M E N O R AGlasilo Židovske općine Osijek

Broj 4, Osijek, prosinac 2008. / tevet 5768.

Izdavač: Židovska općina Osijek,Radićeva ulica 13, 31000 Osijek Tel/fax: 031 211 407E-mail :zidovska-opcina-osijek@inet.hr

Glavna i odgovorna urednica: Nada Valentić-Endt, prof.,

Menora, Glasilo Židovske općine Osijek

Urednički savjet: Nives Beissmann, prof. dr sc. Darko Fischer, Drago Kohn, Damir Lajoš, dipl.oecc. Tehnički urednik i priprema: prof. dr .sc. Darko Fischer, Lektor: Nada Valentić-Endt, prof.Za izdavača: Damir Lajoš, dipl. oecc.Tisak: Studio HS internet d.o.o., Osijek

3

Sadržaj

Riječ glavne urednice, Nada Valentić-Endt, prof. ..........................................................................................4Riječ predsjednika Židovske općine Osijek, Damir Lajoš, dipl oec. .............................................................4

BLAGDANISukot u kibucu En Hashovet, Tina Kohn-Di Castro, Izrael ...........................................................................6Sukot u Osijeku, Ljiljana Lepuša, Novi Sad ..................................................................................................6

IZ KULTUREKnjige u izlogu: Goldstein, Ivo: Hrvatska 1918.-2008, N.V.E. ....................................................................7Cindrić, Pavao, Lea Deutsch – zagrebačka Anne Frank, N.V.E. ...................................................................7Limmud Keshet, Subotica 21.-23. studeni 2008, Nada Valentić-Endt, prof. .................................................8Nastup članova naše plesne skupine u Koncertnoj dvorani„Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu, Nives Beissmann ........................................................................................8

O NAŠIM AKTIVNOSTIMADogađanja, Dragutin Kohn ............................................................................................................................9Druženje u Osijeku pred Sukot, Drago Auslender, Zagreb ..........................................................................10Dan židovske kulture, Darko Fischer, prof. dr. sc. .......................................................................................11Susret prijateljstva, Gordana Čer Krnjaić ....................................................................................................12

NEKA SJEĆANJA ŽIVEJedan život – jedna tužna priča, Nada Valentić-Endt, prof. .........................................................................12

IZ IZRAELAPinat Lituf, Tina Kohn-Di Castro, Izrael .....................................................................................................13

S NAŠIH PUTOVANJAMoje ljetovanje: Teodora Todorčić-Vekić ....................................................................................................13Izlet u Sarajevo, Miro Bajtl ..........................................................................................................................14Subotica – Berbeni dani, Gordana Čer-Krnjaić ...........................................................................................15Tko želi biti vođa puta, Romana Pavlov ......................................................................................................15EUAS Conference, Zagreb 11-12 october 2008., Jolan Strapač rođ. Schapringer .....................................16

ZANIMLJIVE OSOBEU posjeti kod gospođe Korski, Darko Fischer, prof. dr. sc. .........................................................................17

VEDRE STRANICEAnagrami ......................................................................................................................................................20Iz Židovske kuhinje,Gordana Čer - Krnjaić .................................................................................................21Šale o Židovima ...........................................................................................................................................22

ZAHVALE I ČESTITKEZahvale .........................................................................................................................................................22Čestitke ........................................................................................................................................................22

Slika na naslovnoj stranici: Susret za Sukot u Tikvešu

4

Ova 2008. godina bliži se svome kraju. Po mnogo čemu bila je ona posebna, već i zato što su u njoj obilježavane obljetnice nekih sudbonosnih događaja, kako za pojedince, tako i za cijele narode.Tako je diljem Europe obilježena 60-ta obljetnica pobjede nad nacizmom i okončanje Drugog svjetskog rata, te kapitulacija

Njemačke. Ove 2008.godine obilježena je i 70-ta godina od Kristalne noći koja je trasirala put prema Holokaustu i konačnom uništenju Židova. Odjek Kristalne noći tada u Hrvatskoj i Jugoslaviji nije bio velik. I dok se većina tiska suzdržano zgražala nad tim činom, pronacistički je tisak pisao kako je konačno počeo obračun sa Židovima i da je to potrebno jer se konačno počelo rješavati židovsko pitanje.

Teza da će svaki Židov, iako ništa loše nije učinio, iako u svojoj suštini pozitivna ličnost, biti štetan jer ga njegove rasne kvalitete tjeraju na štetočinstvo, otjerala je u smrt 6 milijuna ljudi – od običnog puka do onih koji su velikom afirmacijom židovstva i njegova ugrađivanja u društvo od Einsteina, Mahlera, Brechta, Freuda i mnogo, mnogo drugih Židova toga doba u Njemačkoj i Austriji, dali obol u svim granama tadašnjeg , ali i današnjeg društva.

Tako se jedna noć u mjesecu studenom prije 70 godina, kako kaže Slavko Goldstein, “poput oštrice sječiva zarila u tkivo civilizacijskih odnosa, narušivši svojom brutalnošću poredak među ljudima i svjetovima desetljećima unaprijed,

Štovani čitatelji,

predodredivši sudbinu čovječanstva tako neumoljivo da mu je i dan-danas na savjesti golema mrlja zbog progona i uništenja cijelog jednog naroda. Kristalna noć, Kristalnacht ili Night of Broken Glass zauvijek se duboko urezala u svijest i savijest cijeloga ljudskog poretka.”

U 2008. godini i država Izrael slavi i obilježava 60-tu godinu od proglašenja nezavisnosti. Teodor Herzl, vizionar osnivanja moderne države židovskog naroda na tlu njihove povijesne domovine rekao je:”Ako nešto želiš, to više nije san.” Ovaj poznati citat postao je moto države Izrael koja je unatoč teškim okolnostima uz pomoć UN 1948.godine odlučila proglasiti nezavisnost. Tijekom proteklih 60 godina Izrael je od vrlo siromašne zemlje koja je brojila oko 700 tisuća stanovnika, postao jedna od 30 najbogatijih zemalja na planeti u kojoj živi 7,3 milijuna ljudi. Od izvoznika naranči Izrael je prerastao u svjetsku visokotehnološku silu koja zaostaje jedino za Silicijskom dolinom SAD-a .

I naša Židovska općina Osijek doprinijela je obilježavanju navedenih jubileja raznim aktivnostima. Jedna od njih bila je i pokretanje ovog našeg glasila “Menora”.

Neki od naših tekstova u Menori su ponekad i tužna refleksija spomenutih događaja, ali prilozi naše Nedjeljne škole, Ženske sekcije, opisi naših druženja i putovanja, te šale na svoj račun, neka 2008. godinu privedu kraju u vedrijem tonu.

Shalom

Vaša Nada Valentić-Endt, glavna urednica

Jesen je vrijeme praznika i putovanja. Vrijeme je slavlja i gostiju. Vrijeme je starih prijatelja i novih druženja. Sukkot i Hannukah, Sarajevo i Subotica. Ali ovo je vrijeme pogodno, ne samo za radovanja, nego i za promišljanja. I premda

Židovstvo

je Jom Kipur već prošao, želio bih pozvati sve članove na promišljanje o budućnosti naše općine. Povrat imovine ide odlično, družimo se više nego prije, a gostiju nam dolazi sve više i više. Ali odraz židovske općine ne bi smio biti u tome koliko imovine ima, koliko putovanja organizira i koliko gostiju može ugostiti. Nekako se čini da, kao Općina, što smo bogatiji materijalno, postajemo siromašniji duhom. Broj pridruženih članova ne-Židova raste više, nego broj

5

Židova u Općini, službu za Šabat nismo imali već dugo, predavanja su posjećena višestruko slabije od proslava, a i vjerski dio tih istih praznika pretvara se u formalnost usprkos svesrdnom trudu našeg prijatelja Tomija Harlbrora. Smatram da je baš sada, kada nam dobro ide, ujedno i vrijeme da se podsjetimo tko smo i što smo. U našoj Općini, kao uostalom i u drugim općinama pojavljuju se i oni tradicionalno-vjerski glasovi koji traže košer židovstvo, ali i oni sekularno-liberalni koji nas doživljavaju kao nacionalno-kulturnu, ali ne i vjersku zajednicu. Iskoristit ću ovaj tekst da se obratim jednima i drugima.

Obraćajući se onoj grupi glasova sa sekularno- liberalnim stajalištima, moram se prvo pozvati na registraciju židovskih općina u Hrvatskoj. Židovska općina Osijek, kao uostalom i sve židovske općine, registrirana je kao vjerska zajednica i iz tog statusa povlači sva prava koja joj u Hrvatskoj pripadaju. Vjerska zajednica ne može se preregistrirati u udrugu ili kulturno društvo. Kada bi se i osnovala udruga hrvatsko – židovskog prijateljstva po uzoru na neke druge manjinske grupe, umjesto sadašnje općine, to bi imalo nekoliko posljedica. Vlasništvo nad imovinom ŽOO je stekla dokazivanjem da je jedini pravni nasljednik Židovske bogoštovne općine u Osijeku koja je bila vjerska zajednica. Financijske i druge povlastice koje koristi ŽOO od Republike Hrvatske, ali i svjetske židovske zajednice također su posljedica njezina statusa. I premda postoje i drugi izvori financiranja takovih zajednica, u slučaju takve preregistracije život Općine ne bi više bio niti približno isti i sigurno ne tako bogat. Ovdje ću još samo istaknuti da je Židovska općina Osijek kroz svu svoju povijest bila vjerska zajednica, ona je to sada, a moj je osobni stav da ona to mora ostati i u budućnosti, a naš rad uvijek mora obilježiti naša težnja za očuvanjem vjerskog života općine.

No, naš mač oštar je s obje strane. Moram se ovdje obratiti i onoj drugoj strani. Vjerski život općine više od svega obilježava činjenica da ŽOO nema vlastitog rabina. Obratimo li se nekoj ortodoksnoj zajednici prvo pitanje će biti imamo li minjan. A minjan nije samo postojanje deset muških košer Židova na popisu članova i oni će reći da nismo prava vjerska židovska općina i evo nas na istom.

Kaos holokausta uzrokovao je da su neki od naših starijih članova odgajani kao kršćani u kršćanskim obiteljima. Možemo li se odreći tih članova zbog njihove zahvalnosti prema svojim spasiteljima? U popisu stanovništva koji je

još bio obilježen Domovinskim ratom i snažnim hrvatskim nacionalnim osjećajima brojni su se članovi zbog straha od gubitka zaposlenja izjašnjavali kao Hrvati i katolici. Možemo li se odreći njih jer su na prvo mjesto stavili brigu za vlastitu obitelj i kruh na stolu? Svi mladi roditelji znaju da je odustajanje od vjeronauka u školi za njihovo dijete značilo izolaciju i šikaniranje od strane druge djece. Možemo li se odreći njih koji pokušavaju svoju djecu zaštiti u ovom društvu koje ih već dovoljno i bez toga ugrožava? I na kraju možemo li se odreći te djece? A tko će ostati?

Završit ću jednom kratkom pričicom koju mi je ispričala moja baka koju su mnogi od vas poznavali. Naime, po njenoj volji, član općine službeno postajem tek nakon punoljetnosti premda sam i kao mali dolazio na sve proslave i to na način da je na njeno insistiranje ona plaćala moju članarinu. Holokaust ju je naučio da se ne može preko djece boriti za ideale, ali joj je ipak bilo malo krivo što me lišava jednog dijela mog naslijeđa. Kada sam upitao o tome, ispričala mi je sudbinu svoje školske kolegice iz židovske škole u čijim prostorima smo i danas. Obitelj njene prijateljice bila je liberalna, a njezin je dečko, a kasnije i muž, bio veliki vjernik i katolik. Prvo iz poštovanja prema njemu, a kasnije i iz vlastitog uvjerenja i ona je prešla na katoličku vjeru. Oko vrata je nosila malu figuricu Gospe i prestala je dolaziti u općinu, a ubrzo se iz nje i isključila. Svejedno su došli po nju. Nju i njenu djecu deportirali su u logor, a njenog su muža strijeljali. Sa dvoje djece je završila u Đakovačkom logoru. Kako nije više bila član Općine, a djecu nije niti učlanjivala, postali su samo tri bezimene žrtve u neoznačenim grobovima. Židovska općina Osijek ne čuva uspomenu na ime njene obitelji i sve što je ostalo je ova priča koju pamtim samo ja. Da je ostala članom, možda bi Općina znala za nju, možda bi spasila barem jedno njeno dijete jer danas znamo da su nam upravo vjerska komponenta i solidarnost članova omogućili da preživimo to strašno razdoblje i otkud nam pravo da se toga danas odričemo? S druge strane, kada naši neprijatelji nisu izbirljivi odakle nam pravo da mi budemo?

Do slijedećeg broja

Predsjednik ŽOODamir Lajoš

6

BLAGDANI

Sukot u kibucu En Hashofet

Poslednjih godina često se družimo s dragim prijateljima iz Osijeka bilo da oni dolaze na naša druženja u Novi Sad, Beograd, Zrenjanin, Suboticu ili da mi idemo k njima.

Novosađani su ove godine drugi put bili gosti Osječana za Sukot. Pošto su kružile priče o veoma lepom provodu prošle godine, autobus je za čas bio napunjen. Stigli smo u Osijek pred Židovsku Općinu u centru grada. Tu su nas dočekali domaćini, a svaki autobus je dobio profesionalnog vodiča koji nas je proveo kroz veći deo Osijeka. Krenuli smo od samog trga u centru i čuli bezbroj podataka o

starim interesantnim građevinama: od Kapucinske crkve, biblioteke do prelepih starih parkova kojima je Osijek bogat. Stigli smo do Tvrđe u kojoj se nalazi niz zanimljivih starih građevina , a posebno je zanimljiva bila priča o spomeniku kugi. Na prostranom trgu bili su kafići gde smo predahnuli uživajući u jesenjem suncu. Autobusi su nas već čekali pa smo krenuli za Tikveš, nekada Titovo lovište, a pre toga posed jednog od Habsburgovaca. Pred restoranom na poljani bila je sagrađena suka. Održana je molitva, rečeno je nekoliko reči o prazniku, a osječka omladina, njihov folklorni ansambl, odigrao nam je splet izraelskih plesova. Prošle godine smo bili samo u sali restorana, a ove je napolju postavljen prilično veliki šator i sve je bilo puno. Ručak, ukusni kolači ženske sekcije, razgovor, pesma. Pored Osječana tu su bili Beograđani, Subotičani, Zrenjaninci, Somborci. Bilo je to divno druženje starih i novih prijatelja. Za tili čas je došao trenutak rastanka i obećanja” Vidimo se na sledećem susretu.”

Ljiljana Lepuša, Novi Sad

Svake godine se u kibucu za Sukot gradi suka na različitim mjestima. Jedne godine se gradila blizu zajedničkog restorana, jednom je svako susjedstvo bilo zaduženo za gradnju suka, a ove godine se zajedničkim snagama suka gradila u kibuckom pubu ili, bolje rečeno, u disku. Djeca su pravila raznobojne ukrase, a odrasli ,uglavnom očevi, gradili su suku. Sukot se proslavio skromnom priredbom na kojoj su nastupali talenti kibuca mali i veliki.

Svaki vrtić gradi posebno svoju suku. Tu učestvuju i

roditelji, tako da smo mi imali posla u dva, jednom kod Shire -njen se vrtić zove Gan Ofer-/Mladi jelen/, a drugi put kod Ziva koji ide u Rimon/Šipak/. Djeca su čitav dan sjedila u suki, jela, igrala se. Iako se suka gradi svake godine, djeca uvijek uživaju i s ponosom i osmjehom pričaju o svojoj suki. Na kraju lijep pozdrav svima u Žo Osijek od nas kibucana .

Tina Kohn-Di Castro,Izrael

Sukot u Osijeku

7

Cindrić, Pavao, Lea Deutsch – zagrebačka Anne Frank Profil International, 12/2008. 188 str. meki uvez

Bila je “glumačko čudo od djeteta” – Lea Deutsch. Ova je knjiga biografija slavne male glumice koja je prvi puta nastupila 1932. godine s pet godina, a zadnji puta 1941. g. 20 dana prije proglašenja NDH.

Rođena u uglednoj židovskoj obitelji. Od malena pokazuje talent za glumu, ples i glazbu i smatrana je u Zagrebu glumačkim čudom od djeteta. Glumila je, pjevala i plesala u prepunim kazališnim kućama. U deset godina svog nastupanja odigrala je 17 uloga, a bila je vrlo popularna. Zbog nje se išlo u kazalište, o njoj su pisale sve zagrebačke novine, a nastupala je i na radiju. No, nažalost, nije preživjela rat. Odmah nakon uspostave

ustaške države, Lea je bila izbačena iz kazališta i škole. Ni pokušaj prebacivanja u Palestinu, ni intervencije kolega iz kazališta nisu pomogle. Otac ju je dao prekrstiti, ali ipak je 1943. s majkom i bratom deportirana u Auschwitz. Za šestodnevnog puta u stočnom vagonu vlaka bez vode i hrane od njih 75 – ero, 25 – ero nije preživjelo put – među njima je bila i Lea.

U trenutku smrti bila je stara kao Anna Frank, a i njena je smrt, kao i Anne Frank, ostala simbol tragedije židovskog naroda.

Autor Pavao Cindrić (Sl. Brod 1920. – Zagreb 1998.) Bio je lektor u Drami HNK – Zagreb, voditelj Arhiva, književnik i publicist. Bio je član Hrvatskog društva književnika.

N.V.E.

Goldstein, Ivo: Hrvatska 1918.-2008. Novi Liber, Europapress holding 11/2008. , VIII , 944 str., tvrdi uvez

Djelo Hrvatska 1918.-2008. povjesničara Ive Goldsteina

cjelovita je hrvatska povijest 20. stoljeća.Na 944 stranice u 91 poglavlju autor upoznaje javnost s devedeset burnih godina, ali i novije razdoblje u kome su opisani i neki događaji koji do danas nisu bili temeljito razrađeni kao npr. raspad i slom NDH te Bleiburg i Križni put.

Tako autor posebnu pozornost posvećuje opisu povlačenja snaga NDH i civila kroz Sloveniju i Austriju prema angloameričkim vojnim postrojbama. Pred snagama Jugoslavenske armije bježale su snage NDH i pridruženi civili, no, kod Bleiburga i drugdje uslijedilo je zarobljavanje oko 150 000 ljudi. U svome opisu povlačenja, osim poznatih činjenica, autor obuhvaća i mnoge segmente kao što su brojno stanje, borbe, pregovore, te krvavo finale višegodišnjeg rata na jugoslavenskom teritoriju. Postavlja i pitanje da li se mogla izbjeći egzekucija oružanih snaga NDH i njima pridruženih civila i “križni put” od Slovenije pa do Makedonije. Ali to se nije izbjeglo zbog kaosa koji je vladao u svibnju 1945. g. i potpune dezorganizacije, te neprohodnosti prometnica koje je zakrčio Wermacht.

Ivo Goldstein je u svojoj knjizi iznio još jednu poznatu historiografsku činjenicu da je slom NDH u završnici Drugog svjetskog rata bio neizbježan, unatoč pokušaju njegova vrha da spasi državu koja je bila stvorena i održavana pod nacifašističkim pokroviteljstvom.

KULTURA

Knjige u izlogu

Knjiga Ive Goldsteina će svakako izazvati pozornost, ne samo struke, već i šire javnosti jer obuhaća povijest 20. stoljeća koje je obilježeno ratovima, totalitarnim režimima i nastankom nove države.

I 63 godine po završetku Drugog svjetskog rata “lome se koplja” o temama kao što su krvava ratna razdoblja 1941. – 1945. i ulozi Hrvatske u socijalističkoj Jugoslaviji, Domovinskom ratu i stvaranju današnje hrvatske domovine. Pojmovi : partizani, ustaše, genocid, Jasenovac, Bleiburg, konncentracijski logori, Križni putovi, ratni zločini, Goli otok, jednoumlje – još uvijek su česte teme u medijima i svakodnevnim diskusijama.

Povjesničar Ivo Goldstein dao je ovom opsežnom knjigom još jedan prilog za polemike na raznim društvenim razinama.

Recenzent knjige prof. dr. Ivo Banac smatra da je to “izuzetno vrijedno djelo koje donosi detaljnu obradu i tumačenje glavnih političkih, društvenih, gospodarskih i kulturoloških tema hrvatske povijesti u 20. stoljeću. 944 stranice ove knjige pružaju obilje ilustrativne građe u koloru s iscrpnom bibliografijom i kompletnim znanstvenim pristupom.

N. V. E

8

Nastup članova naše plesne skupine u Koncertnoj dvorani„Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu

Limmud Keshet, Subotica21.-23. studeni 2008.

The American Jewish Joint Distribution Committee Limmud UK i Savez Jevrejskih Opština Srbije u suradnji s Jevrejskom opštinom Subotice organizirali su i pozvali sve zainteresirane članove židovskih i jevrejskih općina na Drugu Limmud Keshet konferenciju. Organizatori ju nazivaju i Jevrejski kaleidoskop – festival uma i duhovnosti.

Limmud je jedna od edukativnih organizacija britanske židovske zajednice i održava se jedanput godišnje. Namijenjena je svim generacijama, onima koji se bave obrazovnim i kulturnim radom, kao i onima koji žele znati više ili čuti nešto novo u izučavanju židovske kulture. Obiluje temama iz oblasti judaizma, kulture, povijesti, politike.

Program je predvidio predavanja eminentnih predavača kao Mirjam Rajner, Ivica Čerešnješa, Željka Heimera, Sonje Elazar, Tatjane Cvejin i drugih. Sudionicima se, između ostalih, obratio i Njegova Ekselencija g. Artur Kohl, ambasador Izraela u Srbiji. Organizirane su mnoge radionice kao za djecu i obitelji te plesne i kreativne radionice.

Najposjećeniji i najatraktivniji, svakako, su bili nastupi plesnih skupina iz Zagreba i Osijeka, Beograda i Novog Sada. Zagrebačka plesna skupina “Or Ha Šemeš” pod koreografskim vodstvom Nede Wiesler s članovima osječke plesne skupine “Haverim Šel Izrael” – Nives Beissmann, Maja Šimić, Tena Uglik i Tomislav Štern, izvela je atraktivnu plesnu točku koja je, kao i nastup Novosađana i Beograđana nagrađena velikim pljeskom.

Iz bogatog programa izdvojila bih i izložbu Sarajevska hagada kao inspiracija Mirjane Lehner i Marka Dragića – Slike i kompjutorska grafika.

Ovogodišnjem Limmudu u Subotici prisustvovalo je oko tristo gostiju i sudionika iz inozemstva i s područja bivše Jugoslavije. Konferenciju su, skoro u potpunosti, organizirali volonteri svih godišta iz raznih židovskih općina.

Najveći uspjeh Limmuda svakako je druženje s poznatima i upoznavanje novih prijatelja.

Nada Valentić - Endt

U nedjelju 9.11.2008. održana je 11. manifestacija Kulturno stvaralaštvo nacionalnih manjina. Manifestacija se tradicionalno održava u Zagrebu, u Koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“ pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske. Organizator je Savjet za nacionalne manjine čiji je predsjednik gospodin Aleksandar Tolnauer.

Ove je godine 17 nacionalnih manjina Republike Hrvatske prikazalo svoj rad na području glazbe i plesa. Folklorne skupine i glazbeni ansambli izmjenjivali su se na pozornici i svatko od njih je bio po nečemu poseban, predstavljajući na taj način svoju kulturu i običaje. Pred prepunom dvoranom ove je godine nastupilo oko 450 izvođača.

9

O NAŠIM AKTIVNOSTIMA

Događanja

30.-31. svibnja u Hodmezővásárhelyu u Mađarskoj održana je druga međunarodna konferencija malih židovskih i jevrejskih općina. Sudjelovali su predstavnici iz: Makedonije, Kosova, Bosne, Hrvatske, Srbije, Rumunije i domaćina Mađarske. Ispred Židovske općine Osijek prisustvovao je tajnik Dragutin

Kohn.1. lipnja, kao i svake godine, održana je tradicionalna

komemoracija na groblju u Đakovu. Prisustvovali su gosti iz Sarajeva, Beograda, Zagreba, Novoga Sada i manjih zajednica iz inozemstva i domaćina iz Osijeka. Po prvi puta uz našega rabina Moše Prelevića prisustvovao i rabin

iz Beograda Isak Asiel. Položen je vijenac na spomen -ploču na mjestu bivšeg logora kojeg su položile preživjele članice. Nakon toga bio je zajednički ručak uz druženje u Đakovu.

8. lipnja u našim prostorijama održan je praznik Šauvot uz program Nedjeljne škole.

20.-22. lipnja bio je sastanak ženskih organizacija s prostora bivših jugoslavenskih republika u Subotici na kojem su bile naše članice Pinto Klara i Kiridžija Mira.

29. lipnja naši članovi sudjeluju na Makabijadi u Zrenjaninu.

7. rujna bili su Dani židovskoga naslijeđa. Ovogodišnja tema -Židovska glazba.

Kao gosti programa nastupili su Ljiljana i Velimir Čokljat članovi HNK Osijek, kao i gosti iz Belišća Silvija Kifer, Valentina Gyerek i Zvonimir Iveković.

Židovsku manjinu predstavljali su plesači grupe „Or Ha Šemeš“ iz Zagreba i osječke grupe „Haverim Šel Izrael“. Zajednička suradnja dviju grupa traje već 10 godina, točnije od osnutka obiju grupa. Tema nastupa ovoga je puta bila biblijska, što je i prije često bio slučaj. Koreografkinja Neda Wiesler na taj način nastoji među pripadnicima židovske zajednice razvijati vrijednosti izvorne tradicije, vjere i kulture.

Iz najave ovog plesnog nastupa bih izdvojila: „Gospodin zapovijedi Mojsiju da pošalje plemenske glavare, njih dvanaestoricu, u izviđanje kanaanske zemlje koju daje Izraelcima. Bijaše to zemlja meda, mlijeka i bogatih plodova. Kad se vratiše, izvijestiše o tome Mojsija, ali kazaše i kako je jak narod koji ondje živi, gradovi su utvrđeni i veliki, ljudi su krupna stasa, a ima i divova. To uplaši narod izraelski. Jedino Jošua i Kaleb, koji bijahu među onima što su izviđali zemlju, razderaše svoju odjeću

i zatim rekoše svoj zajednici izraelskoj: Nemojte se buniti protiv Boga. Ne bojte se naroda one zemlje: tà on je zalogaj za nas. Oni su bez zaštite, a s nama je Gospodin.” To je okosnica biblijske priče koju su na spomenutoj manifestaciji dočarale plesne skupine “Or Ha Hemeš” i “Haverim Šel Izrael”. Nadam se da će vam fotografije barem otprilike prikazati ugođaj.

Kada su se predstavile sve nacionalne manjine, svi učesnici su došli na pozornicu i zajedno otpjevali Himnu Europe.

Ne moram napominjati koliki značaj imaju ovakvi događaji za cjelokupnu Hrvatsku, za hrvatski narod i za sve nacionalne manjine koje žive unutar naše domovine.

Nives Beissmann

10

Nastupila je i naša plesna grupa “Haverim šel Izrael” sa svojom voditeljicom Nives Beissmann .

21. rujna odazvali smo se pozivu iz jevrejske općine Subotice i otišli na Berbenske dane na Palić. Poslije je bio zajednički ručak za sve goste na “Majkinom salašu”.

11.-12. listopad a održana je Evropska konferencija preživjelih Holokaust-u Zagrebu. Naši predstavnici su bili Fischer Darko, Pinto Klara i Strapač Jolan

19. listopada bio je naš tradicionalni susret svih

prijateljskih općina za praznik Sukot održan u Tikvešu uz nastup naše djece i Saše Kabilja koji nas je zabavljao sviranjem na gitari i pjevanjem. Gosti su uživali u tradicionalno dobrom fiš-paprikašu i ukusnim kolačima naših članica.

21.-23. studenog naši članovi prisustvuju na Limud Kešetu u Subotici.

Dragutin Kohn

Bio je lijep sunčan jesenji dan 19.10.2008. kada je tridesetak članova ŽO Zagreb pošlo za Osijek na poziv tamošnje ŽO.

Već godinama ta mala zajednica pred Sukot organizira druženje na koje bivaju pozvane sve ŽO bivše Jugoslavije.Većina nas bila je u Osijeku i u travnju ove godine kada su Osječani organizirali ovakvo druženje pred Pesah. Znali smo da nas očekuju gostoljubivi domaćini i da ćemo i ovog puta uživati u susretima s brojnim prijateljima iz bivše države.

Putovanje do Osijeka proteklo je u ugodnom raspoloženju uz “kafe-pauzu” i okrepu, budući da putovanje autobusom traje oko 4 sata.

Sastanak u Osijeku bio je pred općinom gdje su nas dočekali naši domaćini na čelu s predsjednikom gosp.Lajošem i tajnikom gosp. Kohnom. Odmah smo krenuli u pratnji turističkog vodiča u obilazak grada. Obzirom na ograničeno vrijeme razgledali smo samo Tvrđu koja je nekada čuvala grad od prodora Turaka. Danas je Tvrđa u fazi restauracije i predstavlja glavnu atrakciju za posjetioce Osijeka.

Nakon obilaska Tvrđe, krenuli smo prema Tikvešu koji je bio nekadašnje lovište Josipa Broza Tita, a danas se nalazi u sastavu Kopačkog rita te je dostupno svim posjetiocima.

Kada smo stigli na naše odredište, zatekli smo brojne goste – članove židovskih općina iz Beograda, Subotice, Novog Sada, Zrenjanina i naravno, članove ŽO Osijek. Bio je to impresivan skup od oko 300 ljudi koji su uživali u prekrasnom jesenjskom danu i srdačnom druženju. Treba istaći da ŽO Osijek održava vrlo dobre odnose s jevrejskom zajednicama Srbije i Vovodine, tako da su ovom prilikom prisustvovali gotovo svi predsjednici navedenih općina na čelu sa predsjednikom saveza Jevrejskoh Općina Srbije gosp. Aleksandrom Nečakom.

Mnogi od nas ponovo smo sreli prijatelje i znance s kojima smo obnovili stara sjećanja.

Boravak i druženje u Tikvešu uveličala je plesna grupa ŽO Osijek „ Haverim Shell Israel“ koju uspješno vodi gđa.

Druženje u Osijeku pred Sukot

Nives Beissmann. Svi prisutni s oduševljenjem su pratili plesni program koji se održavao na livadi pored velikog bijelog Suka.

O značenju Sukota govorio je gosp. Tomi Halbrohr iz Subotice koji je redoviti učesnik osječkih druženja i omiljen kod svih koji ga poznaju.

Nakon programa domaćini su nas ugostili tradicionalnim specijalitetom toga kraja - ribljim paprikašem. Poslužili su ga u kotlovima u kojima je bio kuhan uz kruh i tjesteninu. Fiš je bio odličan i u količini koja je zadovoljila i najveće gladnuše.

Nakon tako ukusnog i zdravog ručka prošetali smo do bivše Titove vile smještene u prekrasnom krajoliku stoljetnih šuma.

ŽO Osijek treba iskreno zahvaliti i čestitati na njihovom trudu i gostoljubivosti, tim više što je to mala zajednica, a može poslužiti kao primjer mnogo većim općinama.

Ovakova druženja imaju za cilj jačanje i produbljivanje veza i suradnje svih židovsko-jevrejskih članova tako da možemo reći samo jedno veliko HVALA.

U Zagreb smo se vratili u večernjim satima, dobro raspoloženi i puni divnih utisaka koji će nam ostati u dugom sjećanju.

Drago Auslender, Zagreb

11

S velikim je uspjehom, javili su europki židovski mediji, i ove godine je u većini europskih zemalja obilježen Dan židovske kulture. Tradicionalno se taj dan obilježava u prvu nedjelju u rujnu, tako da je on obilježen ove godine 7. rujna. Organizatori i koordinatori ove sve popularnije akcije su B’nai B’rit Europe, Savez europskih židovskih općina i Udruženje židovskih općina Španjolske. Ove institucije su u svrhu što bolje organizacije i predstavljanja židovske kulture u Europi formirale zajedničku organizaciju s nazivom AEPJ štoj je kratica (u slobodnom prijevodu) za “asocijaciju europske promocije Judaizma”. Predsjedanje tom organizacijom i njeno sjedište je ove godine povjereno Španjolskoj.

Organizatori su za ovu godinu kao temu izabrali glazbu. To, za židovsku kulturu nadasve zahvalno i bogato područje, omogućilo je organizatorima u svim državama i gradovima učesnicima da prirede bogat program. U nekim mjestima, organizatori su to naknadno javili, koncerti predavanja i izložbe održavale su se cijeli tjedan.

U Hrvatskoj je Dan židovske kulture obilježen u Zagrebu i Osijeku. U Zagrebu su u zgradi Židovske općine održana dva koncerta, izložba i predavanja.

Židovska općina Osijek je za taj dan pripremila prikaz židovskog glazbenog stvaranja u Osijeku i okolici i nastup

Dan židovske kulture

dječje plesne grupe “Haverim šel Izrael”.O najznačajnijoj ličnosti osječkog glazbenog života

sredinom prošlog stoljeća, Lavu Mirskom, dirigentu, direktoru opere i intendantu kazališta u Osijeku govorio je osječki glumac Velimir Čokljat. Glumica Ljiljana Čokljat otpjevala je ariju iz popularnog židovskog glazbenog djela “Guslač na krovu”. Ovo djelo nastalo je na literarnom predlošku “Sedam kćeri bez miraza” i pričama o mljekaru Tevji židovskog pisca Šaloma Alejhema (pravim imenom Šalom Rabinović, 1859 .– 1916.). Uglazbili su ga i obradili američki umjetnici Jerry Bock, Sheldon Harnick i Joseph Stein 1960. godine od kada se djelo s velikim uspjehom prikazuje na mnogim pozornicama svijeta. Osječki HNK imao je to djelo na repertoaru prije desetak godina te je posredstvom Židovske općine Osijek gostovalo u HNK u Zagrebu. Glavnu žensku uloga bila je povjerena Ljiljana

Čokljat koja je na ovogodišnji Dan židovske kulture nastupila i u prostoru naše općine.

Za Osijek i okolicu posebno je značajan kompozitor Sigmund Romberg (pravim prezimenom Rosenberg, 1887. – 1951.) koji je rođen u Mađarskoj, ali je djetinjstvo proveo u Belišću, a školovao se u Osijeku. Svjetsku slavu postigao je pjesmom “Bijeli jorgovan” u istoimenom filmu. Glazbenu ostavštinu Sigmunda Romberga oživljavaju kulturni radnici iz Belišća. Na naš poziv priredbi na Dan židovske kulture odazvalo se troje Belišćana. Gospođa Silvija Kofer govorila je o životu kompozitora, dok su mladi glazbeni umjetnici Valentina Gyerek i Zvonimir Iveković izveli nekoliko njegovih djela.

Za potpuni uspjeh glazbenog obilježavanja dana židovske kulture pobrinula se i gospođa Nives Beissmann. Članovi plesne grupe koju ona vodi prikazali su dijelove iz knjige Nede Wiesler “Tekstom kroz ples” , a zatim su svojim plesom popraćenim izraelskom glazbom dočarali raskoš modernih izraelskih plesova i glazbe.

Darko Fischer

12

Dana 30.10.2008. godine u Dalju u kući Milutina Milankovića održan je cjelodnevni program « Susret prijateljstva – Europa u malom « u organizaciji Udruge žena Dalj čija je predsjednica gđa. Velinka Tatomir.

Prisutni su bili predstavnici Općine Erdut: načelnik gospodin Jovan Jelić, zamjenik načelnika gospodin Jugoslav Vesić, kao predstavnici Općine prisutni su bili i gospođa Bojana Orsić dipl. oecc. i gospodin Dragan Dokić dipl. oecc. koji su nas upoznali s Općinom Erdut, s prednostima i nedostacima u ovoj općini.

Gospodin Darko Barjaktarević kao predstavnik TZ Osijek također je bio prisutan, te nam je podijelio info materijale TZ Osijek.

Gosti iz susjedne Bosne i Hercegovine bili su predstavnici Aktiva žena Gornja Tuzla, KUD Gornja Tuzla, KUD Husino, Centar AGORA iz Siminog Hana, Omladinska banka Tuzla.

Susret prijateljstva – Europa u malom

Od gostiju su bili još prisutni predstavnici Udruge Gord iz Dalja, predstavnici KUD – a iz Bijelog Brda, Dalja, Volonterski centar iz Dalja, učenici srednje Poljoprivredne škole iz Dalja, predstavnici Kluba mladih iz Dalja,te predstavnici ŽO Osijek gospođa Nives Beissmann, voditeljica Nedjeljne škole u ŽO Osijek i Gordana Čer – Krnjaić predsjednica Ženske sekcije ŽO Osijek.

Cilj ovog susreta je međusektorska suradnja na temama koje mogu doprinijeti boljem položaju mladih u Općini Erdut i društvu općenito.

Tijekom susreta potpisana je Povelja o suradnji udruga sudionika projekta. Tom poveljom predviđa se posvećenost svih sudionika tematici nenasilja, tolerancije i multikulturalnosti.

U poslijepodnevnim satima Udruga žena Dalj priredila nam izložbu ručnih radova i poslužila nas slatkim i slanim jelima iz tradicionalne kuhinje.

Tijekom poslijepodneva posjetili smo srednju Poljoprivrednu školu u Dalju gdje su nam ljubazni domaćini pokazali svoj plastenik s jagodama – naravno da smo ih i kušali, a također su nam pokazali i svoje proizvode koje je moguće kupiti – liker, rakiju i vino od daljske jagode.

Nakon toga druženje je nastavljeno uz kavicu u « Bakinoj kući « - na seoskom domaćinstvu u Dalju.

U večernjim satima u Domu kulture u Dalju održan je nastup Nedjeljne škole pod vodstvom gospođe Nives Beissmann, a nakon toga priređena je večera uz glazbu i ples za sve sudionike.

Gordana Čer - Krnjaić

NEKA SJEĆANJA ŽIVE

Jedan život-jedna tužna priča(s, ipak, sretnim završetkom)

Tako bi se mogla definirati životna priča gospođe Ljerke-Elizabete Priegl rođene kao Renika Abinun 1937.godine u židovskoj obitelji u Sarajevu. Do udaje nosila je prezime svojih posvojitelja Begović i ime Elizabeta, te je živjela kod njih u Ružinoj ulici u Osijeku.

Ne sjeća se kako je stigla u Osijek i od kada je tu živjela.

Sjeća se da je iz njihovog doma u Sarajevu prvo odveden otac, a ona je s majkom bila u Đakovačkom logoru sve dok djecu nisu odvojili od roditelja. Više nije vidjela ni oca, ni majku i dugo je smatrala da joj je majka sahranjena na đakovačkom groblju. Sve do 18. svibnja ove godine, kada je sa ŽO Osijek bila na komemoraciji u Jasenovcu, nije bila sigurna gdje se nalaze grobovi njezinih roditelja. Prelistavajući Poimenični popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941.-1945. našla je imena svojih roditelja Abinun Gracie i Abinun Eliasa te konačno, iako teško pogođena ovom činjenicom, osjetila izvjestan mir saznanjem o njihovom posljednjem počivalištu.

13

Iz dječjeg logora izvukli su je članovi “Letećeg odreda” i tako se s prijateljicom Blankom (Lunom), također djevojčicom iz Sarajeva, našla kod jedne žene u osječkoj Županijskoj ulici.

No, netko je prijavio ženu da kod sebe ima židovsku djecu pa je jedan dan odvedena i nije se više vratila. Navodno ju je Prijeki sud osudio na strijeljanje.

Usvojenjem od obitelji Begović za malu Elizabetu-Ljerku počeli su ljepši dani.

Obitelj Begović nije imala svoje djece i prema Ljerki su se odnosili kao pravi roditelji pa ih je ona zavoljela. U međuvremenu se pojavila teta iz Sarajeva i željela uzeti

djevojčicu k sebi , ali je Ljerka, zavoljevši svoje usvojitelje, odbila odlazak s tetom. Ljerka je u usvojiteljskoj obitelji završila školu, a onda se zaposlila i udala. Zauvijek je zahvalna svojim udomiteljima za svoje, ipak , sretno djetinjstvo i mladost. Danas je udovica, majka jednog sina i baka dviju unuka. Iako ju život nije uvijek mazio, ipak je u njemu bilo i lijepih dana. Članica je ŽO Osijek i redovito sudjeluje u aktivnostima Općine kao što su sastanci Ženske sekcije, obilježavanje značajnih datuma , proslava i susretima s prijateljima drugih židovskih općina.

N. V. E.

IZ IZRAELA

Pinat Lituf/Zoološki vrt/

Kao i svake godine i ove je bilo svečano otvorenje malog zoološkog vrta u kibucu. Za vrijeme ljeta je vrt zatvoren zbog velikih vrućina, ali se pojavom jeseni otvaraju vrata vrta za posjet.

Djeca i odrasli su uživali u društvu životinja milujući ih .Hrabriji su čak držali i gladili zmije različitih vrsta i veličina /naravno ne otrovne/, kao i guštere i plave žabe. Stalni stanovnik vrta -kornjača s iskrivljenim oklopom, jer joj je jednom prilikom stao konj na oklop, slobodno je šetala vrtom. Djeca su jahala na dva ponija –Dvas /Medena/ i Ilanit kao i na jednom magarcu. Moja draga dječica se ove godine nisu odvajala od kaveza s malim hrčcima i zečevima, osim kada su ogladnjeli i išli praviti pite u posebnoj pećnici koja se zove Tabun.

Na otvorenju je bila i mala priredba u kojoj su djeca, koja su ove godine pošla u prvi razred, plesala i pjevala.

Moja Shira je s uzbuđenjem /a naravno ja još više/ gledala sve to i zamišljala kako će i ona nagodinu biti na toj pozornici jer će krenuti u školu.

Tina Kohn Di Castro,Izrael

Moje ljetovanje

Došlo još jedno ljeto. Škola završila. Jedino što mi preostaje jest nestrpljivo očekivanje Pirovca. Dani prolaze jedan za drugim i dočekam ja napokon taj Pirovac. S nestrpljenjem vučem kovčeg, guram se kako bih što prije vidjela ljude koje dugo nisam vidjela. Sva van sebe sjedim u autobusu sa svojim Zagrepčankama i jedva čekam da se bacim u more.

No ove je godine u Pirovcu drugačije nego do sada. Puno je novih ljudi koje do sada nisam viđala i tako kreću nova prijateljstva. Kreće i nagovor da se prijavim za kamp u Szarvasu. Uspiju me nekako Dina i Nives ubaciti u

S NAŠIH PUTOVANJA

14

Zahvaljujući angažiranju naše Ženske sekcije, ovaj put smo se za razliku od naših tradicionalnih pohoda u Novi Sad i Suboticu, zaputili malo dalje, u Sarajevo. Putovanje nije bilo s nekim posebnim povodom, ono je bilo izraz želja dvije općine za povezivanjem i druženjem koja su postala rijetka.

Putovali smo autobusom pretežno uz rijeku Bosnu, dijelom autoputom u izgradnji Zenica-Sarajevo. Naša simpatična suputnica Andreja preuzele je ulogu turističkog vodiča jer je rodom iz Sarajeva. Gledajući našu susjednu državu, osobno sam bio neugodno iznenađen krajolikom prepunim globalnog otpada, napuštenih vozila, potleušica i sličnoga. Na padinama dominira ekstenzivno stočarstvo- pasu krave i ovce.

Andreja nam je pokazala i piramidu o kojoj se u zadnje vrijem često piše. Došli smo u Sarajevo, grad kontrasta, od Austro-Ugarskih građevina u središtu, do modernih zdanja u predgrađu.

Naši domaćini su nas srdačno dočekali u prostorijama Židovske općine u kojima sam zadnji puta boravio prije gotovo pola stoljeća. Počastili su nas ručkom nakon čega smo obišli sve prostorije, pri čemu nas je domaćin upoznao s nekim zanimljivostima iz povijesti sarajevske Židovske općine.

Izlet u Sarajevo

Nakon toga slijedi onaj turistički dio: posjet Jevrejskom muzeju koji nas se jako dojmio. Nakon toga nezaobilazna Baš-čaršija uz kahvu ili baklave. Već pomalo umorni obišli smo centar Sarajeva, sve uz pratnju dvije predstavnice Židovske općine Sarajevo. Bilo je to hladno nedjeljno popodne i predvečerje u kojem je Baš -čaršija vrvjela posjetiteljima, a svi ugostiteljski objekti na otvorenom i zatvorenom prostoru bili su puni gostiju.

Na kraju opći dojam :10 sati sjedenja u autobusu i 3 sata boravka u Sarajevu proveli smo zanimljivo i ugodno.

Hvala Židovskoj općini Sarajevo.

Miro Bajtl

kamp, iako su prijave davnih dana prošle. Sada sva sretna odbrojavam dane do Szarvasa.

Stigla ja u Szarvaski kamp. Ma ni da sam sanjala, taj kamp ne bih tako zamislila: izlazimo iz autobusa, svatko vadi svoje kovčege, hrpa ljudi, svi trče na sve strane, ja pojma nemam ni o čemu, gledam okolo osvrćem se i ništa mi nije jasno. Neki golan, neki mifkad, neki egev...sve nešto čudno. O čemu to oni pričaju?

Samo gledam i pokušavam shvatiti o čemu se radi. Valjda ću se nekako snaći! Nakon prvog dana, dojmovi su se polagano slegnuli i uz svoje prijateljice Beograđanke ne osjećam se kao da sam ovdje prvi put. Tu su ljudi iz 7 različitih zemalja. Djeca iz Yugo skupine (to smo mi) se drže zajedno. Ima i međusobnih trzavica među skupinama, ali sve se to riješava u hodu. Podijeljeni smo po godištima: Negev su djeca od 6-10 godina, Galil od 10-15 god. i na kraju Golan od 15-18 godina. U tim dobnim skupinama se krećemo po svim programima koji su stvarno raznovrsni. Sam kamp je ogroman: tereni za tenis, bazen, tereni za nogomet...ukratko - sve. Tu su turniri, disco- večeri…Madrihimi, koji su svi po redu ne divni, nego predivni, trude se da se provedemo izuzetno dobro i da nam ovo bude nezaboravno iskustvo.

Sve u svemu, ovo ljeto sam zaista do maksimuma

iskoristila i posebno mi je uljepšano odlaskom u Szarvas. Upoznala sam divne ljude, naučila mnogo o sebi i drugima, a pri tome sam se i zabavila. Hvala svima koji su mi to omogućili, i naravno, hvala Bošku koji me nagovorio da idem tamo!

Teodora Todorčić-Vekić

15

I ove godine smo, kao i prošle, početkom jeseni (točnije 21.9.2008.) krenuli na druženje u Suboticu. Autobus nas je, već spreman za polazak, čekao ispred ŽO Osijek u osam sati. Iako se činilo da će vrijeme biti loše, svi smo znali da nas čeka prekrasan dan.

Na putu prema Subotici pridružili su nam se i članovi koji ne stanuju u Osijeku. I tako smo svi na broju (čak nas 15) stigli na granicu koju smo prešli bez komplikacija. Nakon pregovora s tajnikom Općine, odlučili smo se zaustaviti na «tržnici» u Subotici, no tamo smo zatekli veliku prometnu gužvu i nastao je problem: nema parkinga za tako veliko vozilo kao što je naš autobus. Problem je bio nerješiv pa smo nastavili svoj put. Oko 11 sati stigli smo na Palićko jezero gdje smo ugledali sunce prvi puta te nedjelje. Dobili smo slobodno vrijeme kako bismo se prošetali i razgledavali štandove (možda čak i nešto kupili) s jesenskim plodovima i različitim domaćim proizvodima. Tribina postavljena uz jezero svima je privukla pažnju. Naime, na njoj se održavala smotra folklornih društava. Oni, koji nisu baš bili raspoloženi za šetnju, odlučili su popiti kavu u kafiću na jezeru. Budući da nismo imali baš

Subotica – Berbeni dani

puno vremena svi smo žurno krenuli prema autobusu i u 13 sati krenuli dalje.

Vožnja je trajala samo nekoliko minuta i stigli smo na odredište: « Majkin salaš». Tamo su nas dočekali naši prijatelji iz ostalih ŽO. U velikoj sali, u kojoj se okupilo oko dvjestotinjak ljudi, sve je već bilo spremno za ručak. I ne samo za ručak, nego i za pjesmu i ples. Naime, ugođaju su pridonijeli i tamburaši s poznatim pjesmama koje su nas natjerale da zapjevamo. Onda je počeo ručak, a tada nas je zabavljala folklorna skupina koja nam je pokazala svoje umijeće plesa. Nakon što smo se dobro najeli i ručak zasladili gužvarom, neki su odlučili prošetati salašem, neki zapjevati, a neki i zaplesati. Oni koji su imali želju, mogli su se provozati u kočiji.

Uz pjesmu i ples vrijeme je brzo proletjelo i morali smo krenuti nazad za Osijek. Oko 17 sati oprostili smo se s našim prijateljima i krenuli svojim kućama uz dogovor da se vidimo i iduće godine.

Marija Čer-Krnjaić

Zvoni mi telefon.“Haloo?? Bok, Drago je. O, dobar dan, kojim dobrom?

Pa je li još aktualno da ideš u Suboticu? Naravno! OK , onda imaš jedan zadatak. Hmm, da čujem!

Kako ja putujem svojim automobilom ranije tj. u petak radi jednog sastanka, ti moraš biti vođa puta u nedjelju! Ma molim Vas, što to pričate , zašto ja, a ne Damir? Recimo zato što Damir ne može ići!” Uh , ali što se mora, nije teško!

I tu sad slijede razne upute npr. u koliko sati se kreće, gdje je polazak autobusa, šalje se mail sa spiskom putnika, NO TO NIJE SVE(dobila sam set noževa), šalim se, naravno!

Ali ipak postoji začkoljica! Moramo PUTEM ukrcati

Tko želi biti vođa puta

neke osobe , točnije tri osobe na dva različita mjesta na cesti-USPUT! No sad tek postaje zanimljivo.

Prve dvije osobe pronalazimo vrlo lako-na cesti- USPUT , a treću osobu moramo čekati i stajemo na mjestu -USPUT gdje sam mislila da mi je Drago rekao. No, osobe nema, čekamo 10-ak minuta, još uvijek je nema i sad mi nema druge, no nazvati Dragu u Suboticu po NAJVIŠOJ CIJENI PO MINUTI NA SVIJETU i provjeriti upute koje mi je dao prije puta.

Zvoni!” Haloo? Drago, pomagajte! Mi smo tu i tu, ali te osobe nema, jesam li Vas dobro razumjela da ju čekamo ovdje gdje jesmo ili ne? Joj krivo, trebali ste je pokupiti ISPRED NJENE KUĆE (koja baš i nije USPUT!). OK, idemo odmah tamo!”

Okrećemo autobus, vraćamo se na novo dogovoreno

16

mjesto , ugledamo osobu , ukrcamo ju i misleći da sretni nastavljamo put-dobijem jezikovu juhu! Ne mogu vjerovati, pokušavam objasniti i ISPRIČATI SE, no ne nailazim na razumijevanje, ali nema vremena . Stižemo na granicu i moram s vozačem i popisom putnika izaći iz autobusa i predati isti cariniku. Vraćam se u bus, no atmosfera više nije ista. No, šta je, tu je i krećemo dalje.

Stigli smo na DOGOVORENO mjesto na Paliću. Pronalazimo Dragu( u kafiću), krećemo dalje na ručak, družimo se , zabavljamo se i došlo je vrijeme za dogovor o povratku. Uh, moram SVE obavijestiti o mjestu i vremenu polaska. Uspijevam i to uz neke manje probleme. Ulazimo u bus, 1 , 2, 3 ..... svi smo na broju, dobro je.!Vraćamo se istim putem-USPUT ostavljamo iste osobe na istim mjestima gdje smo ih i ukrcali s tim što smo skoro ostali na cesti jer je naš mlađahni vozač dobio poziv za kavu na mjestu iskrcaja jedne od osoba. No ipak uz velike molbe vozaču da se ostavi kave, krećemo prema mjestu polaska.

Stigosmo!

I tko sad ne bi htio biti vođa puta!!??Ja ću sigurno prvom prilikom, ali pod jednim uvjetom-

AUTOBUS MORA DOĆI PRED MOJU KUĆU!

Romana Pavlov

Židovska općina Osijek odredila me kao delegata za konferenciju koja je održana u Zagrebu 11.-12 .listopada 2008.godine. Program je trajao 3 dana.

U Zagreb su stigli 10. listopada delegati iz Hrvatske i istoga dana je održana u 19 i 30 sati služba u sinagogi, a u 20 sati Šabatna večer.

Dan poslije stigli su i delegati Židovskih općina iz Njemačke, Slovačke, Slovenije, kao i ostalih zemalja Europe. Istoga dana smo imali i posjet memorijalnom centru Jasenovac. Osobno mi je taj posjet jako teško pao, jer su mnogi članovi moje bliže i daljnje obitelji izgubili život u tom logoru, kao i u Auschwitzu i Dachau. Imali smo dobru voditeljicu koja nam je opisala svaki predio tog, nekada ‘’vražjeg mjesta’’ . Pokazala nam je na kojem prostoru se nalazio logor, koji je bio uz Savu, gdje su bile barake, radionice i stratište. Danas je sve u zelenoj travi i ne bi se reklo da se nekada nešto strašno događalo. Stigli smo i do spomenika čiji simbol predstavlja cvijet koji nas podsjeća na nečovječnost svih onih koji su se iživljavali na osuđenicima, samo zato što nisu bili ‘’Arijevci’’- po njihovom shvaćanju jedina rasa koja treba obnoviti svijet.

Vratili smo se u spomen -dom gdje su abecednim redom popisani svi za koje se zna da su tamo okončali život, a među njima i mnogi koje sam poznavala. Sve je bilo jadno i tužno, pogotovo ako ste to sami prošli i čudom preživjeli. U Jasenovcu je nestalo puno mladih, u najboljim godinama života, te iz moje obitelji osim djeda i bake najmanje

EUAS Conference, Zagreb 11-12 october 2008.Europska konferencija Holokaust preživjelih

tridesetak članova, bliže ili daljnje rodbine. Oko 15 sati vratili smo se u Zagreb.

Za sve prisutne u 17 sati bilo je razgledavanje grada Zagreba s vodičem, a u 20 sati bila je večera i otvaranje konferencije), dobrodošlice i pozdravi te kulturni program: svirka i poznate židovske pjesme kao npr. Adio Kerida i druge.

Treći dan boravka u ŽOZ-u ( Židovska općina Zagreb ) u 9 sati bilo je otvaranje radnog programa, koju su održali delegati i neki gosti.

Istoga dana održano je i predavanje ‘’ Židovi u novoj Europi ‘’ koje je otvorila prof. dr. Karmela Belinki iz Helsinkija. U svom predavanju objašnjavala je koje

17

Za razliku od naslova “U posjeti kod gospodina Greena”, ovdje ne će biti govora o dvojici Židova, jednog starog i jednog mladog koji u New Yorku, gdje se slučajno susreću, iznose različite stavove židovskog pogleda na svijet i načina preživljavanja. Umjesto toga pročitat ćete opis susreta dvoje starih Židova u Opatiji, oboje rođeni u Osijeku. Jedan je autor ovoga teksta, dok je druga osoba, 97 godine stara, gospođa Nada Korski.

Do susreta nije došlo slučajno. Članovi Židovske općine Osijek i posjetitelji naših prostorija sigurno su

ZANIMLJIVE OSOBE

U posjeti kod gospođe Korski

uočili bistu djevojčice koja stoji na postolju u uglu naše društvene prostorije. Većina naših članova također zna, da je ta bista jedan od prvih radova poznatog i u Osijeku rođenog kipara Oskara Nemona. Njegov rad je i spomenik “Majka i dijete” koji stoji u parku ispred naše zgrade. Bista je prvi rad slavnog kipara za koji je on, još srednjoškolac i učenik osječke gimnazije, dobio honorar. Bilo je to vjerojatno 1923. godine. Oskar je portretirao djevojčicu iz svog susjedstva, tada 12- godišnju Nadu Korski. Gospodin Korski je mladom nadarenom učeniku isplatio neki

dvostruko značenje u političkom rječniku ima naziv ‘’nova Europa’’. Taj termin je različitog značenja u zemljama centralne i istočne Europa gdje označava bivše komunističke zemlje, a drugo značenje ima kao Pan-europska ideologija, no oba su značenja komplicirana sa židovskog stajališta. U prvom slučaju to ime inicira sliku zemalja, koja su kroz stoljeća bile centar Europske židovske kulture do Holokausta (Shoa) i u desetljećima nakon njega.

Dr. Belinki analizira kompleksnu situaciju Europskog židovstva nakon Holokausta općenito, ali i sa ženske perspektive. Židovi su i danas napadani od ekstremnih ‘’desnih’’, a osobito od ekstremnih islamskih pokreta u Europi. Rastući antisemitizam i ovisnost europskih Židova od migracije u Izraelskoj politici dobro su poznati razlog za zabrinutost. U novo- starim židovskim zajednicama rastu i unutrašnji problemi zbog premalo židovske edukacije i znanja, a također nije dobra ni demografska situacija. U baltičkim zemljama je problem uzrokovan sovjetsko-ruskom okupacijom, kada su se Židovi raselili preko cijelog Sovjetskog saveza. Nakon povratka pokazalo se da je njihovo znanje o židovstvu vrlo slabo ili ga uopće nema, a njihov način neusklađen sa originalnom židovskom populacijom tih zemalja, od koje je vrlo malo ostalo nakon Drugog svjetskog rata. To je osobito kulminiralo u njihovoj jezičnoj različitosti. Dok su domaći Židovi dobro integrirani i znaju jezik zemlje u kojoj žive, Židovi koji su došli nikada nisu naučili lokalni jezik. Sada, u starijim godinama, kada za njih nema interesa od strane vlade, oni potpuno ovise o pomoći židovskih zajednica koje se također bore s ogromnim socijalnim i ekonomskim problemima. Iz te perspektive Židovi u zemljama centralne Europe, čije su zajednice manje, u boljem su položaju, unatoč ekonomskoj i financijskoj situaciji, bolje su organizirane i bolje funkcioniraju. Židovske zajednice utemeljene u zapadnoj

Europi suočavaju se sa sličnim problemima različitih židovskih grupa i izraelskih imigranata koji formiraju vlastite ‘’konklave’’ umjesto da rade zajedno. S obzirom na globalnu ekonomsku situaciju koja je na pragu recesije, te zajednice će imati rastuće socijalne probleme.

Dr. Belinki na kraju predavanja daje optimistični zaključak da su Židovi u Europi doslovno proživjeli pakao, te da moraju ujediniti svoje napore i nastaviti biti dio europske budućnosti, a ne samo spomenik jedne izumrle kulture.

Na završetku predavanja se razvila rasprava. Svaki delegat koji je imao pitanje raspravljao je o situaciji u svojoj zemlji, a zatim je uslijedio sastanak Izvršnog odbora EUAS-a . Na sastanku su sudjelovali Max Arpels Lezer, predsjednik , Melita Švob, sekretar i mnogi drugi. Raspravljalo se o izvještajima, projektima, mirovinama i socijalnim davanjima, programima sjedišta i slijedećoj konferenciji .

U nedjelju je bio sastanak s Gillian Gold, predsjednicom židovskih žena Europe (ICJW) sa židovskim organizacijama u Hrvatskoj i gostima. Dio gostiju otišao je posjetiti Dom Lavoslava Schwarza, a dio ostao na izložbi ‘’Holokaust u Hrvatskoj’’. Zatim je uslijedila posjeta dječjem vrtiću u zgradi općine, a za kraj skupa priređena je Gala večera sa zabavnim programom.

Svi događaji, predavanja, upiti prisutnih bili su zanimljivi i bilo je lijepo druženje. Imali smo osjećaj jedinstva, upoznali nove prijatelje. Osjećali smo se kao jedna zajednica bez obzira odakle je tko došao, a to je i bit, jer nas je malo i bilo bi loše da se ne podržavamo međusobno . Ja, kao vječiti optimist, mislim da će sve biti dobro, malo nas je ali nas ima...

Jolan Strapač rođ. Schapringer, Osijek

18

neveliki iznos, no to je bio prvi honorar koji je talentirani budući slavni kipar uopće dobio. Gospodin Korski se ranije zvao Kastenbaum, no obitelj je 1915. promijenila prezime i vjeru. Židovska obitelj Kastenbaum postala je kršćanska obitelj Korski. Stanovali su u krasnoj secesijskoj zgradi u današnjoj Europskoj aveniji . Stanovali su u kući broj 12, možda najljepšoj secesijskoj zgradi u cijelom secesijskom nizu bulevara. Zgrada je, na sreću, sve do danas, sačuvala svoj originalni izgled.

O životnom putu Nade Korski ne znamo mnogo. Poznato nam je, da je napustila Osijek te da već dugo živi u jednoj od opatijskih vila, u vili Pia, na adresi Nova cesta 127 u Opatiji. Znamo samo, da je bista, koju je napravio Oskar Nemon, ostala kod nje i da se ona dopisivala s Oskarom, koji ju je povremeno posjećivao, te da je uz bistu sačuvala i brojnu vrijednu korespondenciju vezanu za život i karijeru kipara.

Bista je na dosta neobičan način stigla u naše prostorije. Prilikom jedne izložbe održane kod nas, posjetio nas je tadašnji intendant HNK Osijek i osječki kolekcionar gospodin Željko Čagalj. Tom prilikom gospodin Čagalj je obećao pokloniti nam bistu Nade Korski koja je bila u njegovom vlasništvu. Gospodin Čagalj je smatrao da je bisti pravo mjesto baš u našim prostorijama, pogotovo zato, što

je Nemonov spomenik “Majka i dijete” bio kiparev poklon Židovskoj općini i gradu Osijeku. Gospodin Čagalj održao je obećanje i tako ova bista danas krasi naše prostorije.

Kiparovo naslijeđe istražuje i njegova kći, gospođa Aurelia Young koja živi u Engleskoj. Ona je saznala da je portret Nade Korski kod nas, ali su je zanimala i pisma njenog oca koja su nekada bila kod Nade, a zatim su, vjerojatno otišla u Osijek. U razmijeni podataka s kiparovom kćeri, poslao sam joj fotografiju biste u našoj prostoriji. Gospođa Young se prilično iznenadila vidjevši da je bista tamne boje jer je kod Nade u Opatiji to bila bijela sadrena bista. Čak nam je poslala i fotografiju Nade Korski koja u ruci drži bijelu bistu. Nisam znao odgovor na pitanje kako i zašto je bista “pocrnjela”, pretpostavljao sam, a to sam i napomenuo kiparevoj kćeri, da je kolekcionar, kroz čije ruke je bista prošla, obojao bistu radi zaštite.

Prošle godine je kiparova kći posjetila Osijek i našu općinu. Pogledavši bistu opet mi je napomenula da je u Opatiji kod Nade Korski vidjela tu bistu u bijeloj boji. Također nam je napomenula kako je gospođa Korski, iako već vrlo stara, duhom svježa i zanimljivi je sugovornik. Zanimalo nas je, da li bismo je mogli posjetiti i s njom porazgovarati. Dobili smo odgovor da bi se gospođa Korski tome sigurno veselila.

Kako se židovska kulturna scena Bejahad od prošle godine održava u Opatiji, smatrali smo da će to ujedno biti i zgodna prilika za posjetu gospođi Korski. To, doduše nismo uspjeli obaviti prethodne, 2007. godine pa sam to pokušao nadoknaditi ove godine. U međuvremenu “iz krugova bliskih osječkim kulturnim radnicima” saznao sam neke pojedinosti o načinu kako je bista iz Opatije stigla u Osijek. U Opatiji je do nedavno živjela još jedna Osječanka, vršnjakinja Nade Korski pa su njih dvije, razmišljajući o bisti koja je rad Osječanina Oskara Nemona, došle do zaključka da bi za to djelo slavnog kipara bilo najbolje da konačno završi u Osijeku. Nada Korski se odlučila dati svoju bistu Osijeku, tražila se samo osoba koja bi je prenijela. Kad je za tu mogućnost saznao osječki kolekcionar gospodin Željko Čagalj, otišao je u Opatiju te preuzeo bistu. Zajedno s bistom, on je u Osijek donio razne dokumente i pisma koja potječu od slavnog kipara i koje je Nada Korski sakupila tokom svog dugog života. Čini mi se vjerodostojna i pretpostavka koja objašnjava promjenu boje biste s bijele u crnu. Vrlo je vjerojatno da je kolekcionar dao napraviti jednu ili više kopija te vrijedne skulpture koje su nakon izrade obojane crnom bojom. Jedna od njih završila je u našim prostorijama.

Tek ovdje mogu početi priču iz naslova, kako sam posjetio gospođu Korski. Kada sam preko telefona

Bista Nade Korski, rad kipara Oskara Nemona

19

dogovorio posjet, nisam staru gospođu htio uznemiravati pitanjem kako ću najlakše pronaći njenu kuću. Rekla mi je samo: “K meni se ulazi sa strane kod palme”. Na planu grada Opatije lako sam našao ulicu koja se zove Nova cesta. To je ulica koja ide paralelno s glavnom opatijskom ulicom, po dužini cijelog mjesta, od ulaza u Opatiju sa sjeverne strane kod Voloskog do izlaza na južnoj strani u smjeru Lovrana. Svoje ime ulica je dobila, vjerojatno, zato što je najprije postojala sadašnja glavna ulica, a zatim je, možda, još početkom 20. stoljeća probijena i nova cesta, na brdu poviše mjesta i tada posljednjih kuća. Ta ulica je duga nekoliko kilometara pa sam se najprije raspitao kod mještana gdje je po prilici kuća s brojem 127. Nitko mi to nije znao reći. U Hotelu Adriatic, gdje se održavao Bejahad upitao sam i portira. On mi je napomenuo da do Nove ceste mogu proći uzbrdo po stepenicama odmah do hotela, ali mi isto nije mogao reći gdje je traženi broj.

Popeo sam se puteljkom uz hotel, prošao kroz vrt s palmama neke pomalo zapuštene vile i stigao na gornju cestu, do Nove ceste. Tu, na ovoj strani ulice na koju sam upravo stigao, nisam vidio kućne brojeve, ali sam na suprotnoj vidio kućni broj i nalazio sam se preko puta kuće s brojem 260. Zaključio sam da moram krenuti pravcu u kojem se brojevi smanjuju, dakle na sjever prema Voloskom. Po tome, dosta vrućem poslijepodnevu, propješačio sam oko jedan kilometar, ali kao za zlo, na mojoj strani ulice nigdje nije bilo kuće s vidljivim kućnim brojem. Na suprotnoj strani već se pokazivao broj 150. Možda sam blizu, pomislio sam, no tada sam konačno ugledao kućni broj i na svojoj strani. Bio je broj 85!

Gospođa Nada Korski (97 godina)

Uzalud sam, dakle, po vrućini i suncu toliko hodao. Promašio sam traženi broj i sada sam se morao vraćati istim putem. Pažljivije sam gledao u kuće, no kućne brojeve nisam vidio. Već sam stigao do mjesta odakle sam krenuo u potragu po Novoj cesti. Bio sam ispred one pomalo zapuštene vile koja upravo iznad hotela Adriatic. Pažljivije sam pogledao kuću i na njoj opazio broj. Bio je to broj 127. Također se vidio i natpis “Vila Pia”. Uvidio sam da sam kroz dvorište te zgrade već prošao čim sam krenuo od hotela.

Bilo mi je potrebno još malo “pretraživanja” po zgradi jer je ulaz u stan gospođe Korski iz dvorišta. Pokraj njenih sam vrata, dakle, prošao kad sam se od hotela penjao na Novu cestu. Ne gledajući pažljivo brojeve, ja sam umjesto pet, pješačio 50 minuta!

Gospođu Korski zatekao sam u dobrom raspoloženju. Zbog duboke starosti ona svoje dane uglavnom provodi ležeći, no duhom je vrlo svježa, spremna na razgovore i šale. Dobro se sjeća svojih mladenačkih osječkih dana. Razgovarali smo kratko, uglavnom o Osijeku, o tome kako je tu nekada bilo. Pri odlasku sam zaželio da i iduće godine u Opatiji mogu otići “U posjetu kod gospođe Korski”

Darko Fischer

Kuća Kastenbaum,Europska avenija 12

20

Anagram 1.

Te molitve kod nas NEMA,Da na kraju ta riječ nije

Svatko će je lako naćiU slovima se ona krije.

Anagram 2.

MOJ brat SIJE plodno sjeme,Prorok naš mu tu pomaže

Izveo nas iz progonstvapa smo eto moćno pleme

Anagram 3.

JEZA lebdi nad tim gradomJer po njemu LEMUR juri

Uplašio stanovnikeSvatko svojoj kući žuri

VEDRE STRANICE

Anagram 4.

Kad englesku riječ za fazu (PHASE)Ti okreneš samo maloDobiti ćeš poznat praznikDo koga ti je mnogo stalo

Anagram 5.

S POKUSom ćeš ovim dobit Jedno brdo zlatnog grada Slavno po svom učilištuS mnogo ljudi, mnogo rada

Anagram 6.

OGOVARA me moj prijateljJer SLANIM voćem zovem plodKoji svetom brdu ime dadneI proslavi zemlje rod

(Rje

šenj

a an

agra

ma:

1. A

men

, 2. M

ojsi

je, 3

.Jeru

zale

m, 4

. Pes

ah, 5

. Sko

pus,

6. M

aslin

ova

gora

)

21

GOVEĐA PRSA NA POLINEZIJSKI NAČIN

1 svježa goveđa prsal konzerva nezaslađenog soka od ananasa3 žlice umaka od soje1 omot instant juhe od luka3 žlice smeđeg šećera

Popržite govedinu s obije strane. Sve druge sastojke pomiješajte i zalijte meso. Dobro pokrijte i pecite otprilike dva i pol sata u pećnici zagrijanoj na 175 stupnjeva. Vilicom provjerite je li meso pečeno. Malo prije no što potpuno omekšaju prsa, narežite.

Vratite komade u umak i dovršite pečenje u pećnici ( pola sata ).Po želji još začinite , pa ostavite govedinu s umakom u hladnjaku preko noći.

BERENJENA ( IZRAELSKI PRŽENI PATLIDŽAN )

1 veliki patlidžan Za umak: ½ šalice ( od 2,5 dl ) gustog soka od½ žličice soli rajčicepapra po ukusu ½ šalice vode8 žlica brašna ½ žličice šećera1 – 2 jaja 1 režanj češnjakaulje za prženje

Ogulite i narežite patlidžan. Namočite ga u slanu vodu. Zatim ploške dobro ocijedite i obrišite. Utapkajte ih u brašno i namočite u stučena jaja. Pržite u zagrijanom ulju da s obije strane dobiju boju. Ispržene stavljajte na papirnati ubrus da se ocijedi suvišna masnoća.

Za umak oljuštite i nasjeckajte češnjak pa pomiješajte sa drugim sastojcima. Poslažite patlidžane u posudu, zalijte umakom i pecite pola sata u pećnici zagrijanoj na 175 stupnjeva.

STARINSKI TALIJANSKI ŽIDOVSKI KOLAČ

2,5 dl kiselog vrhnja Nadjev: 6 dag maslaca 1 žličica sode bikarbone ½ šalice brašna 12 dag maslaca 4 žlice smeđeg šećera1 šalica ( od 2,5 dl ) šećera 4 žlice običnog šećera2 jajeta ½ žličice cimeta¼ žličice soli ¼ žličice soli1 žličica esencije vanilije ½ žličice praška za pecivo1 ½ šalice prosijanog brašna ½ šalice nasjeckanih oraha1 žličica praška za pecivo

U vrhnje umiješajte sodu bikarbonu. Posebno miješajte maslac sa šećerom da dobijete glatku masu. Čvrsto miješajući dodati jedno po jedno jaje. Zatim umiješajte sol, vaniliju i vrhnje. Temeljito izmiješajte.

Primiješajte još brašno i prašak za pecivo. Dobro izmiješajte. Sve sastojke za nadjev smrvite multimikserom u mrvice.

U kalup veličine 23 x 33 cm ulijte pola tijesta i pospite polovicom nadjeva. Pokrijte preostalim tijestom i pospite preostalim nadjevom.

Pecite 40 do 45 minuta u pećnici zagrijanoj na 175 stupnjeva.

Gordana Čer - Krnjaić

Iz Židovske kuhinje

22

Židovske šale(Izabrao D. Fischer)

Božje zapovjedi

Gospodin Diamant priredi svečanu gozbu povodom Bar Micva svog sina. Među mnogo otmjenih gostiju, elegantno obučen i dotjeran bio je i njegov prijatelj Coen. Društvo je bilo veselo, dosta se popilo i svi su se zabavljali. Ali idući dan Coen opazi da mu nedostaje njegov vrijedni zlatni sat, nasljeđe koje je dobio od svoga djeda. Odmah se sjeti, da ga je možda Diamant u trenucima nepažnje i veselja pokrao. On zna raditi takve psine, a osim toga je kolekcionar. No Coen to ne može izravno reći svom poslovnom partneru i kućnom prijatelju, pogotovo što nije siguran u to. Coen zapita rebea za savjet. Nakon kratkog razmišljanja rebe mu kaže. “Napravi i ti, Coen, neko slavlje, izmisli bilo kakvu priliku. Pozovi goste i naravno Diamanta. Onda prije brohe izgovori deset božjih zapovijedi. Kad izgovaraš ono “Ne ukradi!” dobro pogledaj Dimanta, pa ako on spusti pogled i počne se trzati, onda si siguran, da te on pokrao”. Prošlo je dosta vremena kako rebe nije ni vidio ni čuo Diamanta pa ga pri prvom susretu upita da li je došao do svog sata. “Oh da, rebe, baš sam nezahvalan, nisam ti se ni javio a sve je odlično prošlo” odgovori Coen. “Učinio sam baš kao što si rekao. Recitirao sam deset zapovjedi božjih i kada sam došao do “Ne poželi žene bližnjega svoga” sjetio sam se da mi je sat ostao pokraj kreveta gospođe Diamant !”.

Snimanje na video

Moric nazove rebea i kaže mu: “Znam rebe danas je večer za Kol Nidre, ali večaras je i utakmica moga tima, moram to vidjeti”. “Nema problema” odgovori rebe, “pa zato postoje video rekorderi”. “Stvarno rebe” kaže Moric, “mogu da snimim Kol Nidre ?!”.

Braća po vjeri

Isaak Steiner konvertirao je na kršćanstvo i postao svećenik. Održao je prvu misu na koju su došli mnogi obični ljudi i mnogi visoki crkveni dostojanstvenici. Sve je prošlo odlično i nakon mise su mu mnogi ljudi prilazili i čestitali. Jedan svećenik mu je ipak malo prigovorio i rekao: “Isaak, kad se obraćaš svojim vjernicima, nije zgodno da ih oslovljavaš s ‘Draga moja braćo goji’ !“

ZAHVALE I ČESTITKE

ZahvaleZahvaljujemo se davateljima dobrovoljnih priloga:

Lilika Alpar rođ. Blum iz Frankfurta, 200 US$ za “Menoru”Zdenka Novotny iz Zagreba, 70 Kn povodom komemoracije u Đakovu

ČestitamoČestitamo roditeljima, bakama, prabakama, djedovima i pradjedovima na rođenju potomstva o ovoj godini

Daniel Fischer sin Hane rođ. Kraus i Igora Fischera, unuk Tanje i Aleksandra Krausa iz Beogradai Darka i Nade Fischer iz Osijeka, rođen u Kölnu 27. 6. 2008.

Gabriel Tomašek sin Magdalele rođ. Adler i Mileka Tomašeka unuk Marije Adler rođen 7. 10. 2008. u Osijeku.

Vinjete su slike radova u vuni polaznika Nedjeljne škole.Radove su izradile Lea, Ema, Rebecca, Sara, Inga, Emma i Maja

Spomenik na mjestu logora u Tenji