna mala Nora nije ni imala druge majke osim

mene.NORA: I ako moja djeca ne budu više imala druge — ja znam

dobro da ćeš im ti —. Ah, besmislice, besmislice, besmislice! (Otvara kartonsku kutiju) Idi tamo njima. Sad moram — vidjećeš, kalko ću sutra biti lijepa.

DADILJA: Da, na čitavom balu neće niko biti tatko lijep kao gospođa Nora (ode lijevo).

NORA (počinje raspakivati kutiju, ali opet sve odbaci): Ah, kad bih samo smjela izaći! Samo da niko ne dođe! Da se u međuvremenu u kući ništa ne dogodi. Ah, besmislica. Pa ko da dođe? Ne treba da mislim na to. Sad da očetkam muif. Pa lijepe rukavice. Li-jeipe rulkavice. Samo ntiirno! Samo imirno! Jedan —

61

dva — tri — četiri — pet — šest — (Krikne) Ah, evo ih dolaze — (Hoće na vrata, ali zastaje neodlučno.)

(Gospoda Linde ulazi iz predsoblja gdje je ostavila šeširi kaput.)NORA: Ah, ti si to, Kristina. Nema nikog drugog napolju?

— Kaiko je dobro, što si došla.GOSPOĐA LINDE: Ćula sam da si bila kod -mene i da si me

tražila.NORA: Da, baš sam tuda prolazila. Moraš mi nešto pomoći.

Sjednimo na sofu. Dakle, čuj! Sutra je gore kod •konizuila Stenbarga bal pod mađkaima pa Torvald hoće da se ja preobučem u napolitansiku ribarsku djevojku i da plešem taramtelu, koju sam naučila na Kaprdju.

GOSPODA LINDE: Vidi, vidi, pa ti ćeš, dakle, izvesti malu predstavu?

NORA: Da, Torvald misli da bih trebala. Evo, tu je kostim. Torvald mi ga je poručio u Italiji; ali sad je sve tako potrgano da ni sama ne znam —

GOSPOĐA LINDE: To ćemo već urediti. Samo se rub na ne'koliko mjesta isparao. Imaš li iglu i konca? Tako— to je sve što nam treba.

NORA: O, kako je to lijepo od tebe.GOSPOĐA LINDE (šije): Dakle, sutra ćeš biti kostimirana?

Znaš šta, Noro, — onda ću doći samo na trenutak, da te vidim u pumom sjaju. Ali ja sam sasvim •zaboravila da ti zahvalim za sinoćnje ugodno veče.

NORA (ustaje i hoda po sobi tamo-amo): Ah, meni sinoć nije bilo ovdje tako ugodno kao inače. — Trebalo je da prije dođeš u grad, Kristina. — Da, Torvald stvarno uimije kuću učiniti ugodnom i prijatnom.

GOSPOĐA LINDE: A i ti, mislim, ništa manje. Nisi ti uzalud kći svoga oca. Ali, reci mi, je li doktor Rank uvijek tako neraapoložen kao juče?

NORA: Ne, — juče je to bilo naročito upadno. Uostalom, on ima neku vrlo opasnu bolest. Njemu se, jadnikui, suši Ikičma. Moraš, naime, znati, da je njegov otac bio odvratan čovjek, jurio je žene i teko dalje; i od

toga je, sigurno razumiješ, njegov sin još od djetinjstva bolestan.

GOSPOĐA LINDE (ispusti šivanje u krilo): Ali draga, dobra Noro, odakle ti znaš takve stvari?

NORA (seta tamo-am,o): Eh, kad imaš troje djece, onda te ponekad posjećuju žene — žene koje su u izvje-sinom smislu n^ola doktori, i one ti onda ispričaju ovo i ono.

GOSPOĐA LINDE fopet šije; kratka pauza): Dolazi li go-spodin doktor Rank svaki dan kod vas u kuću?

NORA: Svaki božji dan. Pa on je Torvaldov najbolji prijatelj iz mladosti. I moj dobar prijatelj, takođe. Doktor, tako reći, pripada porodici.

GOSPOĐA LINDE: Ali reci mi, je li taj čovjek iskreai? Mislim, dijeli li rado ljudima koimplimente?

NORA: Baš naiprotiv. Kako ti je to palo na paimet?GOSPOĐA LINDE: Kad si me juče predstavila njemu, tvrdio

je da se moje ime ovdje u ifcući često čuje. Ali kasnije sam primijetila da tvoj muž, zapravo, pojma nema ko sam ja. Kako je mogao onda gospodin doktor Rahk —?

NORA: Da, to je sasvim tačno, Kristina. Vidiš, Torvald one tako neopisivo voli i zato hoće da me ima, kako on kaže, sasvim i saimo za sebe. U prvo vrijeone je bio gotovo ljubomoran, ako bih ja u kući samo spomenula neke ljude koje volim. Onda sam to, naravno, prestala. Ali s doktorom često govorim o njima, jer on to rado sluša.

GOSPOĐA LINDE: Slušaj, Noro, ti si u mnogim stvarima još dijete. Ja sam koju godiaiu starija od tebe i knam nešto više iiđkiistva. Nešto ću ti reći: ipdkušaj da okončaš tu stvar sa doktorom Rankom.

NORA: Da okončam — kakvu to stvar?GOSPOĐA LINDE: No, uopšte mislim. Juže si nešto pričala 0

nekom ibogatom obožavaocu, koji bi ti mogao nabaviti novac —

NORA: Da, o nekom koji, nažalost, ne postoji. — Sta dalje?

63

GOSPOĐA LINDE: Da li je dofctor Ranik bogat?NORA: Da, jeste.GOSPOĐA LINDE: I nema n&og o kome se mora brinuti?NORA: Niikoig. Ali —?GOSPOĐA LINDE: A on svakodnevno dolatzi u vašu ikuću?NORA: Pa čula si.GOSPOĐA LINDE: Kaiko može taj fiini čovjetk biti tako

nametljiv?NORA: Ja te aipsolutno ne razumijem.GOSPOĐA LINDE: Ne pretvaraj se, Noro. Misliš li, možda,

da ja nisam pogodiila od koga si ti posuidila hiljadu dvjesta talira?

NORA: Jesi li ti pri sebi? Kako možeš itako nešto pomisliti? To je prijatelj naše kuće, koji nas svdki božji dan posjećuje. — Kakva bi to bila užasno neugodna situacija!

GOSPOĐA LINDE: Dakle, stvarno to nije on?NORA: Ne, zaista nije. Ni za trenutak nisam došla na tu misao.

— Tada on nije ni imao novaca za posuđivanje, tek kasnije ga je naslijedio.

GOSPOĐA LINDE: Pa, mislim da je to bila sreća za tebe, draga ^moja Noro.

NORA: Ne, da zamolim doktora — to mi nikad u životu me bi palo na pamet. — Uostalom, čvrsto sam uvjerena, da kad bih ga zamolila, onda —

GOSPOĐA LINDE: Ti to, naravno, nećeš 'učiniti.NORA: Naravno da neću. Ne mogu da vjerujem, ne mogu da

zamislim, da bi moglo biti portrebno. Ali sam sasvim sigurna: ako bih govorila s doktorom —

GOSPOĐA LINDE: Iza leđa svoga muža?NORA: Ja se moram izvući iz one druge stvari — i to se

događa iza njegovih leđa. Ja se m o r a m izvući iz toga.GOSPOĐA LINDE: Da, da, to sam ti rekla još juče, ali —NORA (hoda tamo-amo): Muškarac može takve stvari mnogo

ibolje srediti nego žena —GOSPOĐA LINDE: Vlastiti muž, da.

NORA: Besmislica! (Zastaje) Kad se isplati sve što se duguje, onda se dobije obveznica natrag?

GOSPOĐA LINDE: Da, razumije se.NORA: — i onda je smiješ isoijeipati u sto hiljada komadića i

spaliti je — taj odvratni, prljavi papir!GOSPOĐA LINDE (čvrsto je pogleda, ostavi šivanje i polako

ustane): Noro, ti nešto kriješ od mene.NORA: Zar se to vidi na meni?GOSPOĐA LINDE: Od juče ujutro s tobom se nešto desilo,

Noro, šta je to?NORA (prilazi joj): Kristina! (Oslušne) Tiho! Evo Torvald

dolazi kući. Tamo — uđi ti malo kod djece. Torvald ne voli kad se šije. Neka ti Ana-Mari pomogne.

GOSPOĐA LINDE (skuplja stvari): Da, ali ja neću otići odavde, dok nas dvije ne porazgovaramo. (Ona odlazi nalijevo; u istom trenutku ulazi Helmer iz predsoblja.)

NORA (ide mu u susret): Ah, kalko sam te čekala, Torval-de dragi.

HELMER: Je li to bila krojačica —?NORA: Ne, to je Kristina. Pomaže mi da uredim svoj kostim.

Vidjećeš, kako ću lijepo izgledati.HELMER: Zar nisam došao na sretnu zamisao?NORA: Na sjajnu zamisao! Ali je i od mene lijepo što ovo

činim tebi za ljubav.HELMER (uhvati je za bradu): Lijepo, što nešto činiš za

ljubav svoga ^muža? No, no, ti mala divljakušo, znam već da nisi tako mislila. Ali neću da te smetam. Sigurno ćeš morati da probaš.

NORA: A ti sigurno moraš raditi?HELMER: Da. (Pokazuje joj papire) Pogledaj ovamo, bio sam

u banci. (Hoće u svoju sobu)NORA: Torvalde!HELMER (zastane): Da?NORA: Kad bi te tvoja vjeverica lijepo i nježno nešto zamolila

—?HELMER: Sta to?NORA: Da li bi joj to učinio?

64 Drame

1HELMER: Prvo imoram znati o čemu se radi?NORA: Vjeverica bi ti skakutala i zabavljala te kad bi ti bio

dobar i rpoipustljiv.HELMER: Daj da čujem!NORA: Ševa bi čas glascno, čas tibo cvrkutala po svim

sobama —HELMER: Ah, šta, to moja ševa svakako radi.NORA: Ja bih ti svirala i iplesala pred tobom kao vila na

mjesečini, Torvalde.HELMER: Noro, valjda se ne radi opet o onome što si 'mi

jutros spominjala?NORA (hrzo): Da, Torvalde, lijepo te molim.HELMER: I ti baš imaš hrabrosti da se još jedantput na to

vratiš?NORA: Da, da, ti to moraš učiniti, meni za ljubav. Ti moraš

Krogstadu ostaviti -njegovo mjesto u banci.HELMER: Moja draga Noro, njegovo mjesto sam već odredio

gospođi Linde.NORA: To je besikrajno lijepo od tebe. Ali ti samo treba da

umjesto Krogstada, otpustiš nekog drugog činov-niika.HELMER: Pa to je nevjerovatna tvrdoglavost! Samo zato što si

ti laJkomisleno dala obećanje da ćeš progovoriti koju dobru riječ za njega, trebao bih ja —?

NORA: Ne zibog toga, Torvalde. Zbog tebe samog. Pa taj čovjek piše za najprljavije novine, ti sam si mi to rekao. On ti može neizrecivo mnogo naškoditi. Ja se njega tako strašno bojim —

HELMER: Aha — raziunioem — plaše te stare uspomene.NORA: Sta time misliš?HELMER: Naravno, sjetila si se svoga oca?NORA: Da, dabome. Sjeti se samo kako su o tati zli ljudi pisali

po novinama i kako su ga grozno klevetali. Uvjerena sam da bi to dovelo i dotle da bude ulklo-njen da vlada nije poslala tebe da ispitaš stvar. I da ti nisi bio prema njemu toliko dobronamjeran i uviđavan.

HELMER: Mala moja Noro, iameđu tvoga oca i mene postoji znatna razlika. Tvoj otac kao činovnik nije bio

66

besprijekoran. Ali ja jesam. I nađaon se da ću ostati dokle god sam na ovom polc^aju.

NORA: Ali nikad se ne zna šta mogu iičiniti zli ljudi. A sad bismo mogli da živimo itako lijepo, talko mimo i sretno, osloibođemi briga, ti i ja i naša djeca, Torvalde. Zbog toga te tako uporno molim —

HELMER: I upravo zbog tvojih molbi, meni je nemoguće da ga zadržim. U banci je već poznato da hoću da otkažem Krogstadu. Alko se sada sazna da je novi dirdktor prom,ijenio mišljenje zbog svoje žene —

NORA: Pa šta onda?HELMER: Naravno, mala tvrdogiavica hoće da provede svoju

volju — volju — a ja bih ispao smiješan pred čitavim personalom — naveo bih ljude da misle da sam ovisan o svim mogućim stranim uticajima. Vjeruj mi, uskoro bih morao osjetiti ^posljedice! A osim toga, ima još jedna okolnost koja Krogstada potpuno onemogućava u banci dokle god sam ja direktor.

NORA: A to je?HELMER: Njegove moralne nedostatke bih mu za nevolju

mogao i da previdim —NORA: Da, zar ne, Torvalde?HELMER: Cuo sam, tMcođe, da je vrlo sposoban u poslu. Ali

on je moj poznanik iz mladosti. To je jedno od onih preuranjenih poznanstava kojih se čovjek poslije u životu često ženira. Moram ti otvoreno pri-anati: mi govorimo ti jedan drugom. A ovaj netaktični čovjek to nipošto ne krije u prisutnosti drugih. Naprotiv, on misli da mu to daje pravo na neki fapii-lijaran ton prema meni; i tako svaki čas trijumiuje sa svojim: ti, ti Helmer. Uvjeravam te da mi je to mučno u najvećoj mjeri. To bi mi moj položaj u banci učinilo nesnosnim.

NORA: Torvalde, to sve ti ne misliš oEbiljno.HELMER: Tako? A zašto ne?NORA: Ne, jer to su samo sitničavi obziri.HELMER: Sta kažeš? Sitničavi obziri? Smatraš li ti mene

sitničavim?

67

NORA: Naprotiv, dragi Torvalde. I mpravo zato —HELMBR: Svejedno. Ti moje razloge nazivaš sitničavim.

Onda moram i ja biti sitniićav. Sitničav! Vidi, molim te! Ne, stvarno, ovom treba učiniti kraj. (Odlazi do vrata predsoblja i viče) Helena!

NORA: Sta to hoćeš?HELMER (traži medu papirima): Da učinim kraj! (Služavka

ulazi) Evo, laizmite pismo i pođite odmah dolje. Dajte ga poslužitelju da ga preda. Ali brzo! Adresa je napisana. Evo novac.

SLUŽAVKA: Dobro. (Odlazi s pismom. Helmer slaže papire.)HELMER: Tako, mala moja prkosnice.NORA (bez daha): Torvalde, kaikvo je bilo to pismo?HELMER: Krogstadov otkaz.NORA: Uzmi ga natrag, Torvalde! Još ima vremena. Ah,

Torvalde, vrati ga, meni za ljubav, sebi za ljubav, za ljubav naše djece! Čuješ li me, Torvalde, učini mi to. Ti i ne znaš šta nam sve taj otkaz može donijeti.

HELMER: Prekasno.NORA: Da, prelkasno.HELMER: Draga Noro, ja ti opraštam taj strah, iako je on,

zapravo, uvreda za mene. Da, jeste! Zar nije uvreda (to što ti nfiisliš da j a treba da se bojim osvete nelkog prapalog piskarala? Ali ja ti to ipalk opraštam, jer mi time pružaš tako lijep dokaz svoje velike Iju-Ibavi. (Zagrli je) Talko mora biti, moja ljubljena Noro. Pa neka se dogodi šta god hoće. Vjeruj mi, alko do nečeg dođe, imam ja i hrabrosti i snage. Ti ćeš vidjeti da sam ja muž koji sve uzima na sebe.

NORA (ukočena od straha): Sta time misliš?HELMER: Sve, kažem —NORA (sabrano): To ne smiješ ni sad ni nikad.HELMER: Dobro, onda ćemo sve dijeliti, Noro, — kao muž i

žena. Tako kako i treba da bude. (Miluje je) Jesi li sada zadovoljna? Eto — tako — tako a ne ovaiko uplašene oči golulbice. Sve je to samo prazno uobraženje. — Sad treba da još jedainiput isiprobaš

tarantelu i da vježbaš na tamburinu. A ja ću sjesti u srednju kancelariju i dobro zatvoriti vrata da ništa ne čujem. Možeš praviti buku, koliko hoćeš. (Okreće se vratima) A ako dođe Rank, reci mu gdje će me naći. (Klimne joj glavom i ide s papirima u svoju sohu, zatvara za sohom vrata.)

NORA (izbezumljena od straha, stoji kao ukopana i šapće): On bi bio u stanju da to učini. Učiniće to čitavom svijetu tiprkos. — Ne — to ne — nikada! Sve, samo to ne! Spasenje —! Sve drugo prije — pa šta god (bilo! (Pređe rukom preko lica, pokušava da se sabere, otvori vrata predsoblja. Napolju stoji doktor Rank i vješa krzneni kaput o vješalicu. Za vrijeme slijedećeg zbivanja počinje da se smrkava.)

NORA: Dobar dan, doktore. Prepoznala sam vaše zvonjenje. Ali nemojte ulaziti kod Torvalda, jer mislim da je zauzet.

RANK: A vi?NORA (ulazeći u sohu, zatvara vrata iza njega): AJh, pa vi

dobro znate, za vas uvijek imam vremena.RANK: Hvala vam. Koristiću se time, dok još mogu.NORA: Sta hoćete time da kažete? Dok još možete?RANK: No da, zar vas to plaši?NORA: To je tako čudno izražavanje. Zar će se nešto dogoditi?RANK: Dogodiće se ono na šta saim već odavno pripremljen.

Samo što nikako nisam vjerovao da će doći tako brzo.NORA (hvata ga za ruku): U šta ste to tako sigurni? Doktore,

to mi morate reći.RANK (sjeda pored peći): Sa mnom je pošlo nizbrdo. Tu____se ništa ne da izmijeniti.NORA (odahne s olakšanjem): Vi govorite o sebi —RANK: Nego o kome? Sta mi vrijedi da se zavaravam? Ja sam

bjedniji od svih mojih pacijenata, gospođo Helmer. Ovih dana sam napravio bilans svog unutrašnjeg stanja. BaoArot! Za mjesec dana ću sigurno već ležati na groblju i trunuti.

68 69

NORA: Fuij, kakve vi ružne stvari govorite!RANK: To i jesu prokleto ružne stvari. Ali najgore Je to što će

joj prethoditi još mnogo drugih ružnih stvari. Preostalo mi je još samo jedno jedino ispitivanje. Kad ono bude gotovo, onda 6u otprilike znati kada počinje ras.padanje. Htio bih vam nešto reći. Helmer, sa svojom finom prirodom, osjeća prema svemu što je ružno izrazitu odvratnost. Zato neću da ga vidim u mojoj 'bolesniSkoj sobi.

NOP-A: Ali, doktore —RANK: Neću da ga vidiim. Ni pod kaJkvim uslovima. Za-

tvoriču mu vrata. Čim budem siguran u ono najgore, poslaću vama svoju vizitkartu i na njoj će biti crni križ. Onda ćete znati da je gadno razaranje ipočelo.

NORA: Ne, danas ste stvarno neukusni. A ja bih tako voljela da vas vidim u doibrom raspoloženju.

RANK: Sa smrću u srcu? — Morati isipaštati za grijehe drugoga! Ima li u tome pravde? A ipak, nad svakom porodicom leibdi neka vrsta takve netiimoljive odmazde —

NORA (začepi uši): Besmislica! Veselo, veselo!RANK: Duše mi, čitava ta stvar, zapravo, i jeste za smi-jamje.

Moja jadna ned'užna kičma mora da isipašta za vesele poručničke dane moga oca.

NORA (lijevo za stolom): On je, navodno, jalko volio špar-gle i guščju jetrenu paštetu. Je li tako?

RANK: Da, i gljive.NORA: I gljive. Ako se ne varam i školjke.RANK: I školjke, naravno, i školjke.NORA: I uz to porto i šampanjac. Žalosno je da ove sve

uSkusne stvari napadaju kosti.RANK: I uz to još takve nesretne kosti koje od svega toga baš

ništa nisu imale.NORA: Naravno, to je najžalosnije od svega.RANK (pogleda je ispitujući): Hm...NORA (odmah zatim): Zašto se smiješite?RANK: Vi ste se nasmiješili.NORA: Ne, doktore, vi ste se nasmiješili 1

RANK (ustaje): Vi ste ipak veći šeret nego što saim ja mislio.NORA: Danas sam raspoložena za šeretluike.RANK: I meni se čini.NORA (stavi ruke na njegova ramena): Dragi, dragi doik-tore,

vi ne s m i j e t e umrijeti i ostaviti mene i Torvalda!RANK: O, tu žalost ćete lalko preboljeti. Brzo budu zabo-

ravljeni oni kojih nema.NORA (pogleda ga uplašeno): Mislite?RANK: Stvaraju se nove veze i onda —NORA: Ko stvara nove veze?RANK: To ćete vas dvoje učiniti, kad mene ne bude. Čini mi

se da ste već na najboljem putu. Sta vam je trebala sinoć ona gospođa Linde?

NORA: Aha, vi kao da ste Ijuibomoirni na jadnu Kristinu?RANK: Naravno da jesam. Ona će u ovoj kući biti moja

nasljednica. Kad mene ne bude, možda će ta ženska —NORA: Pst — ne govorite tako glasno. Ona je tu unutra.RANK: I danas opet? Eto vidite!NORA: Samo ida mi popravi kostim. Gospode bože, kako ste

vi neukusni. (Sjeda na sofu) Budite dobri, doktore. Sutra ćete vijdjeti kako ja lijepo plešem. Oruđa možete zamisliti da plešem samo za vas — naravno, i za Torvalda — to se razumije. (Vadi razne predmete iz kutije) Doktore, dođite, sjedite ovamo — nešto ću vam pokazati.

RANK (sjeda): Sta to?NORA: Pogledajte ovamo.RANK: Svilene čarape.NORA: U boji kože. Zar nisu d a v n e ? Ovdje je sad

mračno, ali sutra — ne, ne, ne, samo stopalo smijete vidjeti. No, što se mene tiče, možete vidjeti i gornji dio. RANK: Hm . ..

NORA: Zašto gledate tako kritički? Zar mislite da mi ne pristaju?

70 71

RANK: O tome ja ne mogu imati tako jasnu predstavu.NORA (pogleda ga za trenutak): Fuj, stidite se! (Udari ga

lagano čarapom po uhu) Taiko, sad ste dobili svoje! (Sprema čarape.)

RANK: Sta još smijem vidjeti od tih (krasota?NORA: Ne smijete više mišta, ikad ste tako nepristojni. (Ona

tiho pjevucka i prevrće po stvarima.)RANK (poslije kraće pauze): Kad ovaiko sjedim s vama u

potpunoj intiminosti, onda ne shvatam — ne, me mogu ni zamisliti, šta bi bilo sa mnom da nikad nisam stupio u vašu kuću.

NORA (smiješi se): Mislim da se vi kod nas osjećate sa-sviim ugiodno.

RANK (tiho, gleda preda se): I sve ću to sada morati da napustim —

NORA: iBesmislica! Vi ostajete s nama!RANK (kao i ranije): — a iza sebe neću moći ostaviti ni

najbjednijeg znalka zahvalnosti. Jedva i površan osjećaj da me nema — samo prazno .mjesto koje m.ože prvi bolji da ispuni.

NORA: A kad bih vas ja zamolila za —? Ne —RANK: Za šta?NORA: Za jedan veliki dokaz prijateljstva —RANK: Da, da!NORA: Ne, ja mislim — za jednu ogromno velffloi uslugu —RANK: Dakle, hoćete li me bar jedanput učiniti sretnim?NORA: Ah, vi još ni ne znate o čemu se radi.RANK: Pa dobro, recite mi.NORA: Ne, ne mogu, doktore. To je tako nečuveno .mnogo —

savjet — i podrška i usluga —RANK: Sto više, to bolje. Ne mogu, dod\aše, da zamislim, na

šta to mislite. Ali recite .mi. Zar nemate 'povjerenja u nnene?

NORA: Da, više nego i u koga drugoga. Vi ste moj najvjerniji i najbolji prijatelj, to ja dobro znam. Zato ću vam i reći. Dakle, slušajte doktore: morate mi pomoći da nešto spriječiim. Vi znate kako me Tor-

vald jako i neopisivo duboko voii; on ne bi ni trenutka razmišljao da da svoj život za mene.

RANK (saginje se prema njoj): Noro — mislite li da je on jedini koji bi —?

NORA (lagano ustukne): Koji bi —?RANK: — koji bi za vas s radošću dao svoj život?NORA (tužno): Ah, tako.RANK: Zakleo sam se da ovo morate saznati prije moga :kraja.

Bolju priliku neću nikada naći. — Da, Noro, sad eto znate. I sad znate i da se meni možete povjeriti kao nikom drugom.

NORA (ustaje, mirno i jednostavno): Pustite me da prođem.RANK (pravi joj mjesta, ali ostaje da sjedi): Noro —NORA (na vratima predsoblja): Helena, donesite lampu. (Ode

do peći) Ah, dragi doktore, to je bilo zaista odvratno od vas.

RANK (ustaje): To da sam vas isto tako odano volio kao i onaj drugi? Zar je to bilo odvratno?

NORA: Ne, ali da ste mi to mogli reći. To nikako nije bilo potrebno.

RANK: Sta to sad zinači? Zar ste vi znali —? (Služavka dolazi s lampom,, stavlja je na sto i opet izlazi) Noro, gospođo Helmer, pitam vas da li ste vi znali?

NORA: Ah, šta ja zmam, jesaim li znala ili nisam? To vam zaista ne znam da kažem. — O, kako ste sasmo mogli biti tako, nezgrapni, doktore! A sve je bilo tako lijepo!

RANK: No, sad barem znate da saim vam odan dušom i tijelom. Sad možete govorirta.

NORA (pogleda ga): Zar sada?RANK: Molim vas, mogu li saznati o čemu se radi?NORA: Sad više ništa ne možete saznati.RANK: Ali ipak! Ne smijete me tako kazniti. Dajte mi priliku i

ja ću za vas učiniti sve što je u ljudskoj moći!NORA: Sad više ne možete učiniti ništa za mene. Uostalom,

možda mi neće ni trebati nikakva pomoć. Vidje-ćete, sve je to samo uobraženje. Sasvim sigurno. Na-

72 73

ravno! (Sjeda u stolicu za ljuljanje, pogleda ga i nasmije se) Baš ste mi i vi fini gosipodin, moj dragi doktore! Pa stidite li se bar sada, kad gori svjetlo?

RANK: Ne, zapravo ne! Ali treba li možda da odem — zaiuvijelk?NORA: Ne, to ne s m i j e t e ! Dolaziićete, naravno, isto kao i do

sada. Pa vi znate da Torvald ne može bez vas.RANK: A vi?NORA: Ah, ja nalaizim da je ovdje uvijek tako strašno zaibavno, kad

vi dođete.RANK: Eto, upravo to me je i zavelo na krivi puit. Vi ste za mene

prava zagonetka. Cesto mi se činilo da ste isto toliko rado bili sa mnoim koliko i za Hel-merom.

NORA: Da, vidite, ima ljudi koje volimo iznad svega, i Ijoidi s kojima se najradije družimo.

RAiNK: O, da, u tome ima istine.NORA: Dok sam još bila kod kuće, voljela sam, naravno, tatu iiznad

svega. Ali, uvijek mi se činilo izvanredno zabavno kad bih se mogla iđkrasti do^le kod posluge, jer tamo me nikad nisu korili, a pričali su uvijek sve neke zabavne stvari.

RANK: Ah, ja sam, dakle, n j i h zamijenio!NORA (skoči i priđe mu): Dragi, dobri doktore, nisaacn ja to tako

'mislila. Ali, vidite, sa Torvaldom je isto kao sa tatom — (Služavka ulazi iz predsoblja.)

SDUZAVKA: Milostiva gospođo! (Nešto šapće i pruža joj kartu.)NORA (baca pogled na kartu): Ah! (Stavlja je u džep.)RANK: Nešto neugodno?NORA: Ne, ne, nije uiopšte, samo — moj novi Ikostim —RANK: Kako? Pa evo vam ga ovdje.NORA: Ah, da! Taj! Ali radi se o jednom drugom; ja sam

poručila, — Torvald ne smije da zna — RANK: Aha, to je, dakle, ta velika tajna! NORA: Da, svakako. Idite samo unutra kod njega, on je

u srednjoj sobi. I zadržite ga tako dugo dok —

RANK: Budite bez brige, on mi neće pobjeći.fOdlazi u Helm,erovu sobu.)

NORA (služavki): I on stoji u kuhinji i čeika?SLUŽAVKA: Da, došao je stražnjim stepenicama — '-.NORA: Ali jesi li mu rekla da nikog nema kod kuće?SLUŽAVKA: Jesam, ali ništa nije koristilo.NORA: Nije htio da ode?SLUŽAVKA: Ne prije nego što govori s milostivom go-sipođom.NORA: Onda ga pusti ovamo, ali tiho. Ne smiješ nikome pričati o

ovome, Helena. To je iznenađenje za moga muža.SLUŽAVKA: Da, da, razumijem — (Ode.)NORA: Najužasnije dolazi. Dolazi uprkos svemu. Ne, ne, ne, to se ne

sanije dogoditi! (Ode do Helmerovih vrata i povuče rezu. Služavka otvara vrata od predsoblja, uvede Kr o g st ada i zatvori za njim vrata. On je obučen u bundu, krznene čizme i šubaru.)

NORA (ide prema njemu): Govorite tiho, moj muž je kod kuće.KROGSTAD: No, što se mene tiče — /NORA: Sta hoćete od mene?KROGSTAD: Da mi date objašnjenje.NORA: Dakle, brzo. Sta je?KROGSTAD: Vi sigurno znate da sam dobio otkaiz?NORA: Ja to nisam ;mogla spriječiti. Borila sam se za vašu stvar

svom snagom, ali ništa nije pomoglo.KROGSTAD: Zar vas vaš muž tako malo voli? On zna čemu vas sve

mogu izložiti, a ipak se usuđuje —NORA: Kako možete i pomislifti da on to zna?KROGSTAD: Da, naravno, taiko sam i mislio. I nije mi ličilo na mog

dobrog Torvalda Helmera da pokazuje toliko muške hrabrosti —NORA: Gospodine Krogstad, ja zahtijevam da poštujete moga muža!KROGSTAD: O, naravno! Svo dužno poštovanje. Ali pošto vi čitavu

stvar tako brižljivo skrivate, poštovana

74 75

gospođo, mogu da pretpostavim da ste danas malo boilje ijipućeni u to nego juče.

NORA: Bolje nego što bi me vi ikad mogli uipuititi.KROGiSTAD: Naravno, jedan tako loš pravnik kao ja —NORA: Sta hoćete vi od mene?KROGSTAD: Samo da vidim kako ste, gospođo Helmer. Ja

sam cijeli dan na vas mislio. Ovakav lihvar i piskaralo, ovaJkav — no, ikratko i jasno, i ovakav čo-vjellc kao što sam ja, može imati srca.

NORA: Pa dakažite to. Pomislite na moju malu djecu.KROGSTAD: A zar ste vi i vaš muž mislili na moju djecu? Ali

to je sad svejedno! Nemojte čitavu stvar uzimati suviše OKbiljno — to sam samo htio da vam kažem. Ja sa svoje strane za sada neću ništa iznijeti u javnost.

NORA: Nećete, zar ne? Znala sam to.KROGSTAD: Sve se to može lijepo i dobro srediti. Ne mora

svijet ništa saznati, neka sve ostane između nas troje.NORA: Moj muž ne smije nikad ništa saznati o tome.KROGSTAD: Kako ćete to spriječiti? Zar moižda možete

isplatiti ostatak?NORA: Ne, trenutno ne imogu.KROGSTAD: Ili imate načina da nabavite novac slijedećih

dana?NORA: Ne, barem ne na način kojim bih se htjela poslužiti.KROGSTAD: Ne bi vam ništa ni koristilo. I kad biste još

tolilko gotovog novca stavili preda me, ipak ne biste dobili svoju obveznicu natrag.

NORA: Onda mi objasnite šta ćete s njoan ^lraditi.KROGSTAD: Samo hoću da je zadržim, da je imam u svojim

ruikama. Niko koga se to ne tiče, neće ništa o njoj saznati. Ako se, dakle, spremate na kaikvu očajničku odluku —

NORA: Da, spremam se.KROGSTAD: — ako namjeravate da napustite kvubu i po-

rodicu —

NORA: Namjeravam.KROGSTAD: — ili možda još nešto gore —NORA: Otkud vi znate?KROGSTAD: — onda se ostavite takvih misli.NORA: Odalkle vi znate da se ja nosim takvim mislima?KROGSTAD: Ljudi kao mi u početku se gotovo uvijek nose

takvim mislima. I ja samt na to poonišljao. Ali, draigi moj bože, nisam imao hrabrosti —

NORA (bez glasa): Ni ja.KROGSTAD (s olakšanjem): Zar ne? Nemate hraibrosti za to

— ni vi?NORA: Nemam je. Nemaon je.KROGSTAD: To bi i bila velika gilupost. Čim prođe prva bura

u kući — Evo, ovdje u tašni imam pis'mo za vašeg muža —

NORA: U kojem ste sve napisali?KROGSTAD: Sve je rečeno obzirno koliko je bilo moguće.NORA fbrzo): To pismo ne smije doći u njegove ruke! Po-

cijepajte ga, ja ću poikušati da nabavim novac.KROGSTAD: Izvinite, milostiva gospođo, ali mislim da sam

vam upravo rekao —NORA: Ah, ne mislim novac koji vam dugujem. Recite mi,

koju svotu tražite od mog muža? Onda ću vam nabaviti taj novac.

KROGSTAD: Ja ne tražim nikakav novac od vašeg muža.NORA: Sta onda tražite?KROGSTAD: To ćete saznati. Ja hoću da stanem na noge,

-milostiva gospođo, hoću gore. I u tome mi mora vaš muž poimoći. Već godinu i po dana nisam učinio ni jedno nepošteno djelo. Za to vrijeme sam se borio sa vrlo teškim prilikama. Bio saim zadovoiljan da se opet -mogu podići, korak po korak. Sad sam istjeran i sad se više neću zadovoljiti time da Ibudem primljen iz imiloisti. Ja hoću gore — kažem vam. Hoću opet u banku, ali hoću da imam viši položaj: vaš muž mi mora obeabijediti mjesto —

NORA: To on nikad i nipošto neće učiniti.

76 77

KROGSTAD: On će to učiniti, poznajem ja njega. Neće se usuditi ni da pisne. I kad sam jednom tamo, zajedno s njim — onda ćete vidjeti! Za manje od godinu dana postaću direktorova desna ruka. Onda će Nils Krogstad voditi Akcionarsku banlku, a ne Tor-vald Helmer!

NORA: To nećete doživjeti!KROGSTAD: Zar ćete možda —?NORA: Sada imam hrabrosti za to.KROGSTAD: Ah, nećete me uplašiti. Takva fina, razmažena

dama kao vi —NORA: Vidjećete, vidjećete!KROGSTAD: Pod led možda? U hladnu, kao smolu crnu

vodu? A onda vas u proljeće izbaci na obalu, ružnu, unakaženu, opale kose —

NORA: Nećete me uplašiti!KROGSTAD: Ni vi mene. To se ne radi, gos.pođo Helmer. I

inače, kakvog bi to imalo smisla? Pa ja ga uprkos tome imam u svojim rukama.

NORA: Cak i tada? Kad mene više —?KROGSTAD: Zar ste zaboravili da vaš dabar glas i poslije

vaše smrti zavisi od mene?NORA (stoji bez riječi i gleda ga.)KROGSTAD: No, sad znate na čemu ste. Ne pravite nikakve

gluposti. Od Helmera očekujem odgovor na moje pisano. I ne zaboravite da me je vaš muž sam iprisilio na ovaj put. To mu nikad neću oprostiti. Zbo-goan, milostiva gospodo! (Odlazi kroz predsoblje.)

NORA (žuri do vrata predsoblja, malo ih otvori, oslušne): Odlazi. Nije ubacio pismo. Ah, ne, ne, to bi bilo ne-moguće. (Otvara šire vrata): Šta je to? Zastao je. Ne silazi niz stepenice. Odlučuje se? Hoće li —? (Pismo pada u sanduče, potom se čuju Krogstadovi koraci, koji se gube niz stepenice. S prigušenim vriskom Nora trči kroz sobu do stola kraj sofe. Kratka pauza.) Pismo je u sandučetu. (Šulja se plašljivo do vrata predsoblja) Tamo je. — Torvalde, Torvalde, — sad smo izgubljeni bez spasa.

1

GOSPOĐA LINDE (dolazi sa kostimom iz sobe lijevo): Tako, nisam znala šta još da prepravim. Hoćemo li isprobati —?

NORA (promuklo i tiho): Kristina, dođi ovamo.GOSPOĐA LINDE (baca kostim na sofu): Sta ti je? Izgledaš

potporno zbunjeno.NORA: Dođi ovamo. Vidiš li ono pismo? Tamo — pogledaj

kroz oikno na sandučetu.GOSPOĐA LINDE: Da, da, vidim ga.NORA: To pismo je od Krogstada.GOSPOĐA LINDE: Noro, — Krogstad ti je posudio novac!NORA: Da, a sad će Torvald sve saznati.GOSPOĐA LINDE: Ah, vjeruj mi, Noro, to je za vas oboje

najbolje.NORA: Ti još ne znaš sve. Ja sam krivotvorila jedan potpis.GOSPOĐA LINDE: Pravedni bože —NORA: Jedno ću ti reći, Kristina: ti mi moraš biti svjedok.GOSPOĐA LINDE: Kakav svjedok? Sta treba da —?NORA: Ako izgubim razum — a to bi se lalko moglo dogoditi

—GOSPOĐA LINDE: Noro!NORA: Ili alko mi se šta drugo desi — slično tome, pa da ne

mogu biti ovdje prisutna, kad —GOSPOĐA LINDE: Noro, Noro, pa ti si potpuno van sebe!NORA: Ako tada nelko hoće sve da uzme na sebe — čitavu

krivicu — razuimiješ —GOSPOĐA LINDE: Da, da, ali kako samo možeš misliti —?NORA: Onda ti moraš posvjedočiti, da to nije istina, Kristina.

Ja uopšte nisam van sebe, pri punoj sam svijesti i kažem ti: niko drugi nije znao za to, sve sam sama učinila. Ne zaboravi to.

GOSPOĐA LINDE: Sigiurno da neću. Ali ja sve to uopšte ne razumijem.

NORA: Pa kako bi i mogla razumjeti! Sad će se tek dogoditi čudo!

78 79

GOSPOĐA bINDE: Čudo?NORA: Da, čudo. Ali to je taiko strašno, Kristina, to se ne

smije dogoditi ni za šta na svijetu.GOSPOĐA LINDE: Ja ću odmah poći Krogstadu i govoriti s

njim.NORA: Ne idi njemu! On će te uvrijediti!GOSPOĐA LINDE: Bilo je jedno vrijeme, ikad bi on meni za

ljubav rado učinio sve, ipa ma šta to bilo.NORA: On?GOSPOĐA LINDE: Gdje on stanuje?NORA: Ah, šta ja znam —? Ipak — (Maši se za džep) evo

njegove karte. Ali pismo, pismo —!HELMER (u svojoj sobi, kuca na vrata): Noro!NORA (uzvikne od straha): Sta je?! Sta žeiliš od mene?HELMER: No, no, — ne plaši se. Mi ne možemo ući. Stavila si

rezu na vrata. Sigurno probaš kostim?NORA: Da, da, probam. Lijepo ću izgledati, Torvalde.GOSPOĐA LINDE (pročitala je kartu): On stanuje odmah iza

ugla.NORA: Da — ali to ipak ništa ne koristi. Mi smo izgubljeni

bez spasa. Pa pišamo je u sandučetu.GOSPOĐA LINDE: A ključ je u tvog muža?NORA: Da, uvijek.GOSPOĐA LINDE: Krogstad mora svoje pismo zatražiti

natrag nepročitano. Moram naći ndci razlog —NORA: Ali Torvald običmo baš u ovo vrijeme —GOSPOĐA LINDE: Zadrži ga. Uđi za to vrijeme kod njega. Ja

se odmah vraćam. (Brzo odlazi kroz predsoblje.)NORA (prilazi Helmerovim vratima i otvara ih): Torvalde!HELMER (u drugoj sobi): No, smije li čovjek najzad ući u

svoju vlastitu sobu? Dođi, Rank, sad ćemo najzad vidjeti — (Na vratima) Ali šta je t o?

NORA: Sta, dragi Torvalde?HELMER: Pa Rank mi je najavio neku veliku imaakeradu.RANK (na vratima): Ja saim taiko razumio, ali možda sam se

prevario.

NORA: Tek sutra ćete moći da se divite mojoj ljepoti.HELMER: Ali, draga Noro, kako ti to loše izgledaš! Jesi li

previše vježibala?NORA: Ne, nisam još nikako vježbala.HELMER: Ali to će ipak biti potrebno. —NORA: Da, to će i te kaiko biti potrebno, Torvalde. Ali bez

tvoje pomoći ne mogu ništa napraviti — gotovo sve sam zaboravila.

HELMER: Ah, brzo ćemo ^mi to obnoviti.NORA: Da, Torvalde, ti mi moraš pomoći. Hoćeš li mi to

obeća^ti? A ja se tako bojim! Pred tim velikim društvom. — Večeras se moraš samo meni posvetiti. Ništa od pođlova — ali baš ništa. Ni jedan potez pera! Je li? Zar ne, dragi Torvalde?

HELMER: To ti obećavam. Večeras sam isključivo tebi na raspoloženju — ti mali, besipomoćni stvore! Ali čelkaj! Samo ću — (Pode prema predsoblju.)

NORA: Šta to hoćeš napolju?HELMER: Hoću samo da vidim ima li pisama.NORA: Ne, ne, Torvalde, nemoj!HELMER: Zašto ne?NORA: Torvalde, molim te, nema nijednog.HELMER: Pusti me da vidim. (Hoće napolje.)NORA (za klavirom, hvata prve taktove tarantele.)HELMER (zastane na vratima): Aha!NORA: Ako sutra treba da plešem, onda moram prije toga

vježbati s tobom.HELMER (ide prema njoj): Zar se zaista toliko bojiš, draga

Noro?NORA: Da, strašno se bojim. Hajde da sad vježbamo. Još ima

vremena do večere. Sjedi za klavir i sviraj, dragi Torvalde, ispravljaj me, upućuj me kao d obično.

HELMER: Rado, vrlo rado, ako ti to želiš. (Sjeda za klavir.)NORA (uzima iz kutije tamhurin i dugi šareni šal koji brzo

nabire oko sebe. Potom jednim skokom dolazi sasvim naprijed i uzvikne): Sviraj mi! Sad ću plesati.

80 — DTEume

81

(Helmer svira a Nora pleše. Rank stoji iza Helmera i gleda.)

HELMER (svira): Polaganije — polaganije.NORA: Ne smijem diutečije.HELMER: Ne taiko žestoko, Noro.NORA: Baš taiko treba da bude.HELMER (prestane svirati): Ne, ne, tako to apsolutno ne ide!NORA (smije se i maše tamhurinoTn): Jesam li ti reikla?RANK: Pusti da joj ja sviram za ples.HELMER (ustaje): Da, sviraj ti — onda mi je lakše pokazivati.RANK (sjeda za klavir i svira. Nora pleše sa sve većim

uzbuđenjem. Helmer je stao pored peći i za vrijeme plesa neprestano upućuje primjedbe. Ona kao da ništa ne čuje, kosa joj se raspe i padne na ramena, ona se ne osvrće na to, već pleše dalje. Ulazi gospođa Linde.)

GOSPOĐA LINDE (stane kao skamenjena na vratima): Ah!NORA (plešući): Ovdje je veselo, Kristina!HELMER: Ali draga, dobra Noro, pa ti rplešeš kao da ti se radi

o životu.NORA: Pa i radi se.HELMER: Rank, prestani, pa to je čista ludost. Prestani,

ikažem ti! (Rank prestaje da svira i Nora iznenada zastane. Helmer joj prilazi.) Nikad to ne bih povjerovao. Pa ti si zaboravila sve što sam te učio.

NORA (odbaci tamhurin): Eto, i sam vidiš.HELMER: No, tu je zaista ipotrebno još podučavanja.NORA: Sad i ti vidiš, koliko je potrebno. Treba da vježbaš sa

mnom do posljednjeg trenutka. Obećavaš li tmi to, Torvalde?

HELMER: Budi bez brige.NORA: Ni danas ni suitra ne smiješ ni na šta drugo ni misliti,

saimo na mene. Ne smiješ ni jedno pismo otvoriti, ni u pc^tainsko sanduče pogledati —

HELMER: Aha, ti se to još uvijek bojiš onog čovjeka —

NORA: O, da, da — i to je!HELMER: Noro, ja vidim na tebi da njegovo pismo već leži

unuftra.NORA: Ne znam. Možda. Ali tako nešto sad ne smiješ čitati.

Ništa ružno ne smije stupiti među nas, dok ovo sve ne prođe.

RAiNK (tiho Helmeru): Nemoj joj protivrječiti.HELMER (grli je): Neka dijete provede svoje volju. Ali sutra

naveče, kad budeš otplesaia —NORA; Onda si slobodan.SLUŽAVKA (na vratima): Milostiva gospođo, sto je po-

stavljen.NORA: Donesi šampanjca, Helena.HELMER: Ah, ah, daikle, neko veliko slavlje?NORA: Slavlje sa šampanjcem do zore. (Viče napolje)

I slatkiša od badema, Helena, mnogo samo za ovajput.

HELMER (hvata je za ruke): Tako — samo tako, a ne ona divlja uaplaihirenost! Budi opet moja draga, mala ševa kao i uvijek.

NORA: Ah, da, to i hoću. Ali idi sada unutra, i vi, doktore. Kristina, ti ćeš mi urediti frizuru.

RANK (dok odlazi sa Helmerom): Tu se, izgleda, nešto — nešto događa.

HELMER: Ni govora, dragi prijatelju, to je samo taj djetinjasti strah, 0 kome sam ti pričao. (Obojica odlaze desno.)

NORA: Pa?!GOSPOĐA LINDE: Otputovao — u pokrajinu.NORA: Vidjela sam na tebi.GOSPOĐA LINDE: Vraća se sutra uveče. Ostavila sam mu

kratku -poruku.NORA: To nisi treibala uraditi. Ne treba n^ta da sprečavaš. U

stvari, pravo je blaženstvo očekivati čudo.GOSPOĐA LINDE: Sta ti očekuješ?NORA: Ah, to ti ne možeš razumjeti. Idi untitra za njima, i ja

ću odmah doći^ (Gospođa Linde ide u trpezariju. Nora stoji jedan trenutak kao da hoće da se pribere.

82 83

onda pogleda na sat) Pet sati. Sedam sati do ponoći.Onda još dvadeset četiri sata do sljedeće ponoći. Tadaće i tarantela biti svršena. Dvadeset četiri i sedam?Još trideset i jedaai sat života. HELMER (desno na

vratima): Ali gdje je ostala moja malaševa? NORA (poleti prema njemu raširenih ruku): Evo

tvoješeve!

TREOl CM

Ista soha. Sto sa stolicama gurnut je u sredinu sohe. Na stolu gori lampa. Vrata predsohlja stoje otvorena. Sa gornjeg sprata čuje se muzika.

GOSOPOĐA LINDE (sjedi za stolom i rastreseno lista neku knjigu; pokušava da čita, ali izgleda kao da ne može da sahere misli. Nekoliko puta oslušne napeto u pravcu vrata prema stepeništu. Gleda na sat): Još ga nema. A krajnje je vrigeme. A alko on ne — (Oslušne ponovo) Ah! evo ga. (Ona ode u predsohlje i oprezno otvara vanjska vrata. Čuju se tihi koraci po stepenicama. Ona šapne:) Uđite. Ovdje nema niikoga.

KROGSTAD (na vratima): Našao sam u svom stanu poruku od vas. Sta to treba da znači?

GOStPOĐA LINDE: Moram hitno razgovarati s vama.KROGSTAD: Talko? I to

treba da bude upravo ovdje, u ovoj kući?

GOSiPOĐA LINDE: Kod mene kod kuće bilo bi nemoguće. Moja soba nema posebnog ulaza. Dođite bliže, sasvim smo sami. Djevojka spava, a Helmerovi su gore na balu.

KROGSTAD (ulazi u sohu): Vidi, molim te! HeiLmerovi večeras plešu? Stvarno?

GOSPOĐA LINDE: Da, zašto da ne?KROGSTAD: No da, zašto da ne.GOSPOĐA LINDE: Karogstade, dajte da porazgovaramo.KROGSTAD: Zar nas dvoje

imamo još o čemu da razgovaramo?

8

GOSPOĐA LINDE: Nas dvoje imamo mnogo da razgo-varaimo.

KROGSTAD: To nikad ne biih pomislio.GOSPOĐA LINDE: Jer ime nikad niste sasvim razumjeli.KROGSTAD: Sta je tu trebalo da se razumije? Zar to nije stara

i poznata priča: žena bez srca otjera muškarca kad joj se uikaže bolja prilika.

GOSPOĐA LINDE: Zar mislite da sam toliko bez srca? I vjerujete da sam laka srca preikinula s vama?

KROGSTAD: A zar niste?GOSPOĐA LINDE: Krogstade, zar ste to zaista vjerovali?KROGSTAD: Ako nije bilo talko, zašto ste mi onda na taj

način pisali?GOSPOĐA LINDE: Nisam mogla drugačije. U onom trenutku

kad saan prekidala s vama, smatrala sam svojom dužnošću da u vama uništim sve što ste osjećali za mene.

KROGSTAD (steže pesnicej: Zato, dakle! I samo — samo radi novaca.

GOSPOĐA LINDE: Ne smijete zaboraviti da sam imala bespomoćnu majku i dva mala brata. Mi nismo mogli čekati na vas, Krogstade, a vaši izgledi su onda bili slabi.

KROGSTAD: Može biti. Ali vi niste imali pravo da me naipustite zbog drugog čovjeka.

GOSPOĐA LMDE: Ne znam. Cesto sam se i sama pitala jesam li imala pravo na to.

KROGSTAD (tiho): Kad sam vas izgojibio, bilo mi je kao da sam i2^uibio čvrsto tlo pod nogama. Pogledajte me, sad sam brodoloranik na svojoj olupini.

GOSPOĐA LINDE: Pomoć je, možda, blizu.KROGSTAD: Bila je blizu. Onda ste došli vi i stali mi na put.GOSPOĐA LINDE: A da to nisam znala, Krogstade. Tek danas

sam saznala, da je trebalo da dobijem vaše mjesto u banci.KROGSTAD: Vjerujem vam, kad tako kažete. Ali eto, sad

znate, sada ćete se povući?

GOSPOĐA LINDE: Ne. Vi ne biste imali od toga ni najmanje koristi.

KROGSTAD: Eh, koristi, koristi — ja bih uprkos toime tako učinio.

GOSPOĐA LINDE: Ja sam naučila da postupam raizumno. Život i tvrda, gonka oskudica su me tako naučili.

KROGSTAD: A mene je život naučio da ne vjerujem u praane riječi.

GOSPOĐA LINDE: Onda vas je nešto vrlo pametno naučio. Ali 11 djela valjda vjerujete?

KROGSTAD: Kako to mislite?GOSPOĐA LINDE: Reikli ste da se osjećate kao brodo-

lomniik na vlastitoj olupini.KROGSTAD: Valjda imam i razloga da to kažem.GOSPOĐA LINDE: Pa i ja sam kao brodolomnik na olupini.

Nemam nikoga z a koga bih mogla da se brinem.KROGSTAD: To je bio vaš vlastiti izlbor.GOSPOĐA LINDE: Drugog izbora nisam imala.KROGSTAD: Dobro, pa onda?GOSPOĐA LINDE: Krogstade, kad bi nas dvoje brodo-

lominika sada mogli prići jedino drugom.KROGSTAD: Sta to govorite?GOSPOĐA LINDE: Bolje dvoje na jednoj oiupini, nego svako

na svojoj sam.KROGSTAD: Kristina!GOSPOĐA LINDE: A šta mislite da je mene dovelo u grad?KROGSTAD: Valjda nije misao na mene?GOSPOĐA LINDE: Ja moram raditi da bih podnijela ovaj

život. Čitavog svog života, koliko se mogu sjetiti, ja sam radila i to je bila ^moija najljepša, moja jedina radost. Ali sada sam sama na svijetu, sa strahovito praznom dušom i napuštena. Raditi sama za sebe, to nije nikakva radost. Krogstade, dajte mi nekoga, dajte mi nešto, za šta bih mogla da radim.

KROGSTAD: U to ja ne vjerujem. To je heroizam pretjerane žene, koja želi da se žrtvuje — ništa više.

86 87

GOSPOĐA LINDE: Da li ste ikad zapazili da sam ja bila pretjerana?

KROGSTAD: Zar biste vi to zaiista mogli? Recite mi, da li je vama sasvim poznata moja prošlost?

GOSPOĐA LINDE: Da.KROGSTAD: I vi znate kalko se ovdje gleda na mene?GOSPOĐA LINDE: Činilo se malo parije iz vaših riječi, ikao

da ste uvjereni da ste sa mnocm mogli postati sasvim dragačiji.

KROGSTAD: To bez svake sumnje.GOSPOĐA LINDE: Zar se to ne bi moglo još i sada dogoditi?KROGSTAD: Kristina, govorite li vi to sasvim promišljeno?

Da, govorite, vidim to na vama. Vi, dakle, zaista imate hrabrosti —?

GOSPODA LINDE: Treba mi neko kome bih mogla biti majka, a vašoj djeci treba majka. Nas dvoje trebamo jedno drugom. ELrogstade, ja vjerujem u ono što je dobro u vama, zajedno s vama usuđujem se na sve.

KROGSTAD (uhvati je za ruke): Hvala, hvala Kristina! — Sad ču već znati da se rehabilitujem u očima drugih! — O, ali ja sam zaboravio —

GOSPOĐA LINDE (osluškuje): Čujte! Tarantela! Mite! Idite!KROGSTAD: Zbog čega? Sta je sad?GOSPOĐA LINDE: Čujete li ovaj ples gore? Kad se on završi,

možemo ih očeikivati.KROGSTAD: Daboime! Idem ja. Sve je uzalud. Vi, narav-ino,

ne znate kakve sa.m ja korake poduzeo protiv Helmera.GOSPOĐA LINDE: Da, Krogstade, i to znam.KROGSTAD: I uprkos tome imate hrabrosti —?GO'SPOĐA LINDE: Ja dobro razumijem u šta očajanje može

natjerati čovjeka kao što ste vi.KROGSTAD: O, kad bih to nekako mogao izibrisati!GOSPOĐA LINDE: To još možete, jer vaše pismo je još

uvijek u sandučetu.KROGSTAD: Znate li to sigurno?

GOSPOĐA LINDE: Sasvim sigurno, ali —KROGSTAD (gleda je ispitivački): Tretoa li to da tako

shvatim? Vi hoćete pod svaku cijenu da spasite svoju prijateljicu. Recite mi otvoreno. Je li tako?

GOSPOĐA LINDE: Krogstade, ko se j e d a n p u t žrtvuje za druige, taj to ne čini po drugi puit.

KROGSTAD: Ja ću povući svoje pismo.GOSPOĐA LINDE: Ne, ne.KROGSTAD: Da, naravno. Čekaču ovdje dok Holmer ne siđe i

reći mu da mi mora vratiti moje pismo — da se u pismu govori samo o mome otkazu, da ne treba da ga čita —

GOSPOĐA LINDE: Ne, Krogstade, to pismo ne treba da tražite natrag.

KROGSTAD: Ali recite mi: vi ste me ipak samo zbog njega ipozvali ovamo?

GOSPOĐA LINDE: Da, u prvi mah; ali u međuvremenu je prošlo dvadeset i četiri sata, a za to vrijeme sam bila svjedok nevjerovatnih stvari u ovoj teući. Hel-mer mora sve saznati. Ta nesretna tajna mora na svjetlo dana i iameđu njih mora doći do otvorenog razgovora. Nemoguće je nastaviti sa zataškavanjem i izbjegavanjem!

KROGSTAD: Pa dobro — ako vi rizikujete. — Ali je d-no moram na svaki način učiniti, pa neka to bude odmah —

GOSPOĐA LINDE (osluškuje): Požurite! Idite, idite! Ples je završen. Nismo više ni trenutJka sigurni.

KROGSTAD: Ja ću vas dolje pričelkati.GOSPOĐA LINDE: Da, prič^ajte. Možete me ispratiti do

kućnih vrata.KROGSTAD: Tako neisikazano sretan nisam bio nikada. (On

odlazi kroz stuhišna vrata. Vrata između sc^e i predsoblja ostaju otvorena.)

GOSPOĐA LINDE (malo posprem^a i premješta svoj šešir i kaput): Kakav preokret! Da, kakav preokret! Ljudi za koje mogu da radim, z^ koje mogu da živim. Dom 11 koji ću smjeti da unesem sreću i zadovoljstvo. Tu

88 89

će biti ozbiljnog posla. — Kad bi samo brzo došli — (Oslušne) Aha, evo ih već. Gdje su moje stvari? (Uzima šešir i kaput.) (Napolju se čuju glasovi Helmera i Nore, ključ se

okreće u hravi i Heltner gotovo silom uvodi Noru u predsoblje. Ona je u talijanskom kostimu sa velikim crnimšalom. Helmer je u večernjem odijelu sa otvorenim crnimdominom preko njega.)NORA (još na vratima, opirući se): Ne, ne, ne, neću ikući!

Hoću ponovo gore. Ne želim da odem taiko rano.HELMER: Ali, draga Noro, —NORA: Ah, molim te, Torvalde, molim te svim srcem — samo

još jedan sat.HELMER: Ni minute duže, moja slatka Noro. Ti znaš, tako

smo se dogovorili! Tako —! Unutra u sobu. Ovdje ćeš se samo prehladiti. (Uprkos njenom opiranju vodi je polako u sobu)

GOSPOĐA LINDE: Dobro veče.NORA: Kristina!HELMER: Kako, gospođo Linde, vi ovaiko kasno ovdje?GOSPOĐA LINDE: Da, oprostite, tdko sam željela da vidim

Noru u njenom punom sjaju.NORA: Zar si me čitavo vrijeme čekala?GOSPOĐA LINDE: Da. Došla sam, nažalost, preikasno. Ti si

već bila gore a onda nisam htjela da odem, prije nego što te vidim.

HELMER (skida Nori šal): Da, samo je dobro pogledajte! Mislim da je zaista vrijedna pažnje. Zar nije dražesna, gospođo Linde?

GOSPOĐA LINDE: Da, zaista jeste —HELMER: Zar nije neobično dražesna? To je bilo mišljenje i

čitavog društva. Ali užasno je tvrdoglavo — to slatko malo stvorenje. Sta da se radi? Hoćete li mi vjerovati: morao sam gotovo silu upotrijebiti, da je odvedem.

NORA: Torvalde, ti ćeš se još kajati što mi nisi priuštio bar još pola sata.

HELMER: Eto, čujete je, gospođo Linde. Otplesala je svoju tarantelu, — dobila burni pljesak — koji je i zaslužila — iako je, mislim, izvođenje bilo malo suviše naturalističko — malo naturalistiokije nego što, strogo uzevši, odgovara zahtjevima umjetnosti. Ah kako god bilo, glavna stvar je — postigla je uspjeh i buran aplauz. I zar da je poslije toga još ostavim gore? Zar da tako razvodnimo efeikat? O, nipošto! Uzeo sam svoju dražesnu malu djevojku sa Ka-iprija — svoju kapricioznu djevojčicu sa Kaprija, zapravo tako treba da kažem, pod rulku, onda brzi krug po sali, nakloni na sve strane i — kako se to u romanima kaže — lijepa slika je iščezla. Odlazak uvijek mora biti efektan, gospođo Linde. Ali ja nisam u stanju da to objasnim Nori. Uh, kako je ovdje toplo! (Odbaci domino na stolicu i otvara vrata prema svojoj sobi) Sta? Pa ovdje je mralk! Ah, da, naravno, izvinite — (Ulazi i zapali nekoliko svijeća.)

NORA (šapće brzo i bez daha): Dakle?!GOSPOĐA LINDE (tiho): Govorila sam s njim.NORA: I ~?GOSPOĐA LINDE: Noro, ti moraš sve reći svome mužu!NORA (bez glasa): Znala sam.GOSPOĐA LINDE: Krogstada ne moraš da se bojiš, ali ti

m o r a š govoriti.NORA: Neću.GOSPOĐA LINDE: Onda će govoriti pismo.NORA: Hvala ti, Kristina, sad znam šta treba da radim. Pst!

—! (Helmer opet ulazi.)HELMER: No, gospođo Linde, jeste li joj se nadivili?GOSPOĐA LINDE: Da, a sad još da vam zaželim laku noć.HELMER: Ah, šta, već? — Je li ovo vaše pletivo?GOSPOĐA LINDE (uzima ga): Da, hvala. Skoro sam ga

zaboravila.HELMER: Vi, dakle, pletete?GOSPOĐA LINDE: Da, naravno.HELMER: Znate šta, bolje bi bilo da vezete.

90 91

GOSPOĐA LINDE: Taiko? A zbog čega?HLEMR: Jer to mnogo ljepše izgleda. Vidite samo: držite vez

lijevam rukom — tako — a desnom radite iglom — tako — u laganim dijgim luikovima, zar ne?

GOSPOĐA LINDE: Da, može biti —HELMER: A pletenje, naprotiv — nije lijepo vidjeti. Po-

gledajte: zgrčene ruke — igle koje idu gore^iolje — ima nečeg kineslkog u tome. — Bio je stvarno sjajan šampanjac koji su naon poslužili!

GOSPOĐA LILNDE: Laku noć, Noro — i nemoj vaše biti tvrdoglava.

HELMER: To ste dobro rekli, gospođo Linde.GOSPODA LINDE: Laku noć, gospodine direlfctore! (Hel-

mer je prati do vrata.)HELMER: Laku noć, laku noć, nadam se da ćete sretno idoći

kući. Ja bih vas vrlo rado —, ali nije vam daleko. Laku noć, laku noć. (Gospoda Linde ode. On zatvara za njom vrata i vraća se) No, najzad smo je se riješili. Užasno dosadna osoba —!

NORA: Jesi li jalko -umoran, Torvalde?HELMER: Ne, ni najmanje.NORA: Nisi ni pospan?HELMER: Baš nimalo. Naprotiv, osjećam se izvanredno

svježe. Ali ti? Ti izgledaš umorno i pospano.NORA: Da, ja sam vrlo umorna. Idem odmah na spavanje.HELMER: Vidiš, vidiš! Bilo je, dalkle, pametno od mene, što

nismo duže ostali.NORA: Ah, sve što ti radiš je pametno.HELMER (poljubi je u čelo): Sad moja ševa govori kao

razuman čovjek. Reci, jesi li primijetila kako je Rank večeras bio veseo?

NORA: Tako? Zar je bio? Nisam uopšte s njim razgovarala.HELMER: Gotovo ni ja da nisam, ali ga već nisam vidio taJko

dobre volje. (Gleda je za trenutak, onda joj priđe bliže): Hm — ijpak je divno opet biti u svoja četiri

zida — sasvim nasamo s tobom. — O, ti zavodljiva, dražesna ženice!

NORA: Ne gledaj me tako, Torvalde!HELMER: Da ne gledam svoje najveće Mago? Da ne gledam

svu tu divotu koja pripada samo meni, sasvim i isključivo meni?

NORA (ode na drugu stranu stola): Večeras mi nemoj tako govoriti.

HELMER (slijedi je): Još ti je tarantela u krvi, vidim. I to te čini još zavodijivijom. Slušaj! To gosti odlaze. (Tiše) Noro, sad će biti tiho u čitavoj kući.

NORA: Da, nadam se.HELMER: Zar ne, moja jedina, voljena Noro? Ah, znaš — kad

sam ovaiko u društvu s tobom — znaš li zašto tako malo s tobom razgovaram, stojim daleko od tebe i samo ti ponelkad krišom dobacim po koji pogled? — Znaš li zašto to radim? Jer onda uobra-žavam da si ti moja tajna ljubavnica, moja tajna mlada nevjesta i da niko i ne sluti da između nas postoji tajna.

NORA: Da, da, da, ja znam da su tvoje misli uvijek uz mene.HELMER: A onda kad polazimo, i kad stavljam šal oko tvojih

nježnih, mladenačkih ramena — na taj divni zatiljak — onda zamišljam da si ti moja mlada nevjesta i da upravo dolazimo iz crkve, da te po prvi put vodim u svoj stan, da sam po prvi put nasamo s tobom — sasvim sam s tobom, ti mlada, ustreptala ljepotice! Čitavo ovo veče bila si moja čežnja. Kad sam te gledao kako zavodljivo plešeš tarantelu, uzavrela mi je krv. Nisam mogao da izdržim — i zato sam te tako rano doveo kući —

NORA: Idi sad, Torvalde, treba da me pustiš na miru. Ja to sve neću.

HELMER: Sta to treba da znači? Imaš me u najboljem raspoloženju, Norice! Nećeš, nećeš? Zar ja nisam tvoj muž?(Neko zakuca na stubišna vrata.)

92 93

NORA (trgne se): Čuješ li —?HELMER (idući prema predsoblju): Ko je?RANK (napolju): Ja sam. Smijem li ući na trenutak?HELMER (tiho, ljutite): Sta li taj sad hoće? (Glasno) Čekaj

malo. (Ode i otključa) No, to je lijepo od tebe što nisi prošao pored naših vrata.

RANK: Učinilo mi se da sam čuo glasove, pa sam zaželio da malo svratim. (Letimično gleda oko sebe) Ah, da, ove drage i prijatne sobe. Vama je lijepo i ugodno, vama dvoma.

HELMER: Ti se se očito i gore osjećao ugodno.RANK: Izvanredno. Zašto da ne? Zašto da čovjek ne uzme sve

što može na ovome svijetu? Barem onoliko ko-liko može i dok to može. Vino je bilo izvrsno —

HELMER: Naročito šampanjac.RANK: I ti si to primijetio. Nevjerovatno koliko sam ga se ja

nalio!NORA: I Torvald je večeras popio mnogo šampanjca.RANK: Tako?NORA: Da, a poslije toga je uvijek dobro raspoložen.RANK: Zašto da čovjek sebi ne priiišti ugodno veče, nakon

dobro provedenog dana?HELMER: Dobro provedenog dana! Time se ja, nažalost, ne

bih mogao pohvaliti.RANK (tapše ga po ramenu): A ja, vidiš, mogu.NORA: Vi ste danas sigurno imali neko naročito isp.iti-vanje,

doktore?RANK: Svakako.HELMER: Eh, eh, naša mala Nora govori o naučnom is-

pitivanju!NORA: I smije li vam se čestitati na rezultatima?RANK: Da, to možete mirne duše.NORA: Rezultat je, dakle, dobar?RANK: Najbolji mogući i za Ijekara d za pacijenta — iz-

vjesnost.NORA (brzo i ispitivački): Izvjesnost?RANK: Potpuna izvjesnost. Pa zar poslije toga nisam zaslužio

jedno ugodno veče?

NORA: Da, dobro ste učinili, doktore.HELMER: To i ja kažem. Samo da se sutra ne budeš morao

kajati.RANK: Ne, ništa se na svijetu ne dobiva badava.NORA: Doktore, maskerade vam čine veliko zadovoljstvo?RANK: Da, ako su maske stvarno komične —NORA: Čujte, u šta da se prerušimo nas dvoje na sljedećoj

mađkeradi?HELMER: Ti, mala šašavice, već misliš na sljedeću?RANK: Nas dvoje? To ću vam reći: vi dođite kao dijete sreće

—HELMER: Da, ali izmisli kostim koji će to značiti.RANK: Pusti da tvoja žena dođe takva kakva jeste —HELMER: To si, zaista, tačno rekao. Ali, znaš li već i kako ćeš

se ti maskirati?RANK: Moj dr^i prijatelju, s tim sam potpuno načisto.HELMER: Dakle?RANK: Na sljedećoj maskeradi ja ću biti nevidljiv.HELMER: To ti je smiješna ideja.RANK: Ima jedna crna kapa — zar nisi nikad čuo za crnu

kapu? Staviš je na glavu i onda te niko ne vidi.HELMER (sa suzdržanim smiješkom): Dabome, sasvim tačno!RANK: Ali sasvim sam zaboravio zbog čega sam došao.

Helmere, daj mi cigaru, jednu od tvojih crnih ha-vana.HELMER: S najvećim zadovoljstvom. (Pruža mu svoju kutiju

s cigarama.)RANK (uzima jednu i zareže je na vrhu): Hvala!NORA (kreše šibicu): Ja ću vam dati vatre.RANK: Hvala lijepo. (Ona drži šibicu, on pripali) A sad,

adieu.HELMER: Adieu, adieu, dr^i prijatelju!NORA: Spavajte dobro, doktore!RANK: Najljepša hvala na toj želji.NORA: Zaželite i vi meni to isto.

94 95

RANK: Vama? No, dobro, ako hoćete. — Spavajte dobro. I hvala za vatru. (Klimne im glavom i ode.)

HBLMER (prigušenim glasom): On se jako napio.NORA (odsutna duhom): Može biti. (Helmer uzima svežanj

ključeva iz džepa i pođe u predsoblje) Torvalde, šta ćeš tamo?

HELMER: Moram isprazniti sanduče za pisma. Sasvim je puno. Inače ujutro neće biti mjesta za novine —

NORA: Hoćeš li ti večeras još raditi?HELMER: Ne, pa to znaš već. — S>ta je ovo? Neko je ovdje

dirao bravu.NORA: Bravu?HELMER: Svakako. Sta to treba da znači? Ne mogu da

vjerujem, da bi služa\^ke — Evo i polomljene ukosnice. Noro, to je tvoja —

NORA (hrzo): To mora da su bila djeca —HELMER: Ali od toga ih stvarno moraš odviknuti! Hm, hm —

no, ipak sam ga otvorio. (Vadi sadržaj i viče u kuhinju): Helena! — Helena, ugasite lamipu u hodniku. (Dolazi opet u sohu i zatvara vrata predsoblja.)

HELMER (s pismima u ruci): Vidi, vidi, koliko se toga nakupilo. (Prevrće pisma) Sta je ovo?

NORA (kraj prozora): Pismo! — Ah, ne, ne, Torvalde!HELMER: Dvije posjetnice — od Ranka.NORA: Od doktora?HELMER (razgleda karte): Docktor medicinae Rarik. Bile su

na vrhu, mora da ih je na odlasku ubacio.NORA: Piše li šta na njima?HELMER: Crni križ iznad imena. Pogledaj. To je ipak jeziva

ideja. Baš kao da najavljuje vlastitu smrt.NORA: Pa to i čini.HELMER: Kako? Znaš li ti šta? Je li ti nešto rekao?NORA: Da. Ovim kartama on se oprostio od nas. On će

se za;ključati i umrijeti. HELMER: Jadni prijatelju! Znao sam da ga neću više

diugo iiimati, ali tako brzo. — A sad će se sakriti kaoranjena životinja.

NORA: Ako to već mora biti, onda je najibolje da prođe bez riječi. Zar ne, Torvalde?

HELMER: A bio je tako vezan za nas. Ne mogu ni zamisliti naš život bez njega. On, sa svojim patnjama i svojom osamljenošću, bio je kao neka oblačna pozadina našoj sunčanoj sreći. No, možda je najbolje tako. — (Zastane) A možda i za nas dvoje, Noro. Sad smo nas dvoje upućeni samo na sebe. (Zagrli je) O, moja voljena ženo, čini mi se kao da te ne mogu dovoljno čvrsto držati. Znaš li, Noro, iponekad poželim da tebi zaprijeti kakva neposredna ppasnost, pa da mogu i život i imetak i sve, sve staviti na kocku za tebe.

NORA (otrgne se i kaže čvrsto i odlučno): Sad treba da pročitaš svoja pisma, Torvalde!

HELMER: Ne, ne, sad više ne. Hoću s tobom da budem, moja voljena ženo.

NORA: S mislima na smrt tvoga prijatelja —?HELMER: Imaš pravo. To nas je oboje potreslo. Nešto što nije

lijepo kao da se javilo među nama: to je misao na smrt i uništenje. Moramo se osloboditi toga. Do tada — otići ćemo svako u svoju sobu.

NORA (grli ga): Torvalde, laku noć! Laku noć!HELMER (ljubi je u čelo): L^ku noć, moja ptičice^pje-vačice,

dobro spavaj, Noro. Sad ću pročitati pisma. (On odlazi s pismima u svoju sobu i zatvara za sobom vrata.)

NORA (s luđačkim pogledima, pipa oko sebe, hvata Hel-merov domino, ogrne se njime i šapće brzo, promuklo i isprekidano): Da ga više nikad ne vidim. Nikad! Niikad, nikad! (Prebaci šal preko glave): A ni djecu. Ni njih. Nikada više, nikada više! — O! ledene, crne vode. O bffi;dane dubine — samo da i to prođe. — Sad je otvorio pismo, čita ga. Ne ne, još ne! Torvalde, zbogom, — tebi i djeci! (Hoće kroz predsoblje, pa napolje. U istom trenutku otvara Helmer svoja vrata i stoji s otvorenim pismom u ruci.)

HBLMER: Noro!

96 'i' — Drame

97

NORA (krikne glasno): Ah —!HELMER: Sta je ovo? Znaš li ti šta piše u ovom pismu?NORA: Da, znam. Pusti me da idem! Pusti me napolje!HELMER (zadržava je): Kuda ćeš?NORA (pokušava da se otrgne): Ti mene ne smiješ spa--savati,

Torvalde!HELMER (zatetura): Istina je, daikle? Je li istina ovo što

ipiše? Užasno! Ne, ne, to ne može biti istina!NORA: To j e s t e istina. Više od svega na svijetu voljela sam

tebe!HELMER: Pusti te bijedne isprike!NORA (priđe mu korak hliže): Torvalde —!HELMER: Ti, nesretnice, šta si ovo učinila?!NORA: Pusti me da odem! Ti ne smiješ ispaštati zbog mene.

Ne smij^ to uzeti na sebe.HELMER: Samo nikakve komedije. (Zatvara vrata pred-

soblja) Ovdje ćeš ostati i odgovarati. Imaš li ti pojma, šta si učinila? Odgovaraj! Imaš li p o j m a o tome?

NORA (gleda ga netremice i govori sa sve jačim naglaskom): Da, sad tek počinjem dobro da shvaćam.

HELMER (hoda okolo po sobi): O, kaikva strašna java! Za svih ovih osam godina — ona, koja je bila moja radost i moj ponos — ona da je licemjerka, lažljivica — gore, još gore — zločinika! — Ah, kakva se bes-ikrajna odvratnost krije u svemu tome! Fuj, fuj!

NORA (šuti i gleda ga ukočeno.)HELMER (zastane pred njom): Trebalo je i prije da budem

spreman na taiko nešto. Morao sam to predvidjeti. Lakomislene principe tvoga oca. — Šuti! Naslijedila si lakomislene principe svoga oca. Ni vjere, ni morala, ni osjećaja dužnosti. — O, kako sam kažnjen, što sam njemu progledao ikroz prste. Tebi za ljubav sam to učinio. A ti mi ovako zahvaljuješ!

NORA: Da — ovako.HELMER: Raizoriia si čitavu moju sreću. Uništila si moju

budućinost. Ah, užasno je i pomisliti na to. Ja sam u vlasti jednog besavjesnog čovjeka; on može uraditi sa mnom šta god hoće; zahtijevati od mene sve što

mu na pamet padne; zahtijevati šta hoće, zapovijedati mi po svojoj volji. — A ja ne smijem ni pisnuti. Da tatko bijedno potonem i propadnem zbog jedne lakomislene žene!

NORA: Kad mene ne bude, bićeš slobodan.HELMER: Samo bez lakrdije! Na takve fraze je i tvoj otac

uvijek bio spreman. Sta bi mi koristilo da tebe ne bude, kako kažeš. Ništa mi to ne bi koristilo! On uiprikos tome može stvar razglasiti; a ako to učini, može na mene pasti sumnja da sam znao za tvoje zločinačko djelo. Može se pomisliti da se ja krijem iza toga — da sam te j a na to naveo! I to sve treba da zahvalim tebi, koju sam za sve vrijeme našeg braka na rukama nosio. Shvaćaš li sada šta si mi učinila?

NORA (hladna i mirno): Da.HELMER: Tako je nevjerovatno da još uvijek ne mogu da

shvatim. Ali moramo vidjeti kako da se izvučemo! Skidaj taj šal! Skidaj, kažem ti! Ja moram pokušati da tog čovjeka smirim na bilo koji način. Stvar se mora zataškati po svaku cijenu. — A što se tiče tebe i mene, treba da izgleda kao da je medu nama sve kao i prije. Naravno, samo u očima svijeta. Ti, dakle, ostaješ u kući kao i ranije, to se razumije. Ali djecu više ne smiješ odgajati, njih ti ne smijem povjeriti. — O, da ovako moram govoriti ženi koju sam tako duboko volio i koju još uvijeik —! No, to se mora završiti. Od danas se više ne radi o sreći, već o tome da se spase ruševine, ostaci, privid — (Zvoni u predsoblju. Helmer se trgne): Sta je to? Tako kasno? Zar je ono najstrašnije —? Zar će on —? Sakrij se, Noro! Reci da si bolesna. (Nora nepokretno stoji. Helmer ide i otvori vrata predsoblja.)

SLUŽAVKA (napola obučena u predsoblju): Pismo za mi-lostivu gospođu.

HELMER: Daj ga ovaimo. (Uzima pismo, zatvara vrata) Da — od njega. Ti ga nećeš doibiti. Ja ču ga sam pročitati.

7*99

jNORA: Pa čitaj.HELMBR (kraj lampe): Skoro da nemam hrabrosti za to. Možda

smo izgubljeni i ti i ja. Ipak — m o r a m znati. (Otvara pismo, preleti nekoliko redova, gleda priloženi papir. Radosno uzvikne) Noro!

NORA (gleda ga pitajući).HELMER: Noro! — Ne! Moram još jednom pročitati. — Da, da,

tako je. Ja sam spašen! Noro, ja sam spašen!NORA: A ja?HELMER: I ti — nairavno. Oboje smo spašeni, i ti i ja. Pogledaj.

On ti šalje natrag tvoju oibvežjnicu. Piše da mu je žao, da se kaje —, da je ndka sretna promjena u njegovom životu — ali svejedno šta on piše — mi smo spašeni, Noro! Niko ti ništa ne može. Ah, Noro, Noro — aii najprije da uništimo taj odvratni papir. Da vidim — (Baca pogled na obveznicu) Ne, neću to da vidim; nelka mi čitava ova priča ne bude ništa drago nego ružan san (Cijepa papir i oba pisma u komadiće, sve baca u peć i gleda kako gori) Tako, sad više ničeg nema. — On piše da si od Badnje večeri — O, to su morala biti tri strašna dana za tebe, Noro!

NORA: Ta tri dana sam provela u strašnoj borbi!HELMER: I patila si i nisi vidjela drugog izlaza nego — Ali mi

ćemo sve te ružne događaje pokopati. Sad ćeimo samo klicati i ponavljati: prošlo je, prošlo Je! Cuiješ li me, Noro? Ti kao da još nisi shvatila: prošlo je. Sta je to — takav ukočen izraz? Ah, moja jadna mala Noro, razumijem te, ti još ine možeš da povjeruješ u to da sam. ti oprostio. Aii jesam! Noro, kunem se, sve sam ti oprostio. Pa zinam ja, to što si učinila, učinila si iz ljubavi prema meni.

NORA: To je istina.HELMER: Voljela si me kao što žena treba da voli svoga muža.

Samo ti je nedostajao stav da procijeniš sredstvo. Ali zar misliš da te manje volim zato što nisi sposobna da djeluješ samostalno? Ne, ne, samo se ti oslanjaj na imene, ja i želim da te savjetujem, da te

vodim. Ja ne bih bio muškarac kad te u-pravo tvoja ženska bespomoćnost ne bi u mojim očima činila dvostruko privlačnom. Ne osvrći se na grube riječi koje sam ti u prvom strahu izigovorio, u trenutku kad sam poanislio da će se sve srušiti na mene. Oprostio sam ti, Noro, zaklinjem se, da sam ti oprostio.

NORA: Hvala ti na tvom oproštenju (Odlazi na desnu stranu.)HELMER: Pa ostani sad. — (Gleda u sobu) Sta radiš taono?NORA (iz sohe): Skidam kostim i masku.HELMER (na otvorenim vratima): Dobro, pokušaj da se pribereš

i da opet nađeš ravnotežu u svojoj duši, ti moja mala preplašena ptičice-ipjevačice! Smiri se, ja ću te pokriti svojim snažnim krilima. (Seta oko vrata) O, kako je naša kuća ugodna i lijepa, Noro. Ovdje si ti bezbjedna; ja ću te čuvati kao progonjenu golubicu koju sam istrgnuo iz ubilačkih kandži kopca; ja ću već umiriti tvoje jadno, nemirno srce. Malo-^pomalo, Noro, vjeruj mi to. Već sutra ćeš na sve ovo gledati sasvim drugim očima; uskoro će sve biti po starom. Neću više morati često da ti ponavljam da sam ti oprostio: ti ćeš sama jasno osjećati da je tako. Kako si uopšte došla na misao da bih te js mogao odbaciti ili ti samo predbacivati? O, Noro, ti ne poznanješ srce pravog muškarca. Muškarcu je neopisivo milo i umirujuće u dtiši kad zna da je svojoj ženi nešto oprostio — oprostio punim i iskrenim srcem. Jer, ona tako na neki način dvostrulko postaje njegovo vlasništvo: kao da ju je on po drugi put doveo na svijet. Ona je, t^o reći, postala njegova žena i istovremeno njegovo dijete. To ćeš ti meni i 'Uibuduće biti, ti slabašna i bespomoćna stvarčice. Ništa se ne boj, Noro; budi samo otvorena srca prema meni, a ja ću biti tvoja volja i tvoja savjest. — Sta je to? Ti ne ideš u krevet? Ti si se preobukla?

NORA (u svakodnevnoj odjeći): Da, Torvalde, preobukla sam se.

100101

HELMER: Ali zašto? Sada? Ovalko kasno —?NORA: Ovu noć ja neću spavati.HELMER: Ali, draga Noro —NORA (gleda na sat): Još nije taiko (kasno. Sjedi, Tor-valde:

imamo nas dvoje mnogo da razgovaramo. (Sjeda na jednu stranu stola.)

HELMER: Noro, šta to treba da znači? To u/kočeno lice —NORA: Sjedi: Već dugo je tako. Ja moram mnogo da

razigovaram s tobom.HELMER (sjeda za sto preko puta nje): Ti me plašiš, Noro. I

ja te ne razumijem.NORA: Da, to je upravo to. Ti me ne razumiješ. I ni ja tebe isto

tako nisam razumjela — sve do ovog časa. Molim te, ne preikidaj me. Moraš me saslušati. — Ovo je obračun, Torvalde.

HELMER: Kako to misliš?NORA (poslije kraće šutnje): Kad ovako sjedimo, tebi ništa ne

pada na pamet?HELMER: A šta bi to bilo?NORA: Mi smo već osam godina u braiku. Ne pada ti na pamet

da mi, ti i ja, muž i žena, danas po prvi put vodimo ozbiljan razgovor?

HELMER: Ozlbiljan razgovor — šta to znači?NORA: Osam godina — i još duže — od prvog dana našeg

poznanstva do danas mi nismo razmijenili ni jednu oabiljinu riječ o ozibiljnim stvarima.

HELMER: Zar sam te možda stalno trebao obavještavati o neprijatnostima, koje ti ne bi ni mogla da dijeliš sa mnom?

NORA: Ne govorim ja o neprijatnostima. Kažem samo, da nikad nisimo zajedno sjeli da o nečemu temeljito razmislimo.

HELMER: Ali, draga Noro, to i nije za tebe.NORA: Eto, došli smo na stvar. Ti mene nikad nisi razumio. —

Vi ste prema meni mnogo zgriješili, Torvalde. Prvo tata, a onda ti.

HELMER: Sta? Nas dvojica —? Nas dvojica koji smo te voljeli više od svega na svijetu?

NORA (klima glavom): Niste vi mene nikad voljeli. Vamase samo dopadalo da budete zaljubljeni u mene. HELMER: Ali, Noro, kakve su to riječi? NORA: Da, tako je to, Torvalde. Kad sam bila kod kuće uz tatu, on mi je saopštavao sve svoje nazore, pa sam tako i ja imala iste nazore. Ako sam nekad bila drugog imišljenja, onda sam to krila, jer njemu to ne bi bilo pravo. On me je zvao svojom lutkom i igrao se sa mnom, kao što sam se ja igrala sa svojim lutkama. Onda sam došla u tvoju ikuću — HELMER: Kako se ti to izražavaš o našem braJku? NORA (bez zabune): Mislim, onda sam prešla iz očevih ruku u tvoje. Ti si sve uredio prema svom ukusu i tako je to postao i moj uikus, ili saim se samo tako pravila. Ne znam više tačno — možda je bilo oboje: . malo jedno, malo drugo. Kad pogledam unazad, čini mi se da sam živjela kao -prosjak — samo od milostinje. Živjela sam od toga što sam tebi pravila predstave, Torvalde. Pa ti si htio da bude talko. Ti i tata, vi ste teSko griješili prema meni. Vi ste krivi što od mene nije ništa postalo. HELMER: Kako je to smiješno i nezahvalno, Noro! Zar

ti ovdje nisi bila sretna? NORA: Ne, to nikad nisam bila. Ja sam mislila da jesam,

ali nisam bila niikada. HELMER: Nisi — nisi sretna?NORA: Ne — samo vesela. I ti si uvijek bio tako drag prema meni. Ali naša kuća nije bila ništa drugo nego ndka soba za igranje. Ovdje sam ja bila tvoja žena--lutka, kao što sam u tatinoj kući bila kćePka-lutka. A naša djeca, ona su bila moje lutke. Kad bi me ti uzeo da se igraš sa mnom, meni je bilo upravo takvo zadovoljstvo kakvo je bilo djeci kad bih ja njih uzela i igrala se s njima. To je bio naš braik, Torvalde. HELMER: Neke istine ima u tvojim riječima — koiliko god su pretjerane i luokaste. AH od sada neka bude drugačije. Dani igranja su sada prošli, sad dolazi vrijeme odgoja.

102 103

NORA: Čijeg odgoja? Mc^ ili dječjeg odgoja?HELMER: I tvog i dječjeg, draga moja Noro.NORA: Ah, Torvalde, ti nisi čovjek koji bi mene odgojio, da

budem prava žena za tebe.HELMER: I ti to tako kažeš?NORA: A ja — jesam li ja osiposobljena za takav zadatak kao

što je odgoj djece?HELMER: Noro!NORA: Zar mi i sam nisi maločas rdkao — da mi ne bi smio

povjeriti taj zadatak?HELMER: U trenutku uzlbuđenja! Kako to možeš shvatiti

ozbiljno?NORA: Ipak, imao si sasvim pravo. Ja nisam dorasla tom

zadatku. Ali tu je i jedan drugi zadatak koga se moram prihvatiti. Moram pokušati da odgojim samu sebe. A ti nisi čovjek koji bi mi u tome mogao pomoći. To moram sama uraditi. I zato te sada napuštam —

HELMER (skoči): Sta ti to govoriš?NORA: Moram da budem sasvim sama, ako hoću da se snađem

sa samom sobom i vanjskim svijetom. Zato više ne mogu ostati kod teibe.

HELMER: Noro! Noro!NORA: Napuštam te odmah. Kristina će me primiti za ovu noć

—HELMER: Ti nisi pri sebi! Ti to ne smiješ! Ja ti to za-

branjujem!NORA: Od sada više nema svrhe da mi bilo šta zabra-njuišeš.

Uzeću sa sobom ono što mi pripada. Od tebe neću ništa — ni danas ni poslije.

HELMER: Kakve ludosti!NORA: Sutra putujem kući — to znači u moj stari zavičaj.

Tamo će mi biti najlaikše da nešto otpočnem.HELMER: O, ti zaslijepljeno, neisikusno stvorenje!NORA: Moram pokucati da stdknem isikustvo, Torvalde.HELMER: Da napustiš svoju kuću, svog muža, svoju djecu! Pa

zamisli šta će svijet reći!

104

NORA: Tu ne mogu imati nikakvih obzira. Znam samo da je ovo meni potrebno.

HELMER: O, to je užasno. Zar tako da napustiš svoje najsvetije dužnosti?

NORA: Sta ti smatraš mojim najsvetijim dužnostima?HELMER: Zar ti to moram reći? Zar to nisu dužnosti prema

tvom mužu i prema tvojoj djeci?NORA: Imam ja i drugih dužnosti koje su isto toliko svete.HELMER: Nemaš. Kaikve bi t o mogle biti dužnosti?NORA: Dužnosti prema samoj sebi.HELMER: U prvom redu ti si supruga i majka.NORA: Ja tako više ne mislim. Mislim da sam prije svega

čovjeik isto kao i ti — ili, još bolje, mislim da ću pokušati da to postanem. Ja dobro znam da će svijet itebi dati za pravo, Torvalde, i da nešto slično stoji i u knjigama. Ali to što kaže svijet i šta stoji u knjigama, to za mene više ne može biti mjerodavno. Ja sama moram razmisliti da bi mi stvari bile jasne.

HELMER: Zar tebi nije jasan tvoj položaj u vlastitoj porodici? Zar u takvim stvarima nemaš pouzdanu vodilju — zar nemaš religiju?

NORA: Ah, Torvalde, šta je to religija, to ja uopšte ne znam tačno.

HELMER: Sta ti to govoriš?NORA: Pa ja znam samo ono što je govorio pastor Han-sen

kad sam išla na krizmanje. On je govorio da je reMgija i ovo i ono. Kad sada budem izvan svojih sadašnjih prilika i upućena na samu sebe, onda ću i to pokušati da otkrijem. Vidjeću da li je ono što je govorio pastor Hansen bilo tačno, ili, još bolje, da li je to za mene tačno.

HELMER: Ah, — to je ipalk nečuveno iz usta jedne mlade žene! Ali alko ti religija ne može biti vodilja, pusti me barem da probudim tvoju savjest. Jer, moralni osjećaj valjda imaš? Ili, odgovori mi, zar ni njega nemaš?

NORA: Da, Torvalde, nije mi lako da ti na to odgovorim, Torvalde. Jer, ja to apsolutno ne znam, tu sam

105

potpuno zbunjena. Znam samo da o tome imam potpuno drugačije mišljenje nego ti. Da su zakoni drugačiji nego što sam ja mislila, i to sam sada čula. Ali da su oni dobri — to mi nikako ne ide u glavu. Jedna žena, dafcle, nema prava da poštedi briga svog starog umirućeg oca ili da spasi život svoga muža! To ja ne vjerujem!

HELMER: Ti govoriš kao dijete. Ti ne razumiješ društvo u koime živiš.

NORA: Ne razumijem ga — svakako. Ali sad ću ga izbliza pogledati. Moram saznati: ko ima pravo, društvo ili ja.

HE.LMER: Ti si bolesna, Noro; ti imaš groznicu, čak mislim da nisi pri sebi.

NORA: Ja nikad nisam osjećala i mislila tako jasno i tako sigurno kao sada.

HEJLMER: I talko jasno i sigurno odlaziš od svog miiža i svoje djece?

NORA: Da, odlazim.HELMER: Onda je moguće još samo jedno objašnjenje.NORA: Koje?HELMER: Ti me više ne voliš?NORA: Da, to je upravo tako.HELMER: Noro! — I to mi samo talko kažeš?!NORA: Strašno mi je žao, Torvalde, jer ti si uvijek bio tako

dobar iprema meni. Ali šta da se radi?! Ja te ne volim više.HELMER (jedva se pribere): Je li i to tvoje jasno i si-igu.rno

uvjerenje?NORA: Sasvim jasno i sigurno uvjerenje. To je i razlog što

neću duže da ostanem ovdje.HELMER: A možeš li mi i to objasniti, kako sam izgubio tvoju

ljubav?NORA: Da, to mogu. To j« bilo večeras, kad čudo nije došlo; i

tad sam vidjela da ti nisi onakav čovjek kakvim sam te ja smatrala.

HELMER: Budi jasnija, ne raizuimijem te.

NORA: Osam godina ja sam strpljivo čekala, jer, dragi bože, uviđala sam da čudo ne može doći kao nešto svakodnevno. Onda se nada mnom nadvila nesreća. Bila sam nepokolebivo čvrsto uvjerena: sad će se dogoditi čudo. Dok je Krogstadovo pismo ležalo tamo napolju — nisam ni u jednom trenutku pomislila da bi se ti mogao povinovati uslovima toga čovjeka. Bila sam čvrsto uvjerena da ćeš mu se suprotstaviti i reći: objavi čitavom svijetu! I da se to dogodilo —

HELMER: No, i —? Da sam svoju vlastitu ženu izvrgao rijglu i sramoti —?

NORA: Da se to dogodilo, čvrsto sam vjerovala da bi ti onda istupio, sve uzeo na sebe i rekao: ja sam krivac.

HELMER: Noro!NORA: Misliš, ja od tebe takvu žrtvu nilkad ne bih primila?

Naravno da ne bih. Ali šta bi moja uvjeravanja vrijedila prema tvojima? To je bilo čudo kome sam se nadala u svom strahu i tjeskobi. I da bih to spriječila, htjela sam da okončam svoj život.

HELMER: Noro, ja bih s velikom radošću dan i noć radio za tebe — podnosio bih za tebe sve nevolje i brige. Ali svoju čast ne žrtvuje ni)ko, ni za onoga koga voli.

NORA: Stotine i hiljade žena su to učinile!HELMER: Ah, ti i misliš i govoriš kao nerazumno dijete.NORA: Može biti. Ali ti, ti niti misliš niti govoriš kao čovjek

na koga bih se ja mogla osloniti. Kad je on •prošao — tvoj strah — ne od onog što je meni prijetilo, nego od onog što se tebi moglo dogoditi, kad je ta opasnost prošla — ti si se ponašao kao da se ništa nije desilo. Baš kao i prije bila sam opet tvoja ševa i tvoja lutka, koju si ubuduće htio još opreznije nosiiti na rukama, jer je tako slaba i lomna. (Ustane) Torvalde, u tom trenutku sam došla do spoznaje da sam osam godina ovdje stanovala zajedno s jednim stranim čovjelkom i da sam s njim imala troje djece. — O, ne smijem misliti na to! Samu bih sebe razbila u hiljadu komadića!

106 107

HELMER (tužno): Vidim, vidim. U stvari, između nas se otvorio ponor. — Ali, Noro, zar se ne bi mogaopremostiti?

N'ORA; Ovakva kakva sam sada, ja nisam žena za tebe.HELMER: Ja imam snage da postanem drugačiji.NORA: Možda — kad ti bude odi^eta lutka.HELMER: Rastanak — rastanak s tobom? Ne, Noro, tu misao

ne mogu podnijeti.NORA (odlazi desno unutra): Utoliko odlučnije treba to

uraiditi. (Vraća se sa šeširom i kaputom, nosi putnu torhu koju stavlja na stolicu pored stola.)

HELMER: Noro, Noro, ne sada! Čekaj do sutra.NORA (oblači kaput): Ne mogu provesti noć u stanu jednog

stranog čovjeka.HELMER: Ali zar ne bismo mogli zajedno stanovati kao brat i

sestra —?NORA (stavlja šešir): Ti dobro znaš da to ne bi duigo trajalo.

(Umotava se u šal) Zbogom, Torvalde. Djecu neću da vidim. Znam da su u boljim rukaana nego što su moje. Ovakva kakva sam sada, ne mogu im bitikorisna.

HELMER: Ali jedinom poslije, Noro, — poslije?NORA: Kako to mogu znati? Ja uoipšte ne znam šta će biti sa

mnom.HELMER: Ali ti si moja žena, sada i Ubuduće.NORA: Slušaj, Torvalde: ako žena napusti kuću svoga muža,

kao što ja to sada činim, onda njega, koliko ja znam, zakon oslobađa svih obaveza prema njoj. Barem te ja oslobađam svih obaveza. Ti ne smiješ ničiim biti vezan, kao što ni ja neću da buidem. Obje strane moraju dobiti punu slobodu. Tako — evo vraćam ti tvoj prsten. Daj i ti meni moj.

HELMER: Još i to?NORA: I to.HELMER: Evo ti ga.NORA: Dobro. Sad je, dakle, i to gotovo. Ostavljaim ti

ključeve. Djevojke će se snaći u domaćinstvu — bolje nego ja. Sutra, kad ja oljputujem, doći će Kristina

da sipakuje stvari koje sam donijela od svoje kuće. Njih treba poslati za mnom.

HELMER: Gotovo?! Svršeno?! Noro, zar nikad nećeš misliti na mene?

NORA: Sigurno ću često morati da mislim na tebe i djecu i na ovu kuću.

HELMER: Smijem li ti pisati?NORA: Ne nikada. To ti zabranjujem.HELMER: Ali smijem ti barem nešto poslati — —NORA: Ne, ništa, ništa.HELMER: — da ti pomognem, kad ti zatreba poanoć.NORA: Ne, kažem ti. Ništa ne primam od stranih ljudi.HELMER: Noro, — — zar ja za tebe više nikad neću moći da

budem drugo nego stranac?NORA (uzima putnu torhu): Ah, Torvalde, onda bi se moralo

dogoditi najveće čudo —HELMER: Reci mi, kakvo najveće čudo?NORA: Onda bismo se oboje nas, i ti i ja, morali toliko

promijeniti, da —- Ah, Torvalde, ja više ne vjerujem u čuda.

HELMER: Ali ja hoću da vjerujem. Reci do kraja! Toliko promijeniti da —?

NORA: — da naš zajednički život može da postane pravi braik. Zbogom! (Odlazi kroz predsoblje.)

HELMER (spusti se na stolicu pored vrata i pokrije lice rukama): Noro! Noro! (Gleda oko sebe i ustaje) Prazno. Otišla je! (U njemu se javlja neka nada) A najveće čudo —?

(Odozdo se čuje zvuk zalupljenih vrata).

109

108

SABLASTI

SABLASTI

: ŽIVJETI znači suzbijati u sebi Tamne sile i sablasti. PJEVATI — suditi Svome sopstvenom »ja«. Ibsen

Drama Sablasti (1881), napisana je kao Ibsenov odgovor kritičarima i komentatorima Lutkine kuće. Ako je sudbina pobunjene Nore prouzrokovala burne reakcije i proteste puritanske i konzervativne javnosti, onda je tragični slučaj gospođe Alving naišao na još žešća protivljenja, s tom razlilko-m što je ovog puta u napadu na pisca uzela učešća i liberalna štampa. I dok je Lutkina kuća izazvala nesvakidašnji interes prilikom štampanja. Sablasti su 'dočekane opštim ćutanjem i bojkotom. Pojedini knj'ižari su vraćali primjenke izdavaču, s motivacijo^m da je to knjiga koju pristojni

ljudi ne bi trebalo da drže u ikući.

Nova Ibsenova draima nije shvaćena samo kao

naipad na »svetinju braka« (Lutkina kuća je to isto činila), već je tumačena i kao odbrana slobodne ljubavi, u kojoj je pod izvjesnim okolnostima čak i incest prirodan i opravdan, kao što je, (pored neprijatne i »prljave« prisutnosti venerione bolesti, osuđeno i 'mišljenje autora po kome sin ima pravo da ne poštuje oca. Dočekana kao kulturni skandal, moralni i etički delikt, »porodična drama« Sablasti, doiprinijela je da su i neki od najodanijih Ibsenovih branitelja, odjedanput postali neprijateljski raspoloženi, sprečavajući prikazivanje drame (u Stokholmu i Kopenhagenu), otvoreno govoreći da je to »jedan od najprljavijih komada ikada napisan u Skandinaviji« (Ludvig Joseipshon); »odvratan patološki fenomen koji, potkopavanjem morala našeg društvenog poretka, ugrožava njegove temelje« (Erik Bogh); i da Ibsen »ušjiva u ipriičanju najružnijih

S — Drame 113

stvari koje on zna, i to čini na najsramotniji način koji on može zamisliti« (Ame Gai'borg).^

Nova Ibsenova drama nije naišla samo na otpore u Skandinaviji već i u mnogim evroipslkim zemljama, tako da je njeno prikazivanje redovno izazivalo burne skandale i negodovanje javnosti, pa čak i policij;ske zabrame. Kada je Georg II odlučio da Sablasti prikaže u Majnin-genu, uz prisustvo samog Ibsena, dvorska kamarila minijaturne imajningenovsike kneževine, smatrajući dramu »nemoralnom«, odlučila je da bojkotuje predstavu. Zahvaljujući beisplatnim poziviima i kneževoj upornosti i Ugledu, premijera je ipaik održana (1886), mada među gledaocima nije bila prisutna ni jedna ».dama«. Prilikom gostovanja majningenovaca u Drezdenu, policijske vlasti su zabranile prikazivanje Sablasti, a godinu dana docnije (1887), zabranjena je javna predstava u Berlinu, u Rezi-dencteatru, pa je održana samo zatvorena, sa specijalnim pozivnicama i za odaibranu publiku, među kojom se nalazio i Ibsen. Tom prilikom, kritičar Paul Slenter je ob-javio pozitivnu ocjenu drame i predstave. Međutim, redakcija novina »Fosiše cajtung«, popratila je njegovu recenziju posebnim komentarom: »Mi smo dali riječ našem recenzentu da prikaže Ibsenov komad koji se može smatrati najsenzacionalnijim događajem ove potzorišne sezone, ali se ne možemo priključiti njegovom sudu. U filozofskiim traiktatima mogu se rješavati najsloženiji etički, socijalni i filozofslki problemi, ali za umjetnost, ma kako bili različiti njeni pravci, postoji jedan nepokolebljivi zakon: umjetničko djelo treba da nam pruži umjetnički užitak, radost, polet, a ne da nas užasava, muči i, što je još gore, da beznadno očajavamo čalk onda kada se radnja oslanja na istinu (što osporavamo u odnosu na Ibsenov komad). Želja da se takvim sredstvima riješe socijalni i etički problemi postaje zabludom čak i onda kada je tu težnju oblikovao moćan dramski talenat kojim ra-:5polaže Ibsen.«^

1 Michael Mey€r, Ibsen, Penguin Books, str. 509.^ Juiliiijs Bab, Das Theater der Gegemvart, 1928, str. 53.

114

Na slične otpore nailazilo je prikazivanje Sablasti u Francuskoj i Englesikoj. Nakon upornog insistiranja Emila Zoile, Andre Antoan postavlja dramu na sceni »Slobodnog pozorišta« (1890), mada su književnici okupljeni oko ovog teatra proricali neuspjeh, smatrajući da komad nije prihvatljiv za francuski ukus (Katil Mendes), i da bi u prologu predstave trebalo prikazati »romantičnu istoriju« kapetana Alvinga i Reginrne majke Johane, jer bi samo tako izmijenjena i dopunjena drama mogla računati na izvjestan interes francuske publike (Anri Sear). Međuitim, Antoan je ostao nepokolebljiv, on je oduševljen Sablastima, koje ga, naročito u trećem činu, podsjećaju na »mračnu veličinu grčke tragedije«. Pa ijpak, predstava je primljena hladno, čalk sa dosadom, popraćena ironičnim podsmijehom poanatog pozorišnog kritičara Franciska Sarsea, dnače velikog protivnika naturalističkog teatra.^ Prikazivanje Sablasti u Londonu (1891), na sceni »Nezavisnog teatra«, oko koga se okupljala elita engleskih književnika i dramatičara (T. Hardi, Dž. Meredit, H. Džons, A. Pinero, "V. Arčer, B. So), izazvala je žučne polemike i žestok naipad konzervativne i puiritansike javnosti, uz aktivno učešće episkopa i pastora, koji su Ibsena proglasili za rušioca »osnova porodice«, a samu dramu za »amoralan komad«, pun »strašnih neprijatnosti«. Posebno se na Sablasti okomila štampa, tako da se pojavilo oko pet stotina članaka, koji su nemilosrdno razmatrali i osuđivali »nemoralnost« drame, ponavljajući sa uživanjem mnogobrojna i raznovrsna »prokletstva« izrečena od strane crkvenih dostojanstvenika. U odbranu Ibsena ustaju Viljem Arčer i Bernard So, suprotstavljajući se smjelo negativnom mišljenju gotovo kompletne engl^ke javnosti.

Uprlkos protivljenja i otpora. Sablasti su postupno ali sigurno osvajale evropska pozorišta, omoguićavajuči plejadi velikih glumaca (Eilza Leman, Ermete Zakoni, Josif Kaj ne, Aleiksandar Mojsi, Emanuel Rajher, Eleonora Duže, Agneza Sorma), da ostvare svoje najznačajnije umjet-

A. A. Gvoizdjev, Zapadnoevropsko pozori&te, lfl53, str. 73.

115

8*

nioke kreacije. Početkom XX stoljeća, pod uticajem sim-bolističkog teatra (Linje Po), i nakon posljednjih Ebse-novih drama (Graditelj Solnes, Mali Ejolf, Jon Gahrijel Borkman, Kad se mi mrtvi probudimo), dolazi do »revi^ zije« Ibsenovog dramskog opusa. Komentarišući Rajnhar-tovu režiju Sablasti u berlinskom »Kamernom teatru« (1901), kritičar Ziigfrid Jalkobson se zalaže za, kako biismo mi to danas rekli, »novo čitanje« iili »promjenu« Ibsena, ističući u (prvi plan, ne više dramu »buntarsikog raapolo-žemja«, već »dramu rezignacije«, u kojoj bi kritilku građanskog društva i morala zamijenio priikaz majčinog bola, jer je »sada riječ o ljudskom sadržaju a ne o tendenciji«. Tendencija Sablasti, ipo mišljenju Jaikobsona, izvršila je svoj zadatak, »reformisala je naš moral«, prema tome, već je »iživljena i može da ide«, ali »vječno ostaje Iibsenova čovječnost«.* Nasuprot ovoim mišljenju, nekako u isto vrijeme, G. V. Plehanov je smatrao da je osnovna Ibse-nova slabost u tome što nije znao da nađe izlaz »iz morala u poiitijku«, zlbog čega je u svoja djela i unosio »elemente simbolizma i racionalnosti«. I kao što je njegova »pobuna ljudskog duha« bila i ostala besciljna, pobuna radi 'pobune, izraz Ibsenovog individualiz'ma, taiko su, po mišljenju Plehanova, i njegove težnje za socijalnim, reformama, tprihvačene od strane građanskog društva kao veintil i sredstvo za sprečavanje socijalne revolucije.^ Izložene kontraverznim mišljenjima i osvjetljenjima, Ibsenove drame središnjeg, realističkog cikluisa (Stupovi društva, Lutkina kuća. Sablasti, Neprijatelj naroda), u kojima se on bavi problemima odnosa čovjeka i društva, doživljavale su nezahvalnu sudbinu svih takozvanih idejnih drama ili drama sa tezom, koje su u svome vremenu mnogo značile, snažno plamsale, ali se i brzo gasile. Ibsen je često isticao da nije društveni i moralni reformator, već pjesnik, i da je »doživljaj«, a ne »teza«, u prvom planu njegovog interesovanja. I zaista, pored brojnih nedostataka i oscilacija, i ipored često prisutne i naglašene tendencije, Ibsen donosi jednu slojevitu slilku svijeta, dublju

* iSigfried Jacabson, Max Reinhard, 1910, str. 30.° G. V. Plehanov, Umetnost i književnost, II, 196.6, str. 391.

116

i kompleksniju, nego što to na prvi pogled izgleda. U »naborima« njegovih drama, nazire se, po riječima Fer-gasona, »djelimično ostvaren tragični oblik stvarnog poetskog obima, koji je rezultat Ibsenovog ozibi'l|jnijeg i ne-zainteresovanijeg razmišljanja o ljudskoj sudbini koja se nalaza ispod kratkovidih pobuna i praznih klišea vremena«.*

Za Sablasti je već rečeno da je matematički tačno komponovana drama, uigpješna kombinacija teze i trilera, vrhunski obrazac analitičke drame, najbliža klasičnom modelu tragedije, »po jedinstvenoj suidlbonosnoj radnji koja se kreće ka neizbježnoj katastrofi«.'' Istovremeno, ova »porodična drama«, po svom dramaturškom sklopu, uspješno nastavlja i produbljuje francusku tehniku drame (Dima-sin, Ski-ib), tzv. »ddbro skrojenih komada«, kako po »načinu buđenja interesovanja i njegovog održavanja« (odmotavanje klupka prošlosti) tako i po unošenju »velikih scena« (Helena Alving — pastor Manders, Helena Alving — Osvald), efektnih završetaka činova, složene sudbinske povezanosti među likovima (Kapetan Alving — Johana — Regina — Engstrand, Kapetan Alving — Regina — Osvald), efektnih prekida u razvoju intrige, koji pojačavaju dramsku napetost (gospođa Al-ving se sprema da saoipšti istinu sinu, ali je u tome prvo prekida dolazak pastora, a zatim izibijanje požara u siro-tištu, i taiko se pojačava ne samo efekat otkrivanja istine već se stvara i određena spoljna i unutarnja napetost).

Slično Lutkinoj kući i Sablasti su komponovane po-entilistiSkom tehnikom detalja-tačkica, koja u konačnom ishodu stvara jednu logičnu i zatvorenu cjelinu. Tako, na primjer, Ibsen prvo ovlašno konstatuje da je »juče izbio požar u stolariji gdje radi Engstrand«, onda malo docnije saznajemo da je »on vrlo neoprezan sa šibicama« i da mu je glava puna nekih iskušenja, da bi na kraju drugog crna zaista i izbio požar. Ili, interpoliranje francuiskih riječi i izreka u govor Regine, koje u prvi mah označavaju ^Pofcondirenosit«, da bismo na kraju saznali, da ona uči

* Frensiis Fergason, Suštino požarišta, 1970, str. 202. ' Isto, 203.

117

franctiski, jer je Osvald, iprililkom svog posljednjeg bo-ravtka, obećao da će je voditi u Pariz. Ovaikvim nizanjem detalja^tačkica Ibsen konstituiše lik, aili i razvoj radnje, nastojeći da se događaji odvijaju po principima logike a ne kao posiljedica slučaja.

U prošlosti Ibsenovih. junalka uvijek postoji neka vrsta pra-igrijeha, »leš u utrobi broda«, crna mrlja, ružna istina, taiko da sam tak drame i nije ništa drugo nego jedno očajno putovanje do tog pakla i natrag, slično onom trenu/tku poslije oluje i nevremena kada stihija izbaci na obalu prljavštinu i trul^, iznad kojih stoji oprano i čisto plavetnilo neiba. Spuštajuići se na samo dno paMa, u tom »dugom putovanju u noć«, Ibsenovi jumaci istovremeno razigolićuiju skrivenu i zatomljenu mračnu tajnu prošlosti, ali i saimi sebe, svoju sadašnjost. Ova autopsija jpro-šlosti nije izvedena hladnom objektivnošću, već je ople-menjena i subjektivnim odnosom pisca, kao dio njegove vlaistite sudbine. »Sve šito sam isipjevao« — napisao je Ibsen 1880. jednom od svojih njemačkih prevodilaca — »do tančina je ipovezano sa onim što sam proživio, iaJko ne doživio. Svako novo pjesničko djelo imalo je za mene svrhu da mi posluži kao duhovni proces oslobađanja i prečišćavanja, jer čovjek nikada ne živi u društvu kome pripada bez ikakve sa0dgovomos.ti i saučesoištva.«^ I upravo ovaj dvostruki proces »oslobađanja i prečišćavanja«, i junaka i pisca, zajedno sa tehnikom komponova-nja drame, odvajaju Ibsena od verizma i naturaldstičke drame, koja se zalagala za svojevrsnu »društvenu anketu« i bezlično registrovanje stanja i fakata, odbacivanjem iracionalnog u ime fiziološkog, uabličavajući »isječke života« u nepovezane scenske fragmente. I zato, u najboljim svojim dramama, Ibsen nije suhoparni i pedantni moralni istoričar, već pjesnik, koji se »iprometejskim pnkosom« buni iprotiv Ijudsike sudbine, mada zna da je ona neizbježna i ».neotkloinjiva«."

Ibsenovi junaci ne žele da otkriju i objelodane istinu, štaviše, oni je godinama pomno sakrivaju, u uvjerenju

** Frane Mehrinig, Prilozi istoriji književnosti, II, 1955, str. 215. 8 Isto, 210.

118

da taj neprijatni »leš« nikada neće izaći na površinu. Život igosipođe Alving i nije ništa drugo nego uporna borba da se laž proglasi za iistinu. Dvadeset godina ona krije da njen mm., fcomornik i kajpetan Alving, nije bio ni ugledan građanin, ni stujp društva, već pritajeni ailko-holičar i razvratnik; dvadeset godina ona prećutkuje istinu 0 Regininom ocu i zavedenoj Johani; dvadeset godina ona strpljivo nastoji da sVijet ne otkrije pravo stanje stvari u bračnoj zajednici ugledn-og para Alving; dvadeset godina ona strejpi od pomisli da ne'ko ne sazna da je ona u jednom trenutku očajanja i krize napustila muža tražeći spasenje i ljubav u drugom muškarcu. Čitav ovaj talog prošlosti nije, međutim, samo pasivno introvertiran, kao intimni dio konvulzivmih trauma nesretne Helene Alving, već je i aktivno prisutan u svakom trenutku njenog bitisanja, pretvarajući to opsesivno skrivanje tajne u gotovo jedirn simisao i zadatak života. Da ne bi istina izibila na vidjelo, ona Osvalda šalje u Pariz a Reginu drži u kući, čuvajući je od brbljivog i opasnog Engstranda. Izgradnjom sirotišta pokušava da se oslobodi muževlje-vog novca i njegovog saiblasnog prisustva, ali i da zataška i spriječi eventualne nepoželjne glasove o njegovom po-ročnom životu. I uipravo u trenutku kada je umorna od laži pomislila da je »leš« duboko zalkopan i da smrad truleži neće izbiiti na površinu, Osvaldov odnos prema »polusestri« Regini, primorava je da započne autopsiju prošlosti, da bi spasila sadašnjost. Otkrivaj ući velove i naslage pomno čuvanih tajni, razgolićujući vlastiti život i brak, iznoseći istinu o mužu, goispođa Alving i ne sluti da njena istraga neće donijeti spasenje i da će »mrtva ruka prošlosti«, svojim kužnim prstima, učiniti život još užasnijim i besmislenijim, izbacujući na svjetlo dana sve posljedice laži i poročnosti u najružnijem obliku: nasljedni sifilis i ludilo Osvalda.

Ovo tragično otkrivanje istine koja, umjesto spasa 1 ozdravljenja, neumitno vodi ka konačnoj i nei23bježnoi katastrofi, upoređivaii su mnogi kritičari i komentatori sa Sofoiklovom tragedijom Kralj Edip, kako u dramafrur-skom pogledu (na sceni se prikazuje samo završetaik istra-

119

ge) tako i u ostvarivanju »traigičnog ritma radmje«, odnosno u smjenjdvanju Namjere, Patnje i Saznanja.i" Pa iipaik, potrebno je upozoriti na nekoliko bitnih distinkcija 'izaneđu Edipa i Helene Alving. Edip ne zna pravo stanje svog trenutačnog života, istražujući Laj evo ubiistvo, saznaje da je proročanistvo ispunjeno, i da je on ubk) oca i oženio majku, znači da on iz sreće posteipeno prelazi u nesreću. Helena Alving zna i svoju prošlost i svoju sadašnjost, znači da ona nema prelaza iz sreće u nesreću, njen život je konstantno stanje nesreće i trpljenja, koje se na kraju, otkrivanjem Osvaldove bolesti, samo hiipertro-fira u beznađe. Uostalom, Osvaldovo ludilo i »omekšanje mozga«, nije posljedica otkrivanja istine, jer bi se ono javilo i samo po sebi i bez odmotavanja klupka prošlosti. Porodičini grijeh, koji se u Sofoklovoj tragedija prenosi sa koljena na koljeno, kao dio sudbinske neizlbježnosti, kod Ibsena je svelden i prizemljen u »nasljedni sifilis«, talko ida siu i uzrok i posljedica odviše materijalizovani i životno konkretni. I bez oibzira na činjenicu da je sifilis u Ibsenovo vrijeme bio obavljen oreolom tajanstvenosti i proikletstva, pa je pored fiziološkog imao i izvjesno metafizičko značenje, on nije imao mitološku univerzailnost, i prema tome nije mogao ni da bude »moderni ekvivalent tragične sudbine«. Osvaldov sifilis, kaiko je tačno kon-statovao Jovan Hristić, »u stvarii nije sudbina, nego kob, a kob je degeneracija sudbine; tačnije rečeno, kob je usiljena uzročnost koju po svaku cenu želimo da ijsiposta-vimo, iako smo svesni da su u naše vreme veze između uzraka i posledice i srazmer između uzroka i posledice, sasvim druikčije«.^^

Gospiođa Alving je Ibsenova protesna replika na Noru, dalji korak u razobličavanju konvencionalnosti i laži građansikog brdka, ali i kompletnog građanskog društvenog ustrojstva. Međutim, dok su u Lutkinoj kući, uzroci Norinog nezadovoljstva, pa prema tome i njeno napuštanje muža i djece, bili nedovoljno motivisani, a

'" (Firansis Fergason, op. cit.'' Jovan Hristić, Ibsenova dijalektika, Pozorište, 1978, br.

3—4.

120

ona kao lik odviše specifična i posebna; gospođa Alving je koraponovana čvršće i komipalktnije, više u bloku, kao skulptura, u odnosu na Noru koja je rađena slikarski živopisnije, sa više nijansi i preliva. Nora je življa kao karakter od ponešto suhoipame Helene Alving, koja je, opet, s druge strane, čvršće i logičnije povezana sa tezom i idejom drame. Već je nebrojeno puta rečeno da je gospođa Alving Nora koja je ostala da živi i trpi u okvirima jeiđnog lažnog braika. Ali to je samo djelimiono tačno. Ne smijemo zaboraviti da je i Helena, slično Nori, u jednom trenutku nezadovoljstva i razočaranja (njeni razlozi za odlazak su ubjedljiviji Od Norinih), napustila muža i pošla u kuću čovjdka koga je pi'itajeno voljela (pastor Manders), naivno uvjerena da će joj on donijeti spasenje i izlaz, i da će se tako desiti ono Norino »čudo«. Ali u trivijalno:m malograđanslkom životu, natopljenom »strahom božjim«, ograničenom dekalogama i religiozniim i svjetovnim, piiitisnutOim lažnim konvencijama, »čuda« se ne dešavaju, a zakoni u toj »dolini jada«, bez svjetla i sunca, neprikosnoveni su i kategorični, i ,po njima »žena nije pozvana da bude sudija svom mužu«. Uvidjerei da nema izlaza i da ne može pdbjeći, Helena Alving se »silom« vraća u bračni kavez da isipunjava svoje »svete« dužnosti i obaveze. Od tog trenutka u njoj započinje proces raslojavanja, s jedne strane, ona prema svijetu održava lažnu sliku bračne sreće, nastojeći da prikrije pravo stanje stvari, a, s druge, »čitavom svojom dušom«, ispituje »učenje« i važeće etičke i moralne norme, otkrivajući u »zabranjenim knjigama« i vlastitim isikustvom, da sve što je proglašeno za Jedino i Neprikosnoveno, u stvari je čisita laž, jer su svi ideali drioištva samo fasada, izmišljena i postavljena da se zakamuflira ružna istina života. »Htjela sam« — kaže ona pastoru — »da čujđsam samo po jednom čvoru, ali kad sam ga razvezala, popustila je čitava stvar. I tako sam vidjela da je to kao šav, šiven na mašini.«

Ibsen u Sablastima, i to se čelsto zaboravlja, rastvara 1 otikriva dvije istine, jedna je vezana za prošlost i raispu-sni život komornika Alvdnga, a druga za Heleninu spo-

121

znaju svijeta u kome živi, znači i za prošlost i za sadašnjost. Ova dva toka su u svijesti gospođe Alving dugo telkla odvojeno, kao i u stvarnom životu, prvi aktivno, u sprečavanju da se istina ne otkrije, a drugi pasivino, kontemjplativno, u dugim branim noćima čitamja i razmišljanja. Želeći da priječi incest, odnosno vezu između Osvalda i Regine, ona je prisiljena da sruši »ideal« muža i oca i da pokaže ne samo kalkav je uistinu bio kapetanov život nego i da otkrije da je upravo ona sve činila da od njega stvori »ideal«. Ovo oitkrivanje, i pored dramatičnosti, ima i izvjestan prizvuik skandalozne hronilke i potipuno je trilenski komponovano. Posljedice kapetanove ra'spusnostd, kao i u Lutkinoj kući, u slučaju doktora Ranka, odražavaju se na djeci, u najružnijem obliku: nasljednom sifilisu. Da je drama ostala samo na ovom planu »nasljeđa«, tako omiljenom kod naturaiističikih dramati-čara, naročito ranog Haufptmaina (Pred izlazak sunca), Sablasti bi u mnogome izgubile na svojoj vrijednosti i značaju. Zaiivaljujuoi druigom toku drame, nastojanju Helene Alving da ispita i sipozna svijet u kome živi, u njegove moralne i etičke zakone. Sablasti su ostvarene kao izuzetno pjesničiko djelo, koje nosi univerzalnije poruke, savlađujući talbo efemerne i kratkotrajine socijalne i moralne tendencije i pobune vezane i važeće samo za jedmo vrijeme i za određenu društvenu i istorijtsku situaciju.

Ova drama ovako sagledana nije samo tslika jednog propalog građansikog braka sa svim neprijatnim i ružnim posljedicama, niti je to hermetična ipriča koja se dešava u okvirima iporodičnog kruga u jednom izolovanom i za-tvorenom građanskom salonu. Sablasti su, i likovima, i radnjom, i anibijenitom, i idejama, i simboličnim značenjima, zahvatile daleko širi prastor, talko da događaji u kući gospođe Alving, koji se odvijaju pred našim očima, liče na tijelo polipa, 6iji krakovi sežu i dalje i dublje, uključujući indirektno i svijet koji oikružuje dom Helene Alving, koji je direktno uticao na prošlost, kao što neposredno utiče i na sadašnjost. Na taj način se pitanje krivice i odgovornosti, u toku drame, postepeno prebacuje

122

sa nesretnog kapetana Alvinga, na širi društveni plan. Umjesto individualnog slučaja, Ihsen u procesu raslojavanja gospođe Alving, stigmatizira »zavičaj« u kome ona živi, i to posredno, konkretnim likovima i odnosima, i neposredno, uvođenjem simboličkih elemenata u tretmanu prostora i vremena.

I dok se prethodna drama, Lutkina kuća, dešava u jednom gotovo hermetički- izatvorenom građansikom salonu, poid staklenim zvonom, bez ikakvog dodira sa prirodom i pejzažoim, u potpunoj izolaciji entterijera, Sablasti su, ne samo u Ibsenovim didaskalijama već i u dijalogu, neposredno vezane za »obrise tmurnog fjordskog pejzaža, utonulog u jednoličnu kišu«. Da je za Ibsena ovo prisustvo sjevernjačkog krajolika bilo od lizuzetne važnosti ukazuje i oipis scene, na kojoj u pozadini dominira zimska baita sa »zastalklenim zidovima i stalkienim oknima«, kroz koja se, takom cijele drame, vidi i osjeća to prisustvo spoljnjeg svijeta, i kao realistička atmosfera i kao simbol. Jednolična i ubitačna kiša traje već danima, i sve je »tako strašno samotno«, vlažno i crvotočno, pa se čini kao da pada »vječna kiša«, koja ipritišće krajolik poput more i zle slutnje. Kiša, kaže Osvald, »neprestano pada«, danima, nedjeljama, mjesecima. I tmina. »Nikada da čovjek ugleda ni jedan sunčev zraik. Koliko puta sam bio u domovini a ne sjećam se da sasra ikad vidio sunčev sjaj.« Paralelno sa kišom i tmunnim pejzažom, na istoj ravni, atmosfere i simbola, protiče i vrijeme, od smiraja dana do praskozorja. Ova dva znalka, prostor (spoljni svijet) i vrijeme (otkrivanje unutarnje istine), isprepliču se u Sablastima tako da dom Helene Alving djeluje kao usamljeno ostrvo, koje je, s jedne strane, okruženo ne-vremenom i nepogodama, pritisnuto tešikim i beskonačnim kišama, a, s druge, izloženo mralku i tmini, što se postepeno talože i zgrušavaju unutar zidova ikuće, da bi na kraju, u svitanje, i eksterijer d enterijer, bljesnuli od hladne svjetlosti jutarnjeg sunca i snježne bjeline »glečera i planinskih vrhova«.

Tmurni i olovni pejzaž, utonuo u jednoličnu kišu, pored stvaranja realističke atmosfere i štimiumga, ima i

123

određeno simbolističlko značenje: svijet 'male varoši, pritisnut, nemoćan, mračan, bez osmijeha i bez svjetla, jednom rječju: dolino jada. Postepeno približavanje noći i tmine sirabolizuju mračni <ponor koji se prijeteći javlja postepenim otkrivanjem istine, jer, kako se raspliću konca prošlosti tako i vrijeme tiiazi sve dublje u noć i mrak. I na kraju, kada se sspozna prljava istina spoljnjeg svijeta bez »živottne radosti«, i kada se otkrije ružna istina u kući Helene Alvling, javlja se naglo i iznenadno hladna jU'-tarnja svjetlost koja svojom razornom bjelinom sve raz-dbličava i obesmišljava. »Sada tek lijepo možeš da vidiš svoj zavičaj« — kaže gospođa Aiving, umirućem Osvalđu, U trenutku poitpune :moralne razgolićenosti i beznađa. Ta iznenadna i konačna svjetlost — istina, poslije idugog mraka — laži, djeluje oštro i ubitačno, razarajući sentimentalnu i imelodramsku atmosferu, natapajući scenu hladnom i zasljepij'uj'ućom bjelinom samrti i umiranja.

Slično prostoru i vremenu, i likovi u Sablastima posjeduju dvostruko značenje, s jedne strane, sudbinski su povezani među sabo'm i čvrsto utkani u radnju drame, kalko je (to već uobičajno za analitičku itehniku ko^mpono-vanja, a, s druge, izvan ovog fabuiarnog determinizma, postoje i kao određene društvene jedirike, koje upečatljivo upotpunjuju sliku otuđenog svijeta u ikome živi Helena Alving.

Oisvald, ni kriv ni dužan, trjpi posljedice ločevog ra-spusnog života, ispoljene tt masljednom sifilisu. Međutim, ovo »O'metešanje mozga«, ikako je to utvrdio doktor Easel Dejvis, na osnovu Osvaldovog ponašanja i onog što on govori o svojoj bolesti, poitpuno isiključuje sifilis i upućuje na »jedan oblik shizofrenije«,^^ čime je temeljna tragična posljedica dovedena u ipiltanje. Zanemarujući na trenuitak pitanje tačne imedicinsike dijagnoze, kod Ibsena je, naravno, riječ o nasljednom sifilisu, Osvald, kao i ostali likovi u Sablastima, ima i svoje drugo značenje, koje ne mora da se veže lisključivo za radnju, niti za probleme nasljeđe-nih osobina, već se može posanatrati i »pročitati« kao posljedica umora od licemjernog, praznog i trivijalnog ži-

Isto.

124

vota. Otkalko zna za sebe, on se ne sjeća da je ikada u domovini vidio sunčev sjaj, niti je upoznao »radost rada«. »Mislim da je ljudima ovdje oituvljeno u glavu da je rad neko prokletstvo i kaana ibožja, a da je život jad i bijeda iz koga bi se trebalo što prije izvući.« Osjećajući besmisao živ^ljenja u toj »dolini jada«, pred tim »zidom plača«, »duševno slomljen i uništen«, »mrtav u živom tijelu«, Osvald postaje »suvišan čovjelk«, prerano umoran i razočaran, ugušene »životne radosti«, zaražen porokom pasivnosti i inertnoisti, bez volje da stvara i da živi. Tako, njegova tragična sudbina imože se ishvatiti i kao posljedica raskoraka između intenziteta 'unutarnjih poriva i banalnosti živoitnih činjenica, znači i kao dio onog pritisnuitog i apa-tičnog puritansikog života koji poput »vječne kiše« na-taipa i rastače krajolik rodnog zavičaja, zaklanjaj-ući svjetlost i sunce. Njegov umor moguće je protumačiti i izvan konteiksta bolesti, ne samo kao fiziološku već i kao psihološku determinantu.

Pastor Manders, čovjek koga je Helena Alving potajno voljela u imladosti, i koji je, u trenutku njenog očajnog pokušaja da pobjegne od razuzdanog muža i nepodnošljivog braka, vraća na iapravni put vršenja »svetih dužnosti« i obaveza, istovremeno je i tipični primjer tzv. »ajpsolutnih moralnih zahtjeva«, koji su u neprestanoj koliziji sa stvarnošću, tako da djeluju kao izraz dogmatske pokornosti, pa čak i hipokrizije. »On kritikuje knjige koje nije pročitao niti se visudio da ih čita; on osuđuje ljude kao što su pariški 'slikari, a 'da ih nikada nije vidio; šalje gospođu Alving da se vrati svom pokvarenom mužu, a da ndje isjpitao ni užasne uslove pod kojima će ona morati da živi, niti moguće posljedice njenog povratka.«i^ Beskičmenjalk i formalista, sapet predrasudama i konvencijama, on svijet posmatra kroz prizmu »više volje«, sli-jepo izvršavajući nametnute religiozne i društvene zakone i norme, užasavajući se i strepeći od bilo kaikvog slobodnijeg ličnog stava koji bi mogao da dovede u sumnju ustaljeni društveni i religiozni poredalk. Odani sluga božji,

'* F. M. KaiuifTnann, Ibsen's Ccmception oj Truth, Ibsen, A coidection of critical €ssays, 1965, str. 25.

125

postaje tako frustrirana ličnost koja s apsolutnom pokor-nošću modificira i svoj i ituđi život pretma mišljenju »utti-cajnih Ijudii«, panično se plašeči napada javnosti i novina, ne želeći da se izlaže »(krivim sudovima«, niiti da svojiim postupcima izaziva podozrenje i »neraspoloženje u opšti-ni«. Podešavajući se ikameleonski prema ustaljenim konvencijama, prilagođavajućii se »ljudima na položaju«, pastor je, brinući se za dušu svoje pastve, iZiguibio vlastitu dušu, i Ikao svi »pravovjeimi«, postao je siparušen i emotivno prazan čovjelk, lišen »životne radosti«. Boreći se protiv opasnih zabluda i »duha samovolje«, propovijedajući poslušnost dekalogama i odricanje, on je »bio i ostao veJiko dijete«, koje je prvo ubilo i sasušilo saimo sebe, a zatim je počelo revnosno da preitvara i živoit svojih bližnjih u pečalnu »dolinu jada«.

Kompletan pastorov duhovni angažman protiče u upornom nastojanju da se stvarnost obavije dimnom zavjesom laži, nekom vrstom ideološkog sljepila, kako bi se spriječilo otkrivanje »ružne« istine. Zahvaljujući brizi o »duši«, a vladajući se po normama i propisima »više volje«, Manders i nije svjestan da su svi njegovi napori uzaludni i ida je život kako ga on vidi, samo maska, iza koje se krije drukčije lice svijeta. Pastor, kao i svi moralni i idejni čistunci, neće da vidi -(ili se plaši da vidi), ono što se nalazi iza svih itih svetih, neprikosnovenih, jedino ispravnih i apsolutnih »duhovnih« vrijednositd, koje poput raslkošnih pozorišnih feulisa otvaraju utisak iluzije i sjaja. Ostvarujući vlastiti život kao pokorno služenje višim interesima i idealima, apašavajiući posrnule i sve one koji se nalaze nad »prikrivenim ponorom« i na »rubu propasti«, Manders i ne sluteći postaje i žrtva i krivac: gubi vlastitu ličnost, pretvarajući se u igračku i oraižje ljudi koji egoistično manipulišu -upravo onim svetinjama za koje se on tako svesrdno zalaže. U okrilju pasitorovc^ pogleda na svijet, pod njegovim blagoslovom i zaštitoim, egzistiraju sasvim normalno i udobno, pored Engstranda, Regine, Johane, komornika Alvinga, i ostali anonimni žitelji Osvaldove »domovine bez sunca«, i Heleninog »zavičaja« obavijanog tminom i kišama, zaklanjajući, iza lažnih

126

pastorovih fasada i »klišea vremena«, čitav jedan neslobodni i licemjerni život, koji nije ništa drugo do jedna »duga i ružna komedija«.

Zar opet hoćeš da »navučeš« pastora, pita Regdna fifto-lara Engstranda koji, izigravajući kajanje i samooptuži-vanje, jer »itolilko je iskušenja na ovome svijetu«, luikavo uspijeva da pastorove moralne principe pretvara u ostvarivanje vlastitih egoističnih ciljeva. I nije u pitanje Man-dersova naivnosit, već upravo njegovo slijepo vjerovanje i poikoravanje, koji ga dovode u gotovo komične situacije, jer živeći u »strahu božjem«, po krutim konvencionalnim šemama i pravilima, on i nesvjesno postaje i uzročnilk i zaštitnik zla. Da ne hi izložio svoj ugled napadiima javnosti i tako se zamjerio »uticajnim ljudima« od kojih zavisi (stolar ga je, naime, opltužio da je nemarmošću prouzrokovao požar u sirotištu), pastor će, oibmanjujući sebe da čini doibro djelo, postati na kraju čalk vatreni zagovornik osnivanja Engstrandovog pansiona za pomorce, u stvari običnog bordela, sa Reginom kao primamljivim 'mamcem za seksualno ugrožene mornare.

Bngstranid sa svojim prljavim kombinacijama i računima, Regina sa svojom neosjetljivošću i beziobzirnošću, slično pastoru Mandersu, samo su dio svijeta koji okružuje dom gospođe Alving, poput tmurnog i samoltnog pejzaža, piiiitiskujući njen život, kao što je svojevremeno pritiskao i život nesretnog komornika Alvinga. U potrazi za istinom, okidajući velove prošlosti, rušeći ideal oca i muža, Helena, pod uticajem »zaibranjenih 'knjiga«, otkriva odjednom da za sve nevolje i nedaće kroz koje je prošla i još uvijek prolazi, nije bio kriv samo njen razibludni muž, već i ona sama, a najviše pritvoma, pritisnuta, trivijalna malograđansgka isredina. Kao mlad poručnik, Alving je sav »plamtio od životne radosti«, njegov pogled je bio kao »praznični dan«. Međutim, prisiljen da provodi svoje dane u malom mjestu, koje ne zna za prave radosti već samo za banalna i profana uživanja, lišen svrhe života, bez zadataka kojima bi se mo-gao posvetiti čitavim svojim bićem, bez prijatelja, okružen »dangubama i rasipnici-ma«, mladi poručnik je postepeno tonuo u alkohol i raz-

127

vrait. Gubeći orijentacigiu, on se neprimjetno utapao u sivu i blatnu moralnu kloaku, poprimajiući vremenom sve negativne osobine licemjetmog »zavičaja«, Ibez svjetla i istinske »životne radosti«. Njegov odnos sa Johanom, Re-gininoffn majkom, nije u tom egoističinom i otuđenioim svijetu nikakav skandalozni izuzetak već opšta pojava, kao što m incestni odnos Osvaida i Regine ne predstavlja usamljeni slučaj. »Zar vi mislite« — kaže Helena pastoru Mandersiu — »da je ovdje na selu malo bračnih parova koji su isto tako bliski rođaci.« Uiostaloim, prijeteće i zlokobno prisustvo sablasti, koje se javljaju kroz Osvaldovu požudu i Reginin rasikalašni smijeh, da bi kulminirale u nasljednom sifilisu, gospođa Alving doživljava manje kao ličnu tragediju a više kao posljedicu iskvarenosti i licemjernosti svijeta u kome živi. »Znate, Mamderse, ja gotovo vjerujem da smo .mi svi sablasti. Ne kreće se u nama samo ono što smo naslijedila od oca i majke. To su i svi mogući stari i mrtvi nazori, svakakva stara i mrtva vjerovanja i taiko dalje. To ne živi u nama, ali nam leži u krvi i ne možemo ga se osloboditi. Kad god uzmem noviue u rUke i čitaim lih, čini mi se kao da se salblasti šunjagu između redova. Mora da svuda po zemlji žive salblasti. Mora da ih ima toliko mnogo, koliko i pijeska u moru. I zato se svi mi talko bijedno plašimo svjetla, svi redom.« I mada pastor Manders sve ove potresne krikove opt^lžlbe shvata kao posljedicu »lektire«, onih »odvratnih, buntovničkih, iglobodoumnih naipisa«, Helena Alving, kao u 'nelkom lucidno-m transu istine doživljava, zajedno sa svitanjem koje se javlja na obrisima snježnih planina, i neku vrstu »moralne aultognazije, u kojoj oštro iskače i osjećanje vlastite krivice. Puritansiki vai^pitana, hladna, suzdržana, osušena, bez vedrine i bez osjećanja za »nabujale životne radosti«, ona je i nesvjesino doprinijela da brzo agasne »praznični dan« u očima imladog poručnika. »Učili su me nešto o dužnostima i sličnim stvarima i ja sam u to dugo i čvrsto vjerovala. Taiko je sve proticalo u dužnositima — mojim dužnostima i njegovim, dužnostima. Bojim se, Osvalde, da sam tvom jadnom ocu kuću učinila neipodnošljivom.«

128

I kada se na kraju Sablasti, sve što je bilo salkriveno i obavljeno lažima i obmanama, pojavi na površini, izloženo zasljepljujućoj svjetlosti i raizgolićeno, positaje jasno da čitavo to razobličavanje prošlosti nije ništa izmijenilo u životu koji okružuje dom gospođe Alvtiing. Svijet ostaje kakav je i bio. Pastor Manders će nasitaviti svoju besmislenu nrnsiju spašavanja duša, potpuno gluv i slijep za sve što se dogodilo; stolar Engstrand, uz novčanu i moralnu podršku pastora, podići će svoj bordel za mornare; Regina će poći u potragu za zadovoljstvima i novcem, trudeći se da svoju rnladost proda steuplje nego Sto je to učinila njena majka Johana. Jedino je Osvald saznao za porijeklo svoje bolesti, mada mu to saznanje ne donosi ni spas ni utjehu, kao što ni iznošenje istine ne pomaže Heleni Alving da pobjegne od sablasti. Čini se kao da je sve bilo uzaludno i besmisleno, jer osim sprečavanja incesta, sve bi se i bez te autoipsije prošlosti desilo samo po sebi. Pa ipak, ono što se događa i otkriva u okviru ove »porodične drame«, nalik je na lakmusovu tinkturu, u koju je spušteno građansko društvo da se rastvori i talko po^kaže svoje lice i svoju suštinu.

iSdlazeći ,positepeno na samo dno pakla, otkrivajući filistarstvo i psihologiju malograđanskog oportunizma, opterećenog raznim »starim i mrtvim« nazorima i vjerovanjima, samoobmanama i licemjerstvom, Ibsen u Sa-hlastim,a ruši i razara zidove građansiki>h salona, raizobli-čavajući i konkretno i simbolično, pored grešnog života kapetana Alvkiga, i Tnrak 'domovine i zavičaja, tako da ova »porodična drama« prerasta usike okvire »slučaja Alving«. I kao što posljednja samrtnički vapaji Osvaida za suncem imaju puno simlbolično i itragično značenje, tako i zaiključak Helene Alving, dok gasi svjetlo i pokazuje umirućem sinu svitanje novog dana (»Sad teik lijepo možeš da vidiš svoj zavičaj«), u trenutku kada je sve ispovraćano i dovedeno do beznađa, ima ne samo simbolično i tragično već i grotesikno značenje, koje potpuno ruši zidove salona, pretvarajući doan gospođe Alving u otvorenu pozornicu svijeta.

Drame 129

PRVI CM

Lica:

HELENA ALVING, udovica kapetana i komomika Alviaga

OSVALD, njen sin, slikar

MANDERS, ipastar

ENGSTRAND, stolar

REGINA ENGSTRAiND, djevojka u kući gospođe Alvio«

Radnja se odvija na imanju gospođe Alving uz veliki fjord u zapadnoj Norveškoj.

Prostrana soha prema hašti sa jednim vratima u lijevom zidu i dvoja vrata u desnom. U sredini sohe okrugli sto okružen stolicama. Na stolu su knjige, časopisi i novine. Lijevo naprijed jedan prozor, pored njega mala soja, pred njom stolić za šivanje. U pozadini prostor prelazi u otvorenu, nešto užu zimsku haštu koja je zatvorena staklenim zidovima i staklenim oknima. U desnom zidu zimske hašte su vrata koja vode u haštu. Kroz staklene zidove vide se obrisi tmurnog jjordskog pejzaža, titonulog u jednoličnu kišu.

Engstrand stoji na haštenskim vratima. Lijeva noga mu je malo iskrivljena; na donu čizme ima drveni dodatak, Regina, sa praznom kanticom za zalijevanje cvijeća u ruci, sprečava ga da ude.

REGINA (prigušenim glasom): Sta hoćeš? Ne miči ses mjesta. Sve (kapa vlaga s tebe. ENGSTRAND: Kišica našeg

Gospoda je to, dijete moje! REGINA: E, vražja je to kiša! ENGSTRAND: iBtise bože, kakve su to riječi, Regina.

(došepa nekoliko koraka u sohu) Ali šta sam ono htioda kažean — REGINA: Ne lupaj tom nogom, čovječe! Mladi

gospodingore leži i spava. ENGSTRAND: Još ležd i spava? Usred

bijela dana? REGINA: Sta se to tebe tiče! ENGSTRAND: Sinoć sam bio na neukoj pijanki — REGINA: E, to ti vjerujem.

9»131

ENGSTRAiND: Da, dijete moije, mi ljudi imamo svoje sla-ibosti —

REGINA: Da, svakako!ENGSTRAiND: — a, vidiš, toliko je isikušenja na ovome

svijetu; ali, sam .bog zna, da sam već u rano juitro, u ipola šest, ibio na svom poslu.

REGINA: Pa dobro — ali sad gledaj da se iagsulbiš. Neću da stojim ovdje kao da imam s tobom rendez-vous.

BNGSTRAND: Sta to nećeš da imaš?REGINA: Neću da te ovdje ko vidi. Dakle, sad pult pod noge.ENGSTRAiND (dođe nekoliko koraka hliže): Da znaš da neću

otići prije nego što s tobom ne porazgovarasm. Danas (popodne završavam svoje iposao dolje u školskoj zigradi, a onda ću gledati da još večeras parobrodom stignem kući.

REGINA (mrmlja): Sretan ti put!ENGSTRAND: Hvala lijepa, dijete moje. Vidiš, sutra treba da

se posveti azil i tada će vjerovatno opet poteći opojna pića na sve strane. Pa, ndka niko ne kaže za Jakoba En^^tranda da ne može ostati čvrst kad naiđe iskušenje.

REGINA: Ha!ENGSTRAND: A sutra će se ovdje sastati toliko finih ljudi.

Očekuje se i pastor Manders iz grada.REGINA: On dolazi već danas.ENGSTRAND; Eto vddiš. Dovraga — znaš, baš njemu neću

da dajem povoda za predbacivanje.REGINA: Aha! To je, daikle!ENGSTRAND: Sta je —?REGINA (gleda ga oštro): Na šta to opet hoćeš da navu-češ

pastora?ENGSTRAND: Pst! Pst! Ti baš nisi pri zdravoj pameti! Ja da

navučem pastora? Ma ne, pa pastor je uvijeik bio isuviše dobar prema meni. Nego šta sam ono htio da ti kažem — dakle, kako rekoh, večeras opet putujem kući.

REGINA: M o j blagoslov imaš.

ENGSTRAND: Da, ali ja bih htio i tebe da povedem, Re-igina.

REGINA (otvorenih usta): Mene? '— Ma šta kažeš?ENGSTRAND: Kažem da hoću tđbe da povedem kući.REGINA (podrugljivo): E, pa, malo ćeš pričekati ddk mene

nagovoriš.ENGSTRAND: To ćemo još vidjeti.REGINA: E, pa, možeš biti siguran da ćemo to još vidjeti. J a

koja sam odrasla kod gospođe komornika Alvin-ga —? J a koja sam skoro kao rođeno dijete u ovoj kući —? J a da idem tebi? U jednu takvu kuću? Fuj, đavole!

ENGSTRAND: Dovraga, šta to treba da znači? Suiprot-stavljaš se vlastitom ocu, ti, gudko!?

REGINA (mrmlja): A koliko si puta rekao da te se ja ne tičem?ENGSTRAND: Koješta, ne obaziri se sad na to —?REGINA: A koliko si me samo puta izgrdio i rekao da sam —?

Fi done!ENGSTRAND: Ne, bog dragi zna da nikad nisam upotreb-

ljavao proste riječi.REGINA: O! Znam ja vrlo dobro koju si ti riječ upotrebljavao.ENGSTRAND: Možda, ali i to je bilo uvijek samo kad sam bio

malo — hm. Toliko je iskušenja na ovome svijetu, Regina.REGINA: Uh!ENGSTRAND: Ili onda kad bi se tvoja majka počela praviti

važna. Pa morao sam i ja imati nešto čime bih je ljutio, idijete moje. Nije ona bila nizašta. (Imitira) »Pusti me, Bngstrande! Pusti me na minu! Ja sam tri godine služila kod komornika Alvinga na Rosenval-du — jesam!« (Smije se) O, bože, bože, bože! Nikad nije mogla da zaboravi da je kapetan postao komor-nik za vrijeme njenog službovanja.

REGINA: Jadna majka — prerano si je u smrt otjerao.ENGSTRAND (uspravi se): Da, zna se, za sve sam uvijek ja

kriv.

132 133

REGINA (okrene se, poluglasTw): Uh! Pa orada ova noga!ENGSTRAND: Sta ks^eš, dijeite mjoge?REGINA: Pied de mouton!ENGSTRAND: To je sigurno engleski?REGINA: Da.ENGSTRANiD: Nara vino, ovdje si svašta naučila i to nam sad

može dobro doći, Regina.REGINA (poslije kraće pauze): A šta to, zapravo, namjeravaš

sa mnom u gradu?ENGSTRAND: Kaiko možeš i da pitaš, šta to namjerava jedan

otac sa svojim jedinim djetetom? Pa zar ja nisam losamljen i naipušten udovac?

REGINA: Ah, samo ne pooinji s talkvim bnbljarijama. Zašto hoćeš da budem s tobom u gradu?

ENGSTRAND: Pa, reći ću ti, htio bih da započnem nešto novo.REGINA (zvizne): Cesto si ii to polkušavao pa je uvigek bilo

naopalko.ENGSTRAND: Da, ali ovaj puta ćeš vidjeti, Regina! — Nek

me đavo odnese ako —REGINA (udari nogom): Ne psuj!ENGSTRAND: Doibro, doibro. Tu, bogami, imaš pravo, dijete

moje! Nego šta ono htjedoh da ikažem — ja sam ovdje radeći na novom azilu lijepu svoticu ostavio na sitranu.

REGINA: Tako? Pa to ti je dobro.ENGSTRAND: U šta bi čovjelk i potrošio ovdje kod seljaka to

malo svoje crkavice?REGINA: Da, pa onda?ENGSTRAND: Pa, vidiš, sad imam namjeru da novac uložim

u nešto što se isplati. Mislio sam tako neku vrstu paTisiona za pomorce —

REGINA: Uh!ENGSTRAND: Sasvim fini pansion, znaš, ne neki svinjac za

mornare. Nebesa, da, to bi moralo biti nešto za kapetane brodova i kormilare i — za stvarno fine mušterije.

REGINA: A tu bi ja trebala da —?

ENGSTRAND: Da mi pomogineš, dabome. Samo tako, svo-jom pojavom — ti to već shvataš. Prokletstvo, ne bi ti to bilo teško, dijete moje. Biće ti sve onako kako ti želiš.

REGINA: Da — svakako!ENGSTRAND: A žena mora biti u takvoj kući — to je jasno

kao dan. Jer uveče mora biti i malo zabave sa pjesmom i plesom i tako dalje. Ne zaboravi da su to pomorci koji su putovali po velikim morima, (priđe bliže) Nemoj biti gluipa, Regina, da sama sebi staješ na puit. Kud to ntiožeš odavde stići? Sta imaš od toga što te je milostiva gospođa toliko mazila? čujem da treba ti da paziš na one bitanige u novom azilu. Zar je to za tebe? Zar si na to spala da se do smrti izmučiš za te prljave dripce?

REGINA: Ne, kad bi bilo po mojoj želji, onda — no, to još može i doći. To još može doći!

ENGSTRAND: Sta to još može doći?REGINA: Ništa, to se tebe ne tiče. — Je li to mnogo novaca

što si stavio na stranu?ENGSTRAND: Sve u svemu moglo bi biti sedam-osam

stotima kruma.REGINA: Nije nimalo loše.ENGSTRAND: Za početak će biti dovoljno, dijete moje.REGINA: I ne misliš da meni usitupiš nešto od tog novca?ENGSTRAND: Ne, bogami, to ne mislim.REGINA: Nećeš mi poslati ni toliko da kupim neki bijedni

materijal za haljinu?ENGSTRAND: Samo ti pođi sa 'mnom u grad i ostani sa

mnom, pa ćeš imati haljina koliko god hoćeš.REGINA: Pih! To bih mogla da radim i na svoju ruku da mi se

hoće.ENGSTRAND: Ne, Regina, bolje je da te vodi očeva ruka. Ja

sad mogu ida imam lijepu kuću u Maloj luci. Zato ne treba mnogo gotovog novca, a to bi mogla biti neka vrsta doma za pomorce.

REGINA: Ali ja neću s tobom! Neću nikakvog posla s tobom. Idi ti svojim putem!

134 135

ENGSTRAND: Neka me đavo odnese ako ti i ostaneš dugo sa mnom, dijeite moje. Ah, nažalost! Kad bi se samo znala ponašati kako treba. Tako zgodna djevojka kakva si postala zadnjdh godina -—

REGINA: Pa?ENGSTRAND: Pa ne bi dugo poitrajalo, a došao bi kakav

kormilar ili čak ka(petan —REGINA: Za taikvog se ja ne bih ni udala. Pomorci nemaju

savoir vivre.ENGSTRAND: Sta to nemaju?REGINA: Kažem, poznajem ja pomorce. To nisu prilike za

udaju.ENGSTRAND: Pa i ne moraš se udavati. To se i ovako isplati.

(Povjerljivije) On — Englez — onaj sa luk-suane jahte — taj je dao trista Sipecijalnih talira — a ona, ona nije bila ništa ljepša od tdbe.

REGINA (na njega): Guibi se!ENGSTRAND: De, de, nećeš me valjda sjoš i udariti.REGINA: Hoću! Udariću te ako taiko govoriš o majci. Guibi

se, kad ti kažem! (gura ga prema vrtnim vratima) 1 ne lupaj vratima, jer mladi gospodin Al-ving —

ENGSTRAND: — spava, naravno. Čudnovato koliko se ibrineš za mladog gosipodina Alvinga — (Tiše) Hoho! Neće valjda taj —?

REGINA: Napolje! I to smjesta! Ti si uvrnut, čovječe! Ne, ne tim putem. Otud će doći pastor Manders. Ti niz kuhinjske stepenice.

ENGSTRAND (nadesno): Evo, odlazim ja, odlazim. A ti malo porazgovaraj s ovim čovjekom što dolazi. Taj će ti već kazati šta je svako 'dijete dužino svome ocu. Jer, vidiš, ipak sam ja tvoj otac. To ti mogu i iz crkvene knjige dokazati. (On izlazi na druga vrata koja mu Regina otvara i

zatvara ih za njim.Regina se žurno pogleda u ogledalo, hladi se maramicom

i popravlja ovratnik; onda se opet počne baviticvijećem.

Manders u ogrtaču i s kišobranom; preko ramena nosimalu putnu torbu; ulazi kroz baštenska vrata u zimskubaštu.)MANDERS: Dobar dan, djevojko Engstrand.REGINA (okreće se radosno iznenađena): Gle, pa tu je

gospodin pastor! Dobar dan. Zar je parobrod već stigao?MANDERS: Ovog trena. (Ide kroz zimsku baštu) Ovo kišno

vrijeme što danima traje — b^ je teško.REGINA (slijedi ga): Ali za zemljoradnika je ovo vrijeme

pravi blagoslov, gosipodine pastore.MANDERS: Tu, naravno, imate pravo. Mi gradski ljudi tako

malo na to mislimo. (Hoće da skine ogrtač.)REGINA: Mogu li vam pomoći? — Evo — evo! Kako je

mdkar! Odmah ću ga objesiti u predsoblju. I kišobran — njega ću otvorditi da se suši.(Ona odlazi sa stvarima na druga vrata desno. Manders

skida torbu i šešir i stavlja ih na stolicu. U međuvremenu Regina dolazi ponovo.)MANDERS: Ah, baš je dobro naći se pod krovom i zaklonom.

No, ovdje na imanju su sigurno svi dobro i zdravo?REGINA: Da, hvala lijepo.MANDERS: A ima i dosta posla za sutrašnji dan, zar ne?REGINA: Da, sve se mora pripremiti.MANDERS: Nadam se da je gospođa Alving kod kuće?REGINA: Da, naravno; otišla je gore da skuha čokoladu za

mladog gospodina.MANDERS: Da, recite — čuo sam još dolje u pristaništu da je

Osvald tu.REGINA: Stigao je prelkjuče. A tek danas smo ga oče-ikivali.MANDERS: Nadam se da je svjež i čio?REGINA: Hvala Ii!Jqpo, tako je. Ali strašno je umoran od

puta. Putovao je bez prekida čak iz Pariza. — Čitav put je prešao u jednom istom vozu. Mislim da je sad malo zaspao. Zato moramo tiše govoriti.

MANDERS: Pst! Bićemo sasvim tihi.

136 137

REGINA (namještajući fotelju kraj stola): Tako, izvolite sjesti, gospodine pastore, i smjestite se udobno. (On sjeda. Ona mu dotura stoličicu pod noge) Taiko —! Je li Vam dobro, gospodine pastore?

MANDERS: Hvala, hvala, izvrsno mi je. (Posmatra je) Znate šta, djevojko Engstraind — čini mi se da ste baš porasli, od kad sam vas posljednji put vidio.

REGINA: Mislite, gospodine pastore? Milostiva gospođa kaže da sam postala punija.

MANDERS: Punija? No da, malo možda — baš kao što tr^ba. (Kratka pauza.)

REGINA: Treba li da odem po milostivu gospođu?MANDERS: Hvala, hvala, nije nikakva žurba, drago morje

dijete. — Pa, recite imi sad, dobra moja Regina, kako je vašem ocu ovdje?

REGINA: Hvala, gospodine pastore, nije mu loše.MANDERS: On me je poftražio kad je zaidnji put bio u gradu.REGINA: Stvarno? Uvijek je tako sretan kad može raiz-

govarati s gospodinom pastorom.MANDERS: A i vi iga sigurno često abilaizite tamo dolje?REGINA: Ja? Da, da, odem, kad god imam vremena. —MANDERS: Kao čovjek, vas otac nije od najjačih, djevojko

Engstrand. Trebala bi mu neka čvrsta nika da ga vodi.REGINA: Ah, da, to bi nelkako bila istina.MANDERS: Tvdba da ima kraj sebe nekog kome je na-

klon(jen, do čijeg mu je mišljenja stalo. I sam je to tako islkreno priznao kaid je zadnji put bio kod mene.

REKJINA: Da, i meni je govorio nešto sličino. Ali ne znam kako bi gospođa Alving bez mene — i to baš said kad treba da vodimo novi azil. A i ja bih vrlo nerado otišla od gospođe Alvinig; uvijek je bila tako dobra prema meni.

MANDERS: Ali dužnost kćerke, moja dobra djevojko. — Naravno, morali biste prvo dobiti pristanak gospođe Alving.

REGINA: Ali ja ne znam ni je li to pristojno, da ja u ovim godinama vodim domaćinstvo jednom samou.

MANDERS: Sta! Pa, draga djevojko Engstrand, riječ je o vašem vlastitom ocu!

REGINA: Da, možda je tako, a ipak —. Da, kad bi to bila dobra kuća i sasvim realan gosipodar —

MANDERS: Ali, draga moja Regina —REGINA: — neko kome bih i ja bila naklonjena, u koga bih

mogla da se pouzidam, kome bih bila kao kćerka —MANDERS: Da, ali, drago moje dobro dijete —REGINA: — onda bih vrlo rado pošla u grad. Ovdje napolju je

sve tako strašno samotno — pa vi i sami znate, gospodine pastore, šta znači biti sam na svijetu. A ja mogu da kažem da sam hitra i voljna da radim. Da ne znate vi neko mjesto za mene, gospodine pastore?

MANDERS: Ja? Zaista, ne, ne znam nikakvo.REGINA: Ali dragi, dragi gospodine pastore — sjetite se

mene, ako nekad —MANDERS (ustaje): Da, to zbilja hoću, djevojko Engstrand.REGINA: Jer ako ja —MANDERS: Hoćete li sada biti tako ljubazni da odete po

gospođu Alving?REGINA: Ona će ^odmah biti ovdje, gospodine pastore.

(Odlazi lijevo.)MANDERS (seta tamo-amo po sohi, u pozadini malo zastane

s rukama na leđima i gleda napolje u vrt. Onda se vrati u blizinu stola, uzme u ruke knjigu, pogleda naslovnu stranu, ustukne, a onda razgleda još neke): Hm — zar tako?! (Gospođa Alving ulazi na desna vrata. Regina je prati

i odmah zatim izađe na prednja vrata desno)GOSPOĐA ALVING: (pruža Mandersu ruku): Dobro došli,

gospodine pastore.MANDERS: Dobar dan, milostiva gospođo. Tu sam, dakle,

kao što sam obećao.

138 139

GOSPOĐA ALVING: Uvijek tačan kao sat.MANDERS: A vjerujte mi, uopšte nije bilo laiko da se otrgnem.

Toliike komisije i službe u kojima sjedim —GOSPOĐA ALVING: Utoliko je još ljepše od vas što^ ste došli rano.

Tako možemo i prije ručka obaviti poslove. Ali gdje vaim je kofer?

MANDERS (brzo): Maje stvari su dolrje kod bakalina. Tamo ću prenoćiiti.

GOSPOĐA ALVING: (prikriva smiješak): Zar vas se stvarno ni ovaj puta ne može nagovoriti da prespavate kod mene?

MANDERS: Ne, ne, poštovana gospođo. Uostalom, najsrdačnije zahvaljujem. Ostaću itamo dolje, ka!ko sam navilkao. Tako mi je zgodnije, kad opet budem morao na palulbu.

GO)SPOĐA ALVING: Pa, kako gad želite. Ali inače mislim ipak, nas dvoje starih ljudi —

MANDERS: Ne, nemojte se tako šaliti. Danas ste, naravno, zadovoljni iznad svega. Prvo, jer je sutra slavlje, a drugo, što opet imate svog Osvalda.

GOSPOĐA ALVING: Da, kakva sreća, zar ne? Već su prošle dvije godine otkako je posljednji put bio kod kuće. Ali sad je obećao da će ostati kod mene preko cijele zime.

MANDERS: Je li? Obećao je? Pa to je baš lijepo od njega. Jer, mora da je mnogo privlačndje žlvjeiti u Rimu i Parizu, mogu da zacmisliim.

GOSPOĐA ALVING: Ali, vidite, o v d j e mu je majka. Moj dragi, divini dječak — iipalk on ima osjećaja za svoju majku!

MANDERS: Bilo bi to žalosno, kad bi odvojenost i bavljenje stvarima kao što je umjetnost bile u stanju da otupe taiko prirodna osjećanja.

GOSPOĐA ALVING: Svaikako. Ali ne, s njim, zaista, neće biti takve nevolje. Baš me zanima, hoćete li ga vi prqp>oznati. Uskoro će sići. Malo je prilegao na sofu da se odmori. — Ali sjedite, idragi moj gospodine pastore.

MANDERS: Hvala lijepo. Dozvoljavate —?GOSPOĐA ALVING: Ali naravno. (Sjeda za sto.)MANDERS: Dobro. A sad pazite — (Ode do stolice na kojoj je

putna torba, vadi iz nje paket papira, sjeda s druge strane stola i oslobađa mjesto za papir) Dakle, evo prvo — (Zastane) Gospođo Alving, otkud ove knjige o v d j e ?

GOSPOĐA ALVING: Ove knjige? To su knjige koje ja č i t a m .MANDERS: Takve knjige vi atate?GOSPOĐA ALVING: Naravno da čitam.MANDERS: Zar se osjećate bolji i sretnija s lektirom ove vrste?GOSPOĐA ALVING: Kao da sam, u izvjesnoj mjeri, mirnija.MANDERS: Čudno. U kojoj mjeri?GOSPOĐA ALVING: Pa, tu nalazim nešto kao objašnjenje i potvrdu

za mnogo toga o čemu sam i sama razmišljala. To je, naime, čudno, gospodine pastore, zapravo nema ništa novo u tim knjigama; tu je samo ono što svijet uglavnom misli i vjeruje. Samo svijet uglavnom nije načisto s tim, neće to da prizna.

MANDERS: Ali, dragi bože! Zar vi ozbiljno vjerujete da svijet —?GOSPOĐA ALVING: To svakako vjerujem.MANDERS: Da, ali valjda ipak ne ovdje na selu? Ne ovdje kod nas?GOSPOĐA ALVING: O, naravno, i ovdje kod nas.MANDERS: Pa, onda moram da kažem —!GOSPOĐA ALVING: Uostalom, šta vi to imate da prigovorite ovim

knjigama?MANDERS: Da prigovorim? Vi valjda ne mislite da se ja bavim

ispitivainjem ovakvih proizvoda?GOSPOĐA ALVING: Dm gim riječima vi i ne pozinajete to što

proklinjete?MANDERS: Ja sam dovoljno čitao o ovakvim knjigama da ih mogu

osuditi.GOSPOĐA ALVING: Da, ali vaše vlastito mišljenje —

140141

MANDERS: Draga gospođo Alving, ima nekih slučajeva u životu kad se moramo na druge osloniti. To je tako na ovome svijetu i taiko je dobro. Sta bi ina)če bilo od IjudsOcog dništva?

GOSPOĐA ALVING: Da, da, — možda imate pravo.MANDERS: Uostalom, ja nikaiko ne poričem da takve knjige

mogu da budu i privlačne. Ne mogu vam ni zamjeriti što želite da se upoznate s diihovnim strujanjima koja ipostoje vam u velikom svijetu — kuda ste i svog sina pusitili da tako duigo putuje. Ali —

GOSPOĐA ALVING: Ali —?MANDELEIS (spušta glas): Ali o tome se ne govori, gospođo

Alving. Niko nije dužan da svakom pojedinom čovjeku polaže račune o tome šta čita i šta misli u svoja četiri zida.

GOSPOĐA ALVING: Naravno da ne, i ja sam tog mišljenja.MANDERS: Pomislite samo koliko ste obzira dužni ovom

azilu koji ste odlučili da podignete u ono vrijeme, kad su se vaši pogledi o duhovnim stvarima jako razlikovali od sadašnjih — koliko j a mogu da prosudim.

GOSPOĐA ALVING: Da, da, to bez daljnjeg priznajem. Ali mi smo htjeli o azilu —

MANDERS: Htjeli smo govoriti o aizilu, dabome. Dakle, malo pažnje, dobra gosipođo. Da pređemo na naše poslove. (Otvara kovertu i vadi neke papire) Vidi/te li ovo?

GOSPOĐA ALVING: Dokumenta?MANDERS: Sva su tu i u najboljem redu. Vjerujte mi, bUo je

teško da ih doibijean pravovremeno. Morao sam ih formalno prisiliitii. Vlasti su gotovo mučno savjesne kad se radi o rješenjima. Ali sad ih evo imamo (lista po svežnju). Vidite, ovo je ustupnica koja je unesena i u gruntovnicu za imanje Solvik koje pripada gospodi Roizenvald, zajedno sa novim zgradama privatnih kuća, Škole, učiteljskih stanova i kapele koja se tamo nalazi. A evo i potvrde legaita i zaduž-

142

binskih pravila. Vidite, molim vas — (Čita) »Pravila djeiojeg doma '2^dužbina kapetana Alvinga' —«

GOSPOĐA ALVING (gleda dokument): To je, dakle.MANDERS: Za naslov sam uzeo titulu kaipetan, a ne ko-

mornik. Kapetan ne zvuči tako bahato.GOSPOĐA ALVING: Svaikafco, kako vi mislite.MANDERS: A evo i štedne knjižice sa ukamaćenim kapitalom

koji je predviđen da pokrije troškove uzdržavanja azila.GOSPOĐA ALVING: Hvala lijepo. Ali budite tako dobri pa je

zadržite, tako je zgodnije.MANDERS: Vrlo rado. Ja mislim da novac za sada još

ositavimo u štedionici. Kamatna stopa, doduše, nije bog zna šta: četiri procenta za pola godine. Ako bi se kasnije moglo doći do neke dobre založne obliga-cije — razumljivo da bi prvi prioritet i papir morao biti nesumnjivo siguran — može se o tome dalje razgovarati.

GOSPOĐA ALVING: Da, da, gospodine pastore, to sve vi bolje razumijete.

MANDERS: U svalkom slučaju ja ću se raspitati. — A sad još nešto što stalno hoću da vas pitam.

GOSPOĐA ALVING: A to je?MANDERS: Treba li da osiguramo zgrade azila ili ne?GOSPOĐA ALVING: Pa naravno da moraju biti osigurane!MANDERS: Samo strpljenja, poštovana gosipođo. Moramo to

malo pobliže osmotriti.GOSPOĐA ALVING: Kod mene je sve osigurano: i zgrada, i

pokretna imovina, i žetva i inventar.MANDERS: Razumljivo. Na vašem vlastitom iposjedu. To i ja

radim — prirodno. Ali ovdje, vidite, stvari stoje sasvim drugačije. Azil treba, tako reći, da bude po-svećen jednom višem životnom zadatku.

t^OSPOĐA ALVING: Da, ali ako —MANDERS: Sto se mene lično tiče, ja se, zaista, nimalor-^c^^^^^ protivio da se osiguramo za svaki slučaj —GOSPOĐA ALVING: Pa to i ja mislim.

143

im

MANDER'S: — ali kako ćemo s raspoloženjem ljudi iz ove sredine. Njih vi bolje ipozinajete nego ja.

GOSPODA ALVING: Hm — raspoloženje —MANDERS: Ima li ovdje znaitan broj onih koji imaju pravo da kažu svoje

mišljenje — koji stvarno imaju pravo na to mišljenje i ikoiji bi se mogli usprotiviti?

GOSPOĐA ALVING: Sta podrazumijevate pod tim pi-a-vom da kažu svoje mišljenje?

MANDERS: Pa prije svega mislim na ljude koji su na talko nezavisnim i uticajnim položajima da nikad nije na odmet ako se njihovo mišljenje uvaži.

GOSPODA ALVING: Ima ih ovdje raznoraznih koji bi se možda usprotivili ako —

MANDERS: No, vidite! U gradu ih ima mnoštvo. Pomislite samo na mnoge pristalice mog kolege! Moglo bi se, zaista, lako iđoći do zakljusoka da ni vi ni ja nemamo pravog povjerenja u višu volju.

GOSPODA ALVING: Ali šta se vas tiče, dragi gospcKiine pastore. Vi ste svakaiko uvjereni da —

MANDERS: Da, znam, znam — ja imam svoje čvrsto unutrašnje uvjerenje, to je svakako istina. Ali uprkos tome ne bismo mogli spriječiti kriva i štetna tumačenja. A ova bi opet lako mogla da poremete djelatnost samog azila.

GOSPODA ALVING: Ako se to može desiti, onda —MANDERS: Takođe ne mogu a da ne pomenem i teški — da, gotovo bih

rekao mučni položaj u kome bih se ja sam mogao naći. U vodećim krugovima u gradu postoji veliko interesovanje za ovo pitanje azila. Pa azil je djelomično osnovan i u korist grada i nadajmo se da će u velikoj mjeri doprinijeti da se olakša komunalna pomoć sirotinji. Ali pošto sam ja bio vaš savjetnik i brinuo se za poslovni dio stvari, to se plašim da će zavidljivci prije svega mene naipasti —

GOSPODA ALVING: Da, tome se ne smijete izlagati.MANDERS: A da i ne pominjem napade koje bi neki listovi i novine bez

svake sumnje -usmjerili protiv mene —

GOSPODA ALVING: Dosta, dragi pastore, ovi obiziri su odlučujući.MANDERS: Dakle, nećete da se osigura?GOSPODA ALVING: Ne, ostavimo tako.MANDERS (zavali se u stolicu): Ali ako se jednom d o-g o d i neka

nesreća? Nikad se ne zna. — Da li biste mogli da nadoknadite štetu?GOSPOĐA ALVING: Ne, to vam otvoreno kažem — to ne bih mogla ni u

kojem slučaju.MANDERS: Da, ali znate li, gospođo Alving, onda zapravo preuzimamo

značajnu odgovornost.GOSPOĐA ALVING: Mislite li da možemo drugačije?MANDERS: Ne. To je baš to. Zajpravo ne možemo drugačije. Ne smijemo

se izlagati nikakvim krivim sudovima. I ne smijemo nipošto izazivati neraspoloženje u opštini.

GOSPOĐA ALVING: Vi kao svećenik svakako ne.MANDERS: I ja zaista vjerujem da se možemo pouzdati da će sreća biti uz

jedan ovakav zavod — da, biće on pod posebnom zaštitom.GOSPOĐA ALVING: Nadajmo se, gospodine pastore.MANDERS: Hoćemo li, dakle, pri ovome i ostati?GOSPOĐA ALVING: Da, sigurno.MANDERS: Dobro. Kako vi hoćete. (Bilježi) Dakle — ne osigurati.GOSPOĐA ALVING: Uostalom, baš čudno što upravo danas govorite o

tome —MANDERS: Cesto sam to htio da vas pitam —GOSPODA ALVING: — jer je juče skoro izibio požar.MANDERS: Sta kažete?GOSPODA ALVING: Pa nije se ništa dogodilo. Samo se u stolariji

zapalila blanjevina.MANDERS: Tamo gdje radi Engstrand?GOSPOĐA ALVING: Da, kažu da je on često vrlo neoprezan sa šibicama.MANDERS: Taj čovjelk ima toliko toga u glavi — sve nelka iskušenja.

Bogu hvala sad, kako čujem, živi besprijekornim životom.

144 10 — 'Drame 145

GOSPOĐA ALVING: Tako? Ko to kaže?MANDERS: Sam me je u to uvjeravao. A ipak je on i vrijedan

radnik.GOSPODA ALVING: O, da, samo dok je trijezan —MANDERS: Da, ta žalosna slabost! Ali ponekad je, kaže,

prisiljen na to zibog svoje bolesne noge. Sasvim me je ra2aiježio kad je ono zadnji put bio u gradu. Do-

' išao je do mene i prosto nije znao kako da mi zahvali što sam mu ovdje našao posao, pa može da bude sa Reginom.

GOSPOĐA ALVING: Ali on je ne viđa često.MANDERS: O, naprotiv, razgovara s njom svaki dan, sam mi

je to rekao.GOSPOĐA ALVING: No, da, može biti.MANDEiRS: On jasno osjeća da mu treba neiko ko će ga

suBdržati kad padne u isikuišenje. To je ono što je lijepo kod Jakoba Engstranda što tako bespomoćno dođe čovjeku i sam sebe optužuje i prianaje svoje prestupe. Kad je zadnji put bio kod mene i govorio mi — Cujite, gospođo Alving, ako njegovo srce zahtijeva da Regina buide kraj njega —

GOSPOĐA ALVING (hrzo ustaje): Regina!MANDERS: — onda se vi tome ne biste smjeli suprot-stavdti.GOSPOĐA ALVING: Tome ću se svakalko s^protstaviti. A osim toga — Regina će dobiti namještenje u azilu. MANDERS: Ali pomislite ipak — on joj je otac —GOSPOĐA ALVING: Ah, znam ja najbolje, kakav joj je om

otac bio. Ne, njemu se ona s mojim pristankoon nikad neće vratiti.

MANDERS (ustaje): Ali, dobra gospođo, ne budite tako žestoki. Zaista je tužno kalko vi Engstranda ne shvaćate. Čini se kao da ste užasnuti —

GOSPOĐA ALVING: (mirnije): Svejedno. Ja sam Reginu uzela sebi i kod mene će i ostati. (Osluškuje) Tiše, dragi pastore, dosta s tom temom. (Lice joj se ozari)

Oujte! Evo Osvald silazi niiz stepenice. Sad ćemosamo njemu obratiti pažnju!(Osvald u lakom ogrtaču sa šeširom u ruci ulazi na

lijeva vrata. Puši lulu)OSVALD (zastaje na vratima): Ah — pardon — mislio sam

da su gospoda u radnoj sobi. (Dolazi hliže) Dobar dan, gospodine pastore.

MANDERS fbulji u njega): A —! Pa to je čuidno —GOSPOĐA ALVING: No, — šta kažete za ovog ov-d j e,

pastore?MANDERS: Kažem — kažem — pa to je zaista —?OSVALD: Da! To je zaista izguihljeni sin, gospodine pastore.MANDERS: Ali, dragi moj mladi prijatelju —OSVALD: Pa, doibro, recimo sin koji se vratio kući.GOSPOĐA ALVING: Osvald misli na ono kako ste se vi

protivili da postane silikar.MANDERS: Ponekad čovjeka zabrinu nečiji koraci, a poslije

ipak — (Potrese mu ruku) Pa, dobro došli! Dobro došli! Dragi moj Osvalde — valjda vas smijem zvati imenom?

OSVALD: Da. kalko biste me to zvali drugačije?MANDERS: Lijepo. Sta sam ono htio da kažem, dragi moj

Osvalde — nemojte samo misliti da ja bezuslov-no proklinjem umjetnički stalež. Pretpostavljam da ih ima mnogo i u to^m staležu koji uinutra u seibi sa-čiuvaju nepokvarenu dušu.

OSVALD: Pa, nadajmo se.GOSPOĐA ALVING (šija od radosti): A ja poznajem jednog

koji je i unutra i izvana nepokvarena duša. Pogledajte ga samo, gospodine pastore!

OSVALD fšetfca po sohi): Da, draga majko. Dobro, dobro —MANDERS: Pa, razumljivo — to se ne da sakriti. A vi ste već

postali i poznato ime. Novine su vas često pominjale i to u vrlo povoljnom smislu. Da, to jest, u posljednje vrijeme kao da su zašutjele.

146 10* 14';

OSVALD (stoji kraj cvijeća): U posljednje vrijeme nisam više smio da đliikam tako mmogo.

GOSPOĐA ALVING: I siiikar se u međuvremenu mora odmoriti.

MANDERS: Shvatam. Onda se priprema i skuplja snage za nešto veliko.

OSVALD: Da. — Majko, zar nećemo uskoro jesti?GOiSPOĐA ALVING: Za manje od pola sata. Ima apetit,

hvala bogu.MANDERS: I duhan mu prija.OSVALD: Našao sam očevu lulu gore u sobi i onda —MANDERS: Aha, to je bHo to.GOSPOĐA ALVING: Sta to?MANDERS: Kad je Osvald ušao u sObu sa lulom u usiti-ma,

bilo mi je kao da vidim njegovog oca, živog pred sobom.OSVALD: Stvarno?GOSPOĐA ALVING: Kako možete tako nešto reći! Pa Osvald

je sav na imene.MANDERS: Može biti. Ali tu je jedna crta u uglu usta, nešto

oko usana, što na dlaku podsjeća na Alvinga — barem sada kad puši.

GOSPOĐA ALVING: Nikako. Ja mislim da Osvald prije ima nečeg svećeničkog oko usta.

MANDERS: O, da! O, da! Mnoge moje kolege imaju sličnu crtu.

GOSPOĐA ALVING: A sad ostavi tu lulu, dragi dječače, neću da mi ovdje zadimiš.

OSVALD (učini to): Rado. Htio sam je samo isprobati jer sam jednom kao dijete iz nje pušio.

GOSPOĐA ALVING: Ti?OSVALD: Da. Bio sam još sasvim mali. Ali sjećam se jedne

večeri, došao sam tati u sobu, a on je bio tako veseo i razuzdan.

GOSPOĐA ALVING: Ah, ne sjećaš se ti ničeg više iz tog doba.

OSVALD: Naprotiv. Taono se sjećam da me je on posadio sebi na koljena i dao mi lulu da piišim. »Puši,

dječače«, govorio je — »puši snažno!« I ja sam pušio šito sam mogao bolje, dok nisam osjetio da sam blijed i da mi sa čela cure krupne kapi znoja. A on se smijao iz sve snage —

MANDERS: To je vrlo neobično.GOSPOĐA ALVING: Dragi prijatelju, to je Osvald samo

sanjao. OSVALD: Ne, majko, to nikako nisam sanjao. Jer onda

— zar si t o zaboravila — onda si ti došla i odnijelame prdko u dječju sobu. Tamo mi je bilo zlo i vidiosam da si ti plakala. — Zar je tata često zibijao takvešale?

MANDERS: U svojoj mladosti bio je on neobično veseo čovjek.

OSVALD: A ipak je toliko toga stvorio u životu. Toliko dobrog i korisnog, a nije čak ni ostario.

MANDERS: Da, vi ste stvarno naslijedili ime jednog vrijednog i časnog čovjeka, dragi moj Osvalde. Nadam se da će vam to biti podstrek —

OSVALD: Da, trebalo bi da tako bude.MANDERS: Svakako je lijeipo od vas što ste došli na njegov

dan pomena.OSVALD: Toliko još mogu učiniti za tatu.GOSPOĐA ALVING: I da mogu da ga zadržim tako dugo

— to je još najljepše.MANDERS: Kako čujem, ostaćete ovdje preko zime. OSVALD: Ostaču neodređeno vrijeme, gospodine pastore.

— Ah, divno je opet biti kod svoje majke.GOSPOĐA ALVING: Da, zar ne, sine?MANDERS (gleda ih tronuto): Rano ste otišli u svijet, dragi

moj Osvalde.OSVALD: Svakako. Ponetkad mislim da je bilo prerano.GOSPOĐA ALVING: Ah, to ne. Zdravom mladiću to samo

dobro čini. A naročito onome ko je jedinac. Taj ne treba da čuči uz tatu i mamu i bude razmažen.

148 149

MANDERS: To je veliko pitanje, gospođo Alving. Roditeljska kuća jeste i ostaje najbolje skrovište svakom djjetetu. OSVALD: Ja se potpuno slažem s gosipodinom pastorom. MANDERS: Pogledajte samo svog vlasititog sina. Možemo i 0 tome mirno govoriti u njegovom prisustvu. Kakve je to posljedice imalo za njega? Njemu je dvadeset šest ili dvadeset sedam godina, a nilkaid još nije imao prilike da uipozna sređen život i dom. OSVALD: Izvinite, gospodine pastore — ali tu ste u velikoj zabludi. MANDERS: Taiko? Ja sam mislio da ste se gotovo isključivo kretali u umjetni&kim krugovima. OSVALD: Pa i jesam.MANDERS: I to najviše s mladim umjetnicima. OSVALD: Pa da. MANDERS: Mislio sam da ti ljudi uglavnom nemaju sred-

sitava da osnuju porodicu, kuću i ognjište. OSVALD: Mnogo ih je koji nemaju sredstava da se žene,gospodine pastore. MANDERS: No, upravo to i ja kažem. OSVALD: Ali zato ipak nisu bez svog doma. Neki od njih ga i imaj u, i to vrlo sređen i vrlo ugodan dom. (Gospođa Alving napeto sluša, klimne glavom ali ne kaže ništa)

MANiDBRS: Ali ja ne govorim o neikom momačkom do-maćinistvu!. Pod domom ja podrazumijevom porodični dom

gdje živi muž sa svojom ženom i djecom. OSVALD: Da. Ili sa svojom djecom i majkom svoje djece. MANDERS (ustuknu,

zalomi rukama): Ali, milostivi bože —!OSVALD: Zašto?MANDERS: 2ivi zajedno sa — majkom svoje djece! OSVALD: Da, zar bi vam draže bilo da majku svoje djece — otjera?MANDERS: Vi, dakle, govorite o n e z a k o t n i t i m od-

nosima? O takozvanim d i v l j i m brakovima?

OSVALD: Nikad nisam vidio nešto naročito divlje u za-jedničkom životu tih ljudi.

MANDERS: Ali kako je moguće da jedan — jedan imalo pristojan čovjek ili jedna mlada žena može da živi takvim životom — pred očima čitavog svijeta!

OSVALD: Ali šta da rade? Siromašan, mlad umjetnik — siromašna, mlada djevojka. — Ženidba košta novaca. Sta, dakle, da rade?

MANDERS: Sta da rade? Da, gospodine Alving, ja ću vam reći šta treba da rade. Prije svega, trebalo je da se klone jedno drugog — to je trebalo da rade!

OSVALD: S takvim govorom nećete daleko stići kod mladih zaljubljenih ljudi od krvi i mesa.

GOSPOĐA ALVING: Ne, nećete daleko stići!MANDERS (nastavlja): I da vlasti trpe tako nešto! Da Itako

nešto može da se događa pred očima svijeta. (Okreće se gospođi Alving) Zar nisam imao razloga da budem zaibrinut za vašeg sina? U krugovima gdje je nesikriveni nemoral u punom jeku i gdje je već i korijen pustio.

OSVALD: Hoću da vam kažem nešto, gospodine pastore. Ja sam stalan gost nedjeljo^m u nekim od tih nesređenih doimaćinstava —

MANDERS: I to nedjeljom!OSVALD: Da, pa tad se zabavlja. Ali nikad tamo nisa-m čuo

neku neugodnu riječ niti saim bio svjedok ičega što bi se moglo nazvati nemoralnim. Ne, a znate li kad i gdje sam ja naišao na nemoral u umjetničkim krugovima?

MANDERS: Hvala bogu, ne znam.OSVALD: No, onda ću biti tako slobodan, da vam kažem.

Naišao sam na nemoral onda kad bi neki od naših primjernih muževa i očeva porodice došao u Pariz da se malo na svoj način zabavi — i onda nama umjetnicima učinio čast da nas potrti u našim siromašnim krčmama. Tu smo imali šta naučiti. T a gospoda su nam znala pričati o nekim mjestima i stvarima 0 kojima mi ne bismo nikad ni sanjali.

150 151

MANDEiRS: Sta?! Vi hoćete da kažete, da časni muževi iz našeg sela —

OSVALD; Zar niste nikad čuli kalko se ti časni muževi tuže na sve veći nemoral u inostranstvu, kad se apet vrate kući?

MANDBRS: Da, naravno. —OSVALD: Može im se mirno na riječ vjerovati. Ima među

njima stručnih ljudi. (Hvata se za glavu) Ah! — taj lijepi, taj divni život slobode tamo vani — da tako smije da se blati!

GOSPOĐA ALVING: Ne smiješ se ueibuđivati, Osvalde, to ti šikodi.

OSVALD; Imaš pravo, majko. Nije mi to zdravo. Ovaj proikleti umor, vidiš li? Pa, sad ću još malo prošetati prije jela. Oprostite, gospodine pastore, vi ne možete da se uživite u ovo, ali taiko je to sa mnom. (Ode na druga vrata desno)

GOSPOĐA ALVING: Jadni moj dječak —!MANDEEiS: Da, to već možete reći. Dotle je, dakle, došao!

(Gospođa Alving ga gleda i šuti)MANDERS (hoda tamo-amo): Sam se nazvao izgubljenim

sinom. Da, nažalost — nažalost!GOSPOĐA ALVING (gleda ga nepomično).MANDBRS: I šta vi kažete na sve ovo?GOSPOĐA ALVING: Kažem da Osvalld u svakoj riječi ima

pravo.MANDERS: Pravo? Pravo! S ovalkvim dokazima!GOSPOĐA ALVING: Ja sam ovdje u svojoj osamljenosti

došla na iste misli, got^podine pastore, ali nisam nikad imala hrabrosti da u to dimem. Pa, dobro, moj dječak će govoriti i za mene.

MANDERS: Vi ste žena vrijedna žaljenja, gosipođo Alving. Ali sad ću vam uputiti oi^biljnu riječ. Sad ne stoji pred vama vas potsilovođa i savjetnik niti pri-jateilj iz mladosti vaš i vašeg muža. — Sad ovo stoji svećenik — onako kako je stajao pred vama u onom času najveće zablude vašeg života.

GOSPOĐA ALVING: I šta ima da mi kaže svećenik?

MANDBRS: Prije svega, hoću da vam osvježim sjećanje, gosipođo Alving. Trenutak je dobro izabran. Sutra je desetogodišnji pomen vašem mužu. Sutra će biti otkriven spomenik njemu koji je otišao u vječnost. Sutra ću govoriti čitavom jatu otkupljenih — ali danas hoću da govorim samo vama.

GOSPOĐA ALVING: Dobro, gospodine pastore, onda go-vorite!

MANDERS: Sjećate li se da ste se poslije nepune godine vašeg ibraka našli na samom rulbu propasti? Da ste napustili svoju kuću i ognjište, — da ste pobjegli od svog muža — da, gospođo Alving, poibjegli, pobjegli, d da ste odbijali da mu se vratite, kdliko god vas je molio i preklinjao?

GOSPOĐA ALVING: Zar ste zaboravili kako sam se osjećala beskrajno nesretnom u toj prvoj godini?

MANDERS: Upravo to je pravi duh pobune, tražiti sreću u ovome životu. Kakvo pravo na sreću imamo mi ljudi? Ne, mi moramo vršiti svoju dužnosit, cijenjena gospođo! A vaša dužnost je bila da ostanete uz svog mtiiža koga ste jedanput izabrali i za koga ste bili vezani svetim vezama.

GOSPOLA ALVING: Vi vrlo dobro znate kalkav je život tada vodio Alving i kud je bio zabrazidio.

MANDERS: Znam vrlo dobro kakve su se glasine širile o njemu i ja sam, naravno, posljednji koji bi pohvalio njegov način života u 'mlađim godinama, ukoliko bi te glasine bile zasnovane na istini. Ali žena nije pozvana da bude sudi ja svome mužu. Vaša dužnost je bila da u skrušenosti nosite svoj križ koji vam je viša volja odredila. Ali mjesto toga, vi ste s gnušanjem odbacili od sebe taj križ, naptistili onoga koji se spoticao a koga ste morali poduprijeti, stavili ste na kodku svoje ime i dobar glas i — zamalo pa da uništite i glas nekih drugih.

GOSPOĐA ALVING: Nekih drugih? Valjda mislite j e d-n o g drugog.

152 153

MANDERS: Bilo je to nečuveno bezobzirno od vas štoste kod mene tražili utočište. GOSPOĐA ALVING: Kod

našeg svećenika? Kod našegikučnog prijatelja?

MANDERS: Upravo zato. — Da, zahvalite našem dragom Gosipodu bogu, što sam ja imao potrebne čvrstine — što sam vas odgovorio od vaše lude namjere i što mi je bilo dato da v^ vratim na put dužnosti i u kuću vašeg bračnog gospodara.

GOSPOĐA ALVING: Da, Manders, zaista, to vama treba da zahvalim.

MANDERS: Ja sam bio samo slaibo oruđe u ruci Svevišnjeg. I zar mije iz toga, što sam vas poitčinio vašoj idužnositi i poslušnosti — zar vam nije iz toga pro-izašao bogati blagoslov za čitav dalji život? Zar nije bilo sve onako kako sam vam i prorekao? Zar se nije Alving odrekao svojih zabluda, kaiko i dolikuje jednom miužu? Zar nije od tada živio s vama bes-prijelkorno i u ljubavi do kraja svog života? Zar nije postao ddbroičiinitelj za čitav ovaj kraj i zar nije i vas uzdigao tako da ste mu postepeno postali saradnica u svim njegovim poduhvatima? I to vrijedna sarad-^ nica. O, znam ja to, gosipođo Alving, i tu sam vam dužan pohvalu. — Ali sada dolazim do druge velike pogreške u vašem životu.

GOSPOĐA ALVING: Sta hoćete time da kažete?MANDERS: Isto onako kako ste ranije zanemarili dužnost

žene taiko ste kasnije zanemarili dužnosit majke.GOSPOĐA ALVING: A —!MANDERS: Duh samovolje je neizlječivo zavladao vašim

životom. Sve vaše težnje su se okrenule ka neobuzdanosti i bezakonju. Svaka spona vam je bila nepodnošljiva. Sve što vam je u životu padalo teško, vi ste odbacivali bez ikakvih obzira i savjesti kao nelki teret, s kojim smijete uraditi šta god hoćete. Kad vam nije odgovaralo da budete suipruga — vi ste napustila svoga muža. Kad vam je bilo teško da

ibudete majka, poslali ste svoje dijete od sebe — među tuđe ljude.

GOSPOĐA ALVING: Da, to je istina, to sam učinila.MANDERS: Ali zato ste mu postali tuđi.GOSPOĐA ALVING: Ne, ne, to nisam.MANDERS: J e s t e . M o r a l i ste. I kako bi bilo drugačije?

Razmislite dobro, gospođo Alving. Vi ste teško sagriješili prema svome mužu — to priznajete i time što mu dolje podižete ovaj spomenik. Ali treba da spoznate da ste griješili i prema sinu. Možda još ima vremena, da ga vratite sa krivog puta. Vratite se i sami. Uspostavite u njemu ono što se još da uspostaviti. Jer — (Podiže kažiprst) — za ljubav istine, gospođo Alving, vi ste jedna grešna majka. — Smatrao sam svojom dužnošću da vam ovo kažem. (Pauza)

GOSPOĐA ALVING (lagano i savlađujući se): Sada ste vi govorili, gospodine pastore, a i sUtra ćete govoriti javno, kraj spomenika moga muža. Ja sutra neću govoriti. Ali sada ću vam ponešto reći, isto tako kako ste vi govorili meni.

MANDERS: Naravno. Hoćete da iznesete izvinjenje za svoja djela.

GOSPOĐA ALVING: Ne. Hoću samo da pričam.MANDERS: Dakle?GOSPOĐA ALVING: Ovo što ste sada govorili o meni, mome

mužu i našem zajedničkom životu poslije, nakon što ste me, kako ste se izrazili, vratili na put 'dlužnosti, — to sve vi niste vidjeli svojim očima. Jer od onda vi — naš svakodnevni gost i prijatelj — niste više sttipili u našu kuću.

MANDERS: Pa vi i vaš muž ste odmah potom napustili grad.GOSPOĐA ALVING: Da. I za života moga muža niste se

nikad kod nas ni pojavili. Tek sada su vas poslovi prisilili da me posjetite, kad ste morali da se bavite pitanjem azila.

154 155

MANDERS (tiho i nesigurno): Helena, ako je ovo predba-civanje, onda, molim vas, razmislite —

GOSPOĐA ALVING: — kako ste morali imati obzira prema svom položaju, dabome. I dalje, da sam ja bila jedna odbjegla žena. Prema taikvim bezobzirnim žen-slkim stvorenjima čovjek nikad nije dovoljno oprezan.

MANDERS: Draga — gospođo Alving, pa to je takvo bez-mjemo pretjerivanje —

GOSPOĐA ALVIOSrG: Da, da, da — može biiti. Htjella sam samo da kažem da se vi, govoreći o mojim bračnim odnosima, bez daljnjeg oslanjate samo na opšte rašireno mišljenje.

MANDERS: No, da. I šta onda?GOSPOĐA ALVING: A sada, Manders, sad hoću da vam

kažem istinu. Z^klela sam se da ćete je jedanput saznati. Samo vi!

MANDERS: I šta je istina?GOSPOĐA ALVING: Istina je da je moj muž umro isto onako

izopačen kaiko je živio čitavog svog života.MANDERS (rukom traži stolicu): Sta to govorite?GOSPOĐA ALVING: Poslije devetnaest godina braka isto

onako izopačen — barem u svojoj pohoti — kakav je bio i prije nego što ste nas vjerili.

MANDERS: I te mladenačke zablude — te neumjerenosti — prestupe, ako hoćete, to vi zovete izopačenim životom!

GOSPOĐA ALVING: Naš kućni Ijekar je upotrijebio taj izraz.MANDERS: Sad vas ne razumijem.GOSPOĐA ALVING: Nije ni potrebno.MANDERS: Sve mi se vrti. Vaš cijeli brak — dugogodišnji

zajednički život s mužem znači nije bio ništa drugo nego prekriveni ponor!

GOSPOĐA ALVING: To i ništa drugo. Sad znate. MANDERS: U tome — u tome ne mogu da se snađem. Ne mogu da shvatim! Ne mogu da sagledam! Kako je bilo moguće da —? Kako se tako nešto moglo zadržati u tajnosti?

GOSPOĐA ALVING: Zato sam se ja svakodnevno i ne-prestano borila. Kad smo dobili Osvalda, izgledalo je da je kod Alvinga nastupilo neko poboljšanje. Ali to nije dugo trajalo. Sad sam se morala dvostruko boriti, boriti se na život i smrt da nilko ne sazna kakav je čovjeik otac moga djeteta. A vi i sami znate kako je Alving pridobijao svačije srce za seibe. Niko o njemu ne bi pomislio ništa loše. On je ipripadao onim ljudima, čiji dobar glas ne strada zbog njihovog života. Ali onda, Manderse, i ovo morate saznati — onda je došlo ono najodvratnije. MANDERS: Nešto još odvratnije?

GOSPOĐA ALVING: Gledala sam mu kroz prste, iako sam vrlo dobro znala šta se potajno događalo izvan kuće. Ali onda je sablazan prodrla i u naša četiri zida — MANDERS: Sta kažete! Ovdje!GOSPOĐA ALVING: Da, ovdje u našoj vlastitoj kući. Tamo unutra — (Pokazuje prva vrata desno) — u trpezariji, tamo su mi se prvi puta otvorile oči. Imala sam tamo nekog podla, a vrata su bila samo pritvorena. Tako sam čula kako je naša sobarica došla iz bašte s vodom za cvijeće. MANDERS: No, i —?GOSPODA ALVING: Odmah iza toga čula sam da je ušao i Alving. Čula sam kako joj on nešto šapuće. A onda sam čula — (S kratkim smijehom) — o, još i danas mi to tako grozno i istovremeno tako smiješno odjekuje u ušima — čula sam svoju vlastitu služavku kako šapće: Pustite me, gospodine komorniče! Ostavite me na miru! MANDERS: Kakva neiprisitojna lakomislenost! Ah, tu nije bilo ništa drugo, nego ta lakomislenost, gospodo Alving. Vjerujte mi!GOSPOĐA ALVING: Uskoro sam saznala što sam morala

.povjerovati. Komornik je kod djevojke proveo svoju volju — i taj odnos je imao posljedice, gospodine ipastore.

156157

MANDERS (kao okamenjen): I to sve ovdje u kući! U ovoj kući!

GOSPOĐA ALVING: Mnogo sam ja propatila u ovoj kući. Da bih ga privezala za kuću — uveče i noću — morala sam mu gore u njegovoj sobi praviti društvo u njegovom tajnom pijančevanju. Tu sam morala da

i . sjedim s njim u četiri Oka, da se s njim kucam i pijem, da slušam njegove bezobrazne i besmislene govore, morala sam da se hrvam s njim, da bih ga stavila u krevet —

MANDERS (potresen): I to ste sve mogli podnijeti?!GOSPODA ALVING: Sve sam to podnosila za svog malog

sina. Ali kad me je snašla i ta posljednja nevolja, ikad je moja vlastita služavka —, tada sam se za-

■ Iklela da to mora prestati! I tad sam ja preuzela uzdei vlast u kući u svoje ruke — i to sasvim i potpimo— vlast nad njim i nad svima drugima. Jer sad sam,vidite, imala oružje protiv njega: nije se usudio nida pisne. To je bilo u ono vrijeme, kad sam Osvalda

' ' dala od kuće. Ulazio je već u sedmu godinu, počeo da primjećuje i zapitkuje, kako to već sva djeca rade. To nisam mogla da podnesem, Manderse. Činilo mi se da će i saim zrak koji udiše u ovoj okuženoj kući otrovati moje dijete. To je bio razlog što sam ga dala

■od sebe. A sad shvatate i to, zašto nije smio više ni■nogom stupiti u ovu kuću, dok mu je otac bio živ. Niko živi

ne zna koliko me je to koštalo.MANDERS: Vi ste, stvarno, isikuisili šta je život.GOSPODA ALVING: Nikad ja to ne bih izdržala da nije bilo

mog rada. Da — jer ja, stvanno, mogu reći da sam radila! Povećavanje našeg posjeda, sva ona usavršavanja i praiktična usmjeravanja za koja je Alving požnjeo slavu i hvalu — zar mislite da je on za tako nešto imao inicijative? On koji je po cijele dane ležao na sofi i čitao neki stari kalendar! Ne. Još ću Vam i ovo kazati: ja sam bila ta koja ga je pod-sticala ako je ponelkad i imao svijetle trenutke. J a sam bila ta koja sam morala da vučem čitav teret.

kad bi on ponovo zaipadao u svoje razuzdanosti ili se lomio u jadu i bijedi.

MANDERS: I u sjećanje na takvog čovjeka vi podižete spomenik.

GOSPOĐA ALVING: Tu vidite moć zle savjesti.MANDERS: Savjesti? Kako to mislite?GOSPOĐA ALVING: Uvijek sam mislila da će istina jedanput

neminovno izbiti na svjetlo dana i da će se u nju povjerovati. Zato bi ovaj azil trebao da pobije sve ružne glasine i otkloni svaku sumnju.

MANDERS: Tu svrhu ste sigurno i postigli, gospođo Alving.GOSPOĐA ALVING: A onda sam imala i drugi razlog. Nisam

željela da Osvald, moj dragi dječak, bilo šta naslijedi od svoga oca.

MANDERS: Dafcle, od A l v i n g o v o g imetka je —?GOSPOĐA ALVING: Da. Iznosi koje sam iz godine u godinu

ulagala u ovaj azil, čine otprilike onu sumu — to sam tačno izračunala — sumu zlbog koje je u svoje vrijeme poručnik Alving bio dobra partija —

MANDERS: Razumijem vas.GOSPOĐA ALVING: To je bila Oitikupnina —. Ja neću da

išta od tog novca pređe u Osvaldove ruike. Neka moj sin sve dobije od mene — talko neka bude. (Osvald ulazi na druga vrata desno. Šešir i ogrtač je

ostavio napolju.)GOSPOĐA ALVING (ide mu u susret): Već se vratio, moj

dragi, dragi dječak!OSVALD: Da. Sta da radim napolju po toj vječnoj kiši? Ali,

čujem da idemo za sto. To je famozno!REGINA (s paketom izlazi iz trpezarije): Evo paket za

milostivu gospođu. (Pruža joj ga.)GOSPOĐA ALVING (gleda u Mandersa): Možda su svečane

pjesme za sutra.MANDERS: Hm.REGINA: I sto je postavljen.GOSPOĐA ALVING: Dobro, odmah ćemo doći. Hoću samo

— (Počinje da otvara paket.)158 159

\i

REGINA (Osvaldu): Želi li g0SiP>0idin Alving bijelo ili crno porto vino?

OSVALD: Oba, djevojko Engstrand.REGINA: Bien —, vrlo dobro, gospodine Alving. (Odlazi u

trpezariju.)OSVALD: Pomoći ću joj da otvori flaše. — (Odlazi u trpezariju,

vrata ostaju poluotvorena.)GOSPOĐA ALVING (otvorila je paket): Tačno, to su svečane

pjesme, gosipodine pastore.MANDERS (sklopljenih ruku): Kako li ću sutra da održim svoj

svečani govor radosne duše, kad —!GOSPOĐA ALVING: Ah, već ćete nekako znati da se izvučete.MANDERS (tiho, da ga ne čuju u trpezariji): Da, ne smijemo

izazivati neprilike.GOSPOĐA ALVING (prigušenim ali čvrstim glasom): Ne. Ali

tiane je i duga, ružna koimedija završena. Od prekosutra će za mene biti, kao da umrli nikad nije ni živio u ovoj kući. Nikog drugog neće biti ovdje, samo moj dječak i njegova majka. (Iz trpezarije se čuje da se prevrnula stolica. Odmah

zatim i govor.)REGININ GLAS (oštrim šapatom): Ali, Osvalde! Jesi li lud?

Pusti me na miru!GOSPOĐA ALVING (grozi se): Ah —! (Bulji kao van sehe u

poluotvorena vrata. Čuje se kako Osvald kašlje i pjevucka. Otvara se flaša.)

MANDERS (zaprepašteno); Sta je ovo? Sta se to do-g a đ a, gospođo Alving?

GOSPOĐA ALVING (promuklo): Sablasti. Onaj par iz zimske bašte — obilazi!

MANDERS: Sta kažete! Regina —? Ona je —?GOSPOĐA ALVING: Da. Dođite. Ni riječi — (Ona uzima

Mandersa pod ruku i ide teturajući prema trpezariji.)

DRUGI CiN

Jsta soha. Maglena kiša još uvijek pritišće krajolik. M an d er s i g o s p o d a A l v i n g dolaze iz trpezarije.

GOSPOĐA ALVING (još na vratima): Nazdravlje, gospodine pastore. fGouori gledajući u trpezariju) Zar nećeš s nama, Osvalde?

OSVALD (iznutra): Hvala, ne. Htio bih još malo da izađem.GOSPOĐA ALVING: Da, možeš. Baš je malo prestala kiša.

(Zatvara vrata trpezarije, ode do vrata predsoblja i zove) Regina!

REGINA (izvana): Da, milostiva?GOSPOĐA ALVING: Siđi u praonu i pomozi ako vijenaca.REGINA: Svakako, milostiva.GOSPOĐA ALVING (uvjeri se da je Regina otišla, pa zatvori

vrata).MANDERS: Može li on unutra šta čuti?GOSPOĐA ALVING: Kad su vrata zatvorena, ne može. Osim

toga, izašao je.MANDERS: Još sam kao da me neko udario po glavi. Ne znam

kako sam mogao progutati i jedan zalogaj od onog dobrog jela.

GOSPOĐA ALVING: Ni ja. Ali šta da radimo?MANDERS: Da, šta da radimo? Duše mi, ja ne znam. Nisam

dorastao ovakvoj situaciji.GOSPOĐA ALVING: Uvjerena sam da se nesreća još nije

dogodila.

160 11 — Drame 161

MANDERS: Ne, neka nas nebesa očuvaju! Ali i ovo je već nepristojan odnos.

GOSPOĐA ALVING: Čitava stvar je Osvaldova luda ideja, u to možete biti sigurni.

MANDERS: Da, ja, kao što sam rekao, nisam upućen u ovakve stvari, ali stvarno mislim —

GOSPOĐA ALVING: Ona m o r a iz kuće. I to smjesta. To je jasno kao dan.

MANDERS: Da, razumljivo.GOSPOĐA ALVING: Ali kuda? Ne možemo preuzeti od-

govornost ako —MANDERS: Kako kuda? Naravno, kući, svome ocu.GOSPOĐA ALVING: Kome, rekoste?MANDERS: Svome — ne, Engstrand joj onda nije —. Ali,

dragi bože, kako je to moguće, dobra gospođo? Možda se ipak varate.

GOSPOĐA ALVING: Nažalost, uopšte se ne varam. Jo-hana mi je morala priznati, pa Alving nije mogao da poriče. Tako nije preositalo ništa drugo nego da se stvar zataška.

MANDERS: Da, to je valjda bio jedini izlaz.GOSPOĐA ALVING: Djevojka je morala odmah iz službe, i

dobila je znatnu svotu da do daljnjega šuti. Za ostalo se pobrinula sama, kad je stigla u grad. Obnovila je svoje staro poznanstvo sa stolarom Eng-strandom, dala mu vjerovatno do znanja koliko ima novaca i ispričala neku priču o strancu koji se ovdje preko ljeta bio usidrio sa luksuzmo-m jahtom. Onda su se ona i Engstrand na vrat na nos vjenčali. Pa vjenčali ste ih vi lično.

MANDERS: Ali kako da objasnim sebi —. Još se jasno sjećam kako je Engstrand došao da naruči vjenčanje. Bio je totalno slomljen i gorko se optuživao zbog lakomislenosti za koju su krivi i on i njegova vjerenica.

GOSPOĐA ALVING: Pa on je morao da uzme krivicu na sebe.

MANDERS: Ali taikva neiskrenost! I to prema m e n i ! To nikaiko i nikad ne bih pomislio o Jakobu Eng-strandu. No, za to će mi još odgovarati, neka se dobro pripremi. — A onda nemoral takve veze! Radi novca —! Kolika je bila svota, kojOim je djevojka raspolagala?

GOSPOĐA ALVING: Bilo je trista talira.MANDERS: Da, zamislite samo, vjenčavati se s nekom

propalom djevojkom za bijednih trista talira.GOSPOĐA ALVING: Da, a šta kažete za mene koja sam se

vjenčala sa jednim propalim čovjekom?MANDERS: Ali zaboga milog — šta to govorite? Kakav

propali čovjek!GOSPOĐA ALVING: Zar vi mislite da je Alving, kad sam ja

poišla s njim pred oltar, bio čistiji od Johane, kad se Engstrand vjenčao s njom?

MANDERS: Da, ali to su toliko različite stvari, kao nebo i zemlja —

GOSPOĐA ALVING: Nipošto nisu toli/ko različite. Svakako, razlika u cijeni je bila ogroimna — bijednih trista talira i čitav jedan imetaik.

MANDERS: Ma kako to možete i porediti. Pa vi ste se posavjetovali i sa svojim srcem i sa svojom porodicom.

GOSPOĐA ALVING (ne gledajući ga): Mislim da ste vi mogli znati kuda je bilo tada zalutalo ono što zovete mojim srcem.

MANDERS (otuđeno): Da sam to mogao znati, ne bih bio svakodnevni gost u kući vašeg muža.

GOSPOĐA ALVING: Pa, jedno je sigurno, da se ja sa samom sobom nisam istinski posavjetovala.

MANDERS: Onda jeste barem sa svojom najbližom poro-dico^m, kako je i red: sa svojom majkom i dvjema tetkama.

GOSPOĐA ALVING: Da, to je istina. Njih tri su riješile računski zadatak mjesto mene. Ah, ne bi čovjek vjerovao kako su jasno umjele da izlože, da bi bila prava ludost odbiti jednu takvu ponudu. Kad bi moja majka

162 u* 163

mogla sada pogledati odozgo i vidjeti kud me je odvela sva ta divota!

MANDERS: Niko ne može biti odgovoran za ovakav lis'hod. Jedno je svakako sigurno, vaš brak je sklopljen u potpunom skladu sa redom i zakonom.

GOSPOĐA ALVING (kraj prozora): Da, da, red i zakon! Ponekad mislim da se na n j i m a i zasnivaju sve nevolje ovoga svijeta.

MANDEiRS: Gospođo Alving, vi griješite dušu.GOSPOĐA ALVING: Da, može ibiti, ali ne mogu više da

podnosim sve te okove i obzire. Ne mogu. Moram se domoći slobode.

MANDERS: Kalko to mislite?GOSPOĐA ALVING (bubnja prstima po prozoru): Nisam

trebala držati u tajnosti Alvingov način života. Ali onda se nisam usuđivala ninašta drugo — ni zbog same sebe. Takva sam bila kukavica.

MANDEIRS: Kukavica?GOSPOĐA ALVING: Da su ljudi nešto saznali, rekli bi: jadan

čovjek! Sasvim je shvatljivo da tako poročno živi. Pa on ima ženu koja mu bježi.

MANDERS: Moglo bi se tako govoriti s izvjesnim pravom.GOSPOĐA ALVING (gleda ga čvrsto): Da sam ja kao što

■treba, uzela bih Osvalda preda se i r^kla mu: Slušaj, dječače moj, tvoj otac je bio propao čovjek —

MANDERS: Milostivi bože —GOSPOĐA ALVING: — i onda mu sve ispričala što sam

ispričala vama — u tančine sve.MANDERS: Još malo pa ću se izgroziti nad vama, gospođo

Alving.GOSPOĐA ALVING: Znam. Pa ja to znam! I sama se grozim

talkvih misli. (Napušta prozor) Takva sam /kukavdca.MANDERS: I to zovete kukavičlukom, što jednostavno vršite

svoju dužnost i obavezu? Zar ste zaiboravili da je dijete dužno da poštuje i voli oca i majku?

GOSPOĐA ALVING: Bolje da ne uzimamo sve taiko opće-nito. Bolje da se upitamo: je li Osvald dužan da poštuje i voli komornilka Alvinga?

MANDERS: Zar se u vašem materinsikom srcu ne javlja ni glas, koji vam zabranjuje da rušite ideale svoga sina?

GOSPOĐA ALVING: No, a istina?MANDERS: A ideali?GOSPOĐA ALVING: Ah — ideali, ideali! Da samo nisam

takva kukavica, kakva jesam!MANDERS: Nemojte prezirati ideale, gospođo Alving, jer —

to će vam se teško osvetiti. A tek Osvaldiu! Osvald i onako nema mnogo ideala — nažalost! Ali koliko sam ja mogao da primijetim, on svoga oca smatra nekom vrstom ideala.

GOSPOĐA ALVING: Tu imate pravo.MANDERS: A takvo njegovo gledanje ste vi sami pobudili i

njegovali ga putem pisama.GOSPOĐA ALVING: Da. Bila sam prisiljena dužnošću i

Oibzirima i zato sam lagala svog dječaka iz godine u godinu. O, kakva sam kulkavica, kakva sam samo kukavica bila!

MANDERS: Vi ste u svome sinu učvrstili jednu sretnu iluiziju, gospođo Alving — i to ne smijete omalovažavati.

GOSPOĐA ALVING: Hm, ko zna je li to bilo dobro. — U svakom slučaju neću da znam za tu petljavinu sa Reginom. On ne smije unesrećiti jadnu djevojku.

MANDERS: Ne, dobri bože, to bi bilo strašno.GOSPOĐA ALVING: Kad bih znala da on misli ozibiljno i da

bi to bilo na njegovu sreću —MANDERS: Kako? Sta bi onda?GOSPOĐA ALVING: Ali to ne bi bilo, Regina nije za to.MANDERS: Sta? Na šta to mislite?GOSPOĐA ALVING: Da nisam takva bijedna kukavica,

kaJkva jesam, rekla bih mu, oženi je, ili radite šta god hoćete ali samo bez prevare.

164 165

MANDERS: Milostivi bože —! Još i zaikooiiti brak! Tako nešto užasno —! Nečuveno.

GOSPOĐA ALVING: Da. Vi kažete nečuveno. A riiku na srce, gospodine pastore, zar mislite da je ovdje na selu malo bračnih parova koji su isto tako bliski rođaci?

MANDERS: Ja vas uopšte ne razumijem?GOSPOĐA ALVING: O, razumijete vi mene sasvim doibro.MANDERS: No, da, vi mislite na ne'ki mogući slučaj kada —. Da,

nažalost, porodični život nije uvijek tako čist, kakav bi trebao da bude. Ali to na šta vi ^ mislite, to se nikad ne može znati — barem ne si-igurno. Ovdje naprotiv — da biste vi, jedna majka, mogili pristati da vaš sin —!

GOSPOĐA ALVING: Ali ja to neću. Ja ne bih mogla na to pristati nizašta na svijetu. To upravo i kažem.

MANDERS: Zato što ste kukavica, kako ste se izrazili. A da niste kukavica — o. Stvoritelju, — t^va strašna veza.

GOSPOĐA ALVING: Uostalom i mi svi zajedno potičemo od neke vrste takve veze, rečeno je. A k o je to tako uredio na svijetu?

MANDERS: O takvim pitanjima neću da raispravljam s vama, gospođo Alving, zato vi uopšte nemate prave razJboritosti. Usuđujete se da kažete da je kukavički od vas—!

GOSPOĐA ALVING: Slušajte, dakle, kako ja to mislim. Ja sam plašljiva i plaha jer u seibi osjećam nešto sablasno, čega nikad ne mogu sasvim da se oslobodim.

MANDERS: Kako ste to nazvali?GOSPOĐA ALVING: Sablasno. Kad sam tamo unutra čula Reginu i

Osvalda, bilo mi je kao da vidim sa-- ;: blESti pred soibom. Znate, Manderse, ja gotovo vje-i ' rujem da smo mi svi sablasti. Ne kreće se u nama samo ono što

smo naslijedili oid oca i majke. To su

i svi mogući stari i mrtvi nazori, svakakva stara vjerovanja i tako dalje. To ne živi u nama, ali nam leži u krvi i ne možemo ga se osloiboditi. Samo ako uzmem novine u ruke i čitam ih, čini mi se kao da se sablasti šunjaju između redova. Mora da svuda po zemlji žive sablasti. Mora da ih ima toliko mnogo, koliko i pijeska u moru. I zato se svi mi tako bijedno plašimo svjetla, svi redom.

MANDERS: Aha — evo nam, dakle, posljedica vaše lektire. Krasni plodovi, stvarno! O, ovi odvratni, bun-tovnič'ki, slobodoumni naipisi.

GOSPOĐA ALVING: Varate se, gosipodine pastore. Vi lično ste me podstakli na razmišljanje i neka vam je za to slava i hvala!

MANDERS: Ja!GOSPOĐA ALVING: Dabome. Kad ste me silom gurnuli u ono što

zovete mojom dužnošću i obavezom. Kad ste hvalili kao pravo i ispravno ono protiv čega sam se kao protiv nečeg groznog bunila čitavom svojom dušom. Onda sam se dala na to da ispitam vaše učenje do tančina. Htjela sam da cupkam samo po jednom čvoru, ali kad sam ga razvezala, popustila je čitava stvar. I taiko sam vidjela da je to kao šav, šiven na mašini.

MANDERS (tiho, potreseno): Zar je to ishod najteže borbe -moga života?

GOSPOĐA ALVING: Zovite to radije svojim najjadnijim porazom.AIANDERS: Bila je to najveća pobjeda moga života, Helena,

pobjeda nad samim sobom.GOSPOĐA ALVING: Bio je to zločin na nama dvoma.MANDERS: To što sam zapovjedio i rekao: »Gospođo, idite kući,

svome zalkonitom mužu«, kad ste u svojoj zabludi došli meni i vikali: evo me, uzmi me! Zar je to bio zločin?

GOSPOĐA ALVING: Da, mislim da jeste.MANDERS: Nas dvoje se ne razumijemo.GOSPOĐA ALVING: Bar sada više ne.

166 167

MANDEiRS: Nikada — ni u mojim najskrivenijim mislima vi za imene niste bili ništa drugo nego bračna drugarica jednog drugog.

GOSPOĐA ALVING: Tako — vjerujete u to?Mu^STDEiRS: Helena —!GOSPOĐA ALVING: Čovjek lako sebe zaboravi.MANDERS: Ja ne. Ja sam isti kalkav sam uvijek bio.GOSPOĐA ALVING (promijenjenog tona): Da, da, da, — nećemo

govoriti o starim vremenima. Vi ste do vrata upali u razne službe i uiprave, a ja jurim okolo i borim se sa sablastima, i u sdbi i napollju.

MANDERS: Poimoći ću vam da (Se rijeišite ovih napolju. /Naikon svega što sam danas s 'Užasom čuo iz vaših usta, ne bih mogao da odgovaram pred svojom savješću alko ova mlada neobuzdana djevojka ostane u vašoj kući.

GOSPOĐA ALVING: Zar ne mislite i vi da bi bilo najbolje kad bismo je mogli dobro zbrinuti? Mislim pri tom — na dabru udaju.

MANDERS: Bez svake sumnje. Mislim da bi to u svakom pogledu bilo najpoželjnije za nju. Regina je sada u dobu kada — da, ja se, doduše, u to ne razumijem, ali —

GOSPOĐA ALVING: Regina je vrlo rano sazrela.MANDERS: Da, zar ne? Još se sjećam da je tjelesno bila upadno

razvijena kad sam je priipremao za krizmanje. Za sada ona sva/kako mora kući. Pod nadzor svoga oca —. Ah, da, Engistrand uapšte nije —. Da on onda meni tako zataji istinu! (Kucanje na vratima predsoblja.)

GOSPOĐA ALVING: Ko bi to mogao biti? Naprijed!ENGSTRAND (praznički obučen, na vratima): Lijepo molim za

izvinjenje, ali —MANDERS: Aha. Hm —GOSPOĐA ALVING: Vi ste to, Engstrande?ENGSTRAND: — nije bilo ni jedne služavke, pa sam bio tako drzak

i slobodan, da odmah pokucam.

GOSPOĐA ALVING: No, da, da. Uđite. Imate nešto da mi kažete?ENGSTRAND (ulazi): Ne, hvala najpakornije. Samo bih želio

progovoriti nekoliko riječi s gospodinom pastorom.MANDERS (hoda tamo-amo): Hm, taiko? Sa mnom hoćete da

razgovarate? Ah, stvarno?ENGSTRAND: Da, to bih tako želio —MANDERS (zastane pred njim): No, smijem li upitati, o čemu se

radi?ENGSTRAND: Svakako, gospodine pastore, evo, o ovome: sad nam

je dolje raščišćavanje. Hvala lijepa, milostiva gospođo. — I sad smo sve svršili. Pa sam mislio da bi bilo lijepo i prikladno, kad bismo svi mi koji smo cijelo vrijeme radili zajedno — eto, mislim, treibalo bi da večeras završimo s jednom malom po-božnošću.

MANDERS: Jednom pdbožnošću? Dolje u azilu?ENGSTRAND: Da, ali ako gospodin pastor misli da nije prikladno,

onda —MAiNDERS: Da, sigurno, mislim da je, ali — hm —ENGSTRAND: Ja sam i sam obično uveče održavao tako neku malu

pobožnost —GOSPOĐA ALVING: Je li?ENGSTRAND: Da, tu i tamo. Tako reći čas pobožnosti. Ali ja sam

samo sitan i prost čovjek i, neka mi bog oprosti, nemam ni dara, pa sam mislio, pošto je go-sipodin Manders baš stigao, ovaj —

MANDERS: Da, ali, vidite, Engstrand, moram vam prvo postaviti jedno pitanje. Nalazite li se vi u pravom raspoloženju za ovakvu pobožnost? Osjećate li da vam je savjest čista i laka?

ENGSTRAND: Ah, dragi bože, ne isplati se govoriti o savjesti, gospodine pastore.

MANDERS: Naprotiv, i te kako ćemo o njoj govoriti. Dakle, odgovorite!

ENGSTRAND: Da, savjest — to vam je ponekad gadna stvar.

168 169

MANDERS: No, barem to uviđate. A sad ćete mi reći kratko i jasno — kako je to bilo sa Reginom?

GOSPOĐA ALVING (brzo): Gospodine pastore!MANDERS (umiruje je): Pustite to meni —ENGSTRAND: S Reginom? Gospode, što me uplašiste!

(Gleda u gospođu Alving) Nije se valjda Regini desilo neko zlo?

MANDERS: Nadajmo se da nije. Ali ja mislim, kako to stoji s vama i Reginom? Vi važite Ikao njen otac. Pa?

ENGSTRAND (nesigurno): Da — hm — pa gospodin pastor zna čitavu priču o meni i pokojnoj Johani.

MANDERS: Samo bez ikakvog izvrtanja istine. Vaša umrla žena je ispričala gospođi Alving pravu istinu, prije nego što je napustila službu.

ENGSTRAND: No, pa eto, —! Ipak je to, dakle, učinila?MANDERS: Raskrinkani ste, Engistrande.ENGSTRAND: A toliko se klela i zaklinjala na sve načine da

—MANDERS: Klela?ENGSTRAND: Ne, samo se zaklinjala svim srcem.MANDERS: I tolike goidine ste vi od mene tajili istinu,ENGSTRAND: Da, nažalost, zaista jesam.MANDERS: Zar sam ja to od vas zaslužio, Engstrande? , Zar ja nisam uvijek bio spreman da vam i savjetom '' i djelom izađem u susret, kolikogod je to bilo u mojoj moći? Odgovorite mi! Zar nisam?

ENGSTRAND: Cesto bi se sa mnom svašta dogodilo, da nisam imao pastora Mandersa.

MANDERS: A evo na kakav mi način zahvaljujete. Puštate me da unosim netačnosti u crkvenu knjigu, a onda mi godinama usikraćujete objašnjenje koje ste ibili dužni i meni i crkvi. Ponijeili ste se potpuno neodgovorno, Engstrande, i od danas neću da znam za vas.

ENGSTRAND (s uzdahom): Da, to vjerujem, mogu zamisliti.MANDERS: A i kako ste se mogli opravdati? .

ENGSTRAND: Zar je trebalo da je daljnjim tračevima još više nagrdim? Pa zamislite, gospodine pastore, da ste to vi bili na mjestu pokojne Johane, —

MANDERS: Ja!ENGSTRAND: Isuse, Isuse, nisam baš tako mislio. Mislim

samo, kad bi i gospodin pastor imao tako neki grijeh u očima ljudi. Mi muškarci ne bismo trebali tako strogo suditi toj jadnoj ženi, gospodine pastore.

MANDERS: Ali ja to i ne činim. Moji prijekori su upućeni vama.

ENGSTRAND: Smijem li se iisuditi da vas ^nešto sasvim, sasvim povjerljivo upitam?

MANDERS: Pa, dobro, upitajte.ENGSTRAND: Zar nije pravo i dobro ako čovjek pomogne

posrnuloj ženi?MANDERS: Da, razumljivo da jeste.ENGSTRAND: I zar čovjeku nije dužnost da pošteno održi

svoju riječ?MANDERS: Naravno, ali —ENGSTRAND: Onda, kad je Johana nastradala s onim

Englezom — ili je možda bio Amerikanac ili Rus, ko će znati — no, dalkle, onda je došla u grad. Jadno stvorenje, ranije me je jednom ili dvaput odbila, jer joj je bilo stalo samo do ljepote. A ja sam imao ovu nesreću s nogom. Gospodin pastor sigurno zna, jedanput sam se usudio na igranku, gdje su mornari fbjesnili u pijanstvu i pomami. I kad sam htio da ih opomenem, da treba da promijene svoj život —

GOSPOĐA ALVING (prijeko kraj prozora): Hm —MANDERS: Znam, Engstrande, ti surovi ljudi su vas bacili niz

stepenice. Taj događaj ste mi jednom prije ispričali. Vi časno podnosite svoju nevolju.

ENGSTRAND: Ne hvalim se time, gospodine pastore. Ali šta sam htio da kažem — onda je ona, dakle, došla i povjerila mi se cvileći i škripeći zubima. Moram da kažem, gospodine pastore, da mi se goriko sažalila, dok sam je slušao.

MANDERS: Je li, Engstrande? No, i onda?

170 171

ENGSTRAND: No, i onda sam joj rekao: taj Amerikanac, taj ti plovi dalje po bijelom svijetu, a ti si, Johana, rekao sam joj, ti si sagriješila i sad si jedno propalo stvorenje. Ali Jakob Engstrand, rekao sam, da, taj još stoji na svoje dvije noge — to sam rekao kao figurativno, gospodine pastore.

MANDERS: Razumijem. Nastavite.ENGSTRAND: No i tako sam je podigao i pošteno se vjenčao

s njo-m, tako da svijet nije ni saznao da se motala s tim Englezom.

MANDERS: To ste vrlo lijepo uradili. Samo ne mogu da pohvaliim i to što ste se mogli toliko zaboraviti, da primite novac —

ENGSTRAND: Novac? Ja? Ni groša.MANDERS (upitno prema gospodi Alving): Ali —!ENGSTRAND: Ah, da — četkajte malo, sad se sjećam. Johana

je, zaista, imala nešto groša. Ali o tome ja nisam htio ni da čujem. Fuj, rekao sam, Mamon, to je grešan novac, to bijedno zilato — ili banknote, šta je već bilo — bacićemo Amerikancu u lice, rekao sam. Ali on je bio otišao i nestao daleko preko sinjeg mora, gospodine pastore.

MANDERS: Zar jeste, dobri moj Engstrande?ENGSTRAND: Dabome. Onda smo ja i Johana zaključili da taj

novac treba da upotrijebimo za odgajanje djeteta. I tako je i bilo i ja mogu da položim račun o svakom pfenigu u šta je potrošen.

MANDERS: To onda svakako znatno mijenja čitavu stvar.ENGSTRAND: Tako je to bilo, gosipodine pastore. A mogu

vam, zaista, reći da sam Regini bio pošten otac — koliko su mi dozvoljavale moje snage — jer ja sam samo jedan slabi čovjek, nažalost.

MANDERS: De, de, dragi moj Engstrande —ENGSTRAND: Ali mogu da kažem da sam dijete odgojio, sa

pokojnom Johanom živio u ljubavi i brinuo se za kuću, kako nam je bog zapovjedio. A nikad mi nije ni palo na pamet da odem gore gospodinu pastoru, da se hvalim i sebi u dobro pripisujem što

sam i ja, eto, učinio dobro djelo. Ne, ako se Jakobu Engstrandu ovaiko nešto desi, on šuti. Nažalost, ne dešava se previše često, to znam. Zato ako i dođem gospodinu pastoru, onda vječno moram da govorim 0 onome što je glupo i grešno. Zato i kažem ono što sam malo prije rekao: savjest je ponekad gadna stvar.

MANDERS: Pružite mi ruiku, Jakobe Engstrande —ENGSTRAND: Isuse, gosipodine pastore —MANDERS: Bez uvijanja. (Stisne mu ruku) T a k o !ENGSTRAND: I kad bih sada onako sasvim lijepo zamolio

gospodina pastora za izvinjenje —MANDERS: Vi mene? Ne, naiprotiv, ja vas moram da

zamolim za izvinjenje —ENGSTRAND: Sačuvaj bože, to ne!MANDERS: Da, to svakako moram. I činim to od sveg srca.

Oprostite što sam tako pogrešno mislio o vama. Želio bih da vam mogu dati dokaz svoga iskrenog žaljenja i svoje dobre volje —

ENGSTRAND: Zaista želite, gospodine pastore?MANDERS: Da i s najvećim zadovoljstvom.ENGSTRAND: E, pa za to sad imate priliku. Od novca što sam

ga ovdje stavljao na stranu, mislim da osnu-jem u gradu neku vrstu do'ma za pomorce.

GOSPOĐA ALVING: Vi?ENGSTRAND: Da, to bi trebala da bude neka vrsta azila.

Toliko je iskušenja za pomorce kad se vrate na kopno, pa sam mislio da bi u toj mojoj kući mogli da budu kao pod očinskim nadzorom.

MANDERS: Sta vi na to kažete, go,spođo Alving?ENGSTRAND: Bog zna da nemam baš mnogo za početak.

Kad bi mi samo kakav dobročinitelj pružio ruku-ipomoćnicu, onda —

MANDERS: Da, da, tu stvar ćemo pobliže razmotriti. Posebno mi je stalo do vašeg poduhvata. A sad pođite naprijed i uredite sve, zaipalite svjetlo, da bude malo svečano, dragi moj Engstrande. Jer sad ste, vjerujem, u pravom raspoloženju za polbožnost.

172 173

ENGSTRAND: Da, i ja vjerujem. A zatim adieu milostiva gospođo, i hvala vam za sve. Samo mi dobro pazite na Reginu. (Briše suzu) Dijete moje pokojne Johane — hm — čudna je to stvar — ali baš kao da mi je za srce prirasla. Bog sami zna, da je tako. (Pozdravlja i odlazi kroz predsoblje.)

MANDERS: No, gospođo Alving, šta sad kažete o ovome čovjeku? Ovo je bilo sasvim drugačije objašnjenje što smo ga sada dobili.

GOSPOĐA ALVilNG: Da, sv^kaiko.MANDERS: Vidite li kako čovjek mora da bude izvanredno oprezan,

kad osuđuje svoje bližnje. Ali je i prava radost srcu, kad se uvjerimo, da smo se prevarili. Ali šta vi kažete?

GOSPOĐA ALVING: Kažem da ste vi bili i ostali jedno veliko dijete, Manderse.

MANDERS: Ja?GOSPOĐA ALVING (stavlja mu obje ruke na ramena): 1 kažem da

želim da vam objema rukama padnem dko vrata.MANDERS (brzo se povuče): Ne, ne, bog nek vas čuva — takva

želja —GOSPOĐA ALVING (s lakim smiješkom): Nemojte samo da me se

plašite —MANDERS (za stolom): Vi ponekad imate tako pretjeran način

izražavanja. Ali sada ću prvo spremiti dokumenta i staviti ih u tašnu. (Čini kako kaže) Tako. A sada adieu, dovlđenja. Pazite kad se Osvald vrati. Kasnije ču ponovo razgovarati s vama. (Uzima šešir i odlazi kroz predsoblje.)

GOSPOĐA ALVING (uzdiše, na čas gleda kroz prozor, posprevfii malo po sobi, pode u trpezariju, ali ostaje na vratima uz prigušen krik): Osvalde, pa ti još sjediš za stolom!

OSVALD (u trpezariji): Samo dok ne ispušim cigaretu.GOSPOĐA ALVING: Mislila sam da si otišao u šetnju do ceste.

OSVALD: Po ovakvo^m vremenu?(Zazveči čaša. Gospoda Alving ostavlja vrata otvorena i sjeda

sa svojim pletivom na sofu kraj prozora.) OSVALD (iznutra): Zar to nije bio pastor Manders, što

je uipravo otišao? GOSPOĐA ALVING: Da, sišao je u azil. OSVALD: Hm.

(Čaša i flaša opet zazveče.) GOSPOĐA ALVING (zabrinutog pogleda): Dragi Osvalde,

treba da budeš oprezan s tim likerom, jak je. OSVALD: Dobar je protiv vlažnog vremena. GOSPOĐA ALVING: Zar nećeš radije ući kod mene? OSVALD: Pa tu unutra ne smijem da pušim. GOSPOĐA ALVING: Jednu cigaretu smiješ ispušiti, pa

ti to znaš.

OSVALD: Da, dobro, dolazim. Samo još malu kapljicu. —Tako. (Dolazi u sobu s cigarom i zatvara za sobomvrata. Kratka pauza.) OSVALD; A kud je to pastor otišao?

GOSPOĐA ALVING: Već sam ti rekla da je otišao u azil. OSVALD: Ah, da — to je istina. GOSPOĐA ALVING: Ne treba da sjediš za stolom tako

dugo, Osvalde. OSVALD (s cigarom za leđima): Ali, majko, to mi je tako

ugodno. (Gladi je i miluje): Pomisli samo — šta značiza mene sada, kad sam qpet kod kuće, sjediti opetu majčinoj sobi, za majčinim stolom i jesti majčinaukusna jela. GOSPOĐA ALVING: Dragi, dragi moj dječače!

OSVALD (malo nestrpljivo hoda tamo-amo i puši): A štadrugo i da poduzmem ovdje? Ne mogu da stvaram —

GOSPOĐA ALVING: To ne možeš? OSVALD: Po ovom tmurnom vremenu? Kad se čitav dan

ne likaže ni tračak sunca? (Hoda po sobi) Ah! ne moćir a d i t i —! GOSPOĐA ALVING: Možda je bilo

nepromišljeno odtebe, to što si došao kući. OSVALD: Ne,

majko, to je moralo biti.

174 175

GOSPOĐA ALVING: Stoput bih se radije odrekla srećeda te imam kraj sebe, nego da — OSVALD (zastaje kraj

stola): Reci, majiko, da li je to,zaista, takva sreća za tebe što me qpet imaš krajsebe? GOSPOĐA ALVING: Da li je to za mene sreća?

OSVALD (zgužva neke novine): Čini mi se da bi tebimoglo biti svejedno jesam li ja ovdje ili ne. GOSPOĐA

ALVING: I ti imaš srca da tako nešto kažešsvojoj majci, Osvalde? OSVALD: Pa ranije si sasvim

dobro živjella i bez mene. GOSPOĐA ALVING: Da, živjela sam bez tebe — to je

istina.(Pauza. Sumrak se lagano spušta. Osvald hoda po sohi

tamo-amo. Bacio je cigaru.) OSVALD (zastaje kod gospode Alving): Majiko, mogu li

malo sjesti kraj tebe na sofu? GOSPOĐA ALVING (pravi mu mjesta): Da, hodi, dragi

moij dječače! OSVALD (sjeda): Sad ti moram nešto kazati, majko. GOSPOĐA ALVING (napeto): Sta?OSVALD (zuri preda se): Jer ja to ne mogu duže da podnosim. GOSPOĐA ALVING: Sta t o? Sta je? OSVALD (kao gore): Nisam se usudio da ti o tome pišem,

a otkad sam opet koid kuće — GOSPOĐA ALVING (hvata ga za ruku): Osvalde, šta je? OSVALD: I juče i danas pokušavam da se otresem tih

misli — da se otrgnem. Ali ne ide. GOSPOĐA ALVING (ustaje): Moraš mi sve reći, Osvalde! OSVALD (povuče je natrag na sofu): Ostani, sjedi, hoću

da pokušam da ti kažem. — Tužio sam se na umorod puta — GOSPOĐA ALVING:

Pa, da. I —OSVALD: Ali nije to ono što mi nedostaje. Nije to običan umor — GOSPOĐA ALVING (hoće da skoči): Nisi valjda bolestan,

Osvalde!

OSVALD (opet je povuče dolje): Sjedi, majko! Umiri se! I nisam ja baš tako bolestan, nije to ono što se uopšte zove bolesnim. (Krši ruke iznad glave) Majko, ja sam duševno slomljen — uništen — ja više nikad ne smijem ni pomiđliti na rad! (Pokrije lice rukama, baca se gospodi Alving u krilo i zajeca.)

GOSPOĐA ALVING (blijeda i dršće): Osvalde! Pogledaj me! Ne, ne, to nije istina!

OSVALD (diže očajno pogled): Da, ne mogu nikad više raditi! Nikad — nikad više! Biti mrtav u živom tijelu. Majko, možeš li zamisliti nešto strasnije?

GOSPOĐA ALVING: Nesretni moj dječače! Kako te je ta strahota snašla?

OSVALD (uspravi se, sjedi): Da, ibaš to je ono što apsolutno ne mogu da dokučim i shvatim. Ja nikad nisam vodio rasipusan život. Ni u kojem smislu. To ne smiješ 0 meni misliti, majko! To nikad nisam činio,

GOSPOĐA ALVING: To i ne mislim, Osvalde.OSVALD: A ipak me je tako nešto snašlo! Takva strašna

nesreća!GOSPOĐA ALVING: Ah, sve će to opet biti dobro, drago

moje ljubimce. To je samo prenapregnutost, vjeruj mi.OSVALD (tegobno): To sam i sam u početku mislio, ali nije

tako.GOSPOĐA ALVING: Ispričaj mi sve od početka do kraja.OSVALD: To i hoću.GOSPOĐA ALVING: Kad si to prvi put primijetio?OSVALD: Odmah, kad sam se zadnji put odavde vratio u

Pariz. Počelo je time što sam dobivao grozne glavobolje — najviše, kako mi se činilo, u potiljku. Bilo mi je kao da mi neko steže uski željezni prsten oko potiljka pa prema gore.

GOSPOĐA ALVING: I, dalje?OSVALD: Prvo sam mislio da je to obična glavobolja od koje

sam patio i u vrijeme moga razvijanja.GOSPOĐA ALVING: Da, da —

176 12 — Drame

177

DSVALD: Ali nije bilo to, to sam uskoro shvatio. Nisam više mogao da radim. Htio sam da započnem jednu novu veliku sliku, ali izgledalo je kao da su me napustile sve moje snage. Čitava moja energija kao da je bila uzeta. Nisam se mogao koncentrisati na određene predstave. Vrt jelo mi se pred očima — sve se okretalo u krugu. Ah, bilo je to užasno stanje! Konačno sam otišao Ijdkaru — i od njega sam dobio objašnjenje.

GOSPOĐA ALVING: Kako to misliš?OSVALD: Bio je to jedan od prvih Ijekara Pariza. Morao sam

mu opisati, šta i kako to osjećam. A onda je on počeo da mi postavlja čitav niz pitanja koja kao da s čitavom stvari nisu imala nikakve veze. Nisam shva-tao kud smjera taj čovjek —

GOSPODA ALVING: I?OSVALD: Konačno je rekao: Vi ste od rođenja imali u sebi

nešto crvotočno — upotrijebio je tačno taj izraz: »vermoulu«.

GOSPOĐA ALVING (napeto): Sta je time mislio?OSVALD: Ni ja nisam razumio, pa sam zatražio pobliže

objašnjenje. A onda je reikao, taj stari cinik — (Steže pesnice) Oh —!

GOSPOĐA ALVING: Sta je rekao?OSVALD: Rekao je: Grijesi očeva javljaju se u djeci.GOSPOĐA ALVING (Polako ustaje): Grijesi očeva —!OSVALD: Došlo mi je da ga ošamarim —GOSPOĐA ALVING fhoda po sohi): Grijesi očeva —OSVALD (smiješi se tužno): Da, šta kažeš na to? Naravno, ja

sam ga uvjeravao da o tako čemu ne može biti ni igovora. Ali, misliš li da se dao razuvjeriti? Ne, ostao je pri tome. Tek pošto sam mu donio tvoja pisma i preveo mu sva ona mjesta koja su se ticala oca —

GOSPOĐA ALVING: T a d a ?OSVALD: Tada je, razumljivo, morao priznati da je bio na

krivom putu. I onda sam saznao istinu. Neshvatljivu istinu. Da sam se morao odreći onog blaženog, sretnog mladenačkog života s drugovima. Da je to

znatno prevazilazilo moje snage. Dakle, sam sam sebi kriv!

GOSPOĐA ALVING: Osvalde! Ah, ne, ne vjeruj u to!OSVALD: Drugo n^ko objašnjenje ne bi bilo moguće, rekao

je: To je ono strašno. Izgubljen bez spasa za čitav život — i to svojom vlastitom nepromišljeno-BĆu. Sta sve nisam mogao da uradim na ovome svijetu — pa sad da ne smijem ni misliti o tome — da ne mogu misliti. O, kad bih samo mogao da započnem novi život — da izbrišem sve, kao da se nije ni dogodilo! (Baca se licem na sofu.) (Gospođa Alving krši ruke i korača tamo-amo boreći

se u sebi.)OSVALD (ležeći i oslonjen na laktove, gleda za trenutak za

njom): Kad bi to barem bilo nešto naslijeđeno — nešto protiv čega se ništa ne može. Ali ovako! Proigrati na ovako sramotan, nepromišljen i lakomislen način svu svoju sreću, svoje zdravlje, sve, ali baš sve — svoju budućnost, svoj život —!

GOSPOĐA ALVING: Ne, ne, moj ljubimce! To je nemoguće! (Saginje se nad njim) Nije to s tobom tako očajno, kako ti misliš.

OSVALD: Ah, ti ne znaš. — (Skoči) A oruđa, -majko — da tebi moram stvarati tolike brige! Ponekad sam gotovo zaželio da me manje voliš i nadao se da je tako.

GOSPOĐA ALVING: Ja! Osvalde, jedini moj dječače! Jedino što ja posjedujem i imam na ovome svijetu! Jedino što volim.

OSVALD (uhvati je za obje ruke i ljubi ih): Naravno, vidim ja to dobro. Kad sam kod kuće, onda to vidim. I to mi je najteže. — Eto, sad znaš. I danas više nećemo razgovarati o tome. Ne mogu da podnesem da dugo i stalno razmišljam o tome. (Hoda po sobi) Nabavi mi nešto da pijem, majko.

GOSPOĐA ALVING: Da piješ? Šta hoćeš sad da piješ?OSVALD: Ah, šta bilo. Pa imaš valjda hladnog punča u kući.

178 12»179

GOSPODA ALVING: Da, ali dragi Osvalde —!OSVALD: Ne smiješ se protiviti, majko. Budi dobra! Moram imati

nešto čime ču isprati ove mijčne misli. (Odlazi u zimsku haštu) I onda — kako je ovdje tamno! (Gospođa Alving povuče zvono.)

OSVALD; I ova neiprestana kiša. Može trajati nedjeljama. Čitave mjesece. Nikad da čovjek ugleda ni jedan sunčev zrak. Koliko puta sam bio u domovini a ne sjećam se da sam ikad vidio sunčev sjaj.

GOSPODA ALVING: Osvalde, ti pomišljaš da me opet ostaviš!OSVALD: Hm — (Teško diše) Ne pomišljam ja ništa. N e mogu ništa

da mislim! (Tiho) To lijeipo ostavljam na stranu.REGINA (iz trpezarije): Je li milostiva gospođa zvonila?GOSPODA ALVING: Da, donesi nam lam,pu.RBGINA: Odmah, milostiva gosipođo. Već je upaljena. (Odlazi.)GOSPOĐA ALVING (prilazi Osvaldu): Nemoj ništa da kriješ od

mene, Osvalde.OSVALD: Pa to i ne činim, majko. (Ide do stola) Mislim da sam ti

već dosta rekao.REGINA (donosi lampu i stavlja je na sto).GOSPODA ALVING: A ti, Regina, mogla bi nam donijeti pola flaše

šampanjca.REGINA: Lijepo, milostiva gospođo. (Ode.)OSVALD (hvata objema rukama glavu gospode Alving): To je lijejpo

od tebe. Znao sam ja da majka neće dopustiti da njen dječak ožedni.

GOSPOĐA ALVING: Jadni moj dragi Osvalde, kako bih sada mogla išta da ti odbijem?

OSVALD (živahno): Je li to i s t i n a, majko? Je li to ozbiljno?GOSPOĐA ALVING: Kako? Sta? OSVALD: To da ne bi mogla ništa da mi odbiješ? GOSPOĐA ALVING: Ali dragi Osvalde — OSVALD: Pst!

REGINA (donosi na tacni pola flaše šampanjca i dviječaše, koje stavlja na sto): Treba li da otvorim —?

OSVALD: Ne, hvala lijepo, to ću uraditi sam.(Regina opet ode.) GOSPOĐA ALVING (sjeda za sto): Sta si

ono mislio —šta ti to ne bih smjela odbiti? OSVALD (zauzet otvaranjem

flaše): Najprije čašu — ilidvije. (Cep odskoči. On napuni jednu čašu, pa hoće

i drugu.) GOSPOĐA ALVING (pokriva rukom čašu): Hvala, meni ne. OSVALD: Dobro, onda tdbi ne! (Ispije svoju Čašu, puni je

ponovo, pa opet ispije. Onda sjedne za sto.) GOSPOĐA ALVING (napeto): No, i —? OSVALD (ne dižući pogled): Slušaj, ti — pastor Manders

i ti, ibili ste mi tako čudni — him, talko šutljivi zastolom. GOSPOĐA ALVING: To si primijetio? OSVALD: Da.

Hm —. Reci mi — kako ti se čini Regina? GOSPOĐA ALVING: Kako mi se čini? OSVALD: Da, zar nije divna? GOSPOĐA ALVING: Dragi Osvalde, pa ti je ne poznaješ

tako dobro kao ja — OSVALD: Pa? GOSPOĐA ALVING: Regina je, nažalost, predugo bila

kod svojih roditelja kod kuće. Trebala sam je prijeuzeti sebi.

OSVALD: Da, ali zar nije divna na izgled, majko? (Puni svoju čašu.)GOSPOĐA ALVING: Regina ima mnoge velike mane — OSVALD: No, da, ali šta to smeta? (Opet pije.) GOSPOĐA ALVING: Uprkos tome mogu da je podnosim; i ja sam odgovorna za nju. Nizašta na svijetu ne bih htjela da joj se nešto dogodi. OSVALD (skoči): Majko, Regina je moj jedini spas! GOSPOĐA ALVING (ustaje): Sta hoćeš time da kažeš? OSVALD: Ja ne mogu ove duševne patnje uvijek da podnosim sam.

180 181

GOSPOĐA ALVING: Zar nemaš svoju majlku koja će tipomoći da ih podnosiš? OSVALD: Da, to sam mislio i

zato sam se vratio tebi.Ali ovako ne ide. Vidim da ne ide. Ovdje ne moguda izdržim svoj život!

GOSPOĐA ALVING: Osvalde!OSVALD: Moram da živim drugačije, majko. Zato moram da

odem od tebe. Ja neću da ti moraš to sve dagledaš. GOSPOĐA ALVING: Moj nesretni dječače! Ali,

Osvalde,dok god si tako bolestan kao sada — OSVALD: Kad bi to

bila samo bolest, ja bih ostao uztePoe, majko. Jer ja na svijetu nemam boljeg prijatelja od tebe. GOSPOĐA ALVING: Da, zar ne, Osvalde, da nemaš? OSVALD (hoda nemirno okolo): Ali sve te patnje — zašto

— to kajanje — a onda strašni, smrtni strah. O —taj užasni strah! GOSPOĐA ALVING (polazi za

njim): Strah? Kakavstrah? Sta to govoriš? OSVALD: Ah, ne smiješ dalje

pitati. Ja to ne znam. Neznam ti to opisati. GOSPOĐA ALVING (ode

nadesno i povuče zvono). OSVALD: Sta to hoćeš?GOSPOĐA ALVING: Hoću da vidim svog dječaka veselog —

to hoću. Neće on meni tumarati i mozgati.(Regini, koja se pojavi na vratim,a) Još šampanjca.Punu flašu. {Regina ode.) OSVALD: Majko! GOSPOĐA

ALVING: Zar misliš da mi ovdje na selu neiznamo kako se živi? OSVALD: Zar nije na izgled divna?

Kako je građena! Ikako puca od zdravlja! GOSPOĐA ALVING (sjeda za

sto): Sjedi, Osvalde, i dajda mirno porazigovaramo. OSVALD (sjeda): Ti sigurno

ne znaš, majko, da ja kodRegine moram ispraviti jednu počinjenu nepravdu?

GOSPOĐA ALVING: Ti?

182

OSVALD: Ili malu nepromišljenost — ako hoćeš da to tako nazoveš. Vrlo nedužnu, uostalom. Kad sam posljednji put bio ovdje —

GOSPOĐA ALVING: Da?OSVALD: — tad me je ona često pitala o Parizu i ja sam joj 0

njemu pričao. Tako se sjećam da sam je jednog dana uzgred upitao: Da li biste vi željeli da odete tamo?

GOSPOĐA ALVING: I?OSVALD: Vidio sam da je pocrvenjela kao vatra kad je rdkla:

da, to bih strašno željela. — No, da, odgovorio sam, i to bi se moglo jednom uraditi — ili nešto slično.

GOSPOĐA ALVING: I dalje?OSVALD: Bio sam, naravno, čitavu stvar zaboravio. Ali kad

sam je prekjuče upitao da li se raduje što ću sada ostati tako dugo kod kuće —

GOSPOĐA ALVING: Da?OSVALD: — ona me nekalko neobično pogleda a onda upita:

pa šta će onda biti od mog puta u Pariz?GOSPOĐA ALVING: Njenog puta!OSVALD: A onda sam neikako izvukao iz nje to da je ona

čitavu stvar bila shvatila ozbiljno, da je čitavo ovo vrijeme neprestano mislila na mene i da je revnosno učila francuski —

GOSPOĐA ALVING: Zato, dakle —OSVALD: Majko, kad sam vidio tu raskošnu, lijepu i kao

cvijet svježu djevojku kako stoji preda mnom — ranije nisam ni obraćao pažnju — ali sada — kako stoji preda mnom tako reći raširenih rulku, sipremna da me primi —

GOSPOĐA ALVING: Osvalde!OSVALD: — tad mi je postalo jasno da je u njoj moj spas. Jer

sam vidio da je u njoj životna radost.GOSPOĐA ALVING (ustukne): Životna radost —? Zar u

tome može biti spas?REGINA (iz trpezarije s flašom šampanjca u ruci): Molim za

izvinjenje što sam se tako dugo zadržala, ali morala sam u podrum. — (Stavlja flašu na sto.)

183

OSVALD: Donesi još jednu čašu.REGINA (pogleda ga iznenađeno): Čaša za milostivu gospođu

stoji ovdje, gospodine Alving.OSVALD: Da, ali treba da doneseš još jednu za sebe, Re-gina.REGINA (trgne se i baci hrz i plašljiv pogled u stranu prema

gospođi Alving.)OSVALD: No?REGINA (tiho, oklijevajući): Ako milostiva gospođa do-

zvoljava —?GOSPOĐA ALVING: Donesi čašu, Regina.

(Regina ode u trpezariju.)OSVALD (gleda za njom): Jesi li primijetila kako ona samo

hoda? Tako čvrsto i sigurno.GOSPOĐA ALVING: To se neće dogoditi, Osvalde!OSVALD: To je svršena stvar. Ti to doibro vidiš. Protiv toga

više ne vrijedi govoriti.REGINA (dolazi s praznom čašom koju zadržava u ruci).OSVALD: Sjedi, Regina.

(Regina upitno gleda gospođu Alving.)GOSPOĐA ALVING: Sjedi.REGINA (sjeda na stolicu kraj trpezarijskih vrata i drži čašu u

ruci).GOSPOĐA ALVING: Osvalde — šta si ono rekao o životnoj

radosti?OSVALD: Da, majko, životna radost — o njoj vi ovdje na selu

ne znate mnogo. Ja je ovdje ne osjećam.GOSPOĐA ALVING: Zar ni onda kad si kod mene?OSVALD: Ni onda kad sam kod kuće. Ali ti to ne razumiješ.GOSPOĐA ALVING: O, da, gotovo mi se čini da razumijem

— sada.OSVALD: Životna radost — pa onda radost rada. U osnovi je

to skoro isto. A o to;me vi ništa ne znate.GOSPOĐA ALVING: Možda imaš ipravo. Osvalde, ispričaj

mi nešto više o tome.OSVALD: Da, mislim samo da je ljudima ovdje utuvijeno u

glavu da je rad neko prokletstvo^ i kazna božja, a

da je život jad i bijeda iz koga bi se trebalo što prijeizvući. GOSPOĐA ALVING: Dolina jada, da. I još se

vrijednotrudimo da tako bude. OSVALD: A vani u inostranstvu

ljudi za taiko nešto višeneće ni da znaju. Ni živa duša tamo više ne vjerujeu takve pouke. Tamo se smatra čistim blaženstvomto što je čovjek na svijetu. Majko, zar ti nije palou oči da se u svemu što sam ja naslikao radilo oživotnoj radosti? Stalno i uvijek o životnoj radosti.Tu su svjetlo i sunčev sjaj i praznični vazduh — iblistava, zadovoljna ljudska lica. Zato se bojim daostanem ovdje kod tdbe kod kuće. GOSPOĐA ALVING:

Boješ se? Čega se to bojiš ovdjekod mene? OSVALD: Bojim se da bi se sve što u meni

plamti mogloizokrenuti u nešto ružno. GOSPOĐA ALVING (gleda ga

čvrsto): Misliš da bi se tomoglo dogoditi? OSVALD: Ubijeđen sam u to. I kad bih

ovdje kod nasživio isti život kao u tuđini, to iipaik ne bi bio istiživot. GOSPOĐA ALVING (napeto sluša, a onda podiže

širomotvorene oči zamišljenog pogleda i kaže): Sada vidimvezu. OSVALD: Šta vidiš? GOSPOĐA ALVING: Sad je

vidim ipo iprvi put. I sadamogu da govorim. OSVALD (ustaje): Majko, ja te ne

razumijem. REGINA (takođe ustaje): Treba li, možda, da odem? GOSPOĐA ALVING: Ne, ostani samo. Sada mogu da

govorim. Sada treba, dječače moj, sve da saznaš. Aonda možeš birati. Osvalde! Regina! OSVALD: Tiše.

Pastor — PASTOR MANDERS (dolazi kroz predsoblje): Tako —,baš smo sad imali tamo dolje ugodan čas koji okrijepi srce. OSVALD: Mi takođe.

184 185

MANDERS: Engstrandu se mora pomoći dko njegovog doma za pomorce. Regina će da ide s njim i da mu pomogne —

REGINA: Ne, hvala, gospodine pastore.MANDERS (sad je tek primijeti): Kaiko —? Ovdje — i s

čašom u ruci!REGINA (brzo ostavi čašu): Pardon —!OSVALD: Regina ide sa mnom, gos,podine pastore.MANDERS: Ide —! S vama!OSVALD: Da, kao moja žena — ako to bude zahtijevala.MANDERS: Ali milostivi bože —!REGINA: Sta ja mogu, gospodine pastore?OSVALD: Ili ostaje ovdje, ako ja budem ostao.REGINA (nehotice): Ovdje!?MANDERS: Ja se vama čudim, gospođo Alving.GOSPOĐA ALVING: Nijedno od toga se neće dogoditi, jer

sad smijem slobodno da govorim.MANDERS: Ali valjda nećete! Ne, ne, ne!GOSPOĐA ALVING: Naprotiv, mogu i hoću. A ipak neće biti

srušeni nikakvi ideali.OSVALD: Majko, ovdje se nešto krije od mene!REGINA (osluškuje): Milostiva gospođo! Slušajte! Napolju

ljudi viču. (Ide u zimsku haštu i gleda napolje.)OSVALD (žuri do prozora lijeuo): Pa šta je to? Odakle ovaj

sjaj vatre?REGINA (viče): Gori u azilu!GOSPOĐA ALVING (poleti prozoru): Gori?!MANDERS: Gori? Nemoguće. Pa sad sam bio tamo.OSVALD: Gdje mi je šešir? Ah, svejedno —. Očev azil —!

(Poleti na haštenska vrata.)GOSPOĐA ALVING: Moju maramu, Regina! Sve je u

plamenu!MANDERS: Užasno! Gosipođo Alving, to kazna božja bi jesti

nad ovom kućom zaibluda!GOSPOĐA ALVING: Da, da, sigurno. Hodi, Regina. (Ona i

Regina odjure kroz predsoblje.)MANDERS: (pljesne rukama): A nije osigurano! (Ode istim

putem.)

TRECI CIN

Soba kao i ranije. Sva vrata su otvorena. Lampa još uvijek gori na stolu. Napolju je mrak. Samo slab odsjaj vatre lijevo u pozadini. Gospoda Alving s velikom maramom preko glave stoji otraga u zimskoj bašti i gleda napolje; Regina, takode ogrnuta maramonfi, stoji malo iza nje.GOSPOĐA ALVING: Izgorjelo, sve! Do temelja. REGINA: Još gori u podrumima. GOSPOĐA ALVING: A Osvald ne dolazi! Nema više štada se spašava. REGINA: Treba li, možda, da mu odnesem šešir? GOSPOĐA ALVING: Zar nema ni šešira na glavi? REGINA (pokazuje prema predsoblju): Ne, eno tamo visi. GOSPOĐA ALVING: Ndka visi. On će sigurno svaki čas doći. Sama ću da pogledam. (Odlazi kroz baštenska vrata.) MANDERS (dolazi iz predsoblja): Je li gospođa Alving tu? REGINA: Upravo je sišla u baštu.MANDERS: Ovo je najužasnija noć što sam je ikad doživio. REGINA: Da, zar ovo nije grozna nesreća, gospodine pastore? MANDERS: Ah, ne govorite o tome! Ne smijem na to nida pomislim! REGINA: Ali kako se to samo moglo dogoditi — MANDERS: Nemojte me pitati, djevojko Engstrand! Otkud j a da znam? Zar i v i hoćete —? Zar nije dosta što vaš otac —?

186 187

RBGINA: Sta je s njim?MANDERS: On me je sasvim izludio.ENGSTRAND (dolazi kroz predsoblje): Gospodine pastore

—!MANDERS (okreče se preplašeno): Jeste li mi već za petama?ENGSTRAND: Da, dođavola —! Isuse bože, ne! Ali to je ipak

previše ružno, gospodine pastore!MANDERS (hoda tamo-amo): Nažalost, nažalost!REGINA: Sta to?ENGSTRAND: Ah, vidiš, sve je došlo od one pobožnosti.

(Tiho) Sad mi je pao šaka, dijete moje? (Glasno) i da j a moram biti kriv što se gospodinu pastoru dogodila ova nevolja.

MANDERS: Ali ja vas uvjeravam, Engstrande —ENGSTRAND: Ali niko drugi osim gospodina pastora nije

mahao sa svijećom u ruci.MANDERS (zastaje): Da, to vi tvrdite. Ali ja se, zaista, ne

sjećam da sam imao svijeću u ruci.ENGSTRAND: Svojim sam očima vidio kako je gospodin

pastor dohvatio svijeću, kako je očistio prstima i ostatak bacio u blanjevinu.

MANDERS: I to ste vi vidjeli?ENGSTRAND: Sasvim sigurno.MANDERS: To mi je potpuno neshvatljivo. Inače mi nije

dbičaj da čistim svijeću prstima.ENGSTRAND: Da, i izgledalo je dosta nezgrapno — jeste,

zaista. Ali može li vas to, stvarno, koštati glave, gospodine pastore?

MANDERS (nemirno hoda tamo-amo): Ah! i ne pitajte!ENGSTRAND (hoda s njim): A gospodin pastor nije ni

osigurao?MANDERS: Ne, ne i ne; pa valjda čujete!ENGSTRAND (iza njega): Nije osigurano. Izvući se po-lalko

iz prašine a onda ;đkuhati paipicu. (Glasno) Isuse bože, Isuse bože, kakva nesreća!

MANDERS (hriše znoj sa čela): Da, Erugstrande, to već smijete reći.

ENGSTRAND: I da se tako nešto moralo dogoditi jednoj dobrotvornoj ustanovi, od koje bi, kako se kaže, i grad i selo imalo koristi. Novine se sigurno neće do-taći gosipodina pastora u rukavicama.

MANDERS: O tome upravo i razmišljam. To je gotovo najgore u cijeloj stvari. Ogavni napadi i okrivljava-nja —. Ah, strašno je i pomisliti na to!

GOSPOĐA ALVING (dolazi iz hašte): Ne mogu da ga na-govorim da se ostavi gašenja.

MANDERS: Ah, tu ste i vi, poštovana gospođo!GOSPOĐA ALVING: Pa, sad ste i vi oslobođeni vašeg

svečanog govora, gosipodine pastore.MANDERS: Ah, ja bih sa zadovoljstvom —GOSPOĐA ALVING (prigušenim glasom): Možda je najbolje

što se desilo ovako, a ne drugačije. Ovaj azil ne bi nikome donio blagoslova.

MANDERS: Mislite?GOSPOĐA ALVING: A zar vi ne mislite?MANDERS: Ali to je ipak bila strašno velika nesreća.GOSPOĐA ALVING: Bolje da govorimo o tome ukratko, kao

o poslovnoj stvari. — Vi čekate gospodina pastora, Engstrande?

ENGSTRAND (na vratima predsoblja): Da, čekam. GOSPOĐA ALVING: Onda sjedite za to vrijeme. ENGSTRAND: Hvala lijepo, mogu ja i da stojim. GOSPOĐA ALVING (Mandersu): Vi sigurno putujete sljedećim parobrodom?MANDERS: Svaikalko. Polazi za jedan sat.GOSPOĐA ALVING: Onda budite tako dobri i ponesite sve

papire sa sobom. Neću više ni riječi da čujem o ovoj stvari. Sad su mi u glavi druge brige.

MANDERS: Gospođo Alving —GOSPOĐA ALVING: Poslaću za vama i punomoć, da sve

uredite po svojim željama. MANDERS: To ću od srca rado preuzeti. Prvobitna svrha

legata sad, nažalost, mora biti sasvim izmijenjena. GOSPOĐA ALVING: To se razumije.

188 189

MANDEiRS: Da, onda mislim da ću zasad urediti tako da imanje Solvik padne pod upravu distrikta. Zemljište se iipak ne može nikako smatrati potpuno bezvrijednim. Neka korisna svrha će mu se ipak nekaiko naći. A kamate od glavnice koje stoje u banci mogao bih, možda, upotrijebiti za potporu nekog odgovarajućeg poduhvata koji bi bio od priznate koristi gradu.

GOSPOĐA ALVING: Kako god vi hoćete. Meni je sve potpuno svejedno.

ENGSTRAND: Nemojte zaboraviti moj dom za pomorce, igospodine pastore!

MANDEiRS: Naravno — imate pravo, da. Ali o tome će se još razmisliti.

ENGSTRAND: Dođavola i razmišljanje—. Ah, Isuse bože!MANDERS (sa uzdahom): Nažalost, ja i ne znam koliiko ću

još imati te stvari u r\a)kama. Možda će me javno mnjenje natjerati da se povučem. Sve zavisi od ishoda istrage ovog požara.

GOSPOĐA ALVING: Sta vi to govorite?MANDERS: A ishod se ne može unaiprijed odrediti.ENGSTRAND (priđe hliže): Ali, naravno. Jer ne bih bio ja

Jakob Engstrand.MANDERS: Da, da, ali —?ENGSTRAND (tiše): Jer Jaikob Engstrand nije čovjek koji bi

jednog dostojnog dobročinitelja u času nevolje ostavio na cjedilu, kako se to obično kaže.

MANDERS: Ali, dragi moj, kako —?ENGSTRAND: Jakoba Engstranda treba, tako reći, upo-rediti s

anđelom spasiteljem, gospodine pastore!MANDERS: Ne, ne, to, zaista, ne mogu prihvatiti.ENGSTRAND: O, to sad već morate. Poznajem jednog koji je

već jednom uzeo na sebe krivicu drugih ljudi — da!MANDERS: Jakobe! (Stišče mu ruku) Vi ste rijedak čovjek!

No, vi, stvarno, treba da -dobijete svoj azil za pomorce; na to možete računati.

ENGSTRAND fhoće da zahvali, ali ne može od ganuća).

MANDERS (stavlja putnu torbu na rame): A sad, naprijed! Nas dvojica putujemo zajedno.

ENGSTRAND (na vratima, trpezarije, tiho Regini): Dođi s nama, curo! Zivjećeš kao bubreg u loju!

REGINA (zabaci glavu): Merci! (Odlazi u predsoblje i donosi pastorov prtljag.)

MANDERS: Zbogom, gospođo Alving! I neka duh reda i zakona zavlada u ovoj kući.

GOSPOĐA ALVING: Zbogom, Manderse! (Ide prema zimskoj bašti i gleda kako Osvald ulazi na baštenska vrata.)

ENGSTRAND (dok on i Regina pomažu pastoru da obuče ogrtač): Zbogom, moje dijete. I ako ti se išta desi, ti znaš gdje ćeš naći Jalkoba Engstranda. (Tiho) Ulica u Maloj luci — hm —! (Gospodi Alving i Osvaldu) A dom za namjernike, taj će se zvati »Dom komor-nika Alvinga«. I ako budem smio da vodim kuću po svom ukusu, onda sigurno mogu obećati da će biti dostojna pokojnog gosipodina komornika.

MANDERS (na vratima): Hm — hm! Hodite sad, dragi moj Engstrande. Zbogom! (On i Engstrand odlaze kroz predsoblje.)

OSVALD (prilazi stolu): O kakvom on to domu govori?GOSPOĐA ALVING: O nekoj vrsti azila koji hoće da osnuje

zajedno sa pastorom Mandersom.OSVALD: I taj će izgorjeti kao i čitava ova stvar ovdje.GOSPOĐA ALVING: Kako ti to pada na pamet?OSVALD: Sve će izgorjeti. Ništa neće preostati, ništa šta

podsjeća na oca. I ja ću izgorjeti.REGINA (gleda ga iznenađeno).GOSPODA ALVING: Osvalde, jadni moj dječače, nije

treibalo da ostaješ dolje tako dugo.OSVALD (sjeda za sto): Skoro da mislim da imaš pravo.GOSPOĐA ALVING: Daj da ti osušim lice, Osvalde; ti si sav

mokar. (Suši mu lice svojom maramicom.)OSVALD (gleda ravnodušno preda se): Hvala, majko.GOSPOĐA ALVING: Zar nisi umoran, Osvalde? Hoćeš li,

možda, da spavaš?

190 191

OSVALD (plašljivo): Ne, ne, ne spavati! Ja nitkad i ne spavam, samo se pretvaram. (Turobno) To će ionako prerano doći.

GOSPOĐA ALVING (gleda ga zabrinuto): Da, ti si stvarno bolestan, moj ljubimce.

REGINA (napeto): Gosipodin Alving je bolestan?OSVALD (nestrpljivo): Zatvorite sva vrata! Ovaj smrtni strah —GOSPOĐA ALVING: Zatvori ih, Regina. (Regina zatvara i zastaje

na vratima predsoblja. Gospoda Alving skida maramu, Regina takođe.)

GOSPODA ALVING (gurne stolicu do Osvalda i sjede pored njega): Tako! Hoću da sjednem kraj tebe —

OSVALD: Da, sjedi. Neka i Regina ostane ovdje. Neka Regina stalno bude uza me. Pa ti ćeš mi učiniti uslugu iz ljubavi, Regina, zar ne?

REGINA: Ne razumijem.GOSPOĐA ALVING: Uslugu iz Ijuibavi?OSVALD: Da, ako bude potreibno.GOSPODA ALVING: Osvalde, zar tvoja majka nije tu, da ti čini

usluge iz ljubavi?OSVALD: Ti? (Smiješi se) Ne, majiko, ovu mi ti nećeš učiniti.

(Smiješi se bolno) Ti! Ha-ha! (Pogleda je ozbiljno) Uostalom, ti bi bila najbliža za to (Žestoko) Zašto ne moižeš da mi kažeš t i, Regina? Zašto me ne zoveš Osvald?

REGINA (tihoj; Ne vjerujem da bi gospođa Alving pristala na to.GOSPOĐA ALVING: Samo još trenutak i to će biti dozvoljeno.

Sjedi i ti ovdje s nama.REGINA (sjeda skromno i oklijevajući za drugu stranu stola).GOSPOĐA ALVING: A sada, moj jadni patnice, sad ću da ti skinem

teret s duše —OSVALD: Ti, majiko?GOSPOĐA ALVING: — i sve ono što nazivaš grižnjom savjesti i

kajanjem i prijekorom —OSVALD: Zar misliš da to možeš?

GOSPOĐA ALVING: Da, sada mogu, Osvalde. Maloprije, kad si govorio o životnoj radosti, kao da mi se čitavo moje bivstvovanje vratilo ali u jednom novom svjetlu.

OSVALD (trese glavom): Ne razumijem ni riječi.GOSPOĐA ALVING: Trebalo je da poznaješ svoga oca kad je bio

još sasvim mlad poručnik. Kako je u njemu plamtjela životna radost!

OSVALD: Da, to znam.GOSPOĐA ALVING: I sam njegov pogled bio je kao praznični dan.

A onda — kakva je neobuzdana snaga i životna radost bila u njemu!

OSVALD: I onda —?GOSPOĐA ALVING: I onda je jedno takvo dijete životne radosti —

jer tada je on bio kao dijete — moralo da provodi svoje dane u malom mjestu koje nije pružalo nikakve prave radosti, nego sama uživanja. Morao je da provodi dane ovdje, gdje nije nalazio nikakve svrhe života; imao je samo službu. Gdje da nađe zadatak ko-me bi se mogao posvetiti čitavom svojom dušom? Imao je samo poslove. Nemati ni j e d n o g druga koji bi bio u stanju da osjeti šta je to životna radost — samo dangube i rasipnike —!

OSVALD: Majko —!GOSPODA ALVING: I tako je došlo, što je i moralo doći.OSVALD: A šta je moralo doći?GOSPOĐA ALVING: I sam si ranije rekao šta bi se s tobom desilo,

ako ostaneš kod kuće.OSVALD: Hoćeš li time da kažeš da otac —?GOSPOĐA ALVING: Tvoj jadni otac nije imao nikakvog ventila za

tu nabujalu životnu radost koja je bila u njemu. Pa ni ja mu nisam unosila vedrine u kuću.

OSVALD: Ni ti?GOSPOĐA ALVING: Učili su me nešto o dužnostima i sličnim

stvarima i ja sam u to dugo i čvrsto vjerovala. Tako je sve proticalo u dužnostima — m o j i m dužnostima i n j e g o v i m idužnostima —. Bojim se, Osvalde, da sam tvom jadnom ocu kuću učinila nepodnošljivom.

192 13 — Drame

193

OSVALD: Zašto mi o tome niikad ništa nisi pisala? GOSPOĐA ALVING: Dosada to nikad nisam vidjela u

takvom svjetlu, da bih tebi, svom sinu, to mogla po-minjati. OSVALD: Pa kako si to onda vidjela? GOSPOĐA

ALVING (polako): Vidjela sam samo jedno— da je tvoj otac bio slomljen čovjek, još prije negošto si se ti rodio. OSVALD (prigušenim glasom): Ah —!

(Ustaje i ide doprozora.) GOSPOĐA ALVING: A onda me je progonila iz

danau dan samo jedna misao, da Regina, u stvari, pripadaovamo u ovu kuću isto tako — kao i moje vlastitodijete. OSVALD (hrzo se okrene): Regina —! REGINA (skoči i

pita prigušenim glasom): Ja —? GOSPOĐA ALVING: Da. Sad znate oboje. OSVALD: Regina! REGINA (gleda preda se): Majka je, dakle, bila jedna od

onih. GOSPOĐA ALVING: Tvoja majka je imala mnogo dobrih

osobina, Reigina. REGINA: Da, ali je ipak bila od onih. Ponekad sam

to i mislila; ali —. Da, milostiva gospođo, otpustiteme, molim vas, da smjesta odem. GOSPOĐA ALVING:

Misliš li to ozbiljno, Regina? REGINA: Svakako.GOSPOĐA ALVING: Ti si, naravno, slobodna, ali — OSVALD (približi se Regini): Da odeš? Sada? Pa ti pripadaš ovamo. REGINA: Merci, gospodine Alving, sad već smijem da

ikažem Osvalde. Naravno, ne na onaj način, kaikosam ja zamišljala. GOSPOĐA ALVING: Regina, ja prema tebi

nisam bilai^rena — REGINA: Da, to je bio i grijeh i sramota! Da sam

znalada je Osvald bolestan, onda —. Ali sada kad izmeđunas i ne može biti ništa o^bUjno —. Ne, ja, zaista.

ne mogu da trčkaram ovdje na selu i da se mučim oko nekih bolesnih ljudi.

OSVALD: Cak ni oko jednog jedinog koji ti je inače tako blizak?REGINA: Ne, zaista, ni to ne mogu. Svaka siromašna djevojka mora

da iskoristi svoju mladost, jer inače se nađe na cjedilu prije nego što se i nadala. A j a u sebi takođe imam životne radosti, milostiva gospođo!

GOSPOĐA ALVING: Da, nažalost, ali nemoj sebe da proćerdaš, Regina.

REGINA: No, ako i to dođe, onda je tako moralo biti. Ako je Osvald krenuo za svojim ocem, moram i ja za svojom majko'm. — Smijem li da pitam, milostiva gospođo, zna li gospodin pastor Manders za ovu priču o meni?

GOSPOĐA ALVING: Pastor Manders zna sve.REGINA (zabavljena svojom maramoTn): Da, onda ću gledati da što

je moguće prije odem parobrodom. Sa pastorom se uvijek mogu lako nagoditi; jer onda mislim da isto taiko imam pravo na malo novaca, kao i on — taj odvratni stolar.

GOSPOĐA ALVING: Neka ti bude, Regina.REGINA (gleda je čvrsto): A milostiva gosipođa je baš mogla i da

me vasipita kao dijete jedne osobe od položaja, to bi meni bolje odgovaralo. (Zabaci glavu) Ah, koješta, i to me je briga! (S ogorčenim pogledom na zatvorenu flašu) Imala sam barem priliku da pijem šampanjac s ljudima od položaja.

GOSPOĐA ALVING: A ako budeš treibala dom, Regina, onda dođi meni.

REGINA: Ne, hvala lijepo, milostiva gosipođo. Pastor Manders, taj će me već prihvatiti. A ako baš sve bude išlo naopako, onda znam kuću u koju i spadam.

GOSPOĐA ALVING: A ta je?REGINA: Azil komornika Alvinga.GOSPOĐA ALVING: Regina, — sad vidim — ti ćeš se upropastiti!

194 13* 195

REGINA: Ah, koješta! Adieu. (Pozdravlja i odlazi kroz predsoblje.)OSVALD (stoji kraj prozora i gleda napolje): Je li otišla?GOSPOĐA ALVING: Da.OSVALD (mrmlja za sehe): Kakva glupa priča, da!GOSPOĐA ALVING (stupi iza njega i stavi mu ruke na ramena):

Osvalde, dragi moj dječače — ovo te je sigurno jako potreslo?OSVALD (okrene lice prema njoj): Ta stvar s ocem, misliš?GOSPOĐA ALVING: Da, s tvojim nesretnim ocem. Bojim se da je

to na tebe ostavilo prejak dojam.OSVALD: Sta ti pada na pamet? Svakalko da me je veoma

iznenadilo; ali mi, u stvari, to može biti i sasvim svejedno.GOSPOĐA ALVING (povuče ruke): Sasvim svejedno! To što je tvoj

otac bio tako bezgranično nesretan!OSVALD: Naravno da osjećam sažaljenje prema njemu kao i prema

svakom drugom, ali —GOSPOĐA ALVING: Inače ništa? Za svoga vlastitog oca!OSVALD (nestrpljivo): Ah, otac — otac. Pa ja oca nisam ni

poznavao. Samo mi je jedno ostalo u sjećanju, da mi je zbog njega jedanput pozlilo.

GOSPOĐA ALVING: Kakva užasna misao! Zar dijete ne bi trebalo da osjeća ljubav prema svom ocu u svim prilikama?

OSVALD: A a'ko dijete nema ništa da zahvali svome ocu? Ako ga nikako nije poznavalo? Zar se ti stvarno^ još držiš starih jpraznovjerja, ti koja si inače tako prosvijećena?

GOSPOĐA ALVING: Zar su tebi to samo praznovjerja?OSVALD: Da, to moraš da uvidiš, majko. Ipak je to jedno od onih

gledanja koja se povlače po svijetu, a —GOSPOĐA ALVING (potresena): Sablasti!OSVALD (hoda po sohi): Da, možeš ih nazvati i sablastima.GOSPOĐA ALVING (strastveno): Osvalde, onda ti ni mene ne

voliš!

OSVALD: Tebe barem poznajem —GOSPOĐA ALVING: Da, poznaješ me; — ali to je sve!OSVALD: I ja takođe znam, kako ti mene voliš; već zbog toga bih ti

morao biti zahvalan. A sada, kad sam bolestan, ti mi možeš biti od velike koristi.

GOSPOĐA ALVING: Da, zar ne, Osvalde? O, skoro da bih blagoslovila tvoju bolest koja te je dotjerala meni i kući. Jer, ja sad vidim: ja tebe nemam, ja te moram zadobiti.

OSVALD (nestrpljivo): Da, da, da, sve su to samo fraze. Ne zaboravi da sam ja bolestan čovjek, majko. Ja više ne mogu da se bavim drugim ljudima; dosta mi je da se bavim samim sobom.

GOSPOĐA ALVING (tiho): Biću strpljiva i zadovoljna.OSVALD: A i vesela, majiko!GOSPOĐA ALVING: Da, moj dragi dječače, imaš pravo. (Prilazi

mu) Jesam li te sada oslobodila svake grižnje savjesti i pređbacivanja samom sebi?

OSVALD: Da, to jesi. Ali ko će me osloboditi straha?GOSPOĐA ALVING: Straha?OSVALD (hoda po sohi): Regina bi to učinila za dobru riječ.GOSPOĐA ALVING: Ne razumijem te, šta je to sa strahom — i s

Reginom?OSVALD: Zar nije već kasna noć, majko?GOSPOĐA ALVING: Već se bliži jutro. (Gleda napolje iz zimske

hašte) Dan počinje da se bijeli gore na visovima. I biće lijepo vrijeme, Osvalde! Za koji trenutak vidjećeš sunce.

OSVALD: Tome se radujem. Ah, ipak ima još ponešto čemu se mogu radovati i za šta mogu da živim —

GOSPOĐA ALVING: To i ja mislim!OSVALD: Ako ne mogu da radim, onda —GOSPOĐA ALVING: Ah, uskoro ćeš ti opet moći da radiš, moj

dragi dječače. Sad više ne smiješ razbijati glavu tim mučnim i poražavajućim mislima.

OSVALD: Ne, dobro je što si mi ova uobraženja svalila sa duše. A kad bih se još samo jednog riješio —

196 19';

(Sjeda na sofu) Sad ćemo da porazgovaramo, majko — GOSPODA ALVING: Da, hoćemo. (Ona gurne fotelju do

soje i sjedne sasvim hlizu njega.) OSVALD: — a uskoro će i sunce. A onda ćeš znati sve.

I ja više neću imati ovog straha. GOSPOĐA ALVING: S t a kažeš da ću znati? OSVALD (ne sluša je): Majko, zar nisi ranije rekla da

nema ničeg na svijetu što ti ne bi za mene učinilaako bih te zamolio? GOSPODA ALVING: Naravno da

sam rekla! OSVALD: I ti si i sad kao i prije spremna na to, majko? GOSPODA ALVING: U to se možeš pouzdati, moj dragi,

jedini dječače. Pa ja i ne živim nizašto drugo, negosamo za tebe. OSVALD: Da, da; onda treba da čuješ — ti

majko, ti sijaka, snažne duše. Moraš ostati sasvim mirna, kadovo čuješ. GOSPOĐA ALVING: Ali šta je to tako strašno

—? OSVALD: Ne smiješ vikati. Čuješ li? Obećavaš li mi to?Sjedićemo i sasvim mirno govoriti o tome. Obećavašli mi to, majko? GOSPOĐA ALVING: Da, da, obećavam

ti, samo govori! OSVALD: Da, onda treba da znaš, da ovo stanje umora

— i nesposobnosti da pomislim na rad — da to svenije ona prava bolest — GOSPOĐA ALVING: Ali š t a je onda ta bolest? OSVALD: Ta bolest koju sam naslijedio, ona — (Pokazuje na čelo i dodaje sasvim tiho) — ona je ovdje,

unutra. GOSPOĐA ALVING (gotovo bez glasa): Osvalde! Ne —

ne! OSVALD: Ne viči. Ne mogu to da podnesem. Da, ona

sjedi ovdje unutra i vreba. I može da izbije u svakovrijeme i svakog časa. GOSPOĐA ALVING: O, k^ko

užasno —! OSVALD: Samo mirno sada! Talko je to sa mnom —

GOSPOĐA ALVING (skoči): To nije istina, Osvalde! To nije moguće! Ne može biti tako!

OSVALD: U Parizu sam imao j e d a n napad. Ubrzo je prošao. Ali kad sam saznao kako je to bilo sa mnom, spopao me je strah, talko luđački i tako divlji, da sam otputovao kući i teibi što sam brže mogao.

GOSPOĐA ALVING: To je, dakle, taj strah —!OSVALD: Da, jer to je neopisivo mučno, vidiš li. Kad bi to

bila obična, smrtna bolest —. Jer smrti se ja ne bojim, iaiko bih volio da živim što duže.

GOSPOĐA ALVING: Da, da, Osvalde, i treba da živiš!OSVALD: Ali to je tako neopisivo mučno. Kao da opet

postajem dijete u povitku; da me drugi hrane i tako dalje. Ah, to je neopisivo!

GOSPOĐA ALVING: Dijete ima majku da ga njeguje.OSVALD (skoči): Nikad i nikad! Upravo t o neću! Ne mogu

da podnesem ni pomisao da bih možda godinama talko ležao — tako i ostario i osi jedio. Konačno, i ti bi još mogla da umreš prije mene. (Sjeda na stolicu gospođe Alving) Jer to ne mora odmah da završi smrću, relkao je Ijekar. On je to nazvao nekom vrstom omekšanja mozga ili nešto đlično. (Smiješi se turobno) Nalazim da sam izraz zvuči lijepo. Uvijek pri tom pomislim na zavjese od svilenog baršuna, kao trešnja crvene boje — na nešto po čemu se delikatno klizi.

GOSPOĐA ALVING (uzvikne): Osvalde!OSVALD (opet skoči i hoda po sobi): A sad si mi oduzela i

Reginu! Da sam barem n j u imao. Ona bi mi već učinila uslugu iz ljubavi.

GOSPOĐA ALVING (prilazi mu): Sta misliš time, moj ljubimce? Zar ima na svijetu ikakve usluge iz ljubavi koju ja tebi ne bih učinila?

OSVALD: Kad sam se u Parizu oporavio od napada, onda mi je Ijekar rekao da, kad naipad opet dođe — a on će opet doći — onda više nema nikakve nade.

GOSPOĐA ALVING: Zar je bio tako bezdušan, da ti —

198 199

OSVALD: Zahtijevao sam to od njega. Rekao sam mu da imam načina da to predusretnem — (Smiješi se veselo) — I zaista imam. (Vadi neku kutijicu iz unutrašnjeg džeipa na grudima) Majko, vidiš li ovo ovdje?

GOSPOĐA ALVING: Sta je to?OSVALD: Morfij u prahu.GOSPOĐA ALVING (gleda ga užasnuto): Osvalde — dječače moj?OSVALD: Saikuipio sam dvanaest kapsula —GOSPOĐA ALVING (pruža ruku): Daj mi tu kutiju, Osvalde!OSVALD: Još ne, majko. (Stavlja kutiju opet u džep.)GOSPOĐA ALVING: To neću preživjeti!OSVALD: Moraćeš. Da sam imao Reginu, rekao bih joj šta je sa

mnom — i zamolio bih je za tu posljednju uslugu iz ljubavi; ona bi mi pomogla, to znam sigurno.

GOSPOĐA ALVING: Nikada!OSVALD: Kad bi me onaj užas savladao, kad bi me vidjela kako

bespomoćno ležim kao malo dijete u po-vitku, prepuštenog sudhini, izgubljenog bez nade — bez spasa —

GOSPOĐA ALVING: Nizašto na svijetu to Regina ne bi učinila!OSVALD: Regina bi to učinila. Regina ima tako čudno lako srce. I

ubrzio bi joj bilo preko glave to da njeguje jednog takvog bolesnika kao što sam ja.

GOSPOĐA ALVING: Onda neka je slava i hvala nebesima što Regina nije tu!

OSVALD: Da, ali sad mi onda ti moraš učiniti tu uslugu iz Ijuhavi, majko.

GOSPOĐA ALVING (viče glasno): Ja!OSVALD: Zar mi ti nisi najbliža?GOSPOĐA ALVING: Ja! Tvoja majka!OSVALD: Upravo zato.GOSPOĐA ALVING: Ja, koja sam ti dala život?OSVALD: Za život te nisam molio. I kakav si mi to život dala? Ja ga

više neću! Uzmi ga natrag!

GOSPOĐA ALVING: U pomoć! U pomoć! (Istrči u predsoblje.)OSVALD (za njom): Ne odlazi od mene! Kuda ćeš?GOSPOĐA ALVING: Da ti dovedem Ijekara, Osvalde! Pusti me da

idem!OSVALD (takode napolju): Nećeš ići. I unutra neće više niko ući.

(Okreće ključ u hravi.)GOSPOĐA ALVING (ponovo ulazi): Osvalde, Osvalde, dijete moje!OSVALD (ide za njom): Ti tvrdiš da me voliš kao majka — a možeš

da me gledaš kako se mučim u ovom bezimenom strahu?!GOSPOĐA ALVING (poslije kraće pauze, potpuno se savladava):

Evo moje ruke.OSVALD: Znači — hoćeš?GOSPOĐA ALVING: Ako bude potrebno. Ali to neće biti potrebno.

Ne, ne, ni sada ni nikada.OSVALD: Nadaćemo se. I živjeti zajedno koliko možemo. Hvala ti,

majko. (On sjeda u fotelju koju je gospoda Alving dogurala do sofe. Sviće. Lampa na stolu još gori.)

GOSPOĐA ALVING (približi se oprezno): Jesi li sada miran?OSVALD: Da.GOSPOĐA ALVING (sagnuta nad njim): To je bilo neko tvoje

užasno uoibraženje, Osvalde. Ti ne možeš da pod-neseš tako mnoga uzbuđenja. Ali sad se moraš odmarati. Kod kuće, kod svoje majke, moj ljubimce. Svaka tvoja i najmanja želja biće ispunjena — kao onda kad si bio malo dijete. — Tđko. Sad je napad prošao. Vidiš li kako je to lako? Ah, znala sam ja to doibro. — I vidiš li, Osvalde, kakav nam divan dan dolazi? Sjajni sunčevi zraci. Sad tek možeš lijepo da vidiš svoj zavičaj. (Ona ode do stola i ugasi lampu. Izlazi sunce. Glečeri i planinski vrhovi leže u sjajnom jutarnjem svjetlu.)

OSVALD (sjedi u fotelji, leđima okrenut pozadini i ne miče se. Iznenada kaže): Majko, daj mi sunce!

9nr 201

GOSPOĐA ALVING (kraj stola, lecne se i pogleda ga): Šta kažeš?

OSVALD (ponavlja tupo i muklo): Sunce. Sunce.GOSPOĐA ALVING (pritrči mu): Osvalde, šta ti je?OSVALD (izgleda kao da se grči u stolici, svi m^išići m,u

popuštaju, lice mu je bezizražajno, zuri slijepo preda se).GOSPOĐA ALVING (drhti od užasa): Sta je to? (Viče)

Osvalde! Sta ti je! (Baca se pred njega na koljena i drma ga) Osvalde! Osvalde! Pogledaj me! Zar me ne poznaješ?

OSVALD (muklo kao i prije): Sunce. — Sunce.GOSPOĐA ALVING (skače očajna, hvata se objema ru-

kam,a za kosu i viče): Ovo se ne može pcMinijeti! (Šapće kao ukočena) Ovo se ne može podnijeti! Nikad više! (Iznenada) Gdje mu je samo? (Brzo ga pipa po grudima) Evo! (Ustukne koji korak i vikne) Ne, ne, ne!— Da! — Ne, ne! (Stoji malo udaljena od njega, s rukama u kosi i zuri u njega u nijemom užasu.)

OSVALD (sjedi nepokretno kao i prije i govori): Sunce.— Sunce.

DIVLJA PATKA

202

DIVLJA PATKA

Od mraka niskih istina meni je draia obnmna koja nas podiže.

Puškin

Zahvaljujući velikom usipjehu koji su na brojnim evropskim scenama postigle prethodne Ibsenove drame (Stupovi društva, Lutkina kuća, Sablasti, Narodni neprijatelj), a još više bučnim skandalima, policijskim zabranama i kontraverznim polemikama, i prvo izdanje Divlje patke (1884) rasprodano je u toku četiri dana, dok su se vodeća skandinavska pozorišta u Berganu, Kristijaniji, Stokholmu, Kopenhagenu i Helsinkiju, žurila da što prije otkupe autorska prava i započnu sa prohama. Ovaj početni uspjeh Divlje patke, međutim, bio je samo trenutačan, prouzrokovan radoznalim i napetim iščekivanjem javnosti da će to biti ponovni susret sa još jednom Ibse-novom polemičnom dramom, kakva je bila Neprijatelj naroda, ili sa novim »prljavim« i »amoralnim« komadom, poput anatemisanih Sablasti. Prve reakcije i kritike i publike pokazuju nedoumicu i zbunjenost, a zatim, iznevjereni u iščekivanju, javljaju se glasovi nezadovoljstva i negacije: simbolična značenja u drami su nejasna i čovjek se uzalud napreže da otikrije o čemu Ibsen zapravo raspravlja; sve je to artificijelno i izmišljeno; zaplet je podjednako čudan koliko i otrcan, a kompletan utisak izaziva prazninu i neprijatnost, itd. Čak je i Georg Brandes, u pismu Alefcandru Kielandu, napisao da ga je čitanje Divlje patke oneraspoložilo, pitajući se zašto je piscu potrebno »da nas muči isključivo tako beznačajnim ljudi-ma «.i

1 Michael Mey6r, Ihsen, Penguin Books, :sitr. 549.

205

Engleski kritičari, pa i vatreni »ibsenisti«, ispoljavaju takođe nedoumicu, ističući da je Divlja patka »čudna me-lanholična i pesimistička drama, bez trunke svijetlog od početka do kraja. Zaista, nema lika u komadu koji budi povjerenje ili dopadanje« (Edmund Gosse).^ U poređenju sa prethodnim tekstovima, mnogi smatraju da je to drama »manje vrijednosti«, »najbeznačajnija od svih ostalih Ib-senovih komada«. Ovom negativnom mišljenju pridružio se i strasni zagovornik i prevodilac Ibsena, Viljem Arčer, kome se Divlja patka u prvi mah nije dopala, i koji će tek docnije, na sceni otkriti i shvatiti njene prave vrijednosti.^ Jedino je Bernard So, u svojoj studiji Suština ibsenizma (1891), (posvetio -posebnu pažnju uipravo Divljoj patki, konstatujući da Ibsen poslije Neprijatelja naroda, napušta »vulgarne ideale«, otkrivaj ući karaktere »nepopravljivih idealista koji idealiizuju najviše sami sebe«, upuštajući se tako u tragikomičan obračun sa postojećim »zabludama ibsenizma«, povodoim koga su njegove »za-panjene žrtve izjavile da je to satira na njegove ranije koimade, dok su se pabožni, koje je on toliko puta razočarao svojom interpretacijoim Branda, počeli nadati da se on pokajnički vrača crkvi«."*

Neiposredno nakon neuspjeha Sablasti, Andre Antoan (tumačio je Jalmara Ekdala), uporno nastavlja sa propa-giranje'in Ibsena u Franciisfeoj, postavljajući na sceni »Slobodnog pozorišta« i Divlju patku (1891), koja je takođe izazvala podijeljena mišljenja. Manji dio puiblike je zadovoljno aplaudirao, dok je veći dio bučno protesto-vao i zviždao. Predstava najnovije Ihsenove drame u Parizu izaziva oštru literarnu polemiku između kritičara Franciska Sarsea — za koga je Divlja patka »opskuran komad«, »nepodnošljiv« i »nekoherentan«, sa nejasnim i nerazumljivim centralnim simbolo-m — i Žila Lemetra, koji pokušava da protumači značenje i vrijednosti kako

2Isto, 55S.3Isto, 537.* George Bernard iSihaw, The Ouimtessence af IbsenAsm, New Vork

1958, sitr. 143.

osnovnog simbola tako i čitave drame.^ Zanimljivo je i negativno mišljenje koje je o Ibsenu, povodom predstave Divlje patke, izrekao Romen Rolan, u pismu Linje-Pou, reditelju simbolističkog teatra »Djelo«: »Zao mi je što se svi njegovi komadi igraju u Franci^koj. Eto šta se radi sa nama! On je čovjek, ali nije od naše rase, i zato ostavimo tog varvarina u njegovim fjordovima.«*

Iako su predstave Lutkina kuća i Sablasti izazvale u Njemačkoj žestok otpor i ipublike i kritike, Ibsen će upravo na sceni njemačkog pozorišta doživjeti svoju punu umjetničku afirmaciju. Pozorišni kritičar Paul Slenter i reditelj Oto Bram, u okviru novoosnovanog »Slobodnog pozorišta«, a docnije i »'Njemačkog pozorišta«, prikazujući čitavu seriju njegovih drama, proglašavaju ga za »trago-lovcem one dramske umjetnosti koja najbliže prilazi sadržaju savremenog života«.'^ Pobornik i vatreni pristalica naturalističke režije, Bram uglavnom tumači Ibsenove socijalne i društvene drame, ne pokazujući interes za njegova ranija djela (Brand, Per Gint), kao ni za tekstove koji su nastali poslije Neprijatelja naroda. U Bramovoj rediteljsikoj interpretaciji dominira verizam sa »fotografski tačno naslikanim detaljima života«. U polemici koja se na stranicama časopisa Slobodno požarište vodila iz-među Paula Ernesta i Hermana Bara, u vezi sa »ženskim pitanjem u svjetlosti Ihsenove dramaturgije«, umiješao se i Fridrih Engels. Braneći Ibsena od njegovih vulgarno--mehanističkih i naturalističkih njemačkih interpretatora, on je ukazao na suštinske razlike između njemačkog i norveškog malograđanstva, podvlačeći da ». . . ma kakvi bili nedostaci Ibsenovih drama, u njima je ijpak prikazan ■ pa ma i sitni, srednjoburžujski svijet, koji stoji neupo-•redivo iznad njemačkog, i u kome ljudi još imaju karaktera, sposoibni su za inicijativu i djeluju samostalno, mada često i ćudljivo sa gledišta stranog posmatrača«.®

A. A. Gvoiadjev, Zapadnoevropsko pozorište, 1953, str. 73.*Michael Meyer, op. cit., str. 696. ' A. A. Gvozdjev, op. cit., str. 165.*Isto, 181.

206 20^

Praizvedba Divlje patke u Minlienu (1888) bila je veliki trijumf. Publika je autora i izvođače izazvala šesnaest puta pred zavjesu. Međutim, prvo prikazivanje u Beču (1891) nije ponovilo ovaj uspjeh. Nakon prva dva čina gledaoci su tražili da se Ibsen pojavi na sceni, doc-nije je ovo početno oduševljenje splasnulo, pretvarajući se postepeno u negodovanje i protest, da bi na kraju završilo zviždanjem većeg dijela publike, tako da je Divlja patka, nakon tri reprize, pred praznim gledalištem, skinuta sa repertoara.^

Kontraverzne ocjene i neujednačeni prijem prate najnoviju Ibsenovu dramu i na sceni rusikog pozorišta. Tolstoj je u svom dnevniku (20. VIII1890) zapisao da je pročitao Divlju patku, zaključivši kratko: »Nije dobro!«^" Cehov je, sjeća se Stanislavski, na probama Divlje patke pokazivao znakove dosade, pa čak i izvjesnog unutrašnjeg otpoira: »Pogledajte ovo, Ilbsen ne poznaje život. U životu se to ne dešava tako.« Za njega je Ibsen bio suviše hladan i racionalan. Ovakav odnos bio je uslovljen vjero-vatno i lošim i neadekvatnim prevodima, ali i načinom na koji je Ilbsen igran. Pred kraj života, Cehov mijenja mišljenje o autoru Divlje patke, i u pismu A. L. Višnjev-skom (1903) piše da je Ibsen njegov »najomiljeniji pi-sac«." I Stanislavski, mada je režirao Neprijatelja naroda i Divlju patku, takođe nije pokazivao veći afinitet za Ibsena, jednostavno ga nije osjećao, ili kako je to sam izjavio: ». . . za njegov simbolizam — mi glumci — nismo bili dorasli. Da bi se igrala simbolična djela, treba se čvrsto saživjeti sa ulogoim i komadom, spoznati i usisati u sebe njegov duhovni sadržaj, iskristalisati ga, izglačati dobijeni kristal, naći za nj jasnu, sočnu umjetničku formu 'koja sintetizuje svu mnogostruku i složenu bit djela. Za takav zadatak mi smo bili malo iskiisni, a naša unutrašnja tehnika nije bila dovoljno razvijena. Poznavaoci su objasnili neuspjeh koimada realističkom usmjerenošću

' Miohael Meyar, op. cit., sitr. 690, 10 Isto, 865—866. " Isto, 866.

208

naše umjetnosti, koja kao da ne može da se pomiri sa simbolizmom. Ali, u stvari, razlog je bio drugi, upravo obratan: u Ibsenu smo mi iapali nedovoljno realistični u oblasti unutarnjeg života komada.»^^ Pa ipak, zahvaljujući upornosti i zalaganju Nemiroviča-Dančenka, koji je pokazivao izuzetni interes i afinitet za Ibsena, Moskovski hudožestveni teatar, prikazujući jednu malu antologiju njegovih drama (Heda Gahler, Kad se mi mrtvi probudimo. Divlja patka, Brand, Sablasti, Neprijatelj naroda, Rosmersholm, Per Gint), najviše je doprinio afirmaciji ■Ibsena na sceni ruskog pozorišta.

Sa Divljom, patkom, započinje nova faza u Ibsenovom stvaralaštvu. On postepeno prestaje da se bavi »vulgarnim idealima«, odnosno opštim pitanjima društvenog i ličnog morala. U pismu pjesniku Teodoru Kaspariju, napisanom povodom Divlje patke, on kaže da je prestao tražiti »univerzalne zahtjeve« od ljudi, jer više ne vjeruje da je »ikome dato pravo da postavlja takve zahtjeve«, kao što ne vjeruje da »iko od nas može imati veći cilj u životu od samoostvarivanja u duši i u istini«.** Pristupajući istraživanju čovjekovog »duhovnog bića«, Ibsen je, normalno, morao donekle da mijenja dramsku tehniku, odbacujući postepeno uzročno-posljedičnu faktografiju i naturalistioki determinizam. Natapajući sve više svoje ■nove drame mnogostrukim simbolističkim značenjima, koja su rastvarala i pročišćavala očiglednost realnih događaja, omogućavajući pojavu višesložnih planova i raznovrsnih sazvučja, Ibsen daje prevagu intuitivnom i iracionalnom, pretvarajući dramsku prozu (svaikodnevnica vulgarnog života), u dramsku poeziju (samoostvarivanje čovjeka »u duši i u istini«). Ova promjena, mada nije došla odjednom, već postuipno, uticala je na Ibsenove savremenike, i oni počinju na njega da gledaju kao na neku »zagonetnu sfingu«, koja se »skriva iza nejasnih namjera«, što je svakako i doprinijelo nerazumijevanju, a samim time i neshvatanju Ibsenovih posljednjih drama.

1^ K. S, Stanislavslci, Moj život u umjetnosti, 1955, str. 224. Mixjhael Meyeir, op. cit., 549.

1* — Drame 209

u pismu Hegelu (2. IX 1884), sam Ibsen je istakao da Divlja patka zauzima »jedinstveno mjesto« među njegovim dramama, i da se njegov »metod razlikuje od onog kojim se ranije koristio«, napominjući da će kritika ovu promjenu »vidjeti na svoj način«, tražeći i pronalazeći »nešto o!ko čega će raspravljati«, stvarajući pri tome proizvoljne konstrukcije i raznovrsna tumačenja.^*

U čemu je novi metod? U simbolima? Ali simboli se javljaju u većoj ili manjoj mjeri i u ranijim IbsenoAnm dramama. U promijenjenoj dramskoj tehnici? Ali ova drama je komponovana kao Lutkina kuća ili Sablasti, i dalje postoji analitički metod i dobro poznati način »pre-turanja« po očito mrtvim ostacima prošlosti i »raspirivanja'žive žeravice« pod njima. Staviše, Divlja patka proširuje i nastavlja neka već poznata Ibsenova tematska i sadržajna interesovanja. Jer, kao što je epizoda sa doktorom Rankom i nasljednim sifilisom u Lutkinaj kući, interpblirana i proširena u Sablastima u Osvaldovoj tragičnoj sudbini, tako se i vanbračni odnos kapetana Al-vinga i Johane, sa Reginom kao posljedicom, ponovno našao, u razvijenom i nešto izmijenjenom obliku, u središtu priče Divlje patke (Verle — Gina — Hedvig). Znači da je i uobičajena pddjela Ibsenovog dramskog rada na istorijske, rano sinibolističlke, realističke i kasno simbo-lističke drame, odviše uska i vještačka, jer se svi pobrojani elementi nefprestano miješaju i »rukopis« je uglavnom konstantno prepoznatljiv, bez obzira na razlike koje postoje između, na primjer, prve, Katiline, i, posljednje. Kad se mi mrtvi probudimo. Pa ipak, postoji nešto novo u Divljoj patki, kako u tretmanu dramskog sklopa tako i u značenjima i zračenjima brojnih simbola.

U odnosu na Lutkinu kuću i Sablasti, Ibsen u Divljoj patki, zadržavajući analitički metod, mijenja donekle tehniku komponovanja drame. Otkrivanje prošlosti više nije stvar intimnih ispovijedanja, izazvanih nekim logičnim ili slučajnim događajem iz sadašnjosti, pod pritiskom i protiv volje glavnih junaka. Na primjer, pojava Krog-

" Isto, 553.

stada i njegovo prijeteće pismo prisiljavaju Noru da počne sa otkrivanjem tajne, kao što mogi:ićnost incestnog odnosa između Osvalda i Regine utiče na Helenu Alving, primoravajući je da objelodani istinu o svom promašenom braku sa komornikom Alvingom. Umjesto subjektivne projekcije onog što se dogodilo, Ibsen uvodi istragu koju poput isljednika vodi treće lice (Gregers Verle), razobli-čavajući postepeno, policijskom metodom dedukcije, »kaljugu tajni« iz prošlosti. Nasuprot Nori i gospođi Alving, koje S'U svjesne šta se dogodilo i to na izvjestan način nose U sebi kao »krst«, porodici Ekdal, sem neke mutne slike, najveći dio prošlosti je nepoznat i zamagljen, i bez aktivnog djejstva na njihovu sadašnjost. Cak se i Gina odnosi, prema svemu što se desilo prije petnaest godina sa starim Verleom, na zdrav način, »bilo pa prošlo«, neopterećeno i bez grize savjesti. Istina, posljedice prošlosti poput saiblasti lebde i u Divljoj patki (Hedvijgino i Ver-leovo sljepilo, izopćenje i poremećenost starog Ekdala), međutim, članovi porodice ne znaju za njihovo pravo porijeklo, i da nema Gregersovog »njuškanja« po »smradu«, oni bi proživjeli život koji im je dat, mimo i u neznanju, bez svijesti da nose »leš u utrobi broda«. Ova promijenjena tehnika u konstitiadsanju intrige, omogućila je Ibsenu da prvu polovinu drame razvije na dva simultana plana; s jedne strane, teče Gregersova istraga, kroz koju se rafinirano i matematički tačno i precizno odmotava klupko prošlosti i otkriva »zločin«; a, s druge, kao kontrapunkt, odvija se .svakodnevni porodačni život Bkda-lovih, opterećen raznovrsnim brigama i radostima. Pa-ralelizam ova dva toka, njihovo ukrštanje i sučeljavanje, pored uvođenja siraboličnih značenja koja i nastaju kao posljedica ove sprege, omogućava uspostavljanje dvostruke tenzije, jer se i istraga i svakodnevni porodični život Bkdalovih, pa i Verleovih, međusobno osvjetljavaju, sjen-če, dobijajući svaki za sebe, zahvaljujući prožimanju, jednu specifičnu unutrašnju dramatiku koja se, poput ofclačnog neiba pred olujoi, prijeteći gomila, ispunjavajući »vazduh« drame atmosferom napetosti i iščekivanja. U

210 14*211

trenutku kada se Gregersova istraga »zločina« približava kraju, Ibsen uvodi novu ličnost (Reling), koja svojim pro-tiv-akcijama sprečava da Divlja patka, u drugoj polovini, 'krene prema brzom rasipletu i »kazni«, zadržavajući tako, pa i pojačavajući već uspostavljenu tenziju novim nabojima i novim elektricitetom. U dkviru ovakvog dramskog sklopa, porodica Bkdal je nalik na usamljeno ostrvo koje živi trostruki život, onaj po sebi — poklonjen od industrijalca Verlea, onaj koji vidi ili žeM da vidi Gregers, i onaj koji je form.irao i sada želi da sačuva Reling. Izložena suprotnim radijacijama, opkoljena i ugrožena sa svih strana »iprijateljskim« vatrama, osvijetljena blještavim i zasjenjujućim reflektorima Verlea, Gregersa i Re-linga, porodica fotografa Jalmara Ekdala gubi i pc»ljed-nje ostatke svog ljudskog identiteta, i sve više liči na škorpiona opkoljenog vatrom. U trenutku beznađa i bez-izlaznosti ona uipire smrtonosni žalac prema samoj sebi, odnosno, prema najslabijem i najosjetljivijem dijelu svog ugroženog organizma, prema čistoj i potpuno nevinoj Hedvig.

U Čehovljevoj drami Galeb, u finalnoj sceni, podsjećajući Trepljeva da je jednom prilikom ubio galeba, Nina "Zarečna kaže, aludirajući na sebe i Trigoiuna: »Slučajno je naišao jedan čovjek, vidio, i prosto iz dosade upropa-stio . . . Siže za malu priču . . .« Ove riječi u potpunosti se mogu primijeniti i na ulogu Gregersa i njegovu funk--ciju, s tom razlikom što su njegovi motivi drukčiji od motiva Trigorinas mada su posljedice iste. Uostalom, centralni simbol, ustrijeljeni galeb, odnosno ranjena divlja patka, i kod Cehova i kod Ibsena, imaju isto značenje i istu vrijednosnu dimenziju, jer »podižu radnju koja raspravlja samo o individualnom slučaju na visinu uop-štene tenae«.^®

Još u toku stvaranja Divlje patke, Ibsen je u pismu Hegelu — vjerovatno zamoren od napada, skandala i ne-razuimijevamja, koje su izazvale njegove posljednje dru-

" Đerđ Liukać, Istorija razvoja modeme drame, Beograd,1878.

štveno angažovane drame, naročito Lutkina kuća i Sablasti — napisao da njegovo novo dramsko djelo »ne dotiče ni ipolitičike, ni socijalne probleme, niti ima išta od of^teg značaja« i da se dešava »potpuno u granicama porodičnog života«.** Ova konstatacija je tačna samo u okviru osnovne radnje koja priča događaje iz prošlosti i sadašnjosti jedne porodice, izlažući postepeno i faktografski jedan niz međusobno povezanih činjenica. Istovremeno, na planu ideje, u sukobu Gregersa i Relinga, drama raspravlja o nekim značajnim etičkim, moralnim, pa i filozofskim problemima »od opšteg značaja«, da bi svojim brojnim simboličnim značenjima, i tema i ideja biie podignute na visinu jedne univerzalne istine. I mada su simlboli prisutni, u manjoj ili većoj mjeri, i u prethodnim njegovim dramama, ipak. Divljom patkom, Ibsen započinje seriju od osam drama u kojima su simbolistička zračenja sve naglašenija i — zamršenija, tako da su i nova »čitanja« ovih drama iz posljednjeg ciklusa razino vrsni ja, ali i kontraverznija. Već je rečeno da se simboli u Div-ljoj patki javljaju u »takvom intenzitetu, u tako mnogostrukom osvjetljenju, dobijajući mnogobrojna značenja prema tonu razgovora u raznolikoj atmosferi, da izrastaju u simbol nečega; najčešće u simbol mnoštva stvari i ako bismo htjeli reći šta zapravo znače, morali bismo išarati cijelu dramu«."

I upravo ova koncentracija simbola, odnosno njihovo drukčije tretiranje, razlikuju u mnogome Divlju patku od ranijih Ibsenovih drama. Naime, simboli nisu više usputni, uzgredno nabačeni, više formalni, pa samim time i više očigledni. Čini se kao da je simbolističko ozarenje prešlo iz kvantiteta u kvalitet. Umjesto simbola koji stoje po strani drame, odvojeni svaki za sebe, u Divljoj patki su oni osmišljena i fokusirani u okviru jednog centralnog simbola, koji sudbinski, fatalistički, lebdi nad čitavom dramom, gotovo je davi, tako da sve što se dešava, likovi 1 njihovi odnosi, radnja, atmosfera, ambijent, vrijeme, sve

" Micha^ Meyer, op. cit., 553. " Đerđ Luikalč, op. cit.

212213

je to na izvjestan način zavisno od osnovnog simbola (divlja patka), koji poput magnetizma privlači i sabire u jednu žižu sve ostale dramske elemente, a zatim ih u procesu kataJize ne samo rastvara i pročišćava već i drukčije osvjetljava. Simboli u prethodnim Ibsenovim dramama su bili odviše očigledni, često »srozani« do alegorije, tako da je prelaz od početnog realnog polazišta prema z;avršenom poetsko-asooijativnom vrhu bio odviše ili bukvalan ili jednosmjeran (atmosfera kiše koja neprestano pada, dolazaik noći i krajolik bez sunca kao pandan atmosferi u kući i u duši gospođe Alving u Sablastima; praznik Božića i rađanje nove Nore u Lutkinoj kući, itd.). Umjesto ovih jasnih, zatvorenih i apštih simbola, Ibsen u Divlju patku uvodi otvorene simbole, čija značenja nisu očigledna, već slično slikarskoj tehnici sfumata, djeluju mutno, nedorečeno, razliveno, tako da ostavljaju mogućnost za raznovrsna naslućivanja, tumačenja i asocijacije. Mada se još uvijek javljaju i jednostavni, otpštd simiboli sa običnim alegorijskim smislom (trinaest kao nesretni i zlokobni broj, ili kao asocijacija na »posljednju večeru«, Hrist sa dvanaest apostola i pitanje ko je izdajica-Juda; sljepilo — i kao bolest i kao odnos prema životu, itd.). Pdkušaćemo da detaljnije razmotrimo centralni simbol — divlje patke — iskaizan, ne bez razloga, u naslovu drame. Prije svega, u svojoj osnovi, u polazištu, on postoji kao konkretan realan događaj. Naime, stari Verle, prili-kom lova, pucao je iz čamca, ali kako mu je vid oslabio, nije uspio da ustrijeli, već je samo ranio divlju patku. Ranjena ptica, koja je dobila »sačmu pod krilo«, više nije mogla da leti. U talkvoj bezizilaznoj situaciji divlje patke se obično ustreme prema vodi, i tonući najdublje što mogu, čvrsto kljunom zagrizu morsku travu i alge, »i onda se više nikada ne vrate«, jer bez krila i letenja ne mogu da opstanu. Tako je učinila i divlja patka koju je ranio Verle. Međutim, Verle je imao »strašno hitrog psa«, koji je zaronio i izvadio patku iz vode. Ranjena ptica je jedno vrijeme držana u kući Verleovih, ali kako se teško oporavljala i »nije napredovala«, sli^ga Petenson je dobio

nalog da je zakolje. Stari Ekdal, zahvaljujući prijateljstvu sa Petersonom, uspijeva da ga nagovori i izmoli da njemu prepuisti ranjenu divlju patku, pa je talko ptica došla u dom Ekdalovih, i tu je, u njihovom potkrovlju, među ostalom raznovrsnom menažerijom, našla utočište. Zahvaljujući posebnoj pažnji i ljubavi čitave porodice, a naročito male Hedvig, iako joj »jedno krilo malo visi, i vuče jednu nogu«, iako ne može da leti, ona ipak živi, »lOdeibljala je» i »famozno naipreduje«. Ova konkretna i realna priča o ranjenoj ptici služi Ibsenu kao simbolična osnova u kojoj se rastvaraju i likovi i odnosi i radnja drame, prošlost i sadašnjost, ali ne linearno, već zraka-sto, na različitim planovima i sa raznovrsnim poetskim i misaonim značenjima.

Sudbina divlje patke kao i život kompletne menažerije na tavanu porodice Ekdal, posjeduju i opšta i pojedinačna simbolična značenja, koja^ se poput fuge, u jednoj raskošnoj orikestraciji, neprestano konoidno izmjenjuju, kontrapuiiktiraju i dopunjavaju, proširujući i rasplamsavajući konkretnu polazišnu osnovu u jedan čudesni asocijativni fcošmar. »Kad nema pravog života« — kaže Cehov u Ujka Vanji — »čovjek živi od fatamorgana.« I upravo ova misao o obmani »koja nas podiže«, o samozavaravanju koje nas sipasava, kad se život javlja kao ne--realnost ili izmišljena realnost, sadržani su i prosijavaju iz jezgra centralnog simbola kao njegovo opšte značenje. Jer, svi likovi u Divljoj patki, i Ekdalovi i Verleovi, i oni oko njih, (Molvik, Reling, gospođa Serbi), živjeli su nekada slobodno poput divlje ptice, a onda su, teško ranjeni i odbačeni, uplašeni od života i »n^kih istina«, potonuli na dno, hvatajući se očajnički za močvarne trave i alge, gubeći pri tom svoj identitet. Uplašeni i užasnuti od pomisli da bi se morali suočiti sa realnošću, koja nije ništa drugo do porazna istina o sebi, oni se panično drže »morskog bezdana«, strvarajući u njemu magle novih iluzija 1^ novih obmana. Mi, pobjeći od stvarnosti nije moguće, cak. ni u ljubav, jer uvijek postoji »strašno hitar pas«, koji će nas, kad-tad, oštrim zuibima ščepati za vrat i iz-

214 215

vući sa dna i mraka naših zavaravanja, na povreinu i svjetlo istine, razgolićene, razobličene i — uništene. Ovome treba dodati da Ibsen svjesno igra sličnostima nor-vešikih riječi and (patka) i aand (duh), tako da ovaj centralni simbol postaje paradigma za još komipleiksnija simbolička zračenja, u kojima snažno vibrira i ona njegova pernata težnja za samoostvarivanje »u duši i u istini«.

Izvan ovog opšteg značenja, divlja patka i svijet koji je okružuje na tavanu Ekdalove kuće, imaju i pojedinačna simbolična ozarenja. Hedvig je posljedica i žrtva Ver-leove lovačke straisti. Kao divlja patka, ni ona »nema nikog, potpuno je otrgnuta od svojih, niko je ne pozna i ne zna odakle je«, jer čaik ni Gina ne može precizno da odgovori ko je njen otac, Jalmar ili Verle. Osim toga, sve što okružuje ranjenu pticu, sasušeno drveće i tavanska menažerija, u potpunosti je nalik na vještački život porodice Efcdal. Obilježena sljepilom, i Hedvig je, kao i ptici, iiskraćena budućnost, odnosno slobodan let u život. I kao što ranjena patka napušta plavetnilo neba i odlazi u dubinu vode da umre, tako i Hedvig odlazi iz realnog života u svijet iluzija u potkrovlju da tamo istpali na sebe smrtonosni hitac. Jalmar Ekdal je »zaronio i čvrsto zagrizao trave dolje u dubini«, »zaglibio se u neiku otrovnu močvaru«, i ne shvatajući da na dnu tog bezdana umire u travama-obmanama. Čitav njegov život je posljedica Verleove igre, koji mu je »-poklonio«, poput lovačkog trofeja, i profesiju, i ženu, i kćer, pa čak i ranjenu pticu. Jalmarov nestvarni, utopijski »veliki izum«, istovetan je sa vještačkim ambijentom na tavanu, samo jedna zaludna iluzija. Ostaii članovi porodice, Gina i stari Eikdal, uistrijeljeni svojevremeno od Verlea, podrezanih krila i prekinutog zamaha, zaustavili su vrijeme — »tamo kod divlje patke«. Slično Hedvig, koja nježnošću i ljubavlju pokušava da spasi svoju ranjenu pticu, i Gina nastoji da spasi Jalmara, i vjerovatno bi u tome i uspjela da se nije umiješao »hitri pas« — Gregers Verle. Stari Ekdal, umjesto istinskog lova, obmanjuje se »lovoan« na

tavanu, zaboravljaj ući svoj »stari, divlji život« u planinama Hej dala.

Porodica Verle takođe je ozračena direktno ili indirektno centralnim simlbolom. Stari Verle, igrajući se, stvara život Ekdalovih. Njegova neobuzdana lovačka strast ne ubija već ranjava, ostavljajući ptice bez krila, osuđene na bijedno i neprirodno životarenje. Ali ni on nije pošteđen od Neumoljivog i Zagonetnog. Kažnjen sljepilom, i njemu je potrebna Hedvig-nježnost, koja se javlja u liku gospođe Serbi. Međutim, kao što ljubav ne može učiniti da se divlja patka vine u plavetnilo beskraja tako ni goispođa Serbi ne može da učini za starog Verlea ništa više od stvaranja udobne »korpe«, u kojoj će i on postepeno fconuti u mraik, sanjajući »more i nebo«. Gregers Verle, kome je otac »O!pi;istoeio dušu«, ide njegovim tragom, jer poput lovačkog psa nastoji da otrgne Ekdala od močvarnog dna-laži i izbaci ga na površinu-iistinu. Pri tome, u svom ortodoksnom idealističkom »sljepilu«, on zaboravlja naravoučenije basne o ranjenog divljoj patki, zaboravlja da ptica sa »sačmom pod krilom« ne može više da leti, a samim time ni da živi.

Molvik i Reling, likovi izvan :porodičnog kruga, stavljeni su takođe pod okrilje simbola »divlje paitke«. Molvik, preuzimajući nametnutu mu »demonsku prirodu«, preistaje da »hoda pravo na svojim nogama«. Reling, igrajući se poput starog Verlea, hrani okolinu lažnim nadama, l)oklanjajući joj jedan izmišljeni svijet. Boreći se protiv »niskih istina«, on i nesvjesno dovodi Ekđalovu porodicu na ravan vještačke menažerije u potkrovlju. Zanoseći se »obmanama koje nas podižu«, Reling u isto vrijeme vrši i operaciju samooibmanjivanja, tako da je njegovo slje-!pilo na izvjestan način dvostruko, i prema Ekdalovima i prema samome sebi.

Paralelno sa mnogostrukim i raznovrsnim značenjima 'koja »divlja patka« ima za razumijevanje ove drame, Mihael Mejer, proteže njenu simboliku čak i na samog Ibsena, tvrdeći da je on, svjesno ili nesvjesno, otkrio i »šta je mislio o sebi dok je pisao komad«. Po Mejeru,

216 217

Ibsen je Jiao čovjek — umjetnik — zaboravio šta znači živjeti prirodno i neobuzdano, »ugojio se i pripitomio« u svojoj »koiipi«, i prepušten samozadovoljstvu, kao i Ekdal, udaljio se od života.** Stvarajući Divlju patku, Ibsen postavlja dva temeljna pitanja, ali i iskušava i analizira samog sebe. Da li je svijet baš toliko različit od Ekdalo-vog tavana sa njegovom imitacijom stvaraoisti? I koje je »utočište kukavičkije«, Bkdalova menažerija ili Brandova »ledena crkva«? I konačmo, nije li stvarni život nešto druigo od onog što registruje i bilježi fotografski aparat u Efedalovom ateljeu?

Probijajući se kroz košmar ove drame, otkrivajući »nabora« njene duiše, ono što se nalazi i nad i ispod razapete mreže simbola, nama se čini da je suština Divlje patke, njena osnovna ideja: nasilje nad čovjekom, surovo nastojanje da se ugrozi integritet slobodne ličnosti, neka vrsta bezočnog manipulisanja i »ispiranja«, u težnji ostvarivanja ne čovjeka po sehi, već čovjeka za sebe, po mjerilima svojih ideja i ciljeva. Gregers, stari Verle, Reling, svaki na svoj način, žele da modeliraju i programiraju članove porodice Bkdal isključivo prema svojim shvata-njima. I tako, umjesto radosnog i nesiputanog leta divlje patke, oni stvaraju degenerisanu i nepokretnu pticu koja tavori dane na tavanu lažnih iluzija, u okviru jednog vje-štačkog života.

U brojnim triangularnim odnosima koji postoje u korrapoziciji Divlje patke, centralni trougao zauzima upravo trijalizam Verlea, Gregensa i Relinga, ostvaren nad porodicom Jalmara Etedala. Ova tri lika opkoljavaju i zatvaraju dom Ekdalovih i sa isturenih tačaka vrše snažan pritisak, ugrožavajući, i materijalno i duhovno, inače već krhak i porozan organizam porodice, koja je primorana da se iz nepodnošljivog i ugroženog života povlači u fatamorgane. U ovom surovoim procesu pretvaranja slobodne i neobuzdane divlije patke u bespomoćnu, »ugojenu« i »pitomu« pticu, upravo »velika trojika«, bez oib-

^ MkJhaal Meyer, op. cit., 562.

žira na njihove lične međuodnc^e i netrpeljivosti, ima odlučujuću ulogu.

Stari Verle je razorio Ekdalove egzistencijalno. Oni su i u prošlosti i u sadašnjosti zavisni isključivo od njegove materijalne moći. Staviše, Verle je, odbacivši Ginu, modelirao ne samo Jalmarov brak već i kompletan njegov lični život (izučavanje fotografskog zanata, kupovina ateljea); kao što je starog Ekdala, svog nekadašnjeg poslovnog partnera i prijatelja iz mladosti, prvo poslao na robiju, a zatim poniizio do prosjaka, dozvoljavajući mu milostivo da se hrani mrvicama sa njegove bogate trpeze. Cak je i budućnost porodice, a naročito Hedvig, zavisna od njegove »dobre duše«, jer im oporukom obezbjeđuje pristojan ostatak života. Verle je uvjeren da se novcem može sve kupiti i sve opravdati: i odbačena Gina s dje-tetom, i prevareni i nasamareni Jalmar, i izopćenje i robijanje starog Ekdala, i Hedvigino sljepilo. Ovaj »legalno ustoličena 'kralj sunce', okružen je svojim kammerherre ili 'komornicima' kojima je potrebna, kako ih gospođa Seribi podsjeća, sunčeva svjetlost dvora«.*® Verle se i ponaša kraljevski. »Veliki mangup u mladosti«, a sada siportiista lovac, bezobziran u ostvarivanju moći i vlasti, veletrgovac i industrijalac, on se odnosi prema porodici Jalmara Ekdala mecenatski, kao prema nekom karitativnom zavodu, u cilju javnog demonstriranja dobrote i milosrđa, milosrđa koje ubija i ponižava, oduzimajući identitet i nezavisnost.

Nasuprot senioru Verleu, junior Verle preuzima ulogu spašavanja poisrnulih »duša«, uvjeren da čovjek ne može biti slobodan dok se ne oslobodi svojih zabluda i laži. U težnji za ostvarivanjem »idealnih zahtjeva« i »idealnog napretka«, kao i svi pravovjerni čistunci i ideolozi, i Gregers posmatra svijet sa apstraktnih etičkih visina kao »kaljugu tajni«, »močvarni smrad«, jednom rječju, kao moralnu kloaku, u kojoj ljudi žive sapeti u »okovima laži i obmana«. Preuzimajući mesijanske zadatke, ovaj, kako ga je So nazvao, »idealist visoko razvijenog tipa«,

"• Đžonston Brajar;, Truplo i teret, Pozonište, 1978, 3—i.

218 219

strasno voli u »sve da se miješa« i da pri tome pasionirano »kapa po starim, mučnim stvarima«. Opsjednut »akutnom groznicom pravičnosti«, on neiprestano tumara okolo u nekom »abožavailačkom delirijumu«, i poput Ver-leovog »strašno hitrog psa« izvlači ranjene i posrnule divlje patke sa dna močvarnih zabluda. Istovremeno, Gre-gers je razapet (u okvirima poznatog trougla građanske drame: otac — sin — ,majka) između iskonske mržnje i »nekog bezimenog straha« prema ocu, i snažne, gotovo »opterećene« ljubavi prema uspomeni mrtve majke. Iz ove raspolućenosti, poput Krležinog Leona Glembaja sa njegovim »glembajevskim« i »danijeliovskim« kompleksima i sudarima, proiz.lazi, s jedne strane, Gregersova nagonska potreba da se očisti zle krvi svoga oca i oslobodi kužnog imena Verle i »križa« koje to ime nosi, a, s drvige, njegova pritajena ali intenzivna želja za osvetom i obračunom, ali ne u direktnom sukobu sa ocem, jer za to on nema ni snage ni hrabrosti, već indirektno, preko nedužne porodice fotografa Jalmara Ekdala. Slično Leonu, koji uzalud nastoji da prevaziđe ono animalno »glembaje\^ko« u sebi, i Gregers, protiv svoje volje, završava svoj veliki »životni zadatak«, verleovski, razaranjem Ekdalovih i sa-moubistvom Hedvig.

U konstituijsanju lika Gregersa Verlea, Ibsen je upo-trijebio već spomenurfcu poentilističku tehniku: njegove ideje je rješavao u bloku, dok je njegov karakter uobli-čavao miniiciozno, ubrizgavajući mu mnoštvo živopisnih i duhovitih detalja^tačkica. Kao i u slučaju doktora Stok-mana u Neprijatelju naroda, Ibsen je i Gregersa na trenutke sjenčio humorno sa primjesama infantilizma i smu-šenosti (sipanje vode u peć koja se dimi, razgovor sa Hedvig o »morskom bezdanu«, itd.). U njegovom životu postoji cilj, postoji zadatak, ali ne postoje rezultati. On luta po planinama i naseljima Hajdala loveći žrtve za potrebe svog »idealnog napretka«. Međutim, njegovo mesijanstvo nije bez poze, on poimalo »paradira« s njim, u iskazivanju ideja pokazuje manje upornosti a više dosadne tvrdoglavosti. Osim toga, Gregers je neostvarena

220

ličnost, sam kaže da »ne zna u šta mu je vrijeme prošlo«, tako da je njegovo uporno »njuišlkanje« po tuđim »muč-niim stvarima« i bijeg od sagledanja samoga sebe, neka vTstsL rekomipenzacije za vl^titi promašeni život. Za Redinga je Gregers »momak uvrnut, lud i šašav«, za Ginu je »smrdljiva haringa« sa »psihičkim smetnjama« koje je ispoljavala i njegova majka. I stari Verle kaže sinu da mu je »savjest bila bolesna još od djetinjstva« i da je to »jedino nasljeđe« koje mu je ostavila njegova »poremećena mati«. On je i fizički oMlježen: »Je li Gregers još uvije*k onako ružan?« — pita Gina, a Jalmar odgovara: »Pa, lije,p baš nije.« U ostvarivanju svog »životnog zadatka« ovaj košmarni idealista, koji po riječima Soa, »najviše idealiizuje sebe sama«, pokazuje jednu zbunju-juću mješavinu naivncsti i perfiđnosti. Jalmaru Bkdalu, on mirno, s punim uibjeđenjem u svoju izuzetnu misiju, »otvara oči«, otkrivajući rau ružnu istinu o njegovom braku i kompletnom njegovom životu (predbračni odnosi Gine i starog Verlea, izučavanje fotografskog zanata i kupovina ateljea, materijalna zavisnost, itd.). A kada ga je raz;goiitio i iiništio, on ga velikodušno šalje kući na iscjeliteljski razgovor, sa ženom, uvjeren da će porazna otkrića koja je učinio biti »polazište za ostvarivanje zajedničkog života bez tajni i u istini«. Kolika je njegova "zaluđenost i sljepilo, najbolje pokazuje scena u kojoj on, pošto je saopštio istinu i tako potpuno razorio jedan brak, ulazi trijumfalno kod Jalmara i Gine, ništa ne »hvatajući, »blistavog i zadovoljnog lica«, sa pobjednički »ispruženim rukama« i sa osjećanjem da je to »najuzvišeniji trenutak njegovog života«.

Nasuprot Gregersu, zadataik Relinga se sastoji u odr-žavanju i pothranjivanju »životne laži«. I za jednog i za drugog, ljudi su samo eksperimentalni kunići. I dok im Gregers ubrizgava smrtonosne doze istine, Reling ih klguka spasoncsnim ali i otrovnim pilulama laži. Za njega su ljudi Uiglavnom bez vrijednosti, zaludni na svijetu, i da bi nekako proživjeii svoj besmisleni život, potrebno ih je obmanjivati i drogirati iluzijama. On Molvika, tog

221

»jadnog i dobrog magarca«, koji bi davno propao u »sa-mopreziranju i očajanju«, on je napravio »demonsku prirodu«. Starom Ekdalu, koji je »čitav svoj život proveo kao govedo«, tom »ostarjelom dječaku«, sačinio je, od pet-šest saisušenih božičnih jelki na tavanu, »veliku i svježu Hajdalisku šumu«. Bespomoćnom i krhkom Jal-maru Ekdalu, sa djetinjom i naivnom dušom, nesposobnom da se u životu ispolji i dokaže, podario je spasonosnu ideju 0 njegovoj izuzetnoj misiji, o fenomenalnom »fotografskom kumu«, koji će mu donijeti slavu i tako potvrditi smisao njegovog positojanja. Obmanjujući svijet oko sebe, Reling ipolazi od stanovišta da ako »prosječnom čovjeku oduzmete njegovu životnu laž, istovremeno mu oduzimate i njegovu sreću«. Slično Gregersu, i on ima svoje ljudsko naličje: »prosječna« i neostvarena ličnost, Ijekar bez reputacije i sposobnosti, alkoholičar, skitnica, »besposličar«, čovjek koji je »spiskao i proćerdao sve što je imao«, bez ljubavi i nježnosti, obilježen i opterećen promašenim životom (neostvarena ljubav prema gospođi Serbi u mladosti). Reling, kao i svi junaci Divlje patke, posjeduje vlasitito sljepilo, jer ofomainjujući druge, on obmanjuje i samoga sebe. I zato je sukob Gregersa i Re-linga, koji se vodi preko porodice Ekdal, nakon samoubi-stva Hedvig lišen čovječnosti, to je egoistična rasprava dvojice zaludnika o tome ko je bio u pravu i čiji je me-tod, u eksperimentu nad Ekdalovima, ispravniji i djelotvorniji.

Usmjerena i determinisana trijaliizimom Verlea, Gregersa i Relinga, porodica Ekdal ima u drami izrazito pasivnu ulogu, isključivo zavisnu od spoljniih faktora i uticaja. Izložena unakrsnoj radijaciji, ona se, a da to i ne želi, povinjava i prelama, po diktatu nametnutih obaveza, bez istinske unutarruje potrebe, pa čak i bez smisla za bilo kakav otpor ili sukob. Jalmar Ekdal, koga je Gregers, otkrivši mu prljavu istinu o njegovom braku, prosto natjerao da se izjasni i zauzme stav prema Gini, očito hi bio najsretniji kad bi neko mogao da ga oslobodi te nesnosne i nametnute mu uloge angažovanja i djelovanja. I upravo

u tom neskladu između »(»biljnosti« povjerenog zadatka i Jalmarove pitome i blage prirode nesposobne za akciju, sadržana je izuzetna tragičnost Divlje patke, ibsenovi junaci, u prvom redu Hedvig, a zatim i ostali članovi porodice, uvučeni su nasilno u dramski konflikt, osuđeni da ispaštaju, ne zbog onog što su sami učinili, već zbog onog što su im drugi nametnuli kao obavezu da učine. Uzrok, pokretačka snaga drame, i posljedica, tragična reperkusija, ne proizlaze, u sltičagu Divlje patke, iz iste ličnosti već su razidvojeni, jedni pokreću zamajac drame (Verle, Gregers, Reling), a druge taj zamajac uništava i rastače (porodica Ekdal). Nad Ekdailovima ne stoji više ni sudbina, ni kob, ni neka viša sila »nasljeđa«, nad njima se jednostavno ukrštavaju tuđi interesi, koji otstvarujući vlastite egoistične ciljeve i ideale, vrše pritisak i nasilje i prouizrokuju trpljenje i patnju nedužnih i nezaštićenih. Ibsen je, upravo u liku Hedvig — koja je čiftavim svojim bićem, od sljepila do samoubistva, uslovljena ovom akcijom sipolja, i koja je zaista potpuno nedužna postala žrtvom tuđih postupaka i namjera — doveo dramu do, kako bi to rekao Direnmat, »najgoreg mogućeg obrta«, gotovo ad absurdum, i time je po prvi put ostvario zaista istinsiku tragediju modernog doba. Naiime, »u moderno vreme« — kako je tačno konstatovao Jovan Hristić — »okviri tragedije popustili su sasvim, i u njih ulaze i oni koji ndsu mogli ni sanjati da će im sudbina dostići tra-gičke sraizmere, i kod Ibsena je težište počelo definitivno da se pomera: oni koji delaju, postaju smešni i apsurdni zato što ono što čine više ne odgovara sasvim svetu u kome se kreću i žive, a oni što trpe, postaće tragični«.^" Postoji u Divljoj patki, u odnosu na prethodne Ibse-nove drame, i izrazito prisustvo komičnih situacija, koje su upravo i nastale kao posljedica nesporazuma između onih koji djelaju i onih koji trpe. Jaknarova priČa o toka jcu, razgovor Hedvig i Gregersa o »morskom bezdanu« i, naročito, antologijska scena između Gine i Jaimara u petom činu, kada je on »rigešio da definitivno« napusti

^ Jovan HirisMić, Ibsenova diialektika, Pozorištet 1978, 3—4.

222 223

kuću, koja se dešava paralelno sa Hedviginiim odlaskiom na tavan i samoubistvom, demonstriraju na najbolji način poznatu istinu koju je Sekapir znao a klasicisti i romantičari je zaboravili, da je stepen tragičnog udara jači i razorniji ukoliko mu prethodi komičiko olakšan/je. Ovaj spoj tragičnog i komičnog, ostvaren, kao u navedenoj sceni između Gine i Jalmara, čak i simultano, zbunjivao je Ibsenove savremenike. Jedino je Bernard So, povodom londonđke premijere Divlje patke (1S97), pisao oduševljeno o čudesnom osjećanju koje je imao posmatrajući »s užaisom i sažaljenjem tu di±>oku tragediju, tresući se istovremeno od smijeha toj neodoljivoj komediji«.^^ Međutim, Ibsen kao da je osjetio opasnost ovog sinkretizma i plašeći se da u glumačkoj interpretaciji ne dođe do prevage komiičkih elemenata i detalja, zahtijevao je od izvođača »aipsolutnu prirodnost i istinitost i u igri glumaca i u scenskoj postavci«. U pismu Hansu Šrederu, reditelju teatra u Kristijaniji (Oslo), on je budućim realiizatorima Divlje patke, uputio nekoliko zanimljivih upozorenja, interesantnih prevashodno za pravilno razumijevanje pojedinih likova. Od isticanja da je Gregersova uloga »naj-komplikovanija u komadu« i da se on ne smije igraiti kao tip »zloibnika«, preko upozorenja da gospođa Serbi »mora biti lijepa, domišljata i nimalo vulgarna«, do posebnog in'sistiranja na opasnost shvatanja Jalmara kao komične figure. »Jalmar se« •— piše Ibsen — »ne smije igrati nimalo parodično. Glumac ne smije ni u jednom trenuitku pokazati da je svjestan ičega smiješnog u onome šta govori i čini. Njegov glais je, kao što napominje Reldng, 'nešto tiigodno' i ova oisoibina mora biti jasno ispoljena. Njegova sentimentalnost je iskrena a njegova melanho-lija na svoj način Ijupika i bez trunlka afektacije.«^

Nastala u periodu Ibsenove ptme stvaralačke zrelosti, u trenutku kada on počinje da napušta »vulgarne ideale« i društveno-isocijalnu tematiku i upušta se u ispitivanje čovjekovog »duhoivnog bića«. Divlja patka, sa brojnim

i mnogostrukim, simboličkim značenjima, kompleksnim likovima i idejama, zauzima zaista ».izuzetno mjesto« u njegovom dramiskom radu. Kao da su se u njoj, na najbolji način, sublimirala i kristalisala Ibsen ova iskustva iz sred'išnje realističke faze d čisti i još neopterećeni počeci kasno simbolističkih nastojanja. Ako ovome dodamo i uspješan spoj tragičnog i komičnog, onda je, čini nam se, bio u pravu Ibsenov biograf Halvdan Kot, koji je Divlju patku smatrao njegovom najboljom dramom.

2» Michael Meyer, op. cit, 558. 22 Isto. 559.

224 15 — Drame

225

PRVI Om

Lica:

VERLE, veletrgovac, fabrlkant itxi.

GEEGERS, njegov sin

STARI EKDAL

JAUVtAR EKDAL, starčev sin, fotograif

GINA, Jalmajeva žena

HEDVIG, njihova kćerka od 14 godina

GOSPOĐA SERBl, kućedomaćica kod Verlea

RELMG, Ijekar

MOLVIK, bivši teolog

GREBERG, knjigovođa PETERSEN, sluga kod

Verlea JENSEN, najmljeni sluga D&beli gospodin

tolijedog lica Ćelavi gospodin Kraitkovidni

gOispodin Šestoro druge gospode^ Verleovi gosti

Više naomljenih slugu

u Verleovoj kući. Bogato i udobno "namještena radna soha. Ormari za knjige i presvučeni namještaj, pisaći sto s dokumentima i protokolima. Usred sohe gore lampe sa zelenim ahažurima, tako da u sohi vlada prigušeno svjetlo. Otvorena dvokrilna vrata sa povučenom zavjesom na zadnjem zidu. Iz ove sohe vidi se velika elegantna soha jako osvijetljena lampama i stonim svjetiljkama. Naprijed desno u radnoj sohi mala tapecirana vrata iJode u kancelariju. Lijevo naprijed je kamin u kome se žari ugalj; dalje u {pozadini dvostruka vrata koja vode u trpezariju.

Petersen, u livreji, i Jansen, u fraku, prave red u radnoj sohi. Po većoj sohi se kreću dvojica 'ili trojica najmljenih slugu, pospremaju i pale svjetla. Iz trpezarije se čuje bitijanje rozgouora i smijeh više glasova; kucanje noža u čašu; nastupi tišina; drži se zdravica. Povici »bravo«, aplauz, onda ponovo hrujanje razgovora.

PETERSON (pali lampu na kaminu i stavlja abažur): Hej, Jensene, poslušaj malo; sad stari ustaje i drži dugu zdravicu gospođi Sertoi.

JENSEN (gura jedan naslonjač): Je li istina ono što ljudi govore, da ima nešto među njima?

PETERSEN: A vrag bi znao.JENSEN: On mora da je bio u mladosti veld'ki mangup.PETERSEN: To je moguće.JENSEN: A ovu večeru sigurno daje zlbog svoga sina.PETERSEN: Da. Sin mu je od juče opet ovdje.

15* 227

JENSEN: Ja nisam ni, znao da gospodin Verle ima sina. PETERSEN: Dabome, ima sina. AH taj nikad ne dolazi

ovamo dolje iz Haj dala. Sve ove godine otkad jaovdje služim, nije bio kod kuće. NAJMLJENI SLUGA

(na vratima prema drugoj sohi):Hej, Peterisene, ovdje je neka stara mušterija, —

PETERSEN (gunđa): Dođavola, ko sad hoće da uđe?(Stari Ekdal ulazi s desne strane. Obučen je u izn,o-šen

ogrtač s visokom kragnom, na rukama vunene rukavice. U ruci drži štap i šubaru, pod rukom paket u pak-papiru. Ima riđu prljavu periku i male sijede brkove.) PETERSEN (ide mu u susret): Gospode! — Sta hoćete v i

ovdje? EKDAL (na vratima): Moram hitno u kancelariju, Pe-

tersene. PETERSEN: Kancelarija je već čitav sat zatvorena, i — EKDAL: Cuo sam to još dolje, družicu! Ali Greberg je

još unuitra. Budite dobri, Petersene, pa me pustiteunutra na ona vrata. (Pokazuje na tapecirana vrata) Nekad sam ulazio tim putem. PETERSEN: Pa, što se mene tiče —! (Otvara mu vrata)

Ali pazite da i siđete pravim putem. Imamo goste. EKDAL: Znam već — hm! Hvala, Petersenčiću! Stari,

dobri druže. Hvala lijeipo. (Mrmlja tiho) Tupoglavac!(Odlazi u kancelariju, Petersen zatvara za njimvrata.) JENSBN: Zar i ovaj spada u kancelarijske ljude?

PETERSEN: Nee, to je samo jedan od onih što pišu kodPicuće kad je potrebna ispomoć. Ali ranije je bio bašfini momak, taj stari Efedal.

JENSEN: Da, taiko i izgleda.PETERSEN: No, da! Bio je čak a poručnik!JENSEN: Vidi vraga — baš poručnik!PETERSEN: Dalbome. Onda se ubacio u neku trgovinu

drvetom lUi nešto slično. Kažu da je i Verlea propisno uvalio. Tada su, naime, njih dvojica zajedno bili vlasnici pogona u Hajidalu, razioimijete. O, poznajem ja malo bolje starog Ekdala. Popijemo mi tako po

228

(koju ljutu ili flašu piva zajedno — kod madam Erik-sen. JENSEN: No, sa plaćanjem kao da on baš nije u redu?

PETERSEN: Bože moj, Jensene, pa mogli biiste znati dasam ja taj koji časti. Ja ipak mislim da trdba bitifin s ljudima, kojima j"e nekad bolje išlo u životu.^

JENSEN: Je li on bankrotirao? PETERSEN: Nee, prošao je još mnogo gore. Zaradio je

robiju. JENSEN: Robiju? PETERSEN: Ili je to možda bio zatvor. ~ (Oslušne) Pst,

evo, ustaju od stola.(Nekoliko sluga otvaraju vrata trpezarije iznutra. Go-

spođa Serbi, u razgovoru s nekoliko gospode, ulazi. Čitavo društvo je prati u stopu. Između ostalih Verle. Zadnji dolaze Hjalmar i Gregers.) GOSPOĐA SERBI (u prolazu): Peterisene, neika se kafa

servira u muzičkoj sali. PETERSEN: Vrlo dobro, gospođo Seiibi.

(Ona sa dvojicom gospode tblazi u veliku sohu i odlaze nadesno. Petersen i Jensen odlaze za njima.) DEBELI (Ćelavom): Uh, ta večera! — bio je to težak

posao! ĆELAVI: Ah, sa malo dobre volje može se za tri sata

nevjerovatno mnogo postići. DEBELI: Da, ali poslije, poslije toga, dragi moj komor-

niče! TRECi GOSPODIN: Čujem da se moka i mars^kino služeu muzičkoj sali. DEBELI: Bravo! Onda Ć€ nam gospođa Ser'bi možda nešto odsvirati. ĆELAVI (prigušenim glasom): Cuj^ da nama gospođa Serbi uskoro ne odzviždd! DEBELI: Bože sačuvaj. Berta ne ostavlja na cjedilu stare

prijatelje.(Oni se smiju i odlaze u sobu.) VERLE (tiho i

neraspoloženo): Miiislim da niko nije ništaprkniijetio, Gr^erse.

229

GREGBRS (pogleda ga): A šta to?VERLE: Zar rfi ti niisi primijetio?GRBGERS: Sta je trefbalo da primijetim?VERLE: Bilo nais je trinaest za stolom.GREGERS: Je li? Trinaest?VERLE (gledajući Jalmara Ekdala): Inače nas obično bude samo

dvanaest. (Ostalima) Izvolite, moja gospodo!(On i ostali, osim Jalmara i Gregersa, odlaze nadesno.)

JALMAR (koji je čuo razgovor): Nisi me trebao pozvati Gregerse.GREGERS: Sta! Pa rečeno je da je društvo pozvano u moj u čast. A

da ja onida ne poizovem svog jedinog i najboljeg prijatelja. —JALMAR: Ali ja mislian da tvome ocu nije pravo. Ja iinače nikad ne

dolaaim ovamo.GREGERS: Da, to sam čuo. Ali morao sam te vidjeti i porazgovarati

s tobom, jer ću uskoro opet otputovati. — Da, vidciš, — nas dva stara školska druga — svakako smo se jako udaljili jedan od drugog. Nismo se vidjeli već šesnaesinsedamnaest godina!

JALMAR: Zar je već toMIko prošlo?GREGERS: Svakako. Pa, kako si? Izgledaš dobro. Postao si vrlo

snažan.JALMAR: Hm, pa ne bi se baš moglo reći da sam snažan. Ali,

naravno, izgledam muževnije nego onda.GREGBRS: Sitvamo. Tvoja vanjština se nije mnogo promijenila.JALMAR (tužno): Ali unutrašnjost! Znaš, tu već stvari drugačije

sitoje, možeš mi vjerovati! Ti valjda znaš kako je meni i mojrima sve pošlo nizibrdo, otkad smo se zadnji put vidje'M,

GREGERS (tiše): Kako je s^a tvoj otac?JALMAR fplaho); Dragi moj, o tome radije nećemo raizgovarati. Moj

jadni, nesretni otac živi, naravno, kod mene. Pa on i nema na cijelom svijetu drugog pribježišta. Ali, vidiš, meni strašno teško pada da

govorim o toj stvari. — Pričaj radije ti, kako ti je bilo gore u fabrici.

GREGERS: Živio sam u divnoj samoći — imao mnogo vremena da razmišljam o raznim stvarima. — Ali hodi ovamo, da se udobno smjestimo. (On sjeda u naslonjač kraj kamina, a Jalmaru nudi

drugi naslonjač pored sehe.)JALMAR (meko): Uprkos svemu, Gregers, ja ti kažem hvala što si

me pozvao za trpezu tvoga oca; jer sad barem znam, da više nemaš ništa protiv mene.

GREGBRS (iznenađen): Kako si došao na misao da bih ja mogao imati nešto protiv tebe?

JALMAR: Pa, prvih godina je ipak bilo tako.GREGERS: Kojih prvih godina?JALMAR: Nakon što se velika nesreća dogodila. Pa to je i bilo

sasvim prirodno. Samo za dlaku, pa bi i tvoj otac bio u — o, bio bi i on uvučen u tu sitrašmi aferu!

GREGERS: I zbog toga bih j a trelbao da imam nešto prdtiv t e b e ? Ko ti je to naprdčao?

JALMAR: Ja znam da sa imao, Gregers; to mi je tvoj otac lično rekao.

GREGERS (ustukne).- Moj otac! Tako. Hm. — I samo zato se nikad više nisi javio — ni jednom riječju?

JALMAR: Da.GREGERS: Cak ni u ono vrijeme kad si postao fotograf?JALMAR: Tvoj otac je rekao da nije vrijedno truda da ti pdšem ni o

tome ni o čemu drugom.GREGERS (gleda preda se): Ne, ne — može biti da je u tome imao

pravo. Ali reci mi sada, Jalmare, da li te tvoj položaj donekle zadovoljava?

JALMAR (lako uzdahne): Ah, da, zašto ne; zapravo se ne mogu potužiti. U početku mi je, naravno, bilo malo neobično, znaš. Pa našao sam se u sasvim drugim prilikama. Catav moj život se pot5>uno promijenio. Ta nesrećna propast moga oca — ta sramota i skandal, Gregerse —

GRBGERS (dirnut): Da, da, svakako.

230 231

JALMAR: Da nastavim studije, na to više nisam mogao ni pomisliti. Ni pfeniga nije bilo ostalo, naprotiv, još i dugovi, čak tvome ocu mislim —

GREGERS: Hm —JALMAR: Tako sam, vidiš, smatrao da je najbolje, da se

jednim potezom iščupam iz svih starih veza i odnosa. I tvoij otac mi je to posebno savjetovao. I povšto se on tako prihvatio da mi pomogne —

GREGERS: To je moj otac učinio?JALMAR: Da, pa to valjda znaš? Odakle bih ja mogao nabaviti

novac da izučim fotografiranje, da uredim atelje i da se smjestim? Znaš, to košta novaca!

GREGERS: A troškove za sve to snosk) je moj otac?JALMAR: Da, dragi moij, zar to ne znaš? Ja sam ga razumio

kao da ti je pisao o tome.GREGERS: Ni riječi, da je to on pomogao. Mora da je

,zaboravio. Mi smo uvijek razmjenjivali samo poslovna pisma. Tako, dakle, moj otac je —!

JALMAR: Da, naravno. Samo nije želio da to ljudi saznaju. Ali on je to bio. I on je bio taj koji mi je ženidbu omogućio. Ali ti ni to ne znaš?

GREGERS: Ne, to zaista nisam znao — (Hvata ga za ruku) Ali, dragi moj Jalmare, ne mogu ti reći, koliko me s-ve to raduje — a i muči. Možda sam ja svome ocu učinio iipak nepravdu — u nekim stvarima. Jer, vidiš li, ovo ponašanje je iipak znak da ima dtiše. — To je kao neka vrsta savjesti —

JALMAR: Savjesti!GREGERS: Dabome, ili kako već hoćeš da to naizoveš. Ne, ja

nemam riječi da ti iskažem svoju radost što sam ovako nešto čuo o ocu. — Dakle, ti si oženjen, Jalmare. Dotle ja nikad neću stići. Pa, nadam se da si sretan kao muž?

JALMAR: O, naravno. Ona> je tako vrijedna i dobra žena, kakvu čovjek samo može poželjeti. A, osim toga, nije ni bez dbraizovanja.

GREGERS (malo začuđen): Ne, pa to i ne može biti.

JALMAR: Znaš, i život odgaja čovjeka. Svakodnevno je u mom društvu — a onda, dolazi nam često i nekoliko nadarenih ljudi. Uvjeravam te da ti Ginu ne bi prepoznao.

GREGERS: Ginu?JALMAR: Da, dragi nrioj, zar si zaboravio da se zvala Gina?GREGERS: Ko se zvao Gina? Ja nikako ne znam —JALMAR: Ali zar si zaboravio da je ona jedno vrijeme raddla

kod vas?GREGERS (pogleda ga): Je li to Gina Hansen?JALMAR: Da, naravno da je Gina Hansen.GREGERS: — koja nam je vodila domaćinstvo posljednjih

godina, kad je majka bila bolesna?JALMAR: Da, sigurno. Ali, dragi prijatelju, ja sasvim sigurno

znam da ti je tvoj otac pisao o mojoj ženiAi.GREGERS (ustao je): Da, to mi je, naravno, pisao, ali ne da je

— (Hoda po sobi) Ali, čekaij malo, možda i jeste, kad bolje razmislim. Otac piše uvijek vrlo kratko. (Sjeda na naslon stolice) Čuj, Jalmare, reci mi— smiiješna stvar — reci mi, kako je došlo do togada si se ti sa Ginom — mislim, sa svojom ženom,upoznao?

JALMAR: O, to je hilo vrlo jednostavno. Gina nije još dugo ostala ovdje u kući, jer ovdje je tada sve krenulo drugim tokom. Bolest tvoje majke — i sve to, -bilo je za Ginu previše i zato je otkaizala i otišla. To je bilo godinu dana prije smrti tvoje majke — ili možda iste godine.

GREGERS: Bilo je iste godine. A ja sam tada bio gore u pogonu. I, šta je bilo dalje?

JALMAR: Da, Gina je ponovo otišla svojoj majci, izvjesnoj gospođi Hansen, neobično vrijednoj i snalažlji-voj ženi koja je vodila malu gostionicu. Ali, imala je i jednu sobu za izdavanje, vrlo lijepu i udobnu sobu.

GREGERS: I ti si imao sreću da je iznajmiš?JALMAR: Da. I na to me je upozorio tvoj otac. I tamo

— vidiš — tamo sam zapravo Ginu bolje upoznao.

232 233

GREGERS: I onda je došlo do zaruka?JALMAR: Da. Mladi Ijuidl se lako zaljube i — hm —GREGERS (ustaje i hoda): Reci mi — pošto si se zaručio

— tek tada te je moj otac poslao — mislim — tektada te je vi/putio na fotografiranje? JALMAR: Da,

naravno. Jer ja sam želio da napredujemi da se što prije, to bolje, osamostalim. A onda jetvoj otac mislio, kao ja, da će to najlakše ići akoipakušam s fotografiranjem. Gina je bila istog mišljenja. A osim toga, vidiš, bio je još jedan razlog.Desilo se i da je Gina izučila retuširanje. GREGERS: Pa

se to sve skupa divno slagalo. JALMAR (zadovoljan, ustaje): Da, zar nije? I ti misliš

da se sve divno složilo? GREGERS: Da, to moram priznati. Tako je moj otac bioza tebe neka vrsta proviđenja. JALMAR (tronuto): On nije napvustio sina svog starog prijatelja u njegovim teškim daniana. Jer, vidiš, on

ima duše. GOSPOĐA SERBI (ulazi, s Verleom ispod ruke): Dosta

je zdravica, dobri moj gospodine Verle; tamo više ne . možete ostati i gledati u tolika svjetla. To nije dobro

za vas. VERLE (pušta njenu ruku i prelazi rukom preko očiju):

Možda zaista imate pravo.(Petersen i Jensen dolaze sa poslužavnicima.) GOSPOĐA

SERBI (gostima u drugoj sohi): Izvolite, mojagospodo, ko želi čašu punča, moraće se potruditiovamo. DEBELI (prilazi gospodi Serhi): Moj bože, zar je

istinada ste vi iikinuli divnu slobodu pušenja? GOSPOĐA

SERBI: Svakako, ovdje u blizini gospodinaVerlea ona je ukinuta, gospodine komorniće. ĆELAVI: A

otkad ste uveli te ipooštrene mjere i zakoneza cigarete, gospođo Senbi? GOSPOĐA SERBI: Nakon

zadnje večere, gospodme ko-morniče. Jer, tada su izvjesni Ijiodi seibi dozvolili dapređu granicu.

F ĆELAVI: A to nije dozvoljeno — da se malo pređe granica, gospođo Berta? Zaista nije?

GOSPOĐA SERBI: Ni u kojem smislu, gospodine Bale! (Većina gostiju se skupila u radnoj sohi. Sluge raznose punč.)VERLE (Jalmaru, koji stoji kraj stola): Sta vi to tako revnosno

studirate, Ekdale?JALMAR: To je samo album, gospodine Verle.ĆELAVI (okrene se): Ah, fotografije. Da, to je upravo nešto za

vas.DEBELI (u naslonjaču): Jeste li ponijeli koju od svojih

fotografija?JALMAR: Ne, žao imi je.DEBELI: E, to ste trebali. Dobro je za probavu kad se tako

sjedne i razgleda slike.ĆELAVI: A onda, vadite, to uvijek malo podstakne i razgovor.KRATKOVIDNI: A svaki podisticaj se prima sa zahvalnošću.GOSPOĐA SERBI: Gospoda mi^le, kad je čovjek pozvan na

večeru, onda mora i on nešto dopriniijeti, gospodine Ekdale.

DEBELI: U kući gdje se tako dobro jede, to je pravo za-dovoljstvo.

ĆELAVI: Dragi bože, a kad je riječ o boribi za egizisten-ciju, onda —

GOSPOĐA SERBI: Tu imate pravo! (Nastavljaju razgovor sa smijehom, i šalama.)

GREGERS (tiho); Moraš malo razgovarati, Jalmare —JALMAR (nevoljno): O čemu da razgovaram!?DEBELI: Zar ne mislite i vi, goapodine Verle, da se to-kajac

može smatrati pićem zdravim za stomak?VERLE (kraj kamina): Za tokajac koji ste večeras dobili, mogu

garantirati. To je jedno od naj-, najfinijih godišta. Pa, to ste valjda i sami primijetili.

DEBELI: Dabome, ima tako delikatan ukus.JALMAR (nesigurno): Zar ima razlike u godištima?DEBELI (smijući se): Staa? — Vi ste dobri!

234 235

VERLE (smiješi se): Vama, stvarno, ne vrijedi ponuditi:plemenitu kapljicu. ĆELAVI: Tokajac je kao i fotografija,

gospodine Ekdale.Treba mu sunčevo svjetlo. Ili, možda, nije tako?

JALMAR: Da, svjetlo čini svoje. GOSPOĐA SERBI: Pa onda je to sasvim kao sa komor-

nicima, jer i njima je sunčevo svjetlo jako potrdino,kako se priča. ĆELAVI: Au! Au! To je bio pravi vic sa

bradom! KRATKOVIDNI: Milostiva gospođa je duhovita — DEBELI: — i to na naš račun. (Prijeti) Gospođo Berta!

Gospođo Berta! GOSPOĐA SERBI: Da, ali jedno je ipak sasvim sigurno— da godišta imogu biti sasvim različita. A stara godišta su najfinija. KRATKOVIDNI: Ubrajate li mene u stara? GOSPOĐA SERBI: A, — ni govora. ĆELAVI: Ali mene, najpoštovanija gospođo —? Pogle-

idajte mene! DEBELI: Da, i mene! U koga godišta nas ubrajate? GOSPOĐA SERBI: Vas ubrajam u slatka godišta, moja

gospodo. (Ona srkuče punč iz svoje čaše, komomicise smiju i šale s njom.)

VERLE: Gospođa Sertbi uvijek zna da se izvuče iz ne-zigođe — kad samo hoće. Ali vi ništa ne pijete, moja gospodo. — Peteraene, pazite malo —! Gregerse, hajde da ispijemo jednu čašu zajedno. (Gregers se ne miče) Hoćete li i vi s nama, Ekdale? Za stolom nisam imao prilike da se kucnem s vama. (Greherg kroz tapecirana vrata.)

GRBBERG: Pardon, gospodine Verle, ali ja ne mogu napolje.VERLE: Zar su vas opet zaMjučali?GREBERG: Ma jesu, a Flakstad odnio ključeve sa sobom —VERT.E: No, onda prođite ovuda.GREBERG: Ali tu je još neko ~

VERLE: Pa, prođite, prođite samo, obojica — nemojte se ženirati. (Greberg i stari Ekdal dolaze iz kancelarije.)

VERLE (nehotice): O-o —!(Smijeh i razgovor gostiju zamukne. Jalmar se trgne

kad ugleda svoga oca, ostavi čašu i okrene sa kaminu.)EKDAL (ne diže pogled, ali prolazeći pravi na sve strane

kratke naklone i mrmlja): Molim za izvinjenje. Pogriješio sam put. Dolje je bilo zatvoreno — dolje je zatvoreno. Molim za izvinjenje. (On i Greherg odlaze desno.)

VERLE (kroz zube): Prokleti Greberg!GREGERS (bulji u Jalmara otvorenih usta) To valjda nije bio

—1DEBELI: Sta je? Ko je to bio?GREGERS: O, niko. Samo knjigovođa i još neki.KRATKOVIDNI (Jalmaru): Jeste li vi poznali tog čovjeka?JALMAR: Ne znam — nisam obratio pažnju —DEBELI (ustaje): Nebesa, pa šta je to? (Hoda od jednog do

drugog i tiho govore.)GOSPOĐA SERBI (šapće slugi): Poslužite ga nečim tamo

napolju. Nešto ddbro mu dajte.PETERSEN (klimne): U redu. (Ode.)GREGERS (tiho i tronuto, Jalmaru): Dakle, stvarno je to on

bio!JALMAR: Da.GREGERS: A ti si stajao tu i odricao ga se!JALMAR (šapće uzbuđeno): Ali zar sam mogao —!GREGERS: — da ga priznaš za svoga oca?JALMAR (bolno): O, da si ti na mom mjestu —

(Razgovor gostiju, do sada voden ispod glasa, sadapostaje usiljeno glasan.)ĆELAVI (približava se prijateljski Jalmaru i Gregersu): Aha,

ovdje se osvježavaju stare uspomene iz studentskih dana! Zar ne? Pušite li, gospodine Ekdal? Hoćete vatre? Istina, ne smijemo ovdje —

JALMAR: Hvala, ja ne pušim

236 237

DEBELI: Zar nam nećete odreciitovati ndcu malu lijepu pjesmu, gospodine Ekdal? Ranije ste to taiko lijepo znali.

JALMAR: Nažalost, više ne znam ni jednu.DEBELI: Ah, to je prava šteta. Da, pa šta ćemo onda raditi,

Bale? {Oba gospodina odlaze u drugu sohu.)JALMAR (potišteno): Gregerse — ja idem. Kad je čovjek

osjetio riiku sudbine nad svojom glavom kao ja, vidiš —. Preporuči me svome ocu.

GREGERS: Da, da. Ideš li odmah kući?JALMAR: Da. Zašto pitaš?GREGERS: Ja ću možda kasnije doći do tebe.JALMAR: Ne, to nemoj. Ne u moj stan. Kod mene je tužno,

Gregerse, pogotovo poslije tako sjajne sveča^ nosti, kao ove ovdje. Možemo se naći negdje u gradu.

GOSPOĐA SERBI (približi se, prigušenim glasom): Vi od-lazite, Ekdal?

JALMAR: Da.GOSPOĐA SERBI: Onda pozdravite Ginu.JALMAR: Hvala.GOSPOĐA SERBI: I recite joj da ću navratiti do nje uskoro.JALMAR: Najljepša hvala. (Gregersu) Ti ostani ovdje. Ja ću

neprimjetno iščeznuti. (Ide polako kroz sohu, pa u drugu sobu i najzad ode

nadesno.)GOSPOĐA SERBI (tiho sluzi koji se vratio.): No, je li stari šta

dobio da ponese?PETERSEN: Dabome, ćušnuo sam mu flašu konjaka.GOSPOĐA SERBI: Trebali ste mu nešto bolje izabrati.PETERSEN: Nee, gospođo Serbi, taj vam ne zna ništa bolje od

konjaka.DEBELI (na vratima sa notama u ruci): Da nešto odsviramo

zajedno, gospođo Serbi?GOSPOĐA SERBI: Ah, da — hoćemo.GOSTI: Bravo, ibravo!

(Ona i svi gosti odlaze kroz sohu pa nadesno. Gregersostaje kod kamina. Verle nešto traži po pisačem, stolu i

238

čini se da želi da Gregers ode. Pošto se ovaj ne miče, Verlepode ka izlaznim vratima.)GREGERS: Oče, zar nećeš ostati za trenuitak?VERLE (zastaje): Sta je?GREGERS: Treba da govorim s tobom.VERLE: Ne možeš pričeikati da budemo sami?GREGERS: Ne. Jer možda više uopšte nećemo bila sami.VERLE (stupi bliže): Sta to treba da znači?

(Za to vrijeme odjekuju prigušeni zvuči glasovira iz muzičke sale.)

GREGERS: Kako se moglo pustiti da ova porodica ovakobijedno propadne?

VERLE: Sigurno misiliš na Ekdalove?GREGERS: Da, mislim na Ekdalove. Pa poručnik Ekdal

ti je nekada bio tako blizak ,— VERLE: Da, nažalost, bio mi je suviše blizu. I to sam

poslije godinama osjećao i spaštao. N j e m u trebada zahvalim što su se na mome dobrom glasu i imenupojavile mrlje.

GREGERS (tiho): Je li stvarno samo on bio krivac?VERLE: Nego ko?

GREGERS: Pa vi ste zajedno otkupili šume —VERLE: Ali zar nije Ekdal bio taj koji je snimio kartu terena

— onako sumnjivu kartu? On je bio taj koji je preduizimao nezakonitu sječu na tuđem tlu i vlasništvu. On je bio odgovoran za čitav posao. Ja nisam imao nikakvog uvida u to šta je radio poručnik Bkdal.

GREGERS: Kao da poručnik Ekdal nije ni sam imao uvida u ono što je radio.

VERLE: Može biti. Ali činjenica je da je on osuđen, a ja oslobođen.

GREGERS: To znam. U nedostatku dokaza.VERLE: Svejedno: oslobođen je, oslobođen. A 23bog čega

ti kopaš po tim starim, mučnim stvarima, abog kojihsam prije vremena osijedio? Da nisi o tome tamo

•gore iz goditie u godinu razmišljao? Uvjeravam te.

239

Gregerse, ovdje u gradu su te stare priče davno za-boravljene — barem što se mene tiče.

GREGERS: A nesretna porodica BMal —?VERLE: A šta ti misliš da je trebalo da ja učinim za te ljude?

Kad je Ekdal opet bio na slobodi, vidjelo se da je potpuno slomljen, nepovratno izgubljen čovjek. Ima ljudi ikoji propadnu na ovome svijetu ako im se desi neikoiiko neprijatnosti — i više do kraja života ne stanu na svoje noge. Moraš mi na riječ vjerovati, Gregerse, da sam im pomogao koliko sam mogao — a da sebe ne izložim i da ne dam povoda raznim sumnjičenjima i ogovaranjima —

GREGERS: Sumnjičenjima —? No, da, dabome.VERLE: Ekdalu sam povjeravao pisarsike poslove za kan-

celariju i plaćam mu za njegov rad daleko, daleko više, nego što vrijedi —

GREGERS (ne gledajući ga): Hm, u to ne sumnjam.VERLE: Ti se smiješ? Možda misliš da ne govorim istinu?

Naravno, toga nema u mojim knjigama — takvi izdaci se nikad ne uvode u knjige.

GREGERS (smiješi se hladno): Svakc^ko, ima izdataka koji se radije ne unose u knjige.

VERLE (ustukne): Sta hoćeš da kažeš?GREGERS (skupi hrabrost): Jesi li uveo u knjige i to koliko je

koštalo Jalmarovo učenje fotografskog zanata?VERLE: J a? Zašto da to unosim u knjige?GREGERS: Pa, sada znam da si to t i platio. A znam i to, da si

ti bio taj koji mu je tako izdašno pomagao da otpočne novi život.

VERLE: No — i onda još kažeš da nisam dovoljno učinio za Bkdalove! Mogu ti reći da su mi ti ljudi dosta izdataka napravili.

GREGERS: I o tim izdacima nisi vodio n i k a k v e knji-ee'VERLE: Zašto me to pitaš?GREGERS: O, imam nekih razloga za to. Reci mi — kad si se

tako žarko interesirao za sina tvog starog pri-

jatelja — to je bilo upravo u vrijeme kad se on htio oženiti?

VERLE: Da, do vraga — kako se mogu poslije toliko godina još —

GREGERS: Ti si mi tada napisao jedno pismo — poslovno pismo, naravno. I u dodatku, tu je stajalo sasvim kratko, da se Jalmar Ekdal oženio s izvjesnom go-sipođicom Hansen.

VERLE: Da, sasvim tačno, tako se zvala.GREGERS: Ali nisi ništa naipisao o tome, da je ta gospođica

Hansen — Gina Hansen, naša nekadašnja domaćica.VERLE (smije se podrugljivo, ali usiljeno): Ne, jer zaista

nisam mogao misliti da se ti toliko interesuješ za našu bivišu domaćicu.

GREGERS: To i nisam činio. Ali — (Spušta glas) — bilo je ovdje u ikući drugih koji su se za nju jako interesirali.

VERLE: Sta to treiba da znači? (Prasne) Ti time valjda ne misliš na mene?

GREGERS (tiho, ali odlučno): Da, mislim na tebe.VERLE: I ti se usuđuješ —! To se usuđuješ —! Kako može taj

nezahvalni čovjek, taj fotograf — kako može biti tako dnzak, da tako optužuje —!

GREGERS: Jalmar nije izgovorio ni jedne takve riječi. Ja mislim da on nema ni pojima o tome.

VERLE: Ali odakle to onda tebi? Ko ti je mogao tako nešto kazati?

GREGERS: To mi je moja jadna, nesretna majka kazala. Posljednji put kad sam je vidio.

VERLE: Tvoja majika! Mogao sam i misliti! Ona i ti — uvijek ste se držali zajedno. Ona je od početka otuđila tvoje srce od mene.

GREGERS: Ne, to su učinile patnje i uvrede, koje je ona ovdje morala podnositi, sve dok je to nije slomilo i upropastilo.

VERLE: O, nije ona podnosila patnje i uvrede — barem ne više od minogih drugih ljudi! Ali sa bolesnim.

240 16 — Drame 241

ilervoznim ljudima teško se ojzlazi na kraj. Tu sam j a isuviše morao podnositi. — A sad mi ti dolaziš sa takvim sumnjičenjima — podgrijavaš svakakve stare glasine i klevete protiv svoga oca. Dragi Gre-gerse, ja mislim da bi ti u svojim godinama zaista mogao da se baviš korisnijim stvarima.

GREGERS: Da, svakaiko je vrijeme tome.VERLE: Onda će ti biti laikše oko srca, nego što ti je, izgleda,

sada. Jer, kuda bi te i dovelo to što iz godine u godinu sjediš tamo gore u pogonu kao oibičan činovnik, mučiš se i nećeš da primiš ni pare preko uobičajene mjesečne plate? Pa to ti je čisto ludilo.

GREGERS: Da, kad bih ja to tako sigurno znao.VERLE: Ja te sasvim razumijem. Ti hoćeš da budeš neovisan,

nećeš da meni i na čemu zahvaljuješ; ali upravo sada imaš priliku da postaneš neovisan — da po-staneš u svakom smilslu svoj gosipodar.

GREGERS: Tako? A na Ikoji način —?VERLE: Kad sam ti pisao da obavezno dođeš ovamo — hm —GREGERS: Da, šta, zapravo, hoćeš od mene? Cijeli dan

čekam da to saznam.VERLE: Htio sam da ti predložim da stupiš u firmu kao

suvlasnik.GREGERS: Ja? U tvoju firmu? Kao partner?VERLE: Da. Zbog toga ne moramo stalno biti zajedno. Ti bi

mogao preuzeti poslove ovdje u gradu, a ja ibih se poivukao gore u fabriku.

GREGERS: To bi ti h t i o ?VERLE: Da, jer, vidiš, ja nisam više toliko sposoban za rad

kao prije. Prisiljen sam da štedim svoje oči, Gre-gerse, jer su mi nekako oslabile.

GREGERS: Takve su ti uvijek i bile.VERLE: Ne baš kao sada. A povrh toga — za moje prilike bi

možda moglo biti poželjno da stanujem tamo gore — barem jedno vrijeme.

GREGERS: Sve bih drugo prije pomislio nego tako nešto.

VERLE: Poslušaj me, Gregerse. Nas mnogo toga razdvaja — sigurno. Ali ipak smo mi otac i sin. Ja mislim da bismo mogli doći do nekog sporazuma.

GREGERS: Ti valjda misliš: prividno.VERLE: No, i to bi već bilo nešto. Razmisli, Gregerse. Zar ne

misliš da bismo mogli? Je li?GREGERS (gleda ga hladno): Iza toga se nešto krije.VERLE: Kako to misliš?GREGERS: Sigurno sam ti za nešto potreban.VERLE: U ovako blislkom odnosu, u kakvom smo nas

dvojica, ljudi su uvijek potrebni jedan drugom.GREGERS: Da, tako se kaže.VERLE: Sad bih volio da budeš jedno vrijeme kraj mene. Ja

sam tako usamljen čovjek, Gregerse, uvijek sam bio usamljen — čitav isvoj život; a naročito sada, kad osjećam da se bliži starost. Moram imati nekog kraj seibe.

GREGERS: Imaš gospođu Serbi.VBRLE: Svakako. I ona mi je, tako reći, postala neophodna.

Ona je čila, dobrog raspoloženja — unosi život u ovu kuću. A to je baš ono što mi je potrebno.

GREGERS: Pa, onda imaš sve što ti srce želi,VERLE: Da, ali se bojim da tako ne može ostati. Jednu ženu u

takvoj situaciji svijet lako može krivo shvatiti. Da, gotovo bih rekao, da to ni muškarcu nige sasvim zgodno.

GREGERS: O, ako muškarac priređuje ovakve večere kao ti, onda sigurno može ponešto i reskirati.

VERLE: Da, ali ona, Gregerse? Bojim se da bi se ona mogla naći u nezgodnoj situaciji. I ako se nađe — i ako čak iz odanosti prema meni pređe preko tračeva i ogovaranja ljudi —? Misliš li, Gregerse, da bi ti, sa svojim toliko izraženim osjećajem za pravičnost —

GREGERS (prekine): Reci mi kratko i jasno: je li ti to imaš namjeru da se oženiš s njom?

VERLE: A ako bih imao tu namjeru? Sta onda?GREGERS: Da, to i ja pitam: šta onda?

242 16* 243

VERLE: Da li bi to tebi jaiko smetalo?GREGERS: Ne, nikako. Uopšte ne.VERLE: Pa, nisam mogao znati, da možda sjećanje na tvoju

pokojnu majku —GREGERS: Ja nisam opterećen.VERLE: No, kako god bilo — svakako si mi težak kamen

skinuo sa srca. Jako mi je drago da u toj stvari mogu računati na tvoju saglasnost.

GREGERS (gleda ga netremice): Sad znam i za šta ćeš me upotrijeibiti-.

VERLE: Upotrijebiti te? Kakvo je to iEraižavanje?GREGERS: Ah, ne budimo sitničavi u ižlboru riječi — barem

ne u četiri oka. (Nasmije se kratko) Da, tako je! Dođavola — dakle, zbog toga sam se morao ovdje pojaviti. Gospođi Serbi za ljubav. Trebalo je inscenirati ovdje u kući porodični život. Talbleau između oca i sina! To je nešto novo, o, da!

VERLE: Kako se usuđuješ da govoriš takvim tonom!GREGERS: Kad je ovdje bilo porodičnog života? Nikada,

koliko se ja sjećam. Ali sada se osjetila potreba za malo nečeg takvog. Jer, sigurno će vrlo dobro djelovati, ^ko se bude pričalo, da je sin, na krilima poštovanja — pohrlio na svadbeno slavlje ostarjelom ocu. I šta će ostati od svih onih glasina o patnjama mrtve mučenice? Ne tako mnogo. Pa njen sin ih ipobija.

VERLE: Gregerse, vjerujem da tebi ni jedan čovjek na svijetu nije tako odvratan kao ja.

GREGERS (tiho): Suviše sam te izibliza gledao.VERLE: Gledao si me očima tvoje majke. (Malo spusti glas)

Ali ne smiješ zaboraviti da su njene oči — ponekad bile zamagljene.

GREGERS (drhteći): Znam šta hoćeš da kažeš. Ali ko snosi krivicu za nesretnu bolest moje majke? Ti i sve ove —! Posljednja je bila ona cura koju si privezao Jalmaru Ekdalu, kad ti više nisi — o!

VERLE (slegne ramenima): Od riječi do riječi — kao da slušam tvoju majku.

GREGERS (ne sluša ga): — i sada se on, sa svojom be-zazlenom, djetinjom dušom, nalazi usred prevare — živi pod istim krovom s jednom takvom — a i ne sluti da je ono, što naziva svojim domom, sazdano na laži! (Korak hliže) Kad se osvrnem na čitav tvoj život, čini mi se kao da gledam bojno polje puno ubijenih ljudskih sudbina.

VERLE: Sad i sam vidim: jaz između nas je suviše veliki.GREGERS (nakloni se, savladava se): To sam primijetio. I

zato uzimam svoj šešir i idem.VERLE: Ideš? Iz kuće?GREGERS: Da. Jer sad najzad vidim zadatalk, zbog koga

mogu živjeti.VERLE: Kakav zadatak?GREGERS: Ti bi se samo smijao, da to čuješ.VERLE: Osamljen čovjek se ne smije tako lako, Gregerse.GREGERS (pokazuje prema pozadini): Vidi, oče, eno ko-

mornici igraju ćora-Jbake sa gospođom Seiibi! — Laku noć i adieu. (Ode u pozadinu nadesno. Čuje se društvo kako se smije i šali.)

VERLE (mrmlja podrugljivo za Gregersom): He —! Zvekan — i još kaže da nije opterećen.

244245

DRUGI CIN

Atelje Jalmara Ekdala. Prilično velika prostorija, ali se vidi da je vfiansarda. Desno kosi krov sa velikim oknima, napola navučene plave zavjese. U desnom uglu ulazna vrata. Na istoj strani naprijed vrata za dnevnu sohu. Na lijevom zidu takode dvoja vrata, a između njih željezna peć. Na zadnjem zidu široka dvostruka vrata, čiji se dijelovi mogu gurnuti u stranu. Atelje je jednostavan, ali prijatno namješten. Između vrata desno, malo odmaknuta od zida sofa sa stolom i nekoliko stolica; na stolu upaljena lampa sa ahažurom. U uglu kraj peći stari naslonjač. Tu i tamo, po sohi, vide se fotografski aparati i instrumenti. Na zadnjem zidu, lijevo od dvostrukih vrata regal sa knjigama, kutijama, flašama kemikalija, raznim uređajima, alatom i drugim predmetima. Na stolu se vide fotografije i sitnice, kao četkice, papir i slično. Gina sjedi na stolici za stolom i šije. Hedvig sjedi na sofi, drži palčeve na ušima, ruke pred očima i čita neku knjigu.GINA (pogleda nekoliko puta prema Hedvig kao u potajnoj

hrizi, i krišom): Hedvig!HEDVIG (ne čuje).GINA (glasnije): Hedvig!HEDVIG (skida ruke i diže pogled): Da, majko?GINA: Hedice, sad više ne smiješ čitati.HEDVIG: Ah, majko, pusti me još malo! Samo malo!GINA: Ne, ne, sad ćeš ostaviti knjigu. Tvoj otac to ne voli; ni

on nikad ne čita uveče.HEDVIG (zatvara knjigu): Ne, otac ne. On i ne čita baš

mnogo.

GINA (ostavlja šivanje i stavlja olovku i svesku na sto): Sjećaš li se ti koliko smo danas potrošili na buter?

HEDVIG: Jednu ikrunu i šezdeset pet era.GINA: Tačno. (Bilježi) Strašno, koliko nam ode za buter. A

onda za kobasicu i sir — daj da vidimo — (Bilježi) — pa za šunku — hu — (Zbraja) To je tačno —

HEDVIG: Pa onda dodaj i pivo.GINA: Da, razumije se. (Bilježi) Odlazi novac; ali tako mora

biti.HEDVIG: Ali zato ti i ja danas nismo morale kuhati ručak —

kad otac nije kod kuće.GINA: Da, to je bilo dobro. No, a onda sam danas naplatila za

fotografije osam kruna i pedeset.HEDVIG: Zamisli — toliko je bilo!GINA: Tačno osam kruna i pedeset.

(Pauza. Gina opet šije. Hedvig uzima papir i olovku i počinje da crta. Lijevom rukom zasjenjuje oči.)

HEDVIG: Zar nije divno pomisliti da je otac na toj velikoj večeri kod bogatog gospodina Verlea?

GINA: To baš ne možeš reći, da je kod bogatog gospodina Verlea. Njega je sin pozvao. (Poslije kraće pauze) Sa starim Verleom mi nemamo nikakve veze.

HEDVIG: Ja se strašno radujem očevom povratku. Obećao mi je da će zamoliti gospođu Serbi da mu da nešto lijepo za mene.

GINA; Da, kažu da u toj kući ima svega i svačega.HEDVIG (crtajući): Sad sam ipak malo gladna.

(Stari Ekdal ulazi iz hodnika. Nosi mnogo papira podrukom i neki paket u džepu kaputa.)GINA: Kako kasno danas dolazite kući, djede.EKDAL: Kancelarija je bila zatvorena. Morao sam čekati kod

Greberga. A onda sam još morao kroz — hm.HEDVIG: Jesu li ti opet dali nešto za prepisivanje, dje-de?EKDAL: Evo, čitavu gomilu. Pogledaj samo.GINA: To je lij^o.HBDVIG: A u džepu imaš još jedan paket!

246 247

BKDAL: Je li? Ah, šta, nije to ništa. (Ostavlja štap u ugao) Opet ima posla za duže vrijeme, Gino. (Gura malo ustranu jedno krilo vrata) Pst! (Trenutak gleda unutra, a onda oprezno gura vrata natrag) He-he! Spavaju već — svi zajedno. A ona je legla u korpu. He-ihe!

HEDVIG: Jesi li siguran, djede, da joj u korpi nije zima?EKDAL: Sta ti pada na pamet! Zima! U tolikoj slami? (Ide

prema lijevim vratima) Gdje su šibice?GINA: Eto ih na komodi.

(Ekdal odlazi u svoju sohu.)HEDVIG: To je zaista dobro što je djed opet dobio toliko posla

da prepisuje.GINA: Da, jadan stari djed. Tako zaradi barem sebi malo

idžeparca.HEDVIG: I onda ne može po cijelo prije podne da sjedi u toj

odvratnoj krčmi kod gospođe Erikisen.GINA: I to, svakako.

(Kratka pauza.)HEDVIG: Misliš li da su još za stolom?GINA: A bog zna. Može biti.HEDVIG: Zamisli samo tolika fina jela što će ih otac dobiti.

Sigurna sam da će biti veseo i zadovoljan kad dođe. Sta ti misliš, majko?

GINA: Da. Znaš, voljela bih da mu i mi možemo reći da smo iznajmili sobu.

HEDVIG: Ali t o danas nije potreibno.GINA: Ah, pa znaš kako bi nam ddbro došlo. A nama ta soba i

nije potrebna.HEDVIG: Ne, samo mislim da to nije potrebno d a n a s ,

jer će otac svakako biti dobro rasipoložen. Bolje jeda vijest o sobii ostane za drugi put. GINA (gleda je): Ti

se toliko raduješ da će otac pričatisame lijepe stvari, kad večeras dođe kući? HEDVIG:

Da, jer kad on dođe, ovdje je veselije. GINA (zamišljeno): Da, to je istina.

(Stari Ekdal ulazi ponovo i hoće da izađe lijevo na prednja vrata.)

GINA (okreće se napola na stolici): Djede, hoćete li to u kuhinju?

EKDAL: Da, hoću nešto. Ali samo ti sjedi. (Ode.)GINA: Neće valjda prenositi žar od uglja tamo na/polje? (Čeka

trenutak) Hedvig, pogledaj malo, šta on to radi. (Ekdal se vraća sa malim krčagom punim vrele vode

koja se puši.)HEDVIG: Nosiš toplu vodu, djede?EKDAL: Dabome — nosim. Treba mi za nešto. Eto, moram da

pišem a tinta se zgusnula kao 'kaša — hm.GINA: Ali, djede, pojedite prvo svoju večeru. Ja sam vam je

postavila.EKDAL: Od moje večere nema ništa, Gino. Imam mnogo

posla, kažem ti. Neću da mi iko ulazi u moju sobu. Niko — hm. (Odlazi u svoju sohu. Gina i Hedvig izmijene poglede.)

GINA: (tiho): Sta misliš, odafcle mu novac?HEDVIG: Sigurno je dobio od Greberga.GINA: Ni govora. Pa Greberg uvijek pošalje novac meni.HEDVIG: Onda mora da je negdje uzeo jednu flašu na zajam.GINA: Jadni djed, njemu niko više ne daje na zajam.

(Jalmar u mantilu i sivom filcanom šeširu dolazis desna.)GINA (odhaci šivanje i ustane): Ali, Ekdale, zar si se već

vratio?HEDVIG (skoči istovremeno): Već si kod kuće, tata?JALMAR (ostavi šešir): Da, i većina drugih je otišla.HEDVIG: Tako rano.JALMAR: Da, pa to je bila samo večera. (Hoće

da skine mantil.)GINA: Daj da ti pomognem.HEDVIG: Ja ću. (Skidaju mu kaput, Gina ga vješa rm zadnji

zid.)HEDVIG: Je li bilo mnogo ljudi, oče?JALMAR: Ah, ne, nije mnogo. Bilo nas je otpriiliike dvanaest

do četrnaest osoba za stolom.GINA: I sa svima si razgovarao?

248 249

JALMAR: O, da, pomalo. Uglavnom se Gregers bavio sa ■mnom.

GINA: Je li Gregers još uvijek onako ružan? JALMAR: Pa, lijepo baš ne izgleda. — Je li stari već kod ikuće?

HEDVIG: Da, djed sjedi unutra i piše. , ,JALMAR: Je li šta rekao?GINA: Ne, a šta je trebalo da kaže?JALMAR: Zar nije pričao da je —? Mislim da su mi rekli,

da je bio kod Greberga. Ući ću malo kod njega. GINA: Nee, ne, puisti ga — JALMAR: Zašto? Je li rekao da mu ne ulazim? GINA: Rekao je da mu danas n i k o ne ulazi — JALMAR (daje znak): Hm-hm!GINA (ne primjećuje): — bio je ovdje i uzeo tople vođe — JALMAR: Aha! sad sjedi i —? GINA: Biće da je taiko. JALMAR: Bože dragi, jadni moj ostarjeli otac —! Da,

pustimo ga, neka sjedi i okrijepi svoju dušu.(Stari Ekdal u kućnom kaputu sa zapaljenom, lulom duhana

dolazi iz svoje sohe.)EKDAL: Već si tu? Učinilo mi se kao da čujem tvoj glas. JALMAR: Ovaj čas sam stigao.

EKDAL: Ti mene sigurno nisi vidio, je U? JALMAR: Ne, ali relkli su mi da si prošao kroz sobu i — i tako sam došao za tobom.

EKDAL: Hm, lijepo od tebe, Jalmare. Ko je sve bio tamo,zapravo? JALMAR: O, razni ljudi. Bio je komornik Flor i

komor-nilk Bale i komornik Kasipersen i komornik taj i taj— šta ja znam —

EKDAL (klimnu): Jesi li čula, Gino? Pa on je bio sa samim komornicima!

GINA: Da, sad je sve lijepo i fino u toj kući. HEDVIG: Jesu li 'komornici pjevali, oče? Ili nešto predstavljali?

JALMAR: Ne, samo su lupetali koješta. A onda su tražili od mene, da im nešto odrecitujem. Ali za to me nisu pridobili.

EKDAL: Nisu te pridobili?GINA: Ali, to si im ipak mogao učiniti.JALMAR; Ne, ne mora čovjek odmah i na svaki zvižduk da igra.

(Seta po sohi) Barem j a neću.EKDAL: O, ne, Jalmara neće niko tako lako pridobiti.JALMAR: Ne znam zašto bih se baš j a morao brinuti za razgovor i

zabavu, kad odem u društvo. Neka se drugi malo potrude. Ta rulja hoda od jedne žderan-cije do druge, ždere i loče iz dana u dan. Onda oni trebaju da budu korisni, kad su toliko dobrih jela dobili.

GINA: Nisi im valjda tako rekao?JALMAR (pjevuckajući): Ho-iho~ho! Imali su prUiiku da svašta

čuju.EKDAL: I to si ti rekao komornicima u lice?JALMAR: Tako nešto, tako nešto. A kasnije smo imali malu

raspravu o tokajcu.EKDAL: O tokajcu? Eh, to ti je fino vino!JALMAR (zastane): On m o ž e da bude fin. Ali reći ću ti, sva

godišta nisu jednako fina. Sve zavisi od toga, koliko je sunca dobilo grožđe.

GINA: Ah, kako ti sve znaš, Ekdale.EKDAL: I o tome se počelo raspravljati?JALMAR: Pokušali su, ali onda im je dato na znanje da je isti slučaj i

sa komornicima. Ni kod njih nisu sva godišta jednako fina — to im je rečeno!

EKDAL: He-he! I time im je natrljan nos?JALMAR: To im je rečeno u lice.EKDAL: Ctuješ li, Gino, on im je to reikao u lice!GINA: Zamisli, pravo u lice!JALMAR: Da, samo ja ne bih htio da se o tome govori. Takve stvari

se ne pričaju dalje. Pa sve je, naravno, i proteklo u prijateljstvu. Ipak su to fini, prijatni ljudi — zašto da ih vrijeđam? Ne!

EKDAL: Ali, u lice —

250 251

HEDVIG (umiljava se): Kako divno izgledaš u fraku. Dobro ti stoji frak, oče.

JALMAR: Da, zar ne? A ovaj mi, stvarno, odlično odgovara. Stoji mi kao saliven — možda je malo preuzak pod ruikom —; pomozi mi, Hedvig. (Skida frak) Obuči ću radije sako. Gdje mi je sa!ko, Gino?

GINA: Evo ti ga. (Donosi mu sako i pridržava.)JALMAR: Tako. Nemoij zaboraviti da Mol viku vratiš frak

sutra ujutro.GINA (ostavlja frak): Pobrinuću se.JALMAR (proteže se): Ah, ovo je ipalk Uigodnije. I ovako

ležerno i udobno odijevanje bolje pristaje čitavoj mojoj pojavi. Zar ne misliš i ti tako, Hedvig?

HEDVIG: Da, oče.JALMAR: Naročito kad vežem kravatu ovako, sa dva lepršava

kraja —; vidi, ovako —! Zar ne?HEDVIG: Da, to bolje pristaje uiz bradicu i gustu kovr-džavu

kosu.JALMAR: Pa, zapravo ne bih rekao baš kovrdžavu, više je

talasasta.HEDVIG: Da, jer su ti kovrdže dugačke.JALMAR: Zapravo, talasi.HBDVIG (poslije kraće pauze, cupka ga za rukav): Oč^!JALMAR: No, šta je?HEDVIG: O, ti dobro znaš šta je!JALMAR: Ne, stvarno ne znam.HBDVIG (smije se plačljivo): O, znaš, oče, nemoj me dalje

miuičiti!JALMAR: Ali, šta ti je?HEDVIG (drmusa ga): Dosta je, daj mi to sad, oče! Pa, (znaš,

ono l i j e p o što si mi obećao.JALMAR: Ah, bože, kako sam to zaboravio!HEDVIG: Oče, ti me samo bockaš — stidi se! Gdje ti je?JALMAR: Stvarno sam zaboravio. Ali, čekaj malo! Ipakimam nešto za tebe, Hedvig. (Ode da traži u džepu fraka.)HEDVIG (skače okolo i plješće rukama): Ah, majko, majko!GINA: Vidiš, kad imaš malo strpljenja, onda —

JALMAR (drži neki papir): Vidi — evo ga.HEDVIG: To? Pa to je samo komad paipira.JALMAR: Znaš, to je jelovnik. Čitav jelovnik. Evo piše

»meni« — a to znači, jelovnik.HEDVIG: I ništa drugo?JALMAR: Pa, čula si, drugo sam zaboravio. Ali, možeš mi na

riječ vjerovati: sve te poslastice, nisu ti to neka xxživanja. Sjedi sad za sto i čitaj nam kartu. Onda ću ti ja sve opisati, kakva su to jela. Ovdje — Hedvig.

HEDVIG (guta suze): Hvala. (Sjedne, ali ne može da čita. Gina joj daje znak, Jalmar to primijeti.)

JALMAR (hoda okolo po sobi): Da, otac porodice mora da misli na sve moguće stvari; ali ako samo jedanput zalboravi i najmanju sitnicu, svi naprave kisela lica! No, čovjek se i na to navikne. (Zastaje pored starog kraj peći) Jesi li večeras zavirio unutra, oče?

EKDAL: Možeš misiliti — ona je u korpi.JALMAR: Tako? U korpi? Počinje, dakle, da se navikava.EKDAL: Da, naravno. To sam ja unaprijed govorio. Ali ipak

ima još nekoliko sitnica —JALMAR: Nelkih popravaka, da.EKDAL: Koji se m o r a j u naipraviti.JALMAR: Dobro, porazgovarajmo malo o tim popravcima,

oče. Hodi ovamo, da sjednemo na sofu.EKDAL: Lijepo! Hm! — Ali prvo da napunim lulu. — Moram

je prvo očistiti. Hm. (Ode u svoju sohu.)GINA (smiješi se Jalmaru): Da očisti lulu, eh!JALMAR: Znam, znam, Gino, pustimo ga — jadni, slomljeni

starac. — Da, ti popravci — najbolje da to odmah sutra uradimo.

GINA: Sutra sigurno nećeš imati vremena, Ekdale.HEDVIG (upada): O, hoće, majko.GINA: — jer ne zaboravi na kopije, koje moraju biti re-

tuširane. Ljudi su već više puta slali po njih.JALMAR: Tako? Dakle, opet kopije! One će već biti gotove.

Ima li, možda, novih narudžbi?GINA: Nažalost, ne; sutra imam samo ona dva portreta, kao

što znaš.

252 253

JALMAR: Inače ništa? Naravno, ako se sjedi skrštenih rulku —

GINA: Ali šta da radim? Mislim da sam koliko sam mogla stavljala u novine.

JALMAR: U novine, u novine! Pa vidiš kakva je korist od toga. Ni radi sobe sigurno niko nije dolazio?

GINA: Ne, još nije.JALMAR: To se i moglo očekivati. Ako se ne potrudiš, onda

—. Moraš se pošteno napregnuti, Gino!HEDVIG (pritrči mu): Da ti donesem frulu, oče?JALMAR: Ne, nikakve frule! Meni ne treba nikakve radosti na

ovome svijetu. (Hoda okolo) Da, sutra ću raditi, kao što j a znam, i moram, to neće izostati. Radiću koliko god imam snage —

GINA: Ali, dragi, dobri Ekdale, ja uppšte nisam tako mislila.HEDVilG: Oče, hoću li ti donijeti jednu flašu piva?JALMAR: Ne, nikakvog piva! I nikakvog truda zibog mene!

(Zastane) Pivo? — Pomenula si pivo?HEDViIG (živahno): Da, oče, dobro, svježe pivo.JALMAR: Pa, ako baš hoćeš, donesi jednu flašu, nemam ništa

protiv.GINA: Da, donesi, pa ćemo lijepo da posjedimo.

(Hedvig trči u kuhinju.)JALMAR (kraj peći, zadrži je, uhvati njenu glavu u ruJce,

gleda je i privlači sebi.) Hedvig! Hedvig!HEDVIG (radosno, kroz suze): O, dragi moj oče!JALMAR: Ne, ne zovi me tako! Sjedio sam za stolom bogatog

čovjeka, sjedio sam i uživao za prepunom tnpezom! A ipak se nisam sjetio —!

GINA (sjeda za sto): Ah, nije to važno, Ekdale!JALMAR: ipak! Ali vi mi to ne smijete uzeti za zlo. Pa vi

znate koliko vas ja volim.HEDVIG (grli ga): I mi tebe strašno volimo, oče!JALMAR: I ako ponekad budem neiprijatan — onda — dragi

bože, ne zaboravite da sam ja čovjek koga stal-

no pritišće more briga. Da. (Protrlja oči) Neću pivau ovakvom trenutku. Daj mi frulu.(Hedvig otrči do regala i donese je.) JALMAR: Hvala

lijeipo! To je ono pravo. Sa frulom uruci i sa vas dvije kraj sebe — eto!

(Hedvig sjeda za sto uz Ginu. Jalmar prvo hoda po sobi, onda sjeda i svira neku češku narodnu igru; ali svira laganim elegičnim tempom i s puno osjećaja.) JALMAR (prekine

sviranje, pruži Gini lijevu ruku i govori tronuto): Možda je tijesno i siromašno pod našim

krovom, Gino, ali to je ipak dom. I ja vam kažem:dobro je biti ovdje!(Opet počne da svira. Neko zakuca na vrata hodnika.)

GINA (ustaje): Tiho, Ekdale, izgleda, neko dolazi. JALMAR (ostavlja frulu u regal): Ko bi to sad mogao

biti?(Gina ode i otvori vrata.) GREGBRS VERLE (napolju na

hodniku): Oprostite — GINA (malo ustukne iznenađena): Oh! GREGBRS: — zar ovdje ne stanuje fotograf Ekdal? GINA: Da, stanuje. JALMAR (dođe do vrata): Gregers? Ti si to, ipak? No,

bodi, uđi unutra. GREGBRS (ulazi): Pa rekao sam ti da ću navratiti. JALMAR: Ali još večeras —? Naipustio si društvo? GREGERS: I društvo i svoju očinsku kuću. — Dobro veče,

gospođo Ekdal. Ne znam da li me još poznajete. GINA: O, da, mladog gospodina Verle nije talko teško

prepoznati.GREGBRS: Nije — jer sam sličan majci. A nje se valjda

sjećate.JALMAR: Napustio si kuću, kažeš?GREGERS: Jesam, preselio sam u hotel.JALMAR: Da, da. Pa, kad si već tu, onda barem odioži

kaput, sjedi — GREGERS: Hvala lijepo.

(Skida mantil. On se presvukao i sad je u jednostavnom sivom čohanom odijelu seoskog kroja.)

254 255

JALMAR: Hodi ovamo, na sofu. Smjesti se udobno.(Gregers sjeda na soju, Jalmar na stolicu za stolom.)

GRBGERS fgleda po sobi): Dakle, ovdje stanuješ, Jalma-re. Ovo ti je, daikle, kuća —

JALMAR: Ovo ovdje je atelje, kao što vidiš —GINA: Ali ovdje je više mjesta i zato se najradije ovdje

zadržavamo.JALMAR: Ranije smo bolje stanovali, ali ovaj stan ima jednu

veliku prednost: ima divne nusprostorije —GINA: A onda, s jedne strane hodnika imamo jednu sabu koju

možemo izdati.GREGERS (Jalmaru) Tako, tako, imaš, dakle, i podstanare?JALMAR: Ne, još nemam. To ne ide tako brzo, vidiš. Moramo

se potruditi. (Hedvigi) Ali, Hedvig, šta je bilo s pivom? (Hedvig klimne i ode u kuhinju.)

GREGERS: To je, dakle, tvoja kćer?JALMAR: Da, to je Hedvig.GREGERS: I to vam je jedino dijete?JALMAR: Jeste, ona nam je jedinica. Naša najveća radost na

svijetu, i — (Spušta glas) naša najdublja bol, Gregerse.GREGERS: Sta to govoriš!JALMAR: Da, Gregerse, jer njoj prijeti strašna opasnost da

i^ubi vid.GREGERS: Da oslijep.!JALMAR: Da. Do sada se pokazuju samo prvi znaci; još neko

vrijeme može njeno stanje da ostane ovako. Ali Ijeikar je rekao šta nas čeka. To se ne može promijeniti.

GREGERS: Pa to je strašna nesreća. Kako je to dobila?JALMAR (uzdiše): Vjerovatno nasljeđem.GREGERS (iznenađen): Nasljeđem?GINA: Ekdalova majka je takođe imala slabe oči.JALMAR: Da, to kaže otac. Ja se majke i ne sjećam.GREGERS: Jadno dijete. I kako ona to podnosi?

256

JALMAR: Ah, pa znaš valjda da mi nemamo srca da jojtako nešto kažemo. Ona nema pojma u kaikvoj jeopasnosti. Radosno i bezbrižno, cvrkućući kao ptičica,dolepršaće do vječne tame svog života. (Sauladan)O, to je beskrajno bolno za mene, Gregerse.(Hedvig donosi poslužavnik sa pivom i čašama i stavlja na

sto.) JALMAR (Pogladi joj kosu): Hvala, hvala, Hedvig.(Hedvig mu ovije ruku oko vrata i nešto mu šapće na

uho.) JALMAR: Ne, hljeb i buter sada ne. (Pogleda Gregersa)Ili bi Gregers, možda, htio komadić? GREGERS (odbijaj:

Ne, ne, hvala. JALMAR (još uvijek tužno): Pa, donesi ipaik malo. Ja bih

volio okrajak, ako ima. A buter nemoj da štediš, znaš?(Hedvig klimne zadovolJ7io i opet ode u kuhinju.)

GREGERS (prati je pogledom): Inače, čini mi se, izgledasasvim svježe i zdravo. GINA: Inače i jeste sasvim zdrava,

hvala bogu. GREGERS: S vremenom će postati slična vama, gosipođo

Bkdal. Koliko joj je sada godina? GINA: Hedvig će upravo napuniti četrnaest. Prekosutra

joj je rođendan. GREGERS: Onda je prilično velika za svoje godine. GINA: Da, u ovoj godini se dobro protegla u visinu. GREGERS: Po njima što rastu najbolje se vidi kako mi

starimo. — Koliko ste to vi već u braku? GINA: U braku smo upravo —; da, sad će tome petnaest

godina. GREGERS: Zamislite, već tako dugo. GINA (postaje pažljiva, gleda ga): Da, jeste — svakako. JALMAR: Da, tačno. Još nekoliko mjeseci po petnaest

godina. Ali tebi mora da je vrijeme bilo dugo tamogore u fabrici, Gregerse. GREGERS: Svalkako, dok sam

živio gore; a sada poslijesvega i ne znam u šta mi je vrijeme prošlo.(Stari Ekdal dolazi iz svoje sobe, bez lule, ali sa svojom

starom vojničkom kapom na glavi. Hod mu je malo nesiguran.)1'? — Drame OR?

EKDAL: Tako, Jalmare, sad možemo sjesti i porazgovarati o svemu — hm. A šta je sad to?

JALMAR (ide mu u susret): Oče, imamo posjetu. Gregers Verle —, ne znam da li ga se ti još sjećaš.

EKDAL (gleda Gregersa koji je ustao): Verle? Je li to sin —? Šta hoće on od mene?

JALMAR: Ništa, oče. Došao je kod mene. ■ -• •EKDAL: No, onda nije ništa loše?JALMAR: Ne — ni govora.EKDAL (maše rukama): Nije zbog o n o g a , vidiš. Ne da se ja

bojim, ali —GREGERS (ide prema njemu): Htio sam samo da vam

iprenesem pozdrave sa starih lovišta, gospodine poručnice.EKDAL: Sa lovišta?GREGERS: Jeste, onih gore kod Hej dala.EKDAL: Ah, onih gore. Da, tamo sam ja nekad bio poznat.GREGERS: Bili ste nekada veliki lovac.

EKDAL: O, naravno, Biće da je tako. Vidite li ovu uniformu? Ne pitam nikog za dozvolu, smijem li je ovdje noisiti ili ne.

Ako ne izlazim u njoj na ulicu, onda — (Hedvig donosi tanjir sa hljebom i huterom koji stavlja na sto.)

JALMAR: Sad sjedi, oče, i uzmi čašu piva. Izvoli, Gre-gerse. (Ekđal nešto mrmlja i spotiče se o sofu. Gregers sjeda

na najbližu stolicu, Jalmar do Gregersa, s druge strane.Gina sjeda malo dalje od stola i šije. Hedvig stoji krajsvoga oca.)GREGERS: Sjećate li se još, gospodine poručnice, kako smo

vas Jalmar i ja posjećivali tamo gore ljeti i u vrijeme Božića?

EKDAL: Tako? Zar jeste? Ne, ne, nemam pojma. Ali bio sam lovac i po, to već smijem tvrditi. Lovio sam i medvjede. Devet sam ih ustrijelio.

GREGERS (saučestvujući): A sad više nikako ne idete u lov.

EKDAL: O, nemojte to reći, dragi moj. Bavim se ja i sad lovom, i te kako. Naravno, ne na onaj način! Jer, šuma je, vidite, — šuma, šuma — (Pijej Sta radi šuma? Je li lijepa?

GREGERS: Nije tako ponosita kao u vaše vrijeme. Mnogo je iskrčena.

EKDAL: Iskrčena? (Tiho i plašljivo) To je opasna rabota. To ne prolazi bez poisljeidica. Da, šuma — ona se sveti.

JALMAR (puni mu čašu): Izvoli, oče, još gutljaj.GREGERS: Kako može čovjek kao vi — čovjeik prirode — da

živi usred grada, među četiri uiska zida?EKDAL (cereka se i nam,iguje Jalmaru): Ah, nije meni tako

loše. Uopšte mi nije tako loše.GREGERS: Ali nema svega onoga što vam je za srce priraslo.

Svjež vazduh, slobodan život u šumi i na proplanku, među pticama i divljači.

EKDAL (smiješi se): Jalmare, hoćemo li mu pokazati?JALMAR (brzo i malo zbunjeno): Ah, ne, oče, ne danas.GREGERS: Sta to hoće da mi pokaže?JALMAR: Ma, nije ništa. — Vidjećeš drugi put.GREGERS (okreće se staroTn^ i nastavlja): Evo šta sam vam

htio reći, gospodine poručnice: vi biste trebali poći gore sa mnom; jer ja ću uskoro opet otputovati. Možete i tamo dobiti posla za prepisivanje. Pa ovdje nemate baš ništa, što bi vas moglo utješiti i osvježiti.

EKDAL (gleda ga iznenađeno): Nemam baš ništa, štabi !

GREGERS: No, da, imate Jalmara. Ali i on sad ima svoju porodicu. A čovjek kao vi, koga je uvijek privlačila priroda i nešto iskonsko —

EKDAL (udari po stolu): Jalmare, on mora da vidi!JALMAR: Oče, ma pusti to — čemu to? Pa i mrak je —EKDAL: Gluposti! Baš je mjesečina. (Ustaje) On mora to da

vidi, kažem ti. Pusti da prođem. Hodi, Jalmare, pomozi mi!

HEDVIG: Da, oce, pomozi mu!JALMAR (ustaje): Pa, što se mene tiče -—GREGERS (Gini): Sta je to, zE^pravo?

258 17* 259

GINA: Ah, nemojte zamišljati da je bog zna šta.(Ekdal i Jalmar odlaze do zadnjeg zida i guraju svaki po jedno krilo dvostrukih vrata. Hedvig pomaže starom. Gregers stoji kraj soje. Gina nezainteresirano šije dalje. Kroz otvor vrata vidi se velika i dugačka tavanska prostorija sa nepravilnim uglovima i stuhovima dimnjaka. Otvori na krovu kroz koje jasna mjesečina osvjetljava pojedine dijelove prostorije, dok je sve drugo u tami.) EKDAL (Gregersu): Možete vi i bliže prići! GREGERS (ide za njima): Sta ima tamo? EKDAL: Možete se sami uvjeriti — hm! JALMAR (malo zbunjen): To pripada ocu, znaš. GREGERS (na vratima, gleda unutra): Pa vi držite ko-koši, gospodine poručnice! EKDAL: Držim li kdkoši, eh! Sad leže, ali da ih samo vidite po danu!HEDVIG: A onda još iEKDAL: Pst-pst! Još nećemo reći! GREGERS: Vidim, imate i golubove. EKDAL: O, da! Biće da imamo i golubove. Oni imaju svoje sandučiće gdje se legu gore pod samim krovom, jer golubovi, oni vam vole da sjede visoko, znate. JALMAR: A to nije ni obična vrsta golubova. EKDAL: Obična vrsta! Bogami i nije! Imamo i pismonoše i nekoliko gušana. — Ali dođite vi ovamo! Vidite li onaj sanduk tamo uza zid? GREGERS: Vidim, šta vam je u njemu? EKDAL: U njemu nam noću spavaju kunići, dragi moj! GREGERS: Kunići? Zar imate i kuniće? EKDAL: Dođavola, da! — Mogli ste i misliti da imamo i kuniće. Čuješ li, on pita imamo li kuniće? He-he! Ali sad dolazi ono pravo, vidjećete. Sad dolazi pravo! Skloni se, Hedvig. Stanite vi ovamo. Tako! No, i šta sad vidite tamo? Zar ne vidite jednu korpu naipunjenu slamom? GREGERS: Da. I vidim da u korpi leži neka ptica. EKDAL: Hm! — »Ptica« — GREGERS: Zar to nije patka?

EKDAL (uvrijeđeno): Pa, biće da jeste.JALMAR: Ali šta misliš, k a k v a je to patka?HEDVIG: To nije obična patka —EKDAL: Pst!GREGERS: A nije ni turska patka.EKDAL: Ne, gospodine — Verle; to nikako nije turska patka,

jer to je d i v l j a p a t k a .GREGERS: Zaista? Divlja patka?EKDAL: Da-a, tako je. Ta »ptica«, kako vi reikoste, to je

divlja patka. Naša divlja patka, dragi moj.HEDVIG: Moja divlja patka. Jer ona je moj a.GREGERS: I ona može da živi ovdje na tavanu? I da

napreduje?EKDAL: Naravno, ona ima i svoje korito sa vodom gdje -može

da se brčka.JALMAR: I svaki dan dobije svježu vodu.GINA (obraća se Jalmaru): Ali, dragi Efcdale, ovdje postaje

hladno.EKDAL: Hm, onda ćemo zatvoriti. Ionako ih ne smijemo

smetati u njihovom noćnom odmoru. Prihvati, Hedvig. (Jalmar i Hedvig guraju vrata.)

EKDAL: Drugi put ih možete bolje pogledati. (On sjeda u naslonjač kraj peči) Čujte, možete mi vjerovati, divlje patke, one su vam nešto sasvim čudno i posebno.

GREGERS: Ali kako ste je samo uhvatili, gospodine po-ručnice?

EKDAL: Ni'sam je ja uhvatio. Za nju treba da zahvalimo nekome u građu.

GREGERS (trgnu se): Valjda ne mome ocu?EKDAL: Svakako. Hm. I nikom drugom do njemu!JALMAR: Baš komično, Gregerse, kako si mogao da pogodiš?GREGERS: Pa ti si mi pričao da za ponešto zahvaljuješ mome

ocu; i tako sam, eto, pomislio —GINA: Ali patku nismo dobili od go^sipođina Verlea lično —

260 261

EKDAL: Ipak nam je došla od Verlea, Gino. (Gregersu) On je bio napolju, na čamcu, znate, i pucao u nju. Ali, on ima slabe oči, vaš otac, zar ne? Hm — i tako ju je samo ranio.

GREGERS: No, da, dobila je valjda nešto sačme.JALMAR: Možda tri-'četiri.HBDVIG: Ali dobila ih je pod krilo i više nije mogla letjeti.GREGERS: A onda je sigurno otišla u dubinu?EKDAL (pospano, teškog jezika): To je prirodno: Uvijek tako

učine divlje patke. Potonu — najdublje što mogu, dragi moj, čvrsto zagrizu u morsku travu i alge — i vrag zna čega još ima dolje. A onda se više nikad ne vrate.

GREGERS: Ali vaša divlja patka se ipak vratila, gospodine poručnice.

EKDAL: On ima strašno hitrog psa, — vaš otac. I taj pas — on je zaronio do dna i iznio patku.

GREGERS (okrenut Jalmaru): I onda ste je vi dobili?JALMAR: Ne odmah. Prvo je stigla u kuću tvoga oca. Ali tamo

nikako nije napredovala. Onda je Petersen dobio naređenje da je zakolje.

EKDAL (napola spava): Hm-ida, Petersen — taj tupogla-vac —

JALMAR (govori tiše): I, vidiš, na kraju smo je mi dobili. Otac malo poznaje Petersena. I kad je saznao priču o divljoj patki, nagovorio ga je da je njemu prepusti.

GREGERS: I sad ovdje na tavanu tako famozno napreduje?JALMAR: Još kako! Odebljala je. No, pa već je tako dugo tu,

da je svoj stari, divlji život posve zaboravila. A to je ipak najvažnije.

GREGERS: Imaš pravo, Jalmare. Ne daj joj samo da vidi more i nebo. — Ali, sad ne smijem duže ostati — izgleda da tvoj otac spava.

JALMAR: Ah, 2Jbog toga —GREGERS: Tačno, da — zar nisi rekao da imaš sobu za

izdavanje — nenastanjenu sobu?

JALMAR: Da, zašto pitaš? Znaš li možda nekog —?GREGERS: Mogu li j a uzeti tu sobu?JALMAR: Ti?GINA: Ali, ne, gostpodine Verle —GREGERS: Mogu li je uzeti? Onda ću preseliti odmah

rano ujutro. JALMAR: Ali s velikim zadovoljstvom — GINA: Ali, ne, gospodine Verle — nije to nikako soba za

vas. JALMAR: Gino, kako možeš da kažeš tako nešto? GINA: Mogu. Jer soba nije ni dovoljno velika ni dovoljno

svijetla i — GREGERS: To nije tako važno, gospođo Bkdal. JALMAR: A ja mislim da je to posve zgodna soba: a nije

ni tako loše namještena. GINA: Ali ne zaboravi onu dvojicu koji dolje stanuju. GREGERS: Pa kakvi su ti ljudi? GINA: Ah, jedan je nekad bio kućni učitelj — JALMAR: Izvjesni kandidat Molvik. GENA: — a drugi je doktor, koji se zove Reling. GREGERS: Reling? Toga površno poznajem. On je jedno

vrijeme prakticirao gore na Hej dalu. GINA: To su vam prava dva probisvijeta. Uveče često

idu u skitnju, a onda dođu kasno noću kući i tadanisu sasvim — tako — GREGERS: Na to se čovjek brzo

navikne. Nadam se daću i ja, kao divlja patka — GINA: Hm, ja miislim da biste trebali prvo jednu noć prespavati. GREGERS: Vi me vrlo nerado primate u kuću, gospođoEkdal? GINA: Moj bože, kako možete tako nešto misliti? JALMAR: Da, to je stvarno čudno od tebe, Gino. (Gregersu) Ali, reci mi, misliš li to za prvo vrijeme ostati

u gradu? GREGERS (navlači mantil): Da, sad miislim da ostanem

ovdje. JALMAR: A ne u očevoj kući? Sta ćeš raditi?

262 263

GREGERS: E, slušaj, kad bih samo to znao — onda ne bibilo tako loše. Ali kad neko ima nesreću da se zoveGregers — »Gregers« — i još »Verle« — pa jesi liikad čuo nešto tako odvratno? JALMAR: Meni ne zvuči

tako. GREGERS: Ah, fuj! Da čovjek zaželi da udari onoga kose tako zove. Ali, ako već imaš taj križ, da budešGregers — Verle na ovom svijetu, kao ja — JALMAR:

Ha-ha-ha, a da nisi Gregers Verle, šta bi htioda budeš? GREGERS: Kad bih mogao da biram, najradije

bih bioneki hitar pas.

GINA: Pas!HEDVIG (nehotice): O, ne! GREGERS: Da, pas; i to onaj hitri što roni po divlje patke

kad ove potonu i uhvate se čvrsto za rastinje na dnu. JALMAR: Znaš šta, Gregerse — tu ti ja ne razumijem

ini jedno slovo. GREGERS: Ah, i nema nekog naročitog značenja. Pa,

dakle, sutra ujutro — useljavam. (Gini) Mnogo poslanećete imati oko mene; ja sve radim sam. (Jalmaru)Sutra ćemo dalje razgovarati. Laku noć, gospođoEkdal. (Klimne Hedvig) Laku noć! GINA: Laku noć,

gospodine Verle. HEDVIG: Laku noć. JALMAR (pali svijeću): Trenutak, ja ću ti posvijetliti —

sigurno je mračno na stepenicama.(Gregers i Jalmar odlaze na vrata hodnika.) GINA (gleda

preda se, sa šivanjem u krilu): Zar ovo nijebilo koješta što je rekao da bi volio da je pas? HEDVIG:

Nešto ću ti reći, majko — mislim da je timehtio da kaže nešto drugo. GINA: A šta bi to moglo biti?

HEDVIG: To ne znam; ali čitavo vrijeme je izgledalo kaoda misli nešto drugo od onog što govori. GINA: Misliš?

Da, bilo je čudno. JALMAR (vraća se): Još je gorjela lamipa. (Ugasi svijeću

i ostavi je) No, da najzad malo budemo sami. (Počinje

da jede hljeh i huter) No, vidiš li, Gino — kad se -čovjek samo malo potrudi —

GINA: Kako to potrudi?JALMAR: Pa, eto, zar nije ovo sreća što smo najzad izdali

sobu. I pomisli samo — čovjeku kao Gregers —-starom, dobrom prijatelju.

GINA: Pa, ja — ja baš ne znam šta bih rekla.HEDVIG: Ali, majko, vidjećeš kako će biti lijepo!JALMAR: E, baš si ti čudna. Prvo si bila kao opsjednuta da se

riješiš te sobe, a sad kao da ti nije pravo.GINA: Znaš, Ekdale, da je to neko drugi — onda —. Ali šta

misliš, šta će reći stari Verle?JALMAR: Stari Verle? Sta se to njega tiče?GINA: Ali zar ne vidiš da je između njih opet pukla tikva, čim

mladić napušta kuću. Znaš već kakvi su njihovi odnosi.JALMAR: Da, može biti, ali —GINA: Pa stari može na koncu pomisliti da i ti tu imaš svoje

prste —JALMAR: Ma, pusti ga nek misli šta hoće! Stari Verle je

stvarno strašno puno učinio za mene, to, da, i to mu priznajem. Ali ne može ipak zbog toga raspolagati sa mnom za vječna vremena.

GINA: Ali, dragi Ekdale, možda djed mora misliti na to. Izgubiće na kraju i ono malo zarade što mu daje Greberg.

JALMAR: Skoro bih rekao: daj bože! Zar nije ponižavajuće za čovjeka kao što sam ja da gleda svog starog sijedog oca kako hoda po svijetu kao izopćenik? Ali, uskoro će kucnuti čas, mislim. (Uzima novi hljeb i huter) Ako j a preduzmem nešto u životu, onda ću to i sprovesti!

HEDVIG: Ah, da, oče — hoćeš, hoćeš!GINA: Pst! nemojte ga probuditi!JALMAR (tiše): I hoću, kažem vam. Doći će uskoro taj dan,

evo — I zato je dobro što smo iznajmili sobu. Jer tako postajem nezavisniji. A to mora biti čovjek, koji ima neku zadaću u životu. (Prema naslo-

264 265

njaču, tronuto) Jadni, stari oče. — Samo se ti osloni na svog Jalmara. — Ima on široka pleća — barem snažna pleća ima. — Jednog lijeipog dana ćeš se probuditi i — (Gini) Ti možda ne vjeruješ?

GINA (ustaje), Da, da, svakako. Ali sad prvo da vidimo kako ćemo ga smjestiti u krevet.

JALMAR: Da, hoćemo.(Pažljivo ohuhvataju starog i nose ga.)

TRiECl CIN

Atelje Jalmara Ekdala. Jutro je. Dnevno svjetlo pada kroz veliki prozor kosog krova. Zavjesa je razmaknuta. Jalmar sjedi za stolom. Zabavljen je retuširanjem fotografije. Gina dolazi iz hodnika, u šeširu i kaputu, nosi pokrivenu korpu na ruci.

JALMAR: Već si se vratila, Gino?GINA: Da, morala sam požuriti.

(Ostavlja korpu na stolicu, skida šešir i kaput.)

JALMAR: Jesi li ulazila kod Gregersa?GINA: O, da, jesam. Kod njega

ti baš krasno izgleda. Jedva što je uiselio, a već mi je priredio lijepe stvari.

JALMAR: Kako to?GINA: Reikao je da hoće sve

sam da radi. Pa je onda htio da naloži. Ali zatvorio je otvor na peći, tako da je čitava soba bila puna dima. O-oh, to je takav smrad, da se —

JALMAR: Ma nije moguće!GINA: Da-da. A najljepše tek

dolazi. Sad je htio da ugasi vatru, pa je sasuo svu vodu za umivanje u peć, tako da čitav pod pliva u prljavštini.

JALMAR: Ali to je grozno.

GINA: Ja sam odmah htjela da pozovem portirku da taj svinjac počisti, ali ona ne dežura prije podne.

JALMAR: Pa kud će on sa sobom do tada?GINA: Kaže da će izaći.JALMAR: I ja sam bio malo kod njega, kad si ti izašla.GINA: To sam čula. Pozvao si ga i na doručak.

2

JALMAR: Samo na sasvim mali doručak, znaš. Pa ovo mu je prvi dan — možemo ga, valjda, pozvati. Ti uvijek imaš ponešto u kući.

GINA: Moram pogledati šta imamo.JALMAR: Samo neka ne bude ni suviše malo. Jer mislim da će

doći i Reling i Molvik do nas. Znaš, Relinga sam sreo baš na stepenicama i tako sam nrorao —

GINA: Sta? Neće, valjda, doći još i njih dvojica?JALMAR: Bože dragi, dva čovjeka više ili manje, nećemo

zJbog toga prqpasti.EKDAL (otvori svoja vrata i pogleda unutra): Ej, Jalmare,

slušaj — (Primijeti Ginu) Ah, tako.GINA: Sta ste htjeli, djede?EKDAL: Ma ništa, svejedno. Hm! (Ode opet unutra.)GINA (uzima korpu): Pripazi na njega da ne izađe.JALMAR: Da, da — svakako. — Cuj, Gino, malo salate od

haringe — to bi bilo divno. Jer Reling i Molvik su ove noći opet izlazili u skitnju.

GINA: Samo da mi ne dođu prerano, ,pa da —JALMAR: Ne, sigurno neće, imaš vremena.GINA: No, dobro. A ti možeš do tada još malo raditi.JALMAR: Evo sjedim i radim! Radim koliko god treba!GINA: Vidiš, onda ćeš i završiti. (Odlazi s korpom u kuhinju.)JALMAR (sjedi neko vrijeme i radi na fotografiji, ali radi

lijeno i bez volje).EKDAL (pomoli glavu kroz vrata, gleda po ateljeu i kaže

prigušenim glasom): Cuj, imaš li posla?JALMAR: Da'bome, .sjedim ovdje i mučim se sa slikama još

od —EKDAL: Da, da, naravno, ako imaš tako mnogo posla, onda —

hm! (Opet ode unutra, vrata ostaju otvorena.)JALMAR (radi šuteći dalje, onda ostavi četkicu i ode do

vrata): Imaš li ti posla, oče?EKDAL (iznutra): Ako ti imaš poisla, imam i ja. Hm!JALMAR: Da, svakako. (Ode ponovo na posao.)EKDAL (opet dođe do vrata): Hm, znaš, Jalmare, tako mnogo

posla baš i nemam.

JALMAR: Mislio sam da sjediš i pišeš.EKDAL: Pa dođavola i taj Greberg, valjda može još dan--dva

pričekati. Ne radi se o životu — koliko ja znam.JALMAR: Ne, i nisi ti njegov rob.EKDAL: A onda ove druge stvari tu unutra —JALMAR: Naravno, znam. Ti bi htio unutra? Hoćeš da ti

otvorim?EKDAL: Pa — ne bih se ljutio —JALMAR (ustane): Onda bismo bili gotovi.EKDAL: Da, naravno. Do sutra ujutro treba da budem gotov.

Jer to j e sutra? Hm?JALMAR: Da, svakako da je sutra.

(Jalmar i Ekdal guraju svaki po jedno krilo vrata nastrane. Jutarnje sunce šija kroz otvore krova. Nekolikogolubova leti tamo-amo, drugi guguču na prečagama.Dolje unutra na podu kokodaču kokoši.)JALMAR: Pa, hajde sad uđi, oče.EKDAL (ulazi): Zar ti nećeš sa mnom?JALMAR: Pa, vidiš — ne znam — (Ugleda Ginu na ku-

hinjskim vratima) Ja? Ne, ja nemam vremena, moram da radim. — Ali taj mehanizam koji — (On povlači neki kanap. Unutra se povlači zavjesa, čiji se unutrašnji dio sastoji od starog platna za jedra. Gornji dio je napravljen od komada nategnute ribarske mreže. Na ovaj način se pod prostorije više ne vidi.)

JALMAR (ode do stola): Tako, sad ću neko vrijeme moći da sjedim nesmetano.

GINA: Zar je baš morao opet da bjesni unutra?JALMAR: A zar bi bilo bolje da je otišao kod madam Erikson?

(Sjeda) Jesi li htjela nešto? Rekla si da —GINA: Htjela sam samo da pitam, misliš li da bismo mogli

o v d j e poslužiti taj doručak?JALMAR: Da, — pa valjda se ovako rano nije niko najavio?GINA: Ne, ne očekujem nikoga sem onih mladenaca koji hoće

da se slikaju zajedno.JALMAR: Dođavola, zar nisu mogli odabrati neki drugi dan!

268 269

GINA: Ne, dragi Ekdale, pa ja sam ih poručila za danas poislije podne — kad ti, dragi, spavaš.

JALMAR: Pa, onda je u redu. Onda ćemo jesti ovdje.GINA: Lijepo. Ali nije žurbe za postavljanje. Možeš se ti

mirno još koristiti stolom.JALMAR: Valjda vidiš da sjedim i koristim se tim stolom

koliko god je moguće?!GINA: Vidiš, onda ćeš poslije biti slobodan. (Opet ode u

kuhinju.)

(Kratka pauza.)

EKDAL fs tavanskih vrata iza mreže): Jalmare!JALMAR: Sta je?EKDAL: Bojim se da moramo još malo gurnuti korito sa

vodom. JALMAR: Pa to sam ja uvijek govorio. EKDAL: Hm-hm-hm. fOde s vrata.) JALMAR (još malo radi, škilji prema tavanu i napola

ustaje. Hedvig dolazi iz kuhinje.) JALMAR (hrzo opet sjeda): Sta ti hoćeš? HEDVIG: Htjela sam samo malo kod tebe, oče. JALMAR (poslije kraće pauze): Čini mi se da ti ovdje

samo paziš i njuškaš. Je li treba da me nadgledaš? HEDVIG: Ali ne, nikako. JALMAR: Sta to sad radi majka? HEDVIG: Ah, majka je sva u salati od haringa. (Dođe

do stola) Mogu li ti nekako pomoći, oče? JALMAR: Ah, ne. Ja ću radije raditi sam — dok imam

snage. Nema potrebe, Hedvig. Ako tvoga oca samone izda zdravlje — HEDVIG: Nemoj, oče! Ne smiješ tako

slutiti. (Ona hodaokolo po sohi, zastaje na otvoru vrata i gleda unutrau tavan.)

JALMAR: Cuj, šta on to tamo pravi?HEDVIG: Vjerovatno novi put za korito sa vodom.JALMAR: To mu samom nikada neće uspjeti! A j a sam

osuđen da ovdje sjedim i —!

HEDVIG (priđe mu): Daj meni četkicu, oče. Pa i ja to umijem.JALMAR: Ma ne — samo ćeš poikvariti oči.HEDVIG: Bože sačuvaj. Samo ti meni daj četkicu.JALMAR (ustaje): No, pa ovo će potrajati samo jednu ili dvije

sekunde.HEDVIG: E, pa, onda, šta smeta? (Uzima četkicu) Talko —

(Sjedne) A ovdje, evo, imam i poduipirač.JALMAR: Ali nemoj da pdkvariš oči! Čuješ li me? J a ne

odgovaram za to, t i sama moraš preuzeti odgovornost — to da znalš.

HEDVIG: Svakako, i hoću.JALMAR: Ti si tako spretna, Hedvig. Samo nekoliko minuta,

znaš? /On se provlači između vrata i zavjese u tavanskuprostoriju. Hedvig sjedi i radi. Čuje se kako Jalmar iEkdal unutra raspravljaju.)JALMAR (pojavi se iza mreže): Hedvig, dodaj mu kliješta

tamo sa police. I čekić, takođe. (Okreće se natrag) Sad ćeš vidjeti, oče. Htio bih da ti pokažem kako ja to mislim. (Hedvig donosi sa police traženi alat i pruža im ga.)

JALMAR: Hvala lijepo. Prava je sreća što sam uišao ovamo. (Ode s vrata. Unutra kuju i razgovaraju. Hedvig stoji

i gleda za njima. Uhrzo potom neko zakuca na vrata hodnika. Ona ne primjećuje.)GREGERS VERLE (ulazi gologlav i bez kaputa i zastane na

vratima): Hm-hm!HEDVIG (okrene se i pođe mu u susret): Dobro jutro. Izvolite,

molim vas.GREGERS: Hvala lijepo. (Gleda prema tavanu) Izgleda da su

vam majstori u kući.HEDVIG: Ne, to su samo otac i djed. Ali ja ću im odmah

kazati, da —GREGERS: Ne, nemojte — radije ću malo pričeikati. (On

sjeda na sofu.)

270 271

HEDVIG: Ovdje je tako neuredno. — (Hoće da skloni fotografije.)

GREGERS: Ah, ostavite to samo. To su slike koje treba završiti.

HEDVIG: Da, hoću da malo pomognem ocu. - ;,GREGERS: Ne bih htio da vam smetam.HEDVIG: O, ne smeta:te mi.

(Ona privuče pribor i sjeda za posao. Gregers je šuteći posmatra.)GREGERS: Je li divlja patka noćas dobro sipavala?HEDVIG: Hvala, mislim da jeste.GREGERS (okrenut je prema tavanskoj prostoriji): Bar nas

izigleda sasvim drugačije nego sinoć na mjesečini.HEDVIG: Da, beskrajno se razlikuje. Ujutro izgleda drugačije

nego pqpo|dne. A kad pada kiša, drugačije je nego kad je vrijeme lijepo.

GREGERS: Primijetili ste to?HEDVIG: Da, pa to se vidi.GREGERS: Je li i vi volite biti unutra kod divlje piaitke?HEDVIG: Da, kad god mogu, onda —GREGERS: Ali vi sigurno nemate tako mnogo slobodnog

vremena. Vi ipak idete u školu.HEDVIG: Ne, sad više ne. Jer otac se boji da ne pokvarim oči.GREGERS: Tako? onda vas sigurno on sam podučava, zar ne?HEDVIG: Otac je obećao da će me ponešto naučiti, ali još nije

imao vremena za to.GREGERS: Zar nema nikog drugog ko bi vas malo prihvatio?HEDVIG: Da, kandidat Molving; ali on nije uvijek sasvim —

on je često, ovaj —GREGERS: Pijan?HEDVIG: Da, to je.GREGERS: No, pa onda vi imate vremena za svašta. A ovo

unutra, to je svijet za sebe — je li?HEDVIG: Da, sasvim tako. A onda tamo ima toliko mnogo

čudnih stvari.

GREGERS: Tako?HEDVIG: Da, veliki ormari sa knjigama i u knjigama mnogo

lijepih sMka.GREGERS: Aha!HEDVIG: Pa orada kasa sa ladicama i pokloipcima i veliki sat

sa figurama koje izlaze. Samo tag sat više ne ra'di.GREGERS: Znači vrijeme je stalo — tamo kod divlje patke.HEDVIG: Da. A ima tamo i starih sanduka i drugih stvari. I

knjige — mnogo knjiga.GREGERS: Knjige koje vi sigurno čitate?HEDVIG: O, da, alko znam. Ali većina su na engleskom, ipa

ih ne razumijem. Ali onda gledam slike. — Ima jedna velika knjiga koja se zove »Harrvsons History of London« — ta je stara stotine godina. I unutra je masa slika. Naprijed je naslikana smrt sa časov-nikom i jedna djevica. To mi je ružno. Ali tu je tako mnogo drugih slika sa cr-kvama i dvorcima i ulicama — i veliki brodovi što jedre po moru.

GREGERS: Recite, odakle vam sve te čudne stvari?HEDVIG: Ah, pa ovdje je nekad stanovao stari kapetan ibroda

koji ih je donio. Zvali su ga »leteći Holanđa-nin«. I to je čudno — jer on uopšte nije bio Ho-lanđanin.

GREGERS: Tako?HEDVIG: Ne, nije. Ali jednog dana je otišao. A sve te njegove

stvari su ostale ovdje.GREGERS: Pa, recite mi, kad tako tamo sjedite i gledate slike,

aar ne dobijete volju da izađete napolje i vidite pravi veliki svijet?

HEDVIG: O, ne. Ja hoću da uvijek ostanem ovdje i pomažem ocu i majci.

GREGERS: I da pravite fotografije?HEDVIG: Ne, ne samo to. Najradije bih naučila da pra-vim

takve slike kakve su tu u engleskim knjigama.GREGERS: Hm — a šta kaže vaš otac na to?

272 18 _ Drame

273

HEDVIG: Mislim da otac to nerado gleda, jer on je čudan u takvim stvarima. Pomislite samo, on stalno govori kako treba da naučim pleisti korpe od slame! Ali ja mislim da to nije bog zna šta.

GREGERS: To i ja mislim.HEDVIG: Ali u jednom otac ima pravo: da sam naučila pleisti

korpe, sad bih mogla napraviti novu korpu za divlju patku.GREGERS: Da, to svakako. A to biste i trebali baš vi.HEDVIG: Da, jer to je moji a divlja patka.GREGERS: Da, naravno.HEDVIG: Da, da, meni ona pripada. Ali otac i djed je mogu

posuđivati, kad god hoće.GREGERS: Tako? A za šta im ona treba?HEDVIG: O, oni je paze i maze i prave joj šta treba i tako

dalje.GREGERS: Mogu zamisliti. Jer divlja patika je najotmjenija

od svih životinja unutra.HEDVIG: Da, jeste, zato što je ona ipak p r a v a divlja ptica. I

može je neko povrijediti, jadnu životinju.GREGERS: Ona nema porodice kao zečevi —HEDVIG: Ne. Kokoši ima tako mnogo koje su bile zajedno još

kao pilići. A ona je od svojih tako potpuno otrgnuta. I onda, s divljom patkom stvari svoje sasvim drugačije. Niko je ne poznaje i niko ne zna odakle je.

GREGERS: I još je bila i u morskom bezdanu.HEDVIG (pogleda ga, potiskuje smiješak i pita): Zašto kažete

»morski bezdan«?GREGERS: A kako bi trebalo da kažem?HEDVIG: Mogli biste reći: dno mora — ild morsko dno.GREGERS: Zar ne mogu isito tako reći morski bezdan?HEDVIG: Da, ali meni to uvijek tako čudno zvuči, kad se kaže

morsiki bezjdan.GREGERS: Zašto? Recite mi — zašto?HEDVIG: Ne, neću. To je suviše glupo.GREGERS: Bože sačuvaj. No, recite mi, zašto se tako smij

ešite?

HEDVIG: Jer ja uvijek kad najedanput — onako sasvim iznenada — pomislim na sve to što je unutra — meni se čini kao da se cijela ta prostorija i sve drugo zove »morski bezdan«. — Ali to je tako glupo.

GREGERS: Možda i nije.HEDVIG: O, jeste. Pa to je ipak samo tavan.GREGERS (gleda je odlučno): Jeste li sasvim sigurni?

(Hedvig šuti i gleda ga otvorenih usta. Gina dolazi izkuhinje da postavi sto.)GREGERS (ustane): Ja sam sigurno došao prerano?GINA: Ah, pa negdje morate biti. A i ja sam već skoro gotova.

Rasipremi sto, Hedvig.(Hedvig rasprema. Ona i Gina serviraju. Gregers sjedi u naslonjaču i lista neki album.)

GREGERS: Čujem da vi znate retuširati, gosipođo Ekdal.GENA (pogleda ga sa strane): Naravno da znam.GREGERS: To vam je stvarno dobro došlo.GINA: Kako to mislite?GREGERS: Pa mislim što je Ekdal postao fotograf, zar ne?HEDVIG: Majka zna takođe fotografirati.GINA: O, da, tu vještinu sam takođe izučila.GREGERS: Onda valjda v i vodite posao?GINA: Da, ako Ekdal nema vremena, onda —GREGERS: On je sigurno mnogo zauzet svojim ocem.GINA: Da, a onda i nije to bog zna šta za čovjeka kao što je

Ekdal, da pravi portrete svakom ko dođe.GREGERS: To i ja mislim, ali ako je već jedamput pošao tim

pravcem, onda —GINA: Pa vi valjda znate, gospodine Verle, — Ekdal

nije ta!ko neki običan fotograf. GREGERS: No, da, ali uprkos tome —

(Na tavanu se čuje pucanj.) GREGERS (trgne se): Sta je said to? GINA: E-eh, opet pucaju!GREGERS: Zar i pucaj'U? ■HEDVIG: To oni idu u lov.

274 18* 275

GRiEGERS: Sta?! (Na tavanskim vratima) Ti to ideš u lov, Jalmare?

JALMAR (iza mreže): Td si tu? Nisam te čuo, bio sam tako zauzet — (Hedvig) A ti nam ništa ne kažeš! (Dolazi u atelje.)

GREGERS: Ti juriš tamo po tavanu i pucaš?JALMAR (pokazuje pištolj sa dvije cijevi): Ma, samo ovom

stvarčicom, evo.GINA: Da, ti i djed — vi ćete još napraviti neku nesreću s tim

p d k s t o 1 o m.JALMAR (Ijutito): Rekao sam ti da se ovakvo oružje zove IP

iš t 0 1 j.GINA: Ah, to ništa ne mijenja na stvari, —GREGERS: Ti si, dakle, postao lovac, Jalmare?JALMAR: Samo tu i tamo malo lova na zečeve. To je više ocu

za ljubav, razumiješ.GINA: Muškarci su tako smiješni. Uvijek moraju imati nešto,

kao svoju i n v e n t u r u —JALMAR (Ijutito): Svakako, da, moramo uvijek imati nešto

kao svojui a v a n t u r u !GINA: Pa, upravo to i ja kažem.JALMAR: No — hm! (Gregersu) I, vidiš, dogodilo se da je

tavan okrenut tamo odakle se ne može čuti kako pucamo. (Ostavlja pištolj na najgornju policu regala) Nemoj da diraš pištolj, Hedvig! Ne zaboravi da je jedna cijev napunjena.

GREGERS (gleda unutra kroz mrežu): Imaš i lovačko oružje, kako vidim.

JALMAR: To je očeva stara puška. Njo;m se ne može pucati, nešto joj nije u redu. Ali ipak je sasvim zabavno što je imamo; jer, možemo je ponekad rastaviti, pa očistiti, pa je dobro na:mazati mašću iz koistiju, pa opet sastaviti — Naročito se otac rado time zabavi.

HEDVIG (pored Gregersa): Sad možete dobro vidjeti divlju patku.

GREGERS: Upravo je gledam. Čini mi se da joj jedno krilo malo visi.

JALMAR: No, to nije nikakvo čudo — pa bila je ranjena.

GREGERS: I kao da vuče jednu nogu — ili nije tako?JALMAR: Možda sasvim malo.HEDVIG: Da, to je ona noga za koju ju je ugrizao pas.JALMAR: Ali inače nema ni najmanjeg loma dli nedostatka.

To je pravo čudo, jer je dobila dosta sačme pod kožu i 'bila u psećoj čeljusti —

GREGERS (gledajući Hedvig): — a bila je i u morskom bezdanu — tako dugo.

HEDVIG (smiješi se): Da.GINA (ureduje sto): Eh, vječno ta divlja patika! Ta stalno

ddbiva k u m p l i m e n t e .JALMAR: Hm-ihm, je li postavljen sto?GINA: Evo, odmah. Hedvig, dođi 'sad da md pomogneš. (Gina

i Hedvig odlaze u kuhinju.)JALMAR (poluglasno): Mislim da nema smisla da tu stojiš i

posmatraš oca. On to ne voli. (Gregers odlazi sa tavanskih vrata.)

JALMAR: Najbolje je da zatvorim dok drugi ne dođu. (Plješće rukama) Iš-iš! Bjež'te odatle! — (Dok zatvara vrata i zavjesu) Ove naprave su moji vlastiti izumi. Zaista je zabavno imati ovako nešto čime se možeš baviti, dovoditi ga u red — kad se pokvari. A onda, vidiš, ovo je i vrlo potrebno, jer Gina ne voli da joj zečevi i kokoši dolaze u atelje.

GREGERS: Svakako, svakako. A tvoja žena se ovdje brine za sve?

JALMAR: Ja joj, uglavnom, prepuštam sve telkuće poslove. Tako mogu u međuvremenu ostati u dnevnoj sobi i razmišljati o važnijim stvarima.

GREGERS: Jalmare, a koje su ti to stvari, zapravo?JALMAR: Čudim se da me to odavno nisi upitao. Ili, možda,

nisi ništa čuo o pronalasku?GREGERS: Pronalasku? Ne, nisam.JALMAR: Tako? Stvarno rtisi? Naravno, tamo gore u tvojim

šumama i pustinji —GREGERS: Ti si, dakle, napravio neki pronalazak?JALMAR: Nisam ga još sasvim napravio, ali uskoro ću. Pa

valjda nisi pomislio da sam se posvetio fotografi-

276 277

sanju samo zato da portretiram sve d svakoga ko mi dođe.GREGERS: Znam (da nisi. To mi je upravo rekla i tvoja žena.JALMAR: Zakleo sam se: ako već žrtvujem svoje snage tako

nekom zanatu, onda ga moram tako uzdići da poistane prava umjetnost ili znanost. I tako sam odlučio da naipravim taj čudni pronalazak.

GREGERS: A u čemu se tvoj pronalazak sastoji? Sta mu je svrha?

JALMAR: Pa, dragi moj, za talkve pojedinosti me još ne smiješ pitati. Zato, vidiš, treba vremena. I, takođe, ne smiješ pomisliti, da me neka sujeta na to tjera. Ja zaista ne radim zibog sebe. O, ne, radim zbog svog životnog zadatka, koji mi dan i noć lebdi pred očima.

GREGERS: Kakvog životnog zađatika?JALMAR: Zar si zaboravio ovog starca sijede kose?GREGERS: Tvoj jadni otac? Da, ali šta, zapravo, možeš učiniti

za njega?JALMAR: Mogu njegovu ubijenu samosvijest pobuditi za novi

život itime što ću imenu Ekdal vratiti čast i ugled.GREGERS: To je, dakle, tvoj životni zadatak.JALMAR: Da. Hoću da spasim brodolomnika. Jer on je

pretrpio brodolom kad je naišla oluja. Za vrijeme istrage on već nije bio on. Onaj pištolj tamo — koji upotrebljavamo za lov na zečeve — e, taj je odigrao svoju ulogu u tragediji ikuće Ekdal.

GREGERS: Onaj pištolj?JALMAR: Kad je donesena presuda d on trebao da bude

zatvoren — držao je taj pištolj u ruci —GREGERS: Zaista?JALMAR: Da, ali nije imao hrabrosti. Bio je kukavica. Bio je

već tada u svojoj duši tako istrošen. O, možeš li to da shvatiš? Jedan oificir — čovjek koji je ustri-! jelio devet medvjeda — ikojd potiče od dva potpukovnika — mislim, naravno, na dvije generacije —. Možeš li to da shvatiš, Gregerse?

GREGERS: O, da, ja to sasvim dobro shvaćam.JALMAR: Ja ne. Ali taj pištolj je još jedamput nastupio u našoj

ikući. Kad su ocu obukli onu sivu odjeću i stavili ga iza brave — o, vjeruj md, to su za mene bila užasna vremena. Navukao sam zavjese na svoja oba prozora. Kad bih pogledao napolje, vidio bih da sunce još šija — nisam to mosao shvatiti. Da ljudi hodaju ulicom, smiju se i čavrljaiu o običnim stvarima — nisam to mogao podnijeti. Činilo mi se da čitav život mora da se zauistavi kao pri pomračenju sunca.

GREGERS: Tako je i meni bilo pri duiši kad je moja majka umrla.

JALMAR: I tako sam u jednom trenutku, ja, Jalmar Ekdal, upravio pištolj u svoje grudi.

GRJBGERS: I ti si htio da — .JALMAR: Da, jesam.GREGERS: Ali nisi pritisnuo?JALMAR: Ne. U presudnom treniitku sam odnio pobjedu nad

samim sobom. Ostao sam da živim. Ali, vjeruj mi, to je bila hrabrost, pod taikvim dkolnostima odabrati život.

GREGERS: Pa — kako se uzme.JALMAR: Ne — bezuslovno. Ali ispalo je da je najbolie

ovalko, jer uskoro ću napraviti svoj pronalazalk i onda— i doktor Reling misli kao ja — onda će otac dobitidozvolu da opet nosi svoju uniformu. To ću zahtijevati kao jedinu nagradu.

GREGERS: Dakle, uniforma je to što on —?JALMAR: Da, za nju je vezano svo njegovo mišljenje i

ponašanje. Ne možeš ni zamisliti kako mi se srce cijepa zbog njega. Uvijek kad imamo u kući neku malu svečanost — Ginin i moj dan vjenčanja ili tako nešto— starac se pojavi obučen u svoju poručničku uniformu iz sretnih dana. Ali ako samo neko poS^ucana vrata hodnika — znaš, on se ne usuđuje da setakav pokaže pred stranim ljudima — on odmah

278 279

jurne u svoju sobu, (koliko ga noge nose. E, vidiš, takve stvari jednom sinu skrhaju srce.

GREGERS: A kad, otprilike, misliš zavr'šiti svoj pronalazak?JALMAR; Bože dragi, za takve pojedinosti, kao što je

?■:■ vrijeme, ne smiješ me pitati. Pronalazak ti je nešto'što nikad nije sasvim u tvojim rulkama. To dosta

zavisi od insipiracije — od nadahnuća — a saisvim jenemoguće unaprijed izračunati, kad će ti on doći.

GREGERS: Ali inače ipak dobro napreduje?JALMAR: (Naravno da napreduje. Svakog božjeg dana ja se

bavim tim pronalaskom. On me sasvim ispunjava. Svako popodne, poslije jela izatvorim se u dnevnu sobu gdje mogu da razmišljam u miru. Ali samo me se ne smije tjerati, od toga nema koristi. To kaže i Reling.

GREGERS: A zar ne misliš da te ovo sve što radite na tavanu ne rastrojava i ne odvraća ti pažnju?

JAtMAR: Sačuvaj bože, naprotiv. To nipošto ne smiješ miiisliti. Pa ne mogu ipak vječno biti izauzet jednim te istim napornim razmišljanjem. Moram imati nešto pored toga što će mi isipunjavati vrijeme. Jer, vidiš — inspiracija, naiđahnuće — kad hoće ida dođu — onda i dođu.

GREGERS: Dragi moj Jalmare, meni se čind, da u tebi ima nešto od divlje patke.

JALMAR: Od divlje patike? Kako to misliš?GREGERS: I ti kao da si zaronio i čvrsto zagrizao travu dolje u

dubini.JALMAR: Možda misliš na pucanj, koji je zamalo smrtno

pogodio moga oca u krilo — a poslije i mene?GREGERS: Ne baš to. Neću da kažem da si pogođen, ali 'ti

kao da si se zaglibio u neku otrovnu močvaru, Jalmare. U tvoje tijelo se uvukla n^ka bolest, pa si se spustio dolje da umreš u tami.

JALMAR: Ja? Da umrem u tami? Slušaj, Gregense, stvarno bi trebalo da se ostaviš takvih gluposti.

GREGERS: Budi ti miran. Ja ću te već postaviti na noge. Jer, vidiš, i ja sad imam svoj životni zadatak. Od juče.

JALMAR: Lijepo — ali m e n e ostavi na miru. Ja se osjećam — naravno, aiko izuzmemo moju sasvim objašnjivu melanholiju — tako dobro, kalko čovjek samo može poželjeti.

GREGERS: I ako je tako, to ti je od otrova.JALMAR: Dragi moj Gregefse, nemoj sad više da .mi govoriš

0 bolesti i o otrovu. Ja nisam navikao na takve razgovore. U mojoj kući se nikad ne govori o neprijatnim stvarima, vjeruj mi.

GREGERS: Da, t o ću ti rado povjerovati.JALMAR: Svakako, jer to mi samo škodi. I ovdje nema

nikakve .močvare, kako ti kažeš. Kuća siromašnog fotografa ima nizak krov — to ja dobro znam — i moje prilike su ograničene. Ali — ja sam zato pronalazač, hej, — i otac porodice. T o me uzdiže iznad mojih oskudnih prilika. — Ah, evo i doručka. (Gina i Hedvig unose flaše sa pivom, čaše, zdjele i

ostalo. Istovremeno se pojave Reling i Molvik iz hodnika.Obojica su bez šešira i kaputa. Molvik je obučen u crno.)GINA (stavlja stvari no, sto): No, ova dvojica su tačni.RELING: Molvik je udbrazio da mu miriše salata od haringa

— a onda ga se ne može zadržati. Još jednom dobro jutro, Bkdale.

JALMAR: Gregerse, smijem li ti predstaviti gospodina kandidata Molvika. I doktora Relinga — ah, da, njega poznaješ.

GREGERS: Da, sasvim površno.RELING: O, gospodine Verle junior! Da, mi smo se susretali

tamo gore na Hejdalu. Vi ste se upravo uselili?GREGERS: Uselio sam ovog jutra.RELING: A ispod vas stanujemo Molvik i ja. Tako imate u

blizini i doktora i popa, ako vam zatreba.GREGERS: Hvala lijepo. To bi se moglo očekivati — juče nas

je bilo trinaest za stolom.JALMAR: Ah, ne počinji opet sa neugodnim pričama.

280 281

RELIN'G: Ne uizibuđuj se, Ekdale. Jer, bog zna da se to ne odnosi na tebe.

JALMAR: Nadaću se da je tako u interesu moje porodice. A sad ćemo sjesti, jesti i piti i biti veseli.

GREGBRS: Hoćemo li ipričekati tvoga oca?JALMAR: Ne, on će ikasnije jesti u svojoj soibi. Dakle,

izvolite! (Muškarci sjedaju za sto, jedu i piju. Gina i Hedvig

hodaju okolo i služe.)RELING: Juiče je Molvik bio u krasnom stanju, igosipođo

Ekdal.GINA: Taiko? Zar Qpet?RELING: Zar ga niste noćas čuTi kad je došao kuići?GINA: Ne, ne sjećam se.RELING: To je dobro. Jer, Molvik je bio gadan.GINA: Je li to istina, Molvik?MOLVIK: Ah, bolje ida iprekrižimo noćašnje događaje. Oni

nemaju nikakve veze sa mojim boljim J a.RELING (Gregersu): Njemu ta'ko dođe neko nadahnuće i onda

mora van, u skitnju. Jer, vidite, naš Molvik je demonska priroda.

GREGBRS: Demonska?RELING: MolVilk je demon^a priroda, daibome.GREGERS: Hm.RELING: A demonske prirode nisu stvorene zato da hodaju po

svijetu pravo na svojim nogama. One moraju tu i tamo skrenuti. — No, a vi još uvijek izdržavate gore u onoj groznoj čađavoj fabrici?

GREGBRS: Do sada sam izdržao.RELING: A jeste li u međuvremenu mogli ostvariti onaj

napredak, s kojim ste paradirali dkolo?GREGERS: Napredak? (Shvati ga) Ah, to.JALMAR: Ti sd ostvarivao napredalk, Gregerse?GREGERS: Ma, (gluposti.RELING: Naravno da jeste. Išao je od jedne kolibe do druge i

predstavljao nešto išto je nazivao »idealni napredak«.GREGERS: Bio sam tada još mlad.

RELING: Tu imate pravo. Bili ste vrlo mladi. A taj»idealni napredak« — nije vam se nikad isplatio, doksam j a bio ;tamo. GREGERS: Ndje ni poslije.

RELING: No, i onda ste — nadam se — postali dovoljnopametni, da od tog ponašanja malo odustanete.

GREGERS: Nikada, ako stojim pred pravim, istinskimčovjekom. JALMAR: Mislim da je to sasvim razumno. —

Malo bu-tera, Gino.

RELING: I malo slanine za Mol vika. 'MOLVIK: Ah, neću slanine!

(Kucanje na tavanskim vratima.) JALMAR: Otvori, Hedvig. Otac hoće napolje.

(Hedvig ode i malo otvori. Stari Ekdal ulazi sa svježom zečjom kožicom. Ona zatvara vrata za njim.) EKDAL: Dobro jutro, moja igospođo! Danas sam imao

dobar lov. Pogodio sam jednog od velikih! JALMAR: I ogulio si ga iDrije nego sam ja došao —! EKDAL: Cak i usolio. Dobro je zečje meso. I slatko je.

Prija kao šećer. Prijatno, gospodo moja! (Odlazi usvoju sohu.) MOLVIK (ustaje): Izvinite — ja ne mogu —

moram doljeišto prije — RBLIiNG: Pij sodu, čovječe! MOLVIK: Ah-

a-a^h! (Odjuri u hodnik.) RELING (Jalmaru): Hoćemo li isipiti po čašu rakije u

zdravlje starog pustinjaka? JALMAR (kuca se s njim): Za sportaša na rubu groba

— da! RELING: Za starca sa — (Ispije) Da, reci mi, je li njegova

prava kosa siva ili bijela? JALMAR: Nešto srednje. Uostalom, on i nema više takomnogo kose na glavi. RELING: No, i sa lažnom kosom se može hodati po svijetu. Znaš, Ekdale, — da, ti si, u stvari, ipak sretan

čovjek. Imaš svoj lijepi životni zadatak, kome možešda stremiš —

282 283

JALMAR: To i činim — možeš mi vjerovati.RELING: Pa imaš svoju hitru ženu što se tako punačika u

svojim čohanim cipelama tamo-amo kreće i u ku-ikovima ljulja i tebe njeguje i štiti kao majka.

JALMAR: Da, Gina, (Klimne joj) — ti si hrabra saput-nica na mom životnom putu — to si ti.

GINA: Ah, ne pričajte o meni.RELING: Pa, onda — Ekdale, tvoia Heđvig!JALMAR (tronuto): Da, to dijete! Dijete na prvom mjestu.

HedVig, dođi ovamo. (Gladi joj kosu) Koji je dan sutra, je li?

HEDVIG (cupka ga za kaput): Ah, ne, oče, io ne smiješ reći.JALMAR: Kad pomislim ikako će sve biti tako skromno, kao

da mi nož ulazi u srce. Samo mala svečana priredba unutra na tavanu —

HEDVIG: Ali meni je to baš divno!RELING: Samo strpljenja, Heđvig, dok čudesni pronalazak

dođe na svjetlo!JALMAR: Da, onda — onda ćeš vidjeti —! Heđvig, ja sam

odlučio da ot^isruram tvoju budućnost. Da ti bude dobro dok god si živa. Tražiću nešto za tebe — bilo šta. T 0 neka bude jedina nagrada siromašnom pronalazaču.

HEDVIG (obavije ruku oko njegovog vrata i šapće): O, dragi, dragi oče!

RELING (Gregersu): No, zar ne mislite da je fina stvar — onako za promjenu — jedno,m sjediti za dobro po-stavljenim stolom u ikrugu sretne porodice?

JALMAR: Da, ove časove za stolom ja stvarno vrlo cijenim.GREGERS: Sto se mene tiče, ja se ne osjećam dobro u

močvarnom zraku.RELING: Močvarnom — zraku?JALMAR: Ah, ti, nemoj opet početi svoje priče!GINA: Bog zna da ovdje nema lošeg zraka, gospodine Verle,

jer se svaki božji dan izvjetri.

GREGERS (ustaje od stola): Smrad na ikoji ja mislim, nećete vjetrenjem ukloniti.

JALMAR: Smrad!GINA: Sta kažeš na ovo, Ekdale?RELING: Pardon — ali jeste li sasvim sigurni da Vi niste taj

koji je donio smrad sa sobom?GREGERS: To je vama slično — da nazovete smradom ovo

šta ja donosim u ovu kuću.RELING (približi mu se): Slušajte vi, gosipodine Verle junior,

meni se sve čini da vi svoj »idealni napredak« još nosite u nelkom džepu i to u neskraćenom izdanju.

GREGERS: Nosim ga u svojim grudima.RELING: Nosite vi njega i do sto đavola, ako hoćete, ali ja

vam ne bih savjetovao da počinjete tu igru dok sam ja ovdje.

GREGERS: A ako to ipak učinim?RELING: Onda ćete glavaoke letjeti niz stepenice, razumijete

li?JALMAR (ustaje): Ali, Reling!GREGERS: Da, samo me izibacite —GINA (stane između njih): Na to nemate prava, Reling. Ali

vama moram reći, gospodine Verle, da neko ko je napravio onakvu svinjariju u peći, ne bi smio poslije doći ovdje u moju sobu i pričati o smradu.

HEDVIG: Majko, neko kuca.JALMAR: Tako, baš lijepa zbrka.GINA: Pa otvori. (Ode, otvori vrata, ustukne) 0-ih! Blagi bože

—! (Stari Verle, u krznu, uđe jedan korak.)VERLE: Izvinjavam se — ali moj sin stanuje negdje u ovoj

kući.GINA (hvata zrak): D-da.JALMAR (dođe bliže): Hoćete li biti tako ljubazni, gospodine

Verle, —?VERLE: Hvala lijepo. Htio sam samo da razgovaram sa svojim

sinom.GREGERS: Pa, šta ima? Evo me.VERLE: Želio bih da razgovaramo u tvojoj sobi.

284 285

IGREGERS: U mojoj sobi — pa — (Hoće da pode.)GINA: Tamo ne izgleda baš taJko da Ibi —VERLE: Pa dobro, onda vand u hodniku. Hoću razgovor u četiri oka.JALMAR: To možete i ovdje, gospođine Verle. Hajdemo mi u dnevnu

sobu, Reling. (Jalmar i Reling odlaze desno. Gina vodi Hedvig sasohom u kuhinju.)GREGERS (poslije kraće pauze): No, evo nas, dakle, u ■četiri oka.VERLE: Ti si sinoć rekao neikoliko stvari —. I pošto si ■sada uselio

kod Ekdala, moram preitipostaViti da sipre-maš nešto protiv mene.GREGERS: Hoću da Jalmaru Bkdalu otvorim oči — eto, to spremam.

On treba da vidi svoj položaj — onakav kakav je. — To je sve.VERLE: Zar je to životni zadatak o kome si juče govorio?GREGERS: Da. Neki drugi mi ti nisi ostavio.VERLE: Ja sam, dakle, taj koji je opustošio tvoju dušu, Gregerse.GREGERS: Čitav moj život si ti opustošio. Ne mislim na ono sve sa

majkom —. Ali tebi treba da zahvalim što ovako stenjem pod teretom krivice i savjesti.

VERLE: Ah! Savjest je to što te muči.GREGERS: Trebalo je da ustanem protiv tebe onda kad je poručniku

Ekdalu postavljena zamka. Trebalo je da ga opomenem. Jer, ja sam slutio kuda to vodi.

VERLE: Da, onda je trebalo da govoriš.GREGERS: Nijsam imao hrabrosti, taiko sam bio preplašen i kukavan.

Nosio sam u sebi neki bezimeni strah od tebe — tada i još dugo poslije.

VERLE: Izgleda da si sada taj strah savladao.GREGERS: Srećom —jesam. Grijeh kojd smo učinili prema starom

Bkdalu, ja i — drugi, taj se više nikad ne može popraviti. Ali Jalmara, njega još mogu da oslobodim iz okova laži i obmane koji su ga doveli na rub propasti.

VERLE: Misliš li da time činiš dobro djelo?GREGERS: U to sam čvrsto uvjeren.VERLE: Zar misliš da je taj Ekdal takav čovjek koji će ti biti zahvalan

za tu prijateljsiku uslvigu?GREGERS: Da! On jeste t a k a v čovjek.VERLE: Hm, to ćemo još vidjeti.GREGERS: A osim toga — ako treba dalje da živim, moram potražiti

ozdravljenja za svoju bolesnu savjest.VERLE: Toga nećeš više naći. Tvoja savjest je bila bolesna još od

djetinjstva. To je nasljeđe tvoje majke, Gregerse, jedino nasljeđe koje ti je ona ostavila.

GREGERS (smiješeći se): Još nisi prebolio svoju zabludu, što si je smatrao bogatam i preračunao se?

VERLE: Nećemo govoriti o stvarima tkoje ne sipadajuovamo. — Ti, dalkle, tvrdoglavo ostaj eš pri svomplanu da Ekdala dovedeš na put koji ti smatraš pravim? 1

GREGERS: Da, čvrsto ostajem pri tom planu.VERLE: Pa, onda sam si mogao uštedjeti put ovamo; jer pod ova.kvim

okolnostima sigurno nema svrhe da te pitam hoćeš li se vratiti kući?GREGERS: Neću.VERLE: Dobro. Ali pošto ja imam namjeru da osnuj em novi brak,

moramo podijeliti imetak među sobom.GREGERS (brzo): Ne, to ne želim.VERLE: To ne želiš?GREGERS: Ne, to ne smijem zbog svoje savjesti.VERLE (poslije kraće pauze): Ideš li natrag u fabriku?GREGERS: Ne. Smatraj da sam istupio iz tvoje službe.VERLE: Ali šta ćeš onda raditi?GREGERS: Samo rješavati svoj životni zadatak — ništa

više. ;VERLE: Hm, a onda? Od čega ćeš živjeti?GREGERS: Nešto sam ušteddo od svoje plate.VERLE: Da, ali koliko će dugo to trajati?GREGERS: Mislim da će potrajati koliko i moj život.VERLE: Sta to trđba da znači?!GREGERS: Više ne želim odgovarati na tvoja pitanja.

286 287

VERLE: Onda, izbogom Gregerse. GREGERS: Zbogom.

(Verle ode.) JALMAR (proviri u sohu): Je li otišao? GREGERS: Da.

(Jalmar i Reling ulaze. Gina i Hedvig takode dolaze iz kuhinje.)RELING: Doručak se, dakle, rasipršio. GREGERS: Obuci se, Jalmare. Moraćeš sa mnom u dugačku šetnju. JALMAR: Hoću, vrlo rado. Sta je htio tvoj otac od tebe?

Tiče li se moje osobe? GREGERS: Dođi samo. Mi treiba da razgovaramo. Odoh

samo dolje da uzmem ogrtač. {Ode u hodnik.) GINA: Ne bi trebalo da ideš s njim, Bkdale. RELING: Ne, nemoj. Ostani kod kuće. JALMAR {uzima šešir i kaput): Sta je to s vama? Alko

moj prijatelj dz mladosti osjeća potrebu da mi otvorisvoje srce u četiri oka —! RELING: Ali doda vola — zar

ti ne vidiš da je momak■uvrnut, lud i šašav? GINA: Pa, evo da čuješ: i njegova

majika je ponekad imalatakve psihičke smetnje. JALMAR: Utoliko mu je

potrebnija prijateljlska paižnja.(Gini) Da mi ručak bude na vrijeme gotov. Adieu,do tada.(Odlazi hodnikom.)

RELING: Prava je nesreća što taj čovjek nije otišao doda vola u nekoj od hejdalskih jama!

GINA: Isuse, zašto to mislite?RELING (mrmlja): Ma, eto, mislim nešto svoje.GINA: Vjerujete li vi, zaista, da je mladi Verle lud?RELING: Nažalost, ne. Nije ništa luđi nego što su to ljudi

općenito. Ali bolest je sigurno u njemu.GINA: Sta mu je?RELING: Da, to ću vam reći, gospođo Ekdal. On f>ati od

akutne groznice pravičnosti.GINA: Groznice pravičnosti?

HEDVIG: Je li to neka vnsta bolesti?RELING: O, da. To je nacionalna bolest, ali nastupa samo

sporadično. (Klimne Gini) Hvala lijepo na doručiku! (Ode kroz hodnik.)

GINA (hoda nemirno): E-eh, — taj Gregers — taj je uvijek bio smrdljiva haringa.

HEDVIG (stoji kraj stola i gleda je ispitujući): Meni je sve to tako čudno.

288 19 — Drame

289

ČETVRTI CIN

Ekdalov atelje. Upravo je napravljen jedan fotografski snimak. Aparat je pokriven crnim platnom, oko njega stoje stativ, nekoliko stolica i slično. Popodnevno svjetlo, sunce je pred zalaskom, počinje da se mrači. Gina stoji na otvorenim vratima hodnika sa malonn kutijom i mokrom staklenom pločom u ruci i razgovara s nekim napolju.

GINA: Da, sasvim sigurno. Kad ja nešto obećam, tako i bude. U ponedjeljak će biti gotovo. — Preporučujem se, preporučujem se!(Čuje se neko na stepenicama kako silazi. Gina zatvori

vrata, stavlja ploču u kutiju i gurne je u pokriveni aparat.) HEDVIG (dolazi iz kuhinje): Jesu li otišli?GINA (posprema): Jesu, hvala bogu. Sad sam, najzad,

sldbodna. HEDVIG: Ali razumiješ li ti, zašto otac još nije kod kuće? GINA: Jesi li siiguma da nije dolje, kod Relinga? HEDVIG: Ne, tamo nije. Štrcala sam niz zadnje stepenice

i pitala. GINA: A jelo mu, eto, Sitoji i hladi se. HEDVIG: Da, zamisli, otac koji uvijek tako tačno dođe

na ručak! GINA: Ma, sad će on, vidjećeš. HEDVIG: Daj bože! On mi sad tako čudno izgleda. GINA (viknu): Evo ga!

(Jalmar dolazi na vrata hodnika.)

HEDVIG (prema njemu): Oče! Koliko smo te čekale! GINA (gleda ga krišom): Dugo si se zadržao, Ekdale. JALMAR (ne gledajući je): Zadržao sam se, da.

(Skida mantil. Gina i Hedvig hoće da mu pomognu, on se brani.)GINA: Jesi li, možda, jeo sa Verleom? JALMAR (vješa kaput): Nisam.GINA (pode prema kuhinji): Onda ću ti donijeti jelo. JALMAR: Pusti, neću ga. Sad ne mogu jesti. HEDVIG (priđe bliže): Zar ti nije dobro, oče? JALMAR: Dobro? Ah, da, tako ndkako. Gregers i ja smo

napravili napornu šetnju. GINA: To nisi trebao, Ekdale. Ti nisi navikao na to. JALMAR: Hm! Ima nekih stvari na svijetu na koje se

čovjek mora naviknuti. (Hoda okolo) Je li ko dolaziou mojoj odsutnosti? GINA: Samo ono

dvoje mladenaca. JALMAR: Nikakvih novih narudžbi? , GINA: Ne, danas ih nije bilo.HEDVIG: Vidjećeš, oče, sutra će sigurno neko doći. JALMAR: Nadajmo se najboljem! Jer, sutra ču se ozbiljno prihvatiti posla. HEDVIG: Sutra? Ali zar si zaboravio, šta je sutra? JALMAR: Ah, da, stvarno. — Onda, dakle, prekosutra.

Odsad ću sve da radim ja. Sav ću posao da obavljamsam. GINA: Ali zašto, Eikdale? Samo ćeš sebi zagorčati

život.Za fotografiranje mogu ja da se brinem. Samo se tiibavi svojim pronalaskom. HEDVIG: I divljom patkom,

oče, i kokošima i zečevima

JALMAR: Ne spominji md taj cirkus! Od sutra moja nogaviše neće stupiti na tavan. HEDVIG: Ali, oče, pa ti si mi

obećao, sutra je trebala bitipriredba — JALMAR: Da, istina je. No, onda od

preikosutra. A tojprokletoj divljoj patki bih najradije zavrnuo vratom!

HEDVIG (viče): Divljoj patki!

290 19* 291

GINA: Zar je neko nešto čuo?HEDVIG (drma ga): Ali, oče, — ipa to je moja divlja patka.JALMAR: Zato to i neću učiniti. Nemam srca za to — nemam

srca, Hedvig, jer si to ti. Ali u svojoj duši osjećam da bih to morao uraditi. Ne bih smio da trjpim pod svojim krovom ništa isto je bilo u tim rukama.

GINA: Goapode, ne, jer djed ju je ddbio od onog ništavnog Petersena, pa —

JALMAR (hoda okolo): Ima izvjesnih zahtjeva — kako da to nazovem — recimo: i d e a l n i h zahtjeva — !za n a p r e d a k , preko kojih pravi čovjek ne može preći, a da ne ošteti svoju duišu.

HEDVIG (hoda za njim): Ali, divlja patka, jadna divlja patka!JALMAR (zastane): Pa čula si, poštediću je — tebi za ljubav.

Njoj neće nedostajati ni dlaka sa — no, kako sam rekao, — poštediću je. Ima i većih zadataika kojima se čovjeik može baViti. Ali sad ti treba malo da izađeš, Hedvig, kao i obično. Sad je upravo vrijeme za tebe, lijep suton.

HEDVIG: Ne, sad ne želim da izađem.JALMAR: Ipak izađi. Čini mi se da žmirkaš očima. Ovaj zrak

ti ne čini dobro. Ovdje pod krovom je sparina.HEDVIG: No, da, onda ću štrcati niz zadnje stepenice i malo

izaći. Moj šešir i mantil —? Ah, unutra su, kod mene. Oče, ti sigurno nećeš ništa nažao učiniti divljoj patki, dok sam ja napolju?

JALMAR: Ni perca sa glave. (Zagrli je) Ti i ja, Hedvig,nas dvoje ! No, idi sad.(Hedvig klimne roditeljima i ode kroz kuhinju.)

JALMAR (hoda okolo, spuštenih očiju): Gina.GINA: Da?JALMAR: Od sutra — ili recimo od prekosutra — htio

bih da ja vodim knjigu domačinistva. GINA: Sad hoćeš da vodiš još i knjigu domaćinstva?

JALMAR: Da, ili barem da budem obaviješten o prihodima.GINA: O, blagi bože, t o barem nije teško.JALMAR: Pa, ne znam. Meni se čini da novac kod tebe

čudesno dugo traje. (Zastane i gleda je) Kako to postižeš?GINA: Taiko što Hedvig i meni tako malo treba.JALMAR: A je li istina da stari Verle taiko dobro plaća ocu za

njegovo piskaranje?GINA: Ne znam da li se to zove dobro plaćeno. Ja ne znam

cijene takvom poslu.JALMAR: Pa, koliko dobije, otprilike? Daj da čujem!GINA: To je različito. Biće otprilike onoliko — koliko nas on

košta i još malo džeparca.JALMAR: Koliko nas košta! I ti mi to nikad nisi rekla!GINA: Ne, t o nisam mogla. Toliko si bio sretan vjerujući da

mu ti sve pružaš.JALMAR: A zapravo mu sve pruža taj stari Verle?GINA: No, da, stari Verle, on i onako ima previše.JALMAR: Upali lampu!GINA (pali lampu): A onda, mi ne znamo je li to baš stari

Verle; to isto tako može biti Greberg —JALMAR: Sta će sad taj izgovor sa Grebergom?GINA: Ne znam, mislila sam samo —JALMAR: Hm!GINA: Nisam j a starom naišla to piskaranje. To je Berta —

kad nam je ono dolazila u kuću.JALMAR: Čini mi se da ti drhće glas.GINA (stavlja dbažur na lampu): M o j glas?JALMAR: I ruke ti drhću. Ili nije tako?GINA (odlučno): Reci mi sve, Ekdale. Sta ti je govorio o

meni?JALMAR: Je li istina — m o ž e li biti istina — da je između

tebe i Verlea postojala neka vrsta odnosa, kad si ti služila u njegovoj kući?

GINA: To nije istina. T a d a nije — ne. Verle me je proganjao, to da. A njegova žena je vjerovala da tu nešto ima, pa je pravila cirkuis i velike predstave

292 293

i tukla me i grdila. Da, to je radila; — i onda samostavila tu službu. JALMAR: A kasnije? GMA: Kasnije

sam došla kući. A majka — ona nije bilaonako fer, kako si ti mislio, Ekdale — ona me je nago-varala i obećavala zvijezde s neba. Jer, Verle jeupravo onda ostao udovac. JALMAR: I — dalje? GINA:

Dobro, i bolje je da sad saznaš. On me nije ostaviona miru dok nije sproveo svoju volju. JALMAR (pljesne

rukama): I to je majka mog djeteta!Kalko si mi mogla taiko nešto prešutjeti? GINA: Da, to

nije bilo lijepo od mene. Trebala sam todavno kazati. JALMAR: Odmah si mi to morala kazati

— onda bihznao kakva si ti. GINA: Ali, bi li me onda, ipak, oženio?

JALMAR: Kako možeš tako nešto i pomisliti! GINA: Eto vidiš, zato ti to tada nisam smjela da kažem.

Pa ti znaš koliko sam se bila zacopala u teibe. Nisamvaljda mogla samu sebe tako totalno unesrećiti —

JALMAR (hoda okolo): 1 to da je majka moje Hedvig!I da znam, da sve što mi ovdje oči vide — (Gurnenogom stolicu) — moj čitav dom — sve to treba dazahvalim svom zadovoljenom prethodniku! O! TajVerle, taj pokvarenjak! GINA: Zar ti je žao ovih četrnaest-

ipetnaest godina, štosmo ih proživjeli zajedno? JALMAR (stane pred nju):

Reci mi: zar te nije svaki dani svaki sat pekla savjest, što si me kao paulk uhvatilau mrežu svojih tajtii? Odgovori mi! Zar nisi jecalaod muke i kajanja? GINA: Ah, dragi Ekdale, imala sam

stalno toliko brigau kućanstvu i svakodnevnog posla — JALMAR: Ti,

dakle, nikad nisi bacila ispitujući pogledna svoju prošlost! GINA: Ne-e, pa slušaj, bog mi je

svjedok da sam te stareintrige skoro i zaboravila.

JALMAR: O, taj lijeni, bezosjećajni mir! Kakvu on pobunu izaziva u meni! Zar se može misliti samo na —. Zar nema ni kajanja!

GINA: Ali, reci mi, Ekdale, šta bi bilo od te^be, da nisi dobio ženu kao što sam ja?

JALMAR: Taikvu jednu —!GINA: Da, jer ja sam uvijek bila, tako reći, spretnija i

snalažljivija nego ti. No, to je i razumljivo, ipak sam ja koju godinu starija od tebe.

JALMAR: I pitaš, šta bi bilo od mene?GINA: Da, jer ti si bio pošao svakakvim lošim putevima tada,

kad si mene upoznao, to ne možeš poreći.JALMAR: Dakle, ti to zoveš lošim putem? Ah, ti ne znaš kako

je čovjeku pri duši, kad tuguje i očajava — mislim čovjeku vatrene duše kao što sam ja.

GINA: E-e, neka je tako. Ja i ne dajem ništa na to, jer ti si postao čovjek tako dobra srca, otkad imaš svoju kuću i ognjište. — A sad je baš bilo tako lijepo i ugodno kod nas, a Hedvig i ja, pa nama je samo ponekad trebalo da nešto malo potrošimo za jelo i haljine.

JALMAR: Da, ugodno, — u kaljuzi tajni, — da!GINA: Fuj, taj odvratni kli(pan, zar se baš morao dovući

ovamo u našu kuću!JALMAR: Da, i ja sam mislio da je dobro u našem domu. Ali

to je bila zabluda. Odakle ću sada da crpim po-tre^bnu snagu da bih svoj pronalazaik doveo u svijet stvarnosti? Možda će on sada umrijeti u meni. A onda, Gino, tvoja prošlost će biti ta koja ga je uibila.

GINA (suznih očiju): Ne, tako nešto ne smiješ govoriti, Ekdale. Ja sam ti cijeloga života željela samo najbolje!

JALMAR: Pitam se, šta je sada sa mojim snom o ocu porodice? Jer, kad sam tamo ležao na sofi, i razmišljao 0 pronalasku, onda sam jasno osjećao da će on liscrpiti sve moje snage. Slutio sam da će dan, kad svoj patent budem držao u rukama, da će taj dan biti dan moga rastanka. Ali moj san je uvijek bio da ćeš

294 295

ti onda ostati kao bogata udovica preminulog pronalazača.GINA (hriše suze): Ne, t a k o ne smiješ govoriti. Neka mi

dragi bog ne dopiisti da doživim dan kad ču sjediti ovdje kao tvoja udovica!

JAIiMAR: Ah, svejedno. Sad je i onako sve propalo. Sve! (Gregers pažljivo otvara vrata hodnika i gleda unutra.)GREGERS: Smijem li uči?JALMAR: Da, uđi samo.GREGERS (ulazi blistavog i zadovoljnog lica i hoće oboma da

pruži ruku): Pa, dragi moji —! (Gleda ih naizmjenično i šapće Jalmaru): Još nije gotovo?

JALMAR (glasno): Gotovo je.GREGERS: Stvarno?JALMAR; Proživio sam najgorči čas svoga života.GREGERS: Ali, ja mislim, i najuzvišeniji.J2\LMAR: No, pa to prvo sam barem obavio.GINA: Bog neka vam oprosti, goispodine Verle.GREGERS (vrlo iznenađeno): Ali ja ovo ne razumijem.JALMAR: Sta ne razumiješ?GREGERS: Takav jedan veliki obračun — obračun na kome

treba zasnovati sasvim novo življenje — življenje kao zajednički život u istini i bez tajni —

JALMAR: Da, znam već; znam to sasvim dobro.GREGERS: Ja sam zasigurno očekivao: kad uđem na vrata,

ugledaću ozarena lica muža i žene kao svjetlo prosvjećenja. A sad evo vidim samo natmureno, teško i tužno lice —

GINA: No, da.{Skida abažur sa lampe.)

GREGERS: Vi nećete da me shvatite, gosipođo Ekdal. Pa da, treba vam vremena. — Ali t i, Jalmare! T i si ipak valjda osjetio više posvećenje od velikog obračuna.

JALMAR: Da, naravno da jesam. To jest — u izvjesnoj mjeri.

GREGERS: Jer, ipak se ništa na svijetu ne može upo-rediti sa srećom što opraštaš grešnici i što je ljubavljuuzdižeš do sebe. JALMAR: Zar misliš da je čovjeku tako

lako da progutaigorku pilulu koja mu je pružena? GREGERS: Ne,

o b i č n o m čovjeiku nije, to može biti.Ali čovjdcu kao ti —! JALMAR: Gospode, da, to znam.

Ali moraš me podigri-javati, Gregerse. Vidiš, treba mi vremena za to.

GREGERS: Ti imaš u sebi m n o g o od divlje patke,Jalmare.(Reling je ušao, iz hodnika.) RBLING: Tako. Sta je to opet

sa divljom patkom? JALMAR: Ah, da, — u krilo ranjeni lovački plijen starog

Verlea. RELING: Starog Verlea —? O n j e m u govorite? JALMAR: O njemu i o — nama. RELING (poluglasno Gregersu): Đavo neka vas nosi! JALMAR: Sta to kažeš? REIJNG: Samo dajem oduška svojoj vrućoj želji da se

ovaj brbljivac tornja svojoj kući. Ako duže ostane,on je u stanju da vas oboje potpuno izludi. GREGERS:

Njih dvoje ne može niko da izludi, frospodineReling. O Jalmaru neću ni da govorim, njega znamo.Ali i ona. bez sumnje, ona u dnu svoga bića nečegpouzdanog, nečeg povjerenija dostojnog — GINA

(nlaSlnvo): Onda ste me trebali ostaviti onakvukakva sam b i il a. RELING (Gregersu): Da li je

neskromno ako pitam, štavi, zapravo, hoćete u ovoj kući? GREGERS: Hoću da

osnujem jedan istinski brak. RELING: Vi, dakle, nalazite da Ekdalov brak nije dobar

— ovakav kakav je? GREGERS: Nažalost, on je sigurno isto tako dobar kao

i mnogo drugih brakova. ATi istinski brak još nijepostao. JALMAR: A ti, Reling, ti nikad nisi ni imao smisla

zaidealni napredak.

296 297

RELING: Luk i voda, moj mladiću! — Pardon, gospodine Verle, ikoliko ste vi — onako od oka — koliko ste tih i s t i n s k i h brakova već vidjeli u svom životu?

GREGERS: Vjerujem da sam jedva i jedan jedini vidio.RELING: Nisam ni ja.GREGERS: Ali zato sam vidio bezbroj ;brakova one druge

vrste. I imao sam priliku da izibliza vidim šta sve jedan takav brak može da sruši u ljudima.

JALMAR: Može da uzdrma čovjeku čitavo moralno tlo pod nogama, to je ono strašno,

RELIiNG: Da, pa ja nikad nisam bio z a p r a v o oženjen, stoga ne mogu da sudim o toj stvari. Ali nešto ipak znam, a to je da u bralk spada i dijete. I dijete ćete mi ostaviti na miru.

JALMAR: Ah, Hedvig, moja jadna Hedvig!RELING: Da, Hedvig, nju mi izvolite izostaviti iz te igre. Vais

dvoje ste odrasli ljudi i svoje bračne odnose možete da kudite i sramotite, s božjom pomoću, koliko vam je volja. Ali sa Hedvig morate biti oprezni, to vam ozbiljno kažem, inače joj možete jednog dana nanijeta bol,

JALMAR: Bol!RELING: Ili može doći do toga da ona sama sebi nanese ibol

— a možda time i drugima.GINA: Odakle to vi možete znati, Reling?JALMAR: Zar već prijeti opasnost njenim očima?RELING: To sa očima nema nikakve veze. Ali Hedvig je u

opasnim godinama. Ona može doći na sve moguće glupe ideje,

GINA: Da, zamislite samo — tako i jeste s njom! Ona sad počinje tamo u kuhinji baš gadno da se petlja s vatrom i to zove igrom vatrometa. Sve se bojim da kuću ne zapali.

RELING: Eto vidite, znao sam ja to.GREGERS (Relingu): Ali čime vi to objašnjavate?RELING (nahusito): Pa ona je u prelaznom dobu, dragi

moj, 'i

JALMAR: Dokle god dijete ima mene —! Doikle god j a ne budem pod zemljom —! (Neko kuca.)

GINA: Pst, Ekdale, neko je u hodniku. (Viče) Naprijed! (Ulazi gospođa Serhi u kostimu za šetnju.)

GOSPOĐA SERBI: Dobro veče!GINA (ide joj u susret): Vidi je, zar ti, Berta!GOSPOĐA SERBI: Da, lično ja. Ali, valjda ne dolazim u

nezgodno vrijeme?JALMAR: Sačuvaj bože! Vijesnik iz t e kuće —GOSPOĐA SERBI (Gini): Iskreno rečeno, nisam mislila da ću

u ovo vrijeme sresti i muške u kući. I tako sam skočila do tebe na mali raagovor i oproštaj.

GINA: Tako? Zar putuješ?GOSPOĐA SERBI: Da, sutra ujutro; — u Hej dal — Gospodin

Verle je otputovao danas popodne. (Uzgred, Gregersu) Treba da vam izručim pozdrave.

GINA: Ma, zamisli —!JALMAR: Tako? Gospodin Verle je otputovao? A vi putujete

za njim?GOSPOĐA SERBI: Da, šta kažete n a t o, Ekdale?JALMAR: Pripazite se, to kažem.GREGERS: Ja ću ti objasniti. Moj otac se ženi sa gospođom

Serbi,JALMAR: 2eni se s njom!GINA: Ah, Berta, najzad je i to došlo!RELING (tihim glasom): To valjda nije istina,GOSPOĐA SERBI: Jeste, dragi moj Reling, to je sušta istina.RELING: Vi hoćete ponovo da se udate?GOSPOĐA SERBI: Da, — tako će biti. Verle je nabavio

potrebne papire, pa ćemo obaviti vjenčanje u potpunoj tišini gore u Hejdalu.

GREGERS: Kao dobar pastoraik moram vam zaželjeti mnogo sreće,

GOSPOĐA SERBI: Hvala vam, — ako to ozbiljno mislite. Ja se nadam da će to i biti sreća, i za Verlea i za mene.

298 299

RELING: U toj nadi se nećete prevariti. Gospodin Verlese nikad ne naloče — koliko j a znam; i sigurnonema naviku da svoje žene tuče do besvijesti, kakoje to činio poikojni konjski doktor. GOSPOĐA SERBI:

Ah, ostavite vi jadnog Serbia na miruu njegovom grobu. Imao je on i svojih doibrih strana.

RELING: Ali, gospodin Verle, taj ima još boljih strana— očigledno. GOSPOĐA SERBI: On barem nije spiskao

i proćerdaosve što ima. Čovjek koji t o uradi, mora da snosii poisljedice. RELING: Danas ću ja izaći — sa Molvikom.

GOSPOĐA SERBI: To ne bi trebalo, Reling. Ne činiteto — meni za ljubav. RELING: Tu se više ništa ne može

izmijeniti. (Jalmaru)Ako hoćeš s nama, dođi.

GINA: Ne, hvala. Ekdal neće ići s vama na talkve iskur-z i j e.JALMAR (Ijutito, poluglasno): Ah, zaveži!RELING: Adieu, gosipođo — Verle.

(Odlazi kroz vrata hodnika.)GREGERS (gospodi Serbi): Izgleda da se vi i Reling prilično

dobro poznajete međusobno?GOSPOĐA SERBI: Da, poznajemo se godinama. Bilo je

vrijeme kad je od nas moglo nešto i postati.GREGERS: Za vas je dobro što nije ništa postalo.GOSPOĐA SERBI: Da, tu imate pravo. Ali ja sam se uvijek

čuvala da postupam prema nadahnućima. Jedna žena se nikad ne smije tako nečemu prepustiti.

GREGERS: Zar se ne bojite da bih ja mogao svome ocu prenijeti ovu priču o vašem starom poznanstvu?

GOSPOĐA SERBI: Pa vi biste mogli znati da sam mu to ja sama ispričala.

GREGERS: Tako?GOSPOĐA SERBI: Vaš otac zna i najmanju istinu koju bi mu

ljudi mogli reći o meni. Sve takve stvari sam mu j a rekla. To je bilo prvo što sam učinila, kad mi je dao do znanja kakve su njegove namjere.

GREGERS: Onda nalazim da ste vi neobično otvorenog srca.GOSPODA SERBI: Uvijek sam bila otvorenog srca. Mi žene

time najviše potstižemo.JALMAR: Sta kažeš ti, Gino, na ovo?GINA: Ah, mi žene smo vrlo različite. Jedna uradi ovako,

druga onako.GOSPOĐA SERBI: Da, Gino, j a smatram da je najbolje

uraditi ovako kako sam ja uradila. Ni Verle nije od mene zatajio ništa što se tiče njegove osobe. Vidiš, upravo to nas je tako čvrsto vezalo. Sad on može sjesti i tako otvoreno razgovarati sa mnom, kao malo dijete. Prije nikad nije imao prilike za to. Taj zdravi čovjek pun životne snage morao je čitavu svoju mladost i svoje najbolje godine slušati samo pređbaci-vanja i moralne pridike. A često su se ta predbaci-vanja odnosila samo na neke prolazne izmišljotine — prema svemu što sam čula.

GINA: Da, tako je i bilo kako si čula.GREGERS: Ako se dame misle zadržavati na ovoj temi, ja bih

se radije oprostio.GOSPOĐA SERBI: Zbog toga možete sasvim mirno ostati.

Neću više reći ni riječi. Samo sam htjela da znate da se nisam poslužila nikakvim prikrivanjem stvari niti lukavstvom. Možda izgleda da mi se pruža ogroimna sreća; i u izvjesnom smislu to i jeste tako. • Ali ja ipak mislim da ne uzimam više nego što dajem. Ja ga nikad neću o&taiviti na cjedilu. A služiti ga i biti mu od koristi, to niko ne može bolje od mene, sada kad on postaje bespomoćan.

JALMAR: Postaje bespomoćan?GREGERS (gospodi Serhi): No da, ne govorite sada o tome!GOSPOĐA SERBI: Ništa ne koristi da se i dalje krije, koliko

god bih ja to željela. On slijepi.JALMAR (trgne se): Slijepi? Ali to je čudno. I on slijepi!GINA: Pa to se mnogima dogodi.

300 301

GOSPOĐA SERBI: A možete zamisliti šta će t o značiti za jednog poslovnog čovjeka. No, ja ću poikušati da mu ustupim svoje oči, koliko god budem mogla. A sad ne mogu duže ostati, imam pune ruke posla. — Da, vama sam još htjela da kažem, Ekdale: ako vam Verle za bilo šta bude trebao, možete se obratiti Grebergu.

GREGERS: Za ovu ponudu će vam se Jalmar Ekdal si-gunno samo zahvaliti.

GOSPODA SERBI: Je li? Pa mislila sam jer je ranije —GINA: Da, Berta, Ekdal sad više ništa neće primati od

gospodina Verlea.JALMAR (polako i značajno): Moilim vais, pozidravite od

mene vašeg budućeg muža i recite smu da ja namjeravam u najskorije vrijeme da dođem do gospodina Greberga —

GREGERS: Sta! Ti hoćeš —!JALMAR: — da dođem do gospodina Greberga, kažem, i da

zatražim izvještaj o svoti koju dugujem njegovom gospodaru. Ja ću platiti taj dug časti — ha-ha-ha, to se mora nazvati dug časti! Ali dobro. Sve ću isplatiti sa pet posto kamata.

GINA: Ali, najdraži Ekdale, bog zna da za to nemamo novaca.JALMAR: Moldm vas, recite svoim vjereniku da ja neprekidno

radim na svom pronalasku. Recite mu: ono što moje duhovne snage održava u tom naipornom radu jeste želja da se oslobodim tereta tog mučnog duga. Čitavu zaradu ću utrošiti u to da se riješim nepriličnih obaveza prema vašem budućem mužu.

GOSPOĐA SERBI: U ovoj kući se nešto desilo.JALMAR: Svakaiko.GOSPOĐA SERBI: No, adieu, dakle. Rado bih još malo pqpričala s tobom, Gino. Drugi put ćemo. Adieu. (Jalmar i Gregers se nijemo naklone. Gina prati gospodu Serhi do vrata.)JALMAR: Ne dalje od praga, Gino!

(Gospoda Serhi ode. Gina zatvara vrata za njom.)

JALMAR: Tako, Gregerse, sad je gotovo i to s dugovima.GREGERS: Barem za sada.JALMAR: Mislim da se moje držanje može nazvati korektnim.GREGERS: Ti si, zaista, onakav čovjek kakvim sam te ja

uvije'k smatrao.JALMAR: U izvjesnim sluča,jevima je nemoguće preći preko

idealnih zahtjeva. Kao ocu porodice meni bi to bilo vrlo teško. Ali moraš mi vjerovati da ni ovo nije šala za čovjeka bez sredstava, ako treba da se

< oslobodi dugoigodiišnjih dugoiva koji su, tako reći, već biili pali u prašinu zaborava. Ali to je jednostrano; čovjek u meni traži i svoja prava.

GREGERS (stavlja mu ruku na rame): Dragi Jalmare, izar nije dobro što sam došao?

JALMAR: Jeste.GREGERS: Sto su ti sada jasni svi tvoji odnosi — zar to nije

dobro?JALMAR (malo nestrpljivo): Svaikako da je dolbro. Ali

j e d n o ipak smeta mom osjećaju pravičnosti.GREGERS: A to je?JALMAR: Sto sam — da, ne znam jesam li se smio tako

bezobzirno izražavati o tvome ocu.GREGERS: Prema meni ne moraš imati nikakvih obzira.JALMAR: Pa lijepo. Ali, vidiš, mislim da tu ima nečeg što me

buni: čini mi se da je on sada taj koji ostvaruje istinski brak, a ne ja.

GREGERS: Ali kako možeš tako nešto reći!JALMAR: Sigurno da je tako. Tvoj otac i gosipođa Serbi ulaze

sada u jedan brak, koji zasnivaju na punom ■povjerenju, na potpunoj i obostranoj is'krenosti; oni ništa ne skrivaju jedno od drugoga; nema nikakve tajne u njihovom odnosu; među njima je — ako tako smijem da se izrazim — dogovoreno obostrano opra-

! stanje grijeha.GREGERS: No da, pa šta onda?

302 303

JALMAR: Pa tu je onda sve kako treba. Prema svemu onome što si mi ti govorio, tu bi bili svi oni uslovi da se osnuje istinski brak.

GREGERS: Ali to je ijpak nešto sasvim dnxgo, Jalmare. iNećeš valjda sebe i nju porediti s njima dvoma —? No — ti me već razumiješ.

JALMAR: ipak ne mogu da se oslobodim misli da u svemu ovome ima nešto što pogađa i vrijeđa moju svijest o pravičnosti. l!2qgleda baš kao da uopšte nema pravde ni reda na svijetu.

GINA: Fuj, Ekdale, tako nešto ne smiješ reći dragom bogu!GREGERS: Hm. Bolje da ostavimo to pitanje na miru.JALMAR: A s druge strane mi se qpet čini, kao da viidim ruku

sudbine koja izravnava. Jer, on će oslijepiti.GINA: Ah, to još nije tako sigurno.JALMAR: To je nesumnjivo. Mi barem u to ne bismo ismjeld

sumnjati. Jer, upravo u toj činjenici leži pravedno izravnan je. On je svojevremeno zaslijepio jedno bezazleno stvorenje —

GREGERS: Nažalost, on je mnoge zaslijepio.JALMAR: A sada dolazi nešto Neumoljivo i Zagonetno i

zahtijeva od Verlea njegove vlastite oči.GINA: 0-0, kakve ružne stvari ti govoriš. Mene hvata straih.JALMAR: Korisno je da se tu i tamo malo zadubimo u mračne

strane života. (Hedvig, u šeširu i kaputu, ulazi veselo i zadihano na

vrata hodnika.)GINA: Već si se vratila?HEDVIG: Da, nisam išla daleko. I to je bilo dobro: jer nekog

sam srela pred kućom.JALMAR: Sigurno gospođu Serbi.HEDVIG: Da.JALMAR (hoda okolo): Nadam se da si je sada posljednji iput

srela. (Pauza. Hedvig zbunjeno gleda sad jedno sad drugokao da traži odobrenje.)

HEDVIG (prilazi i umiljava se): Oče —JALMAR: No, šta je — Hedvig?HEDVIG: Gospođa SePbi mi je nešto donijela.JALMAR (zastaje): Tebi?HEDVIG: Svakako, — nešto za sutra.GINA: Berta ti je za taj dan uvijek donosila po neku sitnicu.JALMAR: Pa šta ti je donijela?HEDVIG: Ne, to sad još ne treba da znaš, jer to će mi imajka

sutra rano staviti na krevet.JALMAR: Ah, te petljavine iea mojih leđa!HEDVIG (brzo): Ma dobro, možeš odmah vidjeti. To je jedno

veliko pismo. (Vadi pismo iz džepa.)JALMAR: Još i pismo?HEDVIG: Da, to je samo pismo. Drugo će doći kasnije.

Zamislite samo — pismo! Ja još nikad nisam dobila pismo. A ovdje stoji »gotapođica«, na kovertu. (Čita) »Gosipođica Hedvig Ekdal« — hej, — to sam ja!

JALMAR: Daj da vidim to pismo.HEDVIG (pruža mu pismo): Evo ti ga.JALMAR: To je Verleov rukopis.GINA: Jesi li siguran, Ekdale?JALMAR: Evo, vidi i sama.GINA: Ah, zar misliš da se ja u to raizumijem?JALMAR: Hedvig, smiijem li otvoriti pismo — i pročitati?HEDVIG: Otvori ako hoćeš, da.GINA: Ne, nemoj sada, Ekdale, to je za sutra.HEDVIG (tiho): Ma pusti ga neka pročita! Sigurno je nešto

dobro, pa će otac biti zadovoljan i onda će ovdje biti opet veselo.

JALMAR: Daikle, smijem ga otvoriti?HEDVIG: Da, da, molim te, oče. Baš lijepo da s^namo šta piše

unutra!JALMAR: Dobro. (Otvori pismo, vadi papir, čita i izgleda

zbunjen) Sta sad ovo znači —?GINA: Sta piše?HEDVIG: Ah, pa reci nam, oče!

304 20 — Drame

305

JALMAR: Budite mirni! (Čita još jedanput, pohlijedi ali govori pribrano): Ovo je darovno pismo, Hedvig.

HEDVIG: Zamisli! A šta ću dobiti?JALMAR: Čitaj sama.HEDVIG (ode do lampe i čita).JALMAR fpoluglasno, steže pesnice): Oči! Oči! — a sad još to

pismo!HEDVIG (usred čitanja): Da, ali cimi mi se da se ovo odnosi

na 'djeda.JALMAR (uzme joj pismo): Sluša,j, Gino, shvataš li ti ovo?GINA: Ja ništa ne znam. Govori šta je.JALMAR: Verle piše Hedvig, da njen stari djed više ne mora

da se bavi piskaranjem, nego da svakog mjeseca može u kancelariji podići stotinu kruna. —

GREGERS: Aha!HEDVIG: Sto kruna, majko! To piše.GINA: Pa to je sreća za djeda.JALMAR: — stotinu kruna, dok mu je potrebno — to svakako

znači dok ne sklopi oči.GINA: No, onda je zbrinut, jadni čovjek.JALMAR: A sad dolazi ovo. To sigurno nisi pročitala, Hedvig.

Kasnije ovo darovanje prelazi na tebe.HEDVIG: Na mene? Sve skupa?JALMAR: Piše da je tebi za cijeli život osigurana ista svota.

Čuješ li, Gino?HEDVIG: Zamisli samo — toliki novac da dobijem! (Drma

ga) Oče, oče, zar niisi zadovoljan?JALMAR (otklanja je): Zadovoljan! (Hoda okolo) Kakav

vidilk — kakva penspektiva se otvara pred mojim očima! Hedvig je to; o n a je ta koju on tako bogato dariva!

GINA: No da, njoj je rođendan —HEDVIG: Pa i ti ćeš dobiti, oče! Ti valjda znaš da ću ja sav

novac dati tebi i majci.JALMAR: M a j c i — da! Eto, tu smo.GREGERS: Jalmare, to je neka klo(pka koju ti postavljaju.

JALMAR: Misliš da je opet klppka?GREGERS: Kad je on juče bio ovdje, rekao mi je: Jal-mar

Ekdal nije takav čovjek, kakvim ga ti smatraš.JALMAR: Nije takav čovjek —!GREGERS: To ćeš ti još vidjeti, rekao sam ja.JALMAR: I vidjeće da se ja ne dam podmititi novcem —!HEDVIG: Ali, majko, šta znači ovo sve?GINA: Idi i skini kaput.

(Hedvig ode, skoro plačući prema kuhinjskim vratima.)GREGERS: Jalmare, sad će se pokazati ko ima pravo, on ili ja.JALMAR (cijepa papir polako po dužini, stavlja oba komada

na sto i kaže); Ovo je moj odgovor.GREGERS: To sam i očekivao.JALMAR (ode do Gine koja sjedi kraj peći i govori pri-

gušenim glasom): A sad više nikakvih prikrivanja. Ako se odnos između tebe i Verlea sasvim završio kad si se ti, kako ti kažeš, bila zacopala u mene, zašto nam je on onda pomagao da se oženimo?

GINA: Valjda je mislio da će moći navraćati ovamo.JALMAR: Samo to? Zar se nije bojao izvjesne mogućnosti?GINA: Ne razumijem šta misliš.JALMAR: Hoću da znam da li — tvoje dijete ima pravo da

živi pod mojim krovom.GINA (uspravi se, oči joj sijevaju): 1 to pitaš t i!JALMAR: Moraš mi odgovoriti na ovo j e d i n o pitanje!

Pripada li Hedvig meni — ili —? No?GLNA (gleda ga s hladnim prkosom): Ja ne znam.JALMAR (drhteći): T i ne znaš!GINA: Odakle j a da znam? Ovakva jedna kao što sam ja —JALMAR (tiho, okreće joj leda): Onda ja više nemam šta da

tražim u ovoj kući.GREGERS: RazmMi, Jalmare.JALMAR (oblači kaput): Tu nema šta da razmišlja čovjek kao

što sam ja.

306 20* 307

GREGERS: Naprotiv, tu je beskrajno mnogo za razmišljanje. Vas troje mora-te ostati zajedno ako hoćeš da se žrtvuješ velikom oproštaju.

JALMAR: To neću. Nikad, nikad više! (Uzme šešir) Moj dom leži oko mene u ruševinama. (Briše suze) Gre-gerse, ja više nemam djeteta!

HEDVIG (koja je otvorila kuhinjska vrata): Sta to kažeš! (Pritrči mu) Oče! Oče!

GINA: Zaboga!JALMAR: Ne približavaj mi se, Hedvig! Bježi — bježi! Ne

mogu da te podnesem. O, te oči —! Zbogom! (Hoće na vrata.)

HEDVIG (vješa se na njega i viče glasno): Nemoj! Nemoj!Ostani kod mene! GINA (viče): Pogledaj dijete, Ekdale!

Pogledaj dijete! JALMAR: Neću! Ne mogu! Moram otići — što dalje iz

svega ovoga! (Otrgne se od Hedvig i ode kroz vratahodnika.)

HEDVIG (očajnog pogleda): On odlazi od nas, majko! Onodlazi od nas! On se nikad neće vratiti. GINA:

Ne plači, Hedvig. Otac će se već vratiti.

HEDVIG (haca se jecajući na sofu): Ne, ne, on se neće više nikad nama vratiti.

GREGERS: Vjerujte mi, gospođo Ekdal, htio sam sve da Okrenem na doibro.

GINA: Da, može biti. A ipak — bog neik' vam plati.HEDVIG (leži na sofi): Ah, čini mi se da 6u umrijeti! Sta sam

mu učinila? Majko, ti ga moraš vratiti ovamo!GINA: Da, da, da. Samo ti budi mirna, pa 6u ja otići da ga

potražim. (Oblači kaput) Možda je ušao kod Re-linga. Ali sad ne smiješ više da ležiš i plačeš. Obećavaš li mi?

HEDVIG (grčevito plače): Da, neću više, samo da se otac vrati.

GREGERS (Gini koja hoće da ide): Zar ne bi bilo bolje da ga puistite da se sam oibraičuna sa svojim bolom?

308

GINA: Ah, koješta, to može i poslije. Prije svega, moramo vidjeti kako ćemo umiriti ovo dijete. (Ode na vrata hodnika.)

HEDVIG (uspravi se i obriše suze): Sad mi morate reći šta ovo sve ima da znači. Zbog čega otac više neće da zna za mene?

GREGERS: To ćete smjeti da pitate tek kad budete veliki i odrasli.

HEDVIG (jeca): Ali ja ne mogu stalno ostati ovako strašno tužna, sve dok ne budem velika i odrasla! — Ja već znam šta je. — Možda ja nisam pravo očevo dijete.

GREGERS (nemirno): Kako bi se to moglo dogoditi?HEDVIG: Možda me je majka negdje našla. A sad je otac

saznao. O takvim stvarima sam čitala.GREGERS: No, i kad bi bilo ta!ko —HEDVIG: Da, ali ja mislim da bi me ipak mogao isto tako

voljeti. Možda još i više. Kako i ja divlju patku, koju smo dobili na poklon, tako strašno volim.

GREGERS (skreće razgovor): Da, tačno! Divlju patku! Hedvig, da malo razgovaramo o divljoj patki.

HEDVIG: Jadna divlja patka! Ni nju on više neće ni da vidi svojim očima. Zamislite samoi, on bi joj najradije zavmuo vratom!

GREGERS: Ah, to on sigurno neće uraditi!HEDVIG: Ne, — aili tako je rekao. A to je baš ružno od oca,

da tako nešto i kaže. Jer ja se svako veče molim za divlju patku i molim boga da je sačuva od smrti i od svakog zla.

GREGERS (gleda je): Da li se svake večeri molite?HEDVIG: Da, svđkako.GREGERS: Ko vas je tome nauičio?HEDVIG: Ja sama. Kad je otac jedanput bio jako bolestan i

imao pijavice na vratu, govorio je da mu je smrt za leđima —

GREGERS: I onda —?HEDVIG: Onda sam naveče u krevetu molila za njega. I od

tada mi je to ostalo.

309

GREGER'S: Pa sad molite i za divlju patku?HEDVIG: Da, mislila sam da bi bilo dobro da i divlju ipatku

uključim. Jer je bila tako slaba u početku.GREGERS: Sigurno se molite i ujutro?HEDVIG: A, ne, to ne radim!GREGERS: A zašto ne molite i ujutro?HEDVilG: Pa ujutro je tako svijetlo. I onda se više ničeg ne treba

bojati.GREGERS: A divljoj paljki, koju toliko volite, otac hoće da zavrne

vratom?HEDVIG: Ne, samo je rekao da bi za njega bilo najbolje da tako

učini. Ali meni za ljubav on će je poštedjeti. Ipak je to lijepo od oca.

GREGERS (približi se): A kad biste sad vi, njemu za ljubav, doibrovoljno žrtvovali divlju patku?

HEDVIG (ustaje): Divlju patku?!GREGERS: Kad biste vi bili voljni da žrtvujete za njega to

najvrednije što Zinate i imate na svijetu?HEDVIG: Vjerujete da bi to pomoglo?GREGERS: Pokušajte, Hedvig.HEDVIG (tiho, sjajnih očiju): Da, ja ću to pokušati.GREGERS: Mislite li da ćete imati prave duševne snage za to?HEDVIG: Zamoiliću djeida da ustrijeli divlju patku mjesto mene.GREGERS: Da, učinite tako. Ali ni riječi o tome vašoj majci!HEDVIG: Zašto?GREGERS: Ona nas ne razumije.HEDVIG (zamišljeno): Divlja patka, da. Sutra rano ću ja to

pokušati. (Gina ulazi na vrata hodnika.)HEDVIG (njoj u susret): Jesi li ga našla, majko?GINA: Ne, ali sam čula da je bio kod Relinga i da je s njim izašao.GREGERS: Znate li to sigurno?GINA: Da, portirka mi je rekla. Kaže da je i Molvik izašao s njima.

GREGERS: I to u ovom trenutku, kad njegova duša toliko čezne da se bori u samoći!

GENA (odlaže kaput): Da, da, muškarci su tako različiti. Bog zna kud ga je Reling odvukao! Išla sam i prijeko, kod madaim Eriksen, ali ni tamo ih nema.

HEDVIG (hori se sa suzama): O, ako on sad više nikada ne dođe kući!

GREGEEJS: On će opet d o ć i kući, J a ču ga sutra ujutro potražiti; i onda ćete vidjeti k a k a v će doći. Zato sad mirno spavajte, Hedvig. Laku noć! (Odlazi na vrata hodnika.)

HEDVIG (jecajući pada majci na grudi): Majko, majko!GINA (tapše je po leđima i uzdiše): E, da, Reling, on je imao pravo.

Tako je to kad ti dođu uvrnuti momci i naklapaju o nekakvom napretku.

310 311

PWFl CIN

Atelje Jalmara Ekdala. Unutra pada sivo i hladno jutarnje svjetlo. Na velikim oknima krovnog prozora leži mokri snijeg.

Gina, sa kućnom keceljom, dolazi iz kuhinje sa metlicom za prašinu i krpom za brisanje i ide prema dnevnoj sobi. U istom trenutku brzo ulazi Hedvig iz hodnika. GINA (zastaje): No?HEDVIG: Da, majko, mislim da je on dolje kod Relin-

:ga — GINA: Eto vidiš! HEDVIG: — jer portirka kaže da je čula, kako je Reling

doveo dvojicu, kad je noćas došao kući. GINA: Taiko sam i mislila.HEDVIG: Ali šta to koristi, ako neće da dođe gore kad nas.GINA: Onda ću barem ja sići dolje i govoriti s njim.

(Stari Ekdal u kućnom ogrtaču i papučama, sa zapaljenom lulom, pojavi se na vratima svoje sobe.) EKDAL: Cuj, Jalmare —; zar Jalmar nije kod kuće? GINA: Ne, valjda je izašao.EKDAL: Tako rano? I po ovako glupoj snježnoj vijavici? No,

dobro, molim lijepo. Mogu ja i sam napraviti svoju jutarnju promenadu.

(On gurne tavanska vrata u stranu. Hedvig mu pomaže. On uđe a ona zatvori vrata za njim.) HEDVIG (poluglasno): O, majko, samo da jadni djed ne čuije da otac hoće da ode od nas.

312

GINA: Ah, ni govora! Djed ne smije ništa saznati. Prava je sreća što juče nije bio kod kuće, da vidi onaj skandal.

HEDVIG: Da, ali -—(Gregers ulazi na vrata hodnika.)

GREGERS: No? Jeste li ga pronašli?GINA: Kažu da je dolje, kod Relinga.GREGERS: Kod Relinga! Zar je stvarno izlazio s toro dvo-

jicom?GINA: Biće da je tako.GREGERS: Da, ali o n kome sada toliko treba sam^oća i

ozbiljno razmišljanje —GINA: To ste dobro rekli. (Reling

ulazi iz hodnika.)HEDVIG (njemu u susret): Je li otac kod vas?GINA (istovremeno): Je li kod vas?RELING: Da, naravno.HEDVIG: A vi nam ništa ne kažete!RELING: Da, ja sam zvi-jer! Ali prvo sam morao onu drugu

zvi-jer zauzdati —, onu demonsiku prirodu, naravno; i sad je tako čvrsto zasipao da —

GINA: Sta kaže Ekdal danais?RELING: Ne kaže uopšte ništa.HEDVIG: Zar ništa ne govori?RELING: Ni slova.GINA: Pa šta onda radi?RELING: Leži na sofi i hrče.GINA: Tako? Da, Ekdal može baš strašno da hrče.HEDVIG: On spava? Om može da spava?RELING: Da, sva je prilika.GREGERS: To se može shvatiti. Nakon dtiševne borbe,

njegove snage su iscrpljene —GINA: A nije on ni navikao da skata okolo i da noću nije kod

kuće.HEDVIG: Majko, možda je to dobro što može da spava.GINA: I ja mislim. Ali onda ne treba ni da ga prerano

probudimo. Treba da budete pažsljivi, Reling; a ja

313

&&i^^&^ii^^^^^^^^ž,i.

sad moram prvo kuću lijepo urediti i počistiti, pa onda —. Hodi, Hedvig, pomozi mi. (Gina i Hedvig odlaze u dnevnu sohu.)

GREGERS (obraća se Relingu): Možete li mi objasniti duševni nemir koji Jalmar sada prolazi?

RELING; Ja, zaista, nisam primijetio da on prolazi neki duševni nemir.

GREGERS: Sta! Na jednoj ovakvoj preikretnici, kaid njegov život dobiva sasvim novu osnovu —? Kako možete misliti da jedna takva ličnost kao Jalmar —?

RELING: Ah, ličnost — on! Ako je on nekad i imao pred-uislova za takav digapaizon, oni su još u njegovim dječačkim godinama iz korijena temeljito uništeni. U to vas ja uvjeravam.

GREGERS: T o bi ipak bilo čudno — kraj odgoja punog ljubavi, 'kakav je on imao.

RELING: Mislite kod one dvije luckaste i histerične gospođice tetke?GREGERS: Mogu samo da vam kažem da su to bile žene 'koje nikad

nisu zaboravljale na idealni napredak — no, da, — sad ćete vi opet napraviti neki vic.

RELING: Ne, za to nisam raspoložen. Uostalom, ja to sve znam. On mi je dovoljno bulaznio o tim svojim »duhovnim majoicama«. Ali ja ne vjerujem da on ima bog zna šta da im zahvali. Ekdalova nesreća je u tome što je njegova okolina uvijek vidjela u njemu neko svjetlo —

GREGERS: A zar on to možda nije? Mislim u dubini svoje duše?RELING: J a ništa od toga nikad nisam primijetio. Da je tako mislio

njegov otac — to se može razumjeti. Jer stari gospodin poručnik je čitav svoj život bio pravo govedo.

GREGERS: On je čitav svoj život bio čovjek sa dječijom dušom; t o je ono što vi ne shvatate.

RELING; No, dobro! Ali kad je dragi i slatki Jalmar s teškom mukom postao student, važio je odmah i među svojim kolegama za neko veliko svjetlo budućnosti.

Pa bio je Ijepuškast — to privlači — rumen i bijel — upravo onakav momčić kakvog vole male djevojke; i jer je imao tu dušu koja lako zatreperi i nešto u glasu što plijeni srca i jer je ta:ko lijepo znao da deklamuje stihove i misli drugih ljudi —

GREGERS (Ijutito): Govorite li vi to o J a 1 m a r u E k-dalu?RELING: S vašim dopuštenjem — da; tako vam, eto, izgleda slika

idola, pred kojim vi padate na nos.GREGERS: Ne vjerujem da sam tako potpuno slijep.RELING: O, da, niste ni daleko od toga. Jer, vidite, vi ste takođe

bolestan čovjek.GREGERS: Tu imate pravo.RELING: O, da. Vi ste korqpliciran slučaj. Tu je najprije ta teška

groznica pravičnosti, a onda —■ što je još gore — vi neprestano tumarate u nekom obožava-lačkom delirijiumu. Uvijek se morate diviti nečemu izvan svog vlastitog života.

GREGERS: Naravno da moram tražiti nešto izvan svog vlastitog Ja.RELING: Ali vi se tako sramotno varate u tim čudima koja, čini vam

se, i čujete i vidite oko sebe. Opet ste, evo, dospjeli u jednu siromašnu kuću sa svojim idealnim napretkom; a u ovoj kući vam se to neće isplatiti.

GREGERS: Ako nemate bolje mišljenje o Jalmaru Ek-dalu, kakvo vam je onda zadovoljstvo da- budete stalno s njim?

RELING: Bože moj, pa ja sam ipak nešto kao doktor, da kažem, na svoju sramotu. A onda se moramo zauzimati za jadne bolesnike koji ovdje u kući stanuju.

GREGERS: Tako? Zar je i Jalmar Bkdal bolestan?RELING: Kao što su, otprilike, svi ljudi bolesni, nažalost.GREGERS: I kakvu kuru primjenjujete kod Jalmara?RELING: Svoju uobičajenu. Brinem se da se u njemu održi životna

laž.GREGERS: Životna — laž? Jesam li dobro čuo —?

314 315

RELING: Da, rekao sam: životna laž. Jer, vidite, životna laž, to vam je stimtilativan princijp.

GREGERS: Smije li se pitati s kakvom je životnom laži snabdjeven Jalmar?

RELING: Tu ću vas zamoliti za izvinjenje — takve tajne ne odajem brbljivcima. Vi biste bili u stanju da mi ga još više izludiite. Ali metoda je isprabana. Ja sam je primijenio i na Mol viku. Njega sam napravio »demonskom prirodom«. T o je bubica koju sam njemu morao staviti u glavu.

GREGERS: Zar on nije demonska priroda?RELING: Dođavola, a što znači demonska priroda? I to je

samo tlapnja, koju sam. izmislio da čovjeka održim u životu. Da to nisam učinio, taj dobri i jadni magarac bi već prije mnogo godina propao u samo-preziranJTi i očajanju. A tek stari poručnik! Taj je, naravno, sam pronašao svoju kuru.

GREGERS: Poručnik Ekdal? U čemu?RELING: Pa, šta vi mislite zašto se taj lovac na medvjede jurca

tamo pod krovoin i lovi vlastite zečeve? Na čitavom svijetu nema sretnijeg stvora nego što je taj ostarjeli dječak kad može da tumara tamo po toj svojoj staretinarnici. Cetiri-ipet osušenih božićnjih jelki koje je tamo poredao, za njega su isto što i velika, svježa hejdalska šuma. Pijetao i kokoši su mu tetrijebi i tetrebice u borovim vrhovima; zečići i kunići što skakuću po tavanu su medvjedi, za koje je toliko vezan, taj hrabri starac-iprirodnjak.

GREGERS: Da, nesretni, stari poručnik. On je morao da napusti mnoge svoje ideale.

RELING: Dok nisam zaboravio, gospodine Verle junior, nemojte upotrebljavati tu stranu riječ: ideali. Pa mi imamo za to dobru domaću riječ: laži.

GREGERS: Mislite da su to slične stvari? RELING: Da, otprilike kao tifus i groznica. GREGERS: Gospodine doktore, ja se neću smiriti doik ne spasim Jalmara iz vaših kandži.

RELING: To bi za njega bila najveća nesreća. Ako prosječnom čovjeku odtiizmete njegovu životnu laž, oduzeli ste mu istovremeno i njegovu sreću. (Hedvig koja dolazi iz dnevne sohe) No, mala mamice divlje patke, sad ću ja dolje da vidim da li otac još leži i mozga o svom čudesnom pronalasku. (Ode kroz hodnik.)

GREGERS (približi se Hedvig): Vidim na vama da ono još nije učinjeno.

HEDVIG: Sta? Ah, ono sa divljom patkom. Ne, nije.GREGERS: Mogao sam i misliti — kad je trebalo izvršiti

djelo, napustila vas je duševna snaga.HEDVIG: Ne, t o uojpšte nije. Ali kad sam se jutros probudila

i pomislila na sve to o čemu smo govorili, učinilo mi se nekako čudno.

GREGERS: Čudno?HEDVIG: Da, ne znam ni sama. — Juče mi se u prvi trenutak

učinilo da ima nečeg divnog u tome. Ali pošto sam prespavala pa se opet sjetila toga, učinilo mi se da to nije ništa naročito.

GREGERS: No da, a kako mislite ovdje narasti, a da ništa u sebi ne okajete —

HEDVIG: To mi je svejedno. Samo da otac dođe kući — GREGERS: Ah, kad biste samo imali oko koje vidi šta daje

vrijednost životu — kad biste imali prave, radosne požrtvovanosti, vidjeli biste onda kako bi vam , se otac vratio. — Ali ja još vjerujem u vas, Hedvig. (Ode na vrata

hodnika.)(Hedvig hoda tamo-amo. Onda pode u kuhinju. U istom

trenutku kucanje iznutra, na tavanska vrata. Hedvig ode i otvori ih. Stari Ekdal izlazi. Ona opet zatvori vrata.)EKDAL: Hm, veliko je zadovoljstvo ovako sam poći u

šetnju. HEDVIG: Bi li imao volju da loviš, djede?EKDAL: Danas nije vrijeme za lov. Mračno je. Ne vidi se rd

prst pred okom.

316 317

HEDVIG: Zar nikad ne zaželiš da pucaš u nešto drugoosim u zečeve? EKDAL: Šta je, zar zečevi možda nisu

dobri? HEiDVIG: Jesu, ali — divlja ipatka? EKDAL: Ho-ho, ti se bajiš da ne ustrijelim tvoja divlju

ipatku! Neću, dok sam živ. Dok sam živ! HEDVIG: Ne, pa ti to sigurno ne bi ni mogao. Teško je

ustrijeliti divlju patku, kažu. EKDAL: Ja da ne bih mogao! Mogu, i te kako! HEDVIG: Kako bi to učinio, djede? Ne mislim na moju

divlju patiku, nego na druge. EKDAL: Gledao bih da je pogodim iigpod grudi, raizu-

miješ? Jer to je najteže. A onda, mora se gađati usuprotnom smjeru, a ne u smjeru perja. HEDVIG: I onda

umru, djede? EKDAL: Naravno da umru — ako se dobro gađa. No,

sad moram unutra da se dotjeram. Hm — znam već— hm. (Ode u svoju sohu.)(Hedvig malo pričeka, krišom gleda prema sobnim

vratima. Onda ode do police, popne se na prste, uzima dvocijevni pištolj i posmatra ga.)

(Gina sa metlom i krpom dolazi iz dnevne sohe. Hedvig hrzo ostavi pištolj.)GINA: Hedvig, nemoj da stojiš tu i kopaš po očevim stvarima. HEDVIG (odlazi od police): Samo sam htjela da malo po-

lapreraim. GINA: Idi radije u kuhinju i vidi je li kafa još topla.

Ponijeću mu doručak kad pođem dolje.(Hedvig ode. Gina počinje da sprema po ateljeu. Do-malo

se polako otvaraju vrata i Jalmar oklijevajući poviri unutra. On je u kaputu, hez šešira, izgužvan, kosa mu je neočešljana, oči hlijede i hez sjaja.) GINA (zastaje s metlom u ruci i gleda ga): Bože moj, ipak

si došao, Eikdale?JALMAR (ulazi i odgovara tupim glasom): Došao sam — da

odmah ponovo nestanem.

GINA: No, da. Mogu misliti. Ali, ibože, kako to izgledaš? 318

JALMAR: Kako izgledam?GINA: A tek tvoj fini zimski kaput! No, baš si ga udesio!HEDVIG (na kuhinjskim vratima): Majko, hoću li prvo —

(Ugleda Jalmara, potrči prema njemu i viče od radosti): Oče, oče!

JALMAR (okreće se i odhija je rukom): Idi, idi, idi! (Gini) SMoni je od mene, kad ti kažem!

GINA (poluglasno): Idi u sobu, Hedvig. (Hedvig tiho ode.)

JALMAR (zaposlen, izvlači ladicu stola): Moram ponijeti svoje knjige. Gdje su mi knjige?

GINA: Kakve knjige?JALMAR: Moja naučna djela, naravno — tehnički časopisi

koji mi trebaju za pronalazak.GINA (traži na polici): Jesu li to ove što nemaju korica?JALMAR: Da, to su.GINA (stavlja naslagane sveske na sto): Da ti ih Hedvig

uokviri?JALMAR: Ne trebaju mi okviri.

(Kratka pauza.)GINA: Ti, dakle, ostaješ pri tom da ćeš otići od nas, Ek-dale?JALMAR (rovi po knjigama): To se, valjda, razumije samo po

sebi.GINA: No, da.JALMAR (žestoko): Ne mogu, valjda, pustiti da mi svakog

dana i sata srce puca i krvari.GINA: Neka ti bog oprosti što tako ružno misliš o meni.JALMAR: Dokaži mi —!GINA: Čini mi se da bi ti trebao dokazaiti.JALMAR: I pored takve prošlosti kakva je tvoja? Ima

izvjeisnih zahtjeva — osjećam potrebu da ih nazovem idealnim zahtjevima —

GINA: A djed? Sta će biti s tim jadnim čovjekom?JALMAR: Ja znam svoju diižnost. Starac će sa mnom. Ja ću u

grad da izvršim pripreme — hm. (Oklijevajući) Da li je neko našao moj šešir na stepenicama?

319

GINA: Nije. Zar si ga izgubio?JALMA'R: Bio mi je, naravno, na glavi kad sam noćas došao

kući; tu nema sumnje; ali jutros nisam mogao da ga nađem.

GINA: Isuse, gdje li si samo bio s onim skitnicama?JALMAR: Ah, ne ipitaj me za tako nebitne stvari. Zar misliš

da sam raspoložen da se sjećam pojedinosti?GI'NA: Samo da se nisi prehlaidio, Hkidale! (Ode u kuhinju.)JALMAR (govori sam sebi, poluglasno i ogorčeno, dok istresa

ladicu): Ti si budala, Reling! — Hulja si ti! — Ah, -kakav ništavan zavodnik! — Kad bih samo znao neukog da te ucmeka. (Stavlja na stranu stara pisma. Onda nade pocijepano pismo od juče, uzima ga, sastavlja dijelove. Brzo ga ostavlja, jer ulazi Gina.)

GENA (stavlja punu posudu kaje na sto): Evo, popij nešto toplo ako nemaš apetita. A evo i hljeiba sa bute-rom i malo salame.

JALMAR (krišom gleda kaju): Salame? Pod ovim krovom nikad više! Jest da posljednjih dvadeset i četiri .; sata nisam ništa okuisio, ali to je svejedno. — Moji crteži! Moja započeta sjećanja! A gdje mi je dnevnitk i moji važni papiri? (Otvara sobna vrata, ali ustukne natrag) Evo je opet!

GINA: Pa, dragi bože, mora dijete negdje biti.JALMAR: Izlazi!

(Ukloni se. Hedvig preplašeno ulazi u atelje.)JALMAR (s rukom na kvaki, Gini): Za vrijenae posljednjih

trenutaka ikoje provodim u svom prijašnjem domu, želim da budem pošteđen stranih osoba — (Odlazi u sohu.)

HEDVIG (pritrči majci, pita tiho i drhteći): Je li on to miisli mene?

GINA: Idi u kuhinju, Hedvig, ili ne, idi radije u svoju sobu. (Govori Jalmaru idući u sobu) Čekaj malo, Ekdale. Ne kopaj tako po komodi. Ja znam gdje su ti stvari.

HEOV'IG (trenutak stoji nepokretna od straha i zbunjenosti, grize usne da zadrži suze, a onda grčevito steže pesnice i kaže tiho): Divlja patka! (Ona se šunja do police, skida pištolj, otvori malo

tavanska vrata, provuće se unutra i povuče vrata.)(Jalmar i Gina započinju razgovor u dnevnoj sohi.)

JALMAR (dolazi sa starim tekama i papirima i stavlja ih na sto): Kako da sve stane u putnu torbu? Imam hiljade stvari da ponesem!

GINA (ide za njim sa putnom torbom): Pa onda ostavi sve to i uzmi samo košulju i neikoliko gaća.

JALMAR: Puh, to naporno spremanje —! (Skine kaput i baci ga na sofu.)

GINA: A kafa ti stoji tu i hladi se.JALMAR: Hm. — (Nehotice popije gutljaj a onda još jedan.)GINA (briše naslone stolica): Najteže će ti biti da nađeš ovako

veliki tavan za zečeve.JALMAR: Sta? Zar moram i zečeve vući sa sobom?GINA: Pa stari ne može biti bez zečeva, to znaš.JALMAR: Moraće se naviknuti. Ima i većih stvari u životu

kojih se j a moram odreći, nego što su njegovi zečevi.GINA (praši ormar): Hoću li ti i sviralu staviti u torbu?JALMAR: Ne. Sviralu neću. Ali daj mi pištolj.GINA: Pikstolu ćeš ponijeti?JALMAR: Da, moj nabijeni pištolj.GINA (traži ga): Nema ga. Mora da ga je stari odnio unutra.JALMAR: Zar je on na tavanu?GINA: Vjerovatno jeste.JALMAR: Hm, osamljeni starac. (On uzima komad hljeha s

buterom, jede i ispije kafu.)GINA: Da nismo iznajmili onu sobu, mogao si se sad ti tamo

useliti.JALMAR: Da ostanem pod i s t i m krovom sa —! Nikad!

Nikad više!

irr

320 21 — Drame 321

GINA: Ali mogao bi dan-dva ostati u dnevnoj sdbi! Tamobi bio sam. JALMAR: Napolje iz ovih zidova! GINA: No,

a kako bi bilo kod Relinga i Mol vika? JALMAR: Ne pominji mi ni imena tih ljudi! Izgubim

apetit, kad ih se samo sjetim. — Ah, ne, ja moramnapolje u oluju i vijavicu — moram da idem od kućedo kuće, da tražim krov nad glavom za svog oca i zasebe. GINA: Ali nemaš šešira, Ekdale! Izgubio si šešir.

JALMAR: O, te hulje i probisvijeti! Šešir se mora naći.(Uzima drugi komad hljeba s huterom,) Mora se naći.Jer, stvarno, nemam volje da rizikujem i svoj život.(Traži nešto na stolu.)

GINA: Sta to tražiš?JALMAR: Buter. , ,GINA: Evo, odmah ću.

(Ode u kuhinju.) JALMAR (viče za njom): Ah, nije potrebno, mogu ja da

jedem i suh hljeib —GINA (donosi sud sa huterom): Pogledaj, sasvim je svjež! (Ona mu sipa novu kafu. On sjeda na sofu, maže još hutera po hljebu, jede i pije šuteći.)JALMAR: Da li bih mogao, ali da me niko — pa ma ko to bio

— ne smeta, stanovati još dan-dva ovdje u sobi?GINA: Svakako da bi mogao, samo ako hoćeš.JALMAR: Jer ne vidim nikakve mogućnosti da sve te zečeve,

stvari, otpremim.GINA: I onda — moraš mu pravo kazati da nećeš više da živiš

s nama.JALMAR (odgurnu šoljicu): Ah, i to, daibome; sve ove

zapetljane odnose ću moraiti još jedanput da sažva-čem. — Moram razmisliti, prvo razmisliti. Ne mogu sav taj teret uzeti na sebe u jednom danu.

GINA: Ne, ne možeš. I to još po ovakvom groznom vremenu kakvo je napolju.

JALMAR (uzima Verleovo pismo): Vidim, ovaj papir se još ovuda povlači.

GINA: J a ga nisam ni dotakla.JALMAR: Mene se on i ne tiče —GINA: No, a ja, zaista, nemam namjeru da nešto profitiram —JALMAR: — ali ipak nije potrebno ni da se ovako cijepa;

— u ovoj zbrci oko moje selidbe mogao bi se lako —GINA: Ja ću već pripaziti, Ekdale.JALMAR: Darovno pismo pripada, u prvom redu, ocu. I

njegova je stvar hoće li ga ujpotrijebiti.GINA (uzdiše): Da, jadni, stari otac —JALMAR: Za svaJku sigurnost —. Gdje ću naći malo ljepila?GINA (ode do policej; Ovdije je kutija sa ljepilom.JALMAR: A četkica?GINA: Evo i četkice.

(Donosi mu oboje.)JALMAR (uzima makaze): Samo jedna pa^pirna traika na

poleđini — (Reže i lijepi) Daleko sam ja od toga da posegnem za tuđim vlasništvom — a najmanje za nečim što pripada siromašnom starcu. Da, ni za tim— ni za nečim drugim. — Tako. Neka za sada stojiovdje. A kad se osuši, ti ga ostavi. J a taj papir nećuda vidim svojim očima. Nikad više!(Gregers dolazi iz hodnika.)

GREGERS (malo začuđen): Sta, ti sjediš ovdje, Jalmaire?JALMAR (brzo ustane): Pao sam od iscrpljenosti.GREGERS: I doručkovao si, kako vidim.JALMAR: I tijelo ponekad traiži svoja prava.GREGERS: Pa, šta si odlučio?JALMAR: Za čovjeka kao što sam ja, postoji samo j e-d a n

put. Imam namjeru da pokupim svoje najpotrebnije stvari. Ali, razuanjećeš — za to treba vremena.

GINA (malo nestrpljivo): Onda — treba li da uredim sobu ili da ti spakujem tonbu?

322 21* 323

JALMAR (krišom pogleda prema Gregersu, Ijutito): Spa-;kurj — i uredi sobu.

GINA (uzima torbu): No, da. 0,nda ću, da'kle, ponijeti košulju i drugo ovamo. (Odlazi u dnevnu sohu i zatvori za sobom, vrata.)

GREGE'RS (poslije kraće pauze): Nikad nisam pomislio da će se to ovako zavnšiti. Zar stvarno osjećaš toliku potrebu da napustiš svoju kuću i ognjište?

JALMAR (nemirno hoda okolo): A šta ti misliš da treiba da radim? Ja nisam stvoren za to da budem nesretan, Gregerse. Oko mene sve mora biti lijepo, tiho i mirno.

GREGBRS: Ali to i može da bude! Samo pokušaj malo!Meni se čini da je baš sada čvrsta osnova za gradnju.Počni iz početka! I ne zaboravi da ti moraš da živišza svoj pronalazak. JALMAR: Ah, -ne govori mi o

pronalasku. Za to još imavremena. GRBGERS: Tako? JALMAR: Pa, dragi bože,

šta ja to treba da pronađemna ovome svijetu? Drugi su već ipronaišli većinustvari. To iz dana u dan postaje teže — GREGERS: Ali ti

si toliko rada uložio u to! JALMAR: Taj besposličar Reling, on me je na to naveo. GREGEiRS: Reling? JALMAR: Da, on mi je prvi ukazao na moj talenat da

napravim nelki značajan fotografski pronalazak. GREGERS: Aha, — dakle, Reling! JALMAR: Ah, tako sam u svom srcu bio sretan zfbog toga.

Ne toliko radi samog pronalaska — koliko zato štoje Hedvig u njega vjerovala — a vjerovala je svomsnagom svoje dječje duše. To jest, ja sam, budala, biouobrazio da je tako vjerovala!

GREGERS: Zar misliš da je moguće da je Hedvig bilaneiskrena prema tebi? JALMAR: Sad mislim da je sve na

svijetu moguće! H e d-V i g mi stoji na putu. Ona će zakloniti sunce u momživotu.

324

GRBGERS: Hedvig! Hedvig, kažeš? Kako bi ti ona mogla zakloniti sunce?

JALMAR (ne odgovara mu): Kako sam ja neopisivo volio to dijete! Kako sam neojpisivo bio sretan svaki put ikad dođem kući u svoju siromašnu sobu, a ona me dočeka sa svojim slatkim, malo žmirkavim očima. O, ja, lakovjerna budala! Volio sam je tako neizmjerno — i zamišljao i ispredao u svojoj ludosti, da i ona mene taiko neizmjerno voli.

GREGBRS: I sad misliš da je to bila ludost?JALMAR: Kako mogu znati? Iz Gine ne mogu ništa da

izvučem. A, osim toga, pa njoj nedostaje svaiki smisao za idealnu stranu stvari. Ali ja osjećam potrebu da se tebi povjerim, Gregerse. Ova strašna sumnja —! Možda me Hedvig nikad nije od sveg srca voljela!

GREGBRS: Za to ćeš, možda, ddbiti dokaz. (Osluškuje) Sta je to? Mislim da se čuje divlja patka.

JALMAR: Divlja patka gače. Otac je na tavanu.GRBGERS: Tako? (Šija od radosti) Kaižem ti da ćeš, po svoj

prilici dobiti dokaz da te jadna, neshvaćena Heidvig voli!JALMAR: Ah, kakav mi dokaz može dati? Ne smijem

prihvatiti nikaikva uvjeravanja s te strane.GREGBRS: U Hedvig sigurno nema ničeg lažnog.JALMAR: Ah, Gregerse, baš to nije tako sigurno. Ko zna šta

su Gina i ta gospođa Serbi ovdje brbljale i šaptale jedna drugoj na uho? A Hedvig, ona ima fini sluh. Možda ono dairovanje nije došlo tako neočekivano. Mislim da sam tako nešto i primijetio.

GREGERS: Kakav je to duh ušao u teibe!JALMAR: Meni su se otvorile oči. Pazi samo, vidjećeš,

darovanje je samo početak. Gospođa Serbi je uvijek imala ponešto za Hedvig. A sada je u njenoj moći da učini za dijete šta samo zamisli. Oni mi je mogu uzeti u svaikom trenutku — kad god im bude volja.

GREGERS: Hedvig te ni sada ni nikada neće napustiti.

325

JALMAR: Samo ne budi tako siguran. Ako se o n i pojave i mahnu joj punim rukama —? Ah, a ja sam je tako neizrecivo volio! Najveća bi mi sreća bila da 'je pažljivo uzmem za ruku i da je vadim kao dijete koje se boji mraka kroz veliki prazni prostor! — A sa'da osjećam mučnu stvarnost, — siromašni fotograf u tavanskoj sobici nije njoj nikad ništa značio. Ona se samo lukavo trudila da ostane s njim u dobrim odnosima, dok ne dođe drugo vrijeme.

GREGERS: To ti ni sam ne vjeruješ, Jalmare.JALMAR: To i jeste ono groizno, što ja ne znam šta treba da

vjerujem — što to nikad neću znati. Pa, zar i ti možeš ozbiljno sumnjati da će biti ovako kako ja 'kažem? Ho-ho-^ho! Ti previše gradiš na svom idealnom napretku, dragi moj Grogerse! Ako se oni pojave — oni sa punini rukama — i do viknu djetetu: naipusti ga — kod nas tebe čeka život —

GREGERS (brzo): Da, pa šta onda —?JALMAR: — i ako je ja onda uipitam: Hedviig, jesi li spremna

da napiustiš život Zbog mene? (Smije se podrugljivo) Da, nazdravlje, vidjećeš već kakav ću odgovor dobiti! (Čuje se pucanj na tavanu.)

GREGERS (viče od radosti): Jalmare!JALMAR: Tako. On još ide i u lov.

GINA (utrči): Jao, Jalmare, izgleda da stari sam tutnjitamo po tavanu. JALMAR: Odmah

ću pogledati —GREGERS (živahno): Trenutak! Znaš li šta je to biilo? JALMAR: Naravno da znam.GREGERS: Ne, ne znaš. Ali j a znam. To je bio dokaz. JALMAR: Kakav dokaz? GREGERS: To je bio jedan djetinji žrtveni čin. Ona je

nagovorila tvoga oca da ustrijeli divlju patku. JALMAR: Da ustrijeli divlju patku! GMA: Zamisli —! JALMAR: Zbog čega?

GREGERS: Htjela je tebi da žrtvuje ono najbolje što ona ima na svijetu; mislila je da bi onda opet morao da je voliš.

JALMAR (meko, tronuto): Ah, jadno dijete!GINA: Da, šta t a neće izmisliti!GREGERS: Htjela je samo da opet ima tvoji^^jubav, Jalmare;

mislila je da bez nje ne može živjeti.GINA (bori se sa suzama): Sad, eto, i sam vidiš, Ekdale.JALMAR: Gino, pa gdje je ona?GINA (jecajući): Jadno stvorenje — sigurno sjedi tamo u

kuhinji.JALMAR (ode tamo, gurne kuhinjska vrata i viče): Hed-vig —

dođi! Dođi ovamo kod mene. (Gleda okolo) Ne, nije ovdje.

GINA: Onda će biti u svojoj soibici.JALMAR (izvana): Ne, nije ni ovdjei fVrati se) Mora da je

izašla.GINA: Da, kaid ti nigdje u kući nisi htio da je vidiš.JALMAR: Ah, samo da brzo dođe kući — pa da joj sve lijepo

mogu kazati. — Sad će sve biti dobro, Gre-gerse. Jer, ja mislim, da sad možemo početi novi život.

GREGERS (tiho): Znao sam ja to — da će dijete sve popraviti. (Stari Ekdal se pojavi na vratima svoje sobe. On je

u punoj uniformi, zauzet je opasavanjem sablje.)JALMAR (začuđen): Oče! Zar si ti tu?!GINA: Oče, zar ste pucali u svojoj sobi?EKDAL (prilazi bliže): Tako, Jalmare! Ti, dakle, ideš sam u

lov?JALMAR (napeto): To, dakle, nisi ti pucao na tavanu?EKDAL: Ja pucao? Hm!GREGERS (dovikuje Jalmaru): Slušaj! To je ona sama

ustrijelila divlju patku!JALMAR: Sta to treba da znači?! (Jurne ka tavanskim

vratima, gurne ih, pogleda unutra i viče) Hedvig!GINA (trči na vrata): Isuse! Sta je to?JALMAR (ude unutra): Ona leži na zemlji!

326 327

GREGERS: Na zemlji?! (Ulazi za Jalmarom.)GINA (istovremeno): Hedvig! (Unutra) Ne, ne, ne!EKDAL: Ho-ho — i ona ide u lov?

(Jalmar, Gina i Gregers nose Hedvig u atelje. Onajoš čvrsto drži pištolj u ruci koja visi.)JALMAR (zbunjeno): Pištolj je opalio. Hedvig je pogodila

sebe. Zovite pomoć! — Pomoć!GINA (trči na hodnik i viče dolje): Reling! Reling! Gospodine

doktore Reling! Dođite što možete brže! {Jalmar i Gregers polažu Hedvig na sofu.)

EKDAL (tiho): Suma se sveti.JALMAR (kraj sofe, na koljenima): Sad će ona doći seibi. —

Sad će doći sebi — da, da, da —GINA (vratila se): Gdje se ranila? Ja nikako ne vi

dim (Reling ulazi žurno. Odmah za njim i Molvik, hez

kravate, otkopčanog kaputa.)RELING: Sta je to ovidje?GINA: Oni kažu da je Hedvig pucala u sebe.JALMAR: Hodi ovamo i pomozi!RELING: Pucala u sebe! (Gurne sto u stranu i pregleda je.)JALMAR (još uvijek na koljenima, gleda ga preplašeno): To

ne može biti opasno? Sta kažeš, Reling? Ona gotovo ništa ne krvari. Zar ne, to ne može biti ništa opasno?

RELING: Kako se to dogodilo?JALMAR: Ah, otkud ja znam —!GINA: Htjela je da ubije divlju patku.RELING: Divlju patku?JALMAR: Mora da je pištolj ojpalio.RELING: Hm. Tako.EKDAL: Suma se sveti. Ali ja je se ipaik ne bojim. (Ode

na tavan i zatvori vrata.)JALMAR: No, Reling, zašto ništa ne kažeš?RELING: Metak je pogodio u grudi! - ,JALMAR: Da, aU Hedvig će ipak doći seibi? . : RELING: Zar ne vidiš da više nije živa!

GINA (brižne u plač): O, dijete! Jadno dijete!JALMAR (skoči): Ali, ali ona mora živjeti! Ah, na koljenima

ću ti zahvaliti, Relinig, mora, bar samo jedan jedini trenutak, samo da joj kažem kako sam je beskrajno volio čitavo vrijeme.

RELING: U srce je pogođena. Unutrašnje krvarenje. Bila je na mjestu mrtva.

JALMAR: A ja, ja sam je otjerao kao životinju! I tako se sva uplašena uvukla na tavan i iz ljubavi prema meni otišla u smrt. (Jecajući) Ovo nikad neću moći ipapraviti! Nikad joj više neću moći da kažem —! (Steže pesnice i viče) O, ti, tamo gore —! — Ako ,te i m a! Zašto si mi ovo učinio!

GINA: Nemoj! Nemoj! Ne smiješ huliti tako groizno-. Nismo, valjda, imali prava da je zadržimo.

MOLVIK: Dijete nije mrtvo, ono spava.RELING: Koješta!JALMAR (šuti, ode do sofe i skrštenih ruku gleda Hedvig):

Kako leži, ukočena i mirna!RELING (pokuša da oslobodi pištolj): Kako ga drži, čvrsto,

čvrsto.GINA: Ne, nemojte, Reling, slomićete djetetu prste. Ostavite

joj taj pifestol.JALMAR: Da, neka ga ponese sa sobom.GINA: Ostavite joj ga. Ali dijete ne treba više tu da leži kao u

izlogu. Ona mora u svoju sobu, to je. Prihvati, Ekdale. (Gina i Jalmar uzimaju Hedvig između sebe.)

JALMAR Cdok je nose): Ah, Gino, zar možeš ovo izdržati? GINA: Moramo pomoći jedno drugom. Jer sada ona,mislim, pripada nama: tdbi pola, meni pola. MOLVIK (ispruža ruke i mrmlja): Hvaljen budi. Gospode; prašina ćeš postati; prašina ćeš postati — RELING (šapće): Jezik za zube, čovječe. Pa ti si pijan. (Gina i Jalmar iznose leš kroz kuhinjska vrata. Reling zatvara za njima. Molvik se izvuče u hodnik.) RELING (prilazi Gregersu): Neka mi niko ne priča priču da je pištolj sam opalio.

328 329

GREGERS (stoji užasnut u grčevitim, trzajima): Niko ne može znati kako se ovaij užas dogodio.

RELING: Naiboj joj je sagorio haljinu. Hedvig je pritisnula pištolj direktno na grudi i onda opalila.

GREGERS: Ona nije umrla uzalud. Jeste li vidjeli kako je bol oBloboidio nešto uzvišeno u njemu?

RELING: Većina nas postaje uzvišena kad stoji u žalosti pdkraj lesa. Ali šta mislite koliko će ta divota kod njega potrajati?

GREGERS: Zar ne bi trebala da traje i raste s njegovim životom?

RELING: Ni godina dana i mala Hedvig će za njega postati lijepa tema za deklamaciju i ništa drugo.

GREGERS: I to se uisuđujete reći o Jalmaru Ekdalu?RELING: Razgovaraćemo mi opet, kada se osuši prva trava na

njenom grobu. Onda ćete imati priliku da ga čujete kako pompezno govori »o djetetu koje je prerano otrgnuto od očevog srca«; vidjećete kako napreduje u dirljivosti i u samodivljenju, u sažaljenju za samim sobom. Pazite samo!

GREGERS: Ako v i imate pravo a j a nemam, onda život nije vrijedan življenja.

RELING: Ah, život bi ipak mogao biti lijep kad bi nas [pustili na miru ti famozni zanesenjaci, (koji nama siromašnim ljudima opsjedaju kuću sa svojim idealnim napretkom.

GREGERS (spuštenih očiju): Ako je tako, onda mogu biti sretan što j a bar imam svoju sudbinu.

RELING: S dopuštenjem — a šta je vaša sudbina?GREGERS (polazeći): Da budem trinaesti za stolom.RELING: Ah, đavo će znati.

330

BILJEŠKA O PilSOU

Henrik Ibsen, jedan od najznačajnijih evropskih dra-matičara druge polovine XIX stoljeća, rođen je 20. marta 1828. u Norveškoj, u Sfeienu, od oca Knuda Hendiksena Ibsena, trgovca, i majke Marije Kamelije Altenburg. iS'kien je u to vrijeme, kako je zapisao Franz Mehring, bio jedan od onih malih norveških gradova u kojima se miješao slani morski vazduh sa mirisom šuma i planina. »Varošica je bila čuveno bogomoljačko mjesto i, istovremeno, mikrokozam modernog trgovačkog prometa koji je ovtdje, na vanredno malom prostoru, već stvarao najoštrije socijalne kontraste«. Ibsenov otac bankrotira, osiromašuje i odaje se piću, a majka pada u neku vrstu mistične religioznosti, što sve ubrzo dovodi do razvoda i raspada porodice. Nakon očeve smrti (1844), u svojoj šesnaestoj godini, Ibsen preseljava u gradić Grimštad i postaje apotekarski pomoćnik. Mjesto od osam stotina stanovnika, malograđanska sredina, nezadovoljstvo poslom kojim se bavi, osnovna su rasipoloženja Ibsenove mladosti, koja će ostaviti snažan i neizbrisivi uticaj na budućeg dramskog autora. Mjesta kao što su Skien i Griimštad, sa njihovim zatvorenim filistarskim sredinama, poislužiće mu doonije kao inspiracija za mnoge njegove drame. Paralelno sa dosadnom i zaparloženom svakidašnjicom, mladi Ibsen pokazuje i umjetničke sklonosti, prvo za slikarstvo, a zatim za poeziju, dok prazninu života ispunjava intenzivnim čitanjem i učenjem.

Književni rad započinje stihovima. Godine 1848. upućuje »plamene pjesme pdbunjenim Mađarima i u dugačkom nizu soneta moli švedskog kralja da s oružjem u ruci

331

pomogne dansku braću protiv Nijemaca«. Inspirisan ma-đarskom bunom i revolucionarnim zbivanjima, piše i svoju prvu dramu Katilina, i štampa je 1850. pod pseudonimom. Kritika je dramu primila uglavnom nepovoljno. Iste godine, Ibsen napušta Grimštad i odlazi u Kristija-niju (današnje Oslo), s namjerom da studira medicinu. Međutim, godinu dana docnije (1851), postaje dramaturg i reditelj »Norveškog pozorišta« u Berganu, koje je imalo za cilj unapređivanje norveške nacionalne dramske i po-zorišne umjetnosti. U toku svog šestogodišnjeg boravka u Berganu (1851—1857), sa obavezom da svake godine na;piše jednu dramu, u neposrednom kontaktu sa scenom i glumcima, Ibsen postepeno stiče dragocjeno pozorišno islkuistvo. Istovremeno, odlascima u Kopenhagen i Darez-den, on upotpunjuje svoje literarno i pozorišno. obrazovanje, upoznaje se sa repertoarom evropskih pozorišta, naročito sa francuskim piscima (Sfcrib), čita Kirkegora i proučava Sekspira i Lesinga. U dramskom radu (Ivanjska noć, 1853, Gospoda Inger iz Estrota, 1854, Svečanost u Solhaugu, 1856, Olaf Ljiljenkras, 1857), Ibsen se još uvijek kreće »putevima danskog romanizma«, u želji da pjesnički i scenski ovaploti herojsku prošlost Norveške. Inspirisanje narodnim predanj ima i starim skandinavskim sagama i baijkama smatrao je kao preduslov i obavezu za stvaranje norveškog nacionalnog pozorišta. »Doći će vrijeme« — pisao je 1857. — »kada će se nacionalna poezija obratiti narodnim pjesmaima kao neiscrpnom zlatnom rudniku i kada će se junačke pjesme, vraćene svojoj prvobitnoj čisto ti i uzvišenoj umjetnosti, ponovno ukorijeniti i u narodnoij sredini.«

Godine 1857, nalkon vjeridbe i vjenčanja sa Suza-nom Torsen, Ibsen odlazi u Kristijaniju, gdje smjenjuje pjesnika i dramatičara Bjernstjerne-Bjernisona u norveškom Nacionalnom teatru, dok Bjernson prelazi u Bergan i postaje direktor pozorišta kojim je do tada rukovodio Ibsen. Promjena sredine, zajedno sa postepenim sazrijevanjem, doprinose još snažnijem razmahu Ibsenovog talenta. Sa dramama Junaci na Helgolandu (1858) i Pretendenti za prijestolje (1864), on postiže prve veće uis-

332

pjehe, pokazujući »mekušnijem pokoljenju sadašnjice, liicnosti pune grube veličine i snage iz norveške daleke prošlosti«.

Komedijom ljubavi (1862), koja je izazvala buru protesta i negodovanja, Ibsen prvi put naipušta herojsku prošlost i započinje slikanje neherojske savremenosti. U ovoj drami u stihovima, punoj ironije i satiričnih žaoka, on ismijava licemjenstvo i moralnu izopačenost građanskog društva u usponu. Paralelno sa brojnim otporima koji su se javili, sprečavajući prikazivanje Komedije ljubavi na sceni (ona će prvi put biti igrana tek nakon deset godina), dolazi i do značajnih promjena u Ibsenovom ličnom životu. Poput Bjernisona, koji je dobio neku vrstu pjesničke penzije, i Ibsen je 1B62. zatražio od države materijalnu pomoć, ali je odbijen. Odmah zatim, uslijedila je materijalna propast i bankrotstvo pozorišta u Kristi-janiji, i on se odjednom našao na ivici bijede i siromaštva. Razočaran i ogorčen, pomišlja čak i na saimoubistvo. Krajem 1863. ijpak uspijeva da dobije od države malu stipendiju koja mu omogućava odlazak u inostranstvo. Napušta Norvešku, kratko vrijeme boravi u Kopenhagenu, a zatim preko Berlina i Beča odlazi u Rim (1864), docnije prelazi u Njemačku, prvo u Dreaden (1868), pa u Minhen (1874), da bi se tek 1891. definitivno vratio u Norvešku.

Tokom gotovo tridesetgodišnjeg boravka izvan rodne zemlje, živeći u tuđini, »u gordoj samoći«, Ibsen piše svoja najznačajnija dramska djela, koja mu uskoro donose svjetsku slavu i priznanje. U Italiji nastaju njegove velike ranosimbolične drame Brand (1865) i Per Gint (1867), a u Njemačkoj dovršava dvodijelniu istorijsku tragediju Cesar i Galilejac (1871—1873). Sa komedijom Savez omladine (1869), Ibsen se ponovno vraća savreme-nim temama, naznačenim u Komediji ljubavi, slikajući na satirični način političku borbu raznih buržoaskih partija u jednom malom norveškom mjestu. Izlažući podsmijehu razne politikante i »političike« avantuiriste koji prikrivaju svoju pohlepu i koristoljublje licemjernim parolama 0 slobodi, slikajući samoljubive aristokrate i raz-

333

novrsne »nacionalne« špeloilante i »štrebere«, ova komedija je, prilikom prikazivanja u Kristijaniji, dočekana burnim protestima i negodovanjem jednog dijela puiblike, stvarajući Ibsenu nove neprijatelje u domovini, što je svakako i uticalo na njegovu odluku da se ne vraća u Norvešku. Komedija Savez omladine značajna je po tome što Ibsen napušta stih i zajpočinje sa praznom obradom dijaloga i sa »velikim majstorstvom donosi u živom i slo-bodnoim govoru obrte svakodnevnog jezika«.

Ihsen postepeno postaje poznat i izvan skandinavskih zemalja, naročito u Njema5koj, gdje se njegove drame prevode i prikaizuju (Pretendenti za prijestolje, Brand). Međutim, tek sa četiri drame iz takozvanog velikog realističkog perioda (Stupovi društva, 1877, Lutkina kuća, 1879, Sablasti, 1881, Neprijatelj naroda, 1882), u kojima se on javlja kao besko^rnipromasriii analitičar i kritičar savremenog građanskog društva, Ibsen postiže svjetsku slavu. Tako se, na primjer. Stupovi društva igraju u Berlinu 1878. goidine na pet pozornica istovremeno, dok se ostale drame nalaze na retpertoaru najvećih evroipskih i američkih pozorišta toga doba (London, Pariz, Minhen, Cikago, Moskva, Beograd, Zagreb, itd.). Ibsen, s jedne strane, u krugovima naprednih intelektualaca, naročito onih koji su bili vezani za naturalistički pokret (Zola, Antoan, Bram), stiče sve veću popularnost i uvažavanje, a, s druge, jedan dio filistarske građanske javnosti neprestano diže glasove protesta i gnjeva, aptojžujući ga za »nemoral« i »moralnu prljavštinu«. Preds'tave njegovih najnovijih drama, naročito Lutkine kuće i Sablasti, izazivaju, svuda gdje se prikazu,ju, žučne proteste javnosti, ogorčene polemike, pa čak i policijske zabrane.

iSa Divljom patkom (1884), Ibsen postepeno napušta, kaiko je to napisao Bernard Šo, »vulgarne ideale« i dru-štvenoHsocijalnu problematiku, napušta kritiku konven-cionaMog građanskog morala i zajpočinje istraživanje čovjeka kao »duhovnog bića«, unoseći u svoje drame sve više simbolističkih elemenata. U toku posljednjih trinaest godina, sve do bolesti, on piše sljedeće drame: Ros-mersholm (1886), Gospođa s mora (1888), Heda Gabler

334

(1890), Građevinar Solnes (1892), Mali Ejolf (1894), Jon Gahrijel Borkman (1897) i Kad se mi mrtvi probudimo (1899). Ovaj period, istovremeno, označava apsolutnu dominaciju Ibsena u evropskom, pa i šire, u svjetskom po-zorištu. On postaje jedan od najznačajnijih dramatičara posljednjih decenija XIX stoljeća, pisac čije svako novo djelo uzbuđuje i inspiriše njegove savremenike. Ibsenove drame režiraju i glume najveći umjetnici scene toga doba (Andre Antoan, Oto Bram, Linje-Po, Maks Rajnhart, Sta-nislavski, Dančenko, Gordon Kreg, Ludvig Kroneg, Ele-onora Duže, Agneza Sorma, Sandro Mojsi, Josif Kajnc, KaČalov, Višnjevski i drugi).

Sa dramoim Kad se mi mrtvi probudimo (1899), završava Ibsenov književni i dramski rad, a zajedno s njim, moglo bi se reći, završava i njegov život. Jer, sve ono što se desilo od prvog udarca paralize 1900. godine, koji mu je djelimično onesposobio desnu stranu tijela, pa do smrti (23. V 1906), i nije više bio istiinski život, već stalno pogoršavanje bolesti, novi udarci paralize, vezivanje za postelju, nepokretnost, gubljenje svijesti i teško, sporo, dugotrajno umiranje. Ono što je tih godina intenzivno živjelo i plamsalo, bilo je njegovo dramsko djelo.

335

BIBIJIOGRAfUA

D' Amico, Silvio: Povijest dramskog teatra, Zagreb, 1972, str. 332—341.

Džonston, Brajam: Truplo i teret (Hegelijaaoska prošlost u IbSenovom naturaliisti&kom. ciklusu), PoKorište, 1978, 3—4.

Finci, Eli: Jon Gabrijel Borkman, »Više i manje od života«. I, Beograd, 1955, str. 162—^168.

iFergason, Frenisiis: Suština požarišta, Beograd, 1970, str. 197—215.

Gligorić, Velibor: Henrik Ihsen, »Pozorišne kritike«, Beograd, 1953, str. 109—128.

Gvozd]ev, A. A.: Zapadnoevropsko pozorište, Sarajevo, 1953, str. 109—1.28.

Hristić, Jovan: Ihsenova dijalektika, Pozorište, 1978, 3—-4.

Jovanović, Slobodan: Ihsenov »Narodni neprijatelj« '^predgovor uz knjigu Narodni neprijatelj), Beograd, 1974, 5—16.

Kohan, P. S.: Istorija zapadnoevropske književnosti, III, Sarajevo, 1958, str. 54—106.

Kroče, Benedeto: Ihsen, »Književna kritika kao filo-zofija«, Beograd, 1969, str. 316—330.

Kostić, Predrag: Rani i realistički konnadi Henrika Ihsena, Pozorište, 1974, 1—2, str. 47—74.

Kaufmann, F. W.: Ihsenova koncepcija istine, Pozorište, 1978, 3—4.

Koht, Halvdan: Sekspir i Ihsen, Pozorište, 1978, 3—4.

Lukač, Đerđ: Istorija razvoja moderne drame, Beograd, 1978.

Le Roux Monique: Opis jedne scenografije za »Divlju patku«, Pozorište, 1978, 3—4.

Mehring, Franz: Prilozi istoriji književnosti, II, Beograd, 1955, str. 185—217.

Matković, Marjan: Henrik Ihsen (pogovor knjizi »Stupovi društva« i »Nora«), Zagreb, 1947, str. 413—433.

Martinović Juraj: »Kralj Betajnove« — ili Shake-speare, Ihsen, Krleža i Cankar, Pozorište, 1978, 3—4.

Plehainov, G. V.: Umetnost i književnost, II, Beograd, 1966, 341—393.

iSajko, Rosanda: Henrik Ihsen in prve drame Ivana Cankar a, Ljubljana, 1966.

Sinding, Terje: Sta činiti s Ihsenom? Pozorište, 1978, 3—4.

Šnajder, Slobodan: Mreža i štap (Uz Ibsenova »iPeer Gyinta«), Prolog, IX, 1977, 33—34, 113—115.

So, Bernard: Tehničke novine u Ihsenovim dramama, »Drama«, Beograd, 1975, str. 68—75.

Tennant, P. F.: Ihsen — čarohnjak pozornice, Pozorište, 1978, 3—4.

33622 — Drame

337

IBSlJNOVE DRAME NA SCENAMA JUGOSLOVENŽKIHPOZORISTA

Kronologija izvođenja (1878—1918)

1878. STUBOVI DRUŠTVA — Narodno pozorište, Beograd, preveo Aleksandar Jovičić (po njemačkoj verziji V. Langa), reditelj Miloš Cvetić (21. V). Iste godine održana je i svjetska premijera ove drame.

1888.LUTKINA KUCA — Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, preveo Nikola Kokotović, u glavnim ulogama: Josip Anić (Helmer), Sofija Borštnik (Nora), Ignjat Borštnik (Rank), Nina Vavra (Kristina), Nikola Milan (Krogstad) (19. IV).

1889.LUTKINA KUCA — Narodno pozorište, Beograd, preveo Milan Sević, reditelj Miloš Cvetić (28. I).

1891.STUBOVI DRUŠTVA — Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, preveo Slavoj Marik, u glavnim ulogama: Adam Mandrović (Bernik), Sofija Borštnik (Betika), Milica Mihačić (Bernikova), Marija Ru-žička Stroci (Heselova), Dragutin Frajderajh (Hil-mer), i dr. (28. XI).

1892.LUTKINA KUCA — Slovensko narodno gledališče, Ljubljana, preveo F. Gestrina, reditelj Ignjat Borštnik (27. III).

1894.LUTKINA KUCA — Srpsko narodno pozorište. Novi Sad, preveo Milan Sević, na gostovanju u Srem-skim Karlovcima (31. III).

1895.LUTKINA KUCA — Srpsko narodno pozorište, Novi Sad, na gostovanju u Kiikindi (21. II).

1896.LUTKINA KUCA — Srpsko narodno pozorište, Novi Sad (1. II). NARODNI NEPRIJATELJ — Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, preveo Janko Ibler, u naslovnoj ulozi Andrija Fijan (25. II). SABLASTI — Hrvatsko narodno kazalište Zagreb, preveo Milan Begović, u glavnim ulogama: Tonka Savić (Helena Alving), Ignjat Borštnik (Osvald), Dragutin Frajdenrajih (Manderes), Gavro Savić (Engstrand), Sofija Borštnik (Regina) (1. X).

1897.JON GABRIJEL BORKMAN — Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, preveo Nikola Andrić, u glavnim ulogama: Andrija Fijan (Borkman), Sofija Borštnik (Gunhilda), Marija Ružička Stroci (Ela) i dr. (5. VI). STUBOVI DRUŠTVA — Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb (9. XI).

1899. SABLASTI — Slovensko narodno gledališče, Ljubljana, preveo F. Goestel, režija R. Inemann (7. XI). LUTKINA KUCA — Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, preveo Nikola Kokotović (8. I).

1902.POHOD NA SEVER — Narodno pozorište, Beograd, preveo Pavle Mijatović, reditelj Milorad Gav-rilović (21. IX). JON GABRIJEL BORKMAN — Narodno pozorište, Beograd, preveo Doka Nikolić ,(23. XI).

1903.POHOD NA SJEVER (Junaci na Helgelandu) — Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, prevela Nina Vavra, reditelj Andrija Fijan (8. III). POHOD NA SEVER — Srpsko narodno pozorište, Novi Sad, preveo Pavle Mijatović. na gostovanju u Beloj Crkvi (13. V), Vršcu (3. VI) i Rumi (10. VHI).

1904.POHOD NA SEVER — Srpsko narodno pozorište. Novi Sad, na gostovanju u Sremskoj Mitrovici (26. II) i Somboru (13. XII). DIVLJA PATKA — Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, prevela Nina Vavra, reditelj Andrija Fijan, u glavnim ulogama: Gavro Savić (Verle), Ignjat Borštnik (Gregers), Dragutin Frajdenrajh (Ekdal), Andrija Fijan (Jalmar), Ema Souvan (Hedviga) i dr. (14. V). SABLASTI — Na-

338 32* 339

rodno pozor^te, Beograd, preveo Pavle Mijatović, reditelj Milorad Gavrilović (15. V).POHOD NA SEVER — Srpsko narodno pozorište, Novi Sad (13. IV).NARODNI NEPRIJATELJ — Slovensko narodno gledališče, Ljiibljana, preveo F. Goestl, reditelj F. Lier (30. I). HEDA GABLER — Hrvatsko narodno ikazalište, Zagreb, prevela Nina Vavra, reditelj Andrija Fijan, u glavnim ulogama: Josip Anić (Te-sman), Ema Boić (Heda), Andrija Fijan (Levborg), Ignjat Borštnik (Brak) i dr. (19. V). GOSiPOĐA S MORA — Narodno pozorište Beograd, preveo iStevan Pređić, reditelj Sava Todorović (13. VI). GOSPOĐA S MORA — Srpsko narodno pozorište. Novi Sad, na gostovanju u Kikindi (28. X). NARODNI NEPRIJATELJ — Srpsko narodno

pozorište, Novi Sad, na gostovanju u Vršcu (2. 1), Pančevu (6. III), Zemunu (1. V) i u Novom

Sadu (27. XI). NARODNI NEPRIJATELJ — Hrvatsko narodno kazalište, Osijek (10. X). NARODNI NE-PRIJATELJ — Narodno pozorište. Beograd, preveo Stevan Predić (10. XI). LUTKINA KUCA — Slovensko narodno gledališče, Ljuibljana, preveo F. Ge-strin, reditelj Leon Dragutinović (7. XII). SABLASTI — Pozorišno društvo Dragoš — Sarajevo, na gostovanju u Banjaluci i Sarajevu, reditelj Bogo-Ijub Rucović. SABLASTI — Putujuća družina Lju-bomira Micića, na gostovanju u Mostaru, reditelj Bosoboj Rucović.

SABLASTI — Narodno kazalište, Osijek (16. I). GOSPOĐA S MORA — Hrvatlsko narodno kazalište Zagreb, preveo Nikola Kokotović, reditelj Josip Bach, u glavnim ulogama: Borivoj Rašković (Van-gle), Marija Ružička Stroci (Elida), Ignjat Borštnik (Stranac) i dr. (19. III). 1909. LUTKINA KUCA — Slovensko narodno gledališče Trst, preveo F. Gestrin, reditelj A. Danilova (12. XII).

1910.SABLASTI — Hrvateko narodno kazalište, Zagreb, gostovanje Wande Siemaszowske kao Helene Al-ving. LUTKINA KUCA — Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, gostovanje Wande Siemaszowske i Irene Solske kao Nore. ROSMERSHOLM — Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, preveo Josip Pecka, reditelj Josip Bach, u glavnim ulogama: Andrija Fijan (Rosmer), Nina Vavra (Rebeka), Ignjat Borštnik (Krol), Dragutin Frajdenrajh (Brendel), Josip Papić (MortenBgard), Paula Gitoić (Helset) (19. III). STUBOVI DRUŠTVA — Slovensko narodno gledališče, Ljubljana, preveo F. Goestel, reditelj Hinko Nučić (6. XII). LUTKINA KUCA — Narodno kazalište, Osijek (6. XII).

1911.MALI EJOLF — Hrvatsko narodno kazalište, Za-igreb, preveo Nikola Polovina, reditelj Josip Bach, u glavnim ulogama: Borivoj Rašković (Alfred), Marija Ružička Stroci (Rita), Zlata Markovac (Asta), Milivoj Bartoarić (Borgheim), Paula Grabić (Stako-rovica) i dr. (22. III).

1912.SAVEZ OMLADINE — Slovensko narodno gledališče, Ljubljana, preveo F. Govekar, reditelj Hinko Nučić (10. II). KAD SE MI MRTVI PROBUDIMO — Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, preveo Ivo Vojnović, reditelj Josip Bach, u glavnim ulogama: Ignjat Borštnik (Rubek), Milica Mihačić (Maja), Josip Papić (Ulfheim), Marija Ružička Stroci (Jedna gospođa) i dr. (21. III). SABLASTI — Hrvatsko na-rodlio pokrajinsko kazalište na gostovanju u Sarajevu, preveo Milan Begović, u glavnim ulogama: Marija Ružička Stroci (Helena Alving), Ivo Raić Lonjski (Osvald), i dr. (26. X).

1913. GRADITELJ SOLNES — Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, preveo Milan Ogrizović, u glavnimulogama: Ignjat Borštnik (Solnes), Marija RužičikaStroci (Alina), Zlata Markovac (Hilda) i dr. (28. IV).

1915. HEDA GABLER — Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, reditelj Emil Nadvornik (10. XII).

340 341

1905.

1906.

1&07.

1908.

1917.GRADITELJ SOLNES — Hrvatsko narodno kazalište, Osijek (6. III). ZA PRIJESTOLJE — Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, preveo Milan Bog-danović, reditelj Josip Bach, u glavnim ulogama: Josip Papić (Hankon), Paula Grbić (Inge), Hinko Nučić (Jari), Marija Ružička Stroci /Ragnhilda), Zlata Markovac (Sigfrid), Ignjat Boretnik (Ivar), Dragutin Frajdenrajh (Nikolas) i dr. (20. III).

1918.DIVLJA PATKA — Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, reditelj Branko Gavella (8. III).

Ograničena na period od 1878. do 1918. godine, ova hronologija ima namjeru da pokaže interes našeg teatra za Ibsenove drame za vrijeme njegovog života i neposredno poslije njegove smrti. Potpuna hronologija zahtijevala bi i dalja istraživanja i znatno veći prostor.

SADRŽAJ

Lutkina kuća (Josip Lešić).............................................. 7

LUTKTNA KUCA......................................................... 27

Sablasti (Josip Lešić)....................................................... 113

SABLASTI..................................................................... 131

Divlja patka (Josip Lešić) ............................................. 205

DIVLJA PATKA............................................................ 227

Bilješka o piscu (J. L.).................................................... 331

Bibliografija (J. L.)........................................................ 336

Ibsenove drame na scenama jugoslovenski pozorišta 338

&n

Henrik Ibzen

D R A M E

(Lutkina kuća, Sablasti, Divlja patka)

IzdavačIRO »Veselin Masleša«, OO'UR Izdavačka djelatnost,

Sarajevo

Recenzent Josiip Lešić

Za izdavača Boro Vidović

iTehniički urednik Ahmed

Muhamedagić, graf. ing.

Korektor Kira Mertkulov

Štampa: NISRO »Oslobođenje«, Sarajevo

Za šta:mpariju Pero Skert, graf. ing.

Tiraž: 5.000 primjeraka