krivično pravo
DESCRIPTION
kazneno pravoTRANSCRIPT
KRIVIČNO PRAVO
2
A A. . K KR RI IV VI IF FN NO O P PR RA AV VO O I I N NA AU UK KA A K KR RI IV VI IF FN NO OG G P
PR RA AV VA A
1. KRIVIFNO PRAVO
POJAM I OSNOVNE KARAKTERISTIKE KRIVIENOG PRAVA Pojam krivienog prava
Krivieno pravo je sistem zakonskih pravnih propisa kojima se utvrGuju uslovi za primjenu kazni i
drugih krivienih sankcija prema ueiniocima krivienih djela, a u cilju zaštite društvenog i ekonomskog
ureGenja odreGene drţave.
Postoje 3 osnovna elementa za odreGivanje opdeg pojma krivienog prava: 1. Krivieno pravo je
zakonsko pravo. To znaei da se samo zakonom mogu regulisati pitanja krivienog prava; 2. Predmet
regulisanja krivienog prava su 3 osnovna pitanja: krivieno djelo, kriviena odgovornost i kriviena
sankcija. To znaei utvrGivanje koja se društveno opasna ponašanja eovjeka smatraju krivienim
djelima, koja lica se smatraju krivieno odgovornim, te koje se sankcije mogu izredi ueiniocima. 3.
Zaštitna funkcija krivienog prava. Krivieno pravo štiti društveno-ekonomsko ureGenje drţave i izraz je
društvenih odnosa koji postoje u odreGenoj zemlji.
Prvi element je formalnog, a preostala dva materijalnog karaktera. Jedinstvo ovih elemenata eini
tzv.materijalno-formalni pojam krivienog prava. Specifiean naein krivienopravne zaštite
Krivieno pravo je specifieno po tome što ono ne reguliše društvene odnose neposredno. Zaštita
društvenih odnosa putem krivienog prava ostvaruje se iskljueivo propisivanjem krivienih sankcija
prema licima koja ne poštuju odreGena društvena pravila.
Sredstva krivienopravne zaštite su kriviene sankcije. To su mjere koje društvo prinudno primjenjuje
prema ueiniocu krivienog djela. Najeešde se sastoje u oduzimanju ili ogranieavanju prava priznatih na
osnovu opštih ustavnih i drugih pravnih normi. Osnovna kriviena sankcija je kazna, a ostale sankcije
su mjere upozorenja (uslovna osuda i sudska opomena), mjere bezbjednosti i vaspitne mjere.
Kriviene sankcije propisuju se samo zakonom, a izriee ih samo sud u društvenom interesu.
ULOGA KRIVIENOG PRAVA U SUZBIJANJU KRIMINALITETA
Kriminalitet je pojava u društvu koja se manifestuje u vršenju društveno opasnih djela za koja je
predviGena kriviena sankcija. Dakle, pod kriminalitetom se ne podrazumijeva kršenje onih društvenih
pravila za koja nije predviGena kriviena sankcija.
Svaka društvena zajednica preduzima mjere za suzbijanje kriminaliteta. Te mjere se u osnovi svode
na preventivne i represivne. Preventivne mjere usmjerene su na uklanjanje uzroka kriminaliteta, dok
se represivne primjenjuju prema ueiniocu krivienog djela nakon što je djelo izvršeno. Ova podjela je
relativnog znaeaja, jer i preventivne mjere mogu sadrţavati elemente
3
represije, a s druge strane represivne mjere po pravilu za svrhu imaju prevenciju tj.suzbijanje
kriminaliteta.
ODNOS KRIVIENOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA
Odnos prema ustavnom pravu
OdreGeni instituti i norme krivienog prava zasnivaju se na ustavnim prinicipima i odredbama. Ove
norme se posebno odnose na smrtnu kaznu i kaznu zatvora, s obzirom da ustavi proglašavaju
neprikosnovenim ţivot eovjeka i slobodu eovjeka. Ustavi propisuju da neko lice moţe biti lišeno
slobode samo u slueajevima koji su utvrGeni zakonom, da niko ne moţe biti kaţnjen za djelo koje prije
nego što je poeinjeno nije bilo predviGeno zakonom i za koje nije bila predviGena kazna (naeelo
zakonitosti krivienog djela i kazne).
Odnos prema krivienom procesnom pravu
Materijalno krivieno pravo predstavlja sistem zakonskih pravnih propisa koji odreGuju pojedina
kriviena djela i sankcije, kao i uslove za primjenu sankcija. Procesno krivieno pravo predstavlja sistem
pravnih propisa odreGenih zakonom koji odreGuju: - meGusobna prava i duţnosti suda i istraţnih
organa s jedne strane i ueesnika u postupku s druge strane. Pod ueesnicima u postupku ovdje se misli
na tuţioca, okrivljenog, branioca, oštedenog, svjedoka itd. - meGusobna ovlaštenja izmeGu istraţnih
organa i suda, kao i izmeGu niţih i viših sudova; - forme u kojima se moraju voditi pojedine procesne
radnje u krivienom postupku (pozivanje, saslušavanje, vještaeenje, optuţnica, glavni pretres, ţalba
itd).
Materijalno i procesno krivieno pravo povezani su formalno i sadrţajno, što je uslovljeno
jedinstvenošdu zadatka koji krivieno pravo u cjelini ostvaruje. Procesno pravo obezbjeGuje
sprovoGenje u ţivot materijalnog krivienog prava.
Odnos prema krivienom izvršnom pravu
Od naeina izvršenja krivienih sankcija u najvedoj mjeri zavisi da li de se postidi njihova svrha. Krivieni
zakon redovno sadrţi opde odredbe naeelnog karaktera o izvršenju krivienih sankcija. Krivieno-
izvršnim pravom tj.zakonom o izvršenju krivienih sankcija ove naeelne odredbe se razraGuju u
pojedinostima.
Odnos prema prekršajnom pravu (odnos izmeGu krivienog djela i prekršaja)
Prekršaji predstavljaju povrede javnog poretka za koje se predviGaju prekršajne kazne (zatvor i
noveana kazna) i zaštitne mjere. Dok su kriviena djela društveno opasna djela, prekršaji su povrede
javnog poretka i kao takvi predstavljaju povrede društvene discipline. Za razliku od krivienih djela,
prekršajem se ne povreGuju niti ugroţavaju osnovne društvene vrijednosti.
Prekršajno pravo se razvilo u pravcu jednog samostalnog prava, koje se ukljueuje u sistem kaznenog
prava, kao pojma šireg od krivienog prava. Materijalnopravni propisi o prekršajima su originalni i
nezavisni od krivienog materijalnog prava. MeGutim, u velikoj mjeri su zasnovani na istim naeelima
kao krivieno pravo i usvajaju niz identienih instituta kao i krivieno pravo, npr: naeelo odreGenosti djela
i kazne, iskljueenje retroaktivnog djelovanja, neznatnost djela kao osnov iskljueenja prekršaja, nuţna
odbrana, krajnja nuţda itd.
Bitno je naglasiti da se u slueaju podudaranja krivienog djela i prekršaja iskljueuje paralelno
kaţnjavanje za oba djela. Lice koje je ved osuGeno za krivieno djelo ne moţe se osuditi i za
4
prekršaj. Ako je prvobitno osuGeno za prekršaj, pa nakon toga za krivieno djelo, onda se u kaznu
izreeenu za krivieno djelo uraeunava izdrţana kazna koja je bila izreeena za prekršaj.
MEĐUNARODNO KRIVIENO PRAVO
Pojam meGunarodnog krivienog prava
Pod pojmom meGunarodnog krivienog prava podrazumijeva se skup pravnih pravila ustanovljenih od
OUN ili ugovorima izmeGu drţava kojima se odreGuju meGunarodna kriviena djela i odgovornost
ueinilaca tih djela. U takva djela spadaju narušavanje mira, povrede eovjeenosti u miru i ratu, kao i
napadi na druge vrijednosti koje su od znaeaja za eovjeeanstvo u cjelini. U dosadašnjem periodu više
se insistiralo da neka društveno opasna djela koja imaju meGunarodni karakter budu utvrGena kao
kaţnjiva u svim zemljama, nego što je govoreno o jednom kompleksnom meGunarodnom krivienom
pravu. U takva djela prvenstveno spadaju ratni zloein, zloein genocida i neka kriviena djela protiv
meGunarodnih odnosa.
MeGunarodni sud u Nirnbergu
Sporazumom savezniekih sila zakljueenim 08.08.1945.godine u Londonu odlueeno je o uspostavi
MeGunarodnog vojnog suda za suGenje ratnim zloeincima iz II svjetskog rata. Sporazumu je bio
priloţen Statut MeGunarodnog vojnog suda kojim su bili odreGeni sastav, nadleţnosti i funkcija suda.
U odreGenju nadleţnosti Suda, zloeini su bili svrstani u 3 kategorije i to: a) Zloein protiv mira -
planiranje, priprema, zapoeinjanje ili voGenje agresivnog rata ili rata kojim se krše meGunarodni
ugovori, sporazumi i garancije, ili ueešde u nekom zajedniekom planu za izvršenje nekog od
navedenih djela; b) Ratni zloein – povreda ratnih zakona i obieaja rata; c) Zloeini protiv eovjeenosti –
ubistvo, istrebljenje, porobljavanje ili deportacija izvršeni protiv civilnog stanovništva, progon na
politiekoj rasnoj i vjerskoj osnovi u izvršenju ili u vezi bilo kog zloeina koji spada u nadleţnost Suda,
bez obzira da li se time krše zakoni zemlje gdje su zloeini izvršeni.
Od principijelnog znaeaja su i slijedede odredbe Statuta: a) Okrivljenog ne oslobaGa odgovornosti
einjenica da je radio po nareGenju pretpostavljenog, ali se ta okolnost moţe uvaţiti kao razlog za
ublaţavanje kazne; b) Prilikom suGenja bilo kom elanu bilo koje grupe ili organizacije, Sud moţe tu
grupu ili organizaciju proglasiti zloeinaekom. U takvom slueaju nadleţna drţavna vlast svake od
potpisnica Sporazuma ima pravo da zbog elanstva u toj organizaciji izvede pojedinca pred graGanski,
vojni ili okupacioni sud. Pritom se zloeinaeki karakter grupe ili organizacije smatra dokazanim i ne
moţe biti osporavan.
Naeela meGunarodnog krivienog prava
Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11.12.1946.godine potvrGena su naeela meGunarodnog
prava usvojena Statutom i presudom Nirnberškog suda. Znaeaj tih naeela je višestruk, a najvedi je
domet naeela o nadmodnosti meGunarodnog prava nad nacionalnim pravom, kao i naeela o
individualnoj odgovornosti po meGunarodnom pravu, odnosno o pojedincu kao subjektu
meGunarodnog prava. Time se odbacuje odgovornost drţave kao pravnog lica.
5
Zloein genocida
Zloeini protiv mira i ratni zloeini uglavnom su bili predviGeni u Haškim i Ţenevskim konvencijama (iz
1907. i 1929.godine). Zloeini protiv eovjeenosti su prvi put predviGeni kao meGunarodni delikti tek
Statutom i presudom Nirnberškog suda. OdreGujudi zloeine protiv eovjeenosti, Statut je dao elemente
posebnog zloeina, nazvanog genocidom. Genocid je definiran kao istrebljenje rasnih i nacionalnih
grupa, protiv civilnog stanovništva određenih okupiranih oblasti, a u cilju da se unište određene rase i
klase stanovništva i nacionalne, rasne ili religijske grupe, narofito Jevreja, Poljaka, Cigana i drugih.
Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11.12.1946.godine usvojen je naziv “genocid” za zloein
uskradivanja prava na opstanak cijelim ljudskim grupama. Generalna skupština UN je
09.12.1948.godine jednoglasno usvojila rezoluciju kojom je donesena Konvencija o sprefavanju i
kažnjavanju zlofina genocida. Ovom konvencijom je utvrGeno da je genocid meGunarodno krivieno
djelo, bez obzira na to da li je izvršen za vrijeme mira ili rata, a drţave potpisnice se obavezuju da de
spreeavati i kaţnjavati za genocid.
Ţenevske konvencije o zaštiti ţrtava rata
Na inicijativu MKCK, na diplomatskoj konferenciji u Ţenevi 12.08.1949.godine donesene su 4
konvencije i to: - Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima; - Konvencija o zaštiti civilnih lica
za vrijeme rata; - Konvencija o poboljšanju ranjenika i bolesnika kopnenih vojnih snaga; - Konvencija
o poboljšanju ranjenika, bolesnika i brodolomnika pomorskih oruţanih snaga.
Svaka od ovih konvencija sadrţi i krivienopravne odredbe po kojima su sve drţave potpisnice
obavezne da svojim krivienim zakonima odrede kriviene sankcije protiv lica koja svojim djelima
povrijede propise ovih konvencija.
Konvencije o rasnoj diskriminaciji
MeGunarodne aktivnosti na sankcionisanju rasne diskriminacije poeele su Deklaracijom UN o
uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije od 20.11.1963.godine. Uslijedile su MeGunarodna
konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965.godine, koja je stupila na snagu
04.01.1969.godine, te MeGunarodna konvencija o suzbijanju i kaţnjavanju zloeina aparthejda iz
1973.godine. Drţave elanice preuzele su obavezu da kaţnjavanjem spreeavaju svako širenje ideja
zasnovanih na rasnoj nadmodnosti ili mrţnji, svako podstrekivanje na rasnu diskriminaciju, kao i sva
djela nasilja ili izazivanja na takva djela usmjerena protiv bilo koje rase ili grupe lica druge boje ili
drugog etniekog porijekla, kao i svaku pomod pruţenu rasistiekim djelatnostima.
Konvencije o napadima na meGunarodni civilni zraeni promet
Posebno su znaeajne 2 konvencije i to: 1. Konvencija o suzbijanju nezakonitih otmica zrakoplova iz
1970.godine (tzv.Haška konvencija) – njome su se drţave obavezale da u svom krivienom
zakonodavstvu predvide krivieno djelo otmice aviona i stroge kazne za to djelo; 2. Konvencija o
suzbijanju nezakonitih djela usmjerenih protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva iz 1971.godine
(tzv.Montrealska konvencija) – drţave potpisnice su se obavezale da kao kriviena djela u svom
zakonodavstvu predvide akte usmjerene protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva, a koji su izvršeni
protupravno i sa umišljajem.
Ostale konvencije i meGunarodni akti
6
Poseban znaeaj ima: - MeGunarodni pakt o graGanskim i politiekim pravima iz 1966.godine; -
Konvencija o neprimjenjivanju zakonske zastare na ratne zloeine i zloeine protiv eovjeenosti iz
1968.godine; - Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u slueaju oruţanog sukoba iz 1954.godine; -
Jedinstvena konvencija o drogama iz 1961.godine; - Konvencija o psihotropnim supstancama iz
1971.godine itd.
2. NAUKA KRIVIFNOG PRAVA
PREDMET I SISTEM NAUKE KRIVIENOG PRAVA Predmet nauke krivienog prava
Nauka krivienog prava moţe se posmatrati u sistemu pravnih, ali i u sistemu kriminoloških nauka. Kao
pravna nauka, nauka krivienog prava za predmet ima nauenu obradu krivienog (materijalnog) prava, a
kao kriminološka nauka za predmet ima nauenu obradu krivienih djela i kazni kao društvenih
fenomena.
Nauka krivienog prava se ne ogranieava iskljueivo na izlaganje de lege lata (tj.izlaganje krivienog prava
kako jeste), jer kao nauka treba da doprinese poboljšanju borbe protiv kriminaliteta primjenom
krivienih sankcija.
Sistem nauke krivienog prava (opdeg dijela)
Opdi dio krivienog prava ranije je uglavnom obraGivan u 2 osnovna sistema: dvodiobni (bipartitni,
dihotomni), kao tradicionalni sistem i trodiobni (tripartitni, trihotomni), koji se razvio poeetkom XX
vijeka. Razlika se zasniva na razlieitim shvatanjima opdeg pojma krivienog djela.
Bipartitni sistem zasnovan je na objektivno-subjektivnom shvatanju krivienog djela. Po ovom sistemu
postoje 2 osnovna krivieno-pravna pojma: krivieno djelo i kriviena sankcija.
Tripartitni sistem zasnovan je na objektivnom shvatanju krivienog djela. Po njemu se krivieno djelo
iskljueivo odreGuje prema objektivnim elementima. Tripartitni sistem usvaja 3 osnovna
krivienopravna pojma: krivieno djelo, krivca i krivienu sankciju.
Savremeni sistemi nauke krivienog prava ne mogu se svrstati u bipartitne i tripartitne sisteme
krivienog prava. U savremenim sistemima sve više do izraţaja dolazi i poeinilac krivienog djela sa
svojim subjektivnim svojstvima koja su nuţna za postojanje krivienog djela. U tim sistemima se ne
suprotstavljaju oštro krivieno djelo i krivac, kao što je to slueaj u tripartitnom sistemu, niti se krivac
ukljueuje u pojam krivienog djela, kao što je to u bipartitnom sistemu, ved se poeinilac i krivieno djelo
u sistemu obraGuju u njihovom jedinstvu, polazedi od einjenice da bez poeinioca ne moţe biti ni
krivienog djela. Krivieno djelo treba shvatiti kao jedinstvo objektivnih i subjektivnih elemenata.
7
KRIVIENE I SRODNE NAUKE
Pod krivienim naukama se podrazumijevaju sve one nauke koje se neposredno bave izueavanjem
kriminaliteta. U takve nauke spadaju: - nauka krivienog procesnog prava i kriminalna politika, kao
pravne nauke; - kriminologija, kriviena statistika i kriminalistika, kao vanpravne nauke.
Nauka krivienog procesnog prava izueava procesualno (formalno) krivieno pravo odreGene drţave.
ObraGuje skup pravnih normi kojima se reguliše naein djelovanja suda, javnog tuţilaštva, istraţnih
organa i drugih lica koja ueestvuju u krivienom postupku.
Penologija je nauka koja se prvobitno bavila proueavanjem i iznalaţenjem najboljih metoda izvršenja
kazni lišenja slobode. U daljem razvitku penologija obuhvata izvršenje svih vrsta kazni i mjera
bezbjednosti. U okviru toga, penologija zahvata probleme koji se redovno javljaju u uslovima
zatvorskog ţivota, kao što su razne psihieke devijacije, higijenski zahtjevi, odnosi sa porodicom,
potrebe prevaspitavanja i profesionalnog osposobljavanja itd. Zbog toga je usko povezana sa više
drugih nauenih disciplina.
Kriminalna politika, ukoliko se u potpunosti izdvoji iz nauke krivienog prava i postavi kao zasebna
nauka, bi kritiekom ocjenom pozitivnog krivienog prava i nauenim ispitivanjem kriminaliteta,
obezbjeGivala vedu efikasnost krivienog prava u borbi protiv kriminaliteta.
Kriminologija se bavi izueavanjem kriminala posmatrajudi ga sa razlieitih vanpravnih aspekata,
nastojedi prvenstveno da utvrdi uzroke, tzv.faktore kriminaliteta. Tako se kriminologija pojavljuje kao
skup u odreGenoj mjeri osamostaljenih nauenih disciplina kao što su: - kriminalna sociologija, koja
izueava društvene faktore kriminaliteta; - kriminalna biologija ili antropologija – izueava biološke
faktore kriminaliteta. Moguda je njena dalja podjela na kriminalnu psihologiju, psihijatriju i fiziologiju.
Osim izueavanja faktora kriminaliteta, kriminologija obuhvata i kriminalnu fenomenologiju, koja
izueava oblike u kojima se ispoljava kriminalitet, te strukturu i dinamiku kriminaliteta.
Kriviena statistika se nije osamostalila kao posebna nauena disciplina, a njen zadatak je da osigura
najracionalniji sistem evidentiranja krivienih djela, krivaca, sankcija i svih drugih einjenica na osnovu
kojih bi se moglo utvrditi kretanje kriminala uopde ili pojedinih njegovih oblika, kao i svih drugih
einjenica koje mogu posluţiti za utvrGivanje konkretnih uzroka kretanja kriminaliteta. Osim toga,
kriviena statistika uspostavljanjem pravilne evidencije o izvršenju krivienih sankcija daje mogudnost
da se utvrdi u kojoj mjeri su kriviene sankcije, s obzirom na vrstu i naein izvršenja, ostvarile svrhu koja
im je namijenjena.
Kriminalistika u širem smislu je nauka o metodima iznalaţenja, utvrGivanja i ispitivanja dokaza koji se
koriste radi prevencije krivienih djela i u cilju rasvjetljavanja krivienih djela, kao i u cilju
ustanovljavanja i otkrivanja poeinilaca krivienih djela. Tako shvadena kriminalistika obuhvata
kriminalistifku tehniku, kriminalistifku taktiku i kriminalistifku metodiku.
Kriminalistifka tehnika naueno utvrGuje naeine iznalaţenja, fiksiranja i ispitivanja tragova krivienog
djela i uopšte materijalnih dokaza u cilju što potpunijeg utvrGivanja einjenienog stanja, a posebno
radi otkrivanja i hvatanja ueinioca krivienog djela.
Kriminalistifka taktika naueno utvrGuje metode vršenja izviGaja, odnosno istrage, kao i metode
izvoGenja pojedinih dokaza i formiranja pojedinih dokaznih sredstava u cilju pravilnog, brzog i
ekonomienog provoGenja istrage. U znatnoj mjeri oslanja se na psihologiju i psihopatologiju.
Kriminalistifka metodika utvrGuje najbolje metode izviGanja pojedinih grupa krivienih djela s obzirom
na njihove specifienosti.
8
Kriminalistika u uţem smislu obuhvata samo kriminalistieku tehniku, eiji su sastavni dijelovi
daktiloskopija (izueavanje otisaka prstiju), traseologija (izueavanje tragova), sudska fotografija,
grafologija (ispitivanje rukopisa), sudska balistika itd.
Sudska medicina i sudska psihijatrija su najznaeajnije iz kategorije “ostalih nauka” koje su tijesno
povezane sa naukom krivienog prava. U okviru sudske medicine poseban znaeaj ima traumatologija
(nauka o povredama), seksologija (nauka o spolnim odnosima) i tanatologija (nauka o smrti).
9
B B. . R RA AZ ZV VO OJ J K KR RI IV VI IF FN NO OG G P PR RA AV VA A I I N NA AU UK KE E K KR RI
IV VI IF FN NO OG G P PR RA AV VA A
KRIVIFNO PRAVO I NAUKA KRIVIFNOG PRAVA U RAZLIFITIM PERIODIMA DRUŠTVENOG RAZVOJA
NAJBITNIJE KARAKTERISTIKE KRIVIENOG PRAVA ROBOVLASNIEKIH DRŢAVA
1. Primarna zaštita privatne svojine (robovi, stoka, poljoprivredni proizvodi); 2. Razlika izmeGu
slobodnih ljudi i robova u pogledu kriviene odgovornosti, kao i u pogledu zaštite lienosti; 3. Surove
kazne. PreovlaGuju smrtna i razne fizieke kazne, ali se ved dosta rano pojavljuje i noveana kazna. 4.
Malobrojni su oeuvani izvori prava iz tog perioda. Saeuvani izvori (npr.Hamurabijev zakonik) sadrţe
pojedine odredbe iz oblasti krivienog prava, bez ikakvog sistema. Rimsko pravo za krivieno pravo
nema ni izbliza onaj znaeaj koji ima za razvoj graGanskog prava.
KARAKTERISTIKE KRIVIENOG PRAVA FEUDALNIH DRŢAVA Opde karakteristike
Feudalizam obuhvata period od kraja V do XVII vijeka. U ovom vrlo dugom periodu ostvaren je znatan
progres krivienog prava. Karakteristika krivienog prava feudalnog doba je primarna zaštita svojine, te
se posebna paţnja posveduje raznim oblicima kraGe, pljaeke, razbojništva. Osim toga, istieu se i grupe
krivienih djela protiv vladara i drţave (politieka kriviena djela), protiv religije i morala, te protiv
lienosti.
U zakonima srednjevjekovnih drţava još se ne pojavljuje podjela krivienog prava na opdi i posebni dio.
Kazne su ostale surove. Vedinom su se svodile na smrtnu kaznu, razna mueenja i sakadenja. Tome je
znatan doprinos dala crkva i kanonsko pravo za vrijeme inkvizicije.
Doba ranog feudalizma (od V do sredine XI vijeka)
U pojedinim germanskim drţavama su od V do IX vijeka pisani zakonski zbornici zvani leges
barbarorum ili “narodne pravde”, koji su sadrţavali i krivieno pravo. Najznaeajniji od svih je Lex Salica,
izdat u Francuskoj oko 500.godine, nazvan po saliskim Francima, najvaţnijem franaekom plemenu.
Leges barbarorum predstavljaju kodifikaciju obieajnog prava, a svi su sadrţavali i norme krivienog
prava. U ovim zakonima dolazi do izraţaja krvna osveta i razni oblici otkupnine.
Pored ovih zakona, poznate su i “kapitularije”, tj.zakoni doneseni od strane kraljeva. Kapitularije su
doprinijele sve vedem potiskivanju krvne osvete u korist otkupnine. Karakteristika ovih zakona je
taeno fiksiranje otkupnine za pojedine delikte, tako da ti zakoni predstavljaju sloţenu skalu
otkupnina.
Nakon raspada franaeke drţave Karla Velikog, sve je vedi uticaj i primjena kanonskog krivienog prava.
Doba razvijenog feudalizma (sredina XI do XV vijeka)
Krivieno pravo razvijenog feudalizma karakteriše partikularizam do najvišeg stupnja. Izvore iz tog
doba ne predstavljaju zakonodavni akti, ved zbirke lokalnog prava pojedinih pokrajina. Tako su u
10
Njemaekoj nastala tzv.”ogledala”, meGu kojima je najznaeajnije “Saksonsko ogledalo” iz XIII vijeka.
U ovom periodu primjetan je izvjestan napredak, izazvan recepcijom rimskog prava. Tako se u
krivienom pravu kao osnov odgovornosti sve više uevršduje vinost, unosi se više preciznosti u
formulisanje krivienih djela itd. MeGutim, partikularizam je doveo do sve vedeg unošenja arbitrarnosti
u izricanje kazne. Arbitrarnost je dostigla stepen potpune neodreGenosti, a time i samovolje, koja je
dominirala sve do prvih burţoaskih krivienih zakona.
Doba raspada feudalizma (XVI-XVII vijek)
Karakteristika ovog perioda je što je kriviena represija bila stalno usmjerena protiv seljaka. U borbi
protiv kmetskih pobuna nastao je najznaeajniji spomenik krivienog prava srednjeg vijeka – Constitutio
Criminalis Carolina izdat 1532.godine za vrijeme njemaekog cara Karla V. On predstavlja klasiean
krivieni kodeks razvijenog feudalizma, ali nikada nije vaţio na cjelokupnom njemaekom podrueju.
Prema odredbi Karla V, primarno su se primjenjivali pokrajinski kazneni zakoni, a Karolina je imala
supsidijarni znaeaj.
Za krivieno pravo feudalno-apsolutistiekih drţava karakteristieno je da se ono u Njemaekoj izgraGivalo
manje-više na osnovama Karoline, dok je u Francuskoj sve više prodiralo rimsko pravo. Tek tokom
XVIII vijeka u Njemaekoj dolazi do kodifikacije krivienog prava, ali ponovo samo u pojedinim
zemljama. Najznaeajniji su Bavarski Krivieni zakonik iz 1751.godine, Austrijski Krivieni zakonik Marije
Terezije iz 1768.godine (Constitutio Criminalis Teresiana) i Pruski Krivieni zakonik iz 1794.godine.
Krivieni zakonik Marije Terezije vaţio je na cijelom podrueju Austrije, te je imao veliki znaeaj za dalji
razvoj austrijskog krivienog zakonodavstva. U Francuskoj sve do revolucije nije objavljena ni jedna
znaeajnija kodifikacija krivienog prava.
NAUKA KRIVIENOG PRAVA DO POJAVE KAPITALIZMA
Stari Grci i Rimljani nisu dali znaeajniji doprinos na podrueju krivienog prava. Platon i Aristotel su se u
svojim djelima samo uzgredno doticali problema znaeajnih za krivieno pravo. Od Rimljana su
krivienopravna pitanja najviše doticali Ulpijan, Paulus, Ciceron i Seneka.
Tek po osnivanju glosatorske škole u Italiji u XII vijeku poeinje i nauena obrada krivienog prava, koju
nastavljaju i postglosatori od sredine XIII do sredine XV vijeka. Krivienopravna nauka tog vremena bila
je pod iskljueivim uticajem crkve. Uspostavljeno je posebno strogo kaţnjavanje djela protiv religije
(heretizam, bogohuljenje, vraeanje itd).
Od XVI vijeka se nauka krivienog prava poeinje obraGivati na univerzitetima kao zaseban predmet.
Nauena obrada krivienog prava osim Italije zahvata i Francusku, Španiju, Holandiju, Njemaeku.
MeGutim, ideje humanizma i renesanse kao odraz novih kapitalistiekih odnosa, vrlo teško su
prodirale u podrueje krivienopravne nauke, koja je bila pod jakim uticajem kanonskog krivienog
prava.
KRIVIENOPRAVNE IDEJE U XVII I XVIII VIJEKU I KRIVIENO PRAVO FRANCUSKE BURŢOASKE REVOLUCIJE
Uvodno razmatranje
Filozofi Grocijus, Hobs i Lok se nisu bavili sistematskom razradom krivienog prava, ali su nauci
krivienog prava dali nove filozofske osnove. U skladu sa svojom teorijom ugovorne drţave (društveni
ugovor), Grocijus je zahtijevao da se drţavna vlast kaţnjavanja ograniei na razumnu mjeru kako bi se
kaznom izvelo popravljanje krivca i predupreGenje zloeina. Lok u
11
krivienopravnoj oblasti postavlja princip zakonitosti, prema kome samo zakon moţe biti osnov
kaţnjavanja. Lok se u nizu krivienopravnih ideja javlja kao preteea tzv.klasiene škole krivienog prava.
Lokove filozofske i politieke ideje u pravnoj oblasti je razradio Vilijam Blekston.
Koncepcija Monteskjea, Voltera i Rusoa
Za dalji razvoj krivienog prava posebno su znaeajni francuski filozofi Šarl Monteskje, Fransoa Volter i
Ţan Ţak Ruso, koji su se zalagali protiv feudalnog apsolutistiekog pravosuGa, a u pravcu humanizacije
krivienog prava. Ruso u djelu “O društvenom ugovoru” smatra da svaki eovjek u prirodnom stanju
ima pravo da se brani od svakog napada, a društvenim ugovorom se pojedinac odrekao individualnog
prava na odbranu u korist društvene zajednice.
Ideje Eezara Bekarije
Knjga “O zloeinima i kaznama”, eiji je autor Eezare Bekarija, objavljena 1764.godine u Milanu,
predstavlja znaeajan doprinos razvoju krivienog prava. Bekarija je u kritici tadašnjeg kaznenog
sistema dao niz konstruktivnih prijedloga za izgradnju krivienog prava. Bekarija se zalagao protiv
svirepog kaţnjavanja i predlagao usvajanje kazne lišenja slobode sa prinudnim radom. Bekarija je
smrtnu kaznu smatrao nelogienom, jer drţava primjenjuje ubistvo radi kaţnjavanja za ubistvo.
Zahtijevao je strogo poštivanje naeela zakonitosti u krivienom pravosuGu. Bekarija je istakao ideju
prevencije, prema kojoj se kazna ne primjenjuje radi izvršenog krivienog djela, ved da se krivieno djelo
ne bi einilo u bududnosti.
Ideje Bekarije i francuskih filozofa došle su do izraţaja u francuskom burţoaskom krivienom
zakonodavstvu koje predstavlja potpuni razlaz sa feudalnim krivienim pravom.
Krivieno pravo francuske burţoaske revolucije
Ovo pravo obiljeţavaju 2 znaeajna zakonodavna akta: Krivieni zakonik iz 1791.godine koji je donijela
Ustavotvorna skupština, te Krivieni zakonik iz 1810.godine, donesen za vrijeme Napoleona.
Deklaracija prava eovjeka i graGanina iz 1789.godine direktno i indirektno je postavila niz naeela
krivienog prava. Najvaţnija su slijededa: a) Odgovornost se ne moţe protezati na vjerska uvjerenja, te
gube vaţnost sva kriviena djela povrede boţanstva; b) Zakonom se mogu propisati samo neophodne
nuţne kazne; c) Niko ne moţe biti kaţnjen osim u slueaju kad je zakon unaprijed utvrdio i odredio
kaznu; d) Kazna treba biti srazmjerna teţini djela; e) Svi graGani su jednaki u pogledu zakonske zaštite
i u pogledu kaţnjivosti; f) Kazne mogu biti samo liene (individualne); g) Smrtna kazna ne moţe
predstavljati mueenje.
Krivieni zakonik iz 1791.godine predstavlja kodifikaciju i razradu pomenutih naeela Deklaracije. U
pogledu kaţnjavanja, Zakonik sprovodi slijedede zahtjeve: a) Kazna mora biti humana; b) Kazna mora
biti srazmjerna krivienom djelu; c) Priroda kazne mora odgovarati prirodi djela (npr.surova djela treba
kaţnjavati fiziekim kaznama); d) Svi graGani moraju biti jednaki u pogledu kaţnjavanja; e) Kazne
moraju biti odreGene; f) Kazne moraju biti dugotrajne, javne i izvršavane u mjestu gdje je djelo
ueinjeno.
Da bi se što jaee istakla ova naeela, po prvi put je u sistemu jednog krivienog zakonika usvojena
podjela na opdi i posebni dio. Opdi dio je u Zakoniku nazvan “O kaznama”, a posebni “O
12
krivienim djelima i kaznama”, ali se sadrţajno radi o opdem i posebnom dijelu. Karakteristieno je da
projekat Zakonika nije sadrţavao smrtnu kaznu, ved je ona unesena po odluci Ustavotvorne
skupštine. Smrtna kazna izvršava se jedino giljotiniranjem. Ukinuto je doţivotno lišenje slobode,
fizieke kazne i konfiskacija. Potpunu novost predstavljao je reţim u pogledu maloljetnika i pitanja
odgovornosti saueesnika, te su propisi u vezi s tim posluţili kao obrazac za zakone niza evropskih
drţava.
OSNOVNI PRAVCI BURŢOASKOG KRIVIENOG PRAVA Znaeaj Napoleonovog krivienog zakonika
Napoleonov Krivieni zakonik (Code penal) iz 1810.godine predstavlja klasiean burţoaski krivieni zakon.
U funkciji oeuvanja postojedih društvenih odnosa, Zakonik je znatno pooštrio kazne u odnosu na
Zakonik iz 1791.godine. Znatno je povedan broj krivienih djela, posebno politiekih delikata za koje se
predviGa smrtna kazna. Zakonik iz 1810.godine ne predviGa apsolutno odreGene kazne za pojedina
djela, ved ih odreGuje relativno – propisujudi minimum i maksimum kazne za svako djelo. Poeetkom
XIX vijeka u Evropi je nastao niz krivienih zakonika koji su manje-više stvarani pod uticajem
Napoleonovog Krivienog zakonika.
Uticaj Kanta i Hegela na krivieno pravo
Svaki sa svojih filozofskih osnova, i Kant i Hegel su zastupali tezu da kazna iskljueivo ima karakter
odmazde, te da ne treba ostvarivati nikakav dalji cilj ni u pogledu izvršioca niti u pogledu društvene
zajednice.
Kant se zalaţe za primjenu taliona u krivienom pravu (ubistvo-smrtna kazna, silovanje-kastracija itd).
Kant zastupa princip da kazna mora iskljueivo predstavljati apsolutnu pravednost. Kantovo talionsko
naeelo oeigledno je bilo nazadno, te je on na podrueju krivienog prava imao vrlo malo sljedbenika.
Hegel polazi od svoje postavke o apsolutnoj ideji koja se dijalektieki razvija kroz 3 osnovna stadijuma:
teza-antiteza-sinteza. U pravnoj oblasti, pravo je izraz opde volje (teza). Krivieno djelo je izraz
slobodne volje pojedinaca koji djelomieno negira opdu volju, tj.krivieno djelo je negacija prava
(antiteza). Kazna negira krivieno djelo, te kao negacija negacije ponovo uspostavlja pravni red
(sinteza). Proizilazi da velieina kazne iskljueivo zavisi od teţine djela. Zlo prieinjeno kaznom mora biti
jednako zlu koje je proizvedeno krivienim djelom, a to se u suštini svodi na odmazdu.
Anselm Fojerbah i klasiena škola krivienog prava
Anselm Fojerbah (otac filozofa Ludviga Fojerbaha) sa svojim djelima “Revizija osnovnih postavki i
pojmova pozitivnog kaznenog prava” i “Udţbenik cjelokupnog njemaekog prava” smatra se
osnivaeem tzv.klasiene škole u nauci krivienog prava.
Fojerbah je postavio teoriju o cilju kazne, koja je nazvana teorijom generalne prevencije psihološkom
prinudom. Po toj teoriji, cilj kazne sastoji se u tome da prijetnja kaznom psihološki djeluje na sve
potencijalne izvršioce krivienih djela. Sama predstava o kazni koja oeekuje izvršioca krivienog djela
otklanja motive za izvršenje djela. Jedna od najvedih Fojerbahovih zasluga je da je svojom teorijom
psihološke prinude zahtijevao što odreGenije formulisanje krivienih djela i kazni, što je znatno
doprinijelo uevršdenju naeela zakonitosti u krivienom pravu.
Klasiena škola izgradila je krivienopravnu dogmatiku. Osnovne pojmove krivienog prava – krivieno
djelo i kaznu posmatrala je iskljueivo kao pravne fenomene, ne vodedi raeuna da su to društvene
pojave podloţne opdim zakonima društvenih zbivanja. Klasiena škola nije posvedivala paţnju uzrocima
kriminaliteta, smatrajudi da se borba protiv kriminaliteta iscrpljuje primjenom
13
kaznene represije. Kretanje kriminaliteta se iskljueivo tumaeilo kao negativni ili pozitivni rezultat
kaznene represije.
Znaeajniji krivieni zakonici XIX vijeka
Pored Napoleonovog Krivienog zakonika znaeajni su i: Bavarski Kazneni zakonik autora Anselma
Fojerbaha iz 1813.godine; Pruski Kazneni zakonik iz 1851.godine – izraGen po ugledu na Code penal;
Austrijski Kazneni zakonik iz 1852.godine, bio je na snazi u Hrvatskoj i Sloveniji sve do 1930.godine;
Kazneni zakonik za Njemaeku carevinu iz 1871.godine. Sa nizom izmjena i dopuna i danas vaţi u
Njemaekoj;
Zajednieke karakteristike ovih zakonika su da se krivieno djelo, a posebno krivac generalizuju, jer se
posmatraju apstraktno, van stvarnog ţivota. Objektivizacija je previše izraţena jer se sva kriviena djela
sa istim bitnim obiljeţjima smatraju jednakima. Shodno tome, svi poeinioci kao razumna bida su
jednaki i kaţnjavaju se istom kaznom.
Antropološka škola i italijanski pozitivizam
Kao rezultat kritike klasiene škole nastaje formiranje tzv.”novih škola” koje po metodi karakteriše
pozitivizam, u filozofiji inaugurisan od Ogista Konta.
U traganju za uzrocima kriminaliteta prvobitno se javlja ideja da su uzroci endogene prirode, tj. da se
nalaze u samom zloeincu. Ovu tezu je prvi postavio i razradio italijanski ljekar Fezare Lombrozo. On je
svojim djelom “Eovjek kao zloeinac” iz 1876.godine zasnovao tzv.kriminalnoantropološku školu u
nauci krivienog prava. Polazna taeka njegove teorije je teza o uroGenoj zloeinaekoj prirodi eovjeka – o
rođenom zlofincu. Po Lombrozu, osnovni faktori kriminaliteta su biološkog karaktera. Svaki zloeinac
se moţe prepoznati po uroGenim biološkim (fiziekim i duševnim) obiljeţjima (izgled i osobine). Po ovoj
teoriji svi krivci su biološki anormalna bida. MeGutim, i sam Lombrozo zbog neodrţivosti ovakve teze
u svojim kasnijim radovima odstupa od prvobitnog stanovišta. Njegovi sljedbenici, prvenstveno
Enriko Feri i R.Garofalo pored biološkog (endogenog) faktora usvojili su i sociološki (egzogeni) faktor
kriminaliteta.
Feri je svoju teoriju izloţio u djelu “Kriminalna sociologija” 1881.godine, a Garofalo u “Kriminologiji”
1885.godine. Feri je zasnovao doktrinu nazvanu italijanskom pozitivnom školom krivienog prava.
Njene bitne odrednice su: Eovjek u svom djelovanju nije slobodan, ved su njegovi postupci
determinirani vanjskim (egzogenim) i unutrašnjim (endogenim) faktorom. Vanjski faktor eine
karakteristike sredine u kojoj osoba ţivi i radi. Unutrašnji faktor su individualne osobine koje stvaraju
predispoziciju za vršenje krivienih djela. Ta individualna svojstva su odlueujudi faktor koji jednoj osobi
diktira da pod odreGenim vanjskim okolnostima izvrši krivieno djelo, jer istovremeno niz lica pod
potpuno istim okolnostima ne izvršava kriviena djela.
Po Feriu, svi krivci se mogu primarno podijeliti u 2 kategorije: krivci iz unutrašnjih razloga i krivci iz
socijalnih razloga, kod kojih je dominantan utaicaj sredine. Na osnovu ove podjele, Feri je izveo
klasifikaciju krivaca u 5 kategorija: 1. RoGeni krivci – karakteriše ih niz degenerativnih oznaka
biološke prirode (psihološke i anatomske); 2. Krivci ludaci – kriviena djela izvršavaju pod uticajem
duševne bolesti; 3. Krivci iz navike – pod uticajem vanjskih okolnosti odaju se kriminalu koji za njih
postaje hroniean; 4. Krivci iz strasti – kriviena djela eine pod uticajem velike strasti, mrţnje, ljubomore
i sl;
14
5. Slueajni krivci – djelo je produkt okolnosti i sredine u kojoj ţive, ali se ipak javlja i psihološki
momenat po kome se oni razlikuju od ljudi koji pod istim okolnostima ne izvršavaju kriviena djela.
Krajnji zakljueak pozitivista je da kazna nema nikakvog smisla ni opravdanja, jer eovjek ne vrši krivieno
djelo po svojoj volji te stoga nije ni moralno odgovoran za to djelo. On je samo opasan po društvo i
zato se prema njemu trebaju primijeniti sankcije koje de predstavljati “mjeru socijalne zaštite”
(bezbjednosti). Dakle, za pozitiviste nema znaeaj represija, ved samo prevencija. Primjeni
preventivnih mjera prethodila bi samo odreGena biološko-psihološka ekspertiza, a mišljenje
eksperata bi bilo odlueujude i definitivno.
Antropološka škola u eistom obliku bila je neodrţiva jer nije u dovoljnoj mjeri bila naueno zasnovana.
Tako se ved mnogi antropolozi pribliţavaju predstavnicima tzv.”sociološke škole” krivienog prava.
Sociološka škola Osnivaei sociološke škole su Franc List iz Berlina, Van Hamel iz Amsterdama i Adolf
Prens iz Brisela. List tvrdi da svaki pojedini zloein nastaje zajedniekim djelovanjem 2 grupe uslova:
individualna svojstva krivca i fizieke, društvene a posebno ekonomske okolnosti pod kojima izvršilac
ţivi. Na toj osnovi cjelokupni kriminalitet moţe se podijeliti na akutni i hronieni. Akutni bi bio preteţno
izazvan vanjskim okolnostima – djelo predstavlja izolovanu epizodu u ţivotu krivca. Hronieni bi
preteţno rezultirao iz kriminalne nastrojenosti izvršioca, koji na osnovu osrednjeg vanjskog pritiska
pristupa kriminalu. U hronieni kriminalitet posebno spadaju profesionalna kriviena djela.
List smatra da na razvijanje zloeinaekih svojstava u najvedoj mjeri utieu vanjske (društvene) okolnosti
pod kojima je odrastao i ţivio izvršilac djela, sa svojim ved uroGenim sklonostima. Dakle, društvene
okolnosti su osnovni uzrok kriminaliteta. U skladu sa shvatanjem uzroka kriminaliteta, List diferencira
krivce u 2 osnovne kategorije: slueajne krivce (akutni krivci) i krivce po prirodi (hronieni krivci).
Hronieni krivci se mogu podijeliti na popravljive i nepopravljive. Prema kategoriji krivca se mora
podesiti i represija kako bi se zaštitio pravni poredak. Kazna ima odreGeni konkretan cilj i ne moţe se
zasnivati na odmazdi. Pristalice sociološkog pravca u potpunosti odbacuju odmazdu, a istovremeno
ne pridaju znaeaj generalnoj prevenciji, ved smatraju da kaznom treba da se ostvari specijalna
prevencija. Konkretna kazna treba biti prilagoGena osobenostima krivca. Zbog toga su sociolozi
zastupali princip individualizacije kazne. Neoklasiena škola
U prvoj polovini XX vijeka javljaju se teorije koje uspostavljaju kompromis izmeGu intederminizma
klasiene škole i determinizma pozitivista i sociološke škole. Ove teorije nazivaju se neoklasienom
školom ili neoklasicizmom u krivienom pravu jer je njihova polazna teza o moralnoj odgovornosti kao
osnovu krivieine odgovornosti. Osnov za primjenu kazne je kriviena odgovornost zasnovana na
uraeunljivosti i vinosti. Osnov za primjenu mjere bezbjednosti je “opasnost“ ueinioca koja se posebno
javlja kod povratnika, neuraeunljivih i smanjeno uraeunljivih poeinilaca krivienih djela.
Neoklasiena škola postavlja teţište na specijalnu prevenciju, odnosno na preventivno djelovanje u
odnosu na ueinioca. Individualizacija kazne još više dobiva na znaeaju. Neoklasieari su posebno
zastupali mišljenje da u krivienom pravu treba usvojiti i bitno smanjenu uraeunljivost, kao prelazno
stanje izmeGu uraeunljivosti i neuraeunljivosti. Ovo stanje moţe predstavljati osnov za ublaţavanje
kazne i eventualno paralelnu primjenu kazne i mjere bezbjednosti.
15
Posebnu paţnju neoklasieari su posvetili pirmjeni sankcija prema maloljetnim poeiniocima krivienih
djela. Prvobitno su preporueivali primjenu popravnih mjera prema ovoj kategoriji, smatrajudi ih
posebnom vrstom mjera bezbjednosti. One su imale zadatak da u vedoj mjeri zamijene kaznu ili da
reduciraju primjenu kazne prema maloljetnicima. Udaljem razvoju, ove mjere su sve više poprimale
karakter vaspitnih mjera koje su se izgradile kao posebna vrsta kriviene sankcije, pored kazne i mjere
bezbjednosti.
Reforma krivienog zakonodavstva u prvoj polovini XX vijeka
Reforma zahvata skoro cijelu Evropu. Teţište se sa krivienog djela pomjera na krivca. Ovo stanovište
razvija naeelo individualizacije kazne usvajajudi sistem ublaţavanja kazne, uslovne osude i uslovnog
otpusta. Istovremeno se na bazi tzv.stanja opasnosti u kome se nalazi poeinilac krivienog djela
dopunjuje represivni mehanizam i drugim krivienom sankcijom nazvanom mjera bezbjednosti, mjera
socijalne zaštite i sl.
Za period izmeGu 2 svjetska rata karakteristiena je i pojava autoritarnog fašistiekog krivienog
zakonodavstva. To pravo napušta princip legaliteta, zahtijeva što širu primjenu smrtne kazne,
uvoGenje batinanja, sterilizacije i sl, opravdava retroaktivno vaţenje krivienog zakona itd.
Pokret nove društvene odbrane
Pokret društvene odbrane ukljueuje razna mišljenja koja su se javila nakon II svjetskog rata u nauci
krivienog prava, a eija zajednieka karakteristika je stanovište da krivieno pravo sluţi odbrani društva
od kriminaliteta. OUN je 1948.godine u svom Sekretarijatu osnovala “Sekciju za društvenu odbranu”
sa zadatkom da utiee na suzbijanje zloeina. U pokretu društvene odbrane mogu se izdvojiti 2
koncepcije:
Prema prvoj koncepciji, potrebno je izmijeniti cjelokupno savremeno krivieno pravo i zamijeniti ga
pravom društvene odbrane. U tom novom pravu treba pojmove krivienog djela, krivca, odgovornosti i
kazne zamijeniti pojmovima protivdruštvenosti djela, subjektivizma i kurativnih mjera. Ovu
koncepciju prvi je iznio italijanski advokat Filipo Gramatika u djelu “Principi društvene odbrane”.
Druga, umjerenija koncepcija ne ide za ukidanjem savremenog krivienog prava, ved traţi njegovu
transformaciju. Prema ovoj koncepciji treba zadrţati pojmove krivienog djela i kriviene odgovornosti,
ali ih treba osloboditi pravne tehnike i shvatiti u njihovom sociološkom i realnom smislu. Kriminalna
politika treba da se zasniva na humanom odnosu prema delikventu. Delikventa treba podvrdi
tretmanu koji obezbjeGuje njegovu resocijalizaciju, a time i zaštitu društva. Shodno tome, sadašnja
kazna i mjera bezbjednosti bile bi integrirane u jedinstven sistem mjera društvene odbrane, koji bi za
cilj imao reintegraciju poeinioca u društvo. Prema tome, ovaj pokret ne prihvata dualitet krivienih
sankcija neoklasiene škole, ved usvaja samo jednu vrstu mjera društvene odbrane, dakle monizam
kriviene sankcije. Glavni predstavnik umjerenije koncepcije je Mark Ansel, sudija kasacionog suda u
Parizu, koji je svoje stavove iznio u djelu “Nova društvena odbrana” iz 1954.g (prošireno izdanje
1966.godine). Ova koncepcija nazvana je nova društvena odbrana. Osvrt na savremene koncepcije u
nauci krivienog prava
Danas postoje kombinacije razlieitih shavatanja u kojima se preplidu koncepcije klasiene, pozitivne,
sociološke i drugih škola. Tako dolazi do mješovitih pravaca kao što su neoklasieni, neopozitivistieki
itd. U tim pravcima je karakteristieno da se za osnovu uzima koncepcija jedne škole (npr.klasiene)
koja se modifikuje i tako stvaraju nove škole (npr.neoklasiena). Shvatanja koja su manje-više
prihvadena od vedine autora su: a) Kaţnjavanje u osnovi sluţi resocijalizaciji krivaca;
16
b) Kaţnjavanje treba biti posljednje sredstvo u suzbijanju kriminaliteta. Osnovne i najvaţnije mjere u
borbi protiv kriminaliteta trebaju biti preventivne mjere; c) Potreba ispitivanja lienosti izvršioca
krivienog djela. Krivienopravni propisi, posebno u pogledu odreGivanja kazne, trebaju biti elastieni i
dozvoliti da se u obzir uzimaju kako objektivne okolnosti, tako i subjektivna stanja eovjeka, njegova
psihieka konstitucija i njegova lienost u cjelini.
Iz navedenih stavova proizilazi da krivieno pravo treba biti izraz tzv.kriminalne politike, koja
omogudava da se prema konkretnim prilikama svake društvene zajednice primjenjuju mjere za
suzbijanje kriminaliteta. Dakle, osnovne savremene koncepcije u nauci krivienog prava omogudavaju
razvoj pozitivnog krivienog prava na jednoj širokoj platformi, pri eemu se uzima u obzir kako potreba
zaštite društva, tako i potreba zaštite eovjeka-pojedinca.
RAZVOJ KRIVIFNOG PRAVA U BiH
Uspostavom Kraljevine SHS, na novoj drţavnoj teritoriji zateklo se 6 razlieitih pravnih podrueja. U
Hrvatskoj, Sloveniji i BiH vaţilo je austrijsko kazneno zakonodavstvo. U BiH je vaţio Kazneni zakon o
zloeinstvima i prestupima od 26.06.1879.godine.
Kazneni zakonik Kraljevine SHS stupio je na snagu 01.01.1930.godine. Spadao je u red modernih
burţoaskih zakonika. Postavio je naeelo legaliteta krivienog djela i kazne, uz iskljueenje retroaktivnosti
vaţenja krivienog zakona, sa izuzetkom blaţeg zakona. Zakon je predviGao dualitet krivienih djela:
zloeine i prestupe, a kriterij razlikovanja bio je vrsta kazne. Zakon sadrţi propise o umišljaju i nehatu,
zabludi, neuraeunljivosti i smanjenoj uraeunljivosti, nuţnoj odbrani i krajnjoj nuţdi. U zakoniku je bio
uspostavljen poseban reţim za maloljetne delikvente.
Tokom II svjetskog rata, za razvoj krivienog prava poseban znaeaj imaju Foeanski dokumenti iz
februara 1942.godine. Njima je izvršeno razgranieenje nadleţnosti u krivienim stvarima izmeGu vojnih
sudova i Narodno-oslobodilaekih odbora. GraGanski sudovi kao zasebni organi pravosuGa nisu
postojali sve do 1944.godine, kada su pojedine federalne jedinice Jugoslavije obrazovale narodne
sudove kao organe pravosuGa na osnovu uputstva NKOJ od 09.05.1944.godine.
Nakon II svjetskog rata, po Ustavu FNRJ iz 1946.godine, postojala je mogudnost da krivieno
zakonodavstvo donose federacija i socijalistieke republike. MeGutim, zakonodavna nadleţnost
republika bila je izrazito suţena. Krivieni zakonik FNRJ donesen je 1951.godine. Dalji razvoj išao je u
pravcu povedanja zakonodavne nadleţnosti republika na raeun federacije, te je amandmanima iz
1971.godine podijeljena legislativna nadleţnost izmeGu federacije i republika, odnosno autonomnih
pokrajina na naein da je federacija odreGivala opdi dio krivienog zakonodavstva i manji broj krivienih
djela od zajedniekog znaeaja, a sva ostala kriviena djela i sankcije odreGivale su republike, odnosno
autonomne pokrajine.
17
I II I
K KR RI IV VI IF FN NO O Z ZA AK KO ON NO OD DA AV VS ST TV VO O
18
19
CILJEVI KRIVIFNOG ZAKONODAVSTVA I KRIVIFNOPRAVNA PRINUDA
FUNKCIJE KRIVIENOG ZAKONODAVSTVA
Funkcije krivienog zakonodavstva su: 1. Zaštitna funkcija – obezbjeGuje zaštitu društva primjenom
krivienih sankcija prema licima koja ugroţavaju ili povreGuju osnovne vrijednosti jednog društva; 2.
ObezbjeGenje sigurnosti eovjeka i graGanina u smislu da prema njima nede biti primijenjene kriviene
sankcije, osim za ponašanja koja su zakonom odreGena kao kriviena djela; 3. Socijalno-etieka funkcija
– ukazivanje koja ponašanja su društveno opasna, utieudi na taj naein na izgraGivanje svijesti graGana
o dozvoljenim i nedozvoljenim radnjama i na jaeanje morala društva.
Funkcije krivienog zakonodavstva u konkretnoj drţavi zavise od karaktera društveno-ekonomskog
ureGenja i politiekog sistema.
OSNOV I GRANICE KRIVIENOPRAVNE PRINUDE
Propisivanje krivienih djela i krivienih sankcija zasniva se na neophodnosti primjene krivienopravne
prinude i njenoj srazmjernosti jaeini opasnosti za osobne slobode i prava eovjeka, te druge osnovne
vrijednosti društva.
Granice krivienopravne prinude odreGuju se s obzirom na zaštitu osnovnih društvenih vrijednosti i
nuţnosti krivienopravne zaštite tih vrijednosti. Pri odreGivanju granica prinude vrši se diferenciranje
vrijednosti koje se štite prema njihovom znaeaju. Ukoliko je štidena vrijednost veda, krivienopravna
prinuda je oštrija i obrnuto.
IZVORI KRIVIENOG PRAVA
Krivieno pravo je zakonsko pravo. Zasniva se na vaţedem zakonskom tekstu,a bazi se proueavanjem
pozitivnog prava u smislu da isto unapreGuje. Izvori krivienog prava mogu se podijeliti na neposredne
i posredne. Neposredni izvor krivienog prava je krivieni zakon. Posredni izvori su podzakonski akti,
meGunarodni ugovori (konvencije), sudska praksa i pravna nauka.
Pod pojmom krivieni zakon u širem smislu podrazumijeva se svaka odredba krivienopravnog sadrţaja,
neovisno od toga da li je da odredba sastavni dio integralnog teksta krivienog kodeksa ili je ona
sadrţana u nekom zakonskom tekstu kojim se ureGuje neki ţivotni odnos.
Pod pojmom krivieni zakon u uţem smislu podrazumijeva se pravni akt u kome je po jednom
ureGenom sistemu zaokruţena problematika instituta opdeg i posebnog dijela krivienog prava.
Pod pojmom krivieno zakonodavstvo FBiH podrazumijeva se KZ FBiH, zakoni Kantona i zakoni drţave
BiH kojima su propisana kriviena djela.
Podzakonski normativni akti su posredan izvor krivienog prava. Postoje 2 vrste ovih akata: 1. Uredbe
sa zakonskom snagom – njima se propisuju pojedina ponašanja kao kriviena djela i sankcije za
ueinioce tih djela. Donose se u slueaju rata ili drugih vanrednih situacija. 2. Normativni akti kojima se
upotpunjuju blanketne norme koje postoje u krivienom pravu.
MeGunarodni ugovori (konvencije) mogu biti neposredan i posredan izvor krivienog prava.
Neposredan izvor su kada drţava prihvati meGunarodni ugovor i obaveţe se da de isti neposredno
20
primjenjivati u svom pravosudnom sistemu. Posredan izvor su kada drţava aktom ratifikacije
preuzme obavezu da odredbe odreGenog ugovora unese u svoje krivieno zakonodavstvo.
Sudska praksa su posredan izvor krivienog prava. Sudovi kroz svakodnevnu primjenu zakonskih normi
uoeavaju eventualne loše strane zakonskog rješenja, te sugerišu zakonodavcu odreGene promjene.
Osim toga, viši sudovi vrše analizu rada niţih sudova.
Pravna nauka (dogma) je posredan izvor krivienog prava. U praksi se koriste mišljenja pravne nauke,
ali se ni jedan sud u svojoj presudi ne moţe pozvati na mišljenje pravne nauke o nekom pitanju.
KLASIFIKACIJA I STRUKTURA KRIVIENIH ZAKONA Klasifikacija krivienopravnih odredaba i razlika
izmeGu odredaba opdeg i posebnog karaktera
KZ FBiH sastoji se iz 2 osnovna dijela: Opdeg i posebnog dijela. Opdi dio obuhvata 14 glava sa 136
elanova. Posebni dio obuhvata pojedina nedozvoljena ponašanja koja su prema uţem zaštitnom
objektu svrstana u pojedine grupe krivienih djela (poglavlja 15-33; el.137-396).
Odredbe opdeg i posebnog dijela razlikuju se prema sadrţaju, strukturi i meGusobnom odnosu.
Prema sadrţaju – odredbe opdeg dijela su konstitutivnog (nešto se uspostavlja) ili deklaratornog
(nešto se proglašava) karaktera. Odnose se na bilo koje krivieno djelo iz posebnog dijela. Odredbe
posebnog dijela su odredbe o pojedinim krivienim djelima prma njihovim pojedinaenim i grupnim
obiljeţjima.
Po strukturi – odredbe opdeg dijela imaju dispoziciju, a posebnog dijela dispoziciju i sankciju. Po
meGusobnom odnosu – nema izolirane primjene odredbe opdeg dijela bez odredbe posebnog dijela i
obrnuto.
Naeini odreGivanja krivienih djela (metodi odreGivanja bida krivienih djela – razlieitost dispozicija)
Dispozicija je onaj dio propisa, tj. pravne norme u kome se po obiljeţjima odreGuje bide nekog
krivienog djela. Dispozicije mogu biti jednostavne i sloţene. Jednostavne dispozicije mogu se podijeliti
na obiene, opisne i upudujude, a sloţene na blanketne i alternativne. Obiena dispozicija je ona u kojoj
se ne izlaţu pojedina karakteristiena obiljeţja nekog krivienog djela. Tako npr.obiena dispozicija je kod
krivienog djela uvrede iz el.214 st.1: «Ko uvrijedi drugog...» ili kod krivienog djela ubistva el.171 st.1:
«Ko drugog liši ţivota...». Ni kod jednog ni kod drugog krivienog djela zakonodavac nije u dispoziciji
dao bitna obiljeţja tog krivienog djela.
Opisna dispozicija je ona u kojoj se pomodu obiljeţja opisuje neko krivieno djelo. Tako npr.kod
krivienog djela kraGe el.273 st.1: «Ko tuGu pokretnu stvar oduzme drugom u namjeri da njenim
prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist...». Iz ove dispozicije se vidi da je
zakonodavac odredio više obiljeţja tog krivienog djela. Oznaeio je svojinu na stvari (tuGa), njenu
prirodu (pokretna), te posebno subjektivno obiljeţje (namjera da se pribavi protivpravna imovinska
korist).
Upudujuda dispozicija je ona u kjoj se upuduje na neka obiljeţja iz nekog drugog propisa krivienog
zakona, odnosno iz nekog drugog krivienog djela. Npr.sitno djelo kraGe, utaje ili prevare – el.283 st.1,
sadrţi upudujudu dispoziciju koja upuduje na druga kriviena djela (kraGu 273, utaju 278, prevaru 282).
To znaei da djelo iz el.283 mora sadrţavati sve ono što sadrţe
21
osnovni oblici djela na koje dispozicija upuduje, a zatim i neka specifiena obiljeţja prema kojima se
ono razlikuje od tih osnovnih djela na koja upuduje. U navedenom primjeru radi se o 2 specifiena
obiljeţja, od kojih je jedno objektivne, a drugo subjektivne prirode. Objektivni momenat je taj da
vrijednost ukradenih, utajenih stvari ili šteta ueinjena prevarom ne prelazi iznos od 500 KM.
Subjektivni momenat je da se utvrdi da je ueinilac išao za tim da pribavi stvar, tj.da prieini štetu
upravo takve vrijednosti.
Blanketne dispozicije su one koje izraţavaju blanketne (prazne) norme. Blanketna norma mora biti
dopunjena drugom normom koja joj daje sadrţaj, odnosno odreGuje obim krivienopravne zaštite. Ta
dopunjujuda norma moţe biti sadrţana u zakonskom ili podzakonskom aktu. Npr.kod KD
protivpravnog prekida trudnode, el.176 st.1: «Ko protivno propisima o prekidu trudnode trudnoj ţeni
s njenim pristankom izvrši prekid trudnode...». Oeigledno je ova odredba neprimjenjiva ukoliko ne
postoje propisi o prekidu trudnode.
Alternativne dispozicije spadaju u sloţene dispozicije. Njima su u alternativi propisana jedno ili više
obiljeţja odreGenog krivienog djela, tako da djelo postoji ukoliko je ostvareno bilo koje od
alternativno predviGenih obiljeţja. Npr. kod krivienog djela teškog ubistva, el.171 st.2, se kaţe:
«Zatvorom najmanje 10 godina ili dugotrajnim zatvorom kaznit de se ko drugog liši ţivota: 1. na
svirep ili podmukao naein 2. i pri tome s umišljajem dovede u opasnost ţivot još nekog lica 3. pri
bezobzirnom nasilniekom ponašanju 4. iz rasnih, nacionalnih ili vjerskih pobuda itd. (ima još
alternativa – vidi zakon).
Naeini odreGivanja sankcije za krivieno djelo
Sankcija je dio propisa tj. pravne norme u kome je odreGena kazna za ueinioca djela datog u
dispoziciji. U savremenom krivienom pravu postoji više modela odreGivanja sankcije, tako da ona
moţe biti apsolutno odreGena, apsolutno neodreGena i relativno odreGena. Apsolutno odreGene
kazne postoje u slueaju kada sud nema nikakvu slobodu prilikom odmjeravanja kazne. To znaei da je
pri samoj kvalifikaciji djela odreGena i kazna za to djelo. Na velieinu kazne ne utieu okolnosti koje nisu
unesene kao obiljeţja krivienog djela ili nisu izrieito navedene kao ublaţavane ili pooštravane. Na
velieinu kazne ne utiee ni einjenica na koji naein se konkretizovalo pojedino obiljeţje krivienog djela.
Apsolutno neodreGene kazne postoje kad sud nije vezan nikakvim ogranieenjima pri odmjeravanju
kazne, ved u okviru cjelokupnog sistema slobodno odreGuje za konkretan slueaj vrstu i mjeru kazne.
Naše krivieno zakonodavstvo ne prihvata odreGivanje kazne na 2 naprijed opisana naeina, jer bi
prihvatanje apsolutno neodreGene kazne bilo u suprotnosti sa zakonski usvojenim naeelom legaliteta
odreGenosti djela i kazne. Prihvatanje apsolutno odreGene kazne bilo bi u suprotnosti sa naeelom
individualizacije kazne. U našem krivienom zakonodavstvu prihvaden je sistem relativno odreGenih
kazni. Relativno odreGene kazne znaee da zakonodavac odreGuje kazneni okvir, tj.raspon u kome se
moţe izredi kazna za konkretno krivieno djelo. U slueaju da su za neko krivieno djelo propisane 2
kazne (bilo alternativno ili kumulativno), svaka od njih mora imati svoj kazneni okvir. Ukoliko taj okvir
nije izrieito naznaeen, podrazumijeva se da se sud moţe kretati u granicama opdeg kaznenog okvira te
vrste kazne.
Relativno odreGivanje kazni zakonodavac moţe izvršiti na nekoliko naeina. Tako postoje zatotvoreni
kazneni okvir, otvoreni kazneni okvir, poluotvoreni kazneni okvir nagore i poluotvoreni kazneni okvir
nadole.
22
Zatvoreni kazneni okvir postoji u slueaju kad je zakonodavac u granicama opdeg minimuma i
maksimuma odreGene vrste kazne, za konkretno krivieno djelo odredio poseban kazneni okvir
utvrGujudi minimum i maksimum kazne za to djelo. To je najeešdi slueaj odreGivanja sankcije. Npr,
kod KD razbojništva iz el.276 KZ FBiH: «ueinilac de se kazniti zatvorom 1-10 godina».
Poluotvoreni kazneni okvir nagore postoji u slueaju ako je zakonodavac za konkretno krivieno djelo
odredio samo posebni minimum, pri tome ništa ne govoredi o posebnom maksimumu. Tada se
logiekim tumaeenjem uzima da vaţi opdi maksimum te se moţe izredi kazna od propisanog posebnog
minimuma do opdeg maksimuma. Npr. kod KD ubistva iz el.171 se kaţe: «kaznit de se zatvorom
najmanje 5 godina». U tom slueaju kazneni okvir iznosi 5-15 godina. Poluotvoreni kazneni okvir
nadole postoji u slueaju kada je za konkretno krivieno djelo zakonodavac odredio samo posebni
maksimum kazne, ništa ne govoredi o posebnom minimumu. Tada se uzima da vaţi opdi minimum.
Npr. kod KD prinude, el.185: «...kaznit de se zatvorom do 3 godine».
Otvoreni kazneni okvir postoji u slueaju kad nije propisan ni posebni minimum ni posebni maksimum.
U takvim slueajevima se podrazumijeva da vaţi opdi okvir naznaeene vrste kazne. Npr. noveana kazna
kod krivienog djela neovlaštenog fotografiranja, el.196: «Kaznit de se noveanom kaznom ili zatvorom
do 1 godine». Kako nema nikakvih naznaka u pogledu mjere noveane kazne za to djelo, sud ima
mogudnost izbora da ueinioca kazni noveano u opdim okvirima (200-20.000 KM) ili da se opredijeli za
zatvor koji u konkretnom slueaju moţe trajati 15 dana – 1 godine. U izloţenom primjeru zakonodavac
je postavio alternativu u sankciji, ali isto tako te dvije kazne mogu biti za odreGeno djelo i
kumulativno propisane, što znaei da je tada sud obavezan da ueiniocu izrekne i kaznu zatvora i
noveanu kaznu. Takvo je npr. rješenje kod KD podvoGenja, el.228 se kaţe: «kaznit de se zatvorom do 3
godine i noveanom kaznom». U navedenom primjeru sud ima mogudnost da ueiniocu izrekne kaznu u
rasponu od 15 dana do 3 godine i da mu pored te kazne izrekne i noveanu kaznu u rasponu od 200-
20.000 KM (za djela iz koristoljublja do 100.000 KM).
Kao što ni za jedno krivieno djelo zakonodavac nije izrieito odredio poseban kazneni okvir za noveanu
kaznu, ved sud njenu visinu utvrGuje u svakom konkretnom slueaju, isto tako zakonodavac koristi
poseban kazneni okvir, isto tako zakonodavac koristi otvoreni kazneni okvir i kad je u pitanju
dugotrajni zatvor. To znaei da se dugotrajni zatvor moţe izredi u rasponu 20-40 godina, a konkretna
duţina trajanja bide odreGena u zavisnosti od konkretnog slueaja. Razlika u odnosu na prethodnu
situaciju sa noveanom kaznom ogleda se i u tom što se dugotrajni zatvor nikad ne izriee u kumulaciji
sa nekom drugom kaznom, i što se prema odredbi el.38 st.2 dugotrajni zatvor nikada ne moţe
propisati kao jedina glavna kazna. Ta kazna se moţe propisati samo u alternaciji sa kaznom zatvora
odreGenog trajanja. Npr. kod KD genocida, ratnih zloeina i nekih drugih KD protiv eovjeenosti i
meGunarodnog prava se kaţe: «kaznit de se zatvorom najmanje 5 godina ili dugotrajnim zatvorom».
U takvim slueajevima sudu koji odmjerava kaznu na raspolaganju stoje 2 mogudnosti: ili da ueiniocu
odmjeri kaznu u rasponu od 5-15 godina, ili da ueiniocu odmjeri kaznu od 20-40 godina. U takvim
slueajevima iskljueena je mogudnost odmjeravanja kazne od 15-20 godina.
TUMAEENJE KRIVIENIH ZAKONA
Tumaeenje krivienog zakona predstavlja utvrGivanje pravog smisla, sadrţaja i obima krivienopravne
zaštite koji se ostvaruje putem te pravne norme. Postoje uglavnom 3 vrste tumaeenja: 1. Prema
subjektu ili organu koji tumaei zakon; 2. Prema metodu ili naeinu na koji se zakon tumaei; 3. Prema
obimu tumaeenja.
23
Prema subjektu koji tumaei zakon postoje 3 vrste tumaeenja: autentieno ili obavezno, sudsko i
doktrinarno.
Prema metodu tumaeenja: gramatieko, logieko, sistematsko, komparativno, historijsko. Sva ova
tumaeenja sluţe teološkom ili ciljnom tumaeenju.
Prema obimu tumaeenje moţe biti usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno. Autentieno tumaeenje
potiee od samog zakonodavca i obavezno je za sve drţavne organe koji primjenjuju zakon, kao i za
graGane.
Sudsko tumaeenje je tumaeenje koje daju sudovi rješavajudi konkretne slueajeve. To tomaeenje nije
obavezno, odnosno ne moţe obavezivati u situacijama koje nisu predmet konkretnog raspravljanja.
Mada odluke jednog suda, posebno višeg ne obavezuju niţe sudove, one ipak imaju znaeaj jer
izraţavaju odreGena pravna shvatanja povodom odreGenih pitanja.
Doktrinarno tumaeenje daju pojedine nauene institucije ili pojedinci u svojim nauenim radovima. To
tumaeenje nema obaveznu ulogu, jer se ni jedan sud ne moţe pozvati na mišljenje nekog instituta ili
katedre, ali je to mišljenje znaeajno jer unapreGuje pravilnu primjenu zakona.
Gramatieko tumaeenje predstavlja utvrGivanje smisla zakona na osnovu gramatiekih pravila, tj.pravila
sintakse tj.pravila o izraţavanju misli na odreGenom jeziku. Kao primjer gramatiekog tumaeenja moţe
se navesti odredba o neuraeunljivosti prema kojoj se neuraeunljivim smatra kako ono lice koje nije
moglo da shvati znaeaj svog djela, tako i ono lice koje nije moglo da upravlja svojim postupcima.
Ogranieavajudi se samo na biološku komponentu ili osnovu neuraeunljivosti, vidimo da je
zakonodavac upotrebom veznika ili kao osnovu neuraeunljivosti postavio u alternaciji mogudnost
rasuGivanja ili mogudnost odlueivanja. Isti je slueaj gdje je zakonodavac kod niza drugih instituta neke
elemente postavio alternativno kao u navedenom primjeru, a neke kumulativno kao npr.kad su u
pitanju uslovi za postojanje višestrukog povrata.
Logieko tumaeenje predstavlja utvrGivanje smisla zakona na osnovu pravila logike kojima se odreGuju
zakoni mišljenja i zakljueivanja, kao i odreGivanja i povezivanja pojmova. Tako npr. u svim slueajevima
gdje nije odreGen posebni minimum kazne ili posebnu maksimum kazne za odreGeno krivieno djelo,
logiekom operacijom zakljueujemo da vaţe opdi minimum odnosno opdi maksimum za te vrste kazne.
Isto tako, ako za neko djelo nije uopde odreGen minimum i maksimum kazne tj.poseban kazneni
okvir, tada se podrazumijeva da u tom slueaju vaţi opdi kazneni okvir za to krivieno djelo. Isto tako,
ako zaknodavac za neko djelo predviGa mogudnost oslobaGanja od kazne, to podrazumijeva da mu
sud kaznu moţe i neogranieeno ublaţiti.
Sistematsko tumaeenje je utvrGivanje smisla zakona na osnovu mjesta koje odreGena krivienopravna
norma ima u sistemu zakona i na osnovu njenog odnosa sa drugim bliskim ili srodnim normama.
Prema tome, tu se pojedini propisi dovode u meGusobnu vezu, pa eak to mogu biti i eitave grupe
propisa iz istog ili razlieitih zakona. Prema tome, kada je u pitanju neko krivieno djelo onda moramo
znati da je ono ved samim svojim mjestom u sistemu naeelno odreGeno i po svojim obiljeţjima, što
znaei da je ono uslovljeno prema grupi krivienih djela u koja je svrstano. Drugim rijeeima, sva kriviena
djela iz odreGene grupe, a naroeito podgrupe, po svom sadrţaju su sliena, jer im je srodan uţi grupni
ili podgrupni zaštitni objekat. Tako npr. u grupi krivienih djela protiv ţivota i tijela, osnovna podjela je
u 2 podgrupe s tim da je u jednoj uţi podgrupni objekat ţivot eovjeka, a u drugoj njegov tjelesni
integritet. Tako sva ubistva (osnovni oblik, kvalificirani oblici, privilegirani oblici, ubistvo iz nehata)
imaju neka zajednieka obiljeţja. Tako demo od samog mjesta gdje je odreGeno djelo sistematizovano,
lakše i pravilnije utvrditi pravi smisao, sadrţaj obim krivienopravne zaštite tog krivienog djela.
24
Komparativno tumaeenje ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrGivanje smisla zakona, tj. odreGene
krivienopravne norme na osnovu poreGenja istog zakonskog teksta objavljenog na više autentienih
jezika. Npr. KZ FBiH objavljuje se na Bosanskom i Hrvatskom jeziku, pa ukoliko bi se pojavio problem
da se utvrdi pravi smisao odreGene krivienopravne norme, onda bi se to moglo ueiniti uporeGivanjem
te norme na oba autentiena jezika.
Drugi oblik predstavlja utvrGivanje smisla zakona na osnovu uporeGivanja zakona ili odreGene
krivienopravne norme jedne zemlje za zakonom iil odreGenom krivienopravnom normom u zakonu
druge zemlje.
Historijsko tumaeenje takoGer ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrGivanje smisla zakona na
osnovu analize uslova i okolnosti njegovog nastanka. Drugim rijeeima, vrši se utvrGivanje volje
zakonodavca s obzirom na vrijeme kad je zakon donesen. Ono se vrši na osnovu tzv.materijalija –
nacrti zakona, projekti, prijedlozi, obrazloţenja uz prijedloge i nacrte, rasprave sa pojedinih
zakonodavnih odbora, rasprave u parlamentu itd.
Drugi oblik predstavlja nastojanje da se iznaGe pravi smisao zakona koji odgovara vremenu i
okolnostima u kojima se zakon primjenjuje. Tu se utvrGuje volja zakona. U ovom drugom slueaju
utvrGuje se smisao zakona u vrijeme njegove primjene, obzirom da su odnosi koje zakon regulira u
stalnom mijenjanju i razvoju. Ova vrsta tumaeenja dozvoljena je samo u onom obimu u kojem se
suštinski bitno ne mijenja prvobitni smisao zakona. Ta metoda je bitna kada se radi o zakonima
starijeg datuma. Na toj liniji historijskog tumaeenja nalazi se i evolutivno tumaeenje zakona.
Sve navedene metode tumaeenja u funkciji su najvaţnije i osnovne metode, a to je ciljno tumaeenje
kada se utvrGuju ocasio legis (povod) i ratio (cilj) odreGene krivienopravne norme. Prema obimu,
tumaeenje moţe da bude usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno.. Sve norme u krivienom zakonu
prezentirane su preko pojmova ili sistema pojmova koje su izraţene kroz rijeei ili reeenice.
Upotrijebljeni termini nekad u potpunosti precizno odreGuju neki pojam, meGutim ponekad se
upotrijebljenim terminima pojam ne odreGuje precizno, odnosno postoji njegovo uţe i šire shvadanje.
Ako je upotrijebljenim terminom neki pojam potpuno odreGen, onda nema potrebe za njegovim
tumaeenjem po obimu, ved se termin shvata u njegovom najdoslovnijem smislu. Ako upotrijebljeni
izraz ne odreGuje u potpunosti sadrţinu nekog pojma, onda se javlja potreba za njegovim
tumaeenjem koje moţe biti uţe i šire. Restriktivnim tumaeenjem se suţava, a ekstenzivnim proširuje
smisao upotrijebljenog termina, a na taj naein se suţava ili proširuje i sadrţina krivienopravne norme.
To znaei da je tumaeenje po obimu rezultat nesavršenosti jeziekog izraţavanja. Oba tumaeenja (i uţe i
šire) odreGuju sadrţinu norme intra legem u okviru zakonskog propisa i dozvoljeno je u krivienom
pravu jer se ne protivi naeelu legaliteta.
ANALOGIJA U KRIVIENOM PRAVU
Analogija se u krivienom pravu primjenjuje ili kao jedan od naeina tumaeenja zakona, ili kao jedan od
naeina stvaranja prava (analogija kao izvor prava).
Analogija kao naein tumaeenja zakona predstavlja slueaj kada se na osnovu slienosti rješava neki
konkretan slueaj i to intra legem, tj. u okviru zakona. Takva analogija je dosta sliena ekstenzivnom
tumaeenju i praktieno predstavlja prelaz izmeGu ekstenzivnog tumaeenja ved postojedeg teksta i
analogije kojom se stvara pravo. Kako se i ekstenzivnim tumaeenjem i analogijom kojom se tumaei
zakon ostaje u okviru zakonodaveeve misli i volje, moţe se redi da nema jasne granice izmeGu tih
pojmova. Razlika se ogleda u tome što se pri ekstenzivnom tumaeenju ostaje i u okviru
upotrijebljenih termina imajudi u vidu njihovo šire znaeenje, dok se analogija logiekom operacijom
utvrGivanja slienosti na izvjestan naein udaljava od pravih, eistih znaeenja
25
upotrijebljenih izraza, uz nastojanje da se ipak ostane u okviru zakonodaveeve volje. Kao primjer
analognog tumaeenja moţe se navesti fenomen kraGe elektriene energije prvih decenija 20.vijeka,
kada elektriena energija nije bila u široj upotrebi i kada u krivienim zakonima tog vremena nije bila
predviGena kraGa elektriene energije. MeGutim, kada je elektriena energija ušla u širu upotrebu,
pojavio se i fenomen njenog nedozvoljenog korištenja, pa koko nije bilo odgovarajude odredbe u
zakonu, sudovi su elektrienu energiju podveli pod pojam pokretne stvari i na taj naein regulirali kraGu
el.energije kao kraGu bilo koje druge stvari. Da bi otklonio eventualne dileme, i naš zakonodavac je u
odredbi el.136 st.11 istumaeio pojam pokretne stvari kada je rekao da je to i svaka proizvedena ili
skupljena energija za davanje svjetlosti, toplote, kretanja, kao i telefonskih i drugih impulsa.
Analogija kao naein stvaranja prava (izvor prava) javlja se onda kad treba riješiti slueajeve koji nisu
regulisani zakonom ili pravnim propisom. U tom smislu postoje 2 vrste te analogije: 1. Zakonska
analogija (analogia legis) – kada se konkretni slueaj rješava primjenom zakonskog propisa koji regulira
najslieniji slueaj; 2. Pravna analogija (analogia iuris) – postoji kada se konkretan slueaj rješava
primjenom pravnih naeela odreGene grane prava ili eak primjenom pravnih naeela na kojima se
zasniva cjelokupni pravni sistem odreGene drţave u odreGenom vremenu. Analogija kao naein
stvaranja prava je ponekad nuţna i dozvoljena u nekim drugim granama prava. MeGutim, ona ne
dolazi u obzir kada je u pitanju materijalno krivieno pravo. Razlog tome je što bi to bilo u suprotnosti
sa usvojenim osnovnim naeelom materijalnog krivienog prava – naeelom legaliteta, pa je nedopustivo
da se putem analogije stvaraju nova kriviena djela i da se odreGuju kazne za ta djela.
Prihvatanje analogiae legis i analogiae iuris u krivienom pravu je u suprotnosti sa naeelom zakonitosti
krivienog djela i kazne. Treba zakljueiti da se analogija kao izvor prava kod nas nikada ne moţe
primijeniti kada je u suprotnosti sa naeelom legaliteta, a to je uvijek u slueaju kada se putem
analogije ili stvaraju bida novih krivienih djela, ili se uspostavljaju nove pooštravajude okolnosti prema
ueiniocu krivienog djela koje vode primjeni stroţije kazne od one koja je u Zakonu propisana.
VAŽENJE KRIVIFNOG ZAKONA
VREMENSKO VAŢENJE KRIVIENOG ZAKONODAVSTVA Pod vremenskim vaţenjem krivienog zakona
podrazumijeva se vaţenje odreGenog krivienog zakona s obzirom na vrijeme izvršenja krivienog djela.
Iz usvojenog naeela legaliteta koje je predviGeno u el.3 KZ FBiH, proizilazi i glavno pravilo, tj. naeelo u
pogledu vremenskog vaţenja krivienog zakona. Naime, prema odredbi el.4 st.1 KZ FBiH, na ueinioca
krivienog djela uvijek se primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela. U vezi s tim, kod
vremenskog vaţenja je osnovno pitanje da se utvrdi u kom vremenu vaţi odreGeni krivieni zakon, a to
pitanje podrazumijeva 2 stvari:
1. Da se utvrdi kad krivieni zakon stupa na snagu; 2. Da se utvrdi kad krivieni zakon prestaje da vaţi.
Stupanje na snagu i prestanak vaţenja krivienog zakona Krivieni zakon stupa na snagu na 2 naeina: a)
Izrieitom zakonskom odredbom koja se nalazi u tekstu samog zakona – redovan naein;
26
b) Izrieitom odredbom koja se ne nalazi u predmetnom zakonu, ved u nekom drugom zakonu koji
pored tog pitanja ureGuje i neka druga pitanja – izuzetan naein, kada su u pitanju vede krivienopravne
reforme.
Krivieni zakon stupa na snagu predutno kao i svaki drugi zakonski tekst, 8 dana nakon objavljivanja u
sluţbenim novinama, pod uslovom da nema izrieite odredbe o njegovom stupanju na snagu.
Krivieni zakon prestaje da vaţi takoGer izrieito i predutno. Izrieito prestaje vaţiti: a) Na osnovu
zakonskog propisa koji odreGuje dan prestanka njegovog vaţenja. Pri tome prestanak vaţnosti moţe
da bude odreGen ved prilikom donošenja zakona, što znaei da je u takvom slueaju ved unaprijed
ogranieeno vremensko trajanje nekog zakona; b) Naknadnim propisom kojim se stavlja van snage
odreGeni krivieni zakon; c) Da se generalnom klauzulom, ali izrieito, stave van snage svi propisi koji su
u suprotnosti sa odredbama novog zakona.
Predutno krivieni zakon prestaje da vaţi stupanjem na snagu novog zakona koji na drugaeiji naein
regulira istu materiju. U tom slueaju primjenjuje se pravilo lex posterior derogat legi priori, tj. kasniji
zakon derogira raniji zakon.
Retroaktivno vaţenje krivienog zakona
Pitanje retroaktivnog vaţenja KZ u suštini se svodi na slijedede: da li se u nekim slueajevima odreGeni
krivieni zakon moţe primijeniti i na djela koja su ueinjena prije njegovog stupanja na snagu. Dosljedna
primjena naeela legaliteta iz el.3 st.2 KZ FBiH iskljueuje mogudnost retroaktivnog vaţenja (nikome ne
može biti izrefena sankcija za djelo koja prije nego što je ufinjeno zakonom nije bilo propisano kao
krivifno djelo i za koje zakonom nije bila propisana krivifna sankcija). U tom pogledu postoji samo
jedan izuzetak, predviGen u odredbi el.4 st.2 KZ FBiH, koja kaţe: ako se poslije izvršenja krivifnog
djela, jednom ili više puta izmijeni zakon, primijenit de se zakon koji je blaži za ufinioca. Dakle jedini
izuzetak izraz je humanosti zakonodavca u odnosu na ueinioca krivienog djela.
Primjena blaţeg zakona
UtvrGivanje koji je zakon blaţi vrši se uporeGivanjem u odnosu na konkretno krivieno djelo i u odnosu
na konkretnog ueinioca. Ne dolazi u obzir apstraktno uporeGivanje strogosti starog i novog zakona.
Da bi se utvrdilo koji je zakon blaţi za neki konkretan slueaj, nepravilno je uzeti u obzir samo sankciju
koja je propisana za to djelo u starom i novom zakonu, ved se moraju uzeti u obzir svi propisi starog i
novog zakona koji dolaze u obzir da budu primijenjeni u konkretnom slueaju, i to ne izolovano, ved
posmatrano u cjelini.
Konkretno utvrGivanje koji je zakon blaţi vrši se na naein da se prvo logiekom operacijom na ueinioca i
njegovo krivieno djelo primijene propisi koji su bili na snazi u vrijeme izvršenja krivienog djela. Zatim
se ista logieka operacija izvrši i sa propisima koji su na snazi u vrijeme presuGenja djela i tada se
sagleda pravna situacija optuţenog u odnosu na konkretno krivieno djelo. Ako se prilikom
uporeGivanja naGe da je za ueinioca povoljniji npr. novi zakon, tada se na njega primjenjuju sve
odredbe novog zakona koje su aktuelne za konkretan slueaj. Vaţi i obrnut slueaj, kada se primjenjuju
sve odredbe starog zakona. Prema tome, nema djelomiene primjene odredaba starog, a djelomieno
odredaba novog zakona jer bi to predstavljalo neki nepostojedi zakon. Samo izuzetno iz razloga
pravienosti moglo bi se dozvoliti odstupanje od naprijed pomenutog pravila jedinstvene primjene
starog i novog zakona. Tako se uzima da ne bi bilo nepravedno da sud ueiniocu odmjeri kaznu po
starom, a uz tu kaznu i mjeru bezbjednosti po novom zakonu, ako je ta mjera bezbjednosti za njega
blaţa. Tako npr. bilo bi prihvatljivo da za
27
neko krivieno djelo protiv bezbjednosti javnog saobradaja sud ueiniocu izrekne kaznu zatvora po
starom zakonu ako je ona blaţa, a mjeru bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom
(odreGene vrste i kategorije) umjesto ranije mjere bezbjednosti koja se zvala i koja je predstavljala
oduzimanje vozaeke dozvole.
Kriteriji za utvrGivanje blaţeg zakona su slijededi: 1. Uvijek je blaţi onaj zakon koji ueinjeno djelo ne
predviGa kao krivieno djelo; 2. Ako je ueinjeno djelo i po jednom i po drugom zakonu krivieno djelo,
blaţi je onaj zakon koji iskljueuje krivienu odgovornost (npr.jedan zakon predviGa nehatni oblik
izvršenja djela, a drugi ne, blaţi je onaj zakon koji iskljueuje odgovornost za djelo ueinjeno iz nehata);
3. Ako po oba zakona postoji i krivieno djelo i kriviena odgovornost, onda je blaţi onaj zakon koji
iskljueuje kaţnjivost. Osnov iskljueenja kaţnjivosti moţe biti materijalno-pravni kao npr.uticaj
odreGenog lienog odnosa ili zastarjelost, a moţe da bude i mješoviti materijalno-procesnopravni, kao
što je npr.nedostatak privatne tuţbe. 4. Ukoliko i po jednom i po drugom zakonu postoji i djelo i
odgovornost i kaţnjivost, onda je blaţi onaj zakon koji predviGa osloboGenje od kazne, bilo da je to
osloboGenje obligatorno ili fakultativno. 5. Ukoliko se ueinilac ne oslobaGa od kazne ni po jednom
zakonu, onda se uzima da je blaţi zakon onaj po kome treba da se izrekne blaţa kazna. Pri tome je
uvijek blaţa ona kazna koja je blaţa po vrsti (blaţi je zatvor od dugotrajnog zatvora). Pri tom treba
imati u vidu da u konkretnom slueaju mogu dodi u obzir jedan ili više propisa koji utieu na
odmjeravanje kazne, na njeno ublaţavanje itd. 6. Ako su po oba zakona u pitanju iste vrste kazne,
blaţi je onaj zakon prema kome se ueiniocu moţe izredi ta vrsta kazne u manjoj mjeri (krade trajanje
zakona, manji iznos noveane kazne i sl). Prema tome, treba imati u vidu posebni minimum i posebni
maksimum odreGene vrste kazne, ali i odredbe koje se odnose na individualizaciju kazne. 7. Ukoliko
se uporeGuju samo kazne u jednom i drugom zakonu, tada je uvijek blaţi onaj zakon koji predviGa
blaţu vrstu glavne kazne. Ako su te kazne iste, onda je blaţi onaj zakon koji predviGa niţi posebni
minimum. Ako su posebni minimumi isti, blaţi je onaj zakon koji predviGa niţi poseban maksimum.
8. Ukoliko se po oba zakona na ueinioca ima primijeniti ista glavna kazna i po vrsti i po mjeri, blaţi je
onaj zakon koji ne predviGa primjenu sporednih kazni. 9. Ako oba zakona predviGaju izricanje
sporedne kazne, blaţi je onaj zakon eija je sporedna kazna blaţa.
Isti princip primjene blaţeg zakona, odnosno retroaktivnog vaţenja zakona odnosi se i kad su u
pitanju sankcije prema maloljetnicima i mjere bezbjednosti. U svakom slueaju, neprihvatljivo je da se
ueinilac krivienog djela primjenom novog zakona dovede u nepovoljniju situaciju od situacije u kojoj
bi se našao da se na njega primijeni zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela.
Ukoliko se u utvrGivanju blaţeg zakona utvrdi da je potpuno identiena pravna situacija za ueinioca u
pogledu izricanja kriviene sankcije i po jednom i po drugom zakonu, tada se na ueinioca uvijek
primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja krivienog djela. Izuzetak po retroaktivnom vaţenju
u takvim slueajevima ne dolazi u obzir.
Uticaj nekrivienih (vankrivienih) propisa na utvrGivanje blaţeg zakona
U vezi sa primjenom blaţeg zakona postavlja se pitanje kako na utvrGivanje blaţeg zakona utiee
izmjena vankrivienih propisa kojima se upotpunjavaju blanketna bida odreGenih krivienih djela. U tom
pogledu postoje 2 shvatanja: Prema prvom shvatanju izmjena vankrivienopravnih propisa ima
28
uticaja na utvrGivanje blaţeg zakona. Prema drugom shvatanju osporava se uticaj izmjene tih propisa
za utvrGivanje blaţeg zakona. Postoji i posebno shvatanje da pri tome treba imati u vidu da li je
izmjenom propisa ujedno izmijenjeno i pravno shvatanje u pogledu opasnosti zbog odreGenog
ponašanja. U tom smislu, ako nije došlo do promjene pravnog shvatanja, izmjenama se ne utiee na
utvrGivanje blaţeg zakona.
Primjena tzv.”meGuzakona” pri utvrGivanju blaţeg zakona
Postavlja se pitanje da li prilikom utvrGivanja blaţeg zakona treba uzeti u obzir samo zakon koji je
vaţio u vrijeme izvršenja djela i samo zakon koji je vaţio u vrijeme presude, ili treba uzeti u obzir i
tzv.meGuzakone. MeGuzakoni su zakoni koji su vaţili vremenu od prestanka vaţenja zakona koji je bio
na snazi u vrijeme izvršenja djela, pa do stupanja na snagu zakona koji vaţi u vrijeme donošenja
presude. U tom smislu postoje 2 shvatanja. Prema prvom, meGuzakoni se ne uzimaju u obzir. Po
drugom shvatanju, koje je prihvatio i naš zakonodavac u odredbi el.4 st.2 KZ FBiH, i meGuzakoni se
uzimaju u obzir pri odreGivanju blaţeg zakona.
Primjena blaţeg zakona do donošenja pravosnaţne presude
Blaţi zakon moţe se primijeniti sve do donošenja pravosnaţne presude. Na pravosnaţno presuGene
predmete izmjena krivienog zakona nema uticaja. U takvim slueajevima moţe se samo posebnim
propisima izvesti primjena blaţeg zakona u smislu da se presude revidiraju ili da se izvrši ublaţavanje
kazne.
Ukoliko je do izmjene zakona došlo u toku postupka po vanrednim pravnim lijekovima (npr.zahtjev za
zaštitu zakonitosti), tada se uzima da primjena blaţeg zakona dolazi u obzir uvijek u onim slueajevima
kada povodom uloţenog pravnog lijeka doGe do ponovnog suGenja.
PROSTORNO VAŢENJE KRIVIENOG ZAKONODAVSTVA
Pod prostornim vaţenjem krivienog zakonodavstva neke drţave ili uţe teritorijalne jedinice,
podrazumijeva se vaţenje s obzirom na to da li je neko krivieno djelo ueinjeno u toj drţavi odnosno
teritorijalnoj jedinici ili izvan nje. Svaka drţava svojim vlastitim propisima ureGuje pitanja prostornog
vaţenja svog krivienog zakonodavstva.
Principi prostornog vaţenja krivienih zakona
Kad je u pitanju prostorno vaţenje nekog krivienog zakona, za njega su bitna 3 elementa: 1. Drţavna
teritorija na kojoj je krivieno djelo ueinjeno; 2. Drţavljanstvo ueinioca krivienog djela; 3. Na eiju štetu
je izvršeno neko krivieno djelo.
Imajudi u vidu ova 3 elementa, postoje 4 principa prostornog vaţenja krivienog zakonodavstva: 1.
Teritorijalni 2. Personalni (nacionalni) 3. Realni (zaštitni) 4. Univerzalni (kosmopolitski).
Prema teritorijalnom principu krivieni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve ueinioce krivienih djela
koja su izvršena na njenoj teritoriji, bez obzira na drţavljanstvo poeinioca i porijeklo objekta
krivienopravne zaštite.
29
Prema personalnom principu krivieni zakon neke zemlje primjenjuje se iskljueivo na njene drţavljane,
pri eemu nije vaţno gdje je djelo izvršeno.
Prema realnom principu krivieni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve ueinioce krivienih djela
kojima se povreGuju, odnosno ugroţavaju pravna dobra te drţave i njenih graGana. Pritom nije vaţno
da li se pravno zaštidena dobra nalaze u zemlji ili u inostranstvu.
Prema univerzalnom principu, krivieni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve ueinioce krivienih
djela koji se zateknu na njenoj teritoriji, a na budu ekstradirani. Pritom nije vaţno gdje je djelo
ueinjeno (u zemlji ili inostranstvu), eiji je drţavljanin ueinilac, niti kojoj drţavi ili eijem drţavljaninu
pripadaju pravna dobra koja su krivienim djelom povrijeGena ili ugroţena.
Iskljueiva primjena samo jednog od ovih principa ne dolazi u obzir zbog svojih manjkavosti. Tako
npr.ako bi se primjenjivao samo teritorijalni princip, došlo bi se u situaciju ili izrueiti vlastitog
drţavljanina zemlji u kojoj je izvršeno krivieno djelo, ili uskratiti ekstradiciju i time potpuno
onemoguditi kaţnjavanje za izvršeno krivieno djelo u inostranstvu. Isto tako, ueinilac ne bi bio kaţnjen
ako bi krivieno djelo izvršio u zemlji koja primjenjuje personalni princip, pa otišao u svoju zemlju koja
primjenjuje teritorijalni princip. Ostao bi nekaţnjen i stranac koji bi izvršio krivieno djelo u zemlji koja
primjenjuje iskljueivo personalni princip, a da li de on biti kaţnjen u zemlji eiji je drţavljanin zavisi od
toga koji princip primjenjuje njegova zemlja. Tako bi on ostao nekaţnjen ako bi njegova zemlja
primjenjivala iskljueivo teritorijalni princip. Ako bi se primjenjivao samo realni princip, ostali bi
nekaţnjeni domadi drţavljani koji su izvršili kriviena djela protiv stranaca ili strane drţave. Isto tako,
ostala bi nezaštidena pravna dobra jedne drţave u drugoj drţavi. Univerzalni princip u njegovom
eistom obliku je neprimjenjiv jer postoje velike razlike u savremenim krivienim zakonodavstvima, a on
bi podrazumijevao izjednaeeno krivieno zakonodavstvo.
Kako u današnjem trenutku ne postoje meGunarodni propisi o prostornom vaţenju krivienih
zakonodavstava, to onda svaka drţava svojim propisima uspostavlja takav reţim prostornog vaţenja
koji najviše odgovara interesima te drţave, koristedi kombinaciju naprijed navedenih principa. Pritom
se uvaţavaju interesi meGunarodne zajednice i odnosi sa drugim drţavama.
Vaţenje krivienog zakonodavstva FBiH po teritorijalnom principu
Osnovni princip usvojen u krivienom zakonodavstvu FBiH je teritorijalni princip, što znaei da se naše
krivieno zakonodavstvo jednako odnosi na domade drţavljane, strance i na lica bez drţavljanstva.
Prema el.136 st.1, pod teritorijom FBiH podrazumijevaju se suhozemna teritorija, obalno more i
vodene površine unutar granica FBiH, kao i zraeni prostor nad njima. Ovaj princip dopunjen je sa
druga 2 principa: princip zastave broda i princip registracije aviona (el.130 st.2 i 3) prema kome se
brodovi i zrakoplovi sa oznakama FBiH smatraju dijelom teritorije FBiH bez obzira gdje se nalazili u
vrijeme izvršenja krivienog djela.
Kod ovog principa postoje odreGeni izuzeci. Takav izuzetak dat je u el.134 st.1, gdje se kaţe: ako je u
slufajevima iz fl.130 ovog Zakona pokrenut, a nije pravosnažno dovršen krivifni postupak u drugoj
državi, gonjenje u Federaciji poduzede se samo uz odobrenje federalnog tužioca. Izuzetak od
primjene teritorijalnog principa postoji i u slueaju koji je predviGen maGunarodnim pravom, prema
kome se domadi zakoni ne mogu primijeniti na šefove stranih drţava i njihovu pratnju, na strane
diplomatske i konzularne predstavnike i funkcionere odreGenih meGunarodnih organizacija. Na takva
lica primjenjuju se norme meGunarodnog javnog prava koje sadrţe sankcije kao što je
npr.proglašavanje odreGene javne osobe za personu non grata, gdje joj se ostavlja odreGeno vrijeme
da napusti zemlju.
30
Vaţenje krivienog zakonodavstva FBiH po personalnom principu
Personalni princip došao je do izraţaja u odredbi el.132 KZ FBiH, prema kojoj krivieno zakonodavstvo
u FBiH vaţi za drţavljanina BiH kada na teritoriji BiH ili u inostranstvu ueni koje drugo krivieno djelo,
osim krivienih djela iz el.131 (kriviena djela protiv ustavnog poretka BiH i Federacije). Taj personalni
princip naziva se aktivni jer se odnosi na domade drţavljane koji su aktivni u kriminalnom smislu. Za
gonjenje u takvim slueajevima zakonodavac u el.134. st.2 predviGa posebne uslove, prema kojima de
se gonjenje preduzeti samo: 1. Kad se za krivieno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je djelo
ueinjeno; 2. Da se gonjenje poduzima po zahtjevu oštedenog i je da takav zahtjev podnesen.
Vaţenje krivienog zakonodavstva FBiH po realnom principu
Realni princip sadrţan je u odredbama el.131 i el.133 st.1 KZ FBiH. Prema odredbi elana 131, krivieno
zakonodavstvo u Federaciji vaţi za svakog ko na teritoriji BiH ueini kriviena djela iz el.137.-152. Kako
zakonodavac ne predviGa nikakve posebne uslove za primjenu ove odredbe, za taj princip koji je
obligatorno primaran, vaţi i odredba el.135 o uraeunavanju pritvora i kazne i u drţavi i u inostranstvu.
Princip se odnosi na kriviena djela protiv ustavnog poretka BiH i Federacije. Prema el.133, krivieno
zakonodavstvo u Federaciji vaţi i za stranca koji na teritoriji BiH ili u inostranstvu ueini prema njoj ili
njenom drţavljaninu neko drugo krivieno djelo osim djela protiv ustavnog poretka, ako se zatekne na
teritoriji FBiH ili bude ekstradiran. Ovo je realni princip, ali supsidijaran, što znaei da do krivienog
gonjenja i primjene domadeg zakonodavstva moţe dodi samo uz odreGene uslove. I u ovom slueaju
poštuje se princip identiteta norme, što znaei da de se gonjenje stranca poduzeti samo kad se za
ueinjeno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je ueinjeno i drugo, da de se gonjenje poduzeti po
zahtjevu oštedenog i ako je taj zahtjev podnesen.
Iz odredbe el.133 st.1 vidi se da je naš zakonodavac predvidio i pasivni personalni princip, jer proteţe
vaţenje našeg zakonodavstva na bilo koga ko u inostranstvu izvrši krivieno djelo prema drţavljaninu
FBiH, osim politiekih delikata. I u ovom slueaju vaţi zakonska obaveza iz el.135 KZ prema kojoj se
pritvor, lišenje slobode u toku ekstradicijskog postupka, kao i kazna koju je ueinilac izdrţao po presudi
inostranog suda, uraeunava u kaznu koju izriee domadi sud za isto krivieno djelo, a ako kazne nisu iste
vrste, uraeunavanje de se vršiti prema ocjeni suda.
Vaţenje krivienog zakonodavstva FBiH po univerzalnom principu
Univerzalni princip predstavlja izraz meGunarodne solidarnosti na planu suzbijanja kriminaliteta.
Prema odredbi el.133 st.2, krivieno zakonodavstvo u FBiH vaţi i za stranca koji prema stranoj drţavi ili
prema strancu ueini u inostranstvu krivieno djelo za koje se po zakonu te drţave moţe izredi zatvor od
5 godina ili teţa kazna, kad se zatekne na teritoriji Federacije. U takvom slueaju sud ne moţe izredi
teţu kaznu od kazne koja je propisana zakonom zemlje u kojoj je krivieno djelo ueinjeno, ako našim
zakonom nije drugaeije odreGeno. Iz ove odredbe vidljivo je da je za primjenu univerzalnog principa
nuţno da se radi o relativno teţim krivienim djelima.
Pored navedenih ogranieenja, zakonodavac u odredbi el.134 st.2 takoGe predviGa posebne uvjete za
gonjenje takvih ueinilaca. Kao i kod personalnog i realnog supsidijarnog principa, zakonodavac i u
ovom slueaju zahtijeva ispunjenje principa identiteta norme, jer kaţe da de se gonjenje kod nas
poduzeti samo onda kada se za to krivieno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je to djelo
ueinjeno. MeGutim, zakonodavac propisuje da se i u takvom slueaju gonjenje kod nas nede poduzeti
ako se po zakonu te zemlje gdje je djelo ueinjeno gonjenje poduzima po zahtjevu oštedenog, a takav
zahtjev nije podnesen.
U odredbi el.134 st.3 predviGen je izuzetak od univerzalnog principa, gdje se kaţe da se gonjenje u
FBiH moţe poduzeti bez obzira na zakon zemlje u kojoj je djelo ueinjeno, ako je djelo u vrijeme
izvršenja smatrano krivienim djelom po meGunarodnom pravu. U takvom slueaju gonjenje se
31
moţe poduzeti samo po odobrenju Federalnog tuţioca. U navedenim slueajevima takoGe vaţe
odredbe el.135 o uraeunavanju pritvora i kazne.
32
I II II I
K KR RI IV VI IF FN NO O D DJ JE EL LO O I I K KR RI IV VI IF FN NA A O OD DG GO OV VO OR RN NO
OS ST T
33
34
K KR RI IV VI IF FN NO O D DJ JE EL LO O
POJAM KRIVIENOG DJELA
OdreGivanje pojma krivienog djela je jedno od centralnih pitanja nauke krivienog prava, koja ima
zadatak da pojam krivienog djela odredi s obzirom na pravne elemente koji su sadrţani u svakom
krivienom djelu. Elementi koji su zajednieki svim krivienim djelima zovu se osnovni elementi krivienih
djela. Osim njih, postoje i posebni elementi koji se javljaju samo kod nekih krivienih djela.
OdreGujudi opdi pojam krivienog djela, u teoriji se polazi od razlieitih stanovišta. MeGutim, sva ta
stanovišta u osnovi se svode na 2 shvatanja: sa stanovišta forme krivienog djela i sa aspekta njegove
sadrţine. Zbog toga se u teoriji razlikuju 2 pojma krivienog djela: formalni i materijalni. Formalni
pojam krivienog djela Normativno i realistieko shvatanje krivienog djela. U krivienopravnoj teoriji u
vezi sa odreGivanjem formalnog pojma krivienog djela javilo se pitanje da li se krivieno djelo treba
uzeti iskljueivo kao pravni pojam ili kao pojavu u vanjskom svijetu. S obzirom na to pitanje u teoriji se
razlikuju normativno i realistieko shvatanje pojma krivienog djela. Prema normativnom shvatanju,
krivieno djelo prvenstveno predstavlja povredu norme ili povredu krivienog zakona. Takvo shvatanje
zastupao je Binding i polazio od toga da se krivienim djelom prvenstveno vrijeGa norma, pa je
povreda norme osnovni element svakog krivienog djela.
Prema realistiekom shvatanju, krivieno djelo nije iskljueivo pravni pojam ved prvenstveno pojava u
vanjskom svijetu. Ono se mora odrediti prije svega na osnovu njegova 2 osnovna segmenta. To su
radnja i posljedica koja nastaje usljed te radnje. U krivienopravnoj teoriji danas dominira ovo Listovo
realistifko shvatanje krivienog djela, s tim da ima izvjesnih razlika u pogledu unošenja posljedice u
pojam kriv.djela.
U teoriji postoji još nekoliko shvatanja pojma krivienog djela koja su manje prihvatljiva jer u stvari
negiraju pojam krivienog djela. Tako npr.postoji tzv. simptomatieko shvatanje prema kome je krivieno
djelo samo sredstvo da se sazna krivienopravna vinost. Prema dinamiekom ili konstitucionalnom
shvatanju, u pojam krivienog djela unose se psihieka stanja ueinioca eime takoGer ostaje neriješeno
osnovno pitanje.
Objektivno-subjektivni i objektivni pojam krivienog djela
Kod odreGenja formalnog i to realistiekog pojma krivienog djela postavlja se pitanje da li to djelo
treba posmatrati iskljueivo kao radnju i prouzrokovanu posljedicu ili u njega treba unijeti i neke
subjektivne elemente, kao što je krivnja (vinost) njegovog ueinioca. Drugim rijeeima, postavlja se
pitanje da li se krivieno djelo treba posmatrati iskljueivo objektivno ili objektivno-subjektivno.
Unošenje vinosti u pojam krivienog djela potiee od Lista i smatra se opdeusvojenim gledištem u
njemaekoj i francuskoj literaturi. Ovakav pojam krivienog djela poznat je pod imenom
objektivnosubjektivni formalni pojam krivienog djela.
Nasuprot ovakvom shvatanju, postoje mišljenja da vinost nije element krivienog djela, te da u pojam
krivienog djela ulaze samo objektivni elementi. Ovakav pojam krivienog djela naziva se objektivni
formalni pojam krivienog djela. Objektivni pojam krivienog djela razradio je Toma Ţivanovid. Po
njegovom mišljenju, pojam krivienog djela treba postaviti eisto objektivno, bez ikakvih subjektivnih
elemenata. Subjektivne elemente treba razmatrati samo u vezi sa krivcem. Stoga Ţivanovid u
krivienopravnu teoriju uvodi
35
tzv.tripartitni sistem. Pored dotadašnjih krivienopravnih pojmova - krivieno djelo i kazna, Ţivanovid
zagovara uvoGenje pojma krivca, kao posebnog krivienopravnog pojma. Prema ovom stanovištu,
krivieno djelo je prouzrokovanje posljedice ljudskom radnjom koje ne mora biti vino (skrivljeno). Pri
tome se ljudska radnja posmatra potpuno objektivno – kao tjelesni pokret ili kao propuštanje
tjelesnog pokreta, bez obzira na to da li je to ueinjeno sa sviješdu i voljom ili ne. Pitanje svijesti i volje
moţe se razmatrati samo u vezi s krivcem, odnosno pri utvrGivanju da li je ueinilac tog krivienog djela
i vin, tj da li za konkretno djelo postoji krivac.
Najvaţniji prigovori koji se stavljaju objektivno-subjektivnom pojmu krivienog djela su: a) Da ne
odgovara logiekom pojmu krivienog djela. Kao primjer se navodi ubistvo poeinjeno od strane
duševnog bolesnika. U takvom slueaju, u opdem shvatanju i prema obienom govoru to se smatra
ubistvom. b) Da ne odgovara akcesornoj prirodi saueesništva. Tako npr. ako neko podstakne neko
neuraeunljivo bide na izvršenje krivienog djela, on nede modi biti kaţnjen kao podstrekae jer prema toj
teoriji neuraeunljivo bide ne moţe biti ueinilac krivienog djela. Da bi se ova nelogienost prevazišla, u
Njemaekoj je razvijena posebna teorija o tzv.posrednom izvršiocu, prema kojoj se u ovakvim
slueajevima podstrekae smatra tzv.posrednim izvršiocem, a ne podstrekaeem. c) Objektivno-
subjektivni pojam krivienog djela zapostavlja pitanje sistematike krivienog prava i ne istiee pojam
krivca kao samostalan i odvojen pojam.
Prigovori koji se istieu objektivnoj teoriji su slijededi: a) Odvajajudi krivieno djelo i krivca, ta teorija
odvaja ono što predstavlja prirodno jedinstvo i što se zapravo ne moţe odvojiti. Naime, tvrdi se da se
ne moţe smatrati krivienim djelom ono što se odreGenom licu ne moţe staviti na teret, odnosno djelo
za koje niko ne odgovara. Odvojiti vinost od krivienog djela znaei u stvari dati pojam koji nema realne
podloge. b) Ni pojam krivienog djela u objektivnom smislu ne odgovara njegovom logiekom
(prirodnom) smislu. Tako npr. ako neka osoba u snu ueini pokret i prouzrokuje zabranjenu posljedicu,
to se ne smatra krivienim djelom iako se radi o prouzrokovanju posljedice ljudskom radnjom.
Protivpravnost i odreGenost krivienog djela u zakonu
Dalji problem u odreGenju opdeg pojma krivienog djela je pitanje protivpravnosti, kao jednog od
elemenata pojma krivienog djela. Da bi se moglo govoriti o krivienom djelu, ono mora biti
protivpravno. Lišiti ţivota neko lice, oduzeti mu stvar ili slobodu je zabranjeno, ali da bi to bilo
krivieno djelo, radnje ueinioca moraju biti protivpravne jer ima slueajeva kada izuzetno lišenje ţivota,
oduzimanje stvari ili slobode nije protivpravno.
U teoriji se takoGer uzima da je jedan od elemenata opdeg pojma krivienog djela njegova odreGenost
u zakonu. Prema tome, ako se krivieno djelo definiše iskljueivo prema njegovim formalnim
elementima, ono bi predstavljalo djelo eovjeka (radnju sa prouzrokovanom posljedicom) koje je
protivpravno i koje je odreGeno u zakonu kao krivieno djelo. To je objektivni pojam krivienog djela.
Kada se tom objektivnom pojmu doda kriviena odgovornost ili krivnja u uţem smislu, dobija se
objektivno-subjektivni pojam krivienog djela.
U teoriji su bila prisutna i shvatanja da element opdeg pojma krivienog djela treba da predstavljaju i
tzv.objektivni uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti. Tako npr.kod krivienog djela
ueestvovanja u tuei, za postojanje tog djela potrebno je da je neko lice lišeno ţivota ili da je drugom
nanesena teška tjelesna povreda. To nije posljedica krivienog djela, ved objektivni uslov inkriminacije,
od kojeg zavisi da li de to ueestvovanje u tuei biti krivieno djelo ili prekršaj protiv javnog reda i mira.
MeGutim, kako se objektivni uslov inkriminacije ne javlja kod svih ved samo
36
kod nekih krivienih djela, to je uglavnom prihvadeno shvatanje da taj uslov ne predstavlja element
opdeg pojma krivienog djela.
Materijalni pojam krivienog djela
Materijalni pojam krivienog djela je mnogo manje zastupan u teoriji od formalnog pojma. U suštini se
radi o tome da treba odgovoriti na pitanje kojim principima je duţan da se rukovodi zakonodavac pri
postavljanju pojedinih krivienih djela. Iako se uglavnom u teoriji odbija definiranje tog pojma, to
pitanje je ipak doticano. Tako se po jednom mišljenju (Poznišev) smatra da pri odreGivanju krivienih
djela zakonodavac treba da polazi od opdih interesa graGana, a ti interesi moraju biti u skladu sa
društvenim progresom. Drugim rijeeima, ne bi trebalo smatrati krivienim djelom ono djelo eije bi
kaţnjavanje spreeavalo dalji razvoj društva. Osim toga, kako se krivienim zakonodavstvom ogranieava
sloboda graGana, krivienim djelom bi se moglo smatrati samo ono djelo koje prelazi dozvoljene
granice napada na slobodu drugih, odnosno granice koje su u skladu sa opdim progresom.
MeGutim, u teoriji je bilo i pokušaja da se daju materijalno-pravne definicije pojma krivienog djela.
MaGu prve pisce koji su razmatrali pitanje materijalnog pojma krivienog djela spadaju Karara, Ortolan
i Garofalo. Karara smatra da je krivieno djelo povreda zakona drţave koji je donesen radi zaštite
bezbjednosti graGana, a ta je zaštita bitna za društveni poredak. Slieno je i mišljenje Ortolana.
Garofalo je materijalni pojam krivienog djela vezao za pojam prirodnog krivienog djela, pri eemu je
prirodno krivieno djelo ono djelo koje vrijeGa osnovna prirodna osjedanja koja su uglavnom priznata
od strane svih elanova jednog civiliziranog društva. Prirodna osjedanja su osjedanja humanosti,
slobode, zaštite lienosti, svojine itd.
Prema pozitivnoj školi krivienog prava, krivieno djelo je ono djelo koje je opasno za društvo uopde i na
koje treba reagirati društvenim mjerama. Ovakvo shvatanje pojma krivienog djela poznato je pod
nazivom sociološki pojam krivienog djela.
Prema Tomi Ţivanovidu, materijalni pojam krivienog djela odreGuje se kao povreda ili ugroţavanje
individualne ili kolektivne potrebe postojanja društva u obliku drţave, a ta potreba ne moţe se da se
potpuno pravno zaštiti bez ugroţavanja kaznom.
U zemljama nekadašnjeg socijalistiekog bloka zastupano je materijalno shvatanje krivienog djela sa
zakonskom definicijom. To je bio materijalno-formalni pojam, s tim da je materijalni element
krivienog djela bila “društvena opasnost”.
Objektivno-subjektivni formalni pojam krivienog djela
Posljednjom reformom našeg krivienog zakonodavstva, došlo je do izmjene u pojmu krivienog djela.
Umjesto ranijeg jedinog materijalnog elementa u tom pojmu (društvena opasnost) koji je ocijenjen
kao difuzan, nejasan i rastegljiv pojam, izrieito je unesen element protivpravnosti. To znaei da
umjesto ranije objektivno subjektivne i formalno-materijalne definicije, danas imamo objektivno-
subjektivni formalni pojam krivienog djela. Prema odredbi el.8 KZ FBiH, krivieno djelo je protivpravno
djelo koje je zakonom propisano kao krivieno djelo, eija su obiljeţja odreGena zakonom i za koje je
zakonom propisana kriviena sankcija. Iz te definicije proizilazi da postoje slijededi elementi u pojmu
krivienog djela: 1. Djelo eovjeka – radnja sa prouzrokovanom posljedicom; 2. Protivpravnost
ueinjenog djela; 3. OdreGenost ueinjenog djela kao krivienog djela u zakonu; 4. Vinost, krivnja,
odnosno kriviena odgovornost, što znaei da je djelo ueinio uraeunljiv eovjek sa krivnjom (umišljaj ili iz
nehata).
37
Navedeni elementi se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne. Prva 3 su objektivni elementi. Svi su
oni formalnog karaktera. Subjektivni element predstavlja krivnja ueinioca djela.
Iako naša krivienopravna teorija prihvata objektivno-subjektivni pojam krivienog djela, izuzetno se i u
teoriji i u domadem zakonodavstvu prihvata i objektivno shvatanje pojma krivienog djela kad su u
pitanju neke druge kriviene sankcije osim kazni. Kazna se moţe primijeniti samo prema ueiniocu koji
je vino (skrivljeno) ostvario zakonom odreGeno krivieno djelo. MeGutim, u savremenom krivienom
pravu pored kazni postoje i druge vrste krivienih sankcija kao npr. mjere bezbjednosti, posebno te
mjere koje su po svojoj prirodi medicinskog karaktera. Te mjere primjenjuju se i prema ueiniocima
koji nisu vini, krivi ili krivieno odgovorni za ueinjeno djelo, a koje je u zakonu odreGeno kao krivieno
djelo (npr.ubistvo). Tako npr. mjera bezbjednosti iz el.63 st.1 primjenjuje se prema ueiniocu koji je
krivieno djelo izvršio u stanju neuraeunljivosti ili bitno smanjene uraeunljivosti ako sud utvrdi da bi
takav ueinitelj mogao izvršiti neko teško djelo (ţivot, tjelesni integritet, seksualni integritet, imovina).
Da bi došlo do primjene te kriviene sankcije, iako zakonodavac barata pojmom krivienog djela, nuţno
je iz tog pojma izdvojiti krivienu odgovornost. Ta objektivizacija krivienog djela nuţna je samo za taj
uski krug slueajeva, a ne smije biti opravdanje za generalno usvajanje objektivnog shvatanja. Razlog
tome je što je zadatak krivienog prava spreeavanje društveno opasnih djelatnosti koje su skrivljeno
ueinjene od strane uraeunljivog ueinioca koje se vrši putem kazne. Napomenute mjere bezbjednosti
se odnose na izuzetne slueajeve.
Kad se govori o opdem pojmu krivienog djela, mora se imati u vidu da Federalni krivieni zakon
poznaje krivieno djelo i krivienu odgovornost kao 2 odvojena pojma. Ti pojmovi su meGutim,
meGusobno toliko povezani da zajedno predstavljaju zasebnu i osnovnu jedinicu u sistemu opdeg
dijela krivienog zakona. Zbog toga glava II pomenutog Zakona nosi naslov “Krivieno djelo i kriviena
odgovornost”. Pored toga, u nekim odredbama zakona spominje se krivieno djelo kao osnov za
primjenu nekih krivienih sankcija prema licima koja nisu krivieno odgovorna. Tu spadaju ved
pomenute odredbe el.63 i 64 Krivienog zakona o mjerama bezbjednosti medicinskog karaktera. S
druge strane, zakonodavac ponekad upotrebljava izraz “krivieno djelo” neovisno od kriviene
odgovornosti kao npr. u odredbi el.13 gdje zakonodavac definira neuraeunljivost – “nije urafunljiv
ufinilac koji u vrijeme izvršenja krivifnog djela…”. Isti slueaj je u odredbi el.71 KZ FBiH, gdje
zakonodavac predviGa iskljueenje krivienih sankcija prema djeci – “prema maloljetniku koji u vrijeme
izvršenja krivifnog djela nije navršio 14 godina ne mogu se primijeniti krivifne sankcije”. Iz izloţenih
primjera vidimo da zakonodavac ponekad upotrebljava termin “krivieno djelo” kao tehnieki termin da
bi oznaeio skup obiljeţja jednog krivienog djela. Pritom, naravno, zakonodavac nije iskljueio
mogudnost da se krivieno djelo shvati kao pravna, kao društvena pojava koja se moţe pravilno shvatiti
samo ukljueivanjem i kriviene odgovornosti kao njegovog obaveznog elementa.
RADNJA KRIVIENOG DJELA
Radnja je osnovni element u pojmu krivienog djela. Manifestira se kao odreGeno ponašanje eovjeka u
vanjskom svijetu. To znaei da odluke ili namjere da se izvrši neko krivieno djelo, kao i ostali psihieki
procesi ili unutarnji akti ne predstavljaju radnju u krivienopravnom smislu, sve do onog momenta dok
ne preGu u ostvarenje, tj.dok se ne ispolje u vanjskom svijetu. Radnjom se krivieno djelo izvršava, ako
je u pitanju samo jedno lice kao izvršilac krivienog djela, ili se radnjom u krivienom djelu ueestvuje u
svojstvu saizvršioca, pomagaea ili podstrekaea, ako u ostvarenju krivienog djela ueestvuje više lica.
U krivienopravnoj teoriji postoji više shvatanja radnje kao osnovnog elementa u pojmu krivienog
djela. To su: 1. Objektivno-subjektivno shvatanje radnje; 2. Objektivno shvatanje radnje;
38
3. Finalistieko, tj.ciljno shvatanje radnje.
Objektivno-subjektivno shvatanje radnje Prema ovom shvatanju, radnjom se smatra samo ona
djelatnost koja se hode, tj.voljna djelatnost ueinioca. Unošenje volje u pojam radnje znaei da je sa
krivienopravnog aspekta relevantna samo ona djelatnost koju je ueinilac htio da ueini. Pritom nije od
znaeaja u kom cilju je ta radnja preduzeta. Ako je ueinilac neodoljivom silom prinuGen na radnju, on
je postupao protiv svoje volje i u tom slueaju njegova radnja nije radnja u krivienopravnom smislu. U
slueaju prinude, prinuGeno lice je samo oruGe ili sredstvo u rukama drugog, tj.onoga ko ga je
prinudio. Zbog toga preduzeta radnja nije ueinioeeva radnja. Isto tako, radnja u krivienopravnom
smislu nije nevoljna radnja, tj.radnja koju ueinilac nije htio nego se ona dogodila slueajno. Takva
radnja je npr. kada iznenadna onesviješdenost sprijeei vozaea motornog vozila da se zaustavi na
pješaekom prelazu na znak crvenog svjetla. Isto tako je nevoljna radnja kad se jedno lice oklizne i
padom nanese povredu drugom licu.
Objektivno shvatanje radnje
Radnja se u ovom shvatanju sagledava eisto objektivno, bez ikakvih subjektivnih elemenata. Pod
radnjom se podrazumijeva tjelesni pokret, odnosno propuštanje tjelesnog pokreta, pri eemu je bez
znaeaja da li se to dogodilo sa voljom ili ne. Tako bi se radnjom u smislu ovog shvatanja mogli
smatrati pokreti tijela teškog duševnog bolesnika, kao i pokreti koje eovjek eini kad se nalazi u
besvjesnom stanju, naravno ukoliko tim radnjama prouzrokuje zabranjenu posljedicu. To shvatanje
radnje razradio je Toma Ţivanovid i ona je izraz dosljednosti tog autora, zbog toga što on objektivno
posmatra i pojam krivienog djela. Kako mi pojam krivienog djela sagledavamo u objektivno-
subjektivnom smislu, na isti naein sagledavamo i radnju, zbog eega se ovo shvatanje ne uzima kao
prihvatljivo.
Finalistieko (ciljno) shvatanje radnje
Prema finalistiekom ili ciljnom shvatanju, za krivieno djelo pravno je relevantna samo ciljna radnja, tj.
takva djelatnost koja je poduzeta u cilju ostvarenja zabranjene krivienopravno relevantne posljedice.
Prema tome, za postojanje radnje nije dovoljno da je ueinilac htio samo radnju, ved se traţi da je htio
da preduzetom radnjom postigne zabranjenu posljedicu. Prema tom shvatanju, u pojam radnje se
unose elementi vinosti ili krivnje, tj. element umišljaja, eime nastaju znatne teškode za razumijevanje
nehatnih krivienih djela i za odreGivanje njihovog mjesta u sistemu nauke krivienog prava. Ovo
shvatanje potiee od njemaekog teoretieara Velcl-a i ne smatra se šire prihvadenim.
Opdi naeini izvršenja krivienog djela – einjenje i neeinjenje Einjenje i neeinjenje su 2 opda naeina
izvršenja krivienog djela. Einjenje kao radnja u krivienopravnom smislu je voljni tjelesni pokret. To je
npr: kod kraGe – oduzimanje tuGe pokretne stvari; kod otmice – otmica nekog lica, kod klevete –
iznošenje ili pronošenje neeeg neistinitog itd. Takva djela se nazivaju kriviena djela einjenja ili
komisivni delikti – delicta commissiva. Neeinjenje kao radnja izvršenja u krivienopravnom smislu je
voljno propuštanje da se izvrši tjelesni pokret. O neeinjenju u krivienopravnom smislu moţe se
govoriti samo kada je u pitanju propuštanje one radnje na koju je postojala duţnost einjenja. Dakle,
krivieno djelo moţe biti ueinjeno neeinjenjem samo kad ueinilac propusti einjenje koje je bio duţan
izvršiti. Tako izvršena kriviena djela nazivaju se krivienim djelima neeinjenja ili omisivnim deliktima –
delicta ommissiva.
39
Kada su u pitanju delikti neeinjenja, odmah se moţe postaviti pitanje u kojim to slueajevima moţe
postojati duţnost na einjenje, tako da se propuštanjem izvršenja te duţnosti moţe izvršiti krivieno
djelo. Takvih situacija ima više: 1. Neeinjenjem se prije svega izvršavaju ona kriviena djela kod kojih je
radnja izvršenja negativno odreGena, odnosno kao neizvršenje odreGene duţnosti. Ta duţnost moţe
biti uspostavljena samim krivienim zakonom, kao npr. kod krivienog djela nepruţanja pomodi iz el.182
KZ FBiH, gdje je sam KZ tom odredbom uspostavio duţnost pruţanja pomodi licu koje se nalazi u
neposrednoj opasnosti po ţivot. Ta duţnost moţe biti odreGena i u nekom drugom zakonu ili propisu,
a krivieni zakon samo neispunjenje duţnosti predviGa kao krivieno djelo (npr. kod krivienog djela
nepoduzimanja mjera za zaštitu vojne jedinice iz el.380 st.1 KZ FBiH, gdje duţnost poduzimanja mjera
za zaštitu vojne jedinice jeste regulisano odgovarajudim propisima koji ureGuju pitanja sluţbe u
oruţanim snagama, dok je KZ samo nepoduzimanje propisanih mjera predvidio kao krivieno djelo. 2.
Kad je nekim zakonom ili drugim propisom ustanovljena duţnost na einjenje – npr. duţnost roditelja
da izdrţavaju svoju djecu odreGena je Porodienim zakonom. Ukoliko roditelj tu duţnost ne izvršava sa
umišljajem zbog eega nastupi smrt djeteta, roditelj de odgovarati za krivieno djelo ubistva izvršenog s
umišljajem. 3. Kad je duţnost na odreGeno einjenje ustanovljeno nekim pravnim poslom,
npr.ugovorom, tako npr.bolniear koji se ugovorom obavezao da euva nepokretnog bolesnika ili
medicinska sestra koja se ugovorom obavezala da euva malo dijete, pa ih ostave u stanju ili prilikama
opasnim po ţivot, izvršioci su krivienog djela napuštanja nemodnog lica, el.181 KZ. 4. Kad duţnost na
einjenje proistiee iz radnog odnosa - npr.skretniear je na osnovu radnog odnosa duţan da u odreGeno
vrijeme podesi skretnicu za pravilan prolazak voza, a propuštanjem te duţnosti moţe da izazove
saobradajni udes, a time krivieno djelo. 5. Kad duţnost ueinioca za daljnjim einjenjem proizilazi iz
prethodnog einjenja kojim je stvorena opasnost za drugog - kad npr.hirurg vršedi operativni zahvat
stvori opasnost po ţivot pacijenta, eime preuzima obavezu da operativni zahvat dovede do kraja,
tj.daljnje einjenje eijim propuštanjem bi izvršio krivieno djelo. 6. Kad duţnost na einjenje nastaje na
osnovu odnosa povjerenja, odnosno kad se na osnovu obostranog povjerenja uspostavlja odnos iz
kojeg se oeekuje odbrana od odreGene opasnosti – kada npr. kod zajedniekog alpinistiekog
poduhvata svaki od ueesnika oeekuje da de mu drugi pomodi u slueaju opasnosti.
Prava i neprava kriviena djela neeinjenja
Sva kriviena djela neeinjenja mogu se podijeliti u 2 osnovne grupe:
1. Prava kriviena djela neeinjenja, tj. pravi ili eisti komisivni delikti su ona djela kod kojih je radnja
izvršenja u krivienom zakonu odreGena kao neeinjenje, odnosno kao propuštanje odreGene duţnosti.
Takav je slueaj npr.kod krivienog djela neprijavljivanja pripremanja krivienog djela, el.324, gdje je
duţnost prijavljivanja uspostavljena samim Krivienim zakonom i propuštanje izvršenja ove duţnosti
stavljeno je pod krivienu sankciju. Ili kod krivienog djela nepostupanja po zdravstvenim propisima za
vrijeme epidemije iz el.242. U ovom primjeru duţnost na postupanje odreGena je vankrivieno-
pravnim propisom, a Krivienim zakonom je sankcionisano samo propuštanje izvršenja ove duţnosti.
2. Neprava kriviena djela neeinjenja, tj.komisivno-omisivni delikti su ona kriviena djela koja su u
Krivienom zakonu odreGena kao kriviena djela einjenja, jer je radnja izvršenja tih krivienih djela
odreGena kao poduzimanje neke einidbe, ali se izuzetno ta djela mogu izvršiti i propuštanjem
odreGene duţnosti. Tako npr. ubistvo je redovno delikt einjenja, ali se ono izuzetno moţe izvršiti i
neeinjenjem. Npr. kad majka propušta da po svojoj duţnosti nahrani novoroGenu bebu koja u
nedostatku hrane umire, propuštanjem svoje duţnosti (dakle neeinjenjem) majka lišava ţivota
40
svoje dijete. Ako se dokaţe da je ona u tome postupala umišljajem na lišavanje ţivota, onda je u
pitanju krivieno djelo ubistva.
MeGutim, bitno je naglasiti da se ne moţe svako krivieno djelo einjenja izvršiti neeinjenjem. Osim
toga, ima krivienih djela koja se mogu izvršiti iskljufivo finjenjem (kao npr.kraGa). Kod takvih djela je
iskljueeno postojanje komisivno-omisivnih delikata. Da bi jedno krivieno djelo einjenja izuzetno bilo
izvršeno neeinjenjem, uvijek je potrebno utvrditi u kojim slueajevima za izvršioca postoji duţnost na
einjenje, kao i koji su osnovi te duţnosti.
Oblici radnje u odnosu na krivieno djelo
Radnja u krivienopravnom smislu (einjenje i neeinjenje) u odnosu na krivieno djelo moţe biti radnja
izvršenja, saizvršenja, podstrekavanja i pomaganja. Radnja izvršenja moţe biti poduzeta u slueaju kad
u izvršenju krivienog djela ueestvuje samo jedno lice, dok radnje saizvršilaštva, podstrekavanja i
pomaganja pretpostavljaju da u izvršenju istog krivienog djela ueestvuje najmanje 2 lica.
Radnja izv ršenja
Radnja izvršenja je ona radnja kojom se krivifno djelo izvršava, odnosno to je ona radnja koja je u
opisu krivifnog djela oznafena kao radnja izvršenja. Tako npr. kod krivienog djela kraGe, radnja
izvršenja je oduzimanje tuGe pokretne stvari; kod krivienog djela špijunaţe to je saopštavanje, predaja
ili einjenje dostupnim tajnih podataka ili dokumenata itd. Radnja izvršenja je u krivienom zakonu
odreGena na razlieite naeine: - radnja je odreGena odvojeno od posljedice, to su tzv.djelatnosne
radnje; - radnja i posljedica su zajedno obuhvadene – tzv.posljediene radnje;
Radnja izvršenja se najeešde odreGuje jednim izrazom i to obieno glagolskim oblikom: «oduzme» kod
kraGe, «prinudi» kod prinude, «ne prijavi» kod neprijavljivanja kriivenog djela ili ueinioca itd.
Kod pojedinih krivienih djela radnja izvršenja se sastoji od 2 djelatnosti, od kojih se prva pojavljuje
kao sredstvo za izvršenje druge (npr.primjena sile pri oduzimanju stvari kod razbojništva), zbog eega
obje radnje, dakle i primjena sile, prijetnje i oduzimanje stvari ulaze u pojam radnje izvršenja, tako da
otpoeinjanje prethodne radnje koja eini djelo prinude, ved predstavlja pokušaj krivienog djela
razbojništva, a ne pripremnu radnju.
Poseban naein odreGivanja radnje izvršenja predstavljaju kriviena djela kod kojih je za postojanje
krivienog djela nebitno da li je radnja preduzeta samo jedanput ili više puta, što znaei da je nebitan
broj preduzetih radnji. Tako npr. kod klevete iz el.213: «ko iznosi ili pronosi nešto neistinito što može
škoditi njegovoj fasti i ugledu...» ili kod krivienog djela nezakonitog ribolova iz el.301 KZ: «ko lovi ribu
eksplozivom, elektrifnom strujom, otrovom, sredstvom za omamljivanje...» itd.
Bida nekih krivienih djela sadrţe više radnji izvršenja koje su eešde postavljene alternativno, a rjeGe
kumulativno. Kad je radnja izvršenja odreGena alternativno, za postojanje djela je dovoljno da je
izvršena samo jedna od više alternativno predviGenih radnji izvršenja. Isto tako, u slueaju da je djelo
izvršeno sa više alternativno odreGenih radnji, postojade jedno djelo, a ne sticaj krivienih djela. Tako
de npr. postojati jedno krivieno djelo krivotvorenja isprave u slueaju kad ueinilac napravi laţnu ispravu
i istu upotrijebi kao pravu.
Kumulativno je odreGena radnja izvršenja u slueajevima kad zakon navodi dvije, a izuzetno i više
odvojenih radnji koje moraju biti izvršene da bi postojalo to djelo. Npr. dvije radnje izvršenja
(dvodijelno krivieno djelo) postoje kod krivienog djela izlaganja opasnosti (el.180 KZ) od kojih je prva
radnja prouzrokovanje stanja ili prilika koje su opasne za ţivot neke osobe, dok je druga radnja
ostavljanje druge osobe bez pomodi u takvom stanju ili u takvim prilikama.
41
Više odvojenih radnji izvršenja (tzv.višedjelatna ili višeaktna djela) koje moraju biti iste djelatnosti
postoji kod krivienih djela kod kojih je radnja oznaeena kao “bavljenje” odreGenom djelatnošdu. Tako
npr: “ko se protivno propisima bavi trgovinom zlatnim novcem ili zlatom…” (el.266). Posljediene
radnje su one radnje izvršenja koje su odreGene ili definirane posljedicom, na naein da u takvim
slueajevima radnju izvršenja predstavlja svaka radnja kojom je mogude ostvariti (prouzrokovati)
zabranjenu posljedicu. Kod nekih posljedienih radnji ni jedna radnja nije u zakonu ni primjera radi
navedena (kao kod ubistva ili kod uvrede), a kod nekih su navedene samo neke najznaeajnije ili
najtipienije, ali ne sve radnje kojima je mogude prouzrokovati zabranjenu posljedicu, npr: “ko
rušenjem, paljenjem ili na neki drugi nafin uništi ili ošteti” kod krivienog djela uništenja ili oštedenja
vaţnih privrednih objekata ili javnih ureGaja (el.305). Primjenom ovog metoda odreGivanja radnje
izvršenja, u Zakonu je prvenstveno primjera radi navedena jedna ili više najtipienijih radnji izvršenja
konkretnog krivienog djela, nakon eega slijedi generalna klauzula kojom se radnja izvršenja proširuje i
tako dobiva karakter posljediene radnje. I u ovim slueajevima nije bitno da li je navedena posljedica
prouzrokovana sa jednom ili više radnji izvršenja koje su navedene ili koje proizilaze iz generalne
klauzule jer uvijek postoji samo jedno djelo, a ne sticaj krivienih djela.
Za kriviena djela neeinjenja bitno je nepreduzimanje, odnosno propuštanje radnje koja je oznaeena u
bidu krivienog djela. Pritom radnja neeinjenja moţe da bude samo jedna, kao npr.kod krivienog djela
neukazivanja lijeenieke pomodi iz el.246 KZ, gdje se kaţe: “lijefnik koji ne pruži neodložnu lijefnifku
pomod..". Radnja neeinjenja moţe biti i više neeinjenja alternativno postavljenih kao radnji izvršenja
jednog krivienog djela, npr: “vojna osoba koja ne izvrši ili odbije da izvrši naređenje…” kod krivienog
djela neizvršenja i odbijanja izvršenja nareGenja iz el.372 st.1 KZ
Kod nekih krivienih djela kao obiljeţje moţe se sresti i radnja izvršenja koja po svojoj prirodi moţe biti
i radnja einjenja i radnja neeinjenja, npr: “službena osoba koja svjesnim kršenjem zakona ili drugih
propisa ili propuštanjem dužnosti nadzora ofigledno nesavjesno postupa u vršenju dužnosti…” kod
krivienog djela nesavjesnog rada u sluţbi iz el.366 KZ.
Kod nekih krivienih djela sa alternativno odreGenim radnjama izvršenja neke radnje su navedene kao
aktivne, a neke kao pasivne. Tako npr. kod krivienog djela neizvršenja ili odbijanja izvršenja nareGenja
iz el.372, neke radnje su navedene kao aktivne (protivi se stražaru, odbije da izvrši njihovo
naređenje), a neke kao pasivne (ne posluša njihov poziv, ne izvrši naređenje). Vidljivo je dakle, da je u
bidima pojedinih krivienih djela radnja izvršenja nekad odreGena iskljueivo kao einjenje, nekad
iskljueivo kao neeinjenje, a nekad i kao einjenje i kao neeinjenje. Za razliku od radnji izvršenja koje su
u Zakonu pojmovno taeno odreGene, neke radnje izvršenja su tako odreGene da podlijeţu ocjeni suda
da li jedno faktieko ponašanje predstavlja radnju izvršenja. Primjer za tu vrstu radnji izvršenja su
kriviena djela kod kojih je radnja izvršenja odreGena kao “ofigledno nesavjesno ponašanje” kod
krivienog djela nesavjesnog poslovanja u privredi (el.256) ili kao “ofigledno nesavjesno postupanje”
kod krivienog djela nesavjesnog rada u sluţbi (el.366) i sl.
Radnja izvršenja u konkretnom slueaju moţe da bude samo jedna djelatnost (npr.ubistvo koje se
izvršilo vatrenim oruţjem), ali isto tako moţe da bude sastavljena iz niza djelatnosti koje su
meGusobno povezane u jednu cjelinu, kada postoji tzv.fizieko ili prirodno jedinstvo radnje izvršenja.
Te radnje ne moraju biti izvršene u isto vrijeme. Npr, ubistvo moţe biti izvršeno i sukcesivnim
trovanjem, ili kod teške kraGe ponekad je potrebno prethodno obijanje zatvorenog prostora iz kojeg
se tek kasnije odnose, tj.oduzimaju stvari. TakoGer, te radnje ne moraju biti izvršene ni na istom
mjestu (npr.sukcesivno trovanje na razlieitim mjestima prilikom nekog putovanja, sukcesivno
potkradanje prilikom nekog putovanja i sl). U ovim slueajevima, sve te djelatnosti kao cjelina
predstavljaju jednu radnju izvršenja. Jednu radnju izvršenja predstavljaju i sve pojedine radnje koje su
u zakonu skupno oznaeene kao “nesavjestan rad”, “nesavjesno postupanje” itd. Prema tome, više
odvojenih djelatnosti mogu i sa prirodnog i sa pravnog aspekta predstavljati jednu radnju izvršenja,
bez obzira da li su u pitanju komisivni ili omisivni delikti.
42
Pritom nije iskljueeno da se jednom radnjom izvršenja smatraju i takve djelatnosti od kojih su neke
einjenje, a neke neeinjenje – npr. lijeenik pri pruţanju lijeenieke pomodi primijeni oeigledno
nepodobno sredstvo ili oeigledno nepodoban naein lijeeenja ili ne primijeni odgovarajude higijenske
mjere kod krivienog djela nesavjesnog lijeeenja iz el.245 KZ. Isti slueaj je sa einjenjem i neeinjenjem i
kod krivienih djela koja u sebi sadrţe generalnu klauzulu “na drugi nafin”.
POSLJEDICA Pojam posljedice
Postojanje krivienog djela pretpostavlja pojam posljedice, jer bez posljedice nema protivpravnog
djela, a samim tim ni krivienog djela. OdreGivanje pojma posljedice je u krivienopravnoj teoriji u
neposrednoj vezi sa odreGivanjem opdeg pojma krivienog djela. Stoga je razumljivo da ona shvatanja
koja krivieno djelo smatraju prije svega povredom norme, uzimaju i posljedicu krivienog djela kao
promjenu u pravnom svijetu. MeGutim, kako je u savremenoj krivienopravnoj nauci uglavnom
usvojen realistieki pojam krivienog djela, znaei da se ni posljedica ne shvata kao promjena u pravnom
svijetu, ved samo kao proizvedena promjena, odnosno proizvedeno stanje u spoljnjem svijetu koje
nastaje na objektu krivienog djela.
Kod nekih krivienih djela posljedica se moţe uoeiti, odnosno eulima zapaziti, ali ta okolnost nije bitni
sastojak njenog pojma, s obzirom da se posljedica moţe ispoljiti i kao unutrašnji subjektivni doţivljaj
kao što je npr. osjedaj uvrijeGenosti kod uvrijeGenog lica. S druge strane, posljedica se moţe ispoljiti i
kao povreda, odnosno ugroţavanje nekih nematerijalnih vrijednosti kao zaštitnih objekata pojedinih
krivienih djela, kao što je npr. slueaj kod nekih krivienih djela protiv ustavnog poretka BiH odnosno
Federacije (napad na ustavni poredak iz el.137, priznavanje kapitulacije i okupacije iz el.138 itd).
Posljedica je uvijek vezana za izvjesnog subjekta koji se naziva pasivni subjekt. To moţe biti subjekt
prava ili interesa kojima nastaje posljedica. Kao pasivni subjekt moţe se pojaviti fizieko lice (npr.kod
ubistva – lice lišeno ţivota, kod otmice – oteto lice, kod kraGe – vlasnik ukradene stvari), a kod nekih
krivienih djela pasivni subjekt moţe biti i pravno lice (npr. kod krivienog djela nesavjesnog poslovanja
u privredi, el.256, gdje je u pitanju prouzrokovanje znatne imovinske štete pravnom licu).
Kod nekih krivienih djela pasivni subjekt je drţava, odnosno FBiH, kao npr. kod krivienih djela protiv
ustavnog poretka iz glave XV KZ.
Materijalna i formalna kriviena djela
U krivienopravnoj teoriji savremenog društva uglavnom je zastupljeno shvatanje da svako krivieno
djelo ima odreGenu posljedicu. MeGutim, prema nekim shvatanjima smatra se da ima i onih krivienih
djela koja nemaju posljedicu. Kod najvedeg broja krivienih djela posljedica je izrieito istaknuta u opisu
krivienog djela. Tako npr. kod krivienog djela prenošenja zarazne bolesti iz el.241 KZ, posljedica se
sastoji u prenošenju prenošenju zarazne bolesti, kod krivienog djela nesavjesnog lijeeenja iz el.245
posljedica se sastoji u pogoršanju zdravstvenog stanja neke osobe, itd. MeGutim, u krivienim
zakonima postoje i opisi krivienih djela kod kojih se posljedica ne naglašava, kao npr. kod krivienog
djela uvrede (el.214), krivotvorenja novca (el.267) itd.
Na osnovu ove razlike u krivienopravnoj teoriji su se pojavila i shvatanja da postoje i kriviena djela
koja nemaju posljedicu. Prema tim shvatanjima, kod takvih krivienih djela inkriminisana je sama
radnja izvršenja, zbog eega i ne mora nastati još i neka promjena u vanjskom svijetu. Imajudi u vidu
navedenu razliku, kriviena djela sa posljedicom u opisu djela su nazvana materijalna kriviena djela, a
ona djela bez posljedice u opisu djela su nazvana formalna kriviena djela.
U krivienopravnoj teoriji danas dominira shvatanje prema kome svako krivieno djelo mora imati
posljedicu. MeGutim, prihvata se da posljedica kod nekih krivienih djela nije unesena u zakonski
43
opis djela. To istovremeno ne znaei da ta djela nemaju posljedicu. I ta djela su sa posljedicom jer i kod
njih postoji promjena u vanjskom svijetu. Primjer za to je kod krivienog djela uvrede, kod kojeg se
posljedica sastoji u povredi easti, za koju je dovoljno da je eulno opaţena od strane povrijeGenog, a
eventualno moţe biti opaţena i od strane drugih lica, eime je proizvedena i promjena u vanjskom
svijetu (omalovaţavanje, izlaganje podsmijehu i sl). Kao drugi primjer moţe posluţiti krivieno djelo
davanje laţnog iskaza iz el.328, kod kojeg posljedica takoGer nije izrieito unesena u zakonski opis
djela, ali ona nesumnjivo postoji i ogleda se u mogudnosti stvaranja pogrešnog mišljenja u postupku
pred nadleţnim organom, a time i u mogudnosti donošenja pogrešne odluke.
Kriviena djela povrede i kriviena djela ugroţavanja
Analiza krivienih djela kako su ona odreGena u Krivienom zakonu pokazuje da je kod nekih od njih kao
posljedica oznaeena odreGena povreda jednog pravno zaštidenog dobra ili vrijednosti društva. Ta
kriviena djela nazivaju se krivienim djelima povrede. Kod drugih krivienih djela je kao posljedica
oznaeeno odreGeno ugroţavanje koje predstavlja prouzrokovanje opasnosti za jedno društveno
dobro, odnosno vrijednost. Ta kriviena djela nazivaju se krivienim djelima ugroţavanja.
Povreda pravno zaštidenog dobra odnosno vrijednosti je najeešde neposredno uoeljiva (npr.kod
ubistva, kraGe, tjelesnih povreda itd), ali to nije slueaj kod svih delikata povrede (npr.kod uvrede i sl).
Kod krivienih djela povrede, posljedica se uvijek odreGuje kao obiljeţje bida krivienog djela.
Delikti ugroţavanja se dijele na: delikte sa konkretnom opasnošdu kao posljedicom i delikte sa
apstraktnom opasnošdu kao posljedicom.
Konkretna opasnost za zaštideni objekat krivienog djela je ona opasnost koja je izvršenjem krivienog
djela, tj.izvršenjem radnje stvarno nastupila jer je neko ili nešto stvarno dovedeno u opasnost, ali iz
odreGenih razloga nije došlo do povrede.
Apstraktna opasnost je ona opasnost koja je mogla nastupiti usljed preduzete radnje konkretnog
krivienog djela, ali u konkretnom slueaju nije nastupila neposredna opasnost.
Konkretna opasnost kao posljedica mora biti odreGena u bidu krivienog djela. Tipiena djela sa
konkretnom opasnošdu su kriviena djela protiv opde sigurnosti ljudi i imovine, kod kojih je posljedica
redovno formulisana kao “izazivanje opasnosti za život ljudi ili imovinu vedeg obima”, koja nastupa
usljed radnje izvršenja (npr.kod KD izazivanje opde opasnosti iz el.304). Kod krivienih djela sa
konkretnom opasnošdu nastupanje te opasnosti kao posljedice mora se u svakom konkretnom
slueaju dokazivati.
Apstraktna opasnost kao posljedica nije obiljeţje bida krivienog djela. Ona neminovno proizilazi iz
odreGene radnje izvršenja i drugih obiljeţja djela. Kod krivienog djela sa apstraktnom opasnošdu,
opasnost je zakonodavni motiv inkriminacije i nastupanje posljedice se apsolutno ili neoborivo
pretpostavlja samim izvršenjem radnje. Za razliku od krivienih djela sa konkretnom opasnošdu, kod
kojih se nastupanje te konkretne opasnosti mora u svakom slueaju dokazivati, kod krivienog djela sa
apstraktnom opasnošdu ili drugim rijeeima sa apsolutno pretpostavljenom opasnošdu, ne moţe se
dokazivati da u konkretnom slueaju nije bilo opasnosti. Npr. kod krivienog djela nepropisne predaje u
saobradaju eksplozivnog ili zapaljivog materijala iz el.309 ne bi se mogla iskljueiti odgovornost
ueinioca dokazivanjem da u konkretnom slueaju nije bilo neposredne opasnosti pri transportu.
UZROENOST Znaeaj uzroenosti u krivienom pravu
44
IzmeGu radnje i posljedice mora postojati odreGeni odnos u smislu da usljed odreGene radnje
nastupa odreGena posljedica. Taj odnos se naziva uzroenom vezom, uzroenošdu ili kauzalitetom, a
radnja koja je proizvela posljedicu naziva se uzrokom. Ukoliko bi se utvrdilo da uzroenost ne postoji,
odnosno da odreGena relevantna posljedica nije proizašla iz radnje ueinioca, tada ne bi postojalo ni
krivieno djelo.
Da bi se utvrdila uzroenost, potrebno je utvrditi kojim je kauzalnim tokom došlo do posljedice. U tom
smislu radnja je kauzalna onda kad bez nje posljedica ne bi nastupila. Nuţna povezanost radnje sa
posljedicom podrazumijeva i vremensku sukcesiju koja se ogleda u tome da radnja vremenski
prethodi posljedici.
Znaeajnije teorije o uzroenosti u krivienom pravu
Osnovni problem kod odreGivanja uzroka i izvjesne posljedice je u tome što je svaka promjena u
vanjskom svijetu rezultat dejstva više uslova (einjenica). MeGutim, za krivieno pravo relevantna je
samo ona posljedica koja se moţe izvesti iz ljudske radnje subjekta krivienog prava. Kad u uzroenom
nizu ima više ljudskih radnji, javljaju se teorijske razlike u odgovorima na pitanje da li je svaka od tih
radnji uzrok posljedice, ili je uzrok samo odreGena radnja, a ostale radnje uslov. Na toj osnovi
formirane su razlieite teorije o uzroenosti u krivienom pravu:
Ekvivalentna teorija ili teorija condicio sine qua non ne pravi nikakvu razliku izmeGu uslova i uzroka.
Prema ovoj teoriji, svaka posljedica je rezultat uzajamnog djelovanja više sila, bez kojih ne bi ni
nastupila. Pritom se ne tvrdi da je svaka od tih sila jednako doprinijela nastanku posljedice, ved se
ekvivalencija ogleda u tome što su sve sile nuţne za nastupanje posljedice. Dakle, svi uslovi posljedice
su istovremeno i njeni uzroci. Na taj naein je i ljudska radnja uzrok posljedice, ako je i sama jedan od
njenih uvjeta, bez obzira na to u kojem stepenu je doprinijela proizvoGenju posljedice.
Proglašavajudi sve uslove za uzroke, ova teorija dolazi do nemogudih zakljueaka koji su neprihvatljivi
za krivieno pravo. Zbog toga su pristalice ove teorije pokušali da je ublaţe diferenciranjem uslova na
relevantne i irelevantne, pri eemu samo relevantni imaju karakter uzroka. MeGutim, ni to ublaţavanje
nije mnogo pomoglo jer je postavljeni kriterij neodreGen i zavisi od ocjene onog ko ga primjenjuje.
Teorija adekvatne uzroenosti polazi od toga da se kao uzrok smatra samo unaj uslov koji po pravilu
proizvodi posljedicu koja je nastupila u konkretnom slueaju. Dakle, ova teorija uzima u obzir samo
normalne slueajeve apstraktno postavljene, zapostavljajudi sve izuzetne slueajeve koji se mogu desiti
u ţivotu. Npr. ukoliko je neko lice sasvim lagano udareno, a do nastupanja smrti je došlo zbog
posebnog svojstva ili stanja njegovog organizma, onda u tom slueaju posljedica ne bi odgovarala
onim redovnim posljedicama koje nastupaju usljed lahkog udarca, pa se takav udarac ne moţe
smatrati uzrokom smrti.
Pitanje odreGivanja normalnih slueajeva pristalice ove teorije rješavaju na taj naein što putem
iskustva dolaze do tipienih posljedica na kojima treba ispitati svaki konkretni slueaj. Glavne teškode
nastaju kad treba pronadi kriterij po kome de se odrediti tipiena posljedica. Da bi se to utvrdilo,
potrebno je poznavati zakone prirode i to poznavanje treba obuhvatiti cjelokupnu sferu eovjekovog
znanja baziranog na iskustvu. NeodreGenost u odreGivanju kriterija ne daje nikakva uputstva po
kojima bi se mogao odrediti stepen mogudnosti za adekvatnu uzroenost.
Diferencirajude i individualizirajude teorije. Diferencirajude teorije kod pitanja uzroenosti stavljaju
teţište na razlikovanje uslova i uzroka, suprotstavljajudi ih jedne drugima kao kategorije kvalitativno
razlieitog znaeenja za nastupanje posljedice. Prema tim teorijama, samo neki od uslova imaju
karakter uzroka. Kako ove teorije iz kompleksa uslova nastoje izdvojiti jedan koji
45
oznaeavaju kao uzrok, nazivaju se još i individualizirajude. Tih teorija ima više, a najpoznatije su
slijedede: 1. Teorija prevage (Binding), prema kojoj se uzrok posljedice nalazi u onoj radnji koja je od
preteţnog i uzroenog znaeenja u smislu da osigurava prevagu pozitivnog nad negativnim uslovima; 2.
Teorija nadjelatnijeg uslova (Birtemajer), tj.onog uslova koji je dao najviši doprinos nastupanju
posljedice; 3. Teorija kvalitativnog razlikovanja uslova i uzroka; 4. Teorija o uzroenom razlikovanju
uslova prema prirodi njihovih posljedica i vremena kada su ispunjeni (Ţivanovid).
Ni jedna od naprijed pomenutih teorija nije uspjela dovoljno jasno postaviti razliku izmeGu uslova i
uzroka. Zbog toga se u kritiekom stavu prema njima iznosi sud da su one više lijepe teorijske formule
nego praktiena pravila. To je zbog toga što ni jedna od tih teorija ne daje objektivna mjerila za
razlikovanje uslova od uzroka. Ocjena pitanja da li se radi o uslovu ili uzroku eesto je proizvoljna, ne
moţe se unaprijed utvrditi, pa zbog toga što se sluţe nesigurnim i za praksu neprimjenjivim
kriterijima, ove teorije u nauci krivienog prava nisu šire prihvadene.
Opda pitanja u vezi sa znaeajem uzroenosti u krivienom pravu
U krivienopravnoj teoriji danas preovladava shvatanje da ni jedna od naprijed izloţenih teorija nije u
stanju unaprijed postaviti takva pravila pomodu kojih bi se u svakom konkretnom slueaju sa
sigurnošdu moglo odrediti da li je jedan od mnogobrojnih uslova uzrok posljedice. Obzirom da je
jedno opde pravilo neprihvatljivo, smatra se da u krivienom pravu treba postaviti odreGena pravila
koja bi dala samo opdi pravac pri rješavanju pitanja uzroenosti. Drugim rijeeima, pitanje kauzaliteta u
krivienom pravu treba povezati sa nekoliko momenata:
1. U krivienom pravu, gdje je subjekt eovjek, za uzroenost mogu biti relevantni samo oni uslovi koji su
vezani za djelovanje eovjeka, pri eemu je posljedica relevantna samo ako se moţe izvesti iz ljudske
radnje. Einjenice i okolnosti koje nisu bez znaeaja, ali koje egzistiraju izvan ljudske radnje, za kriveno
pravu nisu interesantne. Pritom nije potrebno da ljudska radnja kao uslov ima preteţni znaeaj za
nastup posljedice u odnosu na ostale uslove. Npr. ako osoba A neznatno povrijedi osobu B, pa usljed
sticaja okolnosti (npr.nepaţnja povrijeGenog) nastupi infekcija ili osoba B umre zbog hemofilije, onda
uslovi (okolnosti koje su dovele do infekcije, ili tjelesna konstitucija) nisu negirali znaeaj prvobitnog
uslova (tjelesne povrede) kao uzroka posljedice.
2. Širina kauzaliteta je ogranieena i ona se proteţe u granicama prouzroeavanja posljedice predviGene
u zakonskom propisu krivienog djela, jer je u krivienom pravu kauzalitet zapravo uzroena veza izmeGu
ljudske radnje i krivienopravne posljedice. Kako se uzima u obzir jedan objektivno limitirani isjeeak iz
beskrajno kauzalnog toka zbivanja i posljedica se moţe uraeunati ueniocu samo ako je on opasnost iz
koje je rezultirala posljedica proizveo ili povedao.
3. Uzroenost je objektivni tok zbivanja u vanjskom svijetu, zbog eega se ona ne smije miješati sa
krivnjom u uţem ili širem smislu (kriviena odgovornost). Prema logici stvari uzroenost prethodi krivnji,
jer krivnja pored ostalog sadrţi i predstavu o toku kauzaliteta.
4. U krivienom pravu procjenjuje se uzroenost kao objektivna veza izmeGu radnje i posljedice i to kao
cjelishodna finalna uzroenost koja vlada u društvu i koja je zasnovana na postojanju svjesnih radnji
eovjeka, a ne kao elementarna uzroenost koja vlada u prirodi i koja je zasnovana na stihiji.
46
5. Kod uzroenosti u krivienom pravu moţe da doGe do prekida uzroene veze, u situacijama kada se
izmeGu ljudske radnje i zabranjene posljedice interpolira jedan ili više dogaGaja kao uslova
nastupanja posljedice. Tada po pravilu dolazi do otpoeinjanja novog uzroeno-posljedienog lanca, bilo
da je u pitanju radnja tredeg lica, elementarni dogaGaj ili viša sila. U takvim slueajevima ueinilac moţe
biti odgovoran samo za prvobitnu posljedicu koja je rezultat njegove radnje i koja je nastupila prije
prekida uzroene veze, naravno ukoliko je kriv za tu posljedicu, a ne i za dalje posljedice koje su
nastupile poslije prekida uzroene veze. Primjer: osoba A je tjelesno povrijeGena od strane osobe B.
Na putu za bolnicu osobu A presretne i ubije osoba C.
Uzroenost kod krivienih djela neeinjenja
U teoriji krivienog prava jedno od najspornijih pitanja vezanih za uzroenost je upravo pitanje
kauzaliteta kod krivienih djela neeinjenja. Uzroenost se posebno osporava kada su u pitanju neprava
kriviena djela neeinjenja. Moţe se redi da se sva shvatanja o tom pitanju mogu podijeliti u 2 grupe.
Prema prvom shvatanju, kod neeinjenja se ne moţe govoriti o o kauzalitetu, a prema drugom
shvatanju pasivno drţanje eovjeka moţe da proizvede odreGenu posljedicu.
Prema prvom shvatanju, samo neeinjenje ne moţe biti uzrok posljedice, ako se neeinjenje shvata kao
objektivni prirodni zakon koji postoji samostalno i neovisno o ljudskoj svijesti, jer kauzalitet kao
kategorija fiziekog svijeta pretpostavlja aktivno einjenje. Prema zakonima fizike, neradnja, odnosno
neeinjenje ne moţe biti kauzalno jer u prirodnom toku stvari nema negativnih uslova. U realnom
objektivnom svijetu radnja koja se oeekivala, a koja je bila propuštena objektivno sa stajališta
kauzaliteta ne predstavlja ništa. Isticalo se da onaj ko odgovara za posljedicu u slueaju svog
neeinjenja, jer je nije sprijeeio, upravo je odgovoran za to što nije bio kauzalan. Da je takav ueinilac
zahvatio kauzalni tok, posljedica ne bi nastupila. Smatra se da je kauzalitet filozofski, ontološi realitet
a ne misaona veza, zbog eega je u krivienom pravu nuţno saeuvati taj stvarni prirodni kauzalitet. Kako
neeinjenje ne proizvodi nikakvu promjenu u vanjskom svijetu, ne moţe se redi da je nešto ueinjeno
neeinjenjem.
Prema drugom shvatanju, i sama pasivnost znaei prouzrokovanje, gdje posljedica koja je predviGena
u zakonskom bidu djela nastupa i pripisuje se pasivnom drţanju ueinioca koji je bio duţan da to
sprijeei. Drugim rijeeima, kaţe se da je neeinjenje ueinioca uzroeno – kauzalno povezano sa
posljedicom u slueaju kad bi njegovo aktivno einjenje prema zamišljenoj rekonstrukciji odigranog toka
stvari sprijeeilo nastupanje posljedice. To u stvari znaei da uzroena veza izmeGu neeinjenja i
posljedice postoji u slueaju kad bi propuštena radnja koja nije preduzeta, da je preduzeta otklonila
nastupanje posljedice. Pritom se priznaje da se takvom rekonstrukcijom ne moţe dati apsolutni dokaz
realnosti dogaGaja, ved se moţe ponuditi samo visok stepen vjerovatnosti. Radi se zapravo o
hipotetskom kauzalitetu koji znaei da mora postojati izvjesnost ili vjerovatnoda koja se graniei sa
izvjesnošdu da posljedica ne bi uopde nastupila, odnosno da bi nastupila u manjem obimu da je
propuštena radnja preduzeta. Pritom se priznaje da prouzrokovanje posljedice neeinjenjem ima svoje
specifienosti koje se ogledaju u tome da se neeinjenjem propušta mogudnost da se jedan uzroeni
lanac skrene sa svog redovnog toka, ali se istovremeno istiee i to da je ta specifienost svojstvena
uzroenosti u društvu uopde, odnosno uzroenosti koja ima prirodu svrsishodnosti.
PROTIVPRAVNOST DJELA Shvatanja o protivpravnosti
Prema Bindingu, protivpravnost se ne sastoji u protivnosti krivienopravnom propisu u kome je dat
opis krivienog djela i predviGena kazna, jer ueinilac rad upravo saglasno tom propisu. Ako krivieni
zakon propisuje da de se kazniti onaj “ko drugog liši života”, onda ubica postupa upravo po tom
propisu, tj. lišava ţivota drugog. Binding smatra da ueinilac krivienog djela ne vrijeGa sam propis,
47
ved normu sadrţanu u propisu. Sadrţaj norme dobiva se preobradanjem dispozicije krivienopravnog
propisa u imperativni oblik. Npr, norma za krivieno djelo ubistva glasila bi “ne ubij”. Dakle, norme su
pravila koja nareGuju šta se mora ili šta se ne smije einiti, pa se protivpravnost ogleda u nepoštivanju
normi. Bindingovo mišljenje odbaeeno je od vedine teoretieara, uz osnovni prigovor da nije taena
tvrdnja kako ueinilac krivienog djela radi saglasno odgovarajudem krivienopravnom propisu.
Prema Listu, treba razlikovati protivpravnost u formalnom i u materijalnom smislu. Formalno je
protivpravna ona radnja koja se javlja kao prekršaj izvjesnog pravnog propisa. Materijalno je
protivpravna ona radnja koja se pojavljuje kao štetna za društvo (antisocijalno ili asocijalno drţanje).
Slieno mišljenje je i kod Ţivanovida, s tim što se po Ţivanovidu formalna protivpravnost javlja u obliku
napada na izvjesno krivienoravno dobro, a materijalna protivpravnost u obliku napada na izvjesnu
individualnu ili kolektivnu potrebu postojanja društva – drţave.
Prihvadeno je mišljenje da protivpravnost postoji ako je djelo protivno normi koja zabranjuje
odreGeno ponašanje (tzv.prohibitivna norma) ili koja nareGuje odreGeno ponašanje (tzv.imperativna
ili preceptivna norma).
Odnos protivpravnosti i odreGenosti djela u zakonu. Osnovi iskljueenja protivpravnosti
Protivpravnost je zaseban element krivienog djela, odvojen od odreGenosti djela u zakonu.
Protivpravnost znaei protivnost zapovijesti sadrţanoj u bilo kom pravnom propisu. OdreGenost djela
u zakonu vezana je samo za jedan odreGeni zakon. Svako protivpravno djelo nije istovremeno i
krivieno djelo (npr.nepladanje duga). Protivpravnost i odreGenost djela u zakonu poklapaju se samo u
slueajevima kad je zapovijest sadrţana upravo u krivienopravnom propisu.
O slueajevima iskljueenja protivpravnosti govori se kad djelo ispunjava sva obiljeţja krivienog djela
predviGenog u zakonu, ali postoje neke einjenice ili okolnosti zbog kojih je djelo pravno dozvoljeno jer
u konkretnom slueaju postoji permisivna (dozvoljavajuda) norma. Permisivne norme su norme koje
izuzetno eine dozvoljenim ponašanje koje je inaee protivpravno. Irelevantno je da li se osnov za
iskljueenje protivpravnosti nalazi u propisima krivienog, graGanskog prava ili nekoj drugoj grani prava.
Odlueno je samo to da postoji neko pravno pravilo koje dozvoljava odreGenu radnju. Radnje izvršene
u vršenju neke duţnosti koju nalaţe pravni poredak nisu protivpravne (npr.ubistvo neprijatelja za
vrijeme rata). Kao osnov iskljueenja protivpravnosti u literaturi se navode i nuţna odbrana i pristanak
povrijeGenog.
Protivpravnost kao obiljeţje nekih krivienih djela
Kod vedine krivienih djela zakon polazi od pretpostavke da su ova djela po svom karakteru redovno
protivpravna (npr.lišavanje ţivota). Zato se protivpravnost ne treba izrieito ni spominjati u opisu
krivienog djela, niti se u krivienom postupku mora utvrGivati njihova protivpravnost ukoliko se ne bi
pojavila sumnja da u konkretnom slueaju postoji osnov za iskljueenje protivpravnosti. MeGutim, kod
manjeg broja krivienih djela, krivieni zakon ne moţe usvojiti opštu pretpostavku o protivpravnosti
(npr. lišavanje slobode). Zbog toga se u opis djela unosi obiljeţje protivpravnosti, stavljajudi zahtjev da
se u krivienom postupku mora u svakom konkretnom slueaju utvrGivati da li je ueinjeno djelo i
protivpravno.
Ova razlika znaeajna je i sa stanovišta krivnje, jer se za umišljaj ueinioca krivienog djela sa elementom
“protivpravnosti” zahtijeva i utvrGivanje da je on pri izvršenju djela bio svjestan protivpravnosti svog
postupanja.
ODREĐENOST KRIVIENOG DJELA U ZAKONU
48
Da bi neko protivpravno djelo bilo krivieno djelo, mora biti u zakonu odreGeno kao krivieno djelo.
OdreGenost krivienog djela u zakonu eesto se naziva formalni ili zakonski element krivienog djela.
Unošenje odreGenosti djela u zakonu znaei prihvatanje principa legaliteta u krivienom pravu koji se
redovno izraţava formulom nullum crimen sine lege.
BIDE KRIVIENOG DJELA I ELEMENTI BIDA KRIVIENOG DJELA Pojam bida krivienog djela Pod bidem
krivienog djela podrazumijeva se skup posebnih elemenata jednog krivienog djela. Prema tome, pod
bidem se podrazumijeva samo tzv.posebno bide, tj.bide jednog krivienog djela, a ne svih krivienih
djela. Posebni elementi krivienog djela nazivaju se još i obiljeţjima krivienog djela. Npr, bide krivienog
djela kraGe sastavljeno je od posebnih elemenata: 1. Oduzimanje; 2. TuGa pokretna stvar; 3.
Namjera da se njenim prisvajanjem pribavi protivpravna imovnska korist.
Bide krivienog djela ima svoje objektivne i subjektivne elemente.
Elementi objektivnog karaktera
Elementi objektivnog karaktera su: 1. Posebna radnja i posebna posljedica, kojima se jedno krivieno
djelo razlikuje od drugog; 2. Naein izvršenja radnje – npr obiena kraGa razlikuje se od teške kraGe po
naeinu izvršenja; 3. Sredstvo kojim je radnja izvršena – npr.da bi postojao teţi oblik KD lahke tjelesne
povrede potrebno je da je povreda nanesena oruţjem, opasnim oruGem ili sredstvom podobnim da
se teško povrijedi; 4. Vrijeme kad je radnja izvršena – npr. KD sluţba u neprijateljskoj vojsci moţe
postojati samo u vrijeme oruţanog sukoba; 5. Mjesto na kome je izvršena – npr. KD povreda drţavne
granice moţe biti izvršeno samo na granici; 6. Lieno svojstvo, lieni odnos i okolnosti ueinioca –
npr.”sluţbeno lice”, “ljekar”, “vojna osoba” i sl.
Elementi subjektivnog karaktera U ove elemente spada odreGena namjera, koja mora postojati kod
ueinioca krivienog djela u vrijeme njegovog izvršenja i odreGena pobuda za izvršenje krivienog djela.
Kvalifikatorne i privilegujude okolnosti kao dopunski elementi
U okviru elemenata bida krivienog djela, treba razlikovati elemente osnovnog bida krivienog djela i
elemente na osnovu kojih zakon odreGuje posebne oblike (teţe i lakše) odreGenog osnovnog
krivienog djela. Obiljeţja osnovnog bida krivienog djela su prava (bitna) obiljeţja, dok su ova druga
dopunska obiljeţja. Ako se tim dopunskim obiljeţjima odreGuju teţi oblici krivienih djela
(tzv.kvalifikovana kriviena djela), onda ih nazivamo kvalifikatornim ili pooštravanim obiljeţjima,
odnosno okolnostima. Ako se odreGuju lakši oblici (tzv.privilegirana kriviena djela), onda ih nazivamo
privilegujudim ili ublaţavajudim obiljeţjima, odnosno okolnostima. Ovo razlikovanje znaeajno je za
utvrGivanje krivnje, kao i za odgovornost saueesnika.
PRAVNA ANALIZA POJEDINIH KRIVIENIH DJELA
49
Odredbe zakona kojima se predviGaju kriviena djela sadrţe 2 osnovna dijela: dispoziciju (opis djela) i
sankciju. Dispozicija je dio odredbe u kome se navode posebni elementi krivienog djela. Sankcija je
dio odredbe kojim se odreGuje vrsta i mjera kazne koja se moţe izredi ueiniocu.
Da bi se utvrdio pravi smisao odredbe koja odreGuje krivieno djelo, prvenstveno treba analizirati
radnju izvršenja i posljedicu, a zatim ostale elemente bida krivienog djela. Radnja krivienog djela
uvijek je odreGena u dispoziciji, a posljedicu ponekad moramo utvrditi iz smisla krivienopravne
odredbe, najeešde logiekim tumaeenjem.
Pošto se utvrdi radnja i posljedica, ocjenjuju se ostali posebni elementi sadrţani u dispoziciji. Pritom
je znaeajno ocijeniti da li se neki od ovih elemenata javljaju kao subjektivni ili kao objektivni uslovi za
postojanje krivienog djela. To je vaţno zbog toga što subjektivni elementi po pravilu predstavljaju
elemente vinosti ueinioca.
Pri analizi pojedinih krivienih djela posebno treba voditi raeuna o tome sa kojim oblikom vinosti je
pojedino krivieno djelo ueinjeno, imajudi u vidu osnovno pravilo da se nehat kaţnjava samo u
slueajevima kad je to zakonom predviGeno.
Posebni problemi javljaju se u vezi krivienih djela u kojima se pripremne radnje, pokušaj ili pojedini
oblici saueesništva inkriminišu kao samostalna kriviena djela. U takvim slueajevima treba voditi
raeuna da radnja izvršenja po pravilu nije precizno odreGena i da se ona izvodi iz opdih instituta
krivienog prava, tj.instituta o pripremnim radnjama, pokušaju i saueesništvu.
Na kraju, pri analizi pojedinih krivienih djela posebnu paţnju treba posvetiti pitanju sticaja krivifnih
djela. Jednom radnjom moţe se izvršiti više krivienih djela (idealni sticaj), te je zbog toga eesto
potrebno procjenjivati radnje sa aspekta elemenata sadrţanih u 2 ili više odredaba KZ. Pritom
posebno treba voditi raeuna o slueajevima tzv.prividnog sticaja, kada u stvari postoji samo jedno
krivieno djelo, mada isti elementi postoje u više krivienopravnih odredbi.
OBJEKAT KRIVIENOG DJELA Pojam objekta krivienog djela
Objektom krivienog djela naziva se ono dobro ili interes protiv kojeg je usmjereno krivieno djelo.
Postoje razlieita mišljenja o objektu krivienog djela. Tako se javljaju mišljenja da je objekat krivienog
djela: pravno zaštideni interes, pravno dobro, subjektivno pravo, te objektivno pravo.
Pojam objekta krivienog djela proizilazi iz zaštitne funkcije krivienog prava, pa je objekat krivienog
djela zapravo zaštitni objekat.
Zaštitni objekat moţe biti opdi i grupni. Opdi zaštitni objekat je pojedinac, graGanin i društvena
zajednica u cjelini. Opdi objekat je zajednieki za sva kriviena djela. Grupni zaštitni objekat je objekat
pojedine grupe krivienih djela (npr.ţivot i tijelo, zdravlje, east i ugled itd).
Objekat radnje krivienog djela
Objekat radnje krivienog djela je predmet na kome se radnja mora preduzeti da bi zaštitni objekat bio
povrijeGen ili ugroţen. Ovako shvaden objekat naziva se i predmet krivienog djela. U pojedinim
krivienim djelima objekat radnje je izrieito naveden (npr.kod kraGe objekat radnje je pokretna stvar,
kod ubistva je to eovjek koji se lišava ţivota itd).
UtvrGivanje predmeta krivienog djela, tj.objekta radnje, znaeajno je za postojanje pokušaja krivienog
djela. Pokušaj de postojati samo ako je radnja izvršenja zapoeeta na objektu radnje
50
krivienog djela. Objekat radnje krivienog djela treba strogo razlikovati od objekta krivienog djela,
tj.zaštitnog objekta jer su to 2 potpuno odvojena pojma.
SUBJEKAT KRIVIENOG DJELA Pojam subjekta krivienog djela
Subjekat (ueinilac) krivienog djela je lice koje je ueinilo krivieno djelo. S obzirom na stadijume u
izvršenju krivienog djela, subjekat moţe biti ueinilac svršenog ili pokušanog krivienog djela. S obzirom
na radnju koju je preduzeo, subjekat moţe biti izvršilac, saizvršilac, podstrekae ili pomagae.
Saizvršioci, podstrekaei i pomagaei nazivaju se saueesnici.
Izvršiocem krivienog djela smatra se i osoba koja se za izvršenje posluţila ţivotinjom ili prirodnim
silama (vatra, elektriena energija i sl). MeGutim, u teoriji postoje razlieita mišljenja o tome da li je
izvršilac krivienog djela osoba koja se u izvršenju posluţila nekom drugom osobom. U rješavanju ovog
pitanja treba razlikovati 2 slueaja: 1. Ako se neko pri izvršenju krivienog djela “posluţi” licem koje nije
ostvarilo objektivne elemente krivienog djela, onda se izvršilac zaista “posluţio” u izvršenju krivienog
djela. Npr, ako osoba A gurne osobu B i ona pri padu povrijedi osobu C, onda B nije izvršilac krivienog
djela jer njegova radnja nije voljna. 2. Ako lice kojim se izvršilac “posluţio” ueini krivieno djelo: npr.
osoba A nagovori osobu B koja je neuraeunljiva, da nanese povredu osobi C. U takvom slueaju osoba
B je voljno preduzela radnju izvršenja, te se ona mora smatrati izvršiocem, a ne osoba A.
Ueinioca krivienog djela treba razlikovati od krivca. Svaki ueinilac krivienog djela nije istovremeno i
krivac. Da bi bio krivac, potrebno je još i da ima odreGeni uzrast, da je uraeunljiv i vin, tj. da je krivieno
odgovoran.
Postoje mišljenja da i pravno lice moţe biti ueinilac krivienog djela. MeGutim, postoje argumenti
protiv koncepcije da pravna lica mogu biti subjekti krivienih djela. Oni su uglavnom slijededi: - samo
eovjek moţe preduzeti radnju izvršenja (einjenje ili propuštanje); - pravno lice nije sposobno za
psihieke odnose, te prema tome ne moţe biti vino; - kazna koja bi se izrekla pravnom licu ne moţe biti
liena jer bi pogodila sve elanove pravnog lica, pa i one koji su eventualno bili protiv izvršenja krivienog
djela.
OPDI OSNOVI KOJI ISKLJUFUJU POSTOJANJE KRIVIFNOG DJELA
OPDA RAZMATRANJA
Savremeno krivieno pravo poznaje slueajeve u kojima su ispunjeni svi uslovi za postojanje krivienog
djela, a da se u tim slueajevima iz odreGenih razloga iskljueuje postojanje krivienog djela. Svim tim
slueajevima zajednieko je to što formalno postoje sva zakonom odreGena obiljeţja nekog krivienog
djela, a krivieno djelo ipak ne postoji. Okolnosti usljed kojih ne postoji krivieno djelu uprkos
postojanju zakonskih obiljeţja nazivaju se opdi osnovi za iskljueenje postojanja krivienog djela. Opdi
osnovi za iskljueenje postojanja KD u našem krivienom zakonodavstvu su djelo malog znaeaja, nuţna
odbrana i krajnja nuţda. Osim navedenih, u literaturi se spominju još: upotreba sile ili prijetnje i
pristanak povrijeGenog na povredu.
DJELO MALOG ZNAEAJA
51
Pojam djela malog znaeaja
Napuštanjem materijalno-formalne definicije pojma krivienog djela, napušten je i pojam neznatne
društvene opasnosti kao osnova koji je do posljednje reforme našeg krivienog zakonodavstva
iskljueivao postojanje krivienog djela. Tako je sada odredbom el.9 KZ FBiH koja nosi naziv djelo malog
znafaja, predviGeno je da nije krivifno djelo ono djelo koje, iako sadrži obilježja krivifnog djela
određena zakonom, zbog nafina izvršenja djela, neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i
malog stepena krivifne odgovornosti izvršioca, predstavlja djelo malog znafaja. Djelo malog znaeaja
je izraz stanovišta de minimus non curat lex (sud se ne bavi zakonskim sitnicama). Iskljueenjem takvih
krivienih djela iz krivienog prava, postiţe se dvostruka korist: prije svega, sud se ne optereduje
sitnicama, a osim toga pojedinci koji su izvršioci takvih djela ne tretiraju se kao delikventi. Primjenu
ovog instituta potrebno je ogranieiti na stvarno najlakše slueajeve, tj.one koji su prema svom znaeaju
takvi da bi kaţnjavanjem i podizanjem bilo kakvog prijekora u ime društva protiv izvršilaca takvih djela
predstavljalo njegovo šikaniranje.
Institut djela malog znaeaja je logieki izraz stava prema kome da bi postojalo krivieno djelo mora se
dostidi odreGeni intenzitet povrede zaštitnog dobra. Ako je nivo te povrede neznatan, ueinjeno djelo
nije krivieno djelo, mada formalno sadrţi sva obiljeţja krivienog djela.
Mada se u vedini stranih zakonodavstava slueajevi koji bi odgovarali djelu malog znaeaja rješavaju na
naein da drţavni organ koji je nadleţan za pokretanje krivienog postupka ne podnosi tuţbu, što znaei
da se to pitanje rješava putem procedure primjenom naeela oportuniteta i negonjenja, smatra se da
taj put nije pravilan s obzirom da omogudava proizvoljnost i zloupotrebu od strane organa ovlaštenih
za gonjenje. Osim toga, pitanje krivienog djela je pitanje materijalnog krivienog prava, a ne pitanje
krivienog postupka.
Osnovni nedostatak kod primjene instituta djela malog znaeaja je u tome što se sudskom odlukom
oslobaGa odgovornosti lice koje je ostvarilo nedozvoljeno djelo i koje je krivo za to djelo. To drugim
rijeeima znaei da pojedinac koji se svjesno i voljno suprotstavio vaţnim društvenim i pravnim
normama, prolazi bez ikakve društvene osude. Ovo upuduje na potrebu krajnje restriktivnog pristupa
i velikog opreza u primjeni ovog instituta.
Ocjena o tome da li je jedno djelo malog znaeaja ili ne, predstavlja einjenieni vrijednosni sud o
konkretnom ponašanju ueinioca kojim su ostvarena zakonska obiljeţja djela, ali koje nema znaeaj
krivienog djela s obzirom na naein njegovog izvršenja, neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i
malog stepena kriviene odgovornosti ueinioca. Drugim rijeeima, ocjena o malom znaeaju djela je
faktieko pitanje (questio facti), zbog eega ne dolazi u obzir da se in abstracto takvim ocijeni bilo koje
krivieno djelo predviGeno u Zakonu jer bi to bilo u suprotnosti sa stavom zakona.
Da bi se neko djelo ocijenilo kao djelo malog znaeaja, moraju se ispuniti sva zakonska obiljeţja tog
djela. U suprotnom, konkretno djelo nije krivieno djelo zbog neispunjenja zakonskih obiljeţja, te u
takvim slueajevima ne dolazi u obzir ocjena njegovog znaeaja. U ocjeni da li je jedno djelo malog
znaeaja ne primjenjuje se individualistieki princip, tj. ne sagledava se od strane poeinioca ili onoga
prema kome je djelo poeinjeno, ved u toj procjeni u obzir dolazi samo socijalno-etieki princip.
Institut djela malog znaeaja ima znaeaj opdeg osnova iskljueenja protivpravnosti, koji se po zakonskim
uslovima primjenjuje na sva kriviena djela.
Uslovi za postojanje djela malog znaeaja
Iz zakonske definicije djela malog znaeaja proizilaze i uslovi za njegovo postojanje, a to su: naein
izvršenja djela, neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i mali stepen kriviene odgovornosti
52
izvršioca. Sva 3 uslova su kumulativno postavljeni, tj.moraju biti ispunjeni da bi bila iskljueena
protivpravnost ueinjenog djela.
(Bitno je napomenuti da kao osnovna orijentacija za ocjenu kakvog znaeaja je jedno krivieno djelo
treba posluţiti stav zakonodavca koji se odraţava u propisanoj kazni. Tako se npr. kriviena djela
ubistva, razbojništva i sl, za koja su propisane teţe kazne, ne mogu nikad smatrati djelima malog
znaeaja).
Naein izvršenja djela odnosi se na cjelinu radnje – njen oblik, sadrţaj, intenzitet djelovanja, vrijeme,
sredstva i sve druge stvarne okolnosti pod kojima je došlo do izvršenja djela. Prema smislu zakona,
naein izvršenja djela mora biti takav da ponašanje ueinioca u konkretnom slueaju nema ono znaeenje
i onu teţinu kakvo ima tipieno postupanje u konkretnom krivienom djelu.
Neznatnost ili nepostojanje štetnih posljedica je kljueni osnov postojanja ovog instituta. Prema slovu
zakona, posljedica treba biti neznatna, što znaei da postoji ali je njen znaeaj minoran, ili je uopde
nema, mada svako krivieno djelo ima posljedicu koja se sastoji ili u povredi ili u ugroţavanju nekog
dobra ili vrijednosti. Kod instituta djela malog znaeaja u pitanju je ne bilo koja, ved štetna posljedica.
S obzirom na ovaj uslov, kao djela malog znaeaja mogu se javiti formalna kriviena djela (djela koja
nemaju posljedicu u svom opisu), zatim djela ugroţavanja (sa konkretnom i apstraktnom opasnošdu),
pokušaji krivienih djela jer u tim slueajevima ne postoje štetne posljedice djela. Kao djela malog
znaeaja mogu se javiti i sva druga ostvarenja zakonskih bida djela koja su dovela do neznatnih
posljedica. Tako npr. kod krivienih djela kod kojih se posljedica sastoji u povredi nekog dobra, treba
utvrditi da li je štetna posljedica neznatna, što predstavlja faktieko pitanje koje se procjenjuje u
svakom konkretnom slueaju.
Mali stepen kriviene odgovornosti – stepen kriviene odgovornosti mora biti ispod stepena kojeg
zakon ima u vidu kao tipiean za konkretno djelo.
NUŢNA ODBRANA
Nuţna odbrana je u našem zakonodavstvu drugi osnov koji preko iskljueenja protivpravnosti iskljueuje
postojanje krivienog djela. Institut nuţne odbrane u poeetku se razmatrao samo u vezi sa krivienim
djelom ubistva, dok se tek kasnije proširio i na ostala kriviena djela. Sva savremena zakonodavstva
poznaju institut nuţne odbrane, propisujudi razlieite uslove za njegovo postojanje. U teoriji je
prvenstveno sporno koji su to osnovi, koji su to razlozi zbog kojih ne treba kaţnjavati za djela ueinjena
u nuţnoj odbrani. Sva teorijska shvatanja uglavnom se mogu svesti na subjektivna i objektivna.
Prema subjektivnom shvatanju, za djelo poeinjeno u nuţnoj odbrani ne treba kaţnjavati zbog toga što
se uzima da se ono lice koje postupa u takvoj odbrani nalazi u uzbuGenom (afektivnom) stanju koje
iskljueuje njegovu uraeunljivost. Mada je ovo shvatanje donekle prihvatljivo kad je u pitanju
prekoraeenje granica nuţne odbrane, ono je u osnovi neprihvatljivo kad treba iskljueiti postojanje
krivienog djela jer se pravo na nuţnu odbranu od strane zakonodavca priznaje ne zbog afektivnog
stanja ved zbog toga što sam zakonodavac nju dozvoljava kao samozaštitu ili nuţnu pomod koja je
neophodna.
Prema objektivnom shvatanju, nuţna odbrana je zapravo pravo da onaj ko postupa u nuţnoj odbrani,
branedi se povrijedi pravo onog ko ga je napao.
Kad se govori o nuţnoj odbrani, treba imati u vidu da se tu radi o sukobu neprava i prava, o
protivpravnom napadu na neko pravno zaštideno dobro, interes ili vrijednost, i o odbrani od tog
napada na ta prava. Kad onaj ko postupa u nuţnoj odbrani povrijedi neko napadaeevo dobro (ţivot,
53
tjelesni integritet, imovinu), njegovo ueinjeno djelo nije protivpravno zbog toga što je ueinjeno da bi
odbranio sebe ili drugog od takvog protivpravnog napada.
Prema odredbi el.10 KZ FBiH, nije krivifno djelo ono djelo koje je ufinjeno u nužnoj odbrani. Pritom
zakonodavac u odredbi st.2 istog elana daje i definiciju nuţne odbrane prema kojoj je to ona odbrana
koja je neophodno potrebna da ufinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad i
koja je srazmjerna napadu.
Iz navedenih definicija proizilaze i uslovi za postojanje nuţne odbrane. Oni se mogu podijeliti na 2
grupe: uslovi napada i uslovi odbrane. Uslovi napada su slijededi: 1. Napadom se smatra svaka radnja
usmjerena na to da se povrijedi neko dobro. U principu, napad se izvršava einjenjem, a samo izuzetno
i propuštanjem. Neeinjenje da se preduzme neka duţna einidba moţe predstavljati radnju napada. 2.
Napadae u smislu nuţne odbrane moţe biti samo eovjek. Ukoliko se radi o ugroţavanju nekog dobra
od strane prirodnih sila ili ţivotinja, tada nema napada u smislu nuţne odbrane, ved se eventualno
moţe govoriti o opasnosti koja nastaje usljed krajnje nuţde. Izuzetak postoji kad se radi o napadu
dresirane ţivotinje, jer se tada radi o napadu od strane eovjeka koji je usmjerio ţivotinju da napadne.
3. Kljueni uslov kod napada je protivpravnost. Napad mora biti protivpravan. Dakle treba razlikovati
napade koji su zasnovani na nekom zakonskom ovlaštenju, od onih kod kojih takvo ovlaštenje ne
postoji. Pritom se protivpravnost napada mora cijeniti potpuno objektivno, bez ikakvih subjektivnih
elemenata vezanih za krivienu odgovornost napadaea. Napad je isto tako protivpravan i onda kad je
oeekivan, predviGen, pa eak i onda kad je napadnuta osoba nekim svojim postupkom svjesno ili
nesvjesno sama isprovocirala taj napad. MeGutim, poseban slueaj je kada se radi o isprovociranom
napadu koji bi se iskoristio kao sredstvo ili prilika da se povrijedi napadae ili neko njegovo dobro. Tu
se zapravo radi o odreGenom ogranieenju prava na nuţnu odbranu, jer je u pitanju zloupotreba
prava. 4. Napad moţe biti usmjeren protiv bilo kojeg pravno zaštidenog dobra. Mada u zakonu ni
primjera radi nije navedeno nijedno od tih dobara, podrazumijeva se da su ta dobra prije svega ţivot,
sloboda, tjelesni integritet, dostojanstvo lienosti, moral itd. Iz zakonske definicije proizilazi da
odbijanje napada u smislu nuţne odbrane postoji i kad se to odbijanje odnosi na napad usmjeren
protiv nekog drugog. Odbijanje napada od drugog u teoriji se naziva nuţna pomod. Nuţna pomod
pokazuje da nuţna odbrana nije samo puka samoodbrana, ved da je to odbrana prava od neprava
uopde, eime se naglašava socijalno znaeenje i funkcija nuţne odbrane. I kod samoodbrane i kod nuţne
pomodi potrebno je da na strani napadnutog i onoga ko pruţa nuţnu pomod bude ispunjen poseban
subjektivni uslov. To je svijest i volja da se te radnje poduzimaju radi odbrane. 5. Napad mora biti
stvaran. Ukoliko izostaje stvarnost napada, radi se o tzv.putativnoj nužnoj odbrani. Putativna nuţna
odbrana postoji npr. u slueaju ako neka osoba u nekim posebnim okolnostima (mrak, magla, strah,
išeekivanje itd) pogrešno pomisli da jee napadnuta od osoba koje su samo htjele da se s njom našale,
pa u takvoj uobraţenoj odbrani povrijedi ili ubije nekog od napadaea. Postavlja se pitanje, kad je
postojanje nuţne odbrane iskljueeno, da li de onaj ko postupa u takvoj putativnoj odbrani biti krivieno
odgovoran. U odgovoru na to pitanje moguda su 2 rješenja: a) Ako je lice koje postupa u putativnoj
nuţnoj odbrani uz nuţnu paţljivost (paţljivost prosjeenog eovjeka u datim okolnostima) moglo
ocijeniti da taj napad nije stvaran, to lice de odgovarati za ueinjeno djelo iz nehata (ukoliko zakon
predviGa nehatno izvršenje djela); b) Ueinilac nede biti krivieno odgovoran ako se nalazio u
neotklonjivoj zabludi, što znaei da ni uz nuţnu paţnju nije mogao procijeniti napad kao nestvaran.
Uslovi odbrane su slijededi:
54
1. Svaka odbrana u smislu nuţne odbrane sastoji se u odbijanju protivpravnog napada.
Krivienopravno je relevantna samo takva odbrana koja ima obiljeţja krivienog djela, bez obzira koje
napadaeevo dobro je povrijeGeno (ţivot, tjelesni integritet, imovina itd); 2. Odbrana, tj.odbijanje
napada usmjereno je protiv napadaea, odnosno protiv bilo kojeg njegovog dobra. Odbanom se ne
smiju povrijediti dobra trede osobe. Ako do te povrede ipak doGe, ona se moţe sagledavati u
kontekstu krajnje nuţde. Izuzetak postoji kad su u pitanju dobra tredih osoba koja je napadae koristio
pri napadu, kada to ulazi u nuţnu odbranu; 3. Odbrana mora biti istovremena sa napadom.
Istovremenost postoji od trenutka kad napad neposredno predstoji i sve dok napad traje. Napad
neposredno predstoji kad se objektivno gledano od strane napadnutog u svakom trenutku moţe
oeekivati napad. Takav primjer je kada jedno lice sa sjekirom u ruci sa daljine 50-60m trei prema
napadnutom. Istovremenost se meGutim ne moţe prihvatiti kod nekih dalekih apstraktnih bududih
napada. Istovremenost postoji od trenutka kada usljed preduzetog napada dolazi do ukljueenja nekih
preventivnih, zaštitnih ureGaja. Sasvim drugo je pitanje kvaliteta ueinaka tih ureGaja po napadaea.
Kod nekih krivienih djela uzima se da napad traje sve dok traje protivpravno stanje izazvano tim
napadom. Tako npr. kod kraGe se smatra da istovremenost postoji sve dok lopov ne obezbijedi
pritežanje1 ukradene stvari. Nakon toga se smatra da je napad prestao, pa ukoliko bi iza toga došlo
do povrede napadaea, to bi predstavljalo krivieno djelo. Uslov istovremenosti spada u red faktiekih
pitanja i ono se procjenjuje u zavisnosti od osobenosti svakog konkretnog slueaja. Kada je u pitanju
zabluda onoga ko postupa u nuţnoj odbrani u pogledu uslova istovremenosti, tada se uzima da se
ueinilac nalazi u putativnoj nuţnoj odbrani (kriviena odgovornost se tada ocjenjuje). 4. Kljueni uslov
na strani odbrane je da ona mora biti neophodno potrebna za odbijanje napada. To je istovremeno i
najteţe pitanje za sudsku praksu. Neophodno potrebna odbrana znaei da ona i po vrsti i po
intenzitetu mora da predstavlja najblaţe odbrambeno sredstvo. To je takoGer faktieko pitanje koje se
utvrGuje u svakom konkretnom slueaju. Pritom se ne traţi da napadnuti ţrtvuje neke svoje interese, ni
da bjeţi niti da doziva nekog drugog upomod, zbog toga što on ima pravo na nuţnu odbranu. Poseban
uslov koji se traţi za postojanje nuţne odbrane, vezan za uslov njene neophodnosti, je srazmjernost
izmeGu napada i odbrane. To je novi uslov, koji je u zakonu izrieito naglašen. Srazmjernost znafi da
mora postojati određena srazmjera s jedne strane između napada i odbrane, a s druge strane u
pogledu vrijednosti dobra koje se napada i onog koje se povređuje u odbijanju napada. Zbog stanja u
kome se nalazi onaj ko postupa u nuţnoj odbrani, uzima se da se moţe tolerirati izvjesna nesrazmjera,
ali ona ne smije dostidi stepen oeigledne nesrazmjere. Srazmjernost kao uslov uvijek se mora
procjenjivati primjenom socijalno-etiekog principa sa strane onog ko se brani. Odbrana ne bi bila
opravdana kad je napadnuto dobro uistinu male vrijednosti, pri eemu se odbranom nanosi povreda
koja ugroţava dobro mnogo vede vrijednosti. Tako npr. kad je neko lišio ţivota eovjeka zbog toga što
je ukrao hljeb ili kad vlasnik ugostiteljskog objekta puca iz vatrenog oruţja na goste koji su razbijali
eaše u njegovom lokalu i sl. U takvim i slienim slueajevima ne moţe se usvojiti nuţna odbrana,
neovisno što se napad nije mogao drugaeije odbiti, jer bi se to protivilo socijalnom smislu nuţne
odbrane.
Pored navedenih uslova na strani napada i na strani odbrane, za postojanje nuţne odbrane bitan je
jedan poseban subjektivni element koji se ogleda u tome da je onaj ko postupa u nuţnoj odbrani
upravo išao za tim da od sebe ili drugog odbije protivpravni napad. To znaei da je kod njega postojala
i svijest i volja za postupanje u nuţnoj odbrani, a ne u nekom drugom cilju.
Prekoraeenje granica nuţne odbrane
Postavljanjem uslova neophodnosti i srazmjernosti u definiciji pojma nuţne odbrane, zakonodavac je
ujedno odredio i njene granice. U slueaju prekoraeenja granica nuţne odbrane, ueinilac
1 Vidi u Klaidevom rjefniku
55
odgovara za djelo koje je ueinio u prekoraeenju. To znaei da ako je u prekoraeenju granica nuţne
odbrane došlo do krivienog djela, ueinilac odgovara za to djelu uz pretpostavku da su ispunjeni uslovi
za krivienu odgovornost. To znaei da je djelo u prekoraeenju granica nuţne odbrane krivieno djelo,
kao i svako drugo krivieno djelo.
Kada je u pitanju kriviena odgovornost za prekoraeenje nuţne odbrane, u principu vaţe pravila o
krivienoj odgovornosti. MeGutim, uzimajudi u obzir stanje u kome se nalazi onaj ko postupa u nuţnoj
odbrani, zakonodavac predviGa i mogudnost blaţeg postupanja prema takvom ueiniocu krivienog
djela. Zakonodavac u el.10 st.3 navodi da se ufinitelj koji prekorafi granicu nužne odbrane može
blaže kazniti, a ako je do prekorafenja došlo zbog razdraženosti ili straha izazvanog napadom, može
se i osloboditi od kazne.
Vidljivo je da zakonodavac u jednoj varijanti za prekoraeenje granica nuţne odbrane predviGa samo
mogudnost blaţeg kaţnjavanja. Zbog toga je takvo prekoraeenje opdi, fakultativni zakonski osnov za
ublaţavanje kazne.
U drugoj varijanti, uzimajudi u obzir navedena stanja razdraţenosti ili straha (stenifki afekti – srdţba,
bijes, uzrujanost i astenifki afekti – strah, prepast, tuga, oeaj), zakonodavac predviGa i mogudnost
oslobaGanja od kazne. Zbog toga se kaţe da je takvo prekoraeenje opdi, fakultativni zakonski osnov za
oslobaGanje od kazne. U takvom slueaju, a na osnovu odredbe elana 43 st.2, sud moţe ueiniocu u
prekoraeenju ublaţiti kaznu i mimo pravila o ublaţavanju kazne. Afektivna stanja kao što su
nenormalno snaţna ljutnja ili bijes, kao patološki efekti mogu dovesti i do neuraeunljivosti, kada bi
bila iskljueena kriviena odgovornost ueinioca.
Prekoraeenje granica nuţne odbrane naziva se ekstenzivni eksces, što znaei da je napadnuti premašio
granice nuţne odbrane, ali samo u odnosu na njen intenzitet. Prekoraeenje granica nuţne odbrane
(dakle krivieno djelo) moţe biti ueinjeno sa umišljajem ili iz nehata. Ako je to djelo ueinjeno u zabludi
u pogledu napada, radi se o putativnoj nuţnoj odbrani. Tu postoji krivieno djelo, a kriviena
odgovornost se procjenjuje prema odredbama o stvarnoj zabludi.
KRAJNJA NUŢDA
Krajnja nuţda je tredi opdi zakonski osnov koji iskljueuje postojanje krivienog djela. Institutima krajnje
nuţde rješavaju se brojne i raznovrsne situacije kada se uzima da nema razloga za kaţnjavanje onog
lica koje je silom prilika dovedeno u takvo stanje da, spasavajudi neko svoje ili tuGe dobro kome
prijeti opasnost, ţrtvuje neko tuGe dobro pri eemu ein spasavanja predstavlja ostvarenje nekog
zakonskog bida krivienog djela.
Krajn nuţda pretpostavlja stanje nuţde, tj. takvu situaciju da se ugroţeno dobro moţe spasiti samo
ţrtvovanjem drugog, tuGeg dobra. I kod krajnje nuţde kao i kod nuţne odbrane postoji opasnost za
neko dobro, s tom razlikom što su kod nuţne odbrane u sukobu pravo i nepravo, dok se kod krajnje
nuţde radi o koliziji (sukobu) 2 prava i to onog koje je ugroţeno tj.koje se spasava i onog koje se
ţrtvuje radi spasavanja dobra koje je u opasnosti. Radi se o izboru izmeGu 2 zla i to izboru u stanju
nuţde. Krajnju nuţdu upravo karakterizira ta neizbjeţnost ţrtvovanja tuGeg dobra, ali pod okolnostima
koje te okolnosti eine socijalno opravdanim. Krajnja nuţda se temelji na ideji da u konfliktnim
situacijama koje su sastavni dio ljudskog ţivota, pravo mora dopustiti, odnosno po odreGenim
uslovima opravdati zahvate u tuGa dobra radi spasavanja vlastitog dobra. Einjenica što se tu na
izvjestan naein radi o nepoštivanju prava drugog koje ne stoji ni u kakvoj vezi sa pojedincem koji se
nalazi u opasnosti, upuduje na to da je sa sociološke, moralne i pravne strane situacija mnogo
sloţenija i delikatnija nego kad je u pitanju nuţna odbrana. Djelo ueinjeno u krajnjoj nuţdi nikad nije
antisocijalno. Ono je ili socijalno korisno ili socijalno indiferentno. S druge strane, takvo djelo uvijek
znaei upad u zaštidenu sferu drugog, povredu njegove autonomije, pa je zbog toga vrlo osjetljivo
odgovoriti na pitanje kad je to dopušteno i kada se moţe tolerisati.
56
Situacije koje obuhvata krajnja nuţda raznovrsne su i po svom znaeaju i po svom karakteru:
1. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje tuGi ţivot: npr.2 brodolomnika su na splavu
na kome ima mjesta samo za jednog. Jedan brodolomnik odgurne drugog, eime uništava njegov ţivot
da bi spasio svoj. Poznat je tzv.”slueaj minjon” ili “karnadesova daska”, gdje su se nakon brodoloma
na eamcu za spasavanje našla 3 mornara. Ostavši dugo bez vode, dvojica su zaklali tredeg, napili se
njegove krvi i na taj naein ostali ţivi.
2. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje neko tuGe materijalno dobro; npr.za
vrijeme oluje, kapetan da bi spasio brod i posadu naredni da se izbaci tuGi skupocjeni teret sa broda,
ili blagajnik napadnut od razbojnika koji prijeti da de ga ubiti, otvara sef i predaje mu tuGi novac.
3. Situacija kada se radi spasavanja svog materijalnog dobra ţrtvuje tuGe materijalno dobro; npr.radi
gašenja poţara prevrne se tuGi automobil koji se nalazi iznad hidranta.
4. Kada neko trede lice spasava neko dobro u opasnosti povredom ţivota ili materijalnih dobara
drugog; npr.jedno lice ubija neeijeg psa koji je napao tuGe dijete.
Mada u teoriji postoji opda saglasnost da ne treba kaţnjavati za djela ueinjena u krajnjoj nuţdi,
postoje razlieiti pristupi tome šta je razlog za nekaţnjavanje.
Prema subjektivnim shvatanjima prihvata se da je djelo u krajnjoj nuţdi protivpravno, ali se ueinilac
ne treba kazniti. Postoje razlieita shvatanja o tome šta je razlog za izostanak kaţnjavanja. Prema
jednim, uzima se da se u takvim situacijama ueinilac nalazi pod jakim uticajem neodoljive psihieke
prinude kojoj on ne moţe da se odupre. Drugi smatraju da ueinioca ne treba kazniti jer se nalazi u
neuraeunljivom stanju. Tredi smatraju da se kod takvih lica radi o instinktu samoodrţanja koji potire
strah od eventualne kazne za ueinjeno djelo.
Objektivna teorija uzima da djelo koje je poeinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno. MeGutim, ne
postoji jedinstveno mišljenje oko toga zbog eega se u takvim slueajevima iskljueuje protivpravnost. To
posebno dolazi do izraţaja u situacijama kada su u pitanju dobra jednake vrijednosti. Kada se radi o
dobrima nejednake vrijednosti, radi se o koliziji izmeGu dobara manje i vede vrijednosti, gdje priroda
stvari upuduje na to da je prihvatljivo ţrtvovati dobro manje vrijednosti da bi se spasilo dobro vede
vrijednosti. Razlozi pravienosti i opdi društveni interes opravdavaju ţrtvovanje manjeg za vede dobro,
a iz tog opravdanja izvodi se i pravo na krajnju nuţdu.
Kad su u pitanju dobra jednake vrijednosti kao npr. 2 ljudska ţivota, situacija je mnogo sloţenija. U
takvim situacijama naeelo pravienosti i opdi društveni interes upuduju na to da ih treba jednako štititi,
pa se uzima da je i samo društvo potpuno ravnodušno za konaeni ishod kolizije dva jednaka interesa.
Smatra se naime, da u takvim situacijama ta kolizija treba da ostane izvan prava, što praktieno znaei
da se krajnja nuţda priznaje i u takvim situacijama.
U odredbi el.11 st.1 KZ FBiH kaţe se da nije krivifno djelo ono djelo koje je ufinjeno u krajnjoj nuždi.
Iako zakonodavac ne navodi razloge zbog kojih iskljueuje postojanje krivienog djela, u takvim
situacijama uzima se da djelo ueinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno, pa preko nedostatka tog
elementa iskljueuje se i postojanje krivienog djela. To djelo nije protivpravno zbog toga što pri
postojanju dva razlieita interesa, od kojih je u opasnosti interes vede ili jednake vrijednosti, društvo
nema razloga da zabrani, da proglasi protivpravnim (protivzakonitim) radnju ili djelatnost kojom se
ţrtvuje dobro ili interes manje vrijednosti. Osim toga što ne postoji opasnost za društveni interes u
cjelini, mora se imati u vidu da i onaj ko postupa u krajnjoj nuţdi postupa sa motivima kao unutarnjim
pokretaeima koji se ne bi mogli oznaeiti kao negativni, neprihvatljivi, nerazumljivi, neshvatljivi,
amoralni, asocijalni itd, zbog eega takvog ueinioca ni ne treba kazniti.
57
U odredbi el.11 st.2, zakonodavac je dao definiciju krajnje nuţde. Prema toj definiciji, krajnja nužda
postoji kad je djelo ufinjeno da ufinitelj od sebe otkloni istovremenu neskrivljenu opasnost koja se
na drugi nafin nije mogla otkloniti, a pritom ufinjeno zlo nije vede od zla koje je prijetilo.
Iz ove zakonske definicije se vidi da zakonodavac postavlja uslove koji moraju biti ispunjeni za
postojanje opasnosti, kao i uslove koji se moraju ispuniti za otklanjanje te opasnosti.
Uslovi za postojanje opasnosti:
1. Opasnost mora biti istovremena, što znaei da je taj uslov ispunjen kao i kod nuţne odbrane, tj. kad
ta opasnost neposredno predstoji i sve dok traje, tj.dok nije prestala. Opasnost koja je prestala ili tek
bududa, ali ne neposredna opasnost ne dovodi do krajnje nuţde;
2. Opasnost mora biti neskrivljena, što znaei da se ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ono lice koje je
svojom krivnjom skrivilo opasnost, pa spasavajudi svoja pravna dobra (ţivot, tjelesni integritet,
imovinu) povrijedi tuGa pravna dobra. Skrivljenost opasnosti moţe nastupiti kako sa umišljajem, tako
i iz nehata, s tim da zakonodavac pravi odreGenu razliku u pogledu kaţnjavanja kad je u pitanju
izazivanje opasnosti iz nehata.
3. Opasnost mora biti stvarna. Stvarnost podrazumijeva objektivno, fizieko, lahko uoeljivo i lahko
prepoznatljivo postojanje opasnosti od strane nekog prosjeenog eovjeka. U slueaju da je ueinilac
pogrešno smatrao da postoji opasnost, tada de postojati putativna krajnja nužda, a ne prava krajnja
nuţda. To znaei da de djelo u krajnjoj nuţdi biti krivieno djelo, s tim da se ueinilac u pogledu
odgovornosti moţe pozivati da je bio u zabludi u pogledu postojanja opasnosti (tzv.stvarna zabluda u
širem smislu), pa de se s obzirom na to procjenjivati i njegova odgovornost za ueinjeno krivieno djelo.
4. Opasnost moţe da bude izazvana od strane eovjeka (uraeunljivog ili neuraeunljivog), ţivotinja ili
prirodnih sila (zemljotres, poţar, poplava itd). Kada je u pitanju opasnost od ţivotinje, u obzir dolaze
svi napadi od strane ţivotinje osim kada je u pitanju opasnost od dresirane ţivotinje, kada se radi o
nuţnoj odbrani.
5. Opasnost moţe da prijeti bilo kojem pravnom dobru (ţivot, tjelesni integritet, zdravlje, imovina itd).
Uslovi za postojanje opasnosti:
1. Krajnja nuţda moţe postojati samo onda ako se postojeda aktuelna opasnost nije mogla otkloniti
na drugi nafin osim povredom dobara drugih lica. Ovdje se radi o stanju nuţde, što podrazumijeva
utvrGivanje da je ueinilac morao da otkloni opasnost samo i jedino na onaj naein ili onim sredstvima
kako je on to ueinio u konkretnom slueaju. To podrazumijeva da se moraju paţljivo procjenjivati sve
okolnosti konkretnog slueaja i u svakom slueaju donositi sud o tome da li se radilo o stanju nuţde.
2. Drugi uslov za otklanjanje opasnosti je taj da ufinjeno zlo nije vede od zla koje je prijetilo. To
ueinjeno zlo moţe se odnositi na ţivote ljudi, na povrede tjelesnog integriteta, na imovinu itd. Razlika
postoji u situaciji kada su u pitanju dobra jednake i nejednake vrijednosti. Ako se radi o dobrima
razlieite vrijednosti, onda je razumljivo da je i društveni interes i socijalno-etieki princip na strani toga
da se zaštiti dobro vede vrijednosti i onda kad to podrazumijeva apsolutno ţrtvovanje dobara manje
vrijednosti. Zbog toga i u našem pravu ovaj osnov iskljueenja krivienog djela vrijedi ako je ueinjeno zlo
manje od zla koje je prijetilo (npr.konkurencija ljudskog ţivota ili tjelesnog integriteta i imovine).
MeGutim, nema krajnje nuţde ako je ueinjeno zlo vede od onog koje je otklonjeno, npr. kad se radi
spasavanja imovine ţrtvuju ljudski ţivoti. MeGutim, naš krivieni zakon u zaštiti dobara predviGa da
krajnja nuţda postoji u slueaju kada su u pitanju dobra jednake vrijednosti ili jednaki interesi.
58
U takvim slueajevima ne moţe se dati prednost jednom ili drugom pravno zaštidenom objektu.
MeGutim, ima se u vidu i psihieko stanje onog ko je u krajnjoj nuţdi i to posebno u onim slueajevima
kada su u pitanju veoma vrijedna dobra, kao što je ljudski ţivot.
Prekoraeenje granica krajnje nuţde
Granice krajnje nuţde praktieno su postavljene uslovom da ueinjeno zlo ne u otklanjanju opasnosti ne
smije biti vede od zla koje je prijetilo. Ukoliko ueinilac povrijedi taj uslov, tada postoji krivieno djelo za
koje se odgovara po opdim propisima. Naš KZ u odredbi el.11 st.3 ipak predviGa lakše kaţnjavanje
takvog ueinioca, uzimajudi u obzir posebno unutrašnje psihieko stanje onog ko otklanja opasnost u
smislu da takvo lice nije uvijek u stanju pravilno procijeniti granice krajnje nuţde. U tom smislu zakon
predviGa 2 mogudnosti: 1. Da takvog ueinioca blaţe kazni. To znaei da je prekoraeenje granica krajnje
nuţde drugi, opdi fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne. 2. U izvjesnim slueajevima sud
moţe ueinioca i osloboditi od kazne, ali samo pod uslovom da se utvrdi kako je do prekoraeenja došlo
pod osobito olakšavajudim okolnostima. U ovom slueaju, u pitanju je drugi, opdi fakultativni zakonski
osnov za oslobođenje od kazne.
Prema tome, 1. Krajna nuţda iskljueuje postojanje krivienog djela; 2. Prekoraeenje granica krajnje
nuţde je fakultativni osnov za ublaţavanje kazne; 3. Prekoraeenje granica krajnje nuţde pod osobito
olakšavajudim okolnostima je fakultativni osnov za oslobaGanje od kazne.
MeGu uslovima na strani opasnosti je poseban uslov da opasnost ne smije biti skrivljena, što znaei da
je ueinilac ne smije izazvati bilo sa umišljajem ili iz nehata. Zakonodavac meGutim ipak izdvaja
skrivljenost opasnosti kad je ona ueinjena iz nehata u pogledu kaţnjavanja takvog ueinioca. Za
slueajeve nehatnog skrivljavanja opasnosti zakonodavac predviGa mogudnost blaţeg kaţnjavanja.
Prema odredbi el.11 st.4, ne postoji krajnja nužda u slufaju da je ufinilac bio dužan da se izloži
opasnosti. To praktieno znaei da se onaj ko je po nekom pravnom osnovu duţan da se izloţi opasnosti
ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ako u otklanjanju te opasnosti izvrši neko krivieno djelo. Takva
duţnost moţe slijediti iz zakona, sluţbene obaveze ili obaveze na osnovu ugovora (policajci, euvari
objekata, mornari, lijeenici i drugo zdravstveno osoblje, vatrogasci itd). Tu je u pitanju jedna posebna
duţnost koaj je postojala prije djela i koja povedava granicu ţrtvovanja. U pogledu ocjene da li
zapravo i do koje mjere postoji ta duţnost da se izloţi opasnosti. Ne postoji uvijek i po svaku cijenu
duţnost izlaganja opasnosti, te se ni od tih ljudi ne moţe zahtijevati samoţrtvovanje do uništenja.
Znaei da ne treba traţiti da izlaganje opasnosti vodi u sigurnu smrt.
SILA I PRIJETNJA
Neka savremena strana zakonodavstva sadrţe posebne odredbe kojima je regulisano iskljueenje
kaţnjivosti u slueaju da je neko lice silom ili prijetnjom prinuGeno na izvršenje djela. naš krivieni zakon
ne sadrţi takvu izrieitu zakonsku odredbu u opdem dijelu. MeGutim, sila i prijetnja su od znaeaja i za
naše krivieno pravo, jer su sila i prijetnja elementi mnogih krivienih djela (protiv imovine,
dostojanstva lienosti i morala, braka i porodice, ţivota i tijela itd). S druge strane, sila i prijetnja imaju
opdi znaeaj u našem krivienom pravu jer je u nekim situacijama iskljueeno postojanje krivienog djela
ako je do njegovog izvršenja došlo usljed primjene sile ili prijetnje.
Sila Sila je upotreba snage prema odreGenom licu sa ciljem da to lice preduzme odreGenu radnju
(einjenje) ili da ne preduzme duţnu radnju (neeinjenje). Ona je redovno usmjerena na savladavanje
stvarnog i oeekivanog otpora. Upotrijebljena snaga kod sile moţe biti fizieka ili mehanieka, a
59
prema odredbi el.136 st.12 KZ FBiH, kao sila se smatra i primjena hipnoze i omamljujudih sredstava sa
ciljem ad se neko protiv svoje volje dovede u nesvjesno stanje ili onesposobi za otpor. Sila moţe biti
apsolutna ili neodoljiva i konkluzivna ili odoljiva.
Apsolutna sila postoji onda kada je usljed dejstva sile lice prema kome je primijenjena potpuno lišeno
mogudnosti da donese odluku o svojoj radnji (bez obzira da li je to einjenje ili neeinjenje), kao i u
slueaju ako je lice bilo potpuno lišeno mogudnosti da ved ranije donesenu odluku realizira. Apsolutna
ili neodoljiva sila znaei da prisiljeni nije mogao da se suprotstavi toj sili. Primjena sile procjenjuje se u
svakom konkretnom slueaju, pri eemu se uzimaju u obzir objektivni uslovi konkretne situacije i
subjektivno stanje ueinioca i njegova mogudnost da se toj sili suprotstavi.
Konkluzivna sila postoji u slueaju kada prisiljeni nije lišen mogudnosti da donese odluku, ali je usljed
dejstva te sile njegova odluka takva kakva jeste bila iznuGena. To znaei da to lice moţe da odlueuje, ali
je odluka koju donosi nastala usljed upotrebe neke fizieke, vanjske snage. Ta sila moţe biti
neposredna i posredna. Neposredna je kad se primjenjuje direktno prema licu koje treba donijeti
odluku i da u skladu sa tom odlukom preduzme odreGenu einidbu ili ne preduzme duţnu einidbu.
Posredna je u slueaju kada se ne preduzima prema tom licu, ved prema nekom tredem licu ili prema
odreGenim stvarima, pa se na taj naein djeluje na svijest i volju prisiljavanog lica. Kad su u pitanju
treda lica, to su redovno bliski srodnici prisiljavanog lica.
Prijetnja
Za razliku od sile koja predstavlja upotrebu fizieke ili mehanieke snage, prijetnja je verbalni ein koji
predstavlja izjavu nekog lica kojom se drugom licu predoeava neko zlo koje je podobno da kod lica
kome se prijeti utiee na donošenje odluke. Ta izjava moţe biti usmena ili pismena, a moţe biti
ueinjena i konkludentnim radnjama. Pod uticajem prijetnje lice kojem je prijetnja upudena nalazi se
pred alternativom, u smislu da ueini odreGenu radnju, odnosno da ne preduzme duţnu radnju ili da
se saglasi sa zlom koje mu se predoeava. U takvim situacijama nebitno je da li de zlo kojim se prijeti
biti naneseno neposredno od onog koji prijeti ili de ono biti naneseno od nekog tredeg lica, a pod
uticajem lica koje prijeti.
Za razliku od prijetnje, opomena takoGer predstavlja izajvu nekog lica kojom se drugo lice upozorava
da de ga snadi neko zlo ako ne preduzme odreGenu radnju, pri eemu lice koje upozorava redovno
nema nikakvog uticaja na nastupanje ili izostajanje zla koje se predoeava.
Kod prijetnje je nebitno da li je lice koje upuduje prijetnju uistinu spremno da tu prijetnju realizira,
niti da li objektivno postoji mogudnost da se ona realizira. Bitno je da ono lice kojem se prijeti
upudenu prijetnju smatra i kao ozbiljnu u pogledu nanošenja zla i kao mogudu u smislu njene
realizacije. Za prijetnju takoGer nije bitno da li je zlo kojim se prijeti usmjereno neposredno na lice
kojem se prijeti ili na neko trede lice. Zlo koje se predoeava kod prijetnje po svojoj prirodi i intenzitetu
mora biti takvo da je podobno da kod lica kojem se prijeti izazove odluku na einjenje ili neeinjenje.
Zajednieko kod konkluzivne sile i prijetnje je to što licu na koje se utiee nije iskljueena mogudnost
odlueivanja, tako da to lice redovno ima alternativu u donošenju odluke.
Razlika izmeGu konkluzivne sile i prijetnje ogleda se u tome što se kod konkluzivne sile zlo ved
realizira, a kod prijetnje se tek predoeava.
Postavlja se pitanje opdeg krivienopravnog znaeaja sile i prijetnje. U tom smislu moţe se redi da
upotreba sile i prijetnje u krivienom pravu spada u red vrlo razlieito riješenih pitanja od
zakonodavstva do zakonodavstva. Dok na jednoj strani postoje zakonodavstva koja upotrebu sile i
prijetnje ne predviGaju kao opde institute krivienog prava, s druge strane postoje i zakonodavstva
koja ih izrieito predviGaju kao razloge ili osnove iskljueenja postojanja krivienog djela, pritom pravedi
razliku izmeGu apsolutne sile na jednoj i konkluzivne sile i prijetnje na drugoj strani.
60
Kad je u pitanju apsolutna sila (vis absoluta – neodoljiva sila), koja djeluje na taj naein da lice prema
kome je usmjerena nema nikakve mogudnosti izbora postupanja, ved je to lice prisiljeno postupati
upravo onako kako je na to prisiljeno, u krivienopravnoj teoriji uglavnom postoje 2 mišljenja. Prema
jednom, upotreba takve sile iskljueuje postojanje krivienog djela, što znaei da ta sila predstavlja osnov
koji je po svojoj kvaliteti i kvantiteti jednak drugim osnovama iskljueenja postojanja krivienog djela
(nuţna odbrana, krajnja nuţda itd).
Prema drugom shvatanju, upotreba apsolutne sile iskljueuje krivnju takvog lica u odnosu na radnju.
Preovladava shvatanje da je kod apsolutne sile iskljueeno postojanje krivienog djela i to zbog toga što
nedostaje postojanje voljne radnje. Takvo lice nema mogudnost da odlueuje, što znaei da nema
mogudnost poduzimanja bilo kakve voljne djelatnosti. To lice zapravo sluţi samo kao sredstvo u
rukama drugog. Navedeno shvatanje ugraGeno je npr. u novi KZ R.Hrvatske, gdje je izrieito reeeno da
nema kaznenog djela kad je poeinitelj postupao pod djelovanjem neodoljive sile. Naein i sadrţaj te
sile mogu biti razlieiti i utvrGivanje tih momenata predstavlja faktieko pitanje. Moţe se raditi o
hipnozi, ubrizgavanju nekih hemijskih preparata, opojnih droga itd. Pod dejstvom takve sile, ueinilac
moţe da stavi svoj potpis na laţni dokument, mjenicu i sl.
Kad su u pitanju konkluzivna sila i prijetnja, u teoriji je nesporno da one pod odreGenim uslovima
mogu iskljueiti kaţnjivost, mada ostaje otvoreno pitanje šta je osnov iskljueenja kaţnjivosti u takvim
slueajevima. Pošto pod uticajem konkluzivne sile nije iskljueena mogudnost odlueivanja, ali je odluka
koja se donosi iznuGena, u teoriji se znaeaj te sile i prijetnje najeešde dovodi u vezu sa drugim
institutima koji iskljueuju postojanje krivienog djela (nuţna odbrana, krajnja nuţda…). Drugim
rijeeima, konkluzivna sila (zlo koje se ved primjenjuje) i prijetnja (zlo koje se stavlja u izgled)se
smatraju kao istovremeni protivpravni napad kod nuţne odbrane, odnosno kao istovremena
neskrivljena opasnost kod krajnje nuţde. Proizilazi da, ukoliko je po svojoj vrsti i intenzitetu sila i
prijetnja takva da ima elemente protivpravnog napada protiv kojeg je neophodna odbrana ili
elemente neskrivljene opasnosti koja nalaţe potrebu otklanjanja te opasnosti, tada zapravo postoje i
instituti nuţne odbrane odnosno krajnje nuţde. U tim situacijama primjena konkluzivne sile i prijetnje
iskljueuju protivpravnost postupanja drugog lica, pa je to djelo dozvoljeno.
Najeešde se uzima da se upotreba konkluzivne sile i prijetnje dovodi u vezu sa institutom krajnje
nuţde, pri eemu posebno treba imati u vidu da li je zlo koje je prijetilo manje, jednako ili vede od zla
koje se nanosi u otklanjanju te opasnosti. Samo ako to zlo nije vede od zla koje je prijetilo, takvo
postupanje moţe biti u skladu sa pravom. Naš zakon ne sadrţi izrieito takvo rješenje, ali postoje
primjeri u uporednom zakonodavstvu koji upravo na izloţeni naein u opdim odredbama zakona
reguliraju uticaj konkluzivne sile i prijetnje. Tako npr. KZ RH u odredbi o konkluzivnoj sili i prijetnji
kaţe: “Ako je poeinitelj poeinio kazneno djelo pod djelovanjem sile kojoj se moglo odoljeti ili pod
djelovanjem prijetnje, primijenit de se odredbe o krajnjoj nuţdi, uzimajudi tu silu ili prijetnju kao
neskivljenu opasnost”.
PRISTANAK POVRIJEĐENOG Krivienopravni znaeaj pristanka povrijeGenog
Kao poseban osnov preko kojeg se iskljueuje postojanje krivienog djela, u krivienopravnoj teoriji i
sudskoj praksi pominje se pristanak povrijeGenog na povredu. To su situacije kada sam povrijeGeni
izrieito ili na drugi naein pristane na povredu nekog njegovog dobra. U takvim situacijama se istiee da
nema protivpravnosti, pa samim tim ni krivienog djela. Osnovni nedostatak takvog opravdanja je u
tome što se odreGena posebno vaţna dobra (ljudski ţivot, tjelesni integritet itd) ne štite samo u
interesu pojedinca, ved i u interesu društvene zajednice kao cjeline. To onda znaei da ni takav
pojedinac ne moţe sam odlueivati o krivienopravnoj zaštiti njegovih dobara. MeGutim, u odreGenim
situacijama pristanak povrijeGenog na povredu moţe imati dejstvo na planu blaţeg
61
tretmana u kaţnjavanju, bilo da je ved u samom krivienom zakonu za te situacije propisana blaţa
kazna, bilo na naein da je propisana mogudnost ublaţavanja kazne od strane suda.
Naše krivieno pravo nema nikakvih posebnih odredbi koje bi regulirale takve situacije. To znaei da
pristanak povrijeGenog ne postoji u krivifnom zakonu kao poseban zakonski osnov, kao što ne
postoje ni posebne odredbe koje bi takvo djelo einile lakšim. MeGutim, ukoliko su ispunjene neke
posebne okolnosti, uzima se da i pristanak povrijeGenog ima uticaja na postojanje krivienog djela.
Smatra se da se taj uticaj moţe izraziti preko instituta djela malog znaeaja, pod uslovom da su
ispunjene pretpostavke za postojanje tog pravnog osnova.
Kad je rijee o pristanku povrijeGenog, taj problem se uglavnom svodi na pitanje povreda tijela do
kojih dolazi na sportskim takmieenjima i pri lijeeniekim, posebno hirurškim intervencijama.
Povrede pri sportskim takmieenjima
Kada su u pitanju povrede na sportskim takmieenjima, s jedne strane se smatra da u tim situacijama
nema krivienog djela zbog toga što je samim izborom sportske discipline (boks, karate i sl) sam
povrijeGeni predutno pristao na povredu. Drugo mišljenje je da u takvim situacijama nema krivienog
djela zbog toga što nema protivpravnosti i što takva djela nisu asocijalna i socijalno neprihvatljiva.
Smatra se, naime, da uprkos rizicima za ţivot i tjelesni integritet takmieara pojedinih sportskih
disciplina, korisnost i dobre strane tih sportova oduzimaju i tim povredama krivienopravni karakter.
MeGutim, nepostojanje krivienog djela u tim situacijama dolazi u obzir samo onda ako je do povrede
došlo i pored toga što se takmiear koji nanosi povredu pridrţavao pravila te sportske discipline. U
suprotnom postojanje krivienog djela nije iskljueeno.
Lijeenieke (hirurške) intervencije
Kad su u pitanju lijeenieke, a posebno hirurške intervencije i nanošenje povreda pri tim
intervencijama, postoje 2 osnovna mišljenja: 1. Postoji krivieno djelo tjelesne povrede uvijek u onim
slueajevima kad pacijent nije dao pristanak na lijeenieku intervenciju. Takvo stanovište se obrazlaţe
time da niko nije duţan da se lijeei ako to sam nede, pa bi onda lijeeenje mimo njegove volje
predstavljalo krivieno djelo.
2. Hirurške intervencije koje su preduzete po pravilima konkretne hirurške discipline nisu krivieno
djelo zbog toga što nema nasilja nad pacijentom i zbog toga što su te djelatnosti korisne za pacijenta,
socijalno opravdane i prihvatljive. U prilog tome je okolnost da su lijeenici po prirodi svoje profesije i
po zakonu duţni da ljudima pruţaju pomod. To znaei da u takvim situacijama uopde nije potreban
pristanak povrijeGenog na povredu i ne moţe se govoriti o postojanju krivienog djela i u situacijama
kada nema tog pristanka. O krivienom djelu u ovakvim slueajevima moţe se govoriti samo onda kad
se lijeenieka intervencija ne preduzima u svrhu lijeeenja, ved u neku drugu svrhu – npr.eksperimenti,
oduzimanje dijelova ljudskog tijela radi presaGivanja i sl.
PRIPREMNE RADNJE I POKUŠAJ KRIVIFNOG DJELA
OPDA RAZMATRANJA O STADIJIMA (FAZAMA) U IZVRŠENJU KRIVIENOG DJELA
U izvršenju krivienog djela moţe postojati više faza ili stadija. Redovno se uzima da je prvi stadij u
ostvarenju djela stadij donošenja odluke. Nakon stvorene odluke prilazi se njenoj realizaciji. Ona u
nekim slueajevima moţe odmah predstavljati svršeno krivieno djelo, a u nekim slueajevima su nuţni
meGustadiji. Tako se npr.donesena odluka ne moţe uvijek neposredno realizirati zbog toga što
priroda krivienog djela podrazumijeva postojanje odreGenih sredstava koja su nuţna za
62
njegovo izvršenje. Tako se kao slijededi stadij nakon donošenja odluke javlja pripremna radnja. Nakon
pripremne radnje ulazi se u krivieno djelo, jer se pristupa radnji izvršenja.
Kada ueinilac poduzme radnju izvršenja, moţe dodi do 2 završna stadija: 1. pokušaj krivienog djela -
preduzeta je radnja izvršenja, a posljedica nije nastupila iz bilo kojih razloga; 2. svršeno krivieno
djelo – usljed preduzete radnje nastupila je zabranjena posljedica.
Bitno obiljeţje pripremnih radnji i pokušaja krivienog djela sastoji se u tome da ove faze mogu
postojati samo ako je u pitanju vršenje krivienog djela sa umišljajem kao oblikom krivnje. Dakle, ove
faze u ostvarenju krivienog djela ne mogu postojati kod nehatnih delikata.
Posebno vaţno pitanje jeste koja od naprijed pomenutih faza je kaţnjiva i da li u pogledu kaţnjavanja
treba praviti razliku izmeGu pojedinih faza. U tom smislu, iako predstavlja posebnu fazu u ostvarenju
krivienog djela, razmišljanje i donošenje odluke da se izvrši krivieno djelo kod nas ne predstavlja
kaţnjivu fazu. Za to postoje 2 razloga: 1. Donesena odluka se do same realizacije moţe promijeniti; 2.
Odluku je praktieno nemogude dokazati.
Kada su u pitanju pripremne radnje i pokušaj krivienog djela, i kaţnjavanje za te stadije, u
krivienopravnoj teoriji prisutna su 2 shvatanja:
Prema objektivnoj teoriji uzima se da treba kazniti samo za one radnje koje su proizvele neku
posljedicu u vanjskom svijetu. To podrazumijeva prije svega kaţnjavanje za svršeno krivieno djelo, a
izuzetno kad je u pitanju pokušaj teţeg krivienog djela. Opravdanje za kaţnjavanje pokušaja teţeg
krivienog djela objektivna teorija nalazi u tome što je i pokušaj za društvo opasan, a do posljedice nije
došlo usljed nekih vanjskih okolnosti, neovisno o volji izvršioca. Objektivna teorija iskljueuje
mogudnost kaţnjavanja za pripremne radnje.
Subjektivna teorija kod kaţnjavanja za stadije ostaje pri svom shvatanju o ispoljenoj ili manifestiranoj
zloeinaekoj volji. Bitno je, naime, da je nekom radnjom ueinilac jasno izrazio svoju zloeinaeku volju, a
nebitno je da li je njegova namjera do kraja realizirana. To znaei da se i za pripremne radnje i za
pokušaj krivienog djela po toj teoriji kaţnjava isto kao i za svršeno djelo.
Subjektivna teorija u svom integralnom obliku ne bi se mogla prihvatiti ni kod pokušaja, a pogotovo
kod pripremnih radnji. U našem pravu su pripremne radnje u naeelu nekaţnjive, odnosno kaţnjive su
samo izuzetno, ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi.
PRIPREMNE RADNJE Pojam pripremne radnje
Pripremne radnje predstavljaju takve radnje koje preduzima izvršilac krivienog djela, a koje mu
omogudavaju ili olakšavaju izvršenje krivienog djela. One se najeešde sastoje u nabavljanju ili
osposobljavanju sredstava za izvršenje krivienog djela, uklanjanju prepreka za izvršenje krivienog
djela, dogovaranju, planiranju ili drugim radnjama kojima se stvaraju uslovi za neposredno izvršenje
krivienog djela, a koje ne predstavljaju radnju izvršenja.
Pripremne radnje stoje ante portas delicta (pred vratima zloeina), što znaei da stoje izvan bida
krivienog djela. Objektivno gledano, uzete same za sebe one ne predstavljaju napad na neko pravno
zaštideno dobro. Npr. kupovina puške još ne znaei da je puška namijenjena za izvršenje krivienog
djela.
63
Kaţnjavanje za pripremne radnje
Prema KZ FBiH, pripremanje krivifnog djela kaznit de se samo kada je to pripremanje preduzeto s
direktnim umišljajem i samo onda kad to Zakon izrifito određuje.
Postoje 2 vrste kaţnjivih pripremnih radnji: 1. One koje predstavljaju delict sui generis – u ovom
slueaju pripremna radnja uzdignuta je u rang radnje izvršenja krivienog djela. Primjeri: špijunaţa – “ko
pribavlja tajne podatke ili dokumente u namjeri da ih saopšti ili preda stranoj drţavi, stranoj
organizaciji ili licu koje im sluţi…”; udruţivanje radi vršenja krivienog djela; nedozvoljeno drţanje
oruţja ili eksplozivnih materija, itd.
2. Kaţnjavanje za pripremanje odreGenog krivienog djela – ovdje pripremna radnja predstavlja samo
prethodni stadij u ostvarenju nekog krivienog djela. Npr. u el.151 KZ FBiH propisano je kaţnjavanje za
pripremu odreGenih krivienih djela i to za: - stvaranje udruţenja za vršenje pojedinih krivienih djela
(napad na ustavni poredak, priznavanje kapitulacije i okupacije, ugroţavanje teritorijalne cjelovitosti –
el. 137-139 KZ); - nabavku sredstava za vršenje odreGenih krivienih djela (podrivanje vojne i
odbrambene modi, oruţana pobuna, terorizam, špijunaţa – el.144-146 KZ).
POKUŠAJ KRIVIENOG DJELA Pojam pokušaja krivienog djela
Pokušaj krivifnog djela postoji kad je izvršenje krivifnog djela sa umišljajem zapofeto, ali nije
dovršeno, ili je radnja izvršenja dovršena, ali nije nastupila zabranjena posljedica. Dakle, kod pokušaja
krivienog djela bitna su 3 elementa: 1. Umišljaj (direktni ili eventualni) kao oblik krivnje; 2. Radnja
izvršenja (nedovršena ili dovršena); 3. Odsustvo zabranjene posljedice.
Postoji razlika izmeGu krivienih djela kod kojih se posljedica pojavljuje kao povreda ili kao konkretna
opasnost tj.kod kojih je posljedica element bida krivienog djela i krivienih djela kod kojih je posljedica
apstraktna opasnost. U prvom slueaju, posljedica mora izostati, neovisno da li je u pitanju povreda ili
konkretno ugroţavanje. Kod krivienih djela sa apstraktnom opasnošdu, kod kojih opasnost nije
element bida krivienog djela, pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoeeta ali nije dovršena.
I pripremne radnje i pokušaj su stadiji u ostvarenju krivienog djela. Zajednieko im je što nema
nastupanja zabranjene posljedice. Razlika se ogleda u tome što se kod pripremnih radnji ne ulazi u
krivieno djelo, dok se kod pokušaja preduzimanjem radnje izvršenja ulazi u krivieno djelo, jer se
ostvaruje jedno njegovo bitno obiljeţje tj. radnja.
Da bi se govorilo o kaţnjivosti za pokušaj krivienog djela, potrebno je kod svakog krivienog djela znati
u eemu se sastoji radnja izvršenja. Kako se radnja izvršenja najeešde sastoji od niza djelatnosti, uzima
se da pokušaj postoji onda kad se preduzme prva djelatnost koja ulazi u radnju izvršenja. Tako npr.
kod ubistva pokušaj postoji ved od trenutka kad osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B na nju
nanišani.
Kod onih krivienih djela kod kojih je upotreba odreGenog sredstva element bida krivienog djela,
pokušaj postoji ved od trenutka kad se zapoeelo sa upotrebom tog sredstva. Npr. kod razbojništva i
silovanja, upotreba sile (prinuda) je sredstvo za izvršenje kraGe kod razbojništva, odnosno obljube
kod silovanja. Pokušaj postoji ved od trenutka kad poeinilac upotrijebi silu ili ozbiljnu prijetnju, kod
razbojništva sa namjerom da ostvari kraGu, a kod silovanja da izvrši obljubu.
64
Kod nekih krivienih djela kod kojih su u pitanju 2 ili više alternativno postavljenih radnji, pokušaj
postoji kad se preduzme bilo koja od tih radnji. Suprotno tome, kod krivienih djela kod kojih su u
pitanju 2 kumulativno postavljene radnje, pokušaj postoji tek kad se preduzme i posljednja od
kumulativno predviGenih radnji. Takav je slueaj npr. kod krivienog djela izlaganja opasnosti iz el.180
KZ, gdje pokušaj postoji tek onda kad jedno lice prvo prouzrokuje opasnost po ţivot neke osobe, a
zatim tu osobu poene ostavljati u stanju ili prilikama opasnim po ţivot.
Slueajevi kad nije mogud pokušaj krivienog djela
Pokušaj nije mogud kod svih krivienih djela:
1. Pokušaj nije mogud kod krivienih djela kod kojih je on element krivifnog djela, tako da se
pokušajem ostvaruje svršeno krivieno djelo. Npr: napad na ustavni poredak, ugroţavanje teritorijalne
cjeline itd;
2. Kod nekih krivienih djela pokušaj je iskljueen zbog prirode krivifnih djela. Npr: sudjelovanje u tuei
(el.179), neprijavljivanje pripremanja krivienog djela (el.324) itd;
Nesvršeni i svršeni pokušaj krivienog djela Prema stadiju u kome je ostala radnja izvršenja, pokušaj
moţe biti svršeni i nesvršeni. Svršeni pokušaj postoji kada je radnja izvršenja dovršena, ali nije
nastupila zabranjena posljedica. Npr. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz
vatrenog oruţja, ali promaši.
Nesvršeni pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoeeta, ali nije dovršena. Npr. osoba A sa
umišljajem da liši ţivota osobu B, zagnjuri joj glavu u vodu, ali ne dovrši radnju gušenja.
Razlikovanje izmeGu svršenog i nesvršenog pokušaja bitno je iz 2 razloga: 1. Zbog dobrovoljnog
odustanka, jer se dobrovoljni odustanak razlieito manifestira kod svršenog i nesvršenog pokušaja; 2.
Kod odmjeravanja kazne, gdje de po pravilu kazna biti blaţa za nesvršeni, nego za svršeni pokušaj.
Kvalificirani pokušaj Krivienopravna teorija poznaje i teţi ili tzv.kvalificirani pokušaj. Kvalificirani
pokušaj postoji u slufaju kad su pokušajem jednog krivifnog djela ostvarena obilježja drugog,
samostalnog, u zakonu posebno određenog krivifnog djela. Tako npr. kvalificirani pokušaj postoji kad
osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz vatrenog oruţja, pri eemu ne doGe do
nastupanja smrti, ali osobi B pritom bude nanesena teška tjelesna povreda. U takvom slueaju osoba A
de odgovarati za pokušaj ubistva osobe B, jer je njegov umišljaj bio usmjeren na lišavanje ţivota.
Okolnost da je pri tome nanesena teška tjelesna povreda bide uzete u obzir kao oteţavajuda okolnost
za pokušaj ubistva. Kod kvalificiranog pokušaja sud uvijek uzima u obzir i kaznu koja je propisana za
ostvareno krivieno djelo, pri pokušaju drugog krivienog djela.
Kaţnjavanje za pokušaj krivienog djela Kod kaţnjavanja za pokušaj krivienog djela namedu se pitanja
zašto se uopde kaţnjava za pokušaj krivienog djela, kada je kaţnjiv pokušaj prema nekom krivienom
zakonodavstvu, te kako kazniti za pokušaj krivienog djela.
U odgovoru na pitanje razloga kaţnjivosti za pokušaj krivienog djela istieu se 2 shvatanja:
65
Prema subjektivnom shvatanju, ueinilac se kaţnjava za pokušaj krivienog djela zbog ispoljene
zloeinaeke volje. Prema objektivnom shvatanju, za pokušaj se kaţnjava zbog toga što on predstavlja
opasnost za neko pravno zaštideno dobro ili vrijednost.
Kao najispravnije shvatanje se uzima da se za pokušaj kaţnjava kako zbog ispoljene zloeinaeke volje,
tako i zbog opasnosti za neko pravno dobro usljed poduzete radnje izvršenja.
U odgovoru na pitanje kada je kaţnjiv pokušaj krivienog djela, u našem pravu postoje 2 osnovna
pravila (el.20 KZ): 1. Uvijek je kažnjiv pokušaj onih krivienih djela za koja se po zakonu moţe izredi
zatvor od 5 godina ili teţa kazna; 2. Za pokušaj ostalih krivienih djela, ueinilac se moţe kazniti samo
onda ako je to zakonom izrifito propisano.
Pitanje naeina kaţnjavanja za pokušaj krivienog djela riješeno je odredbom el.20 st.2 KZ FBiH. Prema
toj odredbi, ueinilac de se za pokušaj kazniti u granicama kazne koja je propisana za krivieno djelo, a
moţe se i blaţe kazniti. Iz ovog zakonskog rješenja vidljivo je da naš zakonodavac ne prihvata u
njihovoj iskljueivosti ni subjektivnu ni objektivnu teoriju kaţnjivosti za pokušaj, ved ih prihvata u
njihovom jedinstvu. Dakle, pokušaj krivienog djela predstavlja poseban, opdi, samostalni fakultativni
osnov za ublaţavanje kazne. Tredi opdi osnov za ublažavanje kazne je pokušaj krivifnog djela.
NEPODOBAN POKUŠAJ KRIVIENOG DJELA Pojam nepodobnog pokušaja
Postoje situacije kad je izvršenje krivienog djela praktieno nemogude, uprkos preduzetoj radnji
izvršenja, jer ne moţe dodi do nastupa posljedice koja je element bida krivienog djela. Do
nemogudnosti izvršenja krivienog djela dolazi ili zbog odreGenih svojstava objekta na kome se
preduzima radnja izvršenja, ili zbog odreGenih svojstava sredstava kojima se realizira radnja izvršenja.
U tom slueaju u pitanju je nepodobnost objekta radnje ili nepodobnost sredstava radnje. Pokušaj
takvih krivienih djela naziva se nepodoban pokušaj. Tako npr. u pogledu objekta radnje nepodoban
pokušaj postoji kad se pokuša ubistvo na lešu, a u pogledu sredstva kad se pokuša ubistvo pucanjem
iz prazne puške.
Apsolutno i relativno nepodoban pokušaj
U krivienopravnoj teoriji razlikuju se apsolutno i relativno nepodoban pokušaj.
Apsolutno nepodoban pokušaj postoji u slueaju kad su objekat ili sredstvo radnje takvi da usljed
preduzete radnje uopde ne moţe dodi do nastupanja posljedice, odnosno do izvršenja krivienog djela.
Kad je u pitanju objekat, primjeri za to su pokušaj ubistva na lešu ili pokušaj prekida trudnode nad
ţenom koja nije trudna. Kad su u pitanju sredstva, primjeri su pokušaj ubistva pucanjem iz prazne
puške ili pokušaj ubistva trovanjem uz korištenje supstance koja nije otrovna.
Relativno nepodoban pokušaj postoji u slueaju kad su objekat ili sredstvo radnje podobni da
proizvedu posljedicu, ali u konkretnom slueaju zbog nekih posebnih okolnosti nije moglo dodi do
nastupanja posljedice. S obzirom na objekat, relativno nepodobni pokušaj postoji u slueaju kad se
pokuša ubistvo lica pucanjem kroz prozor u prostoriju u kojoj bi se to lice trebalo nalaziti, a to lice je
prije kratkog vremena izašlo iz prostorije. Drugi primjer je kad lopov zavuee ruku u tuGi, prazan, dţep.
S obzirom na sredstvo, relativno nepodoban pokušaj postoji npr. u slueaju kad je sredstvo samo po
sebi sposobno proizvesti ţeljeno dejstvo, ali usljed lošeg rukovanja ili zbog slueajnosti ne
66
doGe do rezultata. Npr, ueinilac baci bombu na gomilu ljudi, ali bomba ne eksplodira zbog toga što
ueinilac nije znao rukovati detonatorom.
Naš zakon ne pravi razliku izmeGu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja. Kaţnjavanje za
nepodoban pokušaj
U krivienopravnoj teoriji sporno je pitanje da li se i nepodoban pokušaj smatra pokušajem izvršenja
krivienog djela. Objektivna teorija smatra da kod nepodobnog pokušaja nema pokušaja, jer je radnja
izvršenja nemoguda (nepodobna). Kod nepodobnog pokušaja ne samo da ništa nije proizvedeno tom
radnjom, ved ništa nije ni moglo da se proizvede. Samo izuzetno pristalice objektivne teorije
dopuštaju da relativno nepodoban pokušaj moţe da predstavlja pokušaj izvršenja krivienog djela.
Primjer: pokušaj ubistva pucanjem kroz prozor u prostoriju iz koje je lice kao potencijalni pasivni
subjekt upravo izašlo.
Prema subjektivnoj teoriji, nepodoban pokušaj jeste pokušaj izvršenja krivienog djela. Bitno je da je
ispoljena zloeinaeka volja. Ne pravi se nikakva razlika izmeGu pokušaja i nepodobnog pokušaja, kao ni
izmeGu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja.
Kaţnjavanje za nepodoban pokušaj je u našem pravu riješeno odredbom el.21. KZ FBiH u kojoj se
kaţe: “ueinitelj koji pokuša ueiniti krivieno djelo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom
predmetu, moţe se osloboditi od kazne”. Iz te odredbe slijedi: - da se ueinilac moţe kazniti u
granicama propisane kazne; - da mu se kazna moţe neogranieeno ublaţiti (primjenom odredbe el.43
st.2); ili - da se ueinilac moţe osloboditi od kazne. Koju de od navedenih opcija sud prihvatiti zavisi od
okolnosti konkretnog slueaja. U svakom slueaju, nepodoban pokušaj predstavlja jedan samostalni,
opdi, fakultativni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. DOBROVOLJNI ODUSTANAK OD
IZVRŠENJA KRIVIENOG DJELA Pojam dobrovoljnog odustanka
Postoje situacije u kojima izvršilac sam odustane od izvršenja krivienog djela, ili sprijeei da nastupi
posljedica. Okolnost da je ueinilac sam dobrovoljno odustao od izvršenja krivienog djela, mada je
nesmetano mogao dovršiti djelo, redovno se uzima kao vaţna okolnost kad je u pitanju kaţnjavanje
takvih ueinilaca. Blaţi tretman takvih ueinilaca moţe se ispoljiti na naein da se potpuno iskljuei
kaţnjivost u takvim slueajevima, da se predvidi mogudnost blaţeg kaţnjavanja ili da se predvidi
mogudnost njihovog oslobaGanja od kazne.
Suština dobrovoljnog odustanka je upravo u momentu dobrovoljnosti, a taj momenat postoji uvijek
kada se utvrdi da je ueinilac bio svjestan i da je objektivno mogao zapoeeto djelo dovršiti do kraja.
Nema dobrovoljnosti u slueaju kad je ueinilac odustao od djela nakon što je postao svjestan da zbog
neke vanjske okolnosti ne moţe dovršiti zapoeeto djelo. Kod dobrovoljnost se ne ulazi u etieku
vrijednost motiva odustajanja. Ti motivi mogu biti strah od kazne, bojazan da de biti otkriven,
samilost prema ţrtvi, religijske pobude itd. Bitno je samo da je ueinilac dobrovoljno odustao.
Odustanak mora da se manifestira u nekom vanjskom einu. Ako je radnja izvršenja zapoeeta, ona
mora biti prekinuta, ako je radnja izvršenja dovršena, ueinilac mora sprijeeiti nastup posljedice. U
svakom slueaju, vaţno je da je izostala posljedica koja je trebala da nastupi usljed preduzete radnje.
Ukoliko je posljedica ipak nastupila, tada nema dobrovoljnog odustanka, neovisno od toga koliko se
ueinilac trudio da sprijeei njeno nastupanje. Taj njegov uzaludni napor moţe mu se uzeti u obzir samo
kao olakšavajuda okolnost prilikom odmjeravanja kazne za ueinjeno krivieno djelo.
67
U odredbi el.22 st.1 naš zakonodavac predviGa dobrovoljni odustanak od pripremanja i od pokušaja
krivienog djela.
Dobrovoljni odustanak od kaţnjive pripreme krivienog djela
Kad je u pitanju pripremanje krivienog djela koje je u zakonu predviGeno kao kaţnjivo, dobrovoljni
odustanak postoji kad je ueinilac jednim objektivnim, realnim vanjskim einom ili manifestacijom
iskazao svoju volju u smislu da je napustio odluku o izvršenju krivienog djela. Tako npr.kod terorizma
– nabavljanje sredstava za izvršenje tog djela predviGeno u el.151 kao njegovo kaţnjivo pripremanje,
ueinilac de dobrovoljno odustati kad ta nabavljena sredstva jednostavno uništi. Tim einom i izrazom
dobrovoljnosti ueinilac javno ispoljava u vanjskom svijetu da je promijenio svoju odluku o izvršenju
krivienog djela.
Dobrovoljni odustanak kod svršenog i nesvršenog pokušaja
Dobrovoljni odustanak se razlieito manifestira kod pokušaja krivienog djela. Dobrovoljni odustanak se
ne manifestira jednako kod svršenog i nesvršenog pokušaja.
Kad je u pitanju nesvršeni pokušaj, dakle kad je radnja izvršenja zapoeeta ali nije dovršena, za
dobrovoljni odustanak se traţi da ueinilac prekine zapoeetu radnju, da bi na taj naein prekinuo i
dovršenje krivienog djela. Tako npr. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B zagnjuri tu osobu u
kadu punu vode, ali nakon nekog vremena prekine radnju tako da ne doGe do ugušenja.
Kod svršenog pokušaja nije dovoljno samo pasivno drţanje u odnosu na radnju izvršenja. Zahtijeva se
nova aktivna radnja, novo einjenje koje je usmjereno na to da se sprijeei nastupanje posljedice. Tako
npr. dobrovoljni odustanak od svršenog pokušaja postojade kada osoba A sa umišljajem da liši ţivota
osobu B istu baci u vodu, mada zna da osoba B ne zna plivati, a zatim spasi osobu B prije nego što je
došlo do utapanja. Dakle, za dobrovoljnost odustanka vaţno je da je posljedica izostala upravo
naknadno preduzetom aktivnom radnjom samog ueinioca. Pritom nije vaţno da li je sam ueinilac
neposredno sprijeeio nastupanje posljedice, ved to moţe biti ueinjeno i preko tredih osoba koje je
ueinilac pozvao u pomod. Bitno je da je njegovom radnjom sprijeeeno nastupanje posljedice.
Dobrovoljni odustanak nije mogud u svim situacijama pokušaja. On je uvijek mogud kod nesvršenog
pokušaja jer se zapoeeta radnja uvijek moţe obustaviti. MeGutim, kad je u pitanju svršeni pokušaj,
dobrovoljni odustanak nije uvijek mogud. U tom smislu kod svršenog pokušaja postoji razlikovanje na
2 situacije: 1. Kad nakon završetka radnje do nastupanja posljedice postoji jedan vremenski interval
koji omogudava ueiniocu naknadnu intervenciju u cilju spreeavanja nastupa posljedice – temporalni
delikti (primjer: bacanje u vodu sa umišljajem da se baeeni utopi). Dobrovoljni odustanak je mogud. 2.
Pokušaji gdje nakon završetka radnje posljedica nastupi odmah, ili je sasvim izvjesno da ona nije
nastupila niti moţe nastupiti – momentalni delikti (npr.pokušaj ubistva vatrenim oruţjem).
Dobrovoljni odustanak nije mogud.
Dobrovoljni odustanak takoGer nije mogud kod onih krivifnih djela kod kojih je samim
preduzimanjem radnje ostvareno svršeno krivifno djelo, jer se kod tih krivienih djela pokušaj
obuhvata pojmom svršenog krivienog djela. Takva djela su npr.napad na ustavni poredak,
ugroţavanje teritorijalne cjeline itd.
Kaţnjavanje u slueaju dobrovoljnog odustanka i odgovornost za samostalno djelo pri dobrovoljnom
odustanku
Prema odredbi el.22 st.1 KZ FBiH, ueinilac koji je pripremao ili pokušao ueiniti krivieno djelo, ali je
dobrovoljno odustao od njegovog izvršenja ili je sprijeeio njegovo izvršenje, oslobodit de se od
68
kazne. To znaei da je dobrovoljni odustanak u našem krivienom pravu opdi, obligatorni zakonski
osnov za osloboGenje od kazne.
Po odredbi el.22 st.2 KZ FBiH, u slueaju dobrovoljnog odustanka ueinilac de se kazniti za one radnje
koje eine neko drugo samostalno krivieno djelo. U odnosu na pomenutu odredbu, posebno pitanje je
da li se ona odnosi i na kvalificirani pokušaj. U teoriji preovladava shvatanje da pokušano krivieno
djelo kada je u pitanju dobrovoljni odustanak, konzumira samo ono djelo koje bi bilo obuhvadeno
potpunim izvršenjem djela. To praktieno znaei da se pomenuta zakonska odredba ne odnosi na
kvalificirani pokušaj. Npr. osoba A se sluţi falsificiranom ispravom i na taj naein pokušava prevariti
osobu B, ali od prevare dobrovoljno odustane. U ovom primjeru postoji pokušaj prevare iz el.28, ali de
se ueinilac kazniti za upotrebu krivotvorene isprave iz el.351.
MJESTO I VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIFNOG DJELA
MJESTO IZVRŠENJA KRIVIENOG DJELA
Mada posljedica redovno nastupa na mjestu gdje je i preduzeta radnja izvršenja krivienog djela, ipak
su mogude i situacije tzv.distancionih krivienih djela, kod kojih je radnja preduzeta na jednom mjestu,
a posljedica je nastupila na drugom mjestu. Tada se postavlja pitanje koje je mjesto izvršenja
krivienog djela.
UtvrGivanje mjesta izvršenja znaeajno je iz 2 razloga:
1. Na meGunarodnom planu moţe se postaviti pitanje mjesta izvršenja i primjena krivienog zakona
ako je radnja izvršenja preduzeta u jednoj zemlji, a posljedica nastupila u drugoj (npr. postavljanje
eksplozivne naprave u avion u jednoj zemlji, a eksplozija i pad aviona u drugoj zemlji).
2. Mjesto izvršenja znaeajno je i na unutrašnjem planu zbog toga što se s obzirom na mjesto izvršenja
krivienog djela odreGuje i mjesna nadleţnost suda.
Kod utvrGivanja mjesta izvršenja KD u krivienopravnoj teoriji i zakonodavstvu postoje 3 shvatanja:
1. Teorija djelatnosti – kao mjesto izvršenja uzima se samo mjesto gdje je ueinilac radio (komisivni
delikti), odnosno bio duţan da radi (omisivni delikti), bez obzira na to gdje je nastupila zabranjena
posljedica. Smatra se da je za mjesto izvršenja bitna jedino radnja, a da je mjesto nastupanja
posljedice eesto rezultat eiste slueajnosti. Osim toga, iz praktienih razloga je najbolje kao mjesto
izvršenja uzeti mjesto preduzimanja radnje, jer se na tom mjestu najlakše i najtemeljitije prikupljaju
dokazi o izvršenju krivienog djela.
2. Teorija uspjeha – kao mjesto izvršenja bitno je damo ono mjesto gdje je nastupila zabranjena
posljedica, jer tek nastupom posljedice postoji svršeno krivieno djelo.
3. Teorija ubikviteta – kao mjesto izvršenja smatra se jednako kako ono mjesto gdje je preduzeta
radnja, tako i mjesto gdje je nastupila zabranjena posljedica. Ovakvo rješenje je najispravnije, jer ono
odgovara najvedem broju zemalja s obzirom da uvijek omogudava primjenu domadeg zakonodavstva,
neovisno od toga da li je sama radnja preduzeta na domadoj teritoriji ili je posljedica nastupila na
domadoj teritoriji.
69
Naš krivieni zakon je u odredbi el.32 st.1 prihvatio teoriju ubikviteta jer je izrieito navedeno da je
krivieno djelo ueinjeno kako u mjestu radnje, tako i u mjestu gdje je nastupila zabranjena posljedica.
U odredbi el.32 st.2 KZ FBiH riješeno je pitanje utvrGivanja mjesta izvršenja kod pripremanja i
pokušaja krivienog djela. Pripremanje i pokušaj krivienog djela smatraju se ueinjenim kako u mjestu
radnje, tako i u mjestu gdje je prema umišljaju ueinioca trebala nastupiti ili je mogla nastupiti
zabranjena posljedica.
Kao mjesto izvršenja kod trajnih krivienih djela smatra se svako mjesto u kome je trajalo protivpravno
stanje. Kod produţenog krivienog djela, gdje je više djela spojeno u jedno krivieno djelo, kao mjesto
izvršenja smatra se mjesto svakog pojedinog djela (i radnja i posljedica), a sliena situacija je i kod onih
krivienih djela koja su po svojim obiljeţjima sliena kolektivnim krivienim djelima.
VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIENOG DJELA
Vrijeme izvršenja krivienih djela predstavlja jedan od bitnih momenata u pogledu utvrGivanja
odgovornosti i kaţnjivosti ueinioca krivienog djela. Taj momenat je bitan iz slijededih razloga:
1. Za utvrGivanje kriviene odgovornosti i primjenu kriviene sankcije bitna je starosna dob ueinioca u
vrijeme izvršenja krivienog djela. Npr. osoba koja nije navršila 14 godina u vrijeme izvršenja krivienog
djela nije krivieno odgovorna.
2. Vrijeme izvršenja krivienog djela bitno je zbog zastarjelosti krivienog gonjenja za ueinjeno krivieno
djelo, jer ta zastarjelost poeinje tedi od vremena izvršenja krivienog djela.
3. Odgovornost ueinioca za ueinjeno krivieno djelo uvijek se utvrGuje prema odredbama krivienog
zakona koji je vaţio u vrijeme izvršenja krivienog djela (sa izuzetkom primjene blaţeg zakona).
4. Vrijeme izvršenja krivienog djela posebno je znaeajno kod onih krivienih djela kod kojih je vrijeme
obiljeţje krivienog djela. Npr, ratni zloein se moţe izvršiti samo za vrijeme oruţanog sukoba ili
okupacije; obiena kraGa postaje teškom kraGom ako se izvrši za vrijeme elementarne nepogode.
5. Vrijeme izvršenja krivienog djela vaţno je i kod procjenjivanja uraeunljivosti ueinioca.
Neuraeunljivim se moţe smatrati samo ono lice koje je u vrijeme izvršenja djela bilo neuraeunljivo.
Prethodna i naknadna neuraeunljivost nemaju materijalno-pravni, ved samo procesno-pravni znaeaj.
Naš krivieni zakon (el.31) prihvata stanovište prema kome je krivieno djelo ueinjeno u vrijeme
izvršenja (odnosno propuštanja) radnje krivienog djela. Vrijeme nastupanja posljedice pritom ne igra
nikakvu ulogu. Vrijeme izvršenja se vezuje za radnju, pa se kao vrijeme smatra cijelo vrijeme trajanja
radnje.
MeGutim, kada se radi o utvrGivanju starosne granice ueinioca, zakona koji de se na ueinioca
primijeniti i zastarnog roka u pogledu krivienog gonjenja, bitno je vrijeme završetka radnje. Tako
npr.kod onih krivienih djela kod kojih se više djelatnosti stapa u jednu radnju izvršenja (npr.KD
nesavjesnog poslovanja u privredi), kao vrijeme izvršenja djela bitno je vrijeme poduzimanja zadnje
radnje.
Ista situacija je i kod produţenog krivienog djela i kod krivienih djela koja su sliena kolektivnim
krivienim djelima (nadriljekarstvo, nadripisarstvo itd). Kao vrijeme se raeuna vrijeme poduzimanja
70
svake pojedine radnje, s tim da je za donošenje odluke o starosnoj granici ueinioca, vaţenju krivienog
zakona i poeetku trajanja roka zastarjelosti krivienog gonjenja bitno vrijeme preduzimanja zadnje
radnje. Ista situacija je i kod tzv.trajnih krivifnih djela (npr.protivpravno lišavanje slobode), kod kojih
se kao vrijeme smatra svo vrijeme trajanja protivpravnog stanja, ali se i kod tih krivienih djela za
raeunanje navedenih momenata uzima u obzir trenutak prestanka protivpravnog stanja.
STICAJ KRIVIFNIH DJELA
IDEALNI I REALNI STICAJ KRIVIENIH DJELA Pojam idealnog i realnog sticaja krivienih djela
Sticaj krivienih djela postoji u situaciji kad jedno lice sa jednom ili više radnji izvršenja ostvari obiljeţja
2 ili više krivienih djela za koje se istovremeno sudi i izriee jedinstvena kazna, s tim što se prethodno
utvrdi kazna za svako pojedino krivieno djelo.
Sticaj moţe da bude idealni ili formalni i realni ili materijalni. Idealni sticaj postoji kad ueinilac
jednom radnjom ostvari obiljeţja 2 ili više krivienih djela. Realni sticaj postoji kad ueinilac sa 2 ili više
odvojenih radnji ostvari obiljeţja 2 ili više krivienih djela za koja se istovremeno sudi. Idealni sticaj
postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja povrijedi osobu B i osobu C. Realni sticaj
postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja liši ţivota osobu B, a drugim pucnjem nanese
tešku tjelesnu povredu osobi C.
Kad je u pitanju idealni sticaj, u krivienopravnoj teoriji kao sporno se javlja pitanje da li se tu radi o
pravom sticaju krivienih djela, ili je u pitanju sticaj krivienih zakona. Ovo pitanje je vaţno zbog
odmjeravanja kazne. Ako se prihvati shvatanje da je idealni sticaj sticaj krivienih djela, u tom slueaju
se uzimaju u obzir kazne za svako pojedino ostvareno djelo, da bi se na kraju odmjerila jedinstvena
kazna za sva ostvarena djela. Ako se prihvati drugo shvatanje, da se kod idealnog sticaja radi o sticaju
krivienih zakona, u tom slueaju kazna se odmjerava samo za jedno djelo i to ono koje je najteţe. Npr:
ako osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja izvrši i ubistvo osobe B i tjelesnu povredu osobe C,
tada de po shvatanju da je u pitanju pravi sticaj njemu biti utvrGena kazna i za jedno i za drugo
krivieno djelo. Ako se prihvati da je u pitanju sticaj krivienih zakona, ueinilac de odgovarati samo za
krivieno djelo ubistva.
Naš KZ se u odredbi el.46 st.1 opredijelio za shvatanje da je i idealni sticaj ustvari sticaj krivienih djela.
Ovakav stav je opravdan jer prihvata ţivotnu realnost koja se ogleda u tome da je jednom radnjom
zaista mogude ostvariti više posljedica, a time i više krivienih djela.
Kod realnog sticaja ueinilac sa više razlieitih, potpuno samostalnih radnji izvrši više krivienih djela za
koja se istovremeno sudi. Pomenute radnje su najeešde i vremenski i prostorno odvojene. Npr. osoba
A jednom radnjom nanese tjelesnu povredu osobi B, a drugom radnjom izvrši kraGu stvari koja
pripada osobi C. Pritom nije vaţno da li su te radnje ueinjene na istom mjestu i u isto vrijeme. One su
najeešde ueinjene na razlieitim mjestima i u razlieito vrijeme.
Homogeni i heterogeni sticaj krivienih djela Idealni i realni sticaj mogu biti homogeni i heterogeni.
Za homogeni sticaj karakteristieno je da su ostvarena obiljeţja više istovrsnih krivienih djela.
71
Idealni homogeni sticaj postoji uslueaju ako poeinilac jednom istom radnjom poeini 2 ili više
istovrsnih krivienih djela. Npr. ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobama B i C.
Realni homogeni sticaj postoji u slueaju ako poeinilac odvojenim radnjama poeini više istovrsnih
krivienih djela. Npr. ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobi B, a drugom radnjom
povredu osobi C.
Kod heterogenog sticaja karakteristieno je postojanje više raznovrsnih krivienih djela.
Heterogeni idealni sticaj postoji u slueaju kad se jednom istom radnjom poeine 2 ili više raznovrsnih
krivienih djela. Npr. ako osoba A istim pucnjem iz vatrenog oruţja liši ţivota osobu B i ošteti tuGu
stvar.
Heterogeni realni sticaj postoji u slueaju kad se odvojenim radnjama poeini 2 ili više raznovrsnih
krivienih djela.
Prividni sticaj krivienih djela
Prividni sticaj krivienih djela postoji u slueaju kada postoji privid da je ostvareno više krivienih djela, a
u stvari postoji samo jedno krivieno djelo. Dakle, prividni sticaj ustvari nije sticaj krivienih djela.
Prividni sticaj krivienih djela, kao i pravi, moţe biti prividni idealni i prividni realni sticaj krivienih djela.
Prividni idealni sticaj krivienih djela javlja se u slueajevima kad ueinilac jednom radnjom ostvari
obiljeţja bida 2 ili više krivienih djela, s tim da su sva ta djela obuhvadena bidem jednog jedinstvenog
djela, tako da su ostala bida sadrţana u tom jedinstvenom bidu.
Prividni realni sticaj krivienih djela javlja se u situacijama kad zbog jedinstva radnje izvršenja
prihvataom da postoji samo jedno krivieno djelo, mada su sa više radnji ostvarena bida više krivienih
djela od kojih bi svako za sebe predstavljalo posebno krivieno djelo.
PRIVIDNI IDEALNI STICAJ KRIVIENIH DJELA
Prividni idealni sticaj krivienih djela postoji u situacijama kada izmeGu 2 ili više krivienih djela postoje
slijededi odnosi: specijalitet, supsidijaritet, konsumpcija, alternativitet, inkluzija itd.
Odnos specijaliteta postoji u slueaju kada se jedno djelo pojavljuje kao poseban oblik nekog drugog,
opdeg krivienog djela. Tada se primjenjuje pravilo lex specialis derogat legi generali (poseban zakon
derogira ili ukida opšti zakon), pa u takvim slueajevima ne postoje 2 kriviena djela (opdi i posebni
oblik), ved samo posebni oblik odreGenog krivienog djela, mada su jednom radnjom ostvarena
obiljeţja oba kriviena djela. Kao primjer specijaliteta moţe se navesti ubistvo djeteta pri poroGaju, iz
el.174 KZ i obieno ubistvo iz el.171. Naime, majka koja liši ţivota svoje dijete tokom poroGaja ili
neposredno nakon poroGaja dok kod nje traje poremedaj izazvan poroGajem, istovremeno je
ostvarila i obiljeţja obienog ubistva (“…ko drugog liši ţivota..:”). Zbog posebnosti obiljeţja
eedomorstva (u pogledu ueinioca samo majka, u pogledu vremena izvršenja samo za vrijeme
poroGaja ili neposredno nakon poroGaja i u pogledu osobenosti ueinioca dok kod nje traje poremedaj
izazvan poroGajem), takav ueinilac de odgovarati samo za posebni oblik ubistva i to njegov
privilegirani oblik, a to je eedomorstvo.
Odnos supsidijariteta postoji u slueaju kad se jedno djelo pojavljuje kao prethodni stadij u ostvarenju
drugog krivienog djela. U takvoj situaciji prethodno krivieno djelo je supsidijarno drugom krivienom
djelu koje je primarno. Primjenom pravila lex primaria derogat legi supsidiariae na ueinioca se
primjenjuje primarni, a ne supsidijarni zakon, pa ueinilac odgovara
72
samo za primarno, a ne i za supsidijarno djelo. Npr. odnos supsidijariteta postoji u slueaju kaţnjavanja
za pripremanje iz el.151 KZ. Ukoliko je ueinilac izvršio djelo za koje je nabavio sredstva, odgovara
samo za naknadno djelo kao primarno, mada je ostvario i kaţnjivu pripremnu radnju. Za supsidijarno
djelo ueinilac de odgovarati samo ako nema naknadnog djela.
Odnos konsumpcije kod prividnog idealnog sticaja postoji u slueaju kada jedno djelo biva
konzumirano drugim krivienim djelom. Tada se primjenjuje pravilo lex cosumeus derogat legi
consumptae, što znaei da u takvim slueajevima postoji samo ono djelo koje je konzumiralo drugo,
redovno lakše krivieno djelo. Tako npr. kada osoba A osobi B nanese više udaraca od kojih neki
rezultiraju teškim tjelesnim povredama, a neki lišavanjem ţivota, tada ueinilac nede odgovarati za
nanesene teške tjelesne povrede mada ih je ostvario, ved samo za ubistvo, jer teške tjelesne povrede
bivaju konzumirane ubistvom.
Odnos alternativiteta postoji u slueaju kada ueinilac jednom radnjom ostvari 2 ili više alternativno
postavljenih oblika nekog krivienog djela. U takvim slueajevima ueinilac odgovara samo za jedan
alternativno propisani oblik, i to redovno onaj koji je najdominantniji u konkretnom slueaju. Okolnost
da je pritom ostvario jedno ili više ostalih alternativnih obiljeţja moţe bu se uzeti u obzir samo kao
oteţavajuda okolnost prilikom odmjeravanja kazne za dominantni oblik djela. Tako npr. alternativitet
postoji u slueaju ako osoba A liši ţivota osobu B na svirep naein i iz bezobzirne osvete. U tom slueaju
ostvaren je alternativitet i u pogledu posebnog naeina izvršenja i u pogledu posebne pobude, ali de se
odgovarati samo za jedan oblik.
Pratede nekaţnjivo djelo postoji u slueaju kada ueinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja 2 kriviena
djela, od kojih se jedno djelo pojavljuje kao zanemarljiva kriminalna kolieina u odnosu na kriminalnu
kolieinu drugog, glavnog djela. Tako npr. osoba A pucanjem iz vatrenog oruţja lišava ţivota osobu B i
istovremeno ošteduje tuGu stvar, npr.odijelo oštedenog. U tom slueaju odgovara samo za ubistvo.
Naknadno nekaţnjivo djelo postoji u slueaju kad se jedno djelo pojavljuje kao logiean i prirodan
nastavak drugog krivienog djela. Tako npr. osoba A kod kraGe, odnosno nakon njenog dovršenja
prikriva stvar koju je ukrao, jer je to prikrivanje normalan i logiean produţetak kraGe. MeGutim,
ueinilac de odgovarati samo za izvršenu kraGu po el.274, a ne i za prikrivanje iz el.290, iako je ostvario
obiljeţja i tog krivienog djela.
PRIVIDNI REALNI STICAJ KRIVIENIH DJELA
Zbog jedinstva radnje izvršenja prividni realni sticaj krivienih djela postoji u oblicima sloţenog,
kolektivnog i produţenog krivienog djela.
Sloţeno krivieno djelo Sloţeno krivieno djelo je ono koje je sastavljeno iz 2 ili više krivienih djela.
Sloţeno KD je zakonska konstrukcija, što znaei da samo zakonodavac moţe 2 ili više samostalnih
krivienih djela spojiti u jedno djelo, koje se po svojim obiljeţjima razlikuje od djela iz kojih je sloţeno.
Njega nije dozvoljeno konstruirati u sudskoj praksi. Primjeri sloţenog krivienog djela u našem KZ su
razbojništvo (el.276) i razbojnieka kraGa (el.275). Svako od ovih djela sastavljeno je od po 2 djela –
prinude i kraGe. Kod razbojništva prinuda hronološki prethodi kraGi, u njenoj je funkciji i zapravo
predstavlja sredstvo za ostvarenje kraGe. Kod razbojnieke kraGe hronološki slijed prinude i kraGe je
drugaeiji nego kod razbojništva. Ovdje kraGa hronološki prethodi prinudi, ali nakon što ueinilac biva
zateeen u kraGi primjenjuje prinudu radi zadrţavanja kraGom oduzetih stvari.
Sloţeno krivieno djelo ima slienosti sa krivienim djelom koje je kvalificirano teţom posljedicom. U oba
slueaja postoji jedno krivieno djelo. Razlika se ogleda u tome što je kod svih djela sloţenog krivienog
djela u pitanju umišljaj kao oblik krivnje. Kod djela koje je kvalificirano teţom
73
posljedicom, neovisno od oblika krivnje u odnosu na osnovno djelo, nuţan je nehat u odnosu na teţu
posljedicu (el.177 st.5 – teška tjelesna povreda kvalificirana smrdu).
Konstrukcija sloţenog krivienog djela vrlo je znaeajna zbog odmjeravanja kazne. Kod sloţenog
krivienog djela propisana je njegova kazna i sud se mora kretati u granicama propisane kazne. Da
zakon ne prihvata tu konstrukciju, tada bi ueinilac odgovarao za 2 kriviena djela, pa bi sud primjenom
pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju prethodno utvrdio kaznu za svako pojedino djelo, a
potom izrekao jednu jedinstvenu kaznu.
Kolektivno krivieno djelo Kolektivno krivieno djelo je takoGer zakonska konstrukcija što znaei da i u
tom slueaju nije dozvoljeno konstruirati kolektivno krivieno djelo u sudskoj praksi. Prema odnosu
ueinioca prema djelu razlikuju se slijededi oblici kolektivnog djela: u vidu zanata, u vidu zanimanja i iz
navike. Kolektivno krivifno djelo u vidu zanata postoji u slueaju kada je ueinilac pokazao spremnost
da mu izvršenje tog djela sluţi kao izvor prihoda ili bar da je imao namjeru da njegovim izvršenjem
pribavi izvor prihoda. Kolektivno krivifno djelo u vidu zanimanja postoji u slueaju kada je ueinilac
ispoljio spremnost da ponavlja izvršenje krivienog djela, pritom nemajudi namjeru da mu posluţi kao
izvor prihoda. Kolektivno krivifno djelo iz navike postoji u slueaju kada je ueinilac pokazao sklonost
za vršenje takvih ili slienih djela.
Jedno od spornih teorijskih pitanja koja se odnose na kolektivno krivieno djelo je pitanje da li je za
njegovo postojanje dovoljno njegovo jednokratno izvršenje, ili je neophodno da ueinilac to djelo
ponovi u više navrata. Preovladava shvatanje da je kod kolektivnog krivienog djela dovoljno i njegovo
jednokratno izvršenje, s tim da se utvrdi spremnost ueinioca da ponavlja vršenje tog krivienog djela.
Razumljivo je da se postojanje kolektivnog krivienog djela lakše utvrGuje ako su u pitanju 2 ili više
odvojenih djelatnosti koje ulaze u njegovu konstrukciju, a koje su poeinjene u kradem vremenskom
intervalu. Duţina tog intervala spada u red questio facti (faktiekih pitanja), pa je sud u svakom slueaju
utvrGuje u zavisnosti od prirode krivienog djela i svih okolnosti koje prate njegovo izvršenje.
Naše ranije krivieno zakonodavstvo poznavalo je jedno kolektivno krivieno djelo u vidu zanata. To je
bilo kockanje. Novi KZ ne sadrţi više to djelo. MeGutim, naše krivieno zakonodavstvo sadrţi neka
druga kriviena djela koja su po svojoj prirodi vrlo sliena kolektivnom krivienom djelu, ali koja se od njh
u odreGenoj mjeri i razlikuju. To su takva kriviena djela kod kojih zakonodavac inkriminira “bavljenje”
odreGenim poslovima ili radnjama. Takvih djela ima više, a kao primjer se mogu navesti
nadriljekarstvo iz el.247, nadripisarstvo iz el.355 itd. Kod nadriljekarstva inkriminirano je neovlašteno
bavljenje lijeeenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošdu bez propisane struene spreme. Kod
nadripisarstva zakonodavac je inkriminirao neovlašteno i za nagradu bavljenje pruţanjem pravne
pomodi, takoGer bez propisane struene spreme.
Osnovna razlika izmeGu pomenutih krivienih djela i kolektivnih krivienih djela ogleda se u tome što je
kod kolektivnog krivienog djela dovoljno i njegovo jednokratno izvršenje, uz dokazanu spremnost
ueinioca da iz odreGenih razloga ponavlja vršenje tog djela. Kod krivienih djela kod kojih je
inkriminirano “bavljenje”, djelo mora biti ponovljeno u više navrata. Koliki de interval biti potreban
izmeGu pojedinih odvojenih radnji da bi se sve te radnje mogle podvesti pod “bavljenje”, faktieko je
pitanje koje sud rješava u svakom konkretnom slueaju.
Produţeno krivieno djelo
Produţeno krivieno djelo postoji u slueaju kad više krivienih djela zbog meGusobne povezanosti eine
samo jedno krivieno djelo. Za razliku od sloţenog i kolektivnog krivienog djela koji su
74
zakonske konstrukcije, produţeno krivieno djelo nije zakonska, ved pravna konstrukcija. To znaei da se
ta konstrukcija, tj.povezivanje više djela u jedno krivieno djelo, vrši u sudskoj praksi. Produţeno
krivieno djelo je potrebno iz praktienih razloga, a to je da se više i vremenski i prostorno odvojenih
djelatnosti iz odreGenih razloga spoje u jednu cjelinu. Npr, ako prodavae iz jedne trgovine
svakodnevno krade po jednu maramicu i nakon 10 dana ukrade 10 maramica, postavlja se pitanje da
li je on ueinio 10 krivienih djela ili samo jedno KD.
U krivienopravnoj teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o uslovima koji trebaju da budu ispunjeni za
postojanje produţenog krivienog djela. Iako su razlieita shvatanja saglasna o tome a je ta konstrukcija
i logiena i praktiena i potrebna, razlieita su mišljenja o uslovima, a time i o prirodi te konstrukcije. U
tom smislu istieu se 2 shvatanja: objektivno i objektivno-subjektivno.
Po objektivnom shvatanju u toj konstrukciji traţe se iskljueivo objektivni elementi. Ta teorija traţi 3
uslova: 1. istovrsnost krivienog djela; 2. vremenski kontinuitet; 3. istovjetnost oštedenog subjekta.
Istovrsnost krivifnog djela znaei da sva djela u toj konstrukciji moraju biti iste vrste, kao npr. KraGa.
Jedino odstupanje u tom smislu postoji u slueaju da u konstrukciju osim osnovnog oblika mogu udi i
njegovi privilegirani i kvalificirani oblici (kraGa, sitna kraGa, teška kraGa). U takvim slueajevima
kvalifikacija se vrši po najteţem djelu koje ulazi u konstrukciju. U produţeno krivieno djelo ne mogu
udi razlieita djela, makar se ona nalazila u istoj grupi krivienih djela. Tako npr. u kombinaciju kraGa-
sitna kraGa-teška kraGa, ne bi se uklapala utaja.
Postojanje vremenske veze ili kontinuiteta spada u red faktiekih pitanja. Razumljivo je da de ovaj
uslov prije biti ispunjen kad se radi o kradim vremenskim intervalima izmeGu pojedinih odvojenih
radnji.
Istovjetnost oštedenog lica, bilo da se radi o fiziekom ili pravnom licu. Jedan broj zagovornika napušta
ovaj uslov, što znaei da u konstrukciju mogu udi i djela poeinjena prema razlieitim pasivnim
subjektima.
Objektivno-subjektivna teorija prihvata uslove objektivne teorije, ali pored njih zahtijeva postojanje i
jednog subjektivnog uslova, a taj se ogleda u jedinstvenom umišljaju. Taj uslov znaei da jedinstvena
subjektivna veza (svijest, predstava) postoji kod ueinioca u odnosu na svako pojedino djelo koje ulazi
u konstrukciju. MeGutim, u pogledu tog uslova postoje 2 shvatanja:
Prema prvom shvatanju, kod ueinioca se traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupan rezultat svih
odvojenih djelatnosti (npr. ueinilac odluei da kraGom 10 automobila doGe do sredstava kojima de
riješiti neki svoj problem).
Po drugom shvatanju, od ueinioca se ne traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupni rezultat, ved je
dovoljno da on prije svakog pojedinog djela donosi novu odluku, s tim da nova odluka mora biti sliena
prethodnoj, odnosno prethodnim odlukama, tako da eitava djelatnost izgleda kao plod jedne
jedinstvene, unaprijed donesene odluke.
Naša krivienopravna teorija i sudska praksa od navedenih uslova objektivne teorije traţi istovrsnost
krivienog djela i vremenski kontinuitet, a ne traţi se uslov da je svim djelima oštedeno jedno te isto
lice. U pogledu ovog tredeg uslova postoji izuzetak kada su u pitanju eisto liena kriviena djela kao npr.
uvreda, kleveta, silovanje itd. Tu je nuţno postojanje istovjetnosti oštedenog.
Pored navedenih uslova, traţi se još jedan uslov, a taj je da sva ostvarena djela predstavljaju jedno
jedinstveno djelo. UtvrGivanje tog uslova spada u red faktiekih pitanja koje se rješava u zavisnosti
75
od prirode djela i od okolnosti pod kojima je to djelo izvršeno. Najeešdi primjer kad se navodi da je taj
uslov ispunjen, je iskorištavanje trajnog odnosa ili iskorištavanje iste trajne prilike, a neki navode i
jedinstvo prostora, jedinstvo napadnutog objekta ili jedinstvenu posljedicu itd. Svi pomenuti uslovi u
sudskoj praksi samo sluţe kao orijentacija za pravljenje kontrukcije, jer krivieni zakoni redovno ne
poznaju pojam produţenog krivienog djela. Nema jedinstvenog pravila o toj konstrukciji, ved de ona
zavisiti od prirode djela i od okolnosti izvršenja.
Iz navedenih uslova se vidi da je teţište na objektivnim momentima, jer se ona moţe opravdati ako
više odvojenih djela sa objektivnog aspekta predstavljaju jedno krivieno djelo. To ujedno znaei da se
kod nas ne zahtijeva postojanje jedinstvenog umišljaja ili jedinstvene odluke, jer nam taj subjektivni
uslov nije potreban.
K KR RI IV VI IF FN NA A O OD DG GO OV VO OR RN NO OS ST T
OPDE POSTAVKE O KRIVIENOJ ODGOVORNOSTI
Da bi se prema ueiniocu krivienog djela mogla primijeniti kriviena sankcija, pored izvršenja zakonom
odreGenog krivienog djela, nuţno je i da se utvrdi ueinioeeva kriviena odgovornost. Bez odgovornosti
nema kaţnjavanja.
Kriviena odgovornost kao pretpostavka za primjenu kazne postoji u slueaju kad je ueinilac u vrijeme
izvršenja krivienog djela imao takva psihieka svojstva i takav psihieki odnos prema djelu da mu se na
osnovu toga ueinjeno djelo moţe staviti na teret. Pomenuta psihieka svojstva ukazuju na njegovu
uraeunljivost, a psihieki odnos na krivnju ili vinost.
Prema tome, krivifno odgovoran ufinilac za krivifno djelo može da bude samo onaj ufinilac koji je u
vrijeme izvršenja krivifnog djela bio urafunljiv i vin. Bez uraeunljivosti i vinosti nema kriviene
odgovornosti.
Uraeunljivost i vinost kao elementi kriviene odgovornosti su subjektivnog karaktera, pa je i kriviena
odgovornost skup subjektivnih uslova na strani ufinioca koji ga oznafavaju kao urafunljivog i krivog.
Prema odredbi el.12 st.1, krivieno odgovoran je ueinilac koji je uraeunljiv i kriv za ueinjeno krivieno
djelo. I uraeunljivost i krivnju kao uslove, elemente ili pretpostavke kriviene odgovornosti
zakonodavac je postavio u kumulaciji.
Kriviena odgovornost podloţna je stepenovanju, što znaei da moţe postojati manji ili vedi stepen
kriviene odgovornosti. Stepen kriviene odgovornosti prva je okolnost koja utiee na odmjeravanje
kazne. Stepenovanje kriviene odgovornosti mogude je zbog toga što su moguda stepenovanja
elemenata iz kojih se ona sastoji (uraeunljivost i krivnja).
Naprijed izneseno se odnosi na krivienu odgovornost shvadenu u materijalnom smislu. Kriviena
odgovornost u procesnom smislu je skup procesnih uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se prema
odreGenom licu za odreGeno krivieno djelo mogla primijeniti kriviena sankcija.
76
Kod starijih maloljetnika, pored uraeunljivosti i krivnje mora se utvrditi i prisustvo odreGenog stepena
njihove duševne razvijenosti koji omogudava da maloljetnik shvati znaeaj svog djela i da upravlja
svojim postupcima.
URAFUNLJIVOST
OSNOV URAEUNLJIVOSTI Opde napomene o osnovu uraeunljivosti
U odgovoru na pitanje šta je osnov uraeunljivosti, u krivienopravnoj teoriji razvijena su 2 osnovna
shvatanja. Prvo shvatanje teţište stavlja na problem slobode ili uslovljenosti volje, a drugo shvatanje
pitanje volje potpuno odbacuje kad se rješava pitanje osnova uraeunljivosti.
Shvatanja koja se bave slobodom ili uslovljenošdu volje dijele se na indeterministieka i
deterministieka. Indeterminizam se dalje dijeli na apsolutni i relativni. Ista podjela vaţi i za
determinizam. Shvatanja koja uopde ne uzimaju u obzir volju kod osnova uraeunljivosti nazivaju se
indiferentistieka.
Indeterministieko shvatanje Apsolutni indeterminizam potiee iz klasiene škole krivienog prava i
dominirao je u krivienopravnoj teoriji 19.vijeka. On volju smatra potpuno nezavisnom od bilo kakvih
uticaja, pa eak i od pobuda ili motiva. Smatra se da odluke nastaju sasvim spontano, pa eak i slueajno.
Relativni indeterminizam razvijali su teoretieari neoklasiene školee krajem 19. i u prvoj polovini
20.vijeka. Zastupa mišljenje prema kojem pobude ili motivi utieu na donošenje ljudske odluke, s tim
da svaki pojedinac svojom voljom prihvata ili odbacuje uticaj odreGenih motiva koji djeluju na
njegovu volju.
Deterministieko shvatanje Apsolutni determinizam razvijali su teoretieari antropološke i italijanske
pozitivne škole. Prema njima se potpuno negira sloboda volje. Uzima se da je volja poteinjena
zakonima kauzaliteta, pa je svaka pojedinaena odluka eovjeka unaprijed data ili odreGena. To bi
znaeilo da su neki ljudi unaprijed prema svojim fiziološkim, biološkim ili psihološkim osobinama
predodreGeni za vršenje krivienih djela.
Relativni determinizam su razvijali teoretieari njemaeke sociološke škole i prema tom shvatanju se
uzima da je volja uslovljena iskljueivo okolinom i lienošdu eovjeka, odnosno njegovim karakterom koji
se formira pod uticajem okoline. Eovjek nema aktivnog uticaja u formiranju svog karaktera, jer se
njegov karakter formira u zavisnosti od uslova okoline koji na njega djeluju.
Osnovna razlika izmeGu indeterminizma i determinizma ogleda se u tome što pristalice
indeterminizma konstruišu krivienu odgovornost na moralnoj odgovornosti, a deterministi na
socijalnoj (društvenoj) odgovornosti. Ako se zanemare apsolutni indeterminizam i apsolutni
determinizam, a uzmu u obzir samo relativni ideterminizam i determinizam koji su se vremenom
pribliţili, onda se moţe redi da se jedina razlika izmeGu njih ogleda u tome što jedni dopuštaju
slobodnije formiranje karaktera, dok drugi kaţu da je karakter eovjeka unaprijed strogo determiniran.
Zajednieko im je to da i jedni i drugi prihvataju primarni znaeaj karaktera eovjeka za donošenje
odluka.
77
Indiferencistieko shvatanje
Indiferentisti ne smatraju slobodu volje znaeajnom za osnovu uraeunljivosti. Oni uraeunljivost
odreGuju eisto psihološki. Po njima se uraeunljivost sastoji u sposobnosti rasuGivanja ili u svijesti o
stvarnom i pravnom znaeaju preduzete radnje, kao i u sposobnosti pojedinca da donosi odluke u
saglasnosti sa tom svojom sviješdu.
Neovisno od izloţenih teorijskih koncepcija, u savremenoj krivienopravnoj nauci prihvata se shvatanje
da se kao osnov uraeunljivosti odreGuje psihieko stanje u kome postoji mogudnost za svjesno
djelovanje eovjeka. To znaei da kod pojedinca postoji mogudnost da on pravilno shvati zbivanja u sebi
i oko sebe i da u skladu sa tom svojom mogudnošdu poduzima takve radnje koje odgovaraju svjesno
postavljenim ciljevima. Smatra se da takva mogudnost postoji kod svakog onog pojedinca kod kojeg
postoji mogudnost da praivlno, nesmetano i potpuno shvata znaeaj svojih radnji i da upravlja svojim
postupcima, što se svodi na mod potpunog rasuGivanja i odlueivanja.
UTVRĐIVANJE NEURAEUNLJIVOSTI Metodi utvrGivanja neuraeunljivosti
U krivienopravnoj teoriji i savremenom zakonodavstvu postoje 3 metoda pomodu kojih se utvrGuje
da li je neki ueinilac krivienog djela neuraeunljiv. To su: 1. psihološki; 2. eciološki ili biološki; 3.
mješoviti ili psihološko-biološki.
Prema psihološkom metodu utvrGivanje neuraeunljivosti svodi se na utvrGivanje prisustva odreGenih
psihiekih smetnji. Te smetnje su posljedica nenormalnih psihiekih stanja. Po ovom metodu ne traţi se
da se utvrGuju i ta nenormalna stanja kao uzroenici smetnji. Psihološki metod sagledan krroz
definiciju neuraeunljivosti u našem pravu svodio bi se na utvrGivanje nemogudnosti shvatanja znaeaja
svog djela ili na nemogudnost upravljanja svojim postupcima.
Prema biološkom ili eciološkom metodu ustanovljavaju se nenormalna ili neredovna psihieka stanja,
pri eemu se ne traţi da se ustanove i smetnje kao posljedica tih stanja na planu psihiekih funkcija.
Mješoviti metod obuhvata primjenu oba kriterija pri utvrGivanju neuraeunljivosti: eciološki (biološki)
i psihološki. Eciološkim kriterijem se ustanovljavaju uzroci iskljueenja uraeunljivosti, a psihološkim
kriterijem se utvrGuje iskljueenje onih psihiekih funkcija na kojima se zasniva uraeunljivost
(rasuGivanje i odlueivanje). Ta dva metoda su meGusobno nuţno vezana jer se pri ustanovljavanju
kriviene neuraeunljivosti mora putvrditi da su psihieke smetnje nastale usljed nenormalnog
(neredovnog) psihiekog stanja.
UtvrGivanje neuraeunljivosti po Krivienom zakonu FBiH
Naš KZ (el.13 st.1) usvaja psihološko-biološki ili mješoviti metod. Prema odredbi KZ, nije urafunljiv
ufinilac koji u vrijeme izvršenja krivifnog djela nije mogao da shvati znafaj svog djela ili nije mogao da
upravlja svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne
poremedenosti ili zbog zaostalog duševnog razvoja.
Iz izloţene zakonske definicije vidi se da se psihološki osnov iskljueenja uraeunljivosti ispoljava
alternativno: ili u nemogudnosti shvatanja znaeaja djela, ili u nemogudnosti upravljanja svojim
postupcima. Nemogudnost rasuGivanja ili nemogudnost shvatanja znaeaja svog djela naziva se
78
nedostatak intelektualne modi, a nemogudnost odlueivanja ili nemogudnost upravljanja svojim
postupcima naziva se nedostatak voluntaristieke modi.
Biološki osnov iskljueenja uraeunljivosti generalno se naziva duševna poremedenost, s tim da je i taj
osnov u našem zakonu alternativno postavljen: - trajna duševna bolest; - privremena duševna bolest;
- privremena duševna poremedenost; - zaostali duševni razvoj.
Iskljueenje uraeunljivosti utvrGuje se na naein da se prije svega utvrGuje prisustvo nekog oblika
duševne poremedenosti kod ueinioca koja se javlja kao uzrok nemogudnosti rasuGivanja ili
nemogudnosti shvatanja znaeaja svog djela. Kako su jedan i drugi osnov alternativno postavljeni u
zakonu, za iskljueenje uraeunljivosti neophodno je da kumulativno budu ispunjeni najmanje jedan
oblik duševne poremedenosti iz biološkog osnova (npr.trajna duševna bolest) i jedan alternativno
postavljeni oblik iz psihološkog osnova (npr.nemogudnost shvatanja znaeaja djela).
Obzirom da se pretpostavlja da je svaki odrastao eovjek duševno normalan, procjena uraeunljivosti u
krivienom postupku ne vrši se redovno, ved samo izuzetno, kad postoji sumnja da kod ueinioca
postoji neki oblik duševne bolesti ili duševne poremedenosti.
Ocjenjivanje uraeunljivosti prema vremenu izvršenja krivienog djela i konkretnom krivienom djelu
Procjena uraeunljivosti uvijek se vrši prema vremenu izvršenja radnje. Prethodna i naknadna
neuraeunljivost nemaju znaeaj sa materijalno-pravnog aspekta.
Uraeunljivost se uvijek procjenjuje u odnosu na konkretno krivifno djelo, a ne procjenjuje se
generalno. To znaei da ista osoba moţe u vijeme izvršenja djela neuraeunljiva u odnosu na jedno
djelo, a da pritom bude uraeunljiva u odnosu na drugo krivieno djelo. Tako npr. nije iskljueeno da kad
je u pitanju ueinilac zaostalog duševnog razvoja, on bude uraeunljiv u odnosu na ubistvo ili kraGu, ali
da ne bude uraeunljiv u odnosu na neko drugo krivieno djelo (npr.uvredu, nepruţanje pomodi itd). S
obzirom na to, nisu iskljueene ni situacije da isti ueinilac, koji izvrši više krivienih djela u sticaju, bude
u odnosu na neka od tih djela uraeunljiv, a u odnosu na druga djela smanjeno uraeunljiv ili potpuno
neuraeunljiv.
DUŠEVNA POREMEDENOST Pojam i klasifikacija duševnih poremedenosti
Pod pojmom duševne poremedenosti ili psihieke poremedenosti podrazumijeva se takvo psihieko
stanje eovjeka u kome ne mogu da se pravilno odvijaju psihieki procesi, ved dolazi do ispoljavanja
raznih poremedenosti nagona, emocionalnosti, opaţanja, mišljenja, pamdenja, rasuGivanja itd. Uzroci
duševnih poremedenosti (eciološki faktori) mogu biti endogene prirode (npr. nasljedstvo, povreda
zametka, oboljenja ţlijezda sa unutrašnjim lueenjem itd) ili egzogene prirode (npr.mehanieke
povrede, oboljenja mozga, stres, šok, dejstvo nekih socijalnih faktora kao što je rat itd).
S obzirom na uzroenike, duševne bolesti se mogu podijeliti na 4 grupe: a) slaboumnosti, koje
nastupaju usljed promjena na mozgu koje su uroGene ili steeene u najranijem djetinjstvu; b) duševne
poremedenosti usljed oštedenja mozga u toku ţivota (razne bolesti CNS); c) duševne poremedenosti
usljed endogenih oboljenja, kod kojih ne mogu da se utvrde promjene ni na mozgu ni na nervnom
sistemu;
79
d) psihopatije, ustvari granieni slueajevi izmeGu zdravog i duševno poremedenog eovjeka.
S obzirom na potrebe sudske psihijatrije, duševne bolesti se mogu razvrstati na 3 grupe: a) duševna
zaostalost (oligophrenia); b) duševna oboljenja (psychosis) i duševni poremedaji i c) zaostali duševni
razvoj.
Prema zakonskoj odredbi (el.13 st.1) kao biološke osnove iskljueenja uraeunljivosti postavljene su
duševna bolest, privremena duševna poremedenost i zaostali duševni razvoj. Sve duševne
poremedenosti koje su navedene u Zakonu mogu biti patološkog ili nepatološkog karaktera. Trajne i
privremene duševne bolesti, kao i zaostali duševni razvoj, redovno su patološkog karaktera.
Privremena duševna poremedenost moţe biti patološkog i nepatološkog karaktera (npr. trovanje je
patološkog karaktera, a hipnoza je nepatološkog karaktera).
Kod nekih duševnih bolesti javlja se tzv.tranzitorna poremedenost. Ona je privremena, ali u takvim
slueajevima osnov za neuraeunljivost nije privremena duševna poremedenost, ved duševna bolest.
Trajna i privremena duševna oboljenja Duševna oboljenja mogu biti trajna ili privremena. Pod
trajnim duševnim oboljenjima podrazumijevaju se ona kod kojih ne postoji mogudnost ozdravljenja.
Kod tih bolesti ne javljaju se periodi duševnog zdravlja, ved to moţe biti samo privid (npr.šizofrenija).
Privremena duševna oboljenja su ona kod kojih postoji mogudnost, pa eak i vjerovatnoda da se to
oboljenje moţe izlijeeiti ili barem zalijeeiti. Kao privremena duševna oboljenja smatraju se i ona koja
se javljaju povremeno i razvijaju u odreGenim intervalima, kao npr. manieno-depresivna psihoza, gdje
se periodi zdravlja smjenjuju sa periodima bolesti, s tim da izmeGu njih postoji odreGeni slobodni
interval. U takvom slueaju, u periodima slobodnog intervala ueinilac se moţe smatrati duševno
zdravim. Pod duševnim oboljenjima ili psihozama uglavnom se podrazumijevaju bolesti mozga,
odnosno centralnog nervnog sistema.
Psihopatije Za razliku od duševnih bolesti, psihopatije su duševne nastranosti koje nisu duševno
oboljenje. Kod njih se nastranost ispoljava na podrueju emocija i volje, u smislu da psihopata nije u
stanju da svojom voljom kontrolira svoje emocije i nagone. Kod takve osobe nagoni i emocije toliko
utieu na volju, da dominiraju njenim odlukama i ukupnim ponašanjem. Njihove reakcije na vanjske
nadraţaje su izuzetno jake i redovno nisu pradene odgovarajudim intelektualnim sposobnostima.
Psihopate su redovno uraeunljivi, a zbog toga i krivieno odgovorni. MeGutim, i kod njih mogu da se
jave prolazna psihieka stanja koja su sliena psihotienim stanjima kod duševnih oboljenja.
Neuraeunljivost bi kod njih mogla biti iskljueena samo u takvim slueajevima, jer se moţe izjednaeiti sa
duševnim oboljenjima.
Privremena duševna poremedenost Privremene duševne poremedenosti nisu duševna oboljenja. To
su prolazna psihieka stanja koja mogu biti izazvana raznim uzrocima. U tim stanjima se javljaju
poremedaji psihiekih funkcija, posebno svijesti, koji mogu dostidi i toliki stepen da onemogudavaju
shvatanje znaeaja ueinjenog djela i upravljanje postupcima. Takva prolazna stanja mogu da nastupe
usljed mjeseearstva, hipnoze, visoke tjelesne temperature, potresa mozga, mehaniekih povreda
mozga, usljed gušenja, trovanja itd. Za krivieno pravo poseban znaeaj imaju akutna trovanja
alkoholom, a u posljednje vrijeme i dejstvo opojnih droga.
80
Osim navedenih uzroka, privremenu duševnu poremedenost mogu da izazovu i snaţni afekti, kao što
su snaţna uzbuGenja, strah, nenormalna radost, tuga itd. Privremenu duševnu poremedenost moţe
da izazove samo onaj afekt koji je po svom intenzitetu takav da potpuno isljueuje mogudnost
shvatanja znaeaja takvog djela ili mogudnost upravljanja svojim postupcima. Tu naroeito dolaze u
obzir oni afekti koji su toliko snaţni da potpuno prekidaju sve psihieke procese, a to su afekti koji
dovode do tzv.šoka.
Zaostali duševni razvoj Zaostali duševni razvoj je psihieko stanje zbog kojeg je ili potpuno iskljueeno,
ili u velikoj mjeri oteţano rasuGivanje i odlueivanje usljed nedovoljne razvijenosti psihiekog aparata.
Zaostali duševni razvoj ima slienosti sa duševnim bolestima, zbog toga što se i kod njega najeešde radi
o stanju eiji je uzrok oboljenje mozga. Nerazvijenost psihiekog aparata uzrokovana je oboljenjem ili
povredom mozga dok se dijete još nalazi u majeinoj utrobi, zatim u vrijeme poroGaja ili u prvim
danima ţivota. Osim toga, na nerazvijenost psihiekog aparata mogu uticati i oboljenja perifernih eula,
kao što je gluhonijemost.
Zaostali duševni razvoj i nepotpuna duševna razvijenost
Od zaostalog duševnog razvoja, koji je oblik psihieke poremedenosti i koji je biološki osnov iskljueenja
uraeunljivosti kod punoljetnih lica, razlikuje se stanje nepotpune duševne razvijenosti onih lica koja
su neznatnije prekoraeila granice punoljetstva. Takva lica nisu se potpuno duševno razvila, zbog nekih
svojih individualnih svojstava, ili zbog posebnih okolnosti socijalne sredine u kojoj su odrastala, a koje
su negativno uticale na njihov psihieki razvoj. Kod takvih lica radi se o tome da je stepen njihove
duševne razvijenosti ravan stepenu duševne razvijenosti maloljetnika, ali njiovo stanje nije identieno
sa zaostalim duševnim razvojem u psiho-patološkom smislu. Zbog toga nepotpuna duševna
razvijenost kod mlaGih punoljetnih osoba nije osnov iskljueenja uraeunljivosti. MeGutim, ukoliko se
ispune i ostali zakonski uslovi, naš zakonodavac predviGa da se i prema takvim licima mogu
primijeniti odreGene vaspitne mjere kao kriviene sankcije koje su namijenjene iskljueivo za maloljetne
ueinioce krivienih djela.
MOGUDNOST RASUĐIVANJA I ODLUEIVANJA
Za iskljueenje uraeunljivosti, a time i kriviene odgovornosti, pored nekog oblika duševne
poremedenosti nuţno je utvrditi da je kod takvog lica bila iskljueena mogunost rasuGivanja ili
mogudnost odlueivanja. Mogudnost rasuGivanja u krivienom zakonu oznaeena je kao mogudnost
shvatanja znaeaja ueinjenog djela, a mogudnost odlueivanja je oznaeena kao mogudnost upravljanja
svojim postupcima.
Znaeaj djela i mogudnost njegovog shvatanja (intelektualni element uraeunljivosti)
U krivienopravnoj teoriji je sporno šta se podrazumijeva pod pojmom rasuGivanja, odnosno pod
pojmom shvatanja znaeaja svog djela. Da li taj pojam obuhvata shvatanje realnog ili stvarnog znaeaja,
pravnog ili društvenog znaeaja djela.
Preovladava shvatanje da se pod tim pojmom podrazumijeva prije svega shvatanje realnog ili
stvarnog znaeaja djela, što znaei da shvatanje stvarnih okolnosti ueinjenog djela u smislu da kod
ueinioca postoji svijest o radnji i svijest o posljedici koju prouzrokuje preduzeta radnja. Pritom se
podrazumijeva i mogudnost njegove svijesti o djelovanju prirodnih i društvenih zakona. Ako kod
ueinioca ne postoji mogudnost shvatanja stvarnog znaeaja djela (ako ne postoji mogudnost svijesti o
onome što eini i šta de tom einidbom ostvariti), onda ne moţe postojati ni mogudnost da takav
ueinilac shvati ni pravni ni društveni znaeaj djela, jer ta shvatanja zahtijevaju sloţeniji psihieki proces.
81
Za uraeunljivost se takoGer zahtijeva da ueinilac ima mogudnost da ocijeni socijalni (društveni) znaeaj
ueinjenog djela u smislu da li je njegovo djelo socijalno opravdano, korisno i prihvatljivo, da li je
štetno, negativno i neprihvatljivo ili je sa socijalnog aspekta indiferentno. Za uraeunljivost je dakle
bitno da se utvrdi da je psihieko stanje ueinioca takvo da mu omogudava da pravilno ocijeni društveni
znaeaj djela.
Mada je vedina društveno neprihvatljivih postupaka istovremeno i protivpravna, za uraeunjivost je
irelevantno da li za ueinioca postoji mogunost ocjene znaeaja djela u odnosu na pravni poredak. Iz
toga proizilazi da postojanje uraeunljivosti kod ueinioca ne traţi mogudnost shvatanja pravnog
znaeaja djela niti mogudnost shvatanja protivpravnosti ili zabranjenog djela.
Kod uraeunljivosti je bitno da se utvrdi da je ueinilac imao mogudnost da shvati znafaj ufinjenog
djela, pri eemu nije potrebno da se u postupku utvrGuje da li je on i u konkretnom slueaju iskoristio tu
svoju mogudnost. Uvijek se polazi od pretpostavke da je psihieki normalan eovjek prije izvršenja djela
zaista i koristio tu svoju psihieku mogudnost. Za uraeunljivost je dakle dovoljna sama mogudnost
rasuGivanja, pri eemu je nebitno da li je konkretni ueinilac pri izvršenju konkretnog djela i rasuGivao o
njegovom znaeaju.
Mogudnost upravljanja svojim postupcima (voluntativni element uraeunljivosti)
Pored toga što se za uraeunljivost mora utvrditi odsustvo duševne poremedenosti uz mogudnost
shvatanja znaeaja svog djela, to još uvijek ne znaei da je to lice potpuno uraeunljivo. Pored navedenih
elemenata, mora se utvrditi i to da je takvo lice bilo sposobno da odlueuje ili da je imalo mogudnost
da upravlja svojim postupcima. Mogudnost rasuGivanja i mogudnost odlueivanja kao samostalne
psihieke funkcije su usko povezane. Njihova veza je takva da je teško zamislivo da neko lice posjeduje
mogudnost odlueivanja, a da istovremeno kod njega ne postoji mogudnost rasuGivanja. Iako svakom
odlueivanju po pravilu prethodi rasuGivanje, ipak su mogude takve situacije da je kod ueinioca
prisutna mogudnost rasuGivanja, a da je iskljueena mogudnost odlueivanja. Uvaţavajudi mogudnost
postojanja takvih situacija, naš zakonodavac je te dvije psihieke funkcije postavio u alternativi
(nemogudnost rasuGivanja ili nemogudnost odlueivanja).
Volja predstavlja vlast nad sobom ili sposobnost da se upravlja sobom i svojim postupcima kako bi se
postigao odreGeni postavljeni cilj. Stoga se voljne radnje redovno sastoje iz 2 stadija: 1. Pripremni,
koji predstavlja misaonu operaciju kao što je prosuGivanje razlieitih mogudnosti, unutrašnja borba
motiva, izbor naeina djelovanja itd. 2. Realizacija donesene odluke.
Preduzimanje svake voljne radnje predstavlja sloţen psihieki proces savladavanja unutrašnjih i
vanjskih prepreka. Unutrašnje prepreke uglavnom se svode na borbu motiva za i protiv izvršenja
djela, zatim nadvladavanje svojih emocija, te savladavanje nagona. Vanjske teškode svode se na
savladavanje vanjskih prepreka kao što je nabavka odreGenih sredstava, uklanjanje mehaniekih
prepreka itd.
Mada emocije po našem zakonu nisu element uraeunljivosti, one su ipak znaeajne i u krivienom pravu
zbog toga što su ili uzroci kao unutrašnji pokretaei ljudskih radnji, ili se javljaju kao stimulativni faktor
voljnih radnji eovjeka. Zbog toga pojedinci snagom rasuGivanja su eesto u situaciji da uz snaţan voljni
napor savladavaju emocije i nagone koji utieu na donošenje odluke.
BITNO SMANJENA URAEUNLJIVOST Postojanje smanjene uraeunljivosti
82
Pored uraeunljivosti i neuraeunljivosti kao stanja koja su znaeajna za postojanje ili nepostojanje
kriviene odgovornosti, u našem pravu kao zakonska kategorija postoji i prelazno stanje, u kome
ueinilac nije ni potpuno uraeunljiv ni potpuno neuraeunljiv. Takvo stanje se naziva stanje bitno
smanjene uraeunljivosti.
Prema odredbi el.13 st.2 KZ FBiH, bitno smanjena uraeunljivost postoji kada je kod ueinioca krivienog
djela sposobnost da shvati znaeaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno
smanjena usljed duševne bolesti, privremene duševne poremedenosti ili zaostalog duševnog razvoja.
Ueinilac koji je u vrijeme izvršenja krivienog djela bio bitno smanjeno uraeunljiv jeste krivifno
odgovoran, ali se može blaže kazniti. Prema tome, bitno smanjena urafunljivost predstavlja poseban
fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne.
U krivienopravnoj teoriji postoje razlieita shvatanja o tome da li je krivienom pravu potreban pojam
bitno smanjene uraeunljivosti ili ne.
Prema teoriji klasiene škole, institut bitno smanjene uraeunljivosti je nepotreban, jer je vladalo
mišljenje da se uraeunljivost kao kategorija kriviene odgovornosti ne moţe stepenovati, ved da se svi
ueinioci krivienih djela mogu podijeliti samo na uraeunljive i neuraeunljive.
Prema teoriji njemaeke sociološke škole, institut bitno smanjene uraeunljivosti ima svog smisla jer
odgovara realnosti ţivota (izmeGu uraeunljivih i neuraeunljivih lica stoji eitav niz prelaznih stanja
smanjene uraeunljivosti).
Prigovori koji su upudivani pojmu smanjene uraeunljivosti su slijededi: 1. Pojam smanjene
uraeunljivosti nema smisla jer se uraeunljivost ne moţe stepenovati; 2. Pojam smanjene uraeunljivosti
je neprecizan, pa bi svojom nepreciznošdu otvarao put zloupotrebi, samovolji i nesigurnosti u sudskoj
praksi; 3. Pojam smanjene uraeunljivosti krajnje je podoban za zloupotrebe u pravcu da se duševno
zdrava lica proglašavaju za smanjeno uraeunljiva, kao i da se smanjeno uraeunljiva lica proglašavaju
za potpuno duševno zdrava; 4. Osnovni prigovor je “prigovor psihijatrizacije krivienog prava” u smislu
da sudovi zbog nedovoljnog struenog znanja nede biti u mogudnosti da pravilno ocijene stepen
uraeunljivosti lica, ved de to einiti psihijatri, eime se i donošenje odluke sa suda prenosi na psihijatra.
Navedenim prigovorima klasiene škole slijede i kontraargumenti: 1. Ueinioci se ne mogu podijeliti
samo na uraeunljive i neuraeunljive jer je realnost ţivota takva da izmeGu ta 2 krajnja stanja postoji
eitav niz prelaznih stadija. Na takav zakljueak ukazuje razvoj psihijatrije; 2. Prigovor nepreciznosti
otklanja se argumentom da uz praivlnu ulogu suda i psihijatra ne postoje posebni problemi da se
utvrdi i neko od prelaznih stanja, jer je einjenica da ta prelazna stanja i postoje; 3. Prigovor samovolje
i nesigurnosti takoGer se otklanja na naein da vještak po svojoj osnovnoj funkciji (dijagnoza i
prognoza) treba da završi svoj posao, koji je, istina, nešto teţi kod utvrGivanja smanjene uraeunljivosti
nego kod utvrGivanja stanja potpune uraeunljivosti i neuraeunljivosti; 4. Prigovor “psihijatrizacije
krivienog prava” otklanja se na naein da sud mora zadrţati svoju funkciju suGenja, tj.donošenja odluka
meGu koje spada i odluka o uraeunljivosti. Uloga psihijatara je samo u tome da oni svojim struenim
znanjem trebaju pomodi sudu u donošenju odluke, a ni u kom slueaju da preuzmu funkciju suda.
83
U savremenom krivienom pravu i krivienom zakonodavstvu danas je prihvaden pojam smanjene
uraeunljivosti.
UtvrGivanje bitno smanjene uraeunljivosti
Bitno smanjena uraeunljivost utvrGuje se na isti naein kao i uraeunljivost, odnosno neuraeunljivost
uopde. To znaei da se u obzir moraju uzeti i biološki i psihološki elementi. Kod bitno smanjene
uraeunljivosti zahtijeva se postojanje onih istih stanja duševne poremedenosti koja se traţe i kod
neuraeunljivosti (duševna bolest, privremena duševna poremedenost, zaostali duševni razvoj).
Razlika izmeGu neuraeunljivosti i bitno smanjene uraeunljivosti ogleda se u tome što je kod
neuraeunljivosti usljed dejstva nekog od tih stanja mogudnost rasuGivanja ili odlueivanja potpuno
iskljueena, dok je kod bitno smanjene uraeunljivosti mogudnost rasuGivanja ili odlueivanja samo bitno
smanjena. Dakle, razlika je iskljueivo u psihiekim elementima. MeGutim, za postojanje bitno smanjene
uraeunljivosti neophodno je da mogudnost psihiekih funkcija padne ispod odreGenog stepena. Ni
zakon ni krivienopravna teorija ne nude odgovor koji je to stepen i kad on biva dostignut, ved se to
pitanje rješava u saradnji sa vještakom – psihijatrom u zavisnosti od okolnosti konkretnog slueaja.
Smanjena uraeunljivost i maloljetstvo
Bitno smanjena uraeunljivost ne obuhvata i stanje nedovoljne duševne razvijenosti. To znaei da se
ovaj institut ne odnosi na maloljetnike koji nisu dovoljno duševno razvijeni. Krivieni zakon ne sadrţi
nedovoljnu duševnu razvijenost kao osnov bitno smanjene uraeunljivosti. Razlog tome je što bi kod
maloljetnika koji nisu dovoljno duševno razvijeni, primjena makar i blage kazne kao kriviene sankcije
(bitno smanjena uraeunljivost vodi krivienoj odgovornosti i kaţnjivosti), mogla krajnje negativno
djelovati na njegov dalji psihieki razvoj, formiranje karaktera i njegov ukupan bududi ţivot.
Slijedi zakljueak da maloljetni ufinioci krivifnih djela s obzirom na svoj duševni razvoj mogu biti ili
uraeunljivi ili neuraeunljivi, ali nikako ne mogu biti bitno smanjeno urafunljivi.
Kao i uraeunljivost, i bitno smanjena uraeunljivost se uvijek procjenjuje s obzirom na vrijeme
preduzimanja radnje izvršenja, a isto tako se uvijek procjenjuje i s obzirom na konkretno krivieno
djelo.
Kriviena odgovornost i primjena krivienih sankcija na lica sa bitno smanjenom uraeunljivošdu
Razlika izmeGu neuraeunljivosti i bitno smanjene uraeunljivosti ogleda se i u krivienopravnom dejstvu.
Potpuna neuraeunljivost iskljueuje krivienu odgovornost, a bitno smanjena uraeunljivost ne. Lica sa
bitno smanjenom uraeunljivošdu su krivieno odgovorna, s tim da im se stanje bitno smanjene
uraeunljivosti moţe uzeti samo kao osnov za ublaţavanje kazne.
Naš zakonodavac (el.13 st.2) predviGa fakultativno i ogranieeno ublaţavanje kazne ueiniocu koji je
krivieno djelo izvršio u stanju bitno smanjene uraeunljivosti. Pored kazne, takvom ueiniocu se moţe
izredi i mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog lijeeenja i euvanja u zdravstvenoj ustanovi, ako
sud utvrdi da bi takav ueinilac mogao izvršiti teška djela protiv ţivota i tijela, seksualnog integriteta ili
imovine ukoliko bude pušten na slobodu (el.63).
U pogledu kaţnjavanja Zakon predviGa 2 mogudnosti: 1. Da mu za ueinjeno djelo odmjeri kaznu u
granicama koje su propisane Zakonom; 2. Da mu izrekne ublaţenu kaznu prema ogranieenjima koja
su propisana u el.42.
84
Dakle, zakonodavac se opredijelio za fakultativno ublaţavanje kazne, smatrajudi da ta mogudnost
bolje odgovara individualizaciji kazne.
ACTIONES LIBERAE IN CAUSA Pojam actiones liberae in causa
Neuraeunljivost moţe biti osnov iskljueenja kriviene odgovornosti samo ako je postojala u vrijeme
preduzimanja radnje izvršenja krivienog djela. U tom smislu krivieno pravo poznaje jedan jedini
izuzetak, a on se odnosi na one situacije kada se ueinilac sam doveo u stanje u kome nije mogao
shvatiti znaeaj svog djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima, iako je bio svjestan ili je mogao i
morao biti svjestan da u takvom stanju moţe poeiniti krivieno djelo. Takav ufinilac je krivifno
odgovoran.
To znaei da naše krivieno pravo sadrţi takvu odredbu prema kojoj postoji kriviena odgovornost za
djelo poeinjeno u stanju neuraeunljivosti, ali samo pod uslovom da je izvršenje tog djela posljedica
jedne prethodne radnje u odnosu na koju je ueinilac postupao sa umišljajem ili iz nehata. Takva djela
se nazivaju actiones liberae in causa, što oznaeava radnje koje su slobodne u odluci, ali ne i u
izvoGenju.
Odgovornost za actiones liberae in causa
U teoriji je dugo vremena bilo sporno da li postoji odgovornost za takva djela. Ranija zakonodavstva
nisu sadrţavala posebne odredbe o tome, ali nova zakonodavstva u koja spada i naše, izrieito
predviGaju posebno zakonsko rješenje kojm se otklanja dilema u pogledu odgovornosti i kaţnjivosti
za takva kriviena djela.
Posebno sporno pitanje jeste da li za ta djela treba kaţnjavati po opdim principima o krivienoj
odgovornosti ili treba postaviti posebno pravilo. Cijeli problem se ustvari postavlja oko toga da li i u
tom slueaju treba procjenjivati uraeunljivost ueinioca s obzirom na vrijeme preduzimanja radnje
izvršenja, ili se ta uraeunljivost moţe procjenjivati s obzirom na vrijeme prethodne radnje kojom se
ueinilac dovodi u stanje neuraeunljivosti. U tom pogledu postojala su 2 shvatanja.
Prema prvom, nuţna je uraeunljivost u vrijeme preduzimanja radnje, a prethodna radnja smatra se
samo kao pripremna radnja.
Drugo shvatanje, koje danas dominira u teoriji i zakonodavstvu, traţi samo da su oni ostvarili uzrok
posljedice i da su pritom postupali sa krivnjom u odnosu na tu posljedicu, pri eemu je dovoGenje sebe
u stanje neuraeunljivosti uzrok posljedice. Preovladava zapravo shvatanje da kod actiones liberae in
causa ueinilac koristi sebe kao sredstvo za izvršenje krivienog djela, kao što u nekim slueajevima
posredni izvršilac koristi druge, neposredne izvršioce u ostvarenju svog krivienog djela.
Kriviena zakonodavstva koja sadrţe posebne odredbe za actiones liberae in causa dijele se na: - ona
koja samo konstatiraju odgovornost za ta djela; - ona kod kojih je odgovornost ogranieena samo na
slueaj ako je privremena duševna poremedenost izazvana u namjeri da se u neuraeunljivom stanju
ueini krivieno djelo,; - ona koja pooštravaju kaţnjivost za ta djela.
Po odredbi el.13 st.3 KZ FBiH, krivieno je odgovoran ueinilac krivienog djela koji je upotrebom
alkohola, droga ili na drugi naein doveo sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti znaeaj svog djela
85
ili upravljati svojim postupcima, ako je prije nego što se doveo u to stanje djelo bilo obuhvadeno
njegovim umišljajem ili je u odnosu prema krivienom djelu kod njega postojao nehat, a zakon za
takvo djelo predviGa i krivienu odgovornost za nehat.
Iz navedene zakonske odredbe moţe se zakljueiti:
1. Naš zakonodavac odgovornost za actiones liberae in causa postavlja adekvatno odgovornosti koja
bi za ta djela postojala primjenom opdih principa po krivienoj odgovornosti. To znaei da se postavlja
zahtjev uraeunljivosti, ali s obzirom na vrijeme kada je ueinilac sebe doveo u stanje u kome nije
mogao shvatiti znaeaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. S druge strane, zahtijeva se krivnja
ueinioca u smislu da, prije nego što se doveo u to stanje, kod njega postoji umišljaj (bio je svjestan ili
je mogao biti svjestan da u takvom stanju moţe izvršiti krivieno djelo, pa je to htio ili je na to pristao),
ili je u odnosu na djelo postojao nehat (svjesni ili nesvjesni);
2. Za actiones liberae in causa se uvijek odgovara ako je u pitanju umišljaj kao oblik krivnje, a za
nehatne delikte samo onda ako je zakonom predviGena odgovornost za ta djela ueinjena iz nehata;
3. Kod actiones liberae in causa umišljaj ili nehat kao oblici krivnje odnose se samo na bitna obiljeţja
krivienog djela, pri eemu se ne traţi i umišljaj, odnosno nehat, u odnosu na pojedinosti.
Actiones liberae in causa i smanjena uraeunljivost
Posebno pitanje kod actiones liberae in causa jeste da li u takvim slueajevima treba uvaţiti stanje
smanjene uraeunljivosti. To pitanje je vaţno radi mogudnosti ublaţavanja kazne, s obzirom da bitno
smanjena uraeunljivost predstavlja fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. U tom smislu se mora
prihvatiti da stanje bitno smanjene uraeunljivosti ne moţe imati uticaja na ublaţavanje kazne. Razlog
tome je što potpuna neuraeunljivost ovdje ne iskljueuje krivienu odgovornost, pa nema ni razloga da
se ublaţi kazna ueiniocu koji je bio samo bitno smanjeno uraeunljiv.
VINOST
OSNOVNA SHVATANJA O POJMU VINOSTI Odnos prouzrokovanja i vinosti
Ueinjeno djelo predstavlja samo jedan uslov za primjenu kazne. Pored tog uslova, koji je po svojoj
prirodi objektivnog karaktera, za primjenu kazne nuţno je da se ispune i neki subjektivni uslovi. Ti
uslovi su prije svega da se radi o uraeunljivom ueiniocu, a zatim i o ueiniocu koji prema ueinjenom
djelu ima odreGeni psihieki odnos u smislu da je bio svjestan onoga što eini i da je to htio. To znaei da
krivieno odgovoran i kaţnjen moţe biti samo onaj ueinilac krivienog djela koji je u vrijeme izvršenja bio
uraeunljiv i koji je prema djelu imao odreGeni psihieki odnos koji je izraţen u preduzimanju svjesne i
voljne djelatnosti. Ne moţe biti krivieno odgovoran ueinilac bez tog odreGenog psihiekog,
subjektivnog odnosa prema posljedici. To znaei da kod ueinioca moţe postojati uraeunljivost, ali
uprkos tome ako prouzrokovanje posljedice nije rezultat njegovog unutarnjeg odnosa prema djelu,
onda nema kriviene odgovornosti. Prema tome, samo u jedinstvu objektivnih i subjektivnih
elemenata moţe leţati osnova za kaznenu represiju društva i samo u tom jedinstvu leţi opravdanje i
cjelishodnost te društvene represije.
86
Iz izloţenog slijedi da se radi o sistemu subjektivne odgovornosti prema kojem nema odgovornosti na
osnovu pukog prouzrokovanja posljedice. Suprotno subjektivnoj odgovornosti, poznat je sistem
objektivne odgovornosti prema kome ueinilac odgovara za ono što je stvarno ueinio, potpuno
neovisno od toga kakva su njegoova unutarnja subjektivna stanja i kakav je njegov subjektivni odnos
prema onome što je svojom radnjom prouzrokovao. Sistemi subjektivne i objektivne odgovornosti u
prošlosti su se smjenjivali, da bi od 19.vijeka u krivienom pravu postao dominantan sistem
subjektivne odgovornosti. Na toj liniji je i naše krivieno zakonodavstvo, koje ne dozvoljava mogudnost
objektivne odgovornosti.
Vinost kao psihieki odnos Vinost ili krivnja je skup psihifkih odnosa ufinioca prema ufinjenom djelu
koji se izražavaju u njegovoj svijesti i volji. Ako se krivieno djelo shvata u njegovom objektivno-
subjektivnom smislu, vinost je tada njegov subjektivni element. Ako se krivieno djelo shvata u
objektivnom smislu, vinost ili krivnja tada predstavlja subjektivni uslov kriviene odgovornosti.
Osnovno pitanje kod krivnje jeste da li je ueinilac svjestan svog djela, da li hode to djelo. Element
svijesti i element volje kao subjektivne komponente pojavljuju se i kod uraeunljivosti i kod vinosti.
Kod uraeunljivosti se postavljalo pitanje da li je usljed stanja u kome se ueinilac nalazio, on uopde
mogao biti svjestan znaeaja svog djela i da li je uopde mogao upravljati svojim postupcima u vrijeme
izvršenja djela. Kod vinosti se postavlja pitanje da li je u konkretnom slueaju ueinilac bio svjestan svog
djela i da li je to djelo htio. Kod uraeunljivosti se ispituje ispravnost ufiniofevog psihifkog aparata, a
kod vinosti se ispituje njegov psihifki odnos prema djelu.
Vinost se nikada ne smije pretpostaviti, ved se ona u svakom slueaju mora utvrditi. Pretpostaviti
postojanje vinosti znaei ustvari negirati vinost kao uslov kriviene odgovornosti. U krivienom pravu
nisu nepoznata rješenja koja poznaju pretpostavku vinosti bez obzira da li je u pitanju apsolutna ili
relativna prezumpcija vinosti. Kod apsolutne pretpostavke vinosti smatra se da ona postoji uvijek u
trenutku kad je krivieno djelo izvršeno. Kod relativne pretpostavke vinosti smatra se da ona postoji,
ali je dozvoljeno da se dokazuje da ona ne postoji.
Naše krivieno pravo ne dozvoljava prezumpciju vinosti, jer osnovni princip našeg krivienog prava je
princip subjektivne odgovornosti koji je izraţen u odredbi el.12 st.1 prema kojoj je krivieno odgovoran
samo onaj ueinilac koji je uraeunljiv i kriv za ueinjeno krivieno djelo. Pri tome, kriv je onaj ueinilac koji
je krivieno djelo izvršio s umišljajem (el.12 st.2). Isto tako je kriv i onaj ueinilac koji je djelo izvršio iz
nehata, ali samo onda kad to zakon izrieito odreGuje.
Glavna shvatanja pojma vinosti
U odreGivanju pojma vinosti u krivienopravnoj teoriji postoje 2 osnovna shvatanja, a to su psihološko
i normativno shvatanje. Prema psihološkom shvatanju, krivnja ili vinost predstavljaju psihieki odnos
ueinioca prema djelu koji se izraţava u 2 osnovna oblika: umišljaju ili u nehatu. Psihološko shvatanje
je do poeetka 20.vijeka bilo jedino shvatanje vinosti u krivienom pravu i njegov znaeaj ogleda se u
tome što je po njemu i u krivienopravnoj teoriji i u zakonodavstvu uspostavljen sistem subjektivne
odgovornosti ueinioca za ueinjeno krivieno djelo.
Poeetkom 20.vijeka u krivienopravnoj teoriji se javlja tzv.normativno shvatanje vinosti. To shvatanje
se uglavnom dijeli na 2 osnovna pravca: psihološko-normativno i eisto normativno shvatanje. Prema
psihološko-normativnom shvatanju za krivnju se traţi da je sam ueinilac svoje djelo ocijenio kao djelo
protivno pravu. To znaei da krivnja postoji u slueaju kad je ueiinlac bio svjestan
87
ili morao biti svjestan da je njegovo djelo protivno pravu. Vidi se da prema tom shvatanju vinost
sadrţi i psihološke i normativne elemente. Prema fistom normativnom shvatanju, krivnja se
procjenjuje potpuno objektivno, jer vlada stav da se ona najeešde ne moţe procijeniti subjektivno.
Prema tom shvatanju krivnja predstavlja sud o tome da li se neki ueinilac krivienog djela moţe pravno
prekoriti za ueinjeno djelo, odnosno da li mu se to djelo moţe staviti na teret. Taj sud za razliku od
psihološko-normativnog shvatanja ne donosi sam ueinilac, ved to eine treda lica, a to je sudsko vijede
koje odlueuje o ueinioeevoj krivienoj odgovornosti.
U našoj krivienopravnoj teoriji i zakonodavstvu vinost se shvata kao odreGeni psihieki odnos ueinioca
prema ueinjenom djelu. Taj psihieki odnos se ispoljava ili u postojanju ili u mogudnosti postojanja
odreGenih unutarnjih psihiekih procesa na osnovu odreGenog psihiekog stanja, tj. na osnovu
uraeunljivosti.
Vinost kao psihieki odnos prema ueinjenom djelu uvijek se procjenjuje u odnosu na konkretno
krivieno djelo, a ne u vezi sa karakterom ueinioca, njegovim ranijim drţanjem i ponašanjem itd. Vinost
(krivnja) se iscrpljuje u svoja 2 osnovna oblika, a to su umišljaj, kao redovan i teţi i nehat kao izuzetan
i lakši oblik krivnje. Izvan umišljaja i nehata nema kriviene odgovornosti. Iako na strani uenioca mogu
postojati i drugi subjektivni momenti, oni su irelevantni sa aspekta utvrGivanja krivnje, ved samo
mogu imati znaeaja na planu odmjeravanja kazne. To znaei da naša teorija i zakonodavstvo krivnju
odreGuju psihološki, ne prihvatajudi normativne elemente kao elemente krivnje. Nije dozvoljeno
proširivati krivnju, a time i krivienu odgovornost izvan ta dva oblika krivnje. Isto tako, ne moţe se
tvrditi da nema krivnje u slueaju da na strani ueinioca postoji umišljaj ili nehat.
Svijest i volja ueinioca, kao osnovni elementi krivnje, eine suštinu psihiekog odnosa uenioca prema
djelu. Element svijesti, bez obzira da li ona postoji ili se radi samo o mogudnosti njenog postojanja,
predstavlja zajednieki element i kod umišljaja i kod nehata. Voluntaristieki ili voljni element javlja se
samo kod umišljaja. Za krivnju je potrebno da postoji svijest ili mogudnost da svijest moţe da
obuhvata sve stvarne okolnosti ueinjenog djela. Pritom se kod ueinioca samo izuzetno traţi svijest o
pravnoj normi.
OBLICI VINOSTI
UMIŠLJAJ Pojam i elementi umišljaja Umišljaj ili dolus je redovan i teţi oblik krivnje. Za kriviena djela
ueinjena sa umišljajem uvijek se kaţnjava, a za kriviena djela izvršena iz nehata ueinilac se kaţnjava
samo onda kad je zakonom izrieito propisano kaţnjavanje za nehatno izvršenje nekog konkretnog
krivienog djela.
U krivienopravnoj teoriji postoje razlieiti pristupi pojmovnom odreGivanju tih oblika krivnje. Prema
psihološkom shvatanju, umišljaj se odreGuje iskljueivo na osnovu psihiekog odnosa ueinioca prema
ueinjenom djelu. MeGutim, odreGujudi u eemu se sastoji taj psihieki odnos, pristalice psihološkog
shvatanja razlieito odreGuju pojam umišljaja, zavisno od toga da li zastupaju teoriju predstave
(tzv.intelektualistieka teorija) ili teoriju volje (tzv.voluntaristieka teorija). Prema teoriji predstave,
smatra se da umišljaj postoji ako je ueinilac predvidio posljedicu svoje radnje. To znaei da je kod
ueinioca postojala svijest ili predstava o posljedici koju de prouzrokovati njegova radnja. Suština
teorije predstave ogleda se u tome da je ueinilac posljedicu samo predvidio, pri eemu za postojanje
umišljaja nije bitno da li je ufinilac i htio nastupanje posljedice.
88
Prema teoriji volje, za postojanje umišljaja bitno je da se utvrdi da je ufinilac htio posljedicu. Pritom
uopde nije bitno predviGanje nastupa posljedice. To znaei da prema teoriji volje umišljaj ne moţe
postojati u slueaju kad je ueinilac predvidio posljedicu, ali je nije htio.
Obje ove teorije u svom eistom obliku dovode do nelogienih rješenja, te je izlaz pronaGen u
kompromisu, u smislu odstupanja od eistih oblika ka prihvatanju nekog srednjeg rješenja.
Prema odredbi el.14 KZ FBiH, krivifno djelo je ufinjeno sa umišljajem kad je ufinilac bio svjestan svog
djela i htio njegovo izvršenje (direktni umišljaj) ili kad je bio svjestan da zbog njegovog finjenja ili
nefinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje (eventualni
umišljaj).
Iz navedene zakonske definicije vidi se da naš zakonodavac nije iskljueivo usvojio ni teoriju predstave
niti teoriju volje, ved obje teorije u njihovom jedinstvu. TakoGer je vidljivo da zakonodavac nije u
potpunosti odredio sadrţaj umišljaja kao oblika krivnje, ved je odredio samo donju i gornju granicu
tog oblika krivnje. Pritom je donja granica posebno vaţna, jer se pomodu nje razgranieava umišljaj kao
teţi od nehata kao lakšeg oblika krivnje.
Elementi direktnog i eventualnog umišljaja Naš krivieni zakon poznaje 2 oblika (2 vrste) umišljaja:
direktni i eventualni. Direktni umišljaj postoji kad je ueinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo
izvršenje (dakle i element svijesti i element volje pozitivno odreGen).
Eventualni umišljaj postoji kad je ueinilac bio svjestan da usljed njegovog einjenja ili neeinjenja moţe
dodi do nastupa zabranjene posljedice, ali je pristao na njeno nastupanje (dakle, element svijesti i
element volje takoGer pozitivno odreGeni).
I za direktni i za eventualni umišljaj moţe se redi da je to psihieki odnos ueinioca prema djelu koji se
izraţava u svijesti ueinioca (kako o posljedici djela tako i o svim ostalim stvarnim okolnostima djela) i
volji ueinioca da ueini to djelo. Elementi svijesti nazivaju se intelektualni elementi, a elementi volje
voluntaristieki elementi. Intelektualni element umišljaja predstavlja svijest ueinioca o posljedici koju
de prouzrokovati svojom radnjom, kao i o svim drugim stvarnim okolnostima krivienog djela. Njegova
svijest moţe biti takva da kod ueinioca postoji relativna sigurnost u pogledu nastupanja posljedice, ali
ta svijest moţe biti i takva da on to uzima samo kao mogudnost. Voluntaristieki element umišljaja
upuduje na to da se on u nekoj formi saglasio sa nastupanjem posljedice, odnosno ostvarenjem
krivienog djela. To njegovo saglašavanje moţe biti razlieitog stepena, od kojih su bitna 2 za
razlikovanje direktnog i eventualnog umišljaja. Jaei stepen saglašavanja postoji kod direktnog
umišljaja, gdje ueinilac hode posljedicu, odnosno izvršenje djela, u odnosu na eventualni umišljaj,
gdje on pristaje na posljedicu, odnosno izvršenje djela. U svim slueajevima gdje se volja ueinioca
izraţava u htijenju postoji direktan umišljaj, a tamo gdje se saglašavanje sastoji u pristajanju na
posljedicu postoji eventualni umišljaj.
Htijenje posljedice
Kad je u pitanju htijenje kao voljni element direktnog umišljaja, mogu se izdvojiti neke karakteristiene
situacije kada se sa sigurnošdu uzima da je ueinilac htio posljedicu, odnosno izvršenje krivienog djela.
To su slijedede situacije:
89
1. Ueinilac je htio posljedicu ako je svoju djelatnost usmjerio baš na postizanje odreGene svrhe (npr.
ubistvo iz ljubomore, ubistvo iz bezobzirne osvete itd); 2. Ueinilac je posljedicu htio i u slueaju ako je
posljedica sredstvo za postizanje svrhe (npr.ubistvo radi nasljeGa – nasljeGe je svrha, a sredstvo je
ubistvo); 3. Ueinilac je htio posljedicu ako je svjestan da de se uz posljedicu koja je svrha ili sredstvo
postizanja svrhe sigurno ostvariti i druga tzv.uzgredna posljedica (npr. osoba A sa umišljajem da liši
ţivota osobu B baci eksplozivnu napravu u prostoriju u kojoj se nalazi osoba B, s tim da su se u istoj
prostoriji nalazile i osobe C, D, E. Svrha je ubistvo osobe B, a ueinilac je svjestan da posljedica mora
nastupiti i u pogledu ostalih prisutnih osoba); 4. Ueinilac je htio posljedicu i onda kad je svjestan da de
izvjesna posljedica (dalja) nastupiti po ostvarenju njegove svrhe. (npr. neko ubije majku koja doji
bebu, svjestan da de i dijete usljed postojedih okolnosti umrijeti u nedostatku hrane i njege).
Pristajanje na posljedicu
Jedno od spornih pitanja u krivienopravnoj teoriji je pitanje kada se sa sigurnošdu moţe ustvrditi da je
ueinilac pristao na nastupanje posljedice? U tom smislu u teoriji se kao najprihvatljivije uzima
shvatanje RAJNHARDA FRANKA (tzv.Frankova formula). Prema toj formuli, pristajanje na posljedicu
kod eventualnog umišljaja postoji u slufaju kada se ufinilac ne bi uzdržao od radnje i da je posljedicu
predvidio kao izvjesnu. To znaei da je on odobrio nastupanje te posljedice i saglasio se u formi
pristajanja na tu posljedicu. Na osnovu te formule vrši se razgranieenje izmeGu eventualnog umišljaja
i svjesnog nehata.
Frankova formula ima jedan krupan nedostatak. On se ogleda u tome što je formula zasnovana na
jednoj hipotetiekoj okolnosti, a to je okolnost da li bi se izvršilac uzdrţao od radnje izvršenja u slueaju
da je posljedicu predvidio kao sigurnu, a ta okolnost praktieno se uopde ne moţe utvrditi.
Svijest o stvarnim obiljeţjima krivienog djela
Intelektualni element umišljaja obuhvata svijest o stvarnim obiljeţjima krivienog djela. Obiljeţja
krivienog djela su okolnosti kojima se konkretizira radnja i posljedica krivienog djela. Zbog toga je za
umišljaj kao oblik vinosti prije svega potrebna: - svijest o onim okolnostima kojima se konkretizira
radnja izvršenja, - svijest o posljedici - svijest o uzroenoj vezi izmeGu preduzete radnje i posljedice
koja je nastupila.
Pored toga, pod pojmom svijesti o svim stvarnim obiljeţjima krivienog djela podrazumijevaju se i sva
druga moguda stvarna obiljeţja kao što su npr. lieni odnos, lieno svojstvo, liena okolnost,
protivpravnost itd.
Stvarna obiljeţja krivienog djela mogu biti fizieke i pravne pojave, kao što je npr. pravno svojstvo,
neko subjektivno pravo itd. To znaei da su stvarna obiljeţja fizieke i pravne einjenice kao npr. stvar,
brak, ugovor, isprava itd. Za umišljaj ueinioca bitno je da je on svjestan manifestacije tih einjenica u
vanjskom svijetu, pri eemu se od njega ne traţi i svijest o pravnom pojmu pod koji se te einjenice
podvode. Tako npr. kod kraGe, tuGa pokretna stvar je obiljeţje djela, pa se od ueinioca traţi svijest da
on kraGom zahvata u jedan pravni odnos koji drugom osigurava slobodno raspolaganje sa stvari, a
pritom kod ueinioca nije potrebna svijest o pravu svojine kako je odreGeno u graGanskom pravu.
Kad je u pitanju svijest o radnji izvršenja, ona mora da obuhvata sve one stvrane okolnosti kojima
krivieni zakon kod razlieitih krivienih djela konkretizira tu radnju. To su modaliteti radnje izvršenja kao
što su: sredstvo izvršenja, objekat prema kome se ili na kome se radnja izvršava, naein, vrijeme,
mjesto itd.
90
Svijest mora da obuhvati posljedicu i uzroenu vezu izmeGu te radnje i posljedice koja je nastupila. Ta
svijest podrazumijeva svijest ili o sigurnom ili o mogudem nastupanju posljedice usljed preduzete
radnje i to u njenom globalu, pri eemu se kod njega ne zahtijeva i svijest o pojedinostima
prouzrokovanja. Svijest o tim pojedinostima bila bi nuţna samo onda ako bi zakon izrieito to
odreGivao kao obiljeţje bida krivienog djela. Npr. krivieno djelo ubistva sa umišljajem de postojati i u
onom slueaju kad je osoba A nanišanila vatrenim oruţjem na osobu B sa umišljajem da ga liši ţivota,
ali prije nego što je pucalo došlo je do njihovog meGusobnog hrvanja i otimanja, a nakon toga do
opaljenja koje je dovelo do nastupa smrti osobe B.
Kada su u pitanju liena svojstva ili lieni odnos, liena okolnost, onda je svijest o njima potrebna samo
onda ako su te okolnosti osnovna obiljeţja krivienog djela, što znaei da bez tih okolnosti nema
krivienog djela. Tako npr. kod nekih krivienih djela protiv sluţbene ili odgovorne duţnosti postoji lieno
svojstvo ueinioca kao što je sluţbeno lice, odgovorno lice. Kod nekih krivienih djela lieno svojstvo je
graGanin Federacije (KD protiv ustavnog poretka), kod nekih KD lieno svojstvo je vojno lice (KD protiv
oruţanih snaga Federacije). U svim tim slueajevima svojstvo ueinioca je osnovno obiljeţje djela. Isto
tako, kod nekih krivienih djela kao obiljeţje se pojavljuje odreGeni odnos kao što je
npr.rodoskrvnjenje, srodnik po krvi u pravoj liniji, kod eedomorstva – odnos majke prema njenom
djetetu itd.
Kod nekih krivienih djela odreGena liena okolnost je osnovno obiljeţje krivienog djela, kao npr.kod KD
dvobraenosti (zna da je ved u braku, a ipak zakljuei novi), ili kod KD prenošenja spolne bolesti (svijest
o lienoj okolnosti i o vlastitoj polnoj zaraţenosti).
Iako je protivpravnost prema našem Zakonu element opdeg pojma krivienog djela, ona je kod nekih
krivienih djela predviGena kao obiljeţje bida tih krivienih djela. U takvim slueajevima od ueinioca se
zahtijeva i svijest o tom obiljeţju (npr. kod protivpravnog lišavanja slobode, protivpravnog prekida
trudnode itd).
Na kraju treba istadi da za postojanje umišljaja nije potrebna svijest o onim stvarnim okolnostima
koje su samo uslov koji mora biti ispunjen da bi to djelo uopde bilo krivieno djelo. To su tzv.objektivni
uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti. To su zapravo objektivne pretpostavke od eijeg
postojanja ili nepostojanja zavisi kaţnjivost ueinioca i zbog toga one ne ulaze u podrueje vinosti. Tako
npr. kod KD ueestvovanja u tuei ueinioci odgovaraju za samo ueestvovanje u fiziekom obraeunu u
kome je neko lišen ţivota ili je nekom nanesena teška tjelesna povreda (el.179). Sviješdu ueesnika
tuee ne mora biti obuhvadena i ta objektivna okolnost, kao što je lišenje ţivota ili teška tjelesna
povreda. To je samo okolnost koja razgranieava jedan fizieki obraeun izmeGu 3 ili više lica na krivieno
djelo i na prekršaj protiv javnog reda i mira.
Znanje stvarnih obiljeţja bida krivienog djela
Kod nekih krivienih djela u odredbama se traţi da je ueinilac znao za postojanje izvjesnih obiljeţja bida
krivienog djela. Kod tih krivienih djela zakonodavac upotrebljava termin “znanje” kako u odnosu na
one okolnosti koje postoje u momentu preduzimanja radnje izvršenja, tako i u odnosu na nku bududu
einjenicu. Primjeri takvih djela su izdavanje eeka bez pokrida (el.271 st.1), gdje ueinilac izdaje ili stavlja
u promet eek za koji zna da nma pokride ili kod KD krivotvorenja novca (el.267 st.4), gdje ueinilac zna
da je naeinjen laţan novac itd. Kod ovakvih krivienih djela za njihovo izvršenje sa umišljajem nije
dovoljna ueinioeeva svijest o mogudnosti postojanja odreGene einjenice, ved se traţi svijest o njenoj
izvjesnosti, tj. o sigurnosti da ta einjenica postoji. To znaei da zakonodavac kod tih djela ţeli naglasiti
potrebu postojanja svijesti u njenom najjaeem stepenu.
Kad je u pitanju umišljajno krivieno djelo, za takvo djelo se uvijek odgovara, neovisno od toga da li je
u pitanju direktni ili eventualni umišljaj. Zakon ni kod jednog krivienog djela ne ogranieava
odgovornost samo na direktni ili samo na eventualni umišljaj. MeGutim, s obzirom na odreGena
obiljeţja bida krivienog djela, neka kriviena djela se mogu izvršiti samo sa direktnim, a neka samo
91
sa eventualnim umišljajem. Tako npr. kraGa se moţe izvršiti samo sa direktnim umišljajem, dok se
npr. nesavjesno lijeeenje bolesnika moţe izvršiti samo sa eventualnim umišljajem. Ukoliko bi kod tog
krivienog djela ueinilac postupao sa direktnim umišljajem, onda bi se radilo o potpuno drugom
krivienom djelu.
U pogledu kaţnjavanja Zakon ne pravi razliku s obzirom na to da li je djelo izvršeno sa direktnim ili
eventualnim umišljajem. U principu, teţe je djelo koje je izvršeno sa direktnim umišljajem, pa u
odnosu na to djelo slijedi i teţa kazna. MeGutim, nisu iskljueene situacije da su posljedice djela sa
eventualnim umišljajem takve da zbog ravnodušnosti ili bezobzirnosti ueinioca takva djela zasluţuju
teţe kaţnjavanje.
Druga razlikovanja umišljaja
Osim direktnog i eventualnog umišljaja koje usvaja naš Zakon, krivienopravna teorija poznaje i druga
razlikovanja umišljaja. Tako posebnu paţnju zasluţuju dolus preameditatus ili predumišljaj i dolus
repentinus – kad se odluka donosi na mah. Dolus preameditatus postoji u slueaju kad je ueinilac
odluku donio nakn duţeg razmišljanja, hladnokrvno, kad je imao dovoljno vremena od donošenja
odluke do njene realizacije. U našem krivienom zakonodavstvu dolus preameditatus nije posebno
predviGen kao pooštravajuda okolnost ni za jedno krivieno djelo, ved samo moţe da bude uzet u obzir
kao oteţavajuda okolnost prilikom odmjeravanja kazne.
Dolus repentinus postoji u slueaju kad se i odluka i njena realizacija donose bez razmišljanja,
trenutno, na mah. Dolus repentinus predviGen je kod nas kao privilegirajuda okolnost kod krivienog
djela ubistva na mah iz el.172.
Namjera, cilj, pobuda
Kod nekih krivienih djela zakonodavac kao obiljeţje bida krivienog djela pominje postojanje odreGene
namjere. Namjera je uvijek tijesno vezana sa ciljem. Cilj je vanjski, objektivni fizieki fenomen koji se
kao predstava odraţava u svijesti ueinioca. Sa namjerom postupa ono lice koje pod dejstvom
predstave o cilju preduzima odreGenu radnju da bi taj cilj ostvario.
Kod nekih krivienih djela zakon odreGuje da odreGena radnja sa posljedicom, koja je predviGena kao
obiljeţje krivienog djela, treba da postigne neki cilj koji se nalazi izvan bida tog krivienog djela. Kod tih
krivienih djela nije dovoljan samo umišljaj, ved se tu traţi i odreGena namjera ueinioca. U takvim
slueajevima umišljaj dobiva jdan teţi, kvalificirani oblik krivnje.
Ueinilac koji postupa sa namjerom da ostvari neki cilj moţe postupati ka postizanju cilja koji j zapravo
jdna daljnaj posljedica radnje i to posjledica koja je van radnje bida krivienog djela. Tako npr. kod KD
podrivanja vojne i odbrambene modi (el.144) ueinilac postupa u namjeri da umanji odbrambenu mod
Federacije, ili kod KD terorizma (el.146), gdje ueinilac postupa u namjeri rušenja Federacije, njenog
ustavnog poretka ili njenih najviših organa itd. U ovakvim slueajevima nije vaţno da li je namjeravani
cilj i ostvaren. Tako npr. kod iznuGivanja iskaza nije bitno da li je taj iskaz zaista i iznuGen. MeGutim,
ukoliko je taj namjeravani cilj ostvaren, to de se uzeti kao oteţavajuda okolnost prilikom odmjeravanja
kazne.
Isto tako, postoje i kriviena djela kod kojih cilj, prema kojem je usmjerena namjera, ne predstavlja
dalju posljedicu radnje krivienog djela, ved motivisanje predstave o cilju ukazuje i na opasnost
ueinjenog djela i na opasnost samog ueinioca. Tako npr. kod KD kraGe djelo se eini u namjeri da se
prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravna imovinska korist. Ako se dokaţe da nema te
namjere, onda se u tom slueaju ne radi o kraGi, ved o oduzimanju tuGe pokretne stvari iz el.279.
Namjera kao posebno subjektivno obiljeţje osim kraGe postoji i kod utaje, prevare, iznude itd.
92
NEHAT Pojam i oblici nehata Nehat ili culpa je drugi mogudi psihieki odnos ueinioca prema djelu koji
dovodi do kriviene odgovornosit ueinioca. Nehat je blaţi oblik krivnje od umišljaja. Za nehat se
odgovara samo onda kad je to zakonom izrieito propisano, a kad su u pitanju ista kriviena djela, kazne
za nehatni oblik redovno su mnogo blaţe nego kad je u pitanju umišljajno ostvarenje djela.
Prema odredbi el.15 KZ FBiH, krivifno djelo je ufinjeno iz nehata kad je ufinitelj bio svjestan da zbog
njegovog finjenja ili nefinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako držao da de je modi
sprijefiti ili da ona nede nastupiti, ili kad nije bio svjestan mogudnosti nastupanja zabranjene
posljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti
svjestan te svoje mogudnosti.
Osnov za razgranieenje izmeGu umišljaja i nehata nalazi se u voluntaristiekim elementima. Kod
umišljaja ueinilac se saglašava sa posljedicom ili u formi htijenja ili u formi pristajanja na posljedicu.
Kod nehata se ueinilac uopde ne saglašava sa nastupanjem posljedice niti sa izvršenjem krivienog
djela, jer on radnju preduzima ili ne preduzima samo zato što misli da do posljedice uopde nede dodi.
Iz naprijed navedene definicije vidljivo je da naš Zakon poznaje 2 vrste nehata: svjesni i nesvjesni.
Svjesni nehat postoji kad je ueinilac bio svjestan da usljed njegovog einjenja ili neeinjenja moţe dodi
do nastupanja zabranjene posljedice, s tim da je on olako drţao da de tu posljedicu modi sprijeeiti ili
da ona uopde nede nastupiti.
Nesvjesni nehat postoji u slueaju kad ueinilac nije bio svjestan mogudnosti da usljed preduzete radnje
doGe do nastupanja posljedice, s tim da je on prema svojim lienim svojstvima mogao, a prema
objektivnim okolnostima morao biti svjestan te mogudnosti.
Pored svjesnog i nesvjesnog nehata, krivienopravna teorija poznaje i tzv.profesionalni nehat, gdje se
radi o nehatu odreGenog lica koj po svojoj profesiji ima duţnost da bude paţljivije od ostalih kada
preduzima odreGene radnje iz djelokruga svoje profesionalne djelatnosti. Profesionalni nehat se
smatra teţom vrstom nehata, iako naš krivieni zakon ne uspostavlja izrieito vedu odgovornost
ueinioca za profesionalni nehat ni kod jednog krivienog djela. Okolnost da se radi o profesionalnom
nehatu moţe se uzeti u obzir kao oteţavajuda okolnost prilikom odmjeravanja kazne.
Svjesni nehat Svjesni nehat se još naziva i samopouzdanje ili luxuria. On postoji kada ueinilac ima
svijest o mogudnosti da preduzetom radnjom proizvede posljedicu, odnosno predviGa mogudnost
ispunjenja stvarnih obiljeţja bida nekog krivienog djela, ali se on sa takvom mogudnošdu ne saglašava.
Osnovna razlika izmeGu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata nalazi se u voljnom elementu, tj. na
ueinioeevom unutrašnjem stavu prema posljedici, odnosno stvarnom obiljeţju krivienog djela. Kod
eventualnog umišljaja i element svijesti i element volje su pozitivno odreGeni, dok je kod svjesnog
nehata samo element svijesti pozitivno odreGen, dok je element volje negativno odreGen. Dakle,
svijest ueinioca kod svjesnog nehata i eventualnog umišljaja je potpuno ista, tj. mora obuhvatiti sve
one elemente svijesti koji se traţe i za eventualni umišljaj.
Nesaglašavanje ueinioca sa posljedicom, odnosno ueinioeevo nepristajanje na posljedicu
zakonodavac je izrazio u formi olakog drţanja da posljedica uopde nede nastupiti ili de je on modi
sprijeeiti. Na taj naein u definiciju nehata unosi se element neopreznosti ueinioca, odnosno
93
njegove nepaţnje. Ta njegova nepaţnja moţe biti manjeg ili vedeg stepena, ali ved time što je ueinilac
drţao da do posljedice nede dodi, on je ipak nehatni a ne umišljajni ueinilac krivienog djela. Kod
umišljaja se uvijek mora utvrditi saglašavanje sa posljedicom, bez obzira da li je u pitanju htijenje
posljedice ili samo pristajanje na njeno nastupanje.
Kad je u pitanju neopreznost ueinioca, ako je njegova neopreznost ili nepaţnja bila manja, to de prije
uputiti na zakljueivanje da se on sa posljedicom i sa djelom nije saglasio. Ako je u pitanju nepaţnja i
neopreznost visokog stepena, to bi moglo znaeiti da se ueinilac zapravo saglasio sa posljedicom i da
se njegov psihieki odnos prema djelu pribliţava eventualnom umišljaju.
Iako nema precizne granice izmeGu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata, eventualni umišljaj moţe
postojati samo u onim slueajevima kad se iz ukupne kriminalne situacije moţe izvesti zakljueak da se
ueinilac saglasio sa posljedicama. Umišljaj se uvijek mora utvrditi kao izvjestan, siguran, a ne samo
kao vjerovatan. Sporni granifni slufajevi između eventualnog umišljaja i svjesnog nehata uvijek se
moraju uzeti kao nehat, jer je umišljaj teži oblik krivnje. Ovo ne znaei da tamo gdje nije utvrGen
umišljaj automatski treba uzeti postojanje svjesnog nehata. I svjesni nehat je oblik krivnje, što znaei
da se i on u svakom slufaju mora dokazati.
Kod svjesnog nehata kao jedno od spornih postavlja se pitanje da li taj oblik krivnje postoji i u slueaju
kad se ueinilac pouzdava u neke potpuno neodreGene okolnosti. To je tzv.pouzdavanje u slufajno
izostajanje posljedice. Po jednom stanovištu ueinilac moţe raeunati na slueaj, a po drugom se mora
oslanjati na konkretnu okolnost. U domadoj teoriji i sudskoj praksi preovladava shvatanje da se olako
drţanje da posljedica nede nastupiti nikako ne moţe zasnivati samo na pukoj slueajnosti. Ono mora
biti zasnovano na konkretnoj okolnosti ili na eitavom skupu tih okolnosti. Tako npr. jedne prirode je
situacija kada ueinilac u gustoj borovoj šumi loţi vatru, iako je svjestan da kad to eini na takvom
mjestu i u ljetno vrijeme, moţe dodi do izbijanja poţara. Sasvim je druga situacija ako ueinilac u istim
okolnostima vremena i mjesta loţi vatru, ali je prije toga oeistio mjesto loţenja i pripremio pogodna
sredstva za gašenje. U prvom slueaju, ueinilac je svjestan mogudnosti izbijanja poţara i kako ništa
konkretno ne preduzima na spreeavanju, on se praktieno saglašava sa nastupanjem posljedice, tj.
pristaje na posljedicu. U takvom slueaju postoji eventualni umišljaj ueinioca. U drugom slueaju,
ueinilac je takoGer svjestan mogude posljedice, ali se on nije saglasio sa posljedicom jer je preduzeo
neke vrlo konkretne radnje koje su usmjerene na to da posljedica uopde ne nastupi ili da je on
sprijeei. Ako bi u drugom slueaju došlo do izbijanja poţara, postojao bi svjesni nehat.
Nesvjesni nehat
Nesvjesni nehat ili nemarnost (negligentia) postoji u slueaju kad ueinilac nije bio svjestan mogudnosti
da svojom radnjom prouzrokuje zabranjenu posljedicu, odnosno kad nije bio svjestan mogudnosti da
su u konkretnom slueaju ispunjena stvarna obiljeţja bida krivienog djela, iako je prema objektivnim
okolnostima i prema svojim subjektivnim svojstvima mogao i morao biti svjestan te mogudnosti.
Nesvjesni nehat je u potpunosti negativno odreGen, i po intelektualnim i po voljnim elementima. Kod
njega nema svijesti o mogudnosti prouzrokovanja, pa samim tim nema ni njegovog saglašavanja sa
posljedicom, odnosno sa djelom.
Razlika izmeGu nesvjesnog nehata i umišljaja ogleda se i na planu svijesti i na planu volje. Kod
umišljaja su i intelektualna i voljna strana pozitivno definisane, a kod nesvjesnog nehata su obje
strane negativno definisane.
Razlika izmeGu nesvjesnog i svjesnog nehata ogleda se na intelektualnom elementu. On je kod
svjesnog nehata pozitivan, a kod nesvjesnog negativan, dok je element volje u oba slueaja negativan.
94
Razlika izmeGu nesvjesnog nehata i slueaja, koji predstavlja objektivnu uzroenu vezu izmeGu
preduzete radnje i posljedice, ogleda se u tome što je kod nesvjesnog nehata ueinilac i mogao i
morao da predvidi nastupanje zabranjene posljedice, dok kod slueaja ueinilac niti je bio duţan niti je
mogao da predvidi takvu mogudnost. Zbog te duţnosti i mogudnosti predviGanja nastupa zabranjene
posljedice nesvjesni nehat je oblik krivnje, dok slueaj ne predstavlja oblik krivnje i ne povlaei krivienu
odgovornost.
Nesvjesni nehat u suštini predstavlja nepaţljivo ponašanje. U tom smislu nepaţnja uopde i njen
stepen mogu se utvrGivati po objektivnom ili po subjektivnom kriteriju, ili po oba kriterija zajedno.
Primjenom objektivnog kriterija uzima se u obzir paţnja eovjeka prosjeene paţljivosti u datim
okolnostima. Nehat bi postojao ako se ueinilac ne bi ponašao sa onom paţnjom sa kojom bi se u
postojedim okolnostima ponašao svaki prosjeean eovjek. Paţnja eovjeka prosjeene paţljivosti je neko
opde mjerilo u odreGivanju nehata. Pri tome treba imati u vidu da eitav niz raznih djelatnosti
zahtijevaju vedi ili manji stepen paţljivosti, pa onda kod tih djelatnosti postoji prosjeena paţnja kao
posebno mjerilo. Takve djelatnosti su npr. saobradaj, lijeenieke intervencije, razlieite opasne
djelatnosti u privredi (hemijska industrija i sl). Kod tih djelatnosti postoji duţnost da se postupa sa
višim stepenom paţljivosti nego što je to potrebno u obienom ţivotu.
Ako se prihvati subjektivni kriterij u odreGivanju paţljivosti, odnosno nepaţljivosti, to znaei da se
nesvjesni nehat procjenjuje samo s obzirom na lienost samog ueinioca tj. s obzirom na njegove
psihieke mogudnosti, osobna svojstva ili okolnosti pri eemu je potpuno nebitna paţnja eovjeka
prosjeene paţljivosti.
Iako se zasebno moţe uzeti i jedan i drugi kriterij, u utvrGivanju nesvjesnog nehata moguda je
kombinacija oba kriterija, bilo da se radi o alternaciji ili kumulaciji.
Naš KZ u odredbi el.15 prihvata i objektivni i subjektivni kriterij i to kumulativno, jer zakonodavac
kaţe: “iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te
mogudnosti”. To znaei da se ta dva kriterija meGusobno dopunjavaju, ali istovremeno i ogranieavaju.
Tako npr. nede postojati nesvjesni nehat ako je ueinilac prema svojim izuzetnim sposobnostima
mogao da predvidi nastup posljedice, ali prema paţnji eovjeka prosjeene paţljivosti nije morao da je
predvidi. Nesvjesni nehat nede postojati ni u situaciji kad ueinilac usljed svojih osobnih svojstava nije
mogao predvidjeti mogudnost nastupa posljedice, iako je po paţnji eovjeka prosjeene paţljivosti na to
bio duţan.
Kod utvrGivanja nesvjesnog nehata prije svega se utvrGuje da li je postojala duţnost na predviGanje
posljedice, pa ako se utvrdi da je ta duţnost postojala, onda se utvrGuje da li je ueinilac prema svojim
osobnim svojstvima to i mogao.
U krivienopravnoj teoriji nesvjesni nehat se još dijeli na: - culpa lata – teţak nehat, koji postoji u
slueaju kada je nastupila posljedica mogla biti predviGena od svakog prosjeenog eovjeka; - culpa levis
– laki nehat, kada se radi o predviGanju posljedice od strane opreznog eovjeka; - culpa levissima –
veoma lak nehat, kada se radi o predviGanju posljedice od strane eovjeka posebne, vrlo naglašene
paţljivosti. Ovi oblici nesvjesnog nehata ne predstavljaju zakonske kategorije našeg krivienog prava.
95
ODGOVORNOST ZA KRIVIENA DJELA KVALIFICIRANA TEŢOM POSLJEDICOM ILI NAROEITOM
ODGOVORNOŠDU Pojam kvalificiranog krivienog djela
U praksi postoje situacije da odreGeni ueinilac izvrši odreGeno djelo nakon eega iz tog krivienog djela
proiziGe teţa posljedica od one koja u takvim slueajevima redovno nastupa. TakoGer postoje situacije
kad izvršenje nekog krivienog djela prate posebne okolnosti koje ga eine teţim. Krivieni zakoni
izdvajaju takve situacije i za njih predviGaju teţu kaznu.
Kriviena djela za koja zakon propisuje teţu kaznu zato što je nastala teţa posljedica nazivaju se
krivifna djela kvalificirana težom posljedicom. Kriviena djela za koja zakon propisuje teţu kaznu zato
što su ueinjena pod naroeitim okolnostima nazivamo krivifna djela kvalificirana narofitom okolnošdu.
Kao primjer djela kvalificiranog teţom posljedicom moţe se navesti nanošenje teške tjelesne povrede
iz koje proiziGe smrt povrijeGenog. Pirmjer djela kvalificiranog naroeitom okolnošdu je povreda
straţarske, patrolne ili druge sliene sluţbe koje je ueinjeno pored skladišta oruţja ili nekog drugog
objekta od znaeaja.
Kvalificirana kriviena se pojavljuju iskljueivo kao posebna kvalifikacija osnovnih krivienih djela.
Kvalificirana kriviena djela mogu se odrediti samo zakonom i nije dozvoljena njihova konstrukcija u
sudskoj praksi.
Suština kvalificiranih krivienih djela uvijek se svodi na jedno pitanje: kakav odnos ueinioca mora
postojati ili prema teţoj posljedici ili prema posebnoj okolnosti da bi se prema njemu mogla
primijeniti teţa kazna. To pitanje je pitanje vinosti.
Prema odredbi el.16 KZ FBiH, kad iz krivienog djela proizaGe teţa posljedica za koju zakon propisuje
teţu kaznu, ta teţa kazna moţe se izredi ueiniocu samo u slueaju ako je u odnosu prema toj posljedici
postupao iz nehata. Dakle, samo nehat kao oblik krivnje je relevantan za izricanje teţe propisane
kazne, bez obzira na oblik krivnje u odnosu na osnovni oblik djela. Nema teţe kazne ako je teţa
posljedica rezultat slueaja.
Primjer: osoba A je sa umišljajem nanijela tešku tjelesnu povredu osobi B, koja nakon izvjesnog
vremena umre. U takvom slueaju, osoba A de odgovarati za tešku tjelesnu povredu kvalificiranu
smrdu (el.177 st.5), samo ako se kod osobe A utvrdi nehat u odnosu na smrt osobe B. Ukoliko se
utvrdi umišljaj osobe A na lišavanje ţivota, onda de odgovarati za krivieno djelo ubistva (el.171 st.1).
Ako se utvrdi da je smrtna posljedica kod osobe B rezultat slueaja, osoba A de odgovarati samo za
osnovni oblik teške tjelesne povrede (el.177 st.1).
Po odredbi el.16 vidi se da zakonodavac ne pravi razliku u pogledu da li je osnovno djelo umišljajni ili
nehatni delikt. U zakonu ima dosta slueajeva gdje je propisana teţa kazna za nehatna kriviena djela
ako iz tih djela proizaGe teţa posljedica (npr.el.308 – teška djela protiv opde sigurnosti i imovine,
el.320 – teška djela protiv sigurnosti javnog saobradaja i sl).
Kod nehatnih delikata kvalificiranih teţom posljedicom, nehat se kao oblik krivnje mora utvrditi kako
u odnosu na osnovno djelo, tako i u odnosu na teţu posljedicu. Ako se ne dokaţe nehat u odnosu na
teţu posljedicu, moţe se govoriti samo o ueinioeevoj odgovornosti za osnovno krivieno djelo.
Kvalifikovana kriviena djela i sticaj krivienih djela
96
Odredba el.16 predstavlja odreGenu pogodnost za ueinitelja krivienog djela samo zbog njegovog
oblika krivnje u odnosu na teţu posljedicu. Tako npr. za ueinioca je povoljnije da nakon teške tjelesne
povrede kvalificirane smrdu odgovara po odredbi el.177 st.5, nego po odredbi el.171 st.1 (ubistvo). Da
nema takve odredbe u našem zakonu, u nizu situacija bi postojala 2 kriviena djela u idealnom sticaju.
Tako npr. ako bi se radilo o nastupanju smrti usljed nehatnog prenošenja zarazne bolesti, tada bi
postojala 2 kriviena djela – nehatno prenošenje zarazne bolesti i nehatno ubistvo. MeGutim, s
obzirom na odredbu odgovornosti za teţu posljedicu, u navedenom primjeru postoji samo jedno KD i
to iz el.254 st.4. Ukoliko bi se, meGutim, utvrdilo da je kod ueinioca u odnosu na posljedicu postojao
umišljaj kao oblik krivnje, tada bi se radilo o idealnom sticaju ili o prividnom idealnom sticaju. Tako
npr. u slueaju da uenilac hode da upravo silovanjem prouzrokuje smrt ţenske osobe, tada bi se radilo
o idealnom sticaju 2 kriviena djela – silovanja i ubistva. MeGutim, u slueaju da kod ueinioca postoji
umišljaj da nanošenjem teške tjelesne povrede prouzrokuje smrt drugog lica, tada nede postojati
pravi, ved prividni idealni sticaj krivienih djela, s obzirom da teška tjelesna povreda biva obuhvadena,
tj.konzumirana krivienim djelom ubistva.
Iako prema odredbi el.16 zakonodavac predviGa nehat u odnosu na teţu posljedicu, ipak su mogude i
takve situacije da postoji odgovornost za teţu posljedicu i u onim slueajevima kada je ona rezultat
umišljajnog postupanja ueinioca. To su slueajevi u kojima zakon ne predviGa umišljajno ostvarenje
teţe posljedice kao posebno krivieno djelo. Tako npr. kod krivienog djela protivpravnog lišenja
slobode iz el.187 st.3, zakonodavac predviGa teţu kaznu ako je protivpravno lišenje slobode trajalo
duţe od 30 dana. U takvom slueaju teţa kazna za ueinioca dolazi u obzir neovisno od toga da li je to
protivpravno lišenje slobode duţe od 30 dana rezultat umišljajnog ili nehatnog postupanja ueinioca.
Jedina razlika u pogledu oblika krivnje u takvim slueajevima ogleda se u tome što de oblik krivnje biti
uzet u obzir kao okolnost prilikom odmjeravanja kazne.
Odgovornost za kriviena djela kvalificirana naroeitom okolnošdu
Naš KZ nema opde odredbe kad su u pitanju ovakva djela, kao što je odredba el.16 za teţu posljedicu.
MeGutim, u KZ postoji niz krivienih djela u kojima se predviGa teţa kazna ako je izvršenje tih djela
pradeno posebnim okolnostima. Tako npr. u odredbi el.378 st.2, zakonodavac predviGa teţu kaznu za
krivieno djelo povrede straţarske, patrolne ili druge sliene sluţbe ako je osnovno djelo ueinjeno kod
skladišta oruţja, municije ili eksplozivnog materijala, ili kod drugog objekta vaţnog znaeaja. Kako
Zakon ne predviGa posebnu odgovornost za takva kriviena djela, na takvog ueinioca primjenjuju se
opde odredbe o krivienoj odgovornosti.
ZABLUDA I NJEN ZNAFAJ U KRIVIFNOM PRAVU
STVARNA ZABLUDA Pojam stvarne zablude
U pravnoj nauci zabluda se obieno definira kao postojanje pogrešne predstave o nekoj okolnosti. Ako
se ta pogrešna predstava odnosi na stvarnu okolnosti, tada postoji stvarna zabluda ili error facti.
I u krivienom pravu stvarna zabluda je postojanje pogrešne predstave o nekim stvarnim okolnostima.
Te stvarne okolnosti mogu biti obiljeţja bida krivienog djela ili neke druge stvarno postojede einjenice
koje nisu obiljeţja krivienog djela i ne ulaze u njegovo bide.
S obzirom na prirodu tih stvarnih okolnosti, odnosno einjenica, u krivienom pravu se stvarna zabluda
pojavljuje kao stvarna zabluda u uţem i u širem smislu.
97
Stvarna zabluda u uţem smislu postoji u slueaju kad ueinilac nije bio svjestan obiljeţja bida nekog
krivienog djela ili je imao pogrešnu predstavu o nekoj okolnosti koja je stvarnopravnog karaktera i
koja ulazi u obiljeţje bida krivienog djela.
Einjenice ili okolnosti u odnosu na koje postoji pogrešna predstava mogu biti fizieke ili pravne
prirode. Tako npr. kada je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti fizieke prirode, moţe se ka primjer
navesti krivieno djelo prenošenja polne bolesti kod kojeg je ueinilac imao pogrešnu predstavu o
vlastitoj polnoj zaraţenosti, što je okolnost koja predstavlja bitno obiljeţje tog krivienog djela. Kada je
u pitanju stvarna okolnost kao einjenica pravne prirode, stvarna zabluda u uţem smislu de postojati
npr. kod krivienog djela kraGe, kad ueinilac oduzima stvar koja pripada nekom (tuGa pokretna stvar),
smatrajudi da je ta stvar napuštena.
Stvarna zabluda u širem smislu postoji u slueaju ako je bio svjestan svih stvarnih obiljeţja krivienog
djela, ali je imao pogrešnu predstavu o nekoj stvarnoj okolnosti koja bi, ako bi zaista postojala,
iskljueivala protivpravnost ueinjenog djela, tako da bi to djelo bilo dozvoljeno.
Primjeri stvarne zablude u širem smislu jesu putativna nuţna odbrana, odnosno putativna krajnja
nuţda. U oba slueaja ueinilac je svjestan svih stvarnih obiljeţja krivienog djela koje izvršava, ali ima
pogrešnu predstavu o stvarnosti napada, odnosno stvarnosti opasnosti, koji zapravo ne postoje.
Otklonjiva i neotklonjiva stvarna zabluda Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu uvijek iskljueuje
umišljaj, jer ueinilac koji djelo izvrši u stvarnoj zabludi nikada nije umišljajni ueinilac krivienog djela.
Stvarna zabluda je zapravo negacija umišljaja.
Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu ne iskljueuje uvijek nehat, jer su mogude situacije da se
ueinilac nalazi u zabludi zbog svog nehata. Takva situacija postoji u slueaju kada je ueinilac imao
pogrešnu predstavu ili o obiljeţjima bida krivienog djela (u uţem smislu) ili o okolnostima koje
iskljueuju protivpravnost (u širem smislu), iako je mogao i morao da o tim okolnostima ima pravilnu
predstavu. Obzirom na to da li je on mogao i morao imati pravilnu predstavu o tim okolnostima,
stvarna zabluda moţe biti otklonjiva i neotklonjiva.
Otklonjiva stvarna zabluda postoji ako je ueinilac bio u zabludi usljed nehata, što znaei da je i mogao i
morao da ima pravilnu predstavu o tim okolnostima.
Neotklonjiva stvarna zabluda postoji u slueaju ako ueinilac nije bio u zabludi usljed nehata, jer niti je
mogao niti je morao o tim okolnostima imati pravilnu predstavu. To znaei da je kod neotklonjive
stvarne zablude u pitanju slueaj, pa neotklonjiva zabluda iskljueuje ne samo umišljaj nego i nehat,
odnosno iskljueuje krivienu odgovornost ueinioca. Takvo rješenje predviGa i odredba el.17. st.1 KZ
FBiH, gdje se kaţe da nije krivifno odgovoran ufinilac koji u vrijeme izvršenja krivifnog djela nije bio
svjestan nekog njegovog zakonom određenog obilježja, ili koji je pogrešno smatrao da postoje
okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, djelo bilo dopušteno.
Kad je u pitanju otklonjiva zabluda, takav ueinilac moţe biti i krivieno odgovoran i krivieno
neodgovoran. Ueinilac de biti krivieno odgovoran ako je izvršio djelo za koje zakon predviGa krivienu
odgovornost i za njegovo nehatno izvršenje. Ako je u pitanju nehatno izvršenje djela poeinjeno u
otklonjivoj stvarnoj zabludi, tada de ueinilac biti kaţnjen kaznom koja je u zakonu predviGena za
nehatno izvršenje djela.
Iz izloţenog slijedi: 1. Stvarna zabluda (otklonjiva ili neotklonjiva, u uţem ili širem smislu) uvijek
iskljueuje umišljaj; 2. Neotklonjiva stvarna zabluda (u uţem ili širem smislu), pored umišljaja iskljueuje
i nehat;
98
3. Otklonjiva stvarna zabluda (u uţem i širem smislu) iskljueuje odgovornost za nehat samo u onim
slueajevima u kojima zakon uopde ne predviGa krivienu odgovornost za nehatno izvršenje djela.
Da bi stvarna zabluda iskljueila krivienu odgovornost, potrebno je da postoji u vrijeme preduzimanja
radnje. Za krivienu odgovornost irelevantna je pogrešna predstava o nekom obiljeţju djela koja je
postojala prije preduzimanja radnje izvršenja.
Stvarna zabluda u uţem smislu
Osnovno pitanje kod stvarne zablude u uţem smislu je njen odnos prema umišljaju. Kako stvarna
zabluda predstavlja pogrešnu predstavu o stvarnim obiljeţjima bida krivienog djela, to ustvari znaei da
postoji pogrešna predstava o onim okolnostima kojih umišljajni ueinilac mora biti svjestan. Tako
stvarna zabluda u uţem smislu prije svega predstavlja pogrešnu predstavu o radnji, posljedici i
uzroenoj vezi izmeGu radnje i posljedice, jer su to obiljeţja svih krivienih djela kojih umišljajni ueinilac
mora biti svjestan. Stvarna zabluda u uţem smislu iskljueuje umišljaj kad ueinilac nije bio svjestan
stvarnih okolnosti djela, njegove posljedice i uzroene veze.
Kada je u pitanju stvarna okolnost, ona moţe biti fizieka ili pravna einjenica. Za postojanje stvarne
zablude bitno je da postoji zabluda o einjenici kao stvarnosti u vanjskom svijetu. Tako npr. kod
krivienog djela rodoskrvnjenja radide se o zabludi ako lica koja vrše obljubu nisu svjesna svog
srodniekog odnosa u smislu da su otac i kderka, brat i sestra. Ako je u pitanju pogrešno podvoGenje
einjenica pod neki pojam koji zakon upotrebljava odreGujudi bide nekog krivienog djela, tada se ne
radi o stvarnoj, ved o pravnoj zabludi. Tako de u navedenom primjeru postojati pravna zabluda u
slueaju da su izvršioci svjesni svog srodniekog odnosa, ali pritom nisu znali da taj odnos predstavlja
“srodstvo po krvi u pravoj liniji”. Ta lica de biti krivieno odgovorna, jer pravna zabluda ne iskljueuje
odgovornost.
Pojmovi koje upotrebljava zakon konkretizirajudi bida nekih krivienih djela mogu biti pravne i
vanpravne prirode. Pravne prirode bili bi pojmovi npr.”tuGa pokretna stvar”, “isprava” itd, a
vanpravne prirode bili bi pojmovi kao što su “grupa”, “organizator”, “nemodno lice” itd. Neovisno od
toga da li se radi o pravnim ili vanpravnim pojmovima, zabluda o podvoGenju einjenica pod te
pojmove nije stvarna zabluda i ne iskljueuje krivienu odgovornost.
Kada je u pitanju ueinioeeva svijest o posljedici i o uzroenoj vezi kod umišljaja je reeeno da se kod
ueinioca ne zahtijeva svijest o pojedinostima prouzrokovanja. To onda znaei da i ueinioeeva zabluda o
pojedinostima prouzrokovanja nema nikakvog znaeaja. Tako npr. potpuno je irelevantna zabluda
ueinioca krivienog djela ubistva koji je ţrtvu lišio ţivota dajudi joj otrov i smatrajudi da de taj otrov
trenutno djelovati, a on je meGutim doveo do nastupanja smrti nakon nekoliko sati ili dana. Zabluda
o pojedinostima prouzrokovanja ima znaeaj samo kod onih krivienih djela kod kojih je zakon upravo
pojedinost prouzrokovanja postavio kao obiljeţje bida krivienog djela.
Kod nekih krivienih djela njihova stvarna obiljeţja su lieni odnosi, liena svojstva ili liene okolnosti. To
znaei da te okolnosti moraju biti obuhvadene umišljajem ueinioca, kao npr. kod krivienog djela
prenošenja polne bolesti da kod ueinioca postoji svijest o vlastitoj polnoj zaraţenosti. U takvim
slueajevima zabluda o tim okolnostima je krivienopravno relevantna.
Irelevantna je zabluda u uţem smislu koja se odnosi na neke druge okolnosti i ona nikad ne iskljueuje
umišljaj, kao npr: 1. Irelevantna je zabluda o nekoj okolnosti koja predstavlja konkretan oblik kroz
koji de biti ostvarena neka stvarna einjenica kao obiljeţje bida krivienog djela. Tako npr. postojade
krivieno djelo kraGe i u slueaju kad osoba A oduzme tuGu pokretnu stvar misledi da je ona stvar osobe
B, a ona zapravo pripada osobi C. Bitno je da se radi o tuđoj pokretnoj stvari, a nebitno je kome ta
stvar stvarno pripada;
99
2. TakoGe je irelevantna zabluda o objektivnom uslovu inkriminacije, tj.stvarnoj einjenici koja mora
biti ispunjena da bi ueinjeno djelo bilo krivieno djelo. Tako npr. potpuno je nebitna zabluda ueesnika
u tuei iz el.179. KZ da u toj tuei niko nede biti lišen ţivota ili da drugome nede biti nanesena teška
tjelesna povreda. Isto tako, kod krivienog djela neprijavljivanja pripremanja krivienog djela (el.324)
potpuno je nebitno to što ueinilac pogrešno smatra da više nije mogude sprijeeiti njegovo izvršenje. S
obzirom na to da to prijavljivanje nije izvršeno u vrijeme kad je još bilo mogude sprijeeiti njegovo
izvršenje, to nije obiljeţje krivienog djela, ved samo uslov od kojeg zavisi da li de to konkretno
neprijavljivanje biti krivieno djelo. 3. Isto tako, krivienopravno je irelevantna zabluda o onim lienim
okolnostima na strani ueinioca koje su subjektivne prirode, kao što je npr. zabluda o uzrastu,
uraeunljivosti, pobudi, motivu itd.
Kad je u pitanju nehat kao oblik krivnje, uticaj zablude se rješava s obzirom na to da li se radi o
otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi. Kad je u pitanju neotklonjiva zabluda, onda je situacija ista kao
kod umišljaja, jer neotklonjiva zabluda iskljueuje i umišljaj i nehat. Otklonjiva zabluda o okolnostima
kojih umišljajni ueinilac mora biti svjestan je praktieno irelevantna, jer otklonjiva zabluda zapravo
jeste nehatna zabluda ili neprava zabluda. Takav ueinilac de biti odgovoran za nehatno izvršenje djela
kod onih djela kod kojih zakon predviGa i takvu odgovornost. To znaei da je kod nehatnih delikata
pravno relevantna samo neotklonjiva zabluda, dok je otklonjiva zabluda krivienopravno potpuno
irelevantna.
Kad su u pitanju kvalificirana kriviena djela, situacija se rješava tako da kod krivienih djela
kvalificiranih teţom posljedicom krivienu odgovornost ueinioca iskljueuje samo neotklonjiva zabluda
po nastupanju teţe posljedice, s obzirom da po el.16 odgovornost za teţu posljedicu zahtijeva nehat
ueinioca. Kod djela kvalificiranih naroeitom okolnošdu, krivienu odgovornost ueinioca iskljueuje i
neotklonjiva i otklonjiva zabluda, jer se za odgovornost kod tih djela zahtijeva umišljaj ueinioca u
odnosu na kvalifikatornu okolnost.
Zabluda o predmetu, licu i uzroenoj vezi Zabluda o predmetu (error in objecto) postoji u slueaju kad
ueinilac pogrešno smatra da djelo vrši prema jednom predmetu, a u stvari vrši prema drugom
predmetu. Tako npr. kod krivienog djela špijunaţe djelo postoji kada se preda, saopšti ili ueini
dostupnim stranoj drţavi, organizaciji ili licu tajni podatak ili dokument Federacije, neovisno od toga
da li je on po svojoj prirodi vojne, ekonomske ili sluţbene naravi. Ako je ueinilac smatrao da je u
pitanju vojni podatak ili dokument, a zapravo se radilo o ekonomskom podatku ili dokumentu, takva
njegova zabluda je irelevantna. Postojade krivieno djelo špijunaţe ueinjeno s umišljajem, jer kod
ueinioca nije postojala zabluda o stvarnom obiljeţju koje je odreGeno zakonom, ved se radilo o
zabludi u konkretnom obliku u kojem se realizirao taj predmet.
Zabluda o licu (error in persona) postoji u slueaju ako ueinilac pogrešno drţi da radnju preduzima
prema jednom licu, a zapravo je vrši prema drugom licu. Npr, kod KD ubistva osoba A lišava ţivota
osobu B pogrešno ga smatrajudi osobom C. Takva zabluda je krivienopravno irelevantna, pa de
postojati umišljajno ubistvo, za koje je dovoljno samo da se drugo lice lišava ţivota.
Zabluda o uzroenoj vezi – slueaj devijacije ili skretanja (aberratio ictus) postoji u slueaju kad ueinilac
preduzima radnju izvršenja prema jednom licu ili predmetu, a djelo izvrši prema drugom licu ili
predmetu. Aberratio ictus postoji npr. u slueaju kada osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B
puca na njega iz vatrenog oruţja, ali usljed nekih vanjskih okolnosti (slabo nišanjenje, loša vidljivost,
podbaeaj puške i sl) liši ţivota osobu C koja se u tom trenutku nalazila u neposrednoj blizini osobe B.
U odnosu na smrt osobe B kod osobe A je postojao umišljaj, ali u odnosu na smrt osobe C kod njega
nije postojao umišljaj jer se on nije saglasio sa posljedicom ni u formi htijenja niti u formi pristajanja.
U pogledu kriviene odgovornosti u teoriji postoje 2 shvatanja:
100
1. Bitno je samo da je kod ueinioca postojao umišljaj na lišavanje ţivota, do kojeg je i došlo. Pritom je
irelevantno da li je usljed preduzete radnje lišena ţivota osoba B ili C. Takvo rješenje je u skladu sa
irelevantnom error in persona. 2. U navedenom primjeru se radi o sticaju pokušaja ubistva i
nehatnog ubistva, jer je kod ueinioca postojao umišljaj na smrt osobe B, a nehat u odnosu na smrt
osobe C.
U ovakvim slueajevima treba uzeti da je zabluda o uzroenoj vezi potpuno relevantna, pa se takve
situacije rješavaju u skladu sa ovim drugim shvatanjem o postojanju idealnog sticaja.
Stvarna zabluda u širem smislu
Za razliku od stvarne zablude u uţem smislu, gdje je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti kao
obiljeţja bida krivienog djela, kod stvarne zablude u širem smislu radi se o zabludi o onim stvarnim
okolnostima koje iskljueuju protivpravnost i koje djelo eine dozvoljenim.
Naš KZ u odredbama el.10 i el.11 izrieito navodi institute nuţne odbrane i krajnje nuţde kao stvarne
okolnosti koje iskljueuju protivpravnost, a time i postojanje krivienog djela. Klasieni primjeri stvarne
zablude u širem smislu su tzv.putativna nužna odbrana ili putativna krajnja nužda, jer se u takvim
slueajevima uvijek iskljueuje umišljaj ueinioca. Kod putativne nuţne odbrane u pitanju je zabluda o
stvarnosti protivpravnog napada, jer ueinilac pogrešno drţi da neko prema njemu primjenjuje
protivpravni napad. Kod putativne krajnje nuţde ueinilac je u zabludi u pogledu stvarnosti
istovremene neskrivljene opasnosti.
Pored navedenih instituta i neke druge okolnosti mogu ueiniti neko djelo dozvoljenim. One se
nazivaju negativne stvarne okolnosti. Tako npr. nede postojati kriviena odgovornost za tjelesnu
povredu pri hirurškoj intervenciji ako je u datoj situaciji zahvat izvršen na pogrešnu dijagnozu o
postojanju bolesti koja bi, kad bi postojala, takav zahvat einila i opravdanim i dozvoljenim.
Ueinilac se i kada je u pitanju zabluda u širem smislu moţe nalaziti u zabludi iz nehata, što znaei da
ueinilac iz nehata pogrešno smatra da postoji neka okolnost koja u stvari ne postoji, a koja bi kad bi
postojala iskljueivala protivpravnost. U takvom slueaju ueinilac bi odgovarao samo za djela za koja KZ
predviGa krivienu odgovornost za nehatno izvršenje.
Iz prethodnog zakljueujemo: - Zabluda u širem smislu, kako otklonjiva tako i neotklonjiva, uvijek
iskljueuje umišljaj; - Neotklonjiva zabluda u širem smislu, pored umišljaja iskljueuje odgovornost i za
nehat; - Otklonjiva zabluda u širem smislu iskljueuje odgovornost za ona djela za koja zakon ne
predviGa odgovornost za nehatno izvršenje, a u odnosu na ostala djela postoji kriviena odgovornost
ueinioca.
PRAVNA ZABLUDA Pojam pravne zablude
Pravna zabluda je zabluda o zabranjenosti djela, što znaei da ona postoji kada ueinilac nije znao da je
njegovo djelo zabranjeno.
Pravna zabluda postoji u slijededim slueajevima:
- Ako ueinilac nije znao da je njegovo djelo odreGeno u Krivienom zakonu kao krivieno djelo. Npr,
ueinilac ne plada alimentaciju koja mu je nareGena izvršnom sudskom odlukom, ne
101
znajudi da je nepladanje alimentacije predviGeno u KZ kao krivieno djelo pod nazivom “izbjegavanje
izdrţavanja”;
- Ueinilac ne zna normu koja upotpunjava neko blanketno bide krivienog djela. Npr, ueinilac se bavi
proizvodnjom i prometom robe eiji je promet ili proizvodnja zabranjen ili ogranieen;
- Ako je ueinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti ueinjenog djela u slueaju kad protivpravnost nije
element tog krivienog djela (npr. roditelji fizieki kaţnjavaju svoje dijete zbog lošeg uspjeha u školi,
smatrajudi da im je to dozvoljeno kao roditeljska disciplinska mjera);
- Ako ueinilac pogrešno supsumira neku stvarnu einjenicu ili okolnost pod pojam koji zakon
upotrebljava pri odreGivanju bida nekog krivienog djela. Pritom nije vaţno da li je taj pojam odreGen
krivienopravnom ili vankrivienopravnom normom. Tako npr. ueinilac ne zna koje se srodstvo smatra
kao srodstvo u prvom stepenu u pravoj liniji ili ako ne zna koja zaraza se smatra polnom zarazom itd;
- Ako ueinilac pogrešno smata da neka postojeda okolnost, koja nije obiljeţje bida krivienog djela, eini
krivieno djelo dozvoljenim. U takvom slueaju kod ueinioca postoji pogrešna ocjena uticaja neke
postojede okolnosti na zabranjenost ueinjenog djela. Tako npr. ako ueinilac, koji je sluţbeno lice,
pogrešno smatra da je ueinjeno djelo dozvoljeno ako to djelo ueini po nareGenju nekog njemu
nadreGenog lica.
- Ako ueinilac pogrešno smatra da neka postojeda okolnost, koja jeste obiljeţje bida krivienog djela,
eini djelo dozvoljenim usljed malog znaeaja djela. Tako npr. ueinilac prisvoji nešto od opreme koja mu
je data u obavljanju funkcije društvene samozaštite.
Uticaj pravne zablude na krivienu odgovornost i kaţnjivost
Dejstvo pravne zablude na krivienu odgovornost razlieito je riješeno u uporednim zakonodavstvima, a
razlieit pristup postoji i u krivienopravnoj teoriji. U tom smislu moţe se redi da postoje 2 osnovne
koncepcije:
Prva je na stanovištu ignorantia iuris nocet, što znaei da neznanje zakona škodi i prema kojoj pravna
zabluda uopde nije relevantna kad je u pitanju kriviena odgovornost i kaţnjivost takvog ueinioca.
Po drugoj koncepciji smatra se da je izloţeni princip nepravedan i strog, te da je u kontradikciji sa
naeelom da kazna ima smisao i opravdanje samo kad je u pitanju krivieno odgovoran ueinilac,
odnosno da se ona ne moţe primijeniti na nekog ko ni ne zna da je kriv. Osim toga, naeelo ignorantia
iuris nocet nije prihvatljivo ni zbog toga što se zasniva na fikciji da svi uraeunljivi ljudi poznaju sve
vaţede propise.
Obje izloţene koncepcije imaju svoje nedostatke zbog kojih nisu prihvatljive u eistim oblicima. Zbog
toga se dejstvo pravne zablude uglavnom rješava prema nekoj srednjoj koncepciji prema kojoj pravna
zabluda ne iskljueuje umišljaj, ali ima uticaj na blaţe kaţnjavanje ueinioca. Na takav naein postupio je i
naš zakonodavac kad je definirao dejstvo pravne zablude u odredbi el.18: ufinilac koji iz opravdanih
razloga nije znao da je to djelo zabranjeno, može se blaže kazniti ili osloboditi od kazne. Dakle, pravna
zabluda predstavlja fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne ili za oslobaGanje od kazne, pod
uslovom da se ueinilac u takvoj zabludi nalazio iz opravdanih razloga. Pitanje postojanja opravdanih
razloga spada u red faktiekih pitanja, koje se rješava posebno u svakom konkretnom slueaju.
102
U ocjeni opravdanih razloga treba koristiti objektivno-subjektivni kriterij, što znaei da treba uzeti u
obzir sve okolnosti konkretnog slueaja pod kojima je krivieno djelo ueinjeno, kao i psihieka svojstva
samog ueinioca. Pri ocjeni opravdanosti razloga vrlo je vaţno o kojem se krivienom djelu radi, pri
eemu nije iskljueena mogudnost da ueinilac bude u pravnoj zabludi u odnosu na jedno krivieno djelo,
a da ne bude u takvoj zabludi u odnosu na neko drugo krivieno djelo.
Kad je u pitanju krivienopravno dejstvo pravne zablude, ona je samo fakultativni osnov za ublaţavanje
ili osloboGenje od kazne. To znaei da ueinioca, koji je djelo poeinio u pravnoj zabludi, sud moţe: -
kazniti u granicama kazne koja je propisana za to djelo; - kaznu neogranieeno ublaţiti na osnovu el.43
st.2 KZ; - osloboditi ueinioca od kazne. Za koju de se od navedenih mogudnosti sud opredijeliti zavisi
od svih okolnosti konkretnog slueaja. Ako je u pitanju blaţi tretman u kaţnjavanju, da li de ueinioca
blaţe kazniti ili osloboditi od kazne zavisi i od ocjene suda u kakvom stepenu su postojali opravdani
razlozi s obzirom da je opravdanost kategorija podloţna stepenovanju.
Od pravila da pravna zabluda ne iskljueuje umišljaj postoji izuzetak samo u onom slueaju ako je
ueinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti, a protivpravnost kod konkretnog djela spada u osnovna
obiljeţja djela. U takvim slueajevima za umišljaj ueinioca potrebna je i njegova svijest o
protivpravnosti, pa kako te svijesti kod njega nema, onda kod njega ne moţe postojati ni umišljaj pa
time ni kriviena odgovornost. U takvim slueajevima zabluda o protivpravnosti, koja je pravna zabluda,
u svom dejstvu potpuno se izjednaeava sa dejstvom koje ima stvarna zabluda.
103
S SA AU UF FE ES SN NI IŠ ŠT TV VO O U U K KR RI IV VI IF FN NO OM M D DJ JE EL LU U
POJAM SAUFESNIŠTVA
OPDI POJAM I USLOVI ZA POSTOJANJE SAUEESNIŠTVA Opda razmatranja i znaeaj saueesništva
Saueesništvo postoji u slueaju kada u ostvarenju nekog krivienog djela ueestvuje više lica. Takva lica
nazivaju se saufesnici. Ueešde više lica u ostvarivanju nekog krivienog djela predstavlja poseban oblik
kriminaliteta koji je za svako društvo opasniji od kriminaliteta koji se ostvari djelovanjem pojedinaca.
U savremenom krivienom zakonodavstvu problem saueesništva se razlieito rješava u zavisnosti od
kaznene politike odreGene drţave u odreGeno vrijeme. Saueesništvo ne predstavlja samostalni osnov
kriviene odgovornosti, ali je poseban oblik kriminaliteta koji ima svoje specifienosti na planu kriviene
odgovornosti.
Objektivna i subjektivna veza izmeGu saueesnika kao uslov postojanja saueesništva
Za postojanje saueesništva nije dovoljno samo prosto ueešde više lica u ostvarenju nekog krivienog
djela, ved je nuţno da izmeGu pojedinih saueesnika postoji odreGena objektivna i subjektivna veza.
Objektivna veza ogleda se u tome što, iako su u pitanju posebne i odvojene djelatnosti razlieitih lica,
sve te djelatnosti ipak moraju predstavljati jedinstvenu cjelinu u smislu da su sve one doprinijele
nastupanju zabranjene posljedice. Dakle, objektivna veza u saufesništvu sastoji se u zajednifkom
rezultatu radnji svih saufesnika.
Radnje saueesnika mogu biti razlieite. To su: radnja izvršenja odnosno saizvršenja, te radnje
saueesnika u uţem smislu kao što su radnja podstrekavanja i radnja pomaganja. IzmeGu tih radnji i
nastupanja zabranjene posljedice mora postojati uzroena veza.
Subjektivna veza kod saueesništva ogleda se u svijesti svih saueesnika o zajedniekom djelovanju, što
znaei da saizvršioci moraju da znaju jedan za drugog, a da pomagaei i podstrekaei moraju da znaju za
izvršioca.
Pored objektivne i subjektivne veze, za postojanje saueesništva u uţem smislu, odnosno za krivienu
odgovornost pomagaea i podstrekaea nuţno je postojanje krivnje i to samo u slueaju ako su postupali
s umišljajem.
Prema izloţenom, saueesništvo postoji kad u ostvarenju krivienog djela ueestvuje više lica koja su
svjesna zajedniekog djelovanja.
OBLICI SAUEESNIŠTVA
U krivienom pravu postoje 3 oblika saueesništva i 3 vrste saueesnika:
104
Ako 2 ili više lica zajednieki izvršavaju neko krivieno djelo, svi oni su izvršioci tog krivienog djela, a u
odnosu jedan prema drugom pojavljuju se kao saizvršioci. Saizvršilaštvo npr. postoji kad 2 lica
zajednieki izvrše kraGu, silovanje ili ubistvo;
Kad u ostvarenju krivienog djela pored izvršioca ili saizvršilaca ueestvuju i druga lica od kojih neka
podstifu izvršioca da izvrši krivieno djelo, a neka mu pomažu da izvrši to krivieno djelo, tada u
ostvarenju tog djela postoji i saueesništvo u obliku podstrekavanja ili poticanja i pomaganja. Prema
tome, u krivienom pravu postoje 3 oblika saueesništva i 3 vrste saueesnika. To su: izvršilac odnosno
saizvršilac, podstrekae i pomagae.
Saueesništvo u uţem i širem smislu
U krivienopravnoj teoriji se i saizvršilaštvo smatra kao oblik saueesništva, pored podstrekavanja i
pomaganja. S tim u vezi postoji saueesništvo u uţem i saueesništvo u širem smislu. Saueesništvo u
uţem smislu obuhvata podstrekavanje i pomaganje, a saueesništvo u širem smislu pored pomaganja i
podstrekavanja obuhvata i saizvršilaštvo.
Ovo razlikovanje je vaţno zbog odreGivanja pojma izvršilaštva odnosno saizvršilaštva, jer zakonodavac
u izvjesnom smislu ipak pravi razliku na planu kaţnjavanja kada je u pitanju izvršilaštvo odnosno
saizvršilaštvo i saueesništvo u uţem smislu. U najvedem broju slueajeva nije problem jasno odrediti
izvršioca odnosno saizvršioca i razgranieiti taj od drugih oblika saueesništva, posebno od pomaganja.
MeGutim, nisu iskljueene ni situacije kada je teško razgranieiti saizvršilaštvo i pomaganje. S obzirom
da jedna te ista radnja saueesnika u jednom slueaju moţe predstavljati saizvršilaštvo, a u drugom
pomaganje, precizno odreGivanje je vrlo vaţno jer je saizvršilaštvo najteţi a pomaganje najlakši oblik
saueesništva.
POJEDINI OBLICI SAUFESNIŠTVA
IZVRŠILAŠTVO I SAIZVRŠILAŠTVO Pojam izvršioca
U krivienopravnoj teoriji poznat je tzv.širi (ekstenzivni) i uţi (restriktivni) pojam izvršioca.
Prema teoriji ekvivalencije koja prihvata ekstenzivni pojam izvršioca, pod tim pojmom se prihvata
svako lice koje doprinese izvršenju krivienog djela, što znaei da je to svaka ona radnja koja predstavlja
uslov za nastupanje zabranjene posljedice. Pritom nije vaţno da li se ta radnja sastoji u neposrednom
prouzrokovanju posljedice ili se ona sastoji u radnji podstrekavanja ili pomaganja. Bitno je samo da ta
radnja predstavlja uslov posljedice. Tu se ne pravi razlika izmeGu uzroka i uslova posljedice, pa su
izvršioci, pored neposrednog izvršioca, i podstrekaei i pomagaei.
Ekstenzivno shvatanje izvršioca prema ovoj teoriji vodi zapravo negiranju saueesništva kao posebnog
instituta krivienog prava, jer ne prihvata pojmove podstrekaea i pomagaea kao pojmove odvojene od
izvršioca. Tu se zapravo radi o tzv. jedinstvenom pojmu izvršioca, pa ista kazna koja slijedi za
neposrednog izvršioca slijedi i za pomagaea i za podstrekaea. Na visinu kazne pojedinim saueesnicima
utiu samo okolnosti koje se odnose na svakog saueesnika, a koje su bitne za odmjeravanje kazne.
Takvo rješenje postoji u austrijskom KZ iz 1974.godine, koji ne sadrţi odredbe o saueesništvu.
Prema principalnoj ili pluralistiekoj teoriji takoGer se insistira na jednakom znaeaju svih radnji za
nastupanje posljedice, što znaei da se i radnje podstrekavanja i pomaganja jednako cijene kao i
105
radnja izvršenja, jer se smatraju radnjom izvršenja pa se uzima da postoji onoliko krivienih djela
koliko ima saueesnika, bez obzira što je ostvarena samo jedna posljedica. Upravo u navedenom je
razlika u odnosu na prethodnu teoriju, koja insistira na jedinstvenom pojmu izvršioca.
Prema diferencirajudim ili individualizirajudim teorijama uzroenosti prihvata se restriktivni pojam
izvršioca. Ove teorije iz kompleksa uslova izdvajaju radnju izvršenja koja je odreGena u zakonu i nju
oznaeavaju kao uzrok posljedice. Izvršiocem se smatra ono lice koje je izvršilo radnju zakonom
definiranu kao radnja izvršenja krivienog djela. Radnje svih ostalih ueesnika koje su doprinijele
nastupanju posljedice bile su samo uslovi za njeno nastupanje, te su oni saueesnici. Kazna propisana
za neko krivieno djelo neposredno je okrenuta ka izvršiocu, tj. onome ko svojom radnjom uzrokuje
zabranjenu posljedicu.
Pojam saizvršioca
U krivienopravnoj teoriji postoje objektivne, subjektivne i objektivno-subjektivne teorije o
saizvršilaštvu. Na osnovu tih teorija vrši se razgranieenje izmeGu saizvršilaštva, kao najteţeg i
pomaganja, kao najlakšeg oblika saueesništva. Od objektivnih teorija najznaeajnije su
formalnoobjektivna i materijalno-objektivna teorija.
Prema formalno – objektivnoj teoriji o saizvršilaštvu, saizvršiocem krivienog djela smatra se svako lice
koje je preduzelo radnju izvršenja, odnosno svako lice koje je makar djelimieno ueestvovalo u radnji
izvršenja. To znaei da se razlika izmeGu saizvršilaštva i saueesništva u uţem smislu nalazi iskljueivo na
objektivnom kriteriju. Radnje saueesnika u uţem smislu, neovisno od njihove veze sa radnjom
izvršenja, predstavljaju samo uslove za nastupanje posljedice.
Ova teorija ima svoje dobre strane, od kojih je najvaţnija ta što svojom preciznošdu jasno
razgranieava saizvršilaštvo od pomaganja i ne ostavlja nikakve dileme u sudskoj praksi u pogledu
razgranieenja tih oblika saueesništva.
Osnovni nedostatak formalno-objektivne teorije ogleda se u tome što je takvo shvatanje eesto
preuzsko, što znaei da izvan saizvršilaštva ostaju sve one radnje koje su objektivno gledano usko,
funkcionalno povezane sa radnjom izvršenja da sa tom radnjom praktieno eine jedinstvo. Radi se o
tome da u nekim situacijama izvršilac moţe da preduzme radnju izvršenja samo ukoliko tu radnju
prate i radnje drugih lica, pa je praktieno i krivieno djelo mogude izvršiti samo ako postoje te druge
radnje koje se sa radnjom izvršenja stapaju u jednu funkcionalnu cjelinu. U takvim slueajevima dolazi
do teškoda u razgranieenju saizvršilaštva i pomaganja, pa pristalice formalnoobjektivnih teorija kao
kriterij za njihovo razgranieenje navode istovremenost preduzetih radnji sa radnjom izvršenja. Drugi
navode da su one preduzete na istom mjestu itd. Kada se kao kriterij za to razgranieenje unese
prethodni dogovor saueesnika o zajedniekom ostvarenju nekog krivienog djela, tada se i ova
formalno-objektivna teorija upotpunjava jednim subjektivnim obiljeţjem i dobiva karakter mješovite
objektivno – subjektivne teorije. Materijalno – objektivna teorija o saizvršilaštvu zasniva se na
finalnom ili ciljnom shvatanju radnje prema kojem radnja predstavlja voljno ostvarivanje
postavljenog cilja. Ova teorija se naziva i finalno - objektivna teorija, i teorija o modi (vlasti) nad
djelom. Osnovna razlika u odnosu na formalno-objektivnu teoriju je u tome što materijalno-
objektivna teorija ne insistira strogo na formalnom kriteriju preduzete radnje izvršenja za
razgranieenje saizvršilaštva od pomaganja, ved pokušava da pronaGe materijalni kriterij za
razgranieenje tih oblika saueesništva.Taj materijalni kriterij ogleda se u kvalitetu saueesniekog ueešda
u djelu, što znaei da se ueešde saizvršioca u krivienom djelu ogleda u tome što on, postupajudi sa
umišljajem u odnosu na krivieno djelo i djelujudi zajedno sa drugim licima, preduzima takve radnje od
kojih zavisi da li de uopde dodi do izvršenja djela, na koji naein de ono biti realizirano i u kojoj mjeri de
biti ostvareno. To praktieno znaei da tokom cijelog vremena ostvarenja krivienog djela takav
saizvršilac ima i volju i mogudnost da odlueujude utiee na cijeli tok zbivanja. To znaei da je saizvršilac
ono lice koje
106
svojim radnjama u toku ostvarenja djela zadrţava mod da odlueujude utiee na ostvarenje djela u
smislu da nastupi umišljajem obuhvadena posljedica, da se ona izmijeni ili da uopde ne nastupi.
Materijalno-objektivna teorija je znatno zastupljenija i prihvatljivija od formalno-objektivne teorije,
kako u nauci tako i u uporednom zakonodavstvu.
Subjektivne teorije o saizvršilaštvu insistiraju na subjektivnoj komponenti za razgranieenje
saizvršilaštva od pomaganja i podstrekavanja, jer ove teorije ne prihvataju stav objektivnih teorija da
se to razgranieenje moţe izvršiti na objektivnom planu. Ove subjektivne koncepcije prihvataju i
ekstenzivno shvatanje saizvršioca, jer odvajaju pomagaee i podstrekaee od izvršioca po objektivnom
kriteriju. Najpoznatije subjektivne teorije su ekstremna subjektivna teorija i limitirana (ogranieena)
subjektivna teorija. Prema ekstremnoj subjektivnoj teoriji, saizvršilaštvo se procjenjuje prema tome
da li je onaj ko je ueestovao u djelu ueinjeno djelo htio kao svoje (animus auctoris) ili kao tuGe
(animus socii). Pritom je potpuno bez znaeaja radnja kojom je to lice ueestvovalo u djelu. Izvršilac ili
saizvršilac je svako lice oje je prouzrokovalo posljedicu preduzimanjem bilo koje radnje, ako je tu
posljedicu htio kao svoju. To naei da za saizvršilaštvo nije nuţna radnja izvršenja, ved to moţe biti
pomagaeka ili podstrekaeka radnja. Ekstremnost ovog shvatanja ogleda se u tome što se za
postojanje saizvršilaštva eak ne traţi ni fizieko djelovanje takvog lica, ved je dovoljno i njegovo
psihieko djelovanje, ali uz nuţni uslov da ti postupci nose oznaku izvršilaeke volje (animus auctoris).
Prema ogranifenoj (limitiranoj) teoriji saizvršilaštva, nije bitan samo ueinioeev unutrašnji stav prema
djelu, ved se taj stav mora dovoljno i jasno ispoljiti u vanjskom svijetu kroz preduzimanje takve radnje
iz koje se moţe zakljueiti o njegovom unutrašnjem odnosu prema djelu.
OdreGivanje saizvršilaštva
Prema odredbi el.23 KZ FBiH, saizvršilaštvo postoji ako više lica, ufešdem u radnji izvršenja ili na drugi
nafin, zajednifki ufine krivifno djelo. Iz navedene odredbe vidljivo je da naš zakonodavac prihvata
jednu mješovitu objektivno-subjektivnu teoriju saizvršilaštva, jer pored ueešda u radnji izvršenja,
odredba dozvoljava da to bude i neka druga radnja koja nije radnja izvršenja. Da bi se došlo do nekog
mjerila u smslu odreGivanja saizvršilaeke radnje koja nije istovremeno i radnja izvršenja, moraju se
ispuniti neki objektivni i subjektivni uslovi.
Što se tiee subjektivnih uslova, za postojanje saizvršilaštva traţi se da je takvo lice koje ueestvuje u
djelu sjvesno djelovanja ostalih ueesnika, u smislu da je svjesno da se njegova radnja uklapa u radnju
drugih lica i da sa tom radnjom predstavlja jednu cjelinu. Ta subjektivna veza izmeGu saueesnika
najeešde se ispoljava u njihovom meGusobnom dogovoru ili sporazumu o zajedniekom djelovanju. Taj
dogovor redovno slijedi prije preduzimanja radnje, ali se uzima da saizvršilaštvo postoji i u slueaju
kada taj dogovor uslijedi poslije otpoeinjanja radnje, odnosno u toku radnje koju je preduzelo drugo
lice. Za postojanje saizvršilaštva traţi se da je to lice bilo svjesno izvršioca i drugih saizvršilaca. Pritom
se ne traţi da i oni koji su otpoeeli radnje prije (sukcesivno saizvršilaštvo) budu svjesni njegovog
djelovanja. Ako ne postoji ta subjektivna veza, onda se ne moţe govoriti o saizvršilaštvu, jer
nepostojanje svijesni o saizvršilaštvu iskljueuje saizvršilaštvo.
Objektivna komponenta saizvršilaštva je radnja. To znaei da bez odreGene djelatnosti saizvršilaštvo
ne moţe postojati. Ono se najjasnije izraţava kroz radnju izvršenja, ali to nije nuţan uslov. Kad je u
pitanju druga radnja, onda se postavlja pitanje koja i kakva ta radnja mora da bude da bi ona mogla
biti smatrana saizvršilaštvom. Naroeit problem u razgranieenju saizvršilaštva i pomaganja
predstavljaju te druge radnje, s obzirom da jedna te ista radnja u jednom slueaju moţe da bude uzeta
kao saizvršilaštvo, a u drugom slueaju kao pomaganje. Tako npr. radnja euvanja straţe na parkiralištu
dok drugo lice provaljuje u parkirane automobile u jednom slueaju moţe se uzeti kao radnja
saizvršilaštva, a u drugom slueaju kao radnja pomaganja. U odgovoru na to
107
pitanje shvatanja se razlikuju u zavisnosti od toga da li se u takvim slueajevima vedi znaeaj pridaje
subjektivnom momentu u smislu da se utvrdi volja (postojanje cum animo auctoris ili cum animo
socii) ili de se teţište staviti na eisti objektivni momenat u smislu da se preteţan znaeaj da karakteru i
kvalitetu radnje i njenim modalitetima.
Prilikom utvrGivanja saizvršilaštva treba prihvatiti i objektivni i subjektivni kriterij, što znaei da ih
treba posmatrati u njihovoj uzajamnoj povezanosti. Kod subjektivnog elementa koji se ispoljava u
odnosu ueinioca prema djelu, razlika postoji u zavisnosti od toga da li se radi o saizvršilaštvu ueešdem
u radnji izvršenja ili je u pitanju preduzimanje neke druge radnje.
Ako je u pitanju ueešde u radnji izvršenja, subjektivni element se izraţava u svijesti o zajedniekom
djelovanju sa ostalim saueesnicima, a kriviena odgovornost se utvrGuje zavisno od oblika krivnje sa
kojim je ueinilac postupao u djelu.
Kada je u pitanju ueešde u drugoj radnji, subjektivni momenat više dolazi do izraţaja s obzirom da se
samo na osnovu objektivnog momenta ne moţe precizno razgranieiti saizvršilaeka od pomagaeke
radnje. U takvom slueaju je vaţno utvrditi kakav je unutrašnji stav ueinioca prema djelu u smislu da li
on u tom djelu postupa kao u svom djelu, ili je u pitanju samo volja da se drugom pomogne u
njegovom krivienom djelu. Iako u takvim slueajevima subjektivni momenat dobiva odreGeno
znaeenje, ipak je teţište zakonske formulacije i sudske prakse na objektivnom kriteriju, što znaei da je
najvaţnija radnja izvršenja, a neka druga radnja mora biti usko, funkcionalno povezana sa radnjom
izvršenja. U tom drugom slueaju znaeaj subjektivnog momenta ogleda se u tome što on ima
dopunjujudu ulogu u utvrGivanju saueesništva. U svakom slueaju, neovisno od subjektivnog stava
ueinioca prema djelu, bez njegovog objektivnog ueešda u djelu saizvršilaštvo ne moţe postojati.
Iako u odredbi el.26 st.1 zakonodavac krivienu odgovornost saizvršioca vezuje i za umišljaj i za nehat,
uglavnom se uzima da je umišljaj ueinioca jedini oblik krivnje koji dolazi u obzir kada se ne radi o
ueešdu u radnji izvršenja.
Za postojanje saizvršilaštva ponekad je vaţan prethodni dogovor za izvršenje krivienog djela. Taj
dogovor je bitan samo u onim slueajevima kada se radi o radnji koja nije radnja izvršenja. On
podrazumijeva podjelu uloga, podjelu rada i sl, s tim da svaka od tih radnji mora biti usko povezana
sa radnjom izvršenja. Tako npr. podjela uloga postoji kada osoba A, prethodno se dogovorivši sa
osobom B o izvršenju kraGe, sveţe psa u dvorištu, ostavi otkljueana vrata, iskljuei alarmni sistem
nakon eega poGe na spavanje, da bi osoba B u nodnim satima izvršila tu tešku kraGu.
U pogledu istovremenosti, uzima se da “druga radnja” mora biti usko povezana sa radnjom izvršenja.
MeGutim, ne mora se u svakom slueaju raditi o potpunoj istovremenosti jer de u nekim slueajevima
druga radnja morati prethoditi radnji izvršenja, da bi radnja izvršenja uopde mogla biti ostvarena.
Prema tome, uslov istovremenosti nije nuţan kod svih krivienih djela.
Kad su u pitanju vlastita kriviena djela (delicta propria), koja po Zakonu mogu izvršiti samo lica sa
odreGenim svojstvom, i saizvršilac u tim djelima moţe biti smo ono lice koje ima to svojstvo, npr.
vojno lice, odgovorno lice, sluţbeno lice itd. Tako npr. kod krivienog djela nesavjesnog lijeeenja,
saizvršilac (kao i izvršilac) moţe biti samo ljekar.
Kako je kod nekih krivienih djela kao posebno subjektivno obiljeţje djela odreGena namjera ili
odreGena pobuda, onda i saizvršilac tih krivienih djela moţe da bude samo ono lice koje je postupalo
sa tom namjerom i iz odreGene pobude. Tako npr. kod kraGe i drugih krivienih djela protiv imovine
postoji namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi, što znaei da saizvršilac u tom djelu moţe
da bude samo ono lice kod kojeg postoji ta namjera. Isto tako, zakonodavac kod nekih djela – npr.
kod teškog ubistva (el.171 st.2, taeka 4 i 5) - kao posebno subjektivno obiljeţje postavlja pobudu
(rasna, nacionalna ili vjerska pobuda, koristoljublje, vršenje drugog krivienog
108
djela, bezobzirna osveta ili druge niske pobude. Saizvršilac tih djela moţe biti samo ono lice kod kojeg
postoji naznaeena pobuda.
Saizvršilaštvo nije mogude kod svih krivienih djela, kao npr. kod tzv.vlastoruenih krivienih djela kod
kojih je bide djela zakonom odreGeno kao takvo i eija je priroda takva da ih moţe izvršiti izvršilac
iskljueivo vlastitim djelovanjem. Tako npr. nije mogude saizvršilaštvo kod uvrede (el.214),
rodoskrvnjenja (el.239), davanja laţnog iskaza (el.328).
Saizvršilaštvo moţe postojati i kod komisivnih i kod omisivnih delikata. Kad su u pitanju omisivni
delikti, saizvršilaštvo de postojati u slueaju kad 2 ili više lica sporazumno ne izvrše radnju koju su po
nekom osnovu bili duţni izvršiti. Tako npr. prema odredbi el.181, roditelji su saizvršioci krivienog djela
napuštanja nemodnog lica ako zajednieki i sporazumno ostave svoje dijete bez pomodi u stanju ili
prilikama opasnim po ţivot.
Nuţno i prividno saizvršilaštvo
Iako je saizvršilaštvo redovno fakultativno, što znaei da se djelo moţe izvršiti kako ueešdem jednog
lica u njegovom ostvarenju tako i ueešdem saizvršilaca, u nekim slueajevima izvršenje krivienog djela
nije mogude ako u njegovom izvršenju ne ueestvuje više lica. Tada postoji tzv. nuţno saizvršilaštvo.
Nuţno saizvršilaštvo postoji u 3 oblika: 1. delikti susretanja; 2. konvergentni delikti; 3. divergentni
delikti.
Delikti susretanja postoje u slueaju kada saizvršioci preduzimaju radnje koje su okrenute jedna
nasuprot drugoj, kao npr. kod krivienog djela rodoskrvnjenja (el.239).
Konvergentna kriviena djela ili kriviena djela sticaja postoje u slueaju kada saizvršioci izvršavaju radnje
koje su okrenute ka istom cilju, npr. kod oruţane pobune (el.145), ili kod pobune lica lišenih slobode
(el.331).
Divergentna kriviena djela su ona kriviena djela kod kojih su interesi ueesnika u koliziji (sukobu), kao
npr. kod krivienog djela ueestvovanja u tuei (el.179 KZ).
Nije nuţno saizvršilaštvo slueaj djela u eijem izvršenju nuţno sudjeluju 2 lica, ali u kojem zakonodavac
predviGa kaţnjavanje samo jednog od tih lica. Takav primjer je krivieno djelo vanbraene zajednice sa
maloljetnim licem (el.233), gdje je ueinilac punoljetna osoba koja ţivi u vanbraenoj zajednici sa
maloljetnom osobom koja je navršila 14 godina.
Nije saizvršilaštvo ni situacija tzv. prividnog ili sporednog izvršioca. Takav slueaj postoji kada više lica
zajedniekim djelovanjem dovedu do nastupanja zabranjene posljedice s tim da kod njih ne postoji ni
svijest ni volja za zajedniekim djelovanjem. To bi bilo u slueaju krivienog djela ugroţavanja javnog
saobradaja (el.315), kada bi do stradanja tredeg lica došlo krivicom dvojice ueesnika u drumskom
saobradaju koji se nisu pridrţavali saobradajnih propisa. U takvom slueaju svaki od tih ueesnika u
saobradaju smatra se samostalnim izvršiocem tog krivienog djela.
Dobrovoljno spreeavanje djela
Prema odredbi el.26 st.2, saizvršilac jednako kao i pomagae i podstrekae koji dobrovoljno sprijeei
izvršenje krivienog djela, oslobodit de se od kazne. Ovo je institut dobrovoljnog spreeavanja djela, koji
je i po svom karakteru i po krivienopravnom dejstvu sliean dobrovoljnom odustanku od pripremnih
radnji ili od pokušaja. Prema KZ FBiH, dobrovoljno spreeavanje djela od strane saizvršioca predstavlja
opdi obligatorni zakonski osnov za oslobođenje od kazne.
109
Kao i kod dobrovoljnog odustanka, suština ovog instituta ogleda se u dobrovoljnosti, što znaei da ona
stoji uvijek u slueaju ako se sprijeeilo izvršenje djela u situaciji kada se to djelo objektivno moglo
dovršiti. Pritom etieka vrijednost motiva dobrovoljnog spreeavanja djela nije od znaeaja.
Posredno izvršilaštvo
Suština problema posrednog izvršilaštva se svodi na pitanje da li se lice koje se posluţilo drugim licem
za ostvarenje bida nekog krivienog djela moţe smatrati posrednim izvršiocem, ili se izvršiocem smatra
samo ono lice koje je preduzelo radnju izvršenja. Poseban problem kod posrednog izvršilaštva javlja
se onda kada neko lice koristi neuraeunljivo lice ili krivieno neodgovorno maloljetno lice (ispod 14
godina) za ostvarenje nekog krivienog djela.
Pojam posrednog izvršilaštva ima znaeaj i u našem pravu. To je slueaj kod krivienih djela eije je
posebno obiljeţje postojanje odreGene namjere ili pobude, kao i kod onih krivienih djela koja mogu
biti izvršena samo od lica sa odreGenim svojstvom tj. kod vlastitih krivienih djela (delicta propria). U
takvim slueajevima jedno lice se koristi drugim licem kao oruGem ili sredstvom za izvršenje krivienog
djela. Ovo drugo lice ne moţe biti izvršilac tih krivienih djela jer mu nedostaje jedno bitno obiljeţje
kao što je posebna namjera ili posebno svojstvo. Tako npr. osoba A moţe se posluţiti osobom B u
izvršenju kraGe, pri eemu kod osobe A postoji namjera da prisvajanjem pribavi protivpravnu
imovinsku korist, a kod osobe B koja tuGu pokretnu stvar neposredno oduzima, te namjere nema. U
takvom slueaju osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac krivienog djela kraGe (el.273), a osoba B
moţe biti ueinilac samo krivienog djela oduzimanja tuGe pokretne stvari (el.279).
Kad je u pitanju korištenje drugog lica kao doloznog sredstva za izvršenje nekog krivienog djela, mogu
se pojaviti situacije kada korišteno lice uopde nije izvršilac krivienog djela i situacije kada ono jeste
izvršilac krivienog djela, ali ne onog za koje je dolozno korišteno, ved nekog drugog krivienog djela.
Primjer za prvi slueaj je krivieno djelo iznošenja lienih ili obiteljskih prilika iz el.215 KZ (“ko iznosi ili
prenosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe u namjeri da naškodi njenom ugledu…”).
Ako osoba A koristi osobu B u namjeri da pronošenjem neeega iz lienog ili porodienog ţivota nanese
štetu osobi C, osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac tog krivienog djela. Korištena osoba B, koja
nema tu namjeru nanošenja štete, uopde nede biti izvršilac tog krivienog djela jer za njegovu krivnju
mora biti ispunjen i uslov pomenute namjere.
Primjer za drugu situaciju, kada se korišteno lice pojavljuje kao neposredni izvršilac krivienog djela, je
teško ubistvo iz el.171 st.2 tae.4 KZ FBiH, gdje osoba A koristi osobu B da izvrši krivieno djelo teškog
ubistva iz rasnih, nacionalnih ili vjerskih pobuda. Ukoliko osoba B izvrši ubistvo osobe C, ali s tim da
kod njega ne postoje ove posebne kvalifikatorne pobude, tada se osoba A moţe uzeti kao posredni
izvršilac teškog ubistva (el.171 st.2, tae.4), dok osoba B moţe samo biti neposredni izvršilac krivienog
djela obienog ubistva (el.171 st.1)
PODSTREKAVANJE Pojam podstrekavanja
Podstrekavanje ili poticanje kao oblik saueesništva znaei preduzimanje takve radnje kojom se sa
umišljajem kod drugog lica izaziva ili uevršduje odluka da to lice preduzme takvu radnju kojom de
ostvariti obiljeţja bida nekog krivienog djela.
Da bi postojalo podstrekavanje, kod podstrekavanog lica ne smije postojati evrsta odluka o izvršenju
krivienog djela. Ako takva evrsta odluka postoji, podstrekavanje moţe imati znaeaj psihiekog
pomaganja.
110
Odluka o izvršenju krivienog djela kod izvršioca moţe postojati, a podstrekavanje u takvom slueaju
postojade ako ta odluka nije dovoljno evrsta, ved je kolebljiva. Podstrekavanje de postojati i onda
kada je sam podstrekavani izrazio ili ţelju ili spremnost da izvrši neko krivieno djelo, ali još nije
uevrstio svoju odluku.
Podstrekavanje se moţe vršiti od strane jednog lica ili od strane više lica. Ako više lica svjesno i voljno
utieu na donošenje ili uevršdenje odluke kod podstrekavanog, tada se oni smatraju sapodstrekaeima.
Ako kod takvih lica koja podstrekavaju nema svijesti i volje da zajednieki kod podstrekavanog stvore
odluku na izvršenje krivienog djela, tada oni nisu sapodstrekaei ved samostalni podstrekaei i svaki de
odgovarati za svoje radnje podstrekavanja, jer je tu sapodstrekavanje prividno.
Podstrekavanje moţe biti neposredno i posredno. Neposredno podstrekavanje postoji u slueaju kada
podstrekae neposrednim djelovanjem na izvršioca navodi istog da taj izvrši krivieno djelo. To je
najeešdi oblik podstrekavanja. Posredno podstrekavanje postoji u slueaju kada podstrekae posredno,
preko drugog lica utiee na svijest i volju izvršioca, tj.tredeg lica. Iako je posredno podstrekavanje
donekle sporno, u teoriji ipak preovladava shvatanje da je i to podstrekavanje jer i u takvom slueaju
postoji uzroena veza izmeGu radnje posrednog podstrekaea i izvršioca.
Radnja podstrekavanja
Radnja podstrekavanja je svaka umišljajna radnja kojom se utiee na svijest i volju izvršioca da on
donese ili uevrsti odluku o izvršenju krivienog djela.
Sredstva podstrekavanja, koje KZ FBiH ne navodi izrieito (el.24), u krivienopravnoj teoriji i sudskoj
praksi najeešde su: - davanje ili obedanje poklona ili neke druge imovinske koristi; - nagovaranje; -
prikazivanje koristi od izvršenog krivienog djela; - upudivanje prijetnje; - zloupotreba nekog odnosa
zavisnosti ili nadreGenosti; - dovoGenje u zabludu itd.
Naeini podstrekavanja najeešde su usmenim putem, pisanim izjavama, a mogude je i konkludentnim
einima.
Podstrekavanje kao oblik saueesništva postoji samo ako je izvršeno einjenje jer se smatra da se
pasivnim drţanjem nekog lica ne moţe niti izazvati niti uevrstiti odluka da se izvrši neko krivieno djelo.
Odnos izmeGu podstrekaea i podstreknutog
Da bi postojalo podstrekavanje, mora postojati odreGeni odnos ili odreGena veza izmeGu podstrekaea
i izvršioca, koja omogudava da radnja podstrekavanja prouzrokuje odluku o izvršenju krivienog djela.
Pored radnje podstrekavanja, na donošenje odluke mogu uticati i drugi faktori kao npr. slabo
imovinsko stanje ueinioca, dugovi koje ovaj nije u stanju da vrati i sl. U kompleksu više uslova mora se
pojaviti i podstrekaeka radnja koja definitivno zaokruţuje (izaziva ili uevršduje) odluku na izvršenje
djela.
Podstrekavanje moţe biti upravljeno samo na jedno lice kao izvršioca ili na više lica koja pripadaju
jednom odreGenom krugu. I kad je u pitanju krug lica, podstrekavani mora po nekom osnovu da
pripada tom krugu. Neposredni izvršilac ne mora biti individualno odreGeno lice. On eak ne mora biti
ni poznat podstrekaeu, ali mu u svakom slueaju mora biti poznat krug lica iz
111
kojeg de se regrutirati neposredni izvršilac. Taj krug moţe da bude neki zbor ljudi, ljudi iz jedne
ueionice, iz jedne vojne jedinice, neke organizacije itd.
Kad je podstrekavanje usmjereno na neodređeni krug lica, ono je kaţnjivo samo ako je predviGeno
kao posebno krivieno djelo.
Krug lica iz kojih de proizidi izvršilac, redovno je u pitanju neka prostorna povezanost, ali to nije nuţan
uslov za postojanje podstrekavanja. Podstrekavanje de postojati i u slueaju kad se radi o licima koja
pripadaju odreGenoj politiekoj stranci, nekoj religijskoj sekti, udruţenju i sl. Pitanje odreGenosti kruga
je faktieko pitanje i ono se rješava u svakom konkretnom slueaju.
Odnos podstrekavanja i krivienog djela
Podstrekavanje moţe postojati samo onda ako se ono odnosi na odreGeno krivieno djelo. Nema
generalnog podstrekavanja na vršenje krivienog djela uopde ili na vršenje neke kategorije krivienih
djela. Tako npr. nema podstrekavanja na kraGu, ako podstrekae podstrekava izvršioca da uopšte vrši
kriviena djela kraGe.
Podstrekavanje je oblik saueesništva i ono se razlikuje od propagande. Propaganda podrazumijeva
poduzimanje takvih radnji u smislu da se proširi odreGena ideja da je prihvati što vedi broj ljudi.
Propagandu redovno prati agitacija ili pozivanje za preduzimanje odreGenih djelatnosti da bi se
ostvarila propagirana ideja. Ukoliko propaganda obuhvata odreGenu ideju u smislu da se njenom
realizacijom vrše kriviena djela, tada je to kaţnjvo samo onda ako je to zakonom izrieito propisano.
MeGutim, ukoliko se pritom poziva na izvršenje jednog odreGenog krivienog djela ili više taeno
konkretiziranih krivienih djela, tada to više nije propaganda ved podstrekavanje.
Umišljaj podstrekaea
Prema odredbi el.24 st.1, podstrekaf je krivifno odgovoran samo za umišljajno podstrekavanje na
izvršenje krivifnog djela. To podrazumijeva i direktni i eventualni umišljaj. Iskljueuje se odgovornost
za nehat, mada teorijski moţe postojati i nehatno podstrekavanje.
Kako je radnja podstrekavanja svaka ona radnja podstrekaea kojom se kod drugog lica sa umišljajem
izaziva ili uevršduje odluka na izvršenje krivienog djela, to znaei da umišljajem podstrekaea moraju biti
obuhvadene njegove radnje kao podstrekaea, kao i radnje drugog lica kojima se izvršava odreGeno
krivieno djelo. Zbog toga se moţe redi da je umišljaj podstrekaea dvostruk. Za umišljaj podstrekaea se
traţi: 1. Svijest i htijenje odnosno pristajanje na podstrekavanje; 2. Svijest i htijenje odnosno
pristajanje da podstrekavani izvrši konkretno krivieno djelo, što je redovno i cilj njegove podstrekaeke
djelatnosti.
Kod podstrekaea mora postojati svijest o svim stvarnim obiljeţjima bida krivienog djela na koje
podstrekava. Kako stvarna obiljeţja bida krivienog djela mogu predstavljati odreGeni lieni odnos, liena
svojstva ili liene okolnosti, to se i za umišljaj podstrekaea zahtijeva svijest o tim posebnim lienim
momentima na strani podstrekavanog, i to samo izuzetno u slueajevima kada ti lieni momenti
predstavljaju osnovno obiljeţje bida krivienog djela. Tako npr. nede postojati podstrekavanje na
krivieno djelo rodoskrvnjenja u slueaju da lice koje je podstrekavalo na obljubu nije bilo svjesno
srodniekog odnosa izmeGu izvršilaca obljube.
Isto tako, kod krivienih djela eije je jedno od osnovnih obiljeţja protivpravnost, za postojanje umišljaja
kod podstrekaea mora postojati svijest i o tom osnovnom obiljeţju krivienog djela.
Postoji razlika u intelektualnom elementu izmeGu podstrekaea i izvršioca kada je u pitanju svijest o
konkretnom obliku stvarnih obiljeţja nekog krivienog djela. Podstrekavano lice kao neposredni
izvršilac svjestan je krivienog djela i njegovih obiljeţja u detaljima, tj. u najkonkretnijem obliku,
112
dok je svijest podstrekaea u tom slueaju mnogo manja. Izvršilac neposredno preduzima radnju i u
toku izvršenja samog djela utiee na njegov tok, teţinu posljedice, njeno nastupanje uopde itd, dok
podstrekae ima predstavu o osnovnim obiljeţjima djela na koje podstrekava. Tako npr.
podstrekavanje na izvršenje odreGenog ubistva podrazumijeva da je podstrekae svjestan da de
izvršilac poduzeti radnju kojom de drugo lice lišiti ţivota i to je za njegov umišljaj sasvim dovoljno.
Izvršilac ima svijest o svim modalitetima radnje izvršenja tog konkretnog ubistva u svim njegovim
pojedinostima, kao što su npr. vrijeme i mjesto izvršenja, naein ili sredstvo kojim de se izvršiti itd.
Kod nekih krivienih djela zakonodavac postavlja kao obiljeţje djela neke subjektivne momente kao što
su npr. odreGena namjera ili odreGena pobuda. U takvim sueajevima ta posebna subjektivna obiljeţja
ne moraju postojati kod podstrekaea, ved je dovoljno da ti subjektivni momenti postoje kod izvršioca,
da da je pritom podstrekae znao za te momente ili da je pretpostavio da ti momenti postoje, pa se
saglasio sa takvim momentima. Ukoliko meGutim neki posebni subjektivni momenat postoji na strani
podstrekaea, a ne i na strani izvršioca, tada se moţe uzeti da je u pitanju posredno izvršilaštvo, a sam
izvršilac tada se koristi kao dolozno oruGe ili sredstvo za izvršenje nekog krivienog djela. Kao primjer
za izloţene situacije i u jednom i u drugom slueaju moţe se navesti krivieno djelo iznošenja osobnih ili
obiteljskih prilika iz el.215 KZ (“Ko iznosi ili pronosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe
u namjeri da naškodi njenom ugledu…”). U prvom slueaju za umišljaj podstrekaea traţi se znanje da
kod izvršioca postoji pomenuta namjera ili barem da kod njega postoji prepostavka o postojanju
takve namjere s kojom se on saglasio. U drugom slueaju potrebno je da kod samog podstrekaea
postoji namjera da se naškodi ugledu neke osobe koristedi se drugim licem za ostvarenje ovog daljeg
cilja.
Podstrekavanje i sticaj
U istom krivienom djelu ne moţe postojati sticaj podstrekavanja i nekog drugog oblika saueesništva.
To je zbog toga što se u takvim slueajevima primjenjuje princip konzumpcije, što znaei da lakši oblik
saueesništva biva obuhvaden ili konzumiran teţim oblikom saueesništva. Tako npr. ne moţe postojati
u istom krivienom djelu podstrekavanje i saizvršilaštvo ili podstrekavanje i pomaganje. U prvom
slueaju podstrekavanje bi bilo konzumirano saizvršilaštvom, a u drugom slueaju postojalo bi samo
podstrekavanje koje bi konzumiralo i pomaganje.
Mogudi su idealni i realni sticaj podstrekavanja. Idealni sticaj podstrekavanja postoji u slueaju kad
podstrekae jednom radnjom podstakne na izvršenje više krivienih djela. Pritom je nebitno da li je
izvršilac ta djela izvršio u idealnom ili realnom sticaju. Isto tako je nebitno da li su ta djela izvršena od
strane jednog ili više izvršilaca. Suština idealnog sticaja podstrekavanja ogleda se u postojanju jedne
podstrekaeke radnje.
Realni sticaj podstrekavanja postoji u slueaju kada podstrekae sa više radnji podstrekavanja
podstakne na izvršenje više krivienih djela. Pritom nije bitno da li su ta djela izvršena u realnom ili
idealnom sticaju. Ne postoji realni sticaj podstrekavanja u slueaju kada se sa više radnji podstrekava
na izvršenje jednog krivienog djela.
Neuspjelo podstrekavanje
Naš zakonodavac u pogledu pravne prirode saueesništva u naeelu prihvata tzv.ogranieenu ili
limitiranu teoriju akcesornosti saueesništva, što znaei da krivienu odgovornost saueesnika u uţem
smislu vezuje za radnju izvršioca shvadenu u objektivnom smislu. MeGutim, u odredbi el.24 predviGen
je jedini opdi izuzetak od usvojene teorije limitirane akcesornosti. Taj izuzetak odnosi se na
samostalnu odgovornost i kaţnjivost podstrekaea u slueaju neuspjelog podstrekavanja. Prema toj
zakonskoj odredbi, ko drugog s umišljajem podstrekava na izvršenje krivienog djela za koje se po
zakonu moţe izredi 5 godina zatvora ili teţa kazna, a djelo ne bude ni pokušano, podstrekae se
113
tada kaţnjava kao za pokušaj krivienog djela u granicama propisane kazne, a moţe se i blaţe kazniti.
Za kaţnjivost prema navedenoj zakonskoj odredbi, potrebno je da se ispune 3 uslova: 1. Da postoji
radnja podstrekavanja – da je došlo do uticaja na svijest i volju izvršioca; 2. Da je u pitanju
podstrekavanje za relativno teţe krivieno djelo, to je zakonodavac limitirao zaprijedenom kaznom od
5 godina zatvora ili teţom kaznom; 3. Djelo ne smije biti ni pokušano.
Neuspjelo podstrekavanje u gore navedenom smislu moţe postojati i u onom slueaju kad je kod
podstreknutog postojala odluka o izvršenju krivienog djela. Ukoliko je, meGutim, u pitanju izvršilac
kod kojeg nije postojala odluka ili ona još nije bila dovoljno uevršdena, tada se neuspjelo
podstrekavanje moţe realizirati u svoja 2 osnovna vida, obzirom na posljedice koje postoje kod
uspjelog podstrekavanja.
U prvom slueaju neuspjelo podstrekavanje postoji onda kada podstrekae nije uspio da svojom
radnjom izazove ili uevrsti odluku n aizvršenje krivienog djela. U takvom slueaju mora postojati
podstrekaeka radnja u pravom smislu rijeei u smislu umišljajnog uticaja na svijest i volju izvršioca. Ako
je preduzeta radnja koja ima sva obiljeţja podstrekaeke radnje i pritom na strani podstrekaea postoji
umišljaj, ali pritom nije došlo do uspostavljanja veze izmeGu podstrekaea i podstrekavanog, u takvom
slueaju se ne radi o neuspjelom podstrekavanju jer nije došlo do faktiekog uticaja na volju i svijest
izvršioca.
Drugi oblik neuspjelog podstrekavanja postoji u slueaju kada je podstrekae svojom radnjom kod
podstrekavanog lica uspio u stvaranju odluke o izvršenju djela, ali do izvršenja krivienog djela nije
došlo iz bilo kojih razloga.
Prvi slueaj neuspjelog podstrekavanja se moţe u neku ruku smatrati nesvršenim pokušajem, a drugi
slueaj svršenim pokušajem podstrekavanja.
Nije mogude neuspjelo podstrekavanje na krivieno djelo kvalificirano teţom posljedicom. To je zbog
toga što niko sa izvjesnošdu ne moţe znati da li de pri konkretnom izvršenju krivienog djela nastupiti
ta teţa posljedica.
Kada su u pitanju djela kvalificirana naroeitom okolnošdu, neuspjelo podstrekavanje postoji onda ako
je podstrekae podstrekavao izvršioca da izvrši odreGeno djelo upravo koristedi tu naroeitu okolnost.
Tako npr. to podstrekavanje postoji u slueaju kada je osoba A podstrekavala osobu B da izvrši tešku
provalnu kraGu, a do izvršenja djela ne doGe ili eak ni do njegovog pokušaja. Isti je slueaj ako je
podstrekae poduzeo podstrekaeku radnju, a pritom je znao da se djelo na koje podstrekava moţe
izvršiti samo uz korištenje posebne okolnosti.
Kaţnjavanje podstrekaea
Prema odredbi el.24 st.1, podstrekae se kažnjava kao i ufinilac, što znaei da se kaţnjava u granicama
kazne koja je u Zakonu propisana za to krivieno djelo. Ako je podstreknuto lice izvršilo krivieno djelo,
podstrekae se kaţnjava kaznom koja je u Zakonu propisana za izvršioca djela. Ako je podstreknuti
izvršio pokušaj krivienog djela, podstrekae se kaţnjava u granicama kazne propisane za izvršioca
pokušaja krivienog djela. Iz tog slijedi jednaka kazna za podstrekaea i za neposrednog izvršioca djela.
MeGutim, to ne znaei da de podstrekae i saizvršilac u svakom slueaju biti kaţnjeni jednakim kaznama.
Kazna za izvršioca i kazna za podstrekaea mogu biti razlieite, što zavisi od svih okolnosti koje utieu na
odmjeravanje kazne prilikom svake individualizacije kazne.
Dobrovoljno spreeavanje djela
114
Prema odredbi el.26 st.2 KZ FBiH, podstrekaf koji dobrovoljno sprijefi izvršenje krivifnog djela de se
osloboditi od kazne. Obligatorni zakonski osnov za osloboGenje od kazne moţe dodi u obzir samo
onda ako je do spreeavanja izvršenja djela došlo usljed radnje ili djelatnosti podstrekaea. Na
spreeavanje izvršenja djela pored njegove radnje mogu uticati i druge okolnosti, ali je bitna njegova
radnja.
Ukoliko se podstrekae svojom radnjom trudio da sprijeei izvršenje djela, ali u tome nije uspio, tada
nede postojati dobrovoljno spreeavanje djela. On svojom radnjom mora izdejstvovati promjenu
odluke kod podstrekavanog lica o izvršenju krivienog djela. To znaei da posljedica mora biti
sprijeeena, bilo da je u pitanju djelatnost podstrekaea, bilo da je u pitanju djelatnost nekih tredih lica
koja je sam podstrekae angaţirao da bi sprijeeio nastupanje posljedice.
Prema istoj zakonskoj odredbi, podstrekae de se osloboditi od kazne i u slueaju ako dobrovoljno
sprijeei izvršenje krivienog djela za koje je izvršilac ved obavio kaţnjivu pripremnu radnju, neovisno od
toga da li je u pitanju pripremanje kao delikt sui generis ili su u pitanju prava delicta preparata.
Suštinu instituta dobrovoljnog spreeavanja djela eini dobrovoljnost podstrekaea da se promijeni
odluka o izvršenju krivienog djela, odnosno da se sprijeei njegovo izvršenje. Pritom nije bitna etieka
vrijednost podstrekaeevih motiva. Dobrovoljnost spreeavanja nede postojati ako djelo objektivno nije
izvršeno zbog nekih drugih okolnosti, neovisno od toga što je postojala radnja spreeavanja.
Podstrekavanje kao posebno krivieno djelo
U nekim zakonskim odredbama podstrekavanje je predviGeno kao posebno krivieno djelo. To je
zakonodavac ueinio na 2 naeina. U prvom slueaju podstrekavanje je predviGeno uopšte kao oblik
radnje izvršenja odreGenog krivienog djela, što znaei da je predvidio sve radnje podstrekavanja. U
drugom slueaju kao radnju izvršenja predvidio je samo neke radnje podstrekavanja.
Tako npr. u odredbi el.157 st.4 kod krivienog djela organiziranja grupe i poticanja na izvršenje
genocida i ratnih zloeina, zakonodavac je predvidio kaznu 1-10 godina za onog ko poziva ili podstiee
na izvršenje krivienih djela genocida i ratnih zloeina (el.153-156 KZ FBiH), a u odredbama elanova 153-
156 kao jednu alternativno odreGenu radnju izvršenja zakonodavac navodi nareGivanje.
U svim slueajevima kada je podstrekavanje predviGeno kao posebno krivieno djelo, sama radnja
podstrekavanja predstavlja radnju izvršenja tih krivienih djela. Takva kriviena djela mogu biti svršena
kriviena djela, a mogu i da ostanu u pokušaju. Svršeno krivieno djelo postoji ako je radnja izvršenja
dovršena, što znaei da je došlo do uticaja na svijest i volju podstrekavanog lica u smislu da je
podstrekavani izvršio ili pokušao izvršiti djelo na koje je podstrekavan. Pokušaj postoji ako je
preduzeta radnja podstrekavanja, ali iz bilo kojih razloga nije došlo do uticaja na svijest i volju
podstrekavanog lica.
Odredbe o podstrekavanju kao saueesništvu, sadrţane u el.24 KZ (podstrekavanje i neuspjelo
podstrekavanje) su po svojoj prirodi supsidijarnog karaktera. To znaei da do njihove primjene moţe
dodi damo onda kada zakon odreGeno podstrekavanje ne predviGa kao posebno krivieno djelo.
POMAGANJE Pojam pomaganja
115
Pomaganje predstavlja preduzimanje takve radnje kojom se s umišljajem doprinosi izvršenju one
protivpravne radnje drugog lica kojom to lice ostvaruje obiljeţja bida nekog krivienog djela.
Pomaganje moţe biti neposredno i posredno. Neposredno pomaganje postoji u slueaju kad se pomod
pruţa neposredno izvršiocu. Posredno pomaganje postoji u slueaju kad pomagae preko nekog tredeg
lica pruţa pomod izvršiocu djela. Posredni pomagae je dakle ono lice koje pruţa pomod neposrednom
pomagaeu, ali to je i ono lice koje potiee neposrednog pomagaea na pruţanje pomodi. Posredni
pomagae je i ono lice koje pruţa pomod neposrednom podstrekaeu.
Radnja pomaganja moţe uslijediti samo prije ili istovremeno sa radnjom izvršenja, jer samo u tim
slueajevima takve radnje doprinose, odnosno sauzrokuju nastupanje zabranjene posljedice.
Pomaganje ne moţe postojati nakon što je krivieno djelo izvršeno.
Kod izvršioca krivienog djela prije pruţanja radnje pomaganja mora postojati odluka na izvršenje
djela. Ne moţe postojati pomaganje prije stvorene odluke kod izvršioca da izvrši odreGeno krivieno
djelo. U suprotnom, moţe se raditi o podstrekavanju. Npr. davanje savjeta i uputstava kako da se
izvrši krivieno djelo, ako je ueinjeno prije stvorene odluke o izvršenju djela, predstavljade
podstrekavanje, a ako je ueinjena nakon te odluke onda je to radnja pomaganja.
Isto tako, jedna te ista radnja moţe predstavljati u jednom slueaju saizvršilaštvo, a u drugom slueaju
pomaganje. To mogu biti samo one radnje koje nisu radnje izvršenja. Razgranieenje izmeGu
saizvršilaštva i pomaganja predstavlja faktieko pitanje koje se u sudskoj praksi rješava u zavisnosti od
okolnosti svakog konkretnog slueaja.
Pomaganje se uglavnom vrši od strane pojedinca, ali se ono moţe vršiti i od strane više lica ukoliko su
ta lica svjesna svojih radnji kao pomagaekih u ostvarenju jednog konkretnog krivienog djela. Tada se
oni smatraju sapomagaeima. Ako više lica objektivno pomaţu izvršiocu u ostvarenju njegovog
krivienog djela,a pritom nisu svjesni zajedniekog djelovanja, tada postoji prividno sapomaganje, gdje
svaki pomagae odgovara kao samostalni pomagae.
Radnja pomaganja
Radnja pomaganja je svaka ona radnja preduzeta sa umišljajem, kojom se na odreGeni naein moţe
doprinijeti izvršenju krivienog djela. To su dakle one radnje kojima se izvršenje krivienog djela
podupire, olakšava ili unapreGuje pri eemu nije vaţna kolieina te pruţene pomodi u ostvarenju
krivienog djela.
Pored toga što pomaganje moţe biti neposredno i posredno, ono moţe biti fizieko i intelektualno
(fizieko). Kao fizieko pomaganje u odredbi el.25 st.2 pominje se stavljanje ueiniocu na raspolaganje
sredstava za izvršenje krivienog djela, uklanjanje prepreka za izvršenje krivienog djela ili
osposobljavanje sredstava za izvršenje krivienog djela, njihovo nabavljanje itd. Sve te radnje, ako bi
bile preduzete prije izvršenja krivienog djela, predstavljale bi zapravo pripremne radnje.
Psihieko pomaganje je psihieko podupiranje izvršioca krivienog djela. Prema odredbi el.25 st.2 KZ
FBiH, to je dvanje savjeta ili uputstava kako da se ueini krivieno djelo, unaprijed obedano prikrivanje,
zatim davanje informacija ili obavještenja koja su bitna za ostvarenje krivienog djela itd.
I fizieko i psihieko pomaganje mora uslijediti ili prije ili za vrijeme radnje izvršenja. U tom smislu,
posebno kada je u pitanju psihieko pomaganje, treba obratiti paţnju na njegovo razgranieenje od
podstrekavanja, što de zavisiti od toga da li je kod ueinioca ved postojala evrsta odluka na izvršenje
krivienog djela. Ako je ta odluka postojala, tada de se raditi o psihiekom pomaganju, u suprotnom se
radi o podstrekavanju.
116
Za razliku od podstrekavanja koje se moţe izvršiti samo einjenjem, pomaganje se moţe vršiti i
einjenjem i neeinjenjem. Pomaganje neeinjenjem postoji u onom slueaju ako je kod pomagaea
postojala duţnost da poduzme odreGenu radnju kojom bi sprijeeio izvršenje djela. Pritom nije bitno
da li bi ta radnja uistinu i sprijeeila konkretno djelo, ved de pomaganje postojati i u slueaju kada bi ta
duţna einidba makar oteţala izvršenje krivienog djela.
Pomaganje se moţe pruţiti prije ili za vrijeme radnje izvršenja. Samo izuzetno pomaganje je mogude i
nakon okoneanja radnje izvršenja krivienog djela, pod uslovom da još nije došlo do nastupanja
zabranjene posljedice, što je tzv. meGupomod koja znaei pruţanje pomodi nakon dovršetka radnje, a
prije nastupanja posljedice.
Doticaj s krivienim djelom Pruţanje pomodi nakon ostvarenog krivienog djela naziva se doticaj s
krivienim djelom ili prikrivanje. Moţe se realizirati kroz prikrivanje ueinioca, samog krivienog djela,
sredstava kojim je to djelo ueinjeno, kroz prikrivanje tragova krivienog djela ili predmeta koji su
pribavljeni krivienim djelom.
Doticaj moţe biti stvarni i lieni. Stvarni doticaj postoji u slueaju kad se prikrivaju, odnosno
obezbjeGuju predmeti pribavljeni krivienim djelom, ili koristi koja se postigla ostvarenjem krivienog
djela, zatim ono što se dobilo prodajom ili zamjenom stvari pribavljene krivienim djelom itd. Tako
npr. u odredbi el.290 KZ zakonodavac izrieito propisuje prikrivanje kao posebno krivieno djelo, gdje je
u pitanju stvarni doticaj, a kod kojeg je radnja izvršenja kupovina, primanje u zalog, ili na drugi naein
pribavljanje, proturanje ili prikrivanje stvari za koju prikrivae zna (st.1) ili bi mogao znati (st.2) da je
stvar pribavljena krivienim djelom.
Lieni doticaj je pruţanje pomodi ueiniocu da ne bude otkriven i uhvaden. U odredbi el.326 KZ u kojoj je
regulisano pruţanje pomodi ueinitelju poslije izvršenog krivienog djela, zakonodavac kaţe:”ko krije
ufinitelja krivifnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti ili mu prikrivanjem oruđa, tragova ili na
drugi nafin pomogne da ne bude otkriven ili ko krije osuđeno lice ili preduzme druge radnje kojima se
ide za tim da se ne izvrši kazna ili izrefene mjere sigurnosti ili da se primjene odvojene zakonske
mjere…”
Za doticaj ili prikrivanje odgovara se samo ako je zakonom izrieito odreGeno. Prikrivanje ne
predstavlja oblik saueesništva, osim u slueaju ako je unaprijed obedano. U takvoj situaciji to
prikrivanje predstavlja psihieko pomaganje, jer izmeGu obedanog prikrivanja i prouzrokovane
posljedice od strane izvršioca postoji izvjesna uzroeno-posljediena veza. U takvim slueajevima treba
voditi raeuna o tome da li je kod ueinioca ved postojala evrsta odluka na izvršenje krivienog djela. Ako
ta odluka nije bila dovoljno evrsta, ved je uevršdena upravo obedanim prikrivanjem, takva radnja
postaje radnja podstrekavanja.
Odnos pomagaea prema izvršiocu i krivienom djelu
Kao i kod podstrekavanja, i kod poomaganja mora postojati odreGeni odnos izmeGu onog ko pomaţe
i onog ko djelo izvršava. Taj odnose se ispoljava u tome što pomagae mora da zna kojem individualno
odreGenom licu pomaţe i u kojem krivienom djelu, ili kojem krugu lica pripada lice kome on pomaţe.
Tako de postojati pomaganje ako osoba A preduzima pomagaeku radnju kojom de omoguditi ili
olakšati izvršenje krivienog djela od strane izvršioca koji pripada nekom prostorno povezanom krugu,
mada kao i kod podstrekavanja ta prostorna povezanost nije nuţna. Da bi postojalo pomaganje mora
se raditi o jednom odreGenom krivienom djelu, a nede postojati pomaganje ako ni on sam nije
svjestan krivienog djela u kojem on pruţa izvršiocu pomod.
Umišljaj pomagaea
117
Kao i podstrekae, i pomagae je krivieno odgovoran samo ako je postupao sa umišljajem. Umišljaj
pomagaea ima svoje specifienosti po kojima se razlikuje od umišljaja izvršioca. U tom smislu moţe se
redi da je i umišljaj kod pomagaea dvostran, bez obzira da li je u pitanju direktni ili eventualni umišljaj.
Tim umišljajem prije svega treba biti obuhvadena svijest i volja o svojoj radnji kao pomagaekoj radnji.
To znaei da je pomagae svjestan da svojom radnjom podupire, olakšava ili unapreGuje izvršenje
krivienog djela od strane drugog lica i to ţeli, odnosno na to pristaje.
S druge strane, kao i podstrekae, i pomagae mora biti svjestan svih onih osnovnih i stvarnih obiljeţja
bida krivienog djela koje de ostvariti izvršilac. To znaei da on mora biti svjestan onih obiljeţja djela
kojih mora biti svjestan i izvršilac koji postupa sa umišljajem.
Ako kod nekog krivienog djela izuzetno postoji protivpravnost kao obiljeţje djela, ili neki subjektivni
momenti kao što su lieno svojstvo ili lieni odnosi, tada se i kod pomagaea zahtijeva svijest o
postojanju tih posebnih momenata.
Kod onih krivienih djela kod kojih je obiljeţjem djela postavljena odreGena namjera ili pobuda, ne
zahtijeva se postojanje tih elemenata i kod pomagaea, ali se za njegov umišljaj zahtijeva da je znao da
ti momenti postoje na strani izvršioca, ili da je bar pretpostavljao da ti momenti postoje pa se
saglasio sa tim postojanjem. Tako npr. kod KD kvalifikovanog ubistva (el.171 st.2 tae.5), pomagae de
biti odgovoran za pomaganje u kvalifikovanom ubistvu izvršenom iz bezobzirne osvete kao
kvalifikatorne pobude, ako je znao da kod izvršioca postoji takva pobuda ili pretpostavio da takva
pobuda postoji pa se s njom saglasio.
Pomaganje i sticaj
Iskljueeno je postojanje sticaja izmeGu pomaganja i nekog drugog oblika saueesništva u ostvarenju
istog krivienog djela. Ako se pojave situacije da je u istom krivienom djelu pomagae nastupio i u nekoj
drugoj ulozi (saizvršilac ili podstrekae), tada de teţi oblik saueesništva konzumirati pomaganje kao
najlakši oblik.
Pomaganje se moţe ostvariti u idealnom i realnom sticaju. Idealni sticaj pomaganja postoji u slueaju
ako pomagae jednom radnjom doprinese ostvarenju više krivienih djela, s tim da ta kriviena djela
mogu biti ostvarena u idealnom i realnom sticaju.
Realni sticaj pomaganja postoji u slueaju kada se sa više radnji pomaganja doprinese ostvarenju više
krivienih djela. Nije realni sticaj pomaganja ako se sa više radnji doprinese ostvarenju jednog
krivienog djela.
Kaţnjavanje pomagaea Prema odredbi el.25 st.1, pomagae se kaţnjava za ueinjeno krivieno djelo kao
da ga je sam ufinio, a može se i blaže kazniti. Dakle, pomaganje kao oblik saueesništva predstavlja
opdi fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne. Da li de sud pomagaea kazniti u granicama
propisane kazne, ili de ga blaţe kazniti zavisi od svih okolnosti konkretnog slueaja, a posebno od toga
koliki je doprinos ostvarenju krivienog djela imala pomagaeka radnja.
Ako je djelo u kojem je izvršiocu pruţena pomod ostalo u pokušaju (bez obzira da li je pokušaj svršeni
ili nesvršeni), pomagae se moţe kazniti ali samo ako je u pitanju kaţnjivi pokušaj krivienog djela.
Prilikom konkretnog odmjeravanja kazne, pomagae moţe biti kaţnjen jednako kao izvršilac, moţe biti
blaţe kaţnjen, ali kazna za pomaganje moţe biti i veda od kazne za izvršenje, što zavisi od svih
okolnosti konkretnog slueaja.
118
Dobrovoljno spreeavanje djela
Po odredbi el.26 st.2 KZ FBiH, pomagae de se osloboditi od kazne ako je dobrovoljno sprijeeio
izvršenje djela u kome je izvršiocu pruţao pomod. To spreeavanje moţe uslijediti nakon pruţene
radnje pomaganja ili u toku same radnje pomaganja. Ako je u pitanju spreeavanje nakon dovršene
radnje pomaganja, tada se spreeavanje sastoji u nekoj naknadnoj aktivnoj einidbi od strane
pomagaea, kojom utiee da do izvršenja krivienog djela ne doGe. Ako je pomaganje u toku radnje, za
spreeavanje je potrebno da pomagae obustavi dalje pomaganje bez kojeg izvršilac djelo ne moţe
izvršiti.
Kao i kod podstrekavanja i saizvršilaštva, obavezno je oslobaGanje od kazne pomagaea koji je
sprijeeio KD nakon pruţene pomodi u kaţnjivoj pripremnoj radnji. Dobrovoljnost spreeavanja djela se
jednako procjenjuje, imajudi u vidu objektivno-subjektivni kriterij. OslobaGanje pomagaea od kazne
dolazi u obzir samo ako je svojom radnjom zaista uspio sprijeeiti izvršenje djela.
Pomaganje kao posebno krivieno djelo
U nekim slueajevima pomaganje je predviGeno kao posebno krivieno djelo. Npr. u odredbi el.143 KZ
kod KD pomaganja neprijatelju, predviGena je kazna od 1-15 godina zatvora za izvršioca koji moţe biti
samo graGanin Federacije koji za vrijeme rata pomaţe neprijatelju u provoGenju rekvizicije,
oduzimanju hrane ili drugih dobara, ili u provoGenju kakvih drugih mjera prema stanovništvu. Kod tog
djela radnja pomaganja je radnja izvršenja krivienog djela, pa je iskljueena mogudnost primjene
odredbe o saueesništvu, jer su te odredbe u odnosu na druge supsidijarnog karaktera.
Naš KZ u nekim slueajevima inkriminira pomaganje kao radnju izvršenja odreGenih krivienih djela, u
djelima za koja se izvršilac ne kaţnjava. Tako npr. kod KD protivpravnog prekida trudnode iz el.176,
zakonodavac kao jedan od alternativno postavljenih oblika radnje izvršenja predviGa i pomaganje
trudnoj ţeni da prekine trudnodu. Kod tog krivienog djela sama trudnica se ne kaţnjava.
Nekaţnjavanje za neuspjelo pomaganje
Odredba o kaţnjavanju za neuspjelo pomaganje ne postoji. Uz odredbu o naeinu kaţnjavanja
pomagaea (el.25 st.1), iz navedenog se vidi da je pomaganje lakši oblik saueesništva od
podstrekavanja. Neuspjelo pomaganje postojalo bi u slueaju da pomognuti nije izvršio krivieno djelo,
ili je djelo izvršio neovisno od radnje pomaganja. Odgovornost za pomaganje moţe postojati samo u
slueaju ako je došlo do izvršenja djela za koje je pruţena pomod ili ako je djelo ostalo u pokušaju, a
zakon predviGa kaţnjivost i za pokušaj tog KD.
KRIVIFNA ODGOVORNOST SAUFESNIKA
OSNOVNA PRAVILA Uraeunljivost i vinost kao osnovi odgovornosti
Osnovni principi materijalnog krivienog prava koji se odnose na krivienu odgovornost izvršioca
krivienog djela, vaţe i za saueesnika. To znaei da se i kod saueesnika mora utvrditi uraeunljivost i
vinost. Ne postoji nikakva razlika izmeGu uraeunljivosti izvršioca i uraeunljivosti saueesnika, što znaei
da se i kod saueesnika uraeunljivost utvrGuje psihološko-biološkom metodom.
119
Neuraeunljivost i kod saueesnika iskljueuje krivienu odgovornost, a bitno smanjena uraeunljivost
moţe biti osnov za blaţe kaţnjavanje.
Vinost (krivnja) se takoGer mora utvrditi kao i kad je u pitanju izvršilac. MeGutim, u pogledu krivnje
postoje odreGene razlike kad su u pitanju saueesnici u odnosu na krivnju neposrednog izvršioca.
Zakonodavac je u pogledu krivnje napravio distinkciju izmeGu saizvršioca i saueesnika u uţem smislu.
Za odgovornost saizvršioca u pogledu krivnje, pored umišljaja moţe biti dovoljan i nehat (za KD za
koja se predviGa kaţnjavanje za nehatno izvršenje djela). Podstrekae i pomagae su odgovorni samo u
granicama svog umišljaja. To praivlo izrieito je regulirano u el.26 st.1.
Nehatno pomaganje i nehatno podstrekavanje moţe postojati u teoriji i praksi, ali naš Zakon ne
predviGa kaţnjivost takvih oblika pomaganja odnosno podstrekavanja.
Samostalna odgovornost saueesnika
Iako kod saueesništva 2 ili više lica odvojenim radnjama ueestvuju u ostvarenju istog krivienog djela,
njihova kriviena odgovornost procjenjuje se pojedinaeno za svakog od njih. To znaei da je i u pogledu
kriviene odgovornosti saueesnika naš zakonodavac prihvatio princip liene odgovornosti, kao i kad je u
pitanju izvršilaštvo.
Shvatanje o samostalnoj ili lienoj odgovornosti saueesnika danas dominira u krivienopravnoj teoriji i
zakonodavstvu. Pored tog shvatanja, postoje i druga shvatanja od kojih je najpoznatije shvatanje o
vezivanju kriviene odgovornosti saueesnika za krivienu odgovornost izvršioca u smislu da saueesnik ne
moţe biti krivieno odgovoran ako nije odgovoran neposredni izvršilac.
PRAVNA PRIRODA SAUEESNIŠTVA Teorije o zavisnoj (akcesornoj) i samostalnoj (principalnoj) prirodi
saueesništva
Pitanje samostalne kriviene odgovornosti saueesnika treba razlikovati od pitanja da li radnje
saueesnika predstavljaju samostalna kriviena djela. U tom smislu postoje 2 osnovne koncepcije:
Prema prvoj, uvijek je u pitanju samo jedno krivieno djelo eijem ostvarenju doprinosi više lica na
razlieite naeine i u razlieitim ulogama. Pošto je posljedicu krivienog djela neposredno prouzrokovao
izvršilac, saueesnici odgovaraju za djelo koje je on prouzrokovao. Shodno tome, odgovornost
saueesnika zavisi od radnje izvršioca. Zbog toga se ova koncepcija naziva zavisna ili akcesorna teorija
o saueesništvu.
Prema drugom shvatanju, ne samo da se odgovornost ocjenjuje samostalno, ved se i radnje svakog
pojedinog saueesnika tretiraju kao potpuno samostalno krivieno djelo, bez obzira što je
prouzrokovana posljedica samo jednog krivienog djela. Ovo shvatanje polazi od samostalne prirode
saueesništva i naziva se samostalno ili principalno shvatanje saueesništva.
Po akcesornoj teoriji kriviena odgovornost saueesnika vezuje se za neke momente na strani izvršioca.
U doktrini postoji više shvatanja akcesorne prirode saueesništva, a posebno se istieu 3 shvatanja: 1.
shvatanje o limitiranoj (ogranieenoj) akcesornosti; 2. ekstremno shvatanje akcesornosti; 3.
hiperekstremno, ultraekstremno ili superekstremno shvatanje
120
Prema ogranieenoj (limitiranoj) teoriji akcesornosti, kriviena odgovornost saueesnika zavisi od radnje
izvršioca shvadene u objektivnom smislu. Minimum za odgovornost saueesnika po ovoj teoriji nije
krivieno djelo (radnja sa posljedicom), ved samo radnja izvršenja. To znaei da je granica odgovornosti
saueesnika pokušaj krivienog djela. To dalje znaei da saueesnici mogu odgovarati samo onda kad je
usljed njihovog djelovanja ueinilac nešto poduzeo u pravcu ostvarenja djela. Ako su saueesnici
preduzeli svoje saueesnieke radnje, a ueinilac nije ništa preduzeo, oni ne mogu biti krivieno
odgovorni.
Prema ekstremnoj teoriji akcesornosti, kriviena odgovornost saueesnika u uţem smislu vezuje se,
pored radnje izvršioca, i za krivienu odgovornost izvršioca. To znaei da saueesnici mogu biti odgovorni
samo onda kad je odgovoran i izvršilac krivienog djela. Dakle, ako je podstaknuti ili pomognuti
izvršilac krivieno neodgovoran zbog neuraeunljivosti ili maloljetstva, podstrekae i pomagae nede biti
krivieno odgovorni. Ovakva koncepcija razvijana je u njemaekoj krivienopravnoj teoriji, prema kojoj se
ueinjeno djelo ne moţe staviti na teret saueesnicima ako se ono istovremeno ne moţe staviti na teret
neposrednom izvršiocu. Kako bi usvajanje ovakve koncepcije dovelo do nelogienih i neprihvatljivih
rješenja, konstruiran je pojam posrednog izvršilaštva.
Prema hiperekstremnoj teoriji akcesornosti odgovornost podstrekaea odnosno pomagaea se vezuje
za djelo, za odgovornost izvršioca i za neke druge liene momente koji postoje na strani izvršioca. Ti
lieni momenti su momenti koji utieu na zasnivanje kriviene odgovornosti, iskljueenje kriviene
odgovornosti, ublaţavanje kazne, oslobaGanje od kazne i pooštravanje kazne. Tako npr. jedna liena
okolnost na strani izvršioca kao povrat ili višestruki povrat koja utiee na pooštravanje kazne, prenijela
bi se i na pomagaea odnosno podstrekaea, pa bi i oni bili kaţnjeni stroţim kaznama.Vaţe i obrnuti
primjeri.
Naše krivieno zakonodavstvo naeelno prihvata limitiranu teoriju akcesornosti, a kao izuzetak prihvata
i principalnu teoriju. To znaei da se uvijek uzima postojanje jednog krivienog djela, eijem ostvarenju
su na razlieite naeine doprinijeli podstrekaei, pomagaei i saizvršioci. Principalnu teoriju naš
zakonodavac prihvata samo izuzetno, i to u 2 slueaja: 1. U opdem dijelu Zakona kod kaţnjavanja za
neuspjelo podstrekavanje; 2. U posebnom dijelu zakona u slueaju kad podstrekavanje odnosno
pomaganje predstavlja radnju izvršenja krivienog djela. (npr. el.157 st.4; el.143, 175 itd).
POSEBNA PRAVILA O ODGOVORNOSTI SAUEESNIKA Odgovornost saizvršioca
Prema odredbi el.26 st.1, saizvršioci su krivieno odgovorni ako djelo izvršavaju sa umišljajem ili ako su
u izvršenju djela postupali iz nehata. Krivnja svakog saizvršioca utvrGuje se samostalno i nezavisno od
krivnje ostlaih saizvršilaca. Pritom se za njegovu svijest zahtijeva posebna svijest o posljedici kao
rezultatu zajedniekog djelovanja saizvršilaca.
Mogude su situacije da postoji razlieit oblik krivnje kod više saizvršilaca, jer se uzima u obzir i stepen
njihovog saglašavanja sa nastupanjem posljedice. Tako npr. kod izvoGenja graGevinskih radova
mogude su tjelesne povrede tredih lica nanesene radnjama od strane više saizvršilaca. Za njihovu
krivnju potrebno je utvrditi za svakog pojedinaeno da li su oni lieno bili svjesni nastupanja posljedice
usljed preduzete radnje (npr.bacanje elemenata konstrukcije skele prilikom njene demontaţe),
odnosno da li su bili duţni i mogli da budu svjesni mogudnosti da usljed te radnje moţe dodi do
nastupanja posljedice. Nakon toga se utvrGuje voljna strana njihove djelatnosti u smislu saglašavanja
ili nesaglašavanja sa tom posljedicom. Pritom svaki saizvršilac odgovara u granicama svog umišljaja ili
nehata.
121
Kako jedan saizvršilac ne odgovara za eksces ostalih saizvršilaca, mogude su situacije da jedno lice
odgovara npr. za tešku tjelesnu povredu, a da pritom njegov saizvršilac odgovara za krivieno djelo
ubistva. To de biti u slueaju ako je njihovim prethodnim dogovorom obuhvadena samo teška tjelesna
povreda, s tim da bi u izvršenju krivienog djela usljed djelovanja jednog od saizvršilaca došlo do
lišavanja ţivota pasivnog subjekta. Onaj saizvršilac eijim umišljajem nije obuhvadeno lišavanje ţivota
ne moţe odgovarati za eksces drugog saizvršioca.
Mogudnost razlieite pravne kvalifikacije istog krivienog djela dolaze u obzir i kod onih krivienih djela
kod kojih su, na osnovu lienog odnosa, lienog svojstva ili liene okolnosti na strani izvršioca, odreGeni
njihovi kvalificirani ili privilegirani oblici. Tako npr. ako otac i majka zajednieki liše ţivota svoje dijete
neposredno nakon poroGaja dok kod majke traje poremedaj izazvan poroGajem, postoji saizvršilaštvo
u ostvarenju tog krivienog djela, s tim da se ista djelatnost kod njih razlieito kvalifikuje: majka de
odgovarati zbog svog lienog odnosa prema djelu kao majka, za ubistvo djeteta pri poroGaju kao
privilegirani oblik ubistva. Otac de u istom slueaju odgovarati kao saizvršilac u obienom djelu.
Granice odgovornosti podstrekaea i pomagaea
U praksi se redovno dogaGa da izvršilac izvrši upravo ono djelo na koje je podstreknut, odonosno
djelo u kome mu je pruţena pomod. MeGutim, mogude su i situacije da izvršilac izvrši krivieno djelo
koje se po svojoj vrsti i po svojoj teţini razlikuje od djela na koje je podstaknut, odnosno pomognut. U
takvim slueajevima postavlja se pitanje da li de uopde, i u kojoj mjeri pomagae i podstrekae
odgovarati za djelo koje je izvršio izvršilac.
Prema odredbi el.26 st.1 KZ, pomagae i podstrekae odgovaraju u granicama svog umišljaja. Takvo
rješenje izraz je prihvatanja teorije akcesornosti saueesništva. Ovo pravilo omogudava da se njihova
kriviena odgovornost previše ne suţava, kao i da se bezrazloţno ne širi. Tako je kod saueesništva
uvijek u pitanju jedinstveno djelo u smislu da svaki od saueesnika svojom radnjom doprinosi
njegovom ostvarenju. To znaei da i na strani svih saueesnika postoji jedinstven umišljaj upravo na to
odreGeno krivieno djelo. Ako nedostaje ta svijest i volja za zajedniekim djelovanjem, otpada i
mogudnost postojanja saueesništva, pa se moţe govoriti o samostalnom ostvarenju odreGenih
kaţnjivih radnji. Tako npr. ako podstrekae podstrekava na jedno krivieno djelo, pomagae izvršiocu
pomaţe imajudi u vidu drugo, a izvršilac izvrši neko trede krivieno djelo, onda nema ni svijesti ni volje
za zajedniekim ostvarenjem djela, pa se i odgovornost saueesnika u uţem smislu ne moţe vezati za
radnju izvršenja onako kako to zagovara limitirana teorija akcesornosti. Da li de se u ovakvim
slueajevima odgovornost saueesnika u uţem smislu vezivati za djelo izvršioca, zavisi od toga koliko su
radnje saueesnika u uţem smislu povezane sa radnjom izvršioca i koliko su povezani njihovi umišljaji.
Pravilo da pomagaei i podstrekaei odgovaraju u granicama svog umišljaja ima nekoliko
karakteristienih situacija kada dolazi i do odstupanja od tog pravila.
Prva situacija odnosi se na to da postoji mogudnost da se jave razlike u pogledu umišljaja izmeGu
podstrekaea i izvršioca djela s obzirom na vrstu krivienog djela. Radi se o tome da je podstrekae
preduzeto podstrekaeku radnju imajudi u vidu jedno krivieno djelo, a izvršilac izvrši sasvim drugo
krivieno djelo, odnosno djelo druge vrste. U takvom slueaju nema uzroene povezanosti izmeGu radnje
podstrekavanja i radnje izvršenja, pa je logieno da se ni odgovornost podstrekaea u takvom sleuaju ne
moţe vezati za radnju izvršioca. Krade reeeno, tu zapravo uopde nema saueesništva. U takvom slueaju
izvršilac de odgovarati z aizvršeno krivieno djelo, a podstrekae de odgovarati u zavisnosti od toga da li
je u pitanju podstrekavanje kao samostalno krivieno djelo.
Tako npr. ako podstrekae navodi izvršioca na izvršenje lake tjelesne povrede, a izvršilac ueini sitnu
kraGu, tada izmeGu radnje podstrekavanja i ostvarenog krivienog djela od strane izvršioca nema
nikakve uzroene veze, pa se radnja podstrekaea ne moţe vezati za radnju izvršenja. Izvršilac de
odgovarati za djelo koje je izvršio, a podstrekae uopde nede biti krivieno odgovoran, jer
122
neuspjelo podstrekavanje na laku tjelesnu povredu nije kaţnjivo. Naravno, drugaeija je situacija za
podstrekaea ukoliko se radi o slueaju kaţnjivog neuspjelog podstrekavanja (npr. podstrekavanje na
ubistvo).
Druga situacija je kad je umišljaj podstrekaea i izvšrioca usmjeren na ostvarenje jednog krivienog
djela, s tim da u njegovom ostvarenju doGe do ispada (ekscesa) izvršioca koji izvrši djelo iste vrste, ali
teţe prirode. U takvim situacijama primjenjuje se pravilo odgovornosti podstrekaea, odnosno
pomagaea u granicama njegovog umišljaja, što znaei da de podstrekae odgovarati za djelo na koje je
podstrekivao, a ne za djelo koje je izvršilac ekscesom ostvario. (npr. podstrekae je podstrekivao na
kraGu, a izvršilac je poeinio razbojnieku kraGu).
Jedini izuzetak od ovog pravila je kad je u pitanju izvršenje kvalifikovanog oblika krivienog djela na
koje je postojalo podstrekavanje. Zakonodavac je uredio odgovornost izvršioca kada su u pitanju
djela kvalificirana teţom posljedicom u odredbi el.16 KZ. Po toj odredbi, izricanje teţe kazne dolazi u
obzir samo ako je teţa posljedica rezultat nehatnog postupanja izvršioca. Isto pravilo primjenjuje se i
kad su u pitanju saueesnici, tj. saueesnici de se kazniti teţom kaznom ako se teţa posljedica moţe
pripisati njihovom nehatu.
Treda situacija postoji u slueaju kada je podstrekae podstrekavao na izvršenje jednog odreGenog
krivienog djela, a izvršilac ostvari ili blaţi oblik tog istog krivienog djela ili neko drugo istovrsno djelo
koje je blaţe od onog na koje je bio podstrekavan. U takvom slueaju postoji saueesništvo jer postoji
uzroena veza izmeGu radnje podstrekavanja i ostvarenog krivienog djela. Zakon ne sadrţi odredbu
koja bi odreGivala pravilo za ovakve situacije. U takvom slueaju uzima se da je najispravnije rješenje u
primjeni principa zavisnosti ili akcesornosti, što znaei da se odstupa od pravila odgovornosti u
granicama svog umišljaja, pa se odgovara za ostvareno djelo izvršioca. Tako npr. ako podstrekae
podstrekava izvršioca na tešku kraGu koja bi prema njegovom umišljaju trebala biti izvršena
obijanjem i provaljivanjem, a izvršilac izvrši obienu kraGu bez provaljivanja, tada de primjenom
principa akcesornosti i podstrekae odgovarati za obienu kraGu, neovisno od toga što je njegov
umišljaj bio upravljen na tešku kraGu.
Uticaj lienih odnosa, svojstava, okolnosti na krivienu odgovornost saueesnika
Lieni momenti koji postoje na strani nekog od saueesnika imaju izuzetno veliki znaeaj kad je u pitanju
kriviena odgovornost i saizvršioca i saueesnika u uţem smislu.
Pod lienim odnosima podrazumijevaju se odreGena stanja u kojima se pojedinac nalazi bilo sticajem
okolnosti, bilo usljed vlastite volje. Takav lieni odnos je npr. odnos vojnog lica kod vojnih krivienih
djela ili odnos sluţbenih lica kod krivienih djela protiv sluţbene duţnosti, odnos srodstva itd.
Pod lienim svojstvima podrazumijevaju se odreGena stanja u kojima se pojedinac nalazi krade ili duţe
vrijeme, ili eak trajno, npr. neuraeunljivost, bitno smanjena uraeunljivost, stanje maloljetstva, stanje
mlaGeg punoljetstva.
Pod lienim okolnostima podrazumijevaju se neke objektivne einjenice vezane za lienost nekog
pojedinca koje su pravno relevantne u smislu kriviene odgovornosti i kaţnjivosti takvih pojedinaca.
Takva liena okolnost je kada je u pitanju lice povratnik, recidivista, kad je u pitanju lice koje se ved
nalazi u braku (kod KD dvobraenosti) itd.
Navedeni lieni momenti poseban znaeaj imaju kad je u pitanju zasnivanje kriviene odgovornosti,
zatim kad se radi o iskljueenju kriviene odgovornosti, iskljueenju kaţnjivosti i kad je u pitanju blaţe ili
stroţije kaţnjavanje ili primjena nekih drugih sankcija.
123
U kontekstu lienih momenata, problem koji se javlja u vezi sa krivienom odgovornošdu saueesnika
svodi se na pitanje kako de se riješiti situacije kada se pomenuti lieni momenti ne nalaze kod svih
saueesnika, ved samo kod nekih od njih.
Naš KZ prema odredbi el.26 st.3 postavio je pravilo prema kome lieni odnosi, liena svojstva i liene
okolnosti zbog kojih Zakon iskljueuje krivienu odgovornost ili dopušta oslobaGanje od kazne,
ublaţavanje ili pooštravanje kazne, mogu se uzeti u obzir samo onom saueesniku kod kojeg takvi
odnosi, svojstva i okolnosti postoje.
Npr. ako je izvršilac djela bio neuraeunljiv u vrijeme izvršenja, samo de se njemu usljed
neuraeunljivosti iskljueiti odgovornost, dok de oni koji su ga podstrekli ili pomogli biti potpuno
krivieno odgovorni.
Drugi primjer je ako izvršilac dobrovoljno odustane od izvršenja djela, to je okolnost koja vodi
njegovom obaveznom oslobaGanju od kazne, ali se ona ne proteţe na pomagaea i podstrekaee u tom
djelu. Ako je izvršilac višestruki povratnik, ta liena okolnost de se samo njemu uzeti kao oteţavajuda
prilikom odmjeravanja kazne.
124
I IV V
K KR RI IV VI IF FN NE E S SA AN NK KC CI IJ JE E
125
126
KRIVIFNE SANKCIJE
POJAM KRIVIENE SANKCIJE I VRSTE KRIVIENIH SANKCIJA Pojam kriviene sankcije
Svako društvo preduzima odreGene mjere za suzbijanje kriminaliteta. One se mogu podijeliti na
preventivne i prinudne. Preventivnim mjerama, koje mogu biti opde i posebne, treba sprijeeiti da do
kriminaliteta uopde doGe.
Mjere koje se prinudno primjenjuju prema ueiniocima krivienih djela zbog izvršenog djela nazivaju se
krivienim sankcijama. Sveukupnost ovih mjera u odreGenom zakonodavstvu eini sistem krivienih
sankcija.
Kriviene sankcije su meGusobno veoma razlieite. Npr. sankcija moţe biti dugotrajni zatvor, ali i sudska
opomena. MeGutim, uprkos tome postoje neka opda, zajednieka obiljeţja svih krivienih sankcija: a)
Sve kriviene sankcije imaju zajednieku opdu svrhu. Njihovom primjenom društvo se štiti od
kriminaliteta; b) Kriviene sankcije po pravilu obuhvataju lišavanje ili ogranieavanje sloboda ili prava
ueinioca krivienog djela; c) Ueiniocu krivienog djela moţe se izredi samo sankcija koja je predviGena
zakonom koji je bio na snazi u vrijeme kad je krivieno djelo ueinjeno – “nulla poena sine lege”; d)
Kriviena sankcija se moţe izredi samo ueiniocu krivienog djela; e) Krivienu sankciju izriee nadleţni
organ, a to je sud; f) Izricanju kriviene sankcije prethodi sudski postupak u kome se utvrGuje
postojanje uslova za izricanje odreGene sankcije.
Na osnovu navedenih obiljeţja moţe se dati opdi pojam kriviene sankcije:
Krivifna sankcija je mjera krivifnopravne prinude koju sud izrife ufiniocu krivifnog djela u zakonito
sprovedenom postupku, radi zaštite društva od kriminaliteta, a sastoji se u lišavanju ili ogranifavanju
određenih sloboda i prava ili u upozorenju ufinioca da de biti lišen ili ogranifen slobode ili prava ako
ponovo izvrši krivifno djelo. Sistem krivienih sankcija
Skoro do kraja 19.vijeka jedina kriviena sankcija je bila kazna (fizieka kazna, lišavanje slobode,
imovinska kazna). Krajem 19. i poeetkom 20.vijeka poeinju se propisivati posebne sankcije za
maloljetne ueinioce krivienih djela, koje su u prvo vrijeme nazvane mjere bezbjednosti, a zatim
vaspitno-popravne, odnosno vaspitne mjere. Dalji razvoj strukture krivienih sankcija nastavljen je
uvoGenjem mjera bezbjednosti namijenjenih ueiniocima krivienih djela kod kojih je postoji odreGeni
stepen duševne poremedenosti, te ueiniocima koji kriviena djela vrše pod uticajem alkohola i droga.
Ova sankcija obuhvata odgovarajudi medicinski tretman.
Za savremene sisteme krivienih sankcija karakteristieno je postojanje vedeg broja razlieitih sankcija. U
nekim zakonodavstvima one se svrstavaju u 3 vrste: kazne, mjere bezbjednosti i vaspitne mjere. Neka
kriviena zakonodavstva predviGaju i neke posebne krivienopravne mjere koje se ne mogu striktno
svrstati u jednu od navedenih grupa. U teoriji krivienog prava one se razlieito
127
nazivaju: parapenalne mjere, sudske mjere, sankcije sui generis itd. Takve su npr: sudska opomena,
obaveza naknade prouzrokovane štete, oduzimanje imovinske koristi steeene krivienim djelom,
pravne posljedice osude itd. U nekim zakonodavstvima posebnu krivienu sankciju predstavlja uslovna
osuda. U tom smislu se moţe redi da je danas u najvedem broju zemalja prihvaden pluralistieki sistem
krivienih sankcija.
KAZNE
POJAM KAZNE Opda razmatranja o kazni
Kazna je najstarija kriviena sankcija. Ona nije samo pravna kategorija, ved prije svega pojava u
društvu. Eesto je zbog toga zastupano mišljenje da postoje 2 pojma kazne: formalni i materijalni.
Formalni pojam obuhvata pravne elemente kazne – odreGenost u zakonu, zakonitost u izricanju,
organ nadleţan za izricanje, postupak u kome se izriee itd. Materijalni pojam kazne najeešde se
odreGuje s obzirom na svrhu koju treba postidi kaznom. MeGutim, ovakva podjela nema osnova jer
pojam kazne treba obuhvatiti istovremeno i njena pravna obiljeţja, kao i njen društveni znaeaj.
Opda obiljeţja kazne i definicija kazne
Opda obiljeţja kazne imaju odreGene specifienosti u odnosu na opda obiljeţja krivienih sankcija uopde:
a) Kazna je kriviena sankcija kojom treba ostvariti ciljeve kako generalne tako i specijalne prevencije,
za razliku od ostalih krivienih sankcija gdje je primarno ostvarivanje ciljeva specijalne prevencije.
Dakle, kaznom se utiee na ueinioca da ne ponovi vršenje krivienog djela (specijalna prevencija), ali i
na ostala lica da se uzdrţe od vršenja krivienih djela (generalna prevencija). b) Kaznom se ueinilac
krivienog djela lišava odreGenih sloboda ili prava, ili se ogranieava u njima; c) Kazna se moţe izredi
samo krivifno odgovornom ueiniocu djela; d) Opde obiljeţje kazne je i njena odreGenost u zakonu,
kako kod propisivanja tako i kod izricanja; e) Kaznu moţe izredi samo sud u zakonom propisanom
postupku.
Na osnovu navedenog, moţe se dati opdi pojam kazne: Kazna je krivifna sankcija koju sud izrife u
zakonito sprovedenom postupku, krivifno odgovornom ufiniocu krivifnog djela, radi zaštite društva
od kriminaliteta, a sastoji se u lišavanju ili ogranifavanju određenih sloboda i prava. Obiljeţja kazne
relativnog karaktera
Pored opdih obiljeţja kazne, koja vaţe za svaku kaznu, postoje još neka obiljeţja koja su
karakteristiena samo za pojedine kazne ili pojedine vrste kazni, pa se zbog toga ne mogu uvrstiti u
opdi pojam kazne. Ta obiljeţja su relativnog karaktera. Po tim obiljeţjima kazna treba biti: a) Djeljiva,
tj. takva da se moţe izricati u vedoj ili manjoj mjeri. (mogude kod kazni lišenja slobode i noveane
kazne, nemogude npr. kod smrtne kazne); b) Opoziva, tj. da se moţe ukinuti; c) Popravljiva, tj. takva
da je mogude otkloniti posljedice koje proizilaze iz njene prirode (mogude samo kod imovinskih
kazni); d) Liena, tj. da pogaGa samo ueinioca krivienog djela; e) Srazmjerna, tj. da odgovara teţini
izvršenog djela i stepenu kriviene odgovornosti ueinioca;
128
f) Humana. Ovaj zahtjev prvenstveno se shvata kao potreba da kazna bude lišena fiziekog ili psihiekog
mueenja lica prema kojem se primjenjuje.
OPRAVDANOST KAZNE Razlieita shvatanja o opravdanosti kazne
O opravdanosti kazne u literaturi postoje razlieita mišljenja zasnovana na filozofskim shvatanjima
pojedinih pisaca. Prema teoriji društvenog ugovora (Ruso), izmeGu društva i pojedinaca postoji
predutni sporazum kojim su pojedinci na društvenu zajednicu prenijeli odreGena svoja prava, meGu
ostalim i pravo na ţivot i slobodu. Otuda proizilazi pravo na kaţnjavanje od strane drţave. Ona to
pravo moţe vršiti u granicama ugovora, a te granice odreGene su zakonitošdu kazne.
Po Kantovom shvatanju krivienog djela i kazne, opravdanost prava drţave na kaţnjavanje nalazi se u
zahtjevu apsolutne pravde.
Za sljedbenike Hegelove filozofije, pravni osnov kazne je dijalektieka nuţnost za uspostavljanjem
pravnog poretka. Pravo je izraz opde volje (teza), krivieno djelo je negacija prava (antiteza), a kazna je
sredstvo za ponovno uspostavljanje narušenog pravnog poretka (negacija negacije - sinteza).
Binding je osnov prava na kaţnjavanje vidio u pravu drţave na poslušnost pojedinaca koje se
konstituira krivienopravnim normama. Prema Listu, pravni osnov kazne je nuţnost za odrţavanje
pravnog poretka. Za predstavnike italijanske pozitivne škole, pravni osnov mjera socijalne zaštite je
odbrana društva.
Opravdanost primjene kazne
Kazna je neophodno sredstvo za zaštitu društva u borbi protiv kriminaliteta. Zbog toga pravni osnov
kazne treba posmatrati kroz nuţnost kazne kao reakcije društva na kriminalitet.
SVRHA KAZNE Osnovna teoretska shvatanja o svrsi kazne
U nauci krivienog prava, sva shvatanja o svrsi kaţnjavanja mogu se svrstati u 3 osnovne grupe teorija:
apsolutne, relativne i mješovite (ekletieke) teorije.
Apsolutne teorije su najstarije. Po ovim teorijama osnovni cilj kazne je odmazda za krivieno djelo.
Kroz kaznu ueinilac treba ispaštati za ono što je ueinio. Kaţnjava se zato što se griješilo, a ne zato da
se ne bi griješilo. Kazna je sama sebi cilj.
Relativne teorije polaze od toga da je osnovna svrha svake kriviene sankcije zaštita društva od
kriminaliteta. Represivno dejstvo kazne proizilazi iz njene sadrţine, ali to nije njena svrha. Svrha je
zaštita društva, a kazna jedno od sredstava za ostvarenje ovog društveno korisnog cilja. Zato se ove
teorije nazivaju i utilitarnim teorijama o svrsi kazne.
Shvatanja o preventivnoj funkciji kazne se mogu podijeliti u 2 osnovne grupe: teorije o specijalnoj ili
posebnoj prevenciji i teorije o generalnoj ili opdoj prevenciji.
Po teorijama o specijalnoj prevenciji, zaštita društva od kriminaliteta najbolje se ostvaruje kroz
djelovanje na ueinioca krivienog djela. Osnovna svrha kazne je da se njome utiee na ueinioca da
129
ponovo ne izvrši krivieno djelo. Za pristalice ove teorije, ovaj osnovni cilj moţe se ostvariti na razne
naeine: - teorija zastrašenja – predupreGenje novog krivienog djela najbolje se ostvaruje kroz
zastrašujudi uticaj kazne. To je vodilo surovosti kaţnjavanja; - teorija starateljstva – primjenom kazne
ueinioca treba staviti odreGeno vrijeme pod reţim nadzora i staranja kako ne bi ponovio djelo; -
teorija popravljanja – svrha kazne najbolje se ostvaruje njenom moralnom funkcijom. Savremeni
zastupnici teorije specijalne prevencije smatraju da je osnovna svrha kazne resocijalizacija ueinioca
krivienog djela, tj. njegovo osposobljavanje da vodi društveno koristan ţivot, eime se najbolje
obezbjeGuje da osuGeni nakon izdrţane kazne ne ponovi krivieno djelo.
Teorije generalne ili opde prevencije svrhu kazne odreGuju kao uticaj na graGane da ne vrše kriviena
djela. Izricanjem i izvršenjem kazne stavlja se u izgled svakome šta ga oeekuje ako izvrši krivieno
djelo. Postoji nekoliko varijanti ove teorije: - teorija zastrašenja predviđanjem kazne – samo
propisivanje kazne za krivieno djelo preventivno djeluje. Ovo je mogude uz 3 uslova: kazne moraju biti
stroge; mora biti izvjesno da de zaprijedena kazna biti i izreeena; odluka o izvršenju KD mora biti
zasnovana na procjeni korisnosti od izvršenja djela i štete od izreeene kazne; - zastrašenje izvršenjem
kazne – zastrašujudi uticaj kazne ostvaruje se njenim izvršenjem. Da bi se to ostvarilo, naein izvršenja
kazni mora biti zastrašujudi, a javnost mora na neki naein biti upoznata sa njihovim izvršenjem; -
teorija opomene – opdi preventivni uticaj je u moralnoj funkciji kazne, koja treba formirati i uevrstiti
uvjerenje da je krivieno djelo nemoralan akt.
Da bi ostvarila preventivnu funkciju (generalnu ili specijalnu), kazna mora biti praviena, jer samo
takva kazna moţe popravno djelovati na ueinioca krivienog djela, odnosno na druge graGane.
Mješovite ili ekletieke teorije o svrsi kaţnjavanja objedinjavaju osnovne postavke apsolutnih i
relativnih teorija. Po ovim teorijama primjenom kazne ostvaruje se i odmazda za izvršeno djelo, ali se
i preventivno djeluje na budude vršenje krivienih djela.
OdreGivanje svrhe kazne
Svrha kaţnjavanja je zaštita odreGenog društva od odreGenog kriminaliteta. Ova zaštita se najbolje
ostvaruje s jedne strane prevencijom od bududih vršenja krivienih djela, a s druge strane uticajem na
lica koja su ved izvršila krivieno djelo da ih ponovo ne vrše. Ovakvo stanovište prihvadeno je u odredbi
el.33 KZ FBiH, gdje se izrieito navodi svrha kaţnjavanja kao “sprefavanje ufinitelja da fini krivifna
djela i njegov preodgoj”, te “preventivni uticaj na druge da ne fine krivifna djela”. Dakle, svrha kazne
je i generalna i specijalna prevencija.
Smisao zakonodavnog odreGivanja svrhe kaţnjavanja je dvostruk: 1. Zauzimanjem naeelnog stava o
tome, zakonodavac daje opdu smjernicu o tome šta se ţeli postidi kaţnjavanjem, što obavezuje one
koji primjenjuju zakon; 2. Primjena nekih instituta krivienog prava uslovljena je ostvarenjem svrhe
kaţnjavanja. Sa jasno odreGenim ciljevima kaţnjavanja lakše je procijeniti da li je primjena tih instituta
opravdana ili ne. Npr. ublaţavanje kazne po nekom od fakultativnih osnova moţe se ueiniti samo ako
se i sa ublaţenom kaznom moţe postidi svrha kaţnjavanja.
SISTEM KAZNI
VRSTE KAZNI I NJIHOVA MOGUDA KLASIFIKACIJA
130
Osnovne podjele kazni
U krivienom zakonodavstvu i teoriji najeešde su prihvadene slijedede vrste kazni: a) Prema naeinu
izricanja kazne se dijele na glavne i sporedne. Glavne kazne se mogu izredi samostalno za izvršeno
krivieno djelo, dok se sporedne mogu izredi samo uz neku od glavnih kazni. b) Prema vrsti sloboda i
prava kojih se ueinilac krivienog djela lišava, odnosno koje se ueiniocu ogranieavaju primjenom kazne,
kazne se mogu podijeliti na one protiv ţivota (smrtna kazna), protiv tijela (npr. odsijecanje ruke),
protiv slobode, protiv imovine i protiv graGanskih prava (npr. izborna prava, prava udruţivanja i sl). c)
Prema naeinu odmjeravanja kazne se mogu podijeliti na trajne i vremenske. Trajne su one koje se
izrieu za cio ţivot osuGivanog lica (npr.doţivotni zatvor ili trajno lišavanje nekih graGanskih prava).
Vremenske su one koje se izrieu na odreGeno vrijeme. d) Ako je za jedno krivieno djelo propisano
više kazni, one mogu biti odreGene alternativno i kumulativno. Sistem kazni u našem krivienom
pravu
U KZ FBiH (el.34), kao vrste kazni navedene su zatvor, dugotrajni zatvor i noveana kazna. Izuzetno se
zakonom moţe predvidjeti i smrtna kazna za teške oblike krivienih djela za koja je propisana kazna
dugotrajnog zatvora, a koja su ueinjena za vrijeme ratnog stanja ili stanja neposredne ratne
opasnosti, s tim što se smrtna kazna moţe se izredi i izvršiti samo dok traje ratno stanje ili neposredna
ratna opasnost.
Zatvor i dugotrajni zatvor se mogu izredi samo kao glavne kazne, a noveana kazna i kao glavna i kao
sporedna (el.35). Ako je za jedno krivieno djelo propisano više kazni, samo jedna se moţe izredi kao
glavna.
Osnovne karakteristike sistema kazni u našem krivienom pravu - Relativno mali broj kazni; -
Prihvadeni sistem kazni odgovara vedem broju savremenih krivienih zakonodavstava; - Naše krivieno
pravo ne poznaje tjelesne kazne u njihovom pravom smislu; - Ueiniocu se zbog izvršenog KD moţe
izredi jedna ili 2 kazne. Ako je jedna, to moţe biti samo neka od glavnih kazni. Uz glavnu se moţe izredi
samo jedna od sporednih kazni; - Za naš sistem karakteristiean je poseban status noveane kazne, koja
se moţe izredi i kao glavna i kao sporedna kazna. Ako je propisana alternativno sa kaznom zatvora,
onda se po pravilu moţe izredi samo kao glavna kazna. Izuzetak od ovog pravila je kod krivienih djela
iz koristoljublja. Prema el.36 st.2, za kriviena djela ueinjena iz koristoljublja noveana kazna se moţe
izredi i kad nije propisana zakonom, ili kad je zakonom propisana alternativno sa kaznom zatvora pa
sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora. Dakle, u ovakvim slueajevima noveana kazna se moţe
izredi i kao sporedna, bez obzira što je alternativno propisana sa kaznom zatvora.
ZATVOR Opravdanost kazne lišenja slobode kao kriviene sankcije
Kazna lišenja slobode zauzima danas najznaeajnije mjesto u sistemu krivienih sankcija jer je praksa
pokazala da ova kazna predstavlja najpogodniju mjeru kaţnjavanja. Ona objedinjava najviše uslova
koji se traţe od kazne da bi bila pravedna i adekvatno primjenjivana: moţe se izricati u razlieitom
trajanju i tako individualizirati prema teţini djela i krivcu; izvršenje se moţe prilagoditi karakteru
osuGenih lica; opoziva je; u vedoj mjeri je personalnog karaktera nego ostale
131
kazne; prihvatljiva je od javnog mnijenja itd. Osim navedenih argumenata u koristi kazne lišenja
slobode, danas se u teoriji istieu i slijededi argumenti: a) Resocijalizacija ueinilaca krivienih djela, kao
jedan od osnovnih ciljeva primjene krivienih sankcija, najbolje se moţe ostvariti primjenom kazne
lišenja slobode u sklopu koje se realiziraju programi resocijalizacije; b) Lišenje slobode je neophodna
mjera kaţnjavanja za odreGene vrste delikvenata jer se ne vidi drugi naein reakcije na njihovo
ponašanje; c) Postojanje ove kazne posebno je neophodno u zakonodavstvima koja ne poznaju
smrtnu kaznu;
S druge strane, u savremenoj krivienopravnoj nauci se istieu i argumenti protiv kazni lišenja slobode:
a) Kazna lišenja slobode je u osnovi retributivnog karaktera jer se po pravilu odmjerava u striktnoj
funkciji sa teţinom izvršenog djela. Ocjena lienosti ueinioca vrši se na osnovu indeterministiekog
shvatanja o slobodi njegove volje; b) Kazna zatvora nije efikasno sredstvo zaštite društva protiv
kriminaliteta jer je privremenog karaktera i jer ueinilac time nije onemoguden da i dalje vrši kriviena
djela u odnosu na ostalu zatvorsku populaciju. Osim toga, humanizacija zatvorskog tretmana nuţno
umanjuje zastrašujudi uticaj ove kazne; c) Mogudnosti kazne lišenja slobode u pogledu ostvarenja
ciljeva specijalne prevencije, a posebno resocijalizacije osuGenih lica nisu velike i eesto se
predimenzioniraju; d) Posebne kritike upuduju se kazni lišenja slobode dugog trajanja, jer se vrlo
negativno odraţavaju na lienost osuGenog; e) Kazni lišenja slobode prigovara se i da predstavlja skupu
krivienu sankciju, obzirom na investicije neophodne za izgradnju ustanova za izvršenje ove kazne i
njihovo materijalno i kadrovsko opremanje.
Neki savremeni problemi u vezi sa kaznama lišenja slobode
U oblasti materijalnog krivienog prava posebno se istieu 3 problema vezana za ovu kaznu: -
jedinstvena kazna lišenja slobode ili više oblika ove kazne; - kratkotrajne kazne lišenja slobode; -
izricanje ove kazne u odreGenom ili neodreGenom trajanju. Unifikacija kazni lišenja slobode. U
vrijeme kad se kazna lišenja slobode eešde javlja kao kriviena sankcija bio je predviGen uglavnom
jedan oblik ove kazne koji se svodio na dugogodišnje tamnovanje osuGenog pod vrlo teškim
uslovima. MeGutim, u daljem razvoju krivienog prava, zakonodavstva 19. i prve polovine 20.vijeka
prihvataju više kazni lišenja slobode, što se smatralo opravdanim prvenstveno zbog individualizacije
kazne usljed razlieitosti vrste i teţine krivienih djela, kao i krivice ueinioca.
MeGutim, u nauci krivienog prava postalo je sporno pitanje da li zadrţati više kazni lišenja slobode ili
predi na jedan oblik ove kazne. Unifikacija kazni najeešde se brani slijededim razlozima: a) Postojanje
više kazni lišenja slobode ima opravdanje samo ako se te kazne meGusobno razlikuju u pogledu
njihove sadrţine, ako znaee razlieite tretmane za osuGena lica. Razlika izmeGu pojedinih kazni lišenja
slobode u zakonodavstvu 19.vijeka uglavnom se zasnivala na tome da li je kazna pradena prinudnim
radom ili ne, da li se izdrţava delijskom izolacijom ili zajednieki, te kakva su prava osuGenih lica.
MeGutim, rad osuGenika odavno je prestao biti osnov za gradiranje kazne na teţu ili lakšu. Danas je
rad terapeutsko sredstvo u procesu resocijalizacije osuGenika. Delijska izolacija se sve rjeGe susrede u
savremenim krivienim zakonodavstvima, a razlike u pravima osuGenika danas su vrlo male i svode se
na broj pisama koja se mogu poslati ili primiti, broj posjeta i sl. To se kroz disciplinsko kaţnjavanje i
davanje povlastica moţe suţavati ili proširivati. Sve to ukazuje da u postupku izvršenja razlieitih kazni
lišenja slobode ne postoje znaeajne razlike u pogledu poloţaja osuGenih lica.
132
b) Unifikacijom kazni lišenja slobode ne bi se smanjile zakonske mogudnosti za individualizaciju ove
kazne. Kazna bi se individualizirala po duţini trajanja, a ne po vrsti. c) Prihvatanjem jedinstvene kazne
lišenja slobode otklonile bi se neke nelogienosti koje nastaju u sistemu više kazni lišenja slobode kod
odmjeravanja kazne za djela u sticaju. d) Neosnovna je sumnja da bi prelaz sa više kazni lišenja
slobode na jednu nuţno vodio reviziji eitavog krivienopravnog sistema.
Ideje o unifikaciji kazne lišenja slobode prihvadene su u vedini savremenih krivienih zakonodavstava.
Kratkotrajne kazne lišenja slobode. Pojam kratke kazne lišenja slobode nije zakonski odreGen, a i u
teoriji o tome ne postoji jedinstveno mišljenje. Najzastupljenije je stanovište da se radi o kaznama u
trajanju do 6 mjeseci, s tim što se i u okviru ovih kazni izdvajaju one do 15 ili 30 dana. U nauci
krivienog prava stavlja se niz prigovora praksi izricanja kratkih kazni lišenja slobode, sa
argumentacijom da ta praksa nije opravdana ciljevima kaznene politike. Protiv ovih kazni najeešde se
izrieu slijededi prigovori: a) Primjenom kratkotrajne kazne lišenja slobode ne moţe se ostvariti svrha
krivienih sankcija; b) Kratka kazna lišenja slobode proizvodi niz štetnih posljedica za osuGenog u
moralnom, materijalnom, profesionalnom i društvenom pogledu; c) Zatvaranje kratkog trajanja
stimuliše povrat, jer su primarni delikventi u zatvoru izloţeni štetnom uticaju povratnika i
profesionalnih delikvenata. Zato se kratkotrajno lišavanje slobode eesto naziva “seminarom
kriminaliteta”; d) Kratka kazna je posebno štetna za odreGene kategorije ueinilaca krivienih djela kao
što su maloljetnici, mlaGi punoljetnici, psihopatske ili socijalno poremedene lienosti ili alkoholieari; e)
Kratkotrajne kazne su i krajnje neekonomiene.
Protivnici kratkotrajnog zatvaranja vide rješenje problema kaţnjavanja u 2 pravca: 1. Kroz podizanje
opdeg zakonskog minimuma treba onemoguditi da se kazna lišenja slobode izriee u kratkom trajanju;
2. U sistem krivienih sankcija uvesti mjere postupanja na slobodi koje bi se izricale umjesto
kratkotrajne kazne lišenja slobode, npr. uslovna osuda, sudska opomena, noveana kazna itd.
MeGutim, kratke kazne lišenja slobode imaju veliki broj pristalica, a njihova primjena pravda se nizom
argumenata: a) Individualizacija kriviene sankcije pretpostavlja odreGeni raspon kazni; b) Kratka
kazna lišenja slobode ima svoj efekat u pogledu generalne prevencije; c) Za neke kategorije ueinilaca
KD kratka kazna lišenja slobode je najpravednija i skoro neophodna kriviena sankcija (npr.siledţije,
nedisciplinirani vozaei m/v, lica koja izbjegavaju noveane obaveze kao što je alimentacija i sl); d)
Struktura kriminaliteta takoGer opravdava primjenu ovih kazni. Sitni kriminal se ne moţe kaţnjavati
teţim kaznama, niti je uvijek opravdano da se izrekne uslovna osuda ili noveana kazna; e) Boljim
organizovanjem naeina izvršenja moţe se otkloniti niz slabosti kratkotrajne kazne zatvora.
I pored kritika, kratkotrajne kazne zatvora se i dalje primjenjuju u sudskoj praksi, a krivieni zakoni
predviGaju minimume koji omogudavaju njihovo izricanje.
133
Kazna lišenja slobode odreGenog ili neodreGenog trajanja. U najvedem broju savremenih krivienih
sistema predviGeno je izricanje kazne lišenja slobode u taeno odreGenom trajanju, što je i najviše u
skladu sa naeelima zakonitosti i pravienosti. MeGutim, neka kriviena zakonodavstva poznaju sistem
izricanja kazne u neodreGenom trajanju. Opda karakteristika ovog sistema je da sud ne odreGuje
unaprijed precizno duţinu trajanja kazne lišenja slobode, ved o njenom efektivnom trajanju odlueuje
administracija nadleţna za izvršenje kazne, a opdi maksimum i minimum odreGuje sud ili zakon. To se
opravdava sa više razloga: 1. Ovako izreeena kazna pogodnija je za ostvarenje resocijalizacije
osuGenih lica; 2. Ovaj sistem stimulativno djeluje na ponašanje osuGenika tokom izvršenja kazne; 3.
Kazne neodreGenog lišenja slobode pokazale su dobre rezultate u zemljama koje su prihvatile ovaj
sistem.
Ovakav sistem postoji u nizu saveznih drţava SAD i u nekim zemljama Latinske Amerike.
Kazna lišenja slobode u našem pravu
KZ FBiH prihvata jednu kaznu lišenja slobode – zatvor . Osnovne karakteristike ove kazne su: a)
Zatvor se moţe izredi samo kao glavna kazna, za krivieno djelo za koje je propisan i u granicama
propisane kazne; b) Zatvor je vremenska kazna lišenja slobode. Moţe se izredi od 15 dana do 15
godina (el.37 st.1). Izuzetno, za najteţe oblike krivienih djela ueinjenih s umišljajem moţe se propisati
dugotrajni zatvor u trajanju od 20 do 40 godina (el.38). Dugotrajni zatvor ne moţe se izredi ueiniocu
koji u vrijeme izvršenja djela nije navršio 21 godinu ţivota. c) Zatvor se izriee na pune godine i
mjesece, a do 6 mjeseci i na pune dane. d) Kazna zatvora u trajanju do 3 mjeseca moţe se uz
pristanak osuGenog zamijeniti noveanom kaznom, a iznimno i “radom za opde dobro na slobodi”
(el.37 st.3).
Izvršenje kazni lišenja slobode
Naeini izvršenja u prošlosti su bili vrlo razlieiti. Poeetkom XVII vijeka osnivaju se posebni zavodi za
izvršenje kazni lišenja slobode iz kojih su osuGenici upudivani na teške fizieke radove.
Krajem XVIII vijeka javljaju se razmišljanja o reformi zatvora. U Filadelfiji je 1790.godine sagraGen prvi
zatvor sa potpuno usamljeniekim reţimom u kome su osuGenici ţivjeli u delijama potpuno odvojeni
jedni od drugih 24 sata dnevno. Po zatvorima u Pensilvaniji, usamljenieki sistem nazvan je
pensilvanijski ili filadelfijski sistem. U prvoj polovini XIX vijeka u SAD je poeeo preovlaGivati tzv.
auburnski sistem, koji je dobio ime po zatvoru u Auburn-u, u drţavi Njujork, osnovanom 1823.godine.
Po ovom sistemu osuGenici su se usamljivali po delijama samo nodu, dok su tokom dana bili na
zajedniekom radu ali sa strogom zabranom razgovora. Po tome se ovaj sistem naziva i “sistem
dutanja”.
Sredinom XIX vijeka poeinje se primjenjivati tzv. progresivni sistem. Ovaj sistem ima 3 stepena u
izdrţavanju kazne: Prvi stepen predstavlja strogi usamljenieki zatvor u delijama tokom dana i nodi, sa
izvršavanjem radne obaveze. Drugi stepen nastaje zajedniekim radom u 4 odjeljenja zatvora.
OsuGenici prelaze iz jednog odjeljenja u drugo ako su to zasluţili svojim ponašanjem, s tim što je
svako naredno odjeljenje povoljnije za osuGenika. Tredi stepen je uslovni otpust koji se moţe
opozvati. Varijantu progresivnog sistema predstavlja i tzv.irski sistem, koji uz sve navedeno sadrţi i
jedno odjeljenje na kome uslovno otpušteni provodi izvjesno vrijeme prije potpunog oslobaGanja
(odjeljenje za slobodnjake).
134
Poboljšanju poloţaja osuGenih lica znaeajno je doprinijela meGunarodna Komisija za krivieno pravo i
izvršenje kazne, koja je izradila Minimalna pravila za postupanje sa osuGenim licima koja su bila
prihvadena od Društva naroda, a kasnije uz odreGene izmjene i od OUN. Minimalnim pravilima
postavljen je niz opdih principa o postupanju sa licima osuGenim na kaznu lišenja slobode i sugerirana
su odreGena rješenja u pogledu uslova ţivota u zatvorima, pravima zatvorenika, disciplini itd.
Izvršenje kazne lišenja slobode regulirano je Zakonom o izvršenju krivienih sankcija, a KZ FBiH (glava
VII) sadrţi opde odredbe o izvršenju kazni. Izvršenje kazne lišenja slobode zasniva se na slijededim
naeelima: a) Zakonitost u izvršenju kazne; b) Naeelo humanosti; c) Popravljanje osuGenih lica; d)
Individualizacija u izvršenju kazne; e) Skupno izvršenje kazne;
Osnovne karakteristike naeina izvršenja kazne zatvora su slijedede: a) Lica kaznu izdrţavaju u
zatvorenim, poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdrţavanje kazne. Ove ustanove se razlikuju
po stepenu obezbjeGenja i intenzitetu ogranieavanja slobode osuGenih lica. b) OsuGenik se lišava
prava ili se ogranieava u pravima samo u granicama nuţnim da bi se ostvarila svrha kazne (el.105).
OsuGenicima se tokom izvršenja kazne osigurava niz prava: zdravstvena zaštita, prepiska, posjete, 8-
satni odmor na 24 sata i 1 dan odmora u toku sedmice, neprekidan odmor od 14 radnih dana tokom
godine itd; c) Od osuGenika koji su sposobni za rad moţe se zahtijevati da rade (el.106 st.1). Ako
osuGena osoba pristane da radi ili traţi da radi, omogudit de joj se rad (st.2). Rad treba što više
odgovarati savremenom naeinu vršenja iste vrste rada na slobodi i treba odgovarati sposobnostima
osuGenog (st.3).
Uslovni otpust
Uslovni otpust sastoji se u tome što se lice koje se nalazi na izdrţavanju kazne zatvora pušta na
slobodu prije nego što je kaznu izdrţalo, pod uslovom da do isteka vremena za koje je kazna izreeena
ne ueini krivieno djelo. Opravdanost ovog instituta zasnovana je na ideji o popravljanju kao svrsi
kaţnjavanja.
Da bi se osuGeni mogao uslovno otpustiti, moraju se kumulativno ispuniti 2 uslova (el.107 KZ FBiH):
1. Da je osuGenik izdrţao polovinu kazne; 2. Da se tokom izdrţavanja kazne tako popravio da se moţe
osnovano oeekivati da de se na slobodi dobro vladati, a posebno da nede vršiti kriviena djela.
Izuzetno, lice se moţe uslovno otpustiti i ako je izdrţalo 1/3 kazne i ispunjava prethodno navedeni
uslov o vladanju, te ako posebne okolnosti koje se odnose na lienost osuGenog oeigledno pokazuju da
je postignuta svrha kaţnjavanja.
Vrijeme trajanja uslovnog otpusta jednako je vremenu ostatka kazne sa eijeg je izdrţavanja osuGeni
uslovno pušten. Tek nakon isteka tog vremena osuGeni je apsolutno osloboGen.
Uslovni otpust je zakonska mogudnost, a ne pravo osuGenika. Postupak za davanje uslovnog otpusta
po pravilu se pokrede na molbu osuGenika ili elanova njegove uţe porodice ako se osuGeni s tim
saglasio. Prijedlog za uslovni otpust moţe podnijeti i rukovodilac ustanove u kojoj se izdrţava kazna,
bez obzira na saglasnost osuGenika.
135
O uslovnom otpustu odlueuje posebna Komisija za uslovni otpust koju formira pravosudni organ
FBiH.2
Ukoliko osuGeni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta ueini krivieno djelo, ostvaren je osnov za
opozivanje uslovnog otpusta koje moţe biti obavezno ili fakultativno. O opozivanju odlueuje sud. Sud
je obavezan da opozove uslovni otpust ukoliko je uslovno otpušteni ueinio jedno ili više krivienih djela
za koja mu je izreeena kazna preko 1 godine zatvora. Sud moţe opozvati uslovni otpust ako uslovno
otpušteni ueini jedno ili više krivienih djela za koja mu je izreeena kazna do 1 godine zatvora (el.108
st. 1 i 2). Pri ocjeni o opozivanju sud posebno u obzir uzima srodnost ueinjenih krivienih djela, njihov
znaeaj, pobude iz kojih su ueinjena i druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost opozivanja
uslovnog otpusta.
Kad sud opozove uslovni otpust, po pravilu izriee jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o
odmjeravanju kazne za kriviena djela u sticaju iz el.46 KZ FBiH, s tim što se ranije izreeena kazna uzima
kao utvrGena. Shodno odredbama el.46, ako je za neko od KD ueinjenih u sticaju utvrGena kazna
dugotrajnog zatvora, sud de izredi samo tu kaznu. Ako je za kriviena djela u sticaju utvrGena kazna
zatvora, sud de izredi jedinstvenu kaznu koja mora biti veda od svake pojedine utvrGene kazne, ali ne
smije dostignuti zbir utvrGenih kazni niti predi 15 godina zatvora. Ako su za sva KD ueinjena u sticaju
predviGene pojedinaene kazne do 3 godine zatvora, jedinstvena kazna ne moţe biti veda od 8 godina
zatvora.
Dio kazne koji je osuGeni izdrţao po ranijoj osudi uraeunava se u ovu jedinstvenu kaznu, ali se ne
uraeunava vrijeme koje je osuGeni proveo na uslovnom otpustu.
MeGutim, primjena naprijed navedenih odredaba ne moţe ostvariti svrhu kaţnjavanja u svim
slueajevima. Npr. ako je lice osuGeno na 15 godina zatvora uslovno otpušteno nakon izdrţanih 12
godina, pa zatim poeinilo neko teško krivieno djelo, ako bi se poštivala odredba el.46 st.2, takvo lice
dobilo bi maksimalno 15 godina zatvora. Izdrţanih 12 godina uraeunava se u kaznu, te bi takvo lice
izašlo nakon 3 godine, što bi praktieno znaeilo da za novo krivieno djelo nije ni kaţnjeno. Zbog toga
zakonodavac u odredbi el.47 st.2 ostavlja sudu mogudnost da za krivieno djelo izvršeno u vrijeme
uslovnog otpusta izrekne i kaznu nezavisnu od ranije izreeene kazne, ako se primjenom odredaba
el.46 ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja s obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreeene
kazne.
Ako uslovno otpušteni bude osuGen na kaznu zatvora do jedne godine, a sud ne opozove uslovni
otpust, uslovni otpust se produţava za vrijeme koje je osuGeni proveo na izdrţavanju kazne zatvora.
Naprijed navedene odredbe vaţe i kada se uslovno otpuštenom sudi za djelo koje je ueinio prije nego
što je uslovno otpušten.
Pruţanje postpenalne pomodi
Postpenalne mjere su mjere koje se preduzimaju da se osuGenom nakon otpuštanja sa izdrţavanja
kazne pomogne na razlieite naeine. Svrha tih mjera je resocijalizacija osuGenika i pomod u rješavanju
egzistencijalnih problema. Pruţanje postpenalne pomodi organizira se preko odgovarajudih organa
opdine na kojoj osuGeni ima prebivalište po izlasku iz zatvora (Centar za socijalni rad). Ova pomod
moţe obuhvatati razlieite oblike moralne i materijalne pomodi.
NOVEANA KAZNA
2 Provjeriti o kojem organu se tafno radi
136
Opravdanost noveane kazne kao kriviene sankcije
Noveana kazna je imovinska kriviena sankcija koja se sastoji u pladanju od strane osuGenog
odreGenog noveanog iznosa. Ona spada u red sankcija koje se eesto primjenjuju u praksi, dok im se u
teoriji stavlja niz prigovora:
1. Ova kazna je prije svega nepraviena, jer nejednako pogaGa ueinioce razlieitog imovnog stanja. Osim
toga, u velikoj mjeri je lišena personalnog karaktera obzirom na slueajeve izricanja ueiniocu koji ima
materijalne obaveze prema drugim licima (porodica i sl), tako da ta kazna jednako pogaGa i druga lica
koja nisu kriva za izvršeno djelo. Noveanom kaznom se ne mogu postidi ciljevi generalne prevencije
jer ona po pravilu nema zastrašujudi uticaj na potencijalne izvršioce krivienih djela.
2. Noveanoj kazni se najviše prigovara u vezi sa ostvarenjem ciljeva specijalne prevencije. OsuGeni
kaznu osjeda kao “bogadenje drţave na njegov raeun” i za to ona ne moţe popravno djelovati na
njega, ved izaziva osjedaj nepravde i revolta prema društvu.
3. Na kraju, noveana kazna je i neekonomiena. OsuGeni eesto izbjegavaju pladanje kazne, a troškovi
njenog prinudnog izvršenja nekad su vedi od iznosa dosuGene noveane kazne.
MeGutim, pobornici noveane kazne istieu niz kontraargumenata:
1. Ukoliko bi se u krivienom postupku potpunije utvrGivalo imovno stanje ueinioca i noveana kazna
odmjeravala prema tako utvrGenom stanju, otklonilo bi se da ona nejednako pogaGa osuGene. U
slueaju zlonamjernog izbjegavanja isplate kazne, ona se moţe zamijeniti kaznom zatvora. Einjenica da
primjena noveane kazne pogaGa i druga lica karakteristiena je i za sve ostale kriviene sankcije.
2. Noveana kazna pogodna je za zamjenu kratke zatvorske kazne, a time i izbjegavanja negativnih
posljedica koje mogu proizadi iz te kazne.
3. Primjenom noveane kazne mogu se ostvariti ciljevi i generalne i specijalne prevencije, ukoliko se
kazna ne izriee u minimalnim iznosima.
4. Noveana kazna je posebno pogodna za djela iz koristoljublja.
5. Noveana kazna je lako opoziva sankcija i postoji mogudnost da se lako otklone njeni efekti.
Sve navedeno opravdava postojanje noveane kazne, a u sudskoj praksi prisutna je tendencija sve
eešde njene primjene.
Naeini utvrGivanja noveane kazne
U savremenom krivienom zakonodavstvu postoje 2 osnovna metoda: metod fiksnih iznosa i metod
“dani-noveana kazna”.
Metod fiksnih iznosa zastupljen je u najvedem broju krivienih zakonodavstava. Po njemu se ueiniocu
krivienog djela noveana kazna izriee u taeno odreGenom iznosu. Pritom imovno stanje ueinioca uvijek
ima uticaja na odmjeravanje konkretne noveane kazne.
Metod “dani-noveana kazna” je novijeg datuma. Izricanje kazne po ovoj metodi ima 2 faze. U prvoj
fazi ueiniocu krivienog djela utvrGuje se odreGeni broj “dana” i pritom su od znaeaja priroda i teţina
izvršenog djela i stepen kriviene odgovornosti ueinioca. U drugoj fazi utvrGuje se iznos jednog dana –
noveane kazne, pri eemu je od odlueujudeg znaeaja imovinsko stanje ueinioca. Tako se postiţe da
ueinioci istog krivienog djela mogu dobiti isti broj “dana” noveane kazne, ali
137
da im noveani iznosi za jedan dan budu razlieiti, što dovodi do razlieitog noveanog kaţnjavanja. Ideja
ovog sistema je da se ostvari jednakost ueinilaca krivienih djela pred zakonom, uz istovremeno
razlieito noveano kaţnjavanje zbog razlieitog imovnog stanja.
Noveana kazna u našem krivienom pravu
Ueiniocu krivienog djela noveana kazna se izriee samo kad je propisana za odreGeno djelo. Moţe se
izredi i kao glavna i kao sporedna kazna. Opdi minimum noveane kazne je 200 KM, a opdi maksimum
20.000 KM. Za kriviena djela iz koristoljublja maksimum je 100.000 KM (el.39 st.1).
Pri odmjeravanju noveane kazne sud de uzeti u obzir sve olakšavajude i oteţavajude okolnosti, a
imajudi u vidu svrhu kaţnjavanja (el.40). Sud de posebno uzeti u obzir 3 grupe okolnosti: 1. Okolnosti
vezane za lifnost ufinioca – stepen kriviene odgovornosti, pobude iz kojih je djelo ueinjeno, raniji
ţivot ueinitelja, drţanje poslije krivienog djela itd; 2. Okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaeina
ugroţavanja i povrede zaštidenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno; 3. Okolnosti vezane
za imovno stanje ufinioca – lieni dohodak, drugi prihodi, imovina, porodiene obaveze.
U presudi kojom je izrekao noveanu kaznu sud je obavezan odrediti rok njene isplate, koji ne moţe
biti kradi od 15 dana niti duţi od 3 mjeseca. U opravdanim slueajevima sud moţe dozvoliti isplatu
kazne u otplatama (ratama), ali rok isplate ne moţe biti duţi od 2 godine (el.39 st.2).
Ukoliko osuGeni ne isplati kaznu u odreGenom roku, pristupa se njenom prinudnom izvršenju,
prvenstveno iz pokretne imovine a ako ta imovina nije dovoljna onda iz nekretnina. Ako se kazna ne
moţe ni prinudno naplatiti, sud de je izvršiti tako što de za svakih zapoeetih 50 KM odrediti 1 dan
zatvora, ali zatvor u tom slueaju ne moţe biti duţi od 6 mjeseci. Isto vaţi i ako osuGeni plati samo dio
kazne. U slueaju da isplati i ostatak noveane kazne, izvršenje zatvora se obustavlja.
U slueaju smrti osuGenog noveana kazna se ne izvršava.
ODMJERAVANJE KAZNE
ZAKONSKO PROPISIVANJE KAZNE I ODMJERAVANJE KAZNE Zakonsko propisivanje kazne
Propisivanje kazne je utvrGivanje granica kaţnjavanja za odreGeno krivieno djelo. Postoje razlieiti
sistemi zakonskog propisivanja kazni, koji se mogu svesti na 3 osnovna: sistem apsolutno odreGenih
kazni, sistem arbitrarnih kazni i sistem relativno odreGenih kazni.
Sistem apsolutno odreGenih kazni je sistem po kome zakon taeno odreGuje vrstu i visinu kazne koja
se u svakom konkretnom slueaju izriee ueiniocu odreGenog krivienog djela. Ovaj sistem nije pogodan
niti praviean jer onemogudava individualizaciju kazne s obzirom na ueinioca i okolnosti djela.
Sistem arbitrarnih kazni (sistem neodreGenih kazni) je sistem u kome zakon ne daje nikakva pravila za
odmjeravanje kazne, ved ovlašduje sud da po svojoj ocjeni izrekne jednu ili više zakonom predviGenih
sankcija u mjeri koju smatra opravdanom. Ovakav sistem moţe dovesti do proizvoljnosti i samovolje.
138
U sistemu relativno odreGenih kazni zakon odreGuje samo okvir u kome se sud mora kretati prilikom
odmjeravanja kazne, tj. odreGuje minimum i maksimum kazne koja se moţe izredi za odreGeno djelo.
Granice koje zakon postavlja u pogledu izricanja kazne mogu biti opde i posebne. Opde se odnose na
izricanje odreGene vrste kazne, a posebne se odnose na izricanje kazne za odreGeno krivieno djelo. S
obzirom na to postoje opdi i posebni minimum i maksimum kazne. U slueaju kad nisu odreGene
posebne granice za odreGeno krivieno djelo, ved zakon odreGuje samo vrstu kazne, vaţe opde granice
te vrste kazne. Sistem relativno odreGenih kazni zastupljen je i u našem krivienom pravu.
Odmjeravanje kazne
Odmjeriti kaznu znaei utvrditi vrstu i mjeru kazne odreGenom ueiniocu za izvršeno krivieno djelo.
Odmjeravanje kazne je sudska funkcija, te se najeešde govori o sudskom odmjeravanju kazne.
Opda pravila o odmjeravanju kazne u našem pravu odreGena su elanom 40. KZ FBiH koji odreGuje da
pri odmjeravanju kazne sud obavezno uzima u obzir sve olakšavajude i oteţavajude okolnosti imajudi
u vidu svrhu kaţnjavanja (el.40). Sud de posebno uzeti u obzir okolnosti vezane za lifnost ufinioca –
stepen kriviene odgovornosti, pobude iz kojih je djelo ueinjeno, raniji ţivot ueinitelja, drţanje poslije
krivienog djela itd, te okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaeina ugroţavanja i povrede zaštidenog
dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno.
U zakonodavstvima pojedinih zemalja (neke drţave SAD) primjenjuje se i tzv. administrativno
odmjeravanje kazne, po kome definitivno trajanje kazne zatvora utvrGuju organi nadleţni za njeno
izvršenje, a sud presudom donosi samo granice kazne.
INDIVIDUALIZACIJA KAZNE Pojam individualizacije kazne i njena primjena u razvoju krivienog prava
Individualizacija kazne znaei izricanje ueiniocu krivienog djela one kazne kojom de se, po ocjeni suda,
najbolje ostvariti svrha njene primjene. Individualizirati znaei konkretizirati u zakonu utvrGenu kaznu.
Suština individualizacije je u ostvarenju takvih mehanizama koji de omoguditi da se na ueinioca
krivienog djela primjeni ona kazna koja je u konkretnom slueaju adekvatna s obzirom na
karakteristike lienosti ueinioca i izvršenog djela.
Termin “individualizacija” se u teoriji upotrebljava još u 2 smisla. Eesto se govori o individualizaciji
kriviene sankcije pod kojom se podrazumijeva odlueivanje suda o tome koju de vrstu kriviene sankcije
primjeniti u konkretnom slueaju (kazna ili uslovna osuda, kazna ili mjera bezbjednosti itd).
U penološkoj literaturi koristi se izraz individualizacija tretmana, pod kojim se podrazumijeva
prilagoGavanje metoda postupanja prema razlieitim kategorijama ueinilaca krivienih djela u postupku
izvršenja kazni zatvora.
Osnovne pretpostavke za individualizaciju kazne
Praktieno sprovoGenje individualizacije uslovljeno je nizom okolnosti. Npr. alternativno propisivanje
više kazni za odreGeno krivieno djelo pruţa sudu vede mogudnosti da kaznu individualizira po vrsti.
Ako se propisana kazna moţe izricati u razlieitim iznosima, vede su mogudnosti za njenu
individualizaciju po mjeri. Posebno znaeajna su ovlaštenja suda u primjeni olakšavajudih ili
oteţavajudih okolnosti, zakonske mogudnosti ublaţavanja ili pooštravanja kazne, naein odmjeravanja
kazne za djela u sticaju itd.
139
Individualizacija kazne i upoznavanje lienosti ueinioca
Individualizacija kazne pretpostavlja upoznavanje lienosti ueinioca krivienog djela, obzirom na
einjenicu da se sudi eovjeku a ne djelu. Pod tim upoznavanjem podrazumijeva se medikopsihološko i
sociološko izueavanje delikvenata.
Mada je upoznavanje lienosti ueinioca krivienog djela od posebnog znaeaja za individualizaciju kazne,
u savremenom krivienom zakonodavstvu ova pretpostavka ostvarena je samo u odnosu na
maloljetne delikvente. Za punoljetne ueinioce KD po pravilu se predviGa sprovoGenje tzv. socijalne
ankete, tj. prikupljanje podataka o njihovom ranijem ţivotu, socijalnoj sredini u kojoj ţive i sl, ali ne i
njihovo mediko-psihološko ispitivanje u fazi krivienog postupka. Eesta su zakonodavstva koja ovo
ispitivanje regulišu u postupku izvršenja kazni zatvora sa ciljem da se odredi adekvatan program
tretmana osuGenih.
OLAKŠAVAJUDE I OTEŢAVAJUDE OKOLNOSTI Pojam i znaeaj olakšavajudih i oteţavajudih okolnosti
Olakšavajude i oteţavajude su one okolnosti koje utieu na odmjeravanje kazne za izvršeno djelo.
Okolnosti koje utieu da se ueiniocu izrekne blaţa kazna u okviru posebnog minimuma i maksimuma
nazivaju se olakšavajudim, a okolnosti koje utieu da se izrekne stroţija kazna otežavajudim.
Okolnosti se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne, zavisno od toga da li se odnose na djelo ili
ueinioca. Po vremenu nastanka, okolnosti se mogu odnositi na odreGena stanja koja su postojala prije
izvršenja krivienog djela, okolnosti vezane za samo izvršenje djela i okolnosti koje su se javile nakon
izvršenja djela.
U najvedem broju zakodavstava sudu je prepušteno da procijeni koje se okolnosti smatraju
olakšavajudim a koje oteţavajudim. U odgovoru na pitanje da li zakonom treba propisati sve okolnosti
koje sud treba uzeti u obzir pri izboru vrste i mjere kazne, postoje vrlo razlieita rješenja u pojedinim
krivienim zakonodavstvima – od taksativnog nabrajanja i obavezivanja suda da uzme u obzir samo
izrieito navedenu okolnost, pa do prepuštanja sudu da odredi sve olakšavajude i oteţavajude
okolnosti.
Olakšavajude i oteţavajude okolnosti u našem krivienom pravu
U KZ FBiH nisu iscrpno navedene sve olakšavajude i oteţavajude okolnosti, ved zakon u odredbi el.40
posebno ukazuje samo na neke od njih. To su okolnosti vezane za lifnost ufinioca – stepen kriviene
odgovornosti, pobude iz kojih je djelo ueinjeno, raniji ţivot ueinitelja, drţanje poslije krivienog djela
itd, okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaeina ugroţavanja i povrede zaštidenog dobra i okolnosti
pod kojima je djelo izvršeno. U slueaju noveanih kazni u obzir se uzima i imovno stane ufinitelja KD.
Stepen kriviene odgovornosti zavisi od stepena uraeunljivosti i vinosti, ali se u toj ocjeni mogu uzeti u
obzir i neke druge subjektivne okolnosti kao što su starosna dob ueinioca, njegovo obrazovanje,
vaspitanje, psihieka labilnost, moralne karakteristike lienosti, okolnosti da je djelo izvršeno iz straha,
ispoljena drskost i bezobzirnost pri izvršenju djela i sl.
Pobude iz kojih je djelo ueinjeno. Pobuda je unutrašnji psihieki poriv na odreGeno ljudsko ponašanje.
U postupku odmjeravanja kazne nije beznaeajan motiv pri donošenju odluke da se izvrši djelo.
140
Jaeina ugroţavanja ili povrede zaštidenog dobra. Kroz ovu okolnost do izraţaja dolazi manja ili veda
teţina posljedice ueinjenog djela.
Okolnosti pod kojima je djelo ueinjeno. Ove okolnosti mogu biti vrlo razlieite i ne mogu se unaprijed
odrediti. Mogu oznaeavati objektivne ili subjektivne situacije koje su postojale prije ili za vrijeme
izvršenja KD.
Raniji ţivot ueinioca znaei jedinstvenu ocjenu lienosti ueinioca prije izvršenog djela, koja se zasniva na
nizu okolnosti vezanih za njegov raniji ţivot. Kroz ovu okolnost sud treba dodi do saznanja da li
izvršeno djelo predstavlja slueajnu epizodu u ţivotu ueinioca, ili je ono rezultat jednog opdeg
asocijalnog naeina ţivota.
Liene prilike ueinioca. Pod ovim se u sudskoj praksi najeešde podrazumijeva zdravstveno stanje,
starosna dob, porodiene prilike, ekonomsko stanje porodice, invalidnost ueinioca, njegova profesija i
društveni poloţaj itd.
Drţanje ueinioca poslije ueinjenog krivienog djela. Ova okolnost prvenstveno odraţava stav ueinioca
prema izvršenom djelu. Taj stav moţe biti društveno pozitivan ako iz cjelokupnog drţanja ueinioca
proizilazi njegovo iskreno kajanje zbog izvršenog djela, pokušaj da se neutrališu negativni efekti djela
i sl. Naravno, stav ueinioca moţe biti i sasvim suprotan. Od posebnog znaeaja za procjenu ove
okolnosti je drţanje ueinioca pred sudom i u toku krivienog postupka uopde.
Imovno stanje ueinioca. Ova okolnost posebno je znaeajna pri izricanju noveane kazne. Druge
okolnosti koje se odnose na lienost ueinioca. Osnovni smisao ove odredbe u Zakonu jeste da se
istakne znaeaj subjektivnih okolnosti pri odmjeravanju kazne i da se ukaţe da prethodnim
okolnostima nije iscrpljena lista mogudih subjektivnih okolnosti.
Osim prethodno navedenih, sud moţe cijeniti i svaku drugu okolnost ako smatra da je ona od znaeaja
za odmjeravanje kazne.
Olakšavajude i oteţavajude okolnosti djeluju na odmjeravanje kazne u granicama posebnog
minimuma i posebnog maksimuma propisane kazne.
Okolnosti koje Zakon predviGa kao olakšavajude ili oteţavajude pri odmjeravanju kazne, mogu se javiti
i kao zakonski elementi bida krivienog djela. Npr. koristoljublje kao pobuda je oteţavajuda okolnost pri
odmjeravanju kazne, ali u nekim slueajevima ova okolnost daje teţu kvalifikaciju izvršenom djelu –
ubistvo iz koristoljublja je teško ubistvo.
U nekim slueajevima ista okolnost moţe imati karakter kvalifikatorne okolnosti i istovremeno biti
uzeta u obzir pri odmjeravanju kazne. Npr. postoji kvalifikovani oblik KD ugroţavanja javnog
saobradaja ako je usljed izvršenog djela nastupila smrt jednog ili više lica. Kvalifikatorna posljedica
“smrt više lica” u svojoj konkretizaciji moţe obuhvatiti smrt 3, 5, 10 ili više lica i okolnost koliko lica je
nastradalo moţe biti oteţavajuda pri odmjeravanju kazne.
KVALIFIKATORNE I UBLAŢAVNE OKOLNOSTI
Koje okolnosti eine jedno krivieno djelo kvalificiranim, odnosno privilegiranim, odreGeno je u KZ i to
samo za neka kriviena djela. Prema tome, samo se zakonom mogu propisati kvalificirani odnosno
privilegirani oblici pojedinih krivienih djela. Kvalifikatorne okolnosti krivienom djelu daju poseban teţi
vid. Ublaţavne su suprotnog dejstva. Ove okolnosti treba razlikovati od prethodno razmatranih
oteţavajudih i olakšavajudih okolnosti koje utieu na vrstu i visinu kazne.
141
UBLAŢAVANJE KAZNE Znaeaj ublaţavanja kazne i osnovi za ublaţavanje kazne
Ublaţavanjem kazne ueiniocu se izriee ili manja mjera od one koja je propisana za izvršeno djelo, ili
blaţa vrsta kazne od propisane. U našem krivienom pravu postoje 3 grupe osnova za ublaţavanje
kazne.
a) Opdi osnov za ublaţavanje kazne. Ako ovaj osnov postoji, sud moţe ublaţiti kaznu bezi obzira na to
koje krivieno djelo je izvršeno i ko je ueinilac. Kao takve okolnosti KZ FBiH predviGa: - prekoraeenje
granica nuţne odbrane; - prekoraeenje granica krajnje nuţde; - pokušaj krivienog djela; - bitno
smanjena uraeunljivost; - pravna zabluda; - pomaganje kao oblik saueesništva u izvršenju krivienog
djela. b) Posebni osnov. Mogudnost ublaţavanja kazne posebno je predviGena kod nekih krivienih
djela. U tim slueajevima ublaţavanje kazne moţe se vršiti samo ako postoji okolnost koju KZ izrieito
propisuje.
c) Ublaţavanje kazne od strane suda mogude je ako sud utvrdi da postoje posebno olakšavajude
okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaţenom kaznom moţe postidi svrha kaţnjavanja. (el.41 st.2).
Ublaţavanje je uvijek fakultativno. Ni u jednom slueaju KZ ne obavezuje sud da ueiniocu ublaţi kaznu.
Naeini ublaţavanja kazne
Ublaţavanje se moţe vršiti na 2 naeina: po vrsti i po mjeri kazne. Ublaţavanje kazne po mjeri postoji
ako se ueiniocu izriee ista vrsta kazne koja je propisana za izvršeno krivieno djelo, ali u trajanju
manjem od propisanog posebnog minimuma. Ublaţavanje kazne po vrsti postoji ako se umjesto
propisane vrste kazne izriee blaţa vrsta kazne, npr. kad se umjesto propisanog zatvora izriee noveana
kazna.
U slueaju kad postoji zakonski osnov za ublaţavanje, ono se po pravilu izriee po mjeri. Ako je kao
minimum kazne propisan opdi minimum, tada nije mogude ublaţavanje kazne po mjeri i izriee se blaţa
vrsta kazne.
Ublaţavanje kazne moţe biti ogranieeno i neogranieeno. Ogranieeno je kad zakon posebnim pravilima
odreGuje kako se kazna moţe ublaţiti kad za to postoje uslovi, a neogranieeno je kad je sud ovlašten
da kaznu ublaţi po svojoj slobodnoj ocjeni, uz ogranieenje odreGeno opdim minimumom kazne.
Granice ublaţavanja kazne po KZ FBiH (el.42) su: - ako je za krivieno djelo kao najmanja mjera kazne
propisan zatvor u trajanju 3 ili više godina, kazna se moţe ublaţiti do jedne godine zatvora (npr.ako je
propisana kazna od 5 godina, ona se moţe smanjiti na zatvor manji od 5 godina, ali ne manji od jedne
godine); - ako je za KD kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od 2 godine, kazna se
moţe ublaţiti do 6 mjeseci;
142
- ako je propisan zatvor u trajanju od 1 godine, kazna se moţe ublaţiti do 3 mjeseca; - ako je propisan
zatvor u trajanju manjem od 1 godine, kazna se moţe ublaţiti do 15 dana; - ako je za KD propisana
kazna zatvora bez naznake najmanje mjere, umjesto zatvora moţe se izredi noveana kazna
(ublaţavanje po vrsti) - ako je za KD propisana noveana kazna sa naznakom najmanje mjere, kazna se
moţe ublaţiti do iznosa od 200 KM.
U slueajevima kada je sud ovlašten da ueinioca oslobodi od kazne, sud kaznu moţe i neogranieeno
ublaţiti, tj. nije vezan propisanim minimumom (el.43 st.2).
OSLOBOĐENJE OD KAZNE Osnovi za osloboGenje od kazne
Sud moţe ueinioca osloboditi od kazne samo u zakonom predviGenim slueajevima. Neki od tih osnova
su opdeg karaktera i u takvom slueaju sud moţe osloboditi ueinioca neovisno od izvršenog ili
pokušanog djela. Ovi osnovi se mogu podijeliti na fakultativne i obligatorne, u zavisnosti od toga da li
su može ili mora osloboditi optuţnog od kazne. Fakultativni opdi osnovi za osloboGenje od kazne po
KZ FBiH su: - prekoraeenje granica nuţne odbrane usljed jake razdraţenosti ili straha; - prekoraeenje
granica krajnje nuţde pod osobito olakšavajudim okolnostima; - nepodobni pokušaj; - pravna zabluda
iz opravdanih razloga;
Obligatorni osnovi za osloboGenje od kazne su: - dobrovoljni odustanak; - spreeavanje djela od
strane saizvršioca, podstrekaea ili pomagaea. Poseban osnov za osloboGenje od kazne
Poseban osnov predviGena je odredbom el.44 KZ FBiH, prema kojoj «sud može osloboditi ufinitelja
krivifnog djela ufinjenog iz nehata, kad posljedice djela tako teško pogađaju u finitelja da izricanje
kazne u takvom slufaju ofigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja». Proizilazi da je za oslobaGanje
po ovom osnovu potrebno ispunjenje 2 uvjeta: da je krivieno djelo ueinjeno iz nehata i da je
posljedica takva da teško pogaGa i samog ueinioca (npr.kod saobradajnih nezgoda, kad ueinilac
prouzrokuje smrt ili teške tjelesne povrede njemu bliskih lica).
ODMJERAVANJE KAZNE ZA KRIVIENA DJELA IZVRŠENA U POVRATU Pojam i vrste povrata
Neovisno od razlika koje u teoriji postoje u odreGivanju pojma povrata, opdeprihvadeno je njegovo
razlikovanje na opdi i specijalni. Kao osnov za ovo razlikovanje u krivienopravnoj teoriji se uzima
priroda izvršenih djela. Specijalni povrat postoji kad je ueinilac ponovo izvršio isto ili istovrsno
krivieno djelo. Opdi povrat postoji kad je ueinilac ponovo izvršio neko drugo krivieno djelo, razlieito od
onog ranije izvršenog.
MeGutim, u kriminološkoj literaturi pojam specijalnog i opdeg povrata se vezuje za prirodu izvršenih
djela. Specijalni povrat postoji kad su sva kriviena djela izvršena iz istih ili slienih
143
pobuda i takvi delikventi se u kriminologiji nazivaju homotropi. Opdi povrat postoji kad kriviena djela
nisu vezana istom pobudom izvršenja i takvi delikventi se nazivaju politropi.
Razlikovanje povrata na opdi i specijalni moţe imati i praktiene posljedice. Kod nekih KD specijalni
povrat je kvalifikatorna okolnost, a u nekim zakonodavstvima se uzima kao oteţavajuda okolnost pri
odmjeravanju kazne.
Krivienopravni znaeaj povrata
U krivienopravnoj nauci sporno je pitanje da li povrat treba predstavljati osnov za teţe kaţnjavanje i
zbog eega. Postoje shvatanja prema kojima teţe kaţnjavanje u slueaju povrata nije opravdano.
Argumenti za takvo shvatanje su: - Krivieno djelo izvršeno od povratnika objektivno nije teţe jer je
proizvelo iste posljedice kao da ga je izvršio primarni ueinilac. Shodno tome, izricanje teţe kazne
povreGuje princip pravienosti kaţnjavanja; - Sa subjektivne taeke gledišta, povrat ne mora nuţno
povlaeiti viši stepen kriviene odgovornosti nego što je to slueaj kod primarnih delikvenata; -
Povedanje kazne u slueaju povrata nije racionalno rješenje jer dosadašnje iskustvo pokazuje da se
ovaj problem nij mogao rješavati strogim kaţnjavanjem. Stroţa kazna zasniva se na objektivnoj
okolnosti – ponovnom izvršenju krivienog djela, a zanemaruje se niz razlieitih uzroka individualnog
karaktera koji su doveli do povrata. Tako se represija forsira na raeun prevencije.
MeGutim, opravdanost teţeg kaţnjavanja u slueaju povrata danas se primarno razmatra s obzirom na
društvenu potrebu. Teţe kaţnjavanje povratnika zasniva se na razlozima kriminalne politike koji
vrijede pod uslovom da se pooštrenom kaznom mogu bolje ostvariti ciljevi generalne i specijalne
prevencije. Dosadašnja istraţivanja povrata meGutim ne idu u prilog ispunjenju navedenih uslova jer
kretanje broja recidivista po pravilu nije uslovljeno kaznenom politikom, ved opdim kretanjem
kriminaliteta.
Savremena zakonodavna rješenja u pogledu krivienopravnog znaeaja povrata mogu se svrstati u 3
osnovne grupe: 1. Rješenja u kojima je povrat samo pooštravana okolnost kod odmjeravanja kazne;
2. Rješenja u kojima se prema «obienim» povratnicima primjenjuje pooštrena kazna, a prema
profesionalnim delikventima, delikventima iz navike i delikventima po tendenciji primjenjuje i kazna i
posebna mjera bezbjednosti, (u vedem broju zakonodavstava); 3. Rješenja koja predviGaju primjenu
posebne kriviene sankcije prema multirecidivistima.
Povrat u našem krivienom pravu
Za razliku od prethodnih zakonskih rješenja koja su razlikovala tzv.obieni i višestruki povrat, KZ FBiH u
odredbama el.45 predviGa pooštravanje kazne samo u slueaju višestrukog povrata. Zakon predviGa
više uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se ueinilac krivienog djela smatrao višestrukim
povratnikom. Ti uslovi se odnose na: raniju osuGivanost, izvršeno krivieno djelo, lienost ueinioca i
vremenski razmak izmeGu ranije osude i novog krivienog djela.
Uslovi koji se odnose na raniju osuGivanost. Postoje 3 takva uslova: 1. Ueinilac treba da je ranije
osuGivan 2 ili više puta. To znaei da moraju postojati najmanje 2 osude. Jedinstvena kazna za kriviena
djela u sticaju smatra se jednom osudom. 2. U obzir dolaze samo osude za kriviena djela izvršena sa
umišljajem. Ukoliko se osuda odnosi na više krivienih djela izvršenih u sticaju, barem jedno od tih
djela mora biti izvršeno sa umišljajem.
144
3. Da je ueinilac bio 2 ili više puta osuGivan na kaznu zatvora od najmanje 1 godinu. Ova kazna mora
proizilaziti iz svake osude, što znaei da ovaj uslov nede postojati ako je jedna osuda bila npr. zatvor od
8 mjeseci, a druga zatvor od 2 godine.
Uslovi koji se odnose na krivieno djelo su da je djelo ueinjeno sa umišljajem i da je za ueinjeno djelo
propisana kazna zatvora. Ako ueinilac odgovara za više krivienih djela u sticaju, prvi uslov je ispunjen
ako umišljaj postoji bar u odnosu na jedno od izvršenih djela.
Uslov koji se odnosi na lienost ueinioca je da ueinilac pokazuje sklonost einjenju krivienih djela. Ovaj
element je najteţe utvrditi. Ustvari se radi o uvjerenju suda koje mora biti zasnovano na odreGenim
okolnostima. Eesto vršenje krivienih djela nije apsolutno dovoljan pokazatelj. Uvjerenje o tome treba
da se zasniva na sveukupnoj ocjeni lienosti ueinioca,njegovog naeina ţivota, ponašanja, pobuda iz
kojih su vršena kriviena djela, srodnosti izvršenih djela itd. Pri ocjeni hode li izredi kaznu stroţiju od
propisane, sud de cijeniti i potrebu da se radi ostvarivanje svrhe kaţnjavanja izrekne takva kazna.
Vremenski razmak izmeGu ranije osude i novog krivienog djela – Ovaj uslov ispunjen je ako od dana
otpuštanja ueinitelja sa izdrţavanja ranije izreeene kazne do izvršenja novog krivienog djela nije
proteklo 5 godina.
Stroţija kazna za slueaj višestrukog povrata ne smije predi dvostruku mjeru propisane kazne ni 15
godina zatvora.
ODMJERAVANJE KAZNE SA KRIVIENA DJELA U STICAJU Idealni i realni sticaj i odmjeravanje kazne
Neka zakonodavstva u propisima za odmjeravanje kazne prave razliku izmeGu idealnog i realnog
sticaja. Ovo razlikovanje bazira se na shvatanju da u slueaju idealnog sticaja prema ueiniocu treba
blaţe postupiti nego kad je u pitanju realni sticaj. Smatra da se da je manja društvena opasnost onog
ueinioca koji je izvršio jednu radnju i njome povrijedio više zakonskih propisa, nego onoga koji je
izvršio više radnji krivienih djela.
KZ FBiH ne predviGa razlieito odmjeravanje kazne za djela ueinjena u idealnom i realnom sticaju.
Naeini odmjeravanja kazne za kriviena djela u sticaju
U krivienom zakonodavstvu uglavnom su prihvadena 3 osnovna naeina odmjeravanja kazne za djela u
sticaju. Po jednom, jedinstvena kazna se odmjerava na osnovu kazni koje su izreeene za pojedina
djela. Dakle, izricanju prethodi utvrGivanje ili izricanje kazne za svako izvršeno krivieno djelo.
Po drugom naeinu, jedinstvena kazna se odmjerava s obzirom na kazne koje su propisane za kriviena
djela izvršena u sticaju. Pritom je najeešde zastupljeno rješenje da se za osnov jedinstvene kazne
uzima kazna koja je propisana za najteţe izvršeno djelo i ona se povisuje uz odgovarajuda ogranieenja.
Tredi naein je da se kazna izriee na osnovu sveukupne ocjene izvršenih krivienih djela, u okviru opdeg
minimuma i maksimuma odreGene vrste kazne.
U zakonodavstvima koja odreGuju da se jedinstvena kazna za kriviena djela u sticaju izriee na osnovu
pojedinaeno utvrGenih kazni za svako od izvršenih djela, prihvadena su 3 osnovna sistema za
odmjeravanje ove kazne. To su: sistem kumulacije, sistem asperacije i sistem apsorpcije.
145
Po sistemu kumulacije za svako od izvršenih krivienih djela utvrGuje se kazna, a jedinstvena kazna se
izriee tako što se saberu pojedinaeno odmjerene kazne. Jedinstvena kazna jednaka je zbiru
pojedinaeno utvrGenih kazni. Sistem kumulacije uglavnom se primjenjuje kad su za kriviena djela u
sticaju odmjerene noveane kazne.
Po sistemu asperacije za svako od krivienih djela izvršenih u sticaju utvrGuje se kazna, pa se najteţa
od utvrGenih kazni povedava uz odreGena ogranieenja. Dakle, osnov je najteţa od utvrGenih kazni, što
ima odreGenih nedostataka kada je u pitanju vršenje vedeg broja lakših krivienih djela jer na taj naein
neka djela praktieno mogu ostati nekaţnjena.
Po sistemu apsorpcije takoGe se utvrGuje kazna za svako krivieno djelo izvršeno u sticaju, a kao
jedinstvena kazna izriee se najteţa od utvrGenih kazni. Dakle, kazna za najteţe izvršeno djelo
apsorbuje ostale kazne. Ovaj sistem praktieno dovodi do toga da se ueinilac kaţnjava samo za najteţe
od izvršenih krivienih djela, dok ostala djela ostaju nekaţnjena. Time se izvršilac više krivienih djela
stavlja u povoljniji poloţaj od onoga ko je izvršio samo jedno krivieno djelo.
Odmjeravanje kazne za kriviena djela u sticaju po našem pravu
Odmjeravanje kazne za kriviena djela u sticaju po KZ FBiH (el.46) realizira se na naein da sud najprije
utvrGuje kazne za svako od ueinjenih djela, pa zatim za sva ta djela izriee jedinstvenu kaznu zatvora ili
dugotrajnog zatvora.
Do primjene sistema apsorpcije dolazi u slueaju da je za neko od krivienih djela u sticaju utvrGena
kazna dugotrajnog zatvora. U tom slueaju sud de izredi samo kaznu dugotrajnog zatvora.
Mada Zakon to izrieito ne predviGa, do primjene sistema apsorpcije dolazi u još jednom slueaju, koji
bi se mogao nazvati i nužnom apsorpcijom. Naime, ako je za neko krivieno djelo utvrGena kazna
zatvora od 6 mjeseci ili više, a za drugo djelo manje od 30 dana, pošto se kazna od preko 6 mjeseci ne
moţe izricati na dane, ne moţe se primijeniti sistem asperacije te kazna od 6 mjeseci ili više apsorbuje
ostale kazne eije trajanje je krade.
Osnovni sistem odmjeravanja kazne za kriviena djela za koja su utvrGene kazne zatvora je sistem
asperacije. Njegova primjena dolazi u obzir u 2 slueaja:
Ako je za kriviena djela u sticaju utvrGena kazna zatvora, jedinstvena kazna mora biti veda od svake
pojedine utvrGene kazne, ali ne smije dostidi zbir pojedinaenih kazni niti predi 15 godina zatvora. Od
navedenog postoji izuzetak u slueaju da su za sva kriviena djela u sticaju propisane kazne do 3 godine.
Tada jedinstvena kazna ne moţe biti veda od 8 godina zatvora.
Drugi slueaj primjene sistem asperacije je kada su za kriviena djela u sticaju utvrGene kazne zatvora i
maloljetniekog zatvora. Ta situacija moguda je u slueaju kad je ueinilac neka djela izvršio kao
maloljetnik, a druga kao punoljetna osoba, pa mu sud za djela izvršena u doba maloljetstva utvrdi
kaznu maloljetniekog zatvora, a za djela izvršena u punoljetstvu kaznu zatvora. U ovakvim
slueajevima kao jedinstvena kazna izriee se zatvor, s tim što se primjenjuju prethodna pravila o
izricanju jedinstvene kazne zatvora.
Po sistemu kumulacije, jedinstvena kazna izriee se u 2 slueaja: Prvo, ako je za svako krivieno djelo u
sticaju utvrGena noveana kazna, sud de povisiti najvišu utvrGenu noveanu kaznu, ali ona ne smije
predi zbir utvrGenih kazni niti opdi maksimum od 20.000 KM, odnosno 100.000 KM ako je jedno ili
više djela izvršeno iz koristoljublja. Drugo, ako je za neka kriviena djela utvrGena kazna zatvora, a za
druga noveana kazna, sud de izredi jednu kaznu zatvora i jednu noveanu kazna, eiju visinu de utvrditi
prema prethodno navedenim pravilima.
146
Sud de izredi jedinstvenu sporednu kaznu ako je sporedna kazna utvrGena makar za jedno krivieno
djelo u sticaju, a ako je utvrdio više noveanih kazni, izredi de jednu noveanu kaznu koja se utvrGuje po
prethodno navedenim pravilima.
Za kriviena djela u sticaju moţe se izredi i sudska opomena (el.59), ako za svako od tih djela postoje
uslovi za izricanje sudske opomene. U ovakvom slueaju ne primjenjuje se ni jedan od naprijed
navedenih sistema odmjeravanja kazne, ved sud jedinstveno cijeni sva izvršena djela i ako to smatra
opravdanim za njih izriee sudsku opomenu.
ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOJ OSOBI
Pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju primjenjuju se i u slueaju suGenja osobi koja je ved
osuGena za neko krivieno djelo. KZ FBiH (el.47) u tom pogledu razlikuje 2 situacije:
a) Kad se sudi osuGenoj osobi za krivieno djelo ueinjeno prije nego što je zapoeela izdrţavanje kazne
po ranijoj osudi. Ovakvi slueajevi mogudi su ako se u vrijeme prvog suGenja nije znalo za još neka
izvršena djela ili ako osoba ueini još neko krivieno djelo u vremenu izmeGu pravosnaţnosti presude i
poeetka izdrţavanja kazne. U takvim slueajevima primjenjuju se pravila o odmjeravanju kazne za djela
u sticaju, pri eemu se ranije izreeena kazna uzima kao ved utvrGena. Kazna ili dio kazne koji je osuGeni
u meGuvremenu eventualno izdrţao uraeunava se u izreeenu kaznu. Analogna je situacija kad je
krivieno djelo izvršeno za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta.
b) Iste odredbe primjenjuju se i za krivieno djelo ueinjeno za vrijeme izdrţavanja kazne dugotrajnog
zatvora, zatvora ili maloljetniekog zatvora. MeGutim, ako se primjenom tih odredbi ne bi mogla
ostvariti svrha kaţnjavanja obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreeene kazne, sud je
obavezan da ueinitelju izrekne kaznu neovisno od ranije izreeene kazne. Npr. ako osuGenik na 15
godina zatvora nakon 12 izdrţanih godina ueini krivieno djelo za koje se odmjeri kazna od 10 godina,
primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju on bi praktieno ostao nekaţnjen za to novo
krivieno djelo jer se ne moţe izredi jedinstvena kazna zatvora duţe od 15 godina.
OsuGenik koji za vrijeme izdrţavanja kazne lišenja slobode ueini krivieno djelo za koje se propisuje
noveana kazna ili zatvor do jedne godine, kaţnjava se disciplinski (el.47 st.3).
URAEUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE
Pritvor je mjera koja se u krivienom postupku primjenjuje radi obezbjeGenja prisustva okrivljenog i
uspješnog voGenja krivienog postupka. U odreGenim slueajevima pritvor se odreGuje i radi
obezbjeGenja izvršenja kazne koja je ved izreeena ueiniocu krivienog djela. Dakle, pritvor ne
predstavlja kaznu ved procesnu mjeru eiji osnovni smisao je da osigura uspješno odvijanje krivienog
postupka.
Postoje razlieita mišljenja o tome da li trajanje pritvora treba uraeunati u izreeenu kaznu. Po jednom
mišljenju, pritvor uvijek treba uraeunati u izreeenu kaznu jer bi u suprotnom ueinilac faktieki izdrţao
duţu kaznu od one na koju je osuGen. Drugo mišljenje polazi od toga da okrivljeni eesto svojim
drţanjem izaziva potrebu da se prema njemu odredi pritvor, dakle na odreGeni naein je kriv za
preduzimanje ove mjere. Zbog toga treba ovlastiti sud da u svakom konkretnom slueaju odluei da li
de pritvor biti uraeunat u izreeenu kaznu ili ne. Preovladava shvatanje da se trajanje pritvora moţe
uraeunati samo u kaznu izreeenu za djelo povodom kojeg je pritvor odreGen.
U našem krivienom pravu (el.48), vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako lišenje slobode u vezi sa
krivienim djelom, obavezno se uraeunava u izreeenu kaznu lišenja slobode i noveanu kaznu.
147
Pod “svakim drugim lišenjem slobode” podrazumijeva se npr.zatvaranje ueinioca djela do privoGenja
istraţnom sudiji, vrijeme provedeno na posmatranju u odgovarajudoj zdravstvenoj ustanovi, izdrţana
kazna ili dio kazne u inostranstvu i sl.
Pored navedenog, mogude je da neka osoba bude kaţnjena za prekršaj, privredni prijestup ili povredu
vojne discipline, a da se istoj osobi kasnije sudi za krivieno djelo eija obiljeţja obuhvataju i obiljeţja
prekršaja, privrednog prijestupa, odnosno povrede vojne discipline. U takvom slueaju se u kaznu
izreeenu za krivieno djelo uraeunava zatvor, vojnieki pritvor ili noveana kazna koji su ved izdrţani
odnosno pladeni za pomenuti prekršaj, privredni prijestup ili povredu vojne discipline.
Pri svakom uraeunavanju, dan lišenja slobode izjednaeava se sa iznosom od 50 KM.
UVJETNA OSUDA I SUDSKA OPOMENA
OPDE NAPOMENE O UVJETNOJ OSUDI I SUDSKOJ OPOMENI
U nekim zakonodavstvima, uvjetna osuda sastoji se u nametanju odreGenih obaveza ueiniocu
krivienog djela i njegovom stavljanju pod nadzor odgovarajude sluţbe, sa mogudnošdu da mu se za
izvršeno djelo izrekne kazna ukoliko se ne pridrţava nametnutih obaveza.
U drugim zakonodavstvima uvjetna osuda znaei odlaganje izvršenja izreeene kazne, pod uvjetom da
osuGeni ne izvrši novo krivieno djelo i da ispuni druge obaveze koje mu odredi sud.
Sudska opomena je mjera upozorenja ueinioca o nedozvoljenosti njegovog ponašanja, sa stavljanjem
u izgled izricanja kazne ako se ponovi vršenje krivienog djela.
Uvjetna osuda i sudska opomena imaju niz zajedniekih karakteristika: a) U osnovi se radi o mjerama
opomene za izvršeno djelo i upozorenja ueiniocu da više ne vrši kriviena djela. Njihovom primjenom
se ueinilac po pravilu ne lišava, niti mu se ogranieavaju slobode i prava; b) Uvjetna osuda i sudska
opomena po pravilu se primjenjuju prema ueiniocima lakših krivienih djela. Njihova zajednieka
kriminalno-politieka svrha je da posluţe kao supstituti za kratkotrajne kazne zatvora; c) Obje mjere
orijentirane su ka ueiniocu krivienih djela, a njihovom primjenom prvenstveno se nastoji vaspitno
djelovati na ueinioca da ne ponovi djelo; d) Polazedi od stanovišta da na graGane antikriminalno
djeluje i sama mogudnost izlaţenja pred sud, proizilazi da uvjetna osuda i sudska opomena
objedinjuju ciljeve generalne i specijalne prevencije; e) Uvjetna osuda i sudska opomena imaju
izrazito humanistieki karakter. Radi se o najblaţim krivienim sankcijama.
ZAJEDNIEKA SVRHA UVJETNE OSUDE I SUDSKE OPOMENE
Svrha uvjetne osude i sudske opomene (el.49. KZ FBiH) je da se prema krivieno odgovornom ueiniocu
ne primijeni kazna za djelo manjeg znaeaja kad to nije nuţno radi krivienopravne zaštite i kad se moţe
oeekivati da de upozorenje uz prijetnju kaznom (uvjetna osuda) ili samo upozorenje (sudska
opomena) dovoljno uticati na ueinioca da više ne eini kriviena djela. Iz ovakve zakonske definicije
proizilaze i kumulativno postavljeni uslovi za primjenu ovih mjera: djelo malog znaeaja;
148
kazna nije nuţna za krivienopravnu zaštitu; moţe se oeekivati da de mjera dovoljno uticati na ueinioca.
UVJETNA OSUDA
NASTANAK UVJETNE OSUDE I NJENO KRIMINALNO-POLITIEKO OPRAVDANJE
Uvjetna osuda nastala je sredinom XIX vijeka u nekim drţavama SAD i u Engleskoj. Bez obzira na
prisutne razlike u reguliranju uvjetne osude u zakonodavstvima, postoji nekoliko zajedniekih
karakteristika u vezi sa njenom primjenom: 1. Uvjetna osuda primjenjuje se prema krivieno
odgovornim ueiniocima; 2. Moţe se izredi samo pod odreGenim zakonskim uvjetima – intencija je da
se njena primjena ograniei na lakša kriviena djela; 3. Izricanje uvjetne osude je uvijek fakultativno – o
tome odlueuje sud; 4. Primjenom uvjetne osude treba da se ostvare ciljevi politike suzbijanja
kriminaliteta.
Osnovni prigovor koji se upuduju na raeun opravdanosti postojanja uvjetne osude su da ova sankcija
nije opravdana sa aspekta generalne prevencije, jer eesta primjena uvjetne osude stvara uvjerenje da
se za prvo krivieno djelo po pravilu ne kaţnjava. Drugi prigovor je da primjena uvjetne osude vodi
nejednakom tretiranju ueinilaca krivienih djela jer se nekima izriee uvjetna osuda, a nekima
bezuvjetna kazna za isto djelo.
MeGutim ovakvi prigovori su neosnovani jer je izricanje uvjetne osude uvijek fakultativno, tako da
ueinilac krivienog djela nikad ne moţe raeunati na izvjesnost uvjetne osude. Osim toga, uvjetna osuda
je opravdana u smislu individualizacije kriviene sankcije, a i najcjelishodnija je mjera u slueajevima
kada odreGeni razlozi ukazuju na štetnost upudivanja ueinioca u kaznenu ustanovu. Uvjetna osuda je
humana sankcija koja po pravilu ne proizvodi znaeajnije štetne posljedice u pogledu socijalnog,
ekonomskog i porodienog statusa ueinioca.
RAZLIEITI SISTEMI UVJETNE OSUDE
Danas uglavnom postoje 3 sistema uvjetne osude: anglosaksonski, kontinentalni i mješoviti sistem.
Anglosaksonski sistem (sistem iskušavanja – probation sistem) je najstariji. U njemu uvjetna osuda
znaei samostalnu krivienu sankciju eija je suština stavljanje ueinioca pod nadzor odgovarajude sluţbe
za odreGeni period vremena. U tom periodu se ueiniocu namedu odreGene obaveze eije izvršenje
kontroliše sluţba za nadzor sa kojom osuGeni eesto kontaktira. Radi se o sluţbi eija djelatnost
prvenstveno ima karakter socijalnog staranja. Izricanje ove sankcije uslovljeno je prethodnom
saglasnošdu ueinioca krivienog djela, eime se nastoji osigurati aktivno ueešde osuGenog u izvršenju
kriviene sankcije.
Kontinentalni sistem preteţno je prihvaden u evropskim i zemljama Latinske Amerike. Razlike ovog
sistema u odnosu na anglosaksonski su slijedede: - Stavljanjem pod nadzor (u anglosaksonskom
sistemu) uslovno se odlaţe izricanje kazne, dok se uvjetnom osudom (kontinentalni sistem) odlaţe
izvršenje izreeene kazne; - Uvjetno osuGena osoba ne stavlja se pod nadzor, ved je osuGeni duţan sam
voditi raeuna o izvršavanju nametnutih obaveza, uz rizik opoziva uslovne osude; - Izricanje uvjetne
osude nije uslovljeno prethodnim pristankom ueinioca krivienog djela.
149
U mješovitom sistemu uvjetna osuda je odlaganje izvršenja izreeene kazne, uz istovremeno stavljanje
osuGenog pod nadzor odgovarajude sluţbe. U osnovi ovog sistema je kontinentalni sistem uvjetne
osude, ali on istovremeno otklanja osnovnu slabost kontinentalnog sistema: uvjetno osuGeni više nije
prepušten samom sebi, ved mu se pruţa pomod i vrši nadzor nad njegovim ponašanjem.
Danas sve vedi broj krivienih zakonodavstava paralelno prihvata više modaliteta uvjetne osude.
Najeešde se jedan uzima kao osnovni, dok je primjena drugog po pravilu namijenjena posebnim
kategorijama ueinilaca KD.
UVJETNA OSUDA U NAŠEM KRIVIENOM PRAVU
Koncepcija uvjetne osude u našem pravu se u izvjesnoj mjeri oslanja na rješenja prihvadena u
anglosaksonskom i evropskom pravu, ali nije identiena ni sa jednim od tih sistema.
Kao i u anglosaksonskom sistemu, u našem pravu je uvjetna osuda odlaganje izricanja kazne ueiniocu
krivienog djela. Prema tome, radi se o upozorenju uz prijetnju kaznom, a ne o osudi na kaznu.
MeGutim, izmeGu anglosaksonskog i našeg sistema postoje 2 bitne razlike: 1. U anglosaksonskom
sistemu uvjetna osuda se sastoji u stavljanju pod nadzor i sama prijetnja kaznom ne postoji kao
samostalna kriviena sankcija. U našem sistemu uvjetna osuda moţe ali ne mora biti pradena zaštitnim
nadzorom, tako da je mogude izredi samo prijetnju kaznom. 2. U anglosaksonskom sistemu ueiniocu
se prijeti kaznom koja nije unaprijed odreGena, ved se u slueaju potrebe ta kazna naknadno utvrGuje
u posebnom sudskom postupku. U našem pravu prijetnja kaznom je odreGena.
UtvrGivanje kazne prilikom izricanja uvjetne osude u našem pravu slieno je evropskom sistemu
uvjetne osude. Razlika je u tome što se u evropskom sistemu ueiniocu izrife kazna, dok se u našem
sistemu kazna samo utvrđuje, a izriee se tek ako doGe do opoziva uvjetne osude. Ova razlika je
znaeajna prvenstveno zbog toga što izricanje kazne u uvjetnoj osudi dovodi do zakljueka da je u
pitanju osuda na kaznu, eime uvjetna osuda gubi karakter samostalne kriviene sankcije.
Pretpostavke (uvjeti) za izricanje uvjetne osude (el.51 KZ)
Postoje 3 kumulativno postavljene pretpostavke za izricanje uvjetne osude:
a) Da je ueinjeno krivieno djelo i da je ueinilac krivieno odgovoran. Ovo ukazuje da se prilikom
izricanja uvjetne osude moraju utvrditi sve okolnosti za izricanje ove sankcije.
b) Da je utvrGena kazna zatvora do dvije godine ili noveana kazna. Pritom nije od znaeaja da li su ove
kazne utvrGene za jedno ili više krivienih djela izvršenih u sticaju. Ako je istovremeno utvrGena i
zatvorska i noveana kazna, uvjetna osuda moţe se odnositi na zatvor ili na obje kazne. Postoje 2
izuzetka od ovog naeela: prvo, uvjetna osuda ne moţe se izredi za kriviena djela na koja se ni
primjenom odredaba o ublaţavanju ne bi mogla izredi kazna manja od jedne godine zatvora. To su
kriviena djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisan zatvor od 3 ili više godina, jer se kod ovih
djela kazna moţe ublaţiti najviše do 1 godine. Drugo ogranieenje odnosi se na kriviena djela za koja se
moţe izredi kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teţa kazna. Za ova djela uvjetna osuda se moţe
izredi samo ako je kazna zatvora do 2 godine utvrđena primjenom odredaba o ublaţavanju kazne.
Dakle, radi se o teškim krivienim djelima za koja se uvjetna osuda moţe izredi samo ako su izvršena
pod osobito olakšavajudim okolnostima, odnosno ako je postojao poseban zakonski osnov za
ublaţavanje.
c) Uvjerenje suda da de se primjenom uvjetne osude postidi svrha kazne, odnosno dovoljno uticati na
ueinioca da ne vrši kriviena djela. Zakon u tom smislu obavezuje sud da pri odlueivanju da li
150
de izredi uvjetnu osudu posebno u obzir uzme osobu ueinioca, njegov raniji ţivot, njegovo ponašanje
poslije krivienog djela, stepen kriviene odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je djelo ueinjeno.
Uvjeti pod kojima se izriee uvjetna osuda
Odluka o uvjetnoj osudi mora uvijek sadrţavati obavezu osuGenog da za vrijeme koje mu odredi sud
ne ponovi vršenje krivienog djela. Ukoliko osuGeni ne ispuni ovaj uvjet, to je osnov za obavezno ili
fakultativno opozivanje uvjetne osude.
Osim prethodnog, obaveznog uvjeta, sud moţe uvjetno osuGenom odrediti da ispuni i neke druge
uvjete. Ti fakultativni uvjeti se u krivienopravnoj teoriji dijele na opde i posebne.
Opdi fakultativni uvjeti su oni koji se mogu postaviti u svakoj uvjetnoj osudi, neovisno o krivienom
djelu i ueiniocu. Takvi uvjeti su: povrat imovinske koristi pribavljene vršenjem KD i naknada
prouzrokovane štete. Imovinska korist pribavljena izvršenjem krivienog djela obavezno se oduzima od
ueinioca (el.110), te je sud duţan izredi ovu mjeru kad su ispunjeni zakonski uvjeti njene primjene.
Posebni fakultativni uvjeti se po svojoj sadrţini vezuju ili za lienost ueinioca, ili za prirodu izvršenog
djela, npr: lijeeenje u odgovarajudoj zdravstvenoj ustanovi, posjedivanje odgovarajudih psiholoških ili
drugih savjetovališta, izmirenje dospjelih obaveza i uredno pladanje izdrţavanja itd.
Uvjetno osuGenom licu mogu se postaviti samo oni fakultativno postavljeni uvjeti koji su predviGeni
Zakonom. U presudi kojom se izriee uvjetna osuda odreGuju se i rokovi za ispunjenje obaveza. Taj rok
se naziva vrijeme provjeravanja, s tim što rok za neizvršenje novog KD ne moţe biti kradi od jedne niti
duţi od pet godina.
Dejstvo uvjetne osude
Dejstva uvjetne osude sastoje se u slijededem: a) Uvjetna osuda upisuje se u kaznenu evidenciju i
ukoliko nije opozvana, briše se nakon jedne godine od isteka vremena provjeravanja; b) Pri
odmjeravanju kazne ranija uvjetna osuda moţe se uzeti kao oteţavajuda okolnost; c) Mjera
oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivienim djelom izriee se i u sudskoj odluci kojom je
izreeena uvjetna osuda; d) Uz uvjetnu osudu se osuGenom mogu izredi i odreGene mjere
bezbjednosti: zabrana upravljanja motornim vozilom, oduzimanje predmeta, obavezno lijeeenje
alkoholieara i narkomana itd.
Posebna obiljeţja uvjetne osude su: - uvjetna osuda posebno je namijenjena iskljueivo punoljetnim
ueiniocima krivienih djela; - uvjetna osuda ne povlaei pravne posljedice osude. Opozivanje uvjetne
osude
Zakon poznaje 3 razloga zbog kojih se uvjetna osuda moţe opozvati: izvršenje novog krivienog djela za
vrijeme roka provjeravanja; ranije izvršeno krivieno djelo; neispunjenje odreGenih obaveza.
U slueaju izvršenja novog krivienog djela za vrijeme roka provjeravanja, opozivanje uvjetne osude
moţe biti obavezno ili fakultativno (el.52).
151
Uvjetna osuda se obavezno opoziva ako uvjetno osuGeni izvrši krivieno djelo (ili više KD u sticaju) za
koje mu bude izreeena kazna zatvora od 2 godine ili teţa kazna.
Ako je za vrijeme provjeravanja uvjetno osuGenom izreeena kazna zatvora manja od 2 godine, ili
noveana kazna, sud može ali ne mora opozvati uvjetnu osudu. MeGutim, sud mora opozvati uvjetnu
osudu, odnosno vezan je zabranom izricanja uvjetne osude, ako ueinitelju za kriviena djela utvrGena u
uvjetnoj osudi i nova kriviena djela treba izredi kaznu zatvora u trajanju od više od 2 godine.
Kad je sud opozvao uvjetnu osudu, za sva izvršena kriviena djela izriee jedinstvenu kaznu primjenom
odredaba o odmjeravanju kazne za kriviena djela u sticaj. Pritom se kazna iz opozvane uvjetne osude
uzima kao utvrGena.
Ako sud ne opozove ranije izreeenu uvjetnu osudu, za novo krivieno djelo moţe izredi uvjetnu osudu
ili kaznu. Ako sud odluei ponovo izredi uvjetnu osudu, utvrdide jedinstvenu kaznu primjenom
odredaba o odmjeravanju kazne za kriviena djela u sticaju. Vrijeme provjeravanja u novoj uvjetnoj
osudi ne moţe biti krade od jedne niti duţe od 5 godina, a proteklo vrijeme provjeravanja iz
prethodne uvjetne osude se ne uraeunava u vrijeme predviGeno novom uvjetnom osudom. Vrijeme
se raeuna od dana pravosnaţnosti presude.
Sudska opomena izreeena uvjetno osuGenom u vrijeme provjeravanja, ne predstavlja osnov za opoziv
uvjetne osude.
Ranije izvršeno krivieno djelo je fakultativni osnov za opozivanje uvjetne osude. (el.53) Ovdje se radi o
krivienom djelu izvršenom prije izricanja uvjetne osude, a za koje se nije znalo. Sud de opozvati
uvjetnu osudu ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uvjetne osude da se znalo za to djelo. U
slueaju opoziva, sud izriee jedinstvenu kaznu u skladu sa odredbama o odmjeravanju kazne za
kriviena djela u sticaju.
Neispunjenje obaveza koje su nametnute uvjetno osuGenom (el.54) takoGer je fakultativni osnov za
opozivanje uvjetne osude. Donošenju sudske odluke u ovakvom slueaju prethodi ispitivanje razloga
zbog kojih uvjetno osuGeni nije ispunio nametnute obaveze u datom roku. Zavisno od toga sud moţe
donijeti neku od slijededih odluka: - ako utvrdi da uvjetno osuGeni iz opravdanih razloga ne moţe
ispuniti nametnutu obavezu, sud je moţe ukinuti ili je zamijeniti nekom drugom obavezom koja
takoGer mora biti predviGena u Zakonu; - ako utvrdi da uvjetno osuGeni moţe ispuniti obavezu, ali da
rok ispunjenja nije realno odreGen, sud moţe u okviru vremena provjeravanja produţiti rok za njeno
ispunjenje; - moţe opozvati uvjetnu osudu. Ovu odluku sud de posebno donijeti ako je prethodno
dolazilo do produţavanja roka za ispunjenje obaveze ili njene zamjene sa drugom, pa i pored toga
osuGeni bez opravdanih razloga nije ispunio nametnutu obavezu.
Rok u kome se moţe opozvati uvjetna osuda je vrijeme provjeravanja (el.55). Ako u tom vremenu
osuGeni ueini krivieno djelo koje povlaei opoziv uvjetne osude, a to je presudom utvrGeno nakon
isteka roka provjeravanja, uvjetna osuda moţe se opozvati najkasnije u roku od 1 godine od dana kad
je proteklo vrijeme provjeravanja. Rok o 1 godine po isteku vremena provjeravanja vaţi i u slueaju
neispunjenja odreGenih obaveza od strane uvjetno osuGenog.
Odluku o opozivanju uvjetne osude u formi presude donosi sud koji je sudio u prvom stepenu. U njoj
se moraju utvrditi osnov za opozivanje i razlozi kojima se sud rukovodio da opozove uvjetnu osudu,
ako se radi o fakultativnom opozivu.
Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom
152
Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom je samo poseban oblik uvjetne osude, što znaei da vaţe iste
odredbe za odreGivanje i opoziv ove mjere, kao i sadrţaj osnovnog oblika uvjetne osude, s tim što sud
moţe odrediti da se ueinitelj kome je izreeena uvjetna osuda stavi pod zaštitni nadzor ako smatra da
de se uz tu mjeru bolje ostvariti svrha uvjetne osude, imajudi u vidu lienost ueinoca i okolnosti
izvršenja djela (el.56).
Zaštitni nadzor obuhvata mjere pomodi, skrbi, nadzora i zaštite. Te mjere predviGene su Zakonom
(el.57), a mogu biti: - lijeeenje u odgovarajudoj zdravstvenoj ustanovi; - uzdrţavanje od upotrebe
alkohola ili opojnih droga; - posjedivanje odreGenih psiholoških i drugih savjetovališta i postupanje po
njihovim zahtjevima; - osposobljavanje za odreGeno zanimanje; - prihvatanje zaposlenja koje
odgovara struenoj spremi i sposobnostima ueinitelja; - raspolaganje pladom i drugim prihodima ili
imovinom na primjeren naein i u skladu sa braenim, odnosno porodienim obavezama.
Prilikom izbora obaveza sud je obavezan da naroeito uzme u obzir godine starosti ueinitelja, njegovo
opde zdravstveno i duševno stanje, sklonosti i navike u naeinu voGenja ţivota, pobude iz kojih je
ueinio krivieno djelo i ponašanje nakon einjenja krivienog djela, raniji ţivot, liene i porodiene prilike i
druge okolnosti od znaeaja za izbor mjera zaštitnog nadzora i njihovo trajanje.
Trajanje zaštitnog nadzora krede se u okviru trajanja vremena provjeravanja, s tim što ne moţe biti
krade od 6 mjeseci, niti duţe od 2 godine. Ako u toku trajanja zaštitnog nadzora sud utvrdi da je
ispunjena svrha ove mjere, moţe ukinuti zaštitni nadzor prije proteka odreGenog vremena. Ako
osuGeni ne ispunjava obaveze koje mu je sud odredio, sud ga moţe opomenuti, moţe ranije obaveze
zamijeniti drugima, produţiti trajanje zaštitnog nadzora u okviru vremena provjeravanja ili opozvati
uvjetnu osudu. (el.58) Opozivanjem uvjetne osude zaštitni nadzor se automatski ukida.
SUDSKA OPOMENA
POJAM I ZNAEAJ SUDSKE OPOMENE
Sudska opomena je specifiena kriviena sankcija koja se pod odreGenim zakonskim uvjetima moţe
izredi punoljetnom i krivieno odgovornom ueiniocu krivienog djela. Dakle, uslovi za izricanje sudske
opomene su izvršeno krivieno djelo i utvrGena kriviena odgovornost ueinioca.
Izricanjem sudske opomene ueiniocu se upuduje prijekor za izvršeno djelo i istovremeno upozorenje
da de se prema njemu u slueaju ponovnog izvršenja djela primijeniti stroţija krivena sankcija. U tom
prijekoru i upozorenju je osnovna sadrţina sudske opomene kao kriviene sankcije. Dakle, moţe se redi
da je sudska opomena posebna vaspitna mjera za punoljetne ueinioce krivienih djela.
UVJETI ZA IZRICANJE SUDSKE OPOMENE I NJENO DEJSTVO Uvjeti za izricanje sudske opomene
Dva su naeelna uvjeta za izricanje sudske opomene: da je za izvršeno djelo propisana kazna zatvora
do jedne godine ili noveana kazna i da je djelo ueinjeno pod takvim olakšavajudim okolnostima koje
ga eine osobito lakim. Drugi uvjet je faktieko pitanje koje sud utvrGuje u svakom konkretnom slueaju
uzimajudi u obzir okolnosti koje se odnose na ueinioca ili djelo. Uopšteno
153
reeeno, ukupnost ovih okolnosti treba ukazivati da je djelo po znaeaju ispod prosjeka u kome se to
djelo najeešde javlja, ali da ipak ne postoje uvjeti za primjenu instituta djela malog znaeaja.
Uvjeti za izricanje sudske opomene postavljeni su kumulativno, ali sud nije obavezan izredi sudsku
opomenu i u situaciji kad su ispunjena oba uvjeta. Sud je pri odlueivanju da li de izredi sudsku
opomenu duţan voditi raeuna o svrsi sudske opomene i posebno uzeti u obzir okolnosti vezane za
djelo i ueinioca.
Izuzetno, sudska opomena se moţe izredi i kad je propisan zatvor do 3 godine, ali za odreGena
kriviena djela i pod uvjetima predviGenim zakonom.
Sudska opomena moţe se izredi i za više krivienih djela u sticaju, ako su za svako od tih djela
ispunjena 2 prethodno navedena uvjeta.
Dejstvo sudske opomene i njena posebna obiljeţja
Karakteristike i pravna dejstva sudske opomene ogledaju se u slijededem: - sudska opomena izriee se
rješenjem; - uz sudsku opomenu mogu se izredi mjere sigurnosti zabrana upravljanja motornim
vozilom i oduzimanje predmeta; - oduzimanje imovinske koristi izriee se i kad je ueiniocu krivienog
djela izreeena sudska opomena; - ueinilac kome je izreeena sudska opomena ima status osuGivanog
lica, te mu se izreeena sudska opomena moţe uzeti kao oteţavajuda okolnost pri odmjeravanju kazne
za novo krivieno djelo; - izreeena opomena unosi se u kaznenu evidenciju i iz nje se briše ako osuGeni
u roku od jedne godine od dana pravosnaţnosti sudske odluke ne ueini novo krivieno djelo; - sudska
opomena ne moţe biti osnov za nastupanje pravnih posljedica osude; - ne moţe se izredi sudska
opomena vojnim licima se za kriviena djela protiv oruţanih snaga FBiH; - sudska opomena ne moţe se
izredi ni maloljetnom ueiniocu krivienog djela.
MJERE SIGURNOSTI
NASTANAK MJERA SIGURNOSTI I OSNOV NJIHOVE PRIMJENE Nastanak mjera sigurnosti
Kao samostalne kriviene sankcije mjere sigurnosti su se u krivienom zakonodavstvu pojavile
poeetkom 20.vijeka. Njihovo pojavljivanje vezuje se uglavnom za ueenje italijanske pozitivne škole
prema kome je potrebno kao jedinu krivienopravnu mjeru ustanoviti mjeru socijalne zaštite, a kazne
izostaviti iz sistema krivienih sankcija.
Po koncepciji sociološke škole, kazna i dalje ostaje osnovna mjera u borbi protiv kriminaliteta, ali
prema odreGenim ueiniocima krivienih djela pored kazne treba primijeniti i mjeru sigurnosti, a u
nekim slueajevima tu mjeru treba izredi umjesto kazne.
Osnov primjene mjera sigurnosti
Neke osobe usljed duševne poremedenosti nisu sposobne pravilno procijeniti svoje ponašanje niti
shvatiti pravni znaeaj kazne. S druge strane, meGu ueiniocima krivienih djela nailazi se i na takve
lienosti koje imaju formiranu sklonost ka vršenju krivienih djela. U odnosu na ove dvije kategorije
delikvenata treba umjesto kazne primjenjivati posebne mjere društvene zaštite.
154
Kasnije, pod uticajem kriminoloških saznanja o uzrocima kriminaliteta i mjerama za njihovo
suzbijanje, sistem mjera bezbjednosti je proširen. Osnov za primjenu mjera sigurnosti postaje
opasnost od ponovnog vršenja krivifnih djela. Ona ne mora proizilaziti samo iz duševno anormalnog
stanja ili sklonosti ka vršenju krivienih djela, ved i iz drugih karakteristika lienosti (sklonost ka
pretjeranoj upotrebi alkohola ili opojnih sredstava) ili nekih okolnosti koje su imale poseban uticaj na
pojedine ueinioce.
OPRAVDANOST MJERA SIGURNOSTI KAO KRIVIENIH SANKCIJA
Opravdanost mjera sigurnosti potrebno je cijeniti s obzirom na njihov sadrţaj, ciljeve koji se ţele
postidi njihovom primjenom i uvjete pod kojima se izrieu. Mjere koje obuhvataju lijeeenje delikvenata
opravdane su i sa aspekta zaštite društva od kriminaliteta, a i sa aspekta humanog postupanja sa
ueiniocem. Primjena mjera sigurnosti u ovakvim slueajevima je nacjelishodnija, jer bi se kazna mogla
štetno odraziti na duševno stanje ueinioca.
Opravdane su i mjere sigurnosti koje se primjenjuju u cilju otklanjanja odreGenih okolnosti i uvjeta
koji stimulativno djeluju na vršenje krivienih djela. To su mjere koje obuhvataju zabranu vršenja
odreGenih djelatnosti.
Najspornija je opravdanost posebnih mjera sigurnosti koje se primjenjuju prema multirecidivistima,
delikventima iz navike i profesionalnim delikventima. One obuhvataju lišavanje slobode ueinioca, a
izvršavaju se poslije kazne zatvora, što praktieno predstavlja produţenje kazne. Osim toga,
neodreGenost njihovog trajanja uvodi “na mala vrata” arbitrarno kaţnjavanje koje je neprihvatljivo za
demokratsko krivieno zakonodavstvo.
MJERE SIGURNOSTI I KAZNA
Zajednieke karakteristike mjere sigurnosti i kazne su: - svrha kazne i mjere sigurnosti je zaštita
društva od kriminaliteta, spreeavanje ueinioca da u bududnosti vrši kriviena djela i njegovo
popravljanje; - osnov za izricanje kazne i mjere sigurnosti jeste ueinjeno krivieno djelo; - i sa jednom i
sa drugom krivienom sankcijom mogu se ogranieiti slobode i prava ueinioca KD; - odreGenost u
zakonu; - izricanje od strane suda.
Razlike izmeGu kazne i mjere sigurnosti: - Neposredni ciljevi kazne i mjere sigurnosti su razlieiti.
Kaznom se ostvaruju ciljevi generalne i specijalne prevencije, u eemu odreGeni udio ima i
zastrašujuda mod kazne. Mjera sigurnosti za neposredni cilj ima specijalnu prevenciju i nema
zastrašujudi ved terapeutski sadrţaj. - Mada se i kazna i mjera sigurnosti izrieu u vezi sa krivienim
djelom, uticaj djela je pritom razlieit. Kazna je reakcija na zloein i time usmjerena prema dogaGaju iz
prošlosti. Mjera sigurnosti je usmjerena ka bududnosti eiji osnovni smisao je da se otkloni opasno
stanje ueinioca. - Kazna se uvijek izriee na odreGeno vrijeme, dok se vrijeme trajanja mjere sigurnosti
ne mora uvijek unaprijed odrediti jer se u odreGenim slueajevima ne moţe predvidjeti koliko je
vremena potrebno da bi se ueinilac izlijeeio, odnosno da bi se otklonile njegove navike. - Ueinilac
kaznu osjeda kao zlo koje mu se eini zbog izvršenog djela, a mjeru sigurnosti ne. - U odnosu na kazne,
mjere sigurnosti imaju karakter dopunske kriviene sankcije. Po pravilu se izrieu uz kaznu i izvršavaju
nakon kazne ili paralelno sa kaznom.
155
KLASIFIKACIJA MJERA SIGURNOSTI
S obzirom na pravna dobra koja pogaGa primjena mjera sigurnosti mjere sigurnosti se klasificiraju na
personalne i realne. Personalne mjere sigurnosti pogaGaju lienost ueinioca krivienog djela. Njihovom
primjenom se ueinilac lišava ili ogranieava u nekim lienim slobodama i pravima. Realne mjere se
odnose na imovinu ueinioca i njima se ueinilac lišava nekog imovinskog prava.
Prema svrsi primjene, mjere sigurnosti se dijele na eliminatorne, kurativne (vaspitne) i preventivne.
Eliminatorne su mjere sigurnosti koje obuhvataju lišavanje slobode. Njihov cilj je da ponovno vršenje
krivienih djela sprijeee kroz izolaciju ueinioca krivienog djela iz društva i njihovo popravljanje
primjenom odreGenog institucionalnog tretmana. Primjenjuju se prema multirecidivistima i
delikventima iz navike.
Kurativne (vaspitne) mjere se sastoje u odgovarajudem medicinskom tretmanu u zdravstvenoj
ustanovi ili u tretmanu na slobodi pod nadzorom. Primjenjuju se prvenstveno prema anormalnim
delikventima, alkoholiearima i narkomanima.
Preventivne mjere sigurnosti obuhvataju ogranieavanje nekih prava ueinioca u cilju spreeavanja
vršenja novih krivienih djela. Tu spadaju npr. zabrana boravka u odreGenom mjestu, oduzimanje
predmeta i sl.
Po formalnom kriteriju, mjere sigurnosti se mogu podijeliti na one koje obuhvataju lišavanje slobode
i ostale mjere sigurnosti.
MJERE SIGURNOSTI U NAŠEM KRIVIENOM PRAVU Sistem mjera sigurnosti
KZ FBiH (el.61) predviGa slijedede mjere sigurnosti: - obavezno psihijatrijsko lijeeenje i euvanje u
zdravstvenoj ustanovi; - obavezno psihijatrijsko lijeeenje na slobodi; - obavezno lijeeenje narkomana i
alkoholieara; - zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili duţnosti; - zabrana upravljanja motornim
vozilom; - oduzimanje predmeta; - protjerivanje stranca iz zemlje.
Svrha mjera sigurnosti
Primjenom mjera sigurnosti treba da se ostvari opda svrha krivienih sankcija – suzbijanje djelatnosti
kojima se ugroţavaju pravna dobra zaštidena krivienim zakonodavstvom. U okviru ove opde svrhe,
mjere sigurnosti imaju za cilj da se otklone stanja ili uvjeti koji mogu uticati da ueinilac ubudude vrši
kriviena djela (el.60). Dakle, cilj je da se otklone stanja vezana za lienost ueinioca ili odreGeni uvjeti
koji mogu uticati na ueinioca da ubudude vrši kriviena djela.
Opda pravila o primjeni mjera sigurnosti
156
Mjere sigurnosti su vrsta kriviene sankcije. Za njih vaţi naeelo zakonitosti, tj. mogu se izredi samo
mjere koje su izrieito propisane u Zakonu. Izrieu se samo ueiniocima krivienih djela. Najvedi broj izriee
se krivieno odgovornim ueiniocima, ali neke od njih mogu se izricati i ueiniocima koji su u vrijeme
izvršenja djela bili neuraeunljivi ili bitno smanjeno uraeunljivi. Osim navedenih, pri izricanju mjera
sigurnosti primjenjuju se još neka zakonska pravila koja su iskljueivo vezana za ovu vrstu sankcija: -
Ueiniocu krivienog djela sud moţe izredi mjeru sigurnosti samo kad su ispunjeni zakonom predviGeni
uvjeti za njenu primjenu. Odredbama o svrsi mjera sigurnosti KZ odreGuje opde uvjete za njihovu
primjenu, a uz svaku mjeru sigurnosti propisuju se posebni uvjeti. - Izricanje mjera sigurnosti u naeelu
je fakultativno. Izuzeci su obavezno psihijatrijsko lijeeenje i euvanje u zdravstvenoj ustanovi i
obavezno psihijatrijsko lijeeenje na slobodi, koje se obavezno izrieu neuraeunljivim ili smanjeno
uraeunljivim ueiniocima kad su ispunjeni zakonski uvjeti. - Ueiniocu krivienog djela moţe se izredi
jedna ili više mjera sigurnosti, bez obzira na broj KD. - Mjere sigurnosti u naeelu nisu samostalne
kriviene sankcije, ved se izrieu uz neku drugu sankciju. Izuzetak su ponovo obavezno psihijatrijsko
lijeeenje i euvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko lijeeenje na slobodi, koje se
neuraeunljivom ueiniocu krivienog djela izrieu samostalno. Uz te mjere se mogu izredi zabrana vršenja
poziva djelatnosti ili duţnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta. -
Obavezno lijeeenje narkomana i alkoholieara, zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje
predmeta mogu se izredi uz svaku krivienu sankciju, pa i uz osloboGenje od kazne. Zabrana vršenja
poziva djelatnosti ili duţnosti i protjerivanje stranca iz zemlje mogu se izredi ako je ueiniocu izreeena
kazna ili uvjetna osuda. - OdreGene mjere sigurnosti mogu se izredi i maloljetnom ueiniocu krivienog
djela. - Mjere sigurnosti zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili duţnosti i zabrana upravljanja m/v
kredu se u odreGenom trajanju. - Amnestija i pomilovanje po pravilu ne obuhvataju mjere sigurnosti.
Izuzetak su zabrana poziva djelatnosti i duţnosti, zabrana upravljanja m/v kad je izreeena
profesionalnom vozaeu ili protjerivanje stranca iz zemlje.
POJEDINE MJERE SIGURNOSTI Obavezno psihijatrijsko lijeeenje i euvanje u zdravstvenoj ustanovi
Kao i sve druge kriviene sankcije, ova mjera sigurnosti moţe se izredi samo povodom izvršenog
krivienog djela. Uz to je potrebno da budu ispunjeni i drugi zakonom predviGeni uvjeti (el.63): a) Kod
ueinioca krivienog djela treba u vrijeme izvršenja krivifnog djela postojati stanje neuraeunljivosti ili
bitno smanjene uraeunljivosti. Ukoliko to stanje nastane nakon izvršenja krivienog djela, mjera se ne
moţe izredi bez obzira što stanje njegove lienosti ukazuje na opasnost daljeg vršenja krivienih djela i
potrebu lijeeenja. b) Ueinilac mora biti opasan po okolinu. Pod tim se po pravilu podrazumijeva
vjerovatnoda da de, s obzirom na svoje duševno stanje, i dalje vršiti kriviena djela. Postojanje ove
opasnosti mora se utvrGivati u svakom konkretnom slueaju. c) Otklanjanje opasnog stanja kod
ueinioca mora da iziskuje njegovo lijeeenje i euvanje u odgovarajudoj zdravstvenoj ustanovi. Po svojoj
prirodi ovaj uvjet je takav da njegovo postojanje sud moţe utvrditi samo na osnovu struenog
mišljenja ljekara.
157
Svrha ove mjere je lijeeenje ueinioca i otklanjanje opasnog stanja njegove lienosti. Sud ne odreGuje
unaprijed vrijeme njenog trajanja jer je nemogude unaprijed predvidjeti vrijeme potrebno za
ostvarenje te svrhe. Sud prati izvršenje mjere i zavisno od njenog uspjeha donosi odluku o obustavi
izvršenja. Pritom je za obustavu izvršenja dovoljno da je zdravstveno stanje ueinioca toliko
poboljšano da on više nije opasan po okolinu.
Obavezno psihijatrijsko lijeeenje i euvanje u zdravstvenoj ustanovi moţe se izredi samostalno ili uz
kaznu. Neuraeunljivom ueiniocu izriee se samostalno, a ueiniocu u stanju bitno smanjene
uraeunljivosti uz kaznu. Ukoliko se izriee uz kaznu, prvo se izvršava mjera sigurnosti pa tek nakon
obustave njenog izvršenja pristupa se izvršenju kazne. Pritom se vrijeme provedeno u zdravstvenoj
ustanovi uraeunava u vrijeme trajanja kazne. Ukoliko je vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi
krade od izreeene kazne, sud moţe odrediti da se osuGeni uputi na izdrţavanje ostatka kazne ili da se
pusti na uvjetni otpust. Pri donošenju odluke o tome, sud je obavezan da naroeito uzme u obzir
uspjeh lijeeenja osuGenog, njegovo zdravstveno stanje, vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi i
ostatak kazne koju osuGeni nije izdrţao.
Obavezno psihijatrijsko lijeeenje na slobodi
Smisao ove mjere je da se lijeeenjem ueinioca sprijeei ponovno vršenje krivienog djela, ali bez njegove
izolacije iz društva. Zakon (el.64) razlikuje 2 situacije, zavisno od toga da li se mjera izriee
neuraeunljivom ueiniocu, ili ueiniocu koji je bio u stanju bitno smanjene uraeunljivosti.
Ueiniocu koji je djelo izvršio u stanju neuraeunljivosti, obavezno psihijatrijsko lijeeenje na slobodi
moţe se izredi u 2 slueaja: 1. Sud de izredi ovu mjeru ako utvrdi da je ueinilac opasan po svoju
okolinu, a za otklanjanje ove opasnosti dovoljno je njegovo lijeeenje na slobodi. 2. Ako je ueiniocu
bila izreeena mjera obaveznog psihijatrijskog lijeeenja i euvanja u zdravstvenoj ustanovi, ako sud na
osnovu rezultata lijeeenja utvrdi da euvanje u zdravstvenoj ustanovi nije više potrebno, ali da je
potrebno lijeeenje na slobodi.
Ueiniocu koji je u vrijeme izvršenja krivienog djela bio u stanju bitno smanjene uraeunljivosti, ova
mjera sigurnosti moţe se izredi samo ako mu je prethodno uz kaznu bila izreeena i mjera obaveznog
psihijatrijskog lijeeenja i euvanja u zdravstvenoj ustanovi, pa mu je sud, obustavljajudi izvršenje te
mjere, odredio uvjetni otpust.
Obavezno lijeeenje na slobodi ne moţe trajati duţe od 2 godine. Ako se ueinilac ne podvrgne lijeeenju
na slobodi ili ga samovoljno napusti, sud moţe izredi obavezno psihijatrijsko lijeeenje i euvanje u
zdravstvenoj ustanovi. Ovako sud moţe postupiti i ako ocijeni da je i pored lijeeenja na slobodi
ueinilac postao toliko opasan po okolinu da je euvanje u zdravstvenoj ustanovi neophodno.
Obavezno lijeeenje narkomana i alkoholieara Mjeru obaveznog lijeeenja narkomana i alkoholieara
(el.65) sud može (nije obavezan) izredi punoljetnom ueiniocu krivienog djela, ako su uz postojanje
kriviene odgovornosti ispunjeni slijededi kumulativno postavljeni uvjeti: a) Krivieno djelo treba biti
ueinjeno usljed zavisnosti od stalne upotrebe opojnih droga ili alkohola; b) Treba postojati opasnost
da de ueinilac usljed te ovisnosti i dalje vršiti kriviena djela; c) Ova mjera sigurnosti moţe se izredi
samo ako je ueiniocu izreeena kazna ili uvjetna osuda.
Ova mjera izvršava se na slobodi ako je izreeena uz uvjetnu osudu, sudsku opomenu ili osloboGenje
od kazne. Ako se ueinilac bez opravdanog razloga ne podvrgne lijeeenju na slobodi, sud moţe odrediti
da se mjera prinudno izvrši u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi.
158
Ukoliko je ueiniocu izreeena uvjetna osuda, sud tu osudu moţe opozvati i tada se mjera izvršava uz
kaznu koja je bila utvrGena uvjetnom osudom.
Sud je duţan da uz obavezu podvrgavanja ueinioca lijeeenju na slobodi odredi i ustanovu u kojoj de se
to lijeeenje sprovoditi. Sud obustavlja izvršenje mjere kad utvrdi da je prestala potreba za lijeeenjem,
a ukupno trajanje ne moţe biti duţe od 2 godine. Ako je mjera izreeena uz kaznu zatvora, vrijeme
provedeno u ustanovi za lijeeenje uraeunava se u kaznu.
Zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili duţnosti
Zabranom moţe biti obuhvadeno vršenje odreGenog poziva, samostalne djelatnosti ili duţnosti
vezane za upravljanje, korištenje, raspolaganje ili euvanje povjerene imovine.
Pod pozivom se po pravilu podrazumijevaju djelatnosti kojima se drugima pruţa struena pomod, a za
eije je vršenje potrebna odgovarajuda struena kvalifikacija. Takve su npr. ljekarska, advokatska,
nastavnieka i sliene djelatnosti.
Samostalne djelatnosti najeešde imaju karakter struenih usluga koje vrše graGani koristedi sredstva u
privatnoj svojini.
Duţnosti koje se odnose na povjerenu imovinu prvenstveno obuhvataju djelatnosti u drţavnim
organima, javnim preduzedima i sl. Ova mjera moţe se izredi samo onim osobama koja imaju posebna
ovlaštenja u pogledu raspolaganja povjerenom imovinom.
Uvjeti za izricanje mjere zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili duţnosti su: 1. Da je ueiniocu za
izvršeno djelo izreeena kazna, uvjetna osuda ili mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeeenja (u
ustanovi ili na slobodi). 2. Da je ueinilac zloupotrijebio svoj poziv, vršenje djelatnosti ili duţnosti radi
izvršenja krivienog djela. Dakle, izmeGu izvršenog djela i zloupotrebe duţnosti mora postojati uzroeni
odnos. 3. Da se opravdano moţe smatrati da bi dalje vršenje djelatnosti od strane ueinioca bilo
opasno.
Drugi i tredi uvjet su alternativno postavljeni. Vrijeme trajanja zabrane ne moţe biti krade od jedne
niti duţe od 10 godina, raeunajudi od dana pravosnaţnosti odluke. Pritom se vrijeme provedeno u
zatvoru, odnosno zdravstvenoj ustanovi za euvanje i lijeeenje ne uraeunava u vrijeme trajanja ove
mjere.
Zabrana upravljanja motornim vozilom
Zabrana upravljanja može biti izreeena za m/v odreGene vrste ili kategorije. Zakonski uvjeti za
izricanje ove mjere su: a) Ueinilac treba da je izvršio krivieno djelo kojim se ugroţava javni saobradaj;
b) Ueiniocu treba biti izreeena kazna, uvjetna osuda ili sudska opomena. Mjera se moţe izredi i
ueiniocu koji je oglašen krivim, ali je osloboGen od kazne, kao i neuraeunljivom ueiniocu uz mjeru
obaveznog psihijatrijskog lijeeenja (u zdravstvenoj ustanovi ili na slobodi). c) Da okolnosti pod kojima
je djelo izvršeno ili ranija kršenja saobradajnih propisa od ueinitelja pokazuju da je opasno da on
upravlja vozilom odreGene vrste ili kategorije. Što se tiee ranijih kršenja saobradajnih propisa, ovdje
nije bitno da li je to kršenje bilo kvalificirano kao saobradajni prekršaj ili krivieno djelo, odnosno da li
je za to kršenje bio kaţnjavan ili ne.
Izricanje mjere je fakultativno. U ocjeni da li de izredi ovu mjeru, sud moţe cijeniti svaku okolnost koju
smatra znaeajnom, ali za Zakon (el.67 st.2) obavezuje da pritom naroeito uzme u obzir da li je
159
ueinilac vozae m/v po zanimanju. Ako se radi o profesionalnom vozaeu, izricanje ove mjere
automatski znaei i zabranu vršenja njegove profesionalne djelatnosti.
Zabrana upravljanja m/v ne moţe trajati krade od 3 mjeseca ni duţe od 5 godina, raeunajudi od dana
pravosnaţnosti odluke. Vrijeme provedeno u zatvoru, odnosno zdravstvenoj ustanovi za euvanje i
lijeeenje se ne uraeunava u vrijeme trajanja ove mjere.
Oduzimanje predmeta
Primjenom ove mjere ueiniocu se oduzimaju predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za
izvršenje krivienog djela, ili predmeti koji su nastali izvršenjem krivienog djela, a koji su vlasništvo
ueinitelja. U svakom konkretnom slueaju sud mora utvrditi da se radi o predmetu namijenjenom za
izvršenje krivienog djela ili predmetu nastalom izvršenjem krivienog djela. Predmeti se mogu oduzeti i
ako nisu vlasništvo ueinioca krivienog djela, ako to zahtijevaju interesi opde sigurnosti ali time se ne
dira u prava tredih osoba na naknadu štete od ueinitelja.
Primjena mjere je naeelno fakultativna, a zakonom se moţe odrediti i obavezno oduzimanje
predmeta u nekim slueajevima. Od ove mjere treba razlikovati privremeno oduzimanje predmeta kao
mjeru u krivienom postupku.
Protjerivanje stranca iz zemlje
Smisao ove mjere je da se strani drţavljanin sprijeei da ubudude eini kriviena djela u FBiH. Postoje 2
uvjeta koja se moraju ispuniti za izricanje ove mjere: a) Strancu za izvršeno KD treba da je izreeena
kazna ili uvjetna osuda, a ako se radi o mlaGoj punoljetnoj osobi izricanje mjere mogude je i uz
vaspitnu mjeru; b) Dalji boravak stranca u FBiH je nepoţeljan, o eemu odlueuje sud na osnovu
procjene pobuda iz kojih je krivieno djelo ueinjeno, naeina izvršenja krivienog djela i drugih okolnosti.
Vrijeme trajanja mjere moţe biti 1-10 godina, poeev od dana pravosnaţnosti odluke. U vrijeme
trajanja mjere ne uraeunava se vrijeme provedeno u zatvoru.
ZASTARJELOST
POJAM I VRSTE ZASTARJELOSTI Pojam zastarjelosti i njena opravdanost
Zastarjelost je jedan od zakonskih osnova usljed kojeg se ueiniocu krivienog djela ne moţe izredi
kriviena sankcija (zastarjelost krivienog gonjenja), ili se izreeena sankcija ne moţe izvršiti (zastarjelost
izvršenja kazni i drugih krivienih sankcija). Zastarjelost nastupa automatski nakon odreGenog
vremena od izvršenja djela, odnosno od pravosnaţnosti odluke kojom je kriviena sankcija izreeena.
Pravno dejstvo zastarjelosti nastaje po sili zakona i nijedan ueesnik u postupku ne moţe ga eliminirati.
Sud je obavezan da po sluţbenoj duţnosti utvrGuje da li je nastupila zastarjelost.
U krivienopravnoj teoriji sporno je pitanje opravdanosti postojanja ovog instituta. Osnovni argument
protiv zastarjelosti izvršenja krivienih sankcija je mogudnost da osuGeni svojim djelovanjem oteţava ili
eak onemogudi izvršenje kazne koja mu je izreeena. Osim toga, istiee se da zastarjelost slabi
efikasnost generalne prevencije, te da je zastarjelost izvršenja kazne protivna autoritetu sudske
odluke. Ovakva shvatanja uglavnom su bila zastupljena u starijoj krivienopravnoj literaturi.
160
Danas preovladava shvatanje da zastarjelost ima svoje opravdanje iz više razloga. Protekom duţeg
vremena od izvršenja krivienog djela u velikoj mjeri slabi društveni zahtjev za gonjenjem i
kaţnjavanjem ueinioca – krivieno djelo postepeno pada u zaborav. Osim toga, ueinilac ne osjeda
kaznu kao pravednu ako se ona izrekne nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili ako se
implementira nakon duţeg vremena od njenog izricanja. Time slabi preventivno dejstvo kazne na
ueinioca. Zastarjelost je opravdana i sa aspekta kriviene procedure zbog oteţanog ili onemogudenog
prikupljanja dokaza nakon duţeg vremena od izvršenja krivienog djela. Posebno opravdanje institut
zastarjelosti dobiva ako se poveţe sa svrhom kaţnjavanja. Ako je osnovna svrha kaţnjavanja zaštita
društva od kriminaliteta, a nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili izricanja kazne ueinilac nije
izvršio novo krivieno djelo, proizilazi da je svrha kaţnjavanja ostvarena i bez izricanja odnosno
izvršenja kazne. Primjena kazne bi u takvom slueaju znaeila eistu odmazdu za izvršeno djelo, što se ne
moţe uklopiti ni u teoretske niti u zakonodavne koncepcije o svrsi kaţnjavanja.
Vrste zastarjelosti
Postoje 2 vrste zastarjelosti: zastarjelost krivienog gonjenja i zastarjelost izvršenja kazni i drugih
krivienih sankcija. Kod zastarjelosti krivienog gonjenja nakon odreGenog vremena od izvršenja
krivienog djela nastupa nemogudnost da se protiv nekog lica pokrene i vodi krivieni postupak. Kod
zastarjelosti izvršenja kazni i drugih krivienih sankcija, protokom odreGenog vremena kriviena sankcija
se ne moţe izvršiti. Zajednieko za obje zastarjelosti je da uenioca krivienog djela praktieno ne pogaGa
nikakva kriviena sankcija.
S obzirom na obim primjene, zastarjelost moţe biti opda ili neogranieena i posebna ili ogranieena.
Opda zastarjelost podrazumijeva zastarijevanje u odnosu na svako izvršeno djelo i u odnosu na
svakog ueinioca. Posebna (ogranieena) zastarjelost podrazumijeva da je u odnosu na odreGena
kriviena djela ili u odnosu na odreGene izvršioce zastarjelost iskljueena. Naše krivieno zakonodavstvo
naeelno prihvata neogranieenu zastarjelost, sa izuzetkom krivienih djela genocida i ratnih zloeina, te
krivienih djela za koja po meGunarodno pravu ne moţe nastupiti zastarjelost.
ZASTARJELOST KRIVIENOG GONJENJA Pojam zastarjelosti krivienog gonjenja i rokovi zastarjelosti
Zastarjelost krivienog gonjenja je zakonski osnov za prestanak ovlaštenja nadleţnih organa da protiv
odreGene osobe poduzmu krivieno gonjenje. Obzirom da se protiv ueinioca ne moţe pokrenuti,
odnosno voditi krivieni postupak, zastarjelost krivienog gonjenja je procesna smetnja. S druge strane,
zastarjelošdu gonjenja nastupa i nemogudnost izricanja kriviene sankcije, što zastarjelost eini
institutom materijalnog krivienog prava. U tom smislu se moţe redi da ovaj institut u sebi objedinjuje
elemente procesnog i materijalnog krivienog prava.
Zastarjelost krivienog gonjenja nastupa protekom odreGenog vremena od izvršenja krivienog djela. To
vrijeme naziva se rok zastarjelosti. Prema KZ FBiH (el.121), zastarjelost krivienog gonjenja nastupa kad
protekne: a) 35 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izredi kazna dugotrajnog zatvora;
b) 15 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izredi zatvor preko 10 godina; c) 10 godina od
izvršenja KD za koje se moţe izredi zatvor preko 5 godina; d) 5 godina od izvršenja KD za koje se moţe
izredi zatvor preko 3 godine; e) 3 godine od izvršenja KD za koje se moţe izredi zatvor preko 1 godine;
f) 2 godine od izvršenja KD za koje se moţe izredi zatvor do 1 godine ili noveana kazna.
Zastarjelost krivienog gonjenja poeinje tedi od dana kad je krivieno djelo ueinjeno. Rok zastarjelosti
odreGen je prema vrsti i najvišoj mjeri propisane kazne. Ako je za KD propisano više
161
kazni, rok zastarjelosti krivienog gonjenja odreGuje se po najteţoj propisanoj kazni. Ako je više kazni
propisano alternativno, rok zastarjelosti odreGuje se prema teţoj od propisanih kazni. Ako je više
kazni propisano kumulativno, relevantna je kazna koja se smatra glavnom.
Ako je u pitanju gonjenje zbog KD u pokušaju, primjenjuje se isti rok zastarjelosti koji je propisan za
svršeno krivieno djelo. Rok zastarjelosti isti je za sve ueesnike u izvršenju KD – saizvršioce,
podstrekaee i pomagaee.
Kod sticaja (idealnog i realnog) rok zastarjelosti uvrGuje se posebno za svako od izvršenih djela.
Obustava zastarijevanja krivienog gonjenja
Obustava (zastoj) zastarijevanja znaei postojanje neke smetnje zbog koje se krivieno gonjenje ne
moţe otpoeeti ili produţiti za vrijeme dok smetnja traje. Obustava znaei produţenje zastarjelosti za
onoliko vremena koliko je obustava trajala, jer se u takvom slueaju u rok zastarjelosti raeuna vrijeme
do poeetka obustave i vrijeme nakon prestanka obustave.
U teoriji se razlikuju faktieke i pravne smetnje usljed kojih dolazi do obustave zastarijevanja. Faktieke
smetnje su npr.privremena okupacija, elementarne nepogode i sl. Bjekstvo ueinioca takoGer se
smatra faktiekom smetnjom, jer ne postoji pravna nemogudnost za pokretanje postupka. Pravne
smetnje su okolnosti pravne prirode zbog kojih se protiv odreGenog lica krivieno gonjenje ne moţe
otpoeeti niti produţiti. Takva smetnja je npr. duševno oboljenje ueinioca krivienog djela.
Ako je u izvršenju krivienog djela ueestvovalo više lica, obustava zastarijevanja ima dejstvo samo
prema onom saizvršiocu odnosno saueesniku na kojeg se odnosi smetnja za krivieno gonjenje, dok u
odnosu na ostale zastarjelost i dalje teee.
Po našem krivienom pravu, kad protekne dvostruko više vremena od onoga koje se po zakonu traţi za
zastarjelost krivienog gonjenja, gonjenje zastarijeva bez obzira na obustave zastarjelosti. To je
tzv.apsolutna zastarjelost. Prekid zastarijevanja krivienog gonjenja
Prekid zastarjelosti podrazumijeva nastup takvih okolnosti zbog kojih rok zastarjelosti prestaje tedi, a
nakon nestanka tih okolnosti zastarjelost ponovo poeinje tedi s tim što se vrijeme proteklo prije
prekida ne uraeunava u rok zastarjelosti. Dakle, nakon prekida zastarjelost poeinje tedi iznova.
KZ FBiH predviGa 2 osnova za nastanak prekida: preduzimanje procesne radnje i izvršenje novog
krivienog djela.
Preduzimanje procesne radnje mora biti preduzeto protiv konkretnog ueinioca krivienog djela i imati
za cilj krivieno gonjenje za odreGeno krivieno djelo. Pod procesnim radnjama podrazumijevaju se sve
djelatnosti koje preduzimaju ovlašteni organi ili lica – procesni subjekti, u cilju pokretanja, trajanja i
okoneanja krivienog postupka. Za pojam procesne radnje bitno je da je radnja poduzeta od procesnih
subjekata i da je usmjerena na zasnivanje, tok i prestanak procesnog odnosa.
Procesnim subjektima smatraju se prvenstveno sud, javni tuţilac, privatni tuţilac i oštedeni kao
tuţilac. Pod procesnim radnjama podrazumijeva se niz djelatnosti koje u krivienom postupku
preduzimaju procesni subjekti (npr.uviGaj, saslušavanje svjedoka, vještaeenje, dostavljanje optuţnice
okrivljenom itd). Da bi procesna radnja predstavljala osnov za prekid zastare krivienog gonjenja, treba
da je preduzeta protiv odreGenog lica za koje postoji osnovana sumnja da je ueinilac krivienog djela.
Zbog toga ne mogu biti osnov za prekid zastarjelosti procesne djelatnosti eija svrha je identifikacija
ueinioca krivenog djela.
162
Drugi osnov za prekid zastarijevanja je izvršenje novog krivienog djela. I u ovom slueaju moraju biti
ispunjena 2 uvjeta: 1. Ueinilac treba da izvrši novo krivieno djelo za vrijeme dok teee rok zastarjelosti;
2. Ueinjeno djelo treba biti jednako teško ili teţe od onog za koje teee rok zastarjelosti. U
usporeGivanju teţine djela kao kriterij se uzimaju zaprijedene kazne.
Institut apsolutne zastarjelosti vaţi i u ovom slueaju, odnosno prekid zastarjelosti ne utiee na
nastupanje apsolutne zastarjelosti protokom dvrostrukog vremena koje se traţi za zastarjelost
gonjenja za odreGeno djelo.
ZASTARJELOST IZVRŠENJA KAZNE Pojam zastarjelosti izvršenja kazne i rokovi zastarjelosti
Zastarjelost izvršenja kazne znaei da se protekom odreGenog vremena ne moţe više pristupiti
izvršenju izreeene kazne. Rokovi zastarjelosti izvršenja kazne po KZ FBiH (el.123) su: a) 35 godina od
osude na dugotrajni zatvor; b) 15 godina od osude na zatvor preko 10 godina; c) 10 godina od osude
na zatvor preko 5 godina; d) 5 godina od osude na zatvor preko 3 godine; e) 3 godine od osude na
zatvor preko 1 godine; f) 2 godine od osude na zatvor do 1 godine ili noveanu kaznu.
Zastarjelost izvršenja sporednih kazni regulisana je posebno. Izvršenje noveane kazne kao sporedne
kazne zastarijeva 2 godine od dana pravosnaţnosti presude kojom je izreeena. Izvršenje mjere
sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeeenja na slobodi i oduzimanja predmeta zastarijeva 5 godina
od dana pravosnaţnosti odluke kojom su te mjere izreeene. Izvršenje mjera sigurnosti zabrane
vršenja poziva, djelatnosti i duţnosti, te mjere zabrane upravljanja m/v, zastarijeva kad protekne
vrijeme na koje su te mjere izreeene.
Rok zastarjelosti odreGuje se iskljueivo prema kazni koja je izreeena u pravosnaţnoj presudi.
Naknadno smanjenje kazne ili njena zamjena blaţom kaznom ueinjeni amnestijom ili pomilovanjem,
nema uticaja na rok zastarjelosti. Na utvrGivanje roka zastarjelosti nema uticaja ni izdrţani pritvor koji
je uraeunat u kaznu.
U slueaju sticaja krivienih djela, rok zastarjelosti odreGuje se prema jedinstvenoj kazni izreeenoj za KD
u sticaju. Nastupanjem zastarjelosti izvršenja kazne ne prestaju pravne posljedice osude.