SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKUELEKTROTEHNIČKI FAKULTET OSIJEK

Ivan Gelo (2335), Ivan Musić(2305)

KOMUNIKACIJA PUTEM SATELITA

SEMINARSKI RAD

Osijek,2009

SADRŽAJ

1.UVOD…………………………………………………………………..…….2

2.PRINCIP RADA SATELITSKE MREŽE…………………………..……. 3

3.SATELITSKI SUSTAVI…………………..………………………….…….5

3.1. L.E.O. SUSTAVI …………………………………………….…….6

3.2. M.E.O. SUSTAVI…………………………………………….…….7

3.3. G.E.O. SUSTAVI…………………………………………….……..7

4.ORGANIZACIJE ZA SATELITSKE KOMUNIKACIJE………….…….8

4.1. INMARSAT SATELITSKA MREŽA…………………………….8

4.2. IRIDIUM SATELITSKA MREŽA…………………………….. 11

4.3. GLOBALSTAR SATELITSKA MREŽA……………………….12

5. ZAKLJUČAK……………………………………………………………...19

1

1.UVOD

Satelit je tijelo koje se okreče oko drugog tijela puno veće mase i čije je kretanje

prvenstveno i stalno određeno privlačnom silom tog drugog tijela.Satelite dijelimo na aktivne

satelite i reflektirajuće satelite . Aktivni satelit je satelit koji nosi radio stanicu namijenjenu

za predaju i prijenos radio komunikacijskog signala , dok reflektirajući satelit ima namjenu

da reflektira radio komunikacijski signal.Orbita satelita ili putanja satelita se najčešće opisuje

u odnosu na određeni skup pristupnih točaka i centrom mase satelita.Orbita satelita ovisi

najčešće o prirodnim silama (gravitacijska sile).Periodom satelita smatramo ono vrijeme koje

prođe između prolaska satelita kroz jednu karakterističnu točku u njegovoj putanji.U

prošlosti se satelit spominje prvi puta u eseju (1945god) „van zemaljski releji“ Arthura C.

Clarka .Prvi lansirani satelit bio je SPUTNIK I. (1957god).Nedugo zatim (1960god) lansiran

je prvi reflektirajući komunikacijski satelit ECHO pa je 1963 godine lansiran i prvi

geostacionarni satelit SYNCOM 3. Nakon toga upotreba satelita počinje sve učestalije i 1998

godine dobivamo globalni satelitski sistem .

2

2.PRINCIP RADA SATELITSKE MREŽE

Satelitske komunikacije podrazumijevanju veći broj bežičnih repetitorskih stanica

(satelita) kojima se mikrovalnim komunikacijama omogućuje komunikacija između

geografski udaljenih područja. Zbog velike visine signal koji odašilje satelit, može pokriti

veliko područje na zemaljskoj površini. Svaki je satelit opremljen različitim tipovima

transpondera (primopredajnik s automatskom predajom signala). Transponderi se sastoje od

primopredajnika i antene prilagođene za određen frekvencijski spektar. Dolazeći signal se

pojačava i reemitira na drugoj frekvenciji. Najveći broj satelita jednostavno reemitira

dolazeći signal, koji se koriste najčešće kod TV, radio prijenosa i telefonije.Satelitske

komunikacijske kanale karakterizira ,široko područje pokrivanja,veće vrijeme kašnjenja

signala ,velika širina frekventnog pojasa ,troškovi predaje signala su neovisni od udaljenosti

prijemnika. Primljeni mikrovalni signal je vrlo male snage (nekoliko stotina pW).Velika

parabolična antena i niskošumno mikrovalno pojačalo su najbitniji dijelovi primopredajnika

satelitske zemaljske stanice. Satelitske veze mogu biti uspostavljene na različitim

frekvencijskim područjima i koriste različite noseće frekvencije za prijem (zemaljska stanica-

satelit) i predaju (satelit-zemaljska stanica).

Tablica 2.1. Prikaz najčešćih frekvencijskih područja

Frekv. područje 

Prijem (GHz)

 

Predaja (GHz)

 

Nedostaci

C 4 (3.7-4.2) 6 (5.925-6.425) Interferencija sa zemaljskim vezama

Ku 11 (11.7-12.2) 14 (14.0-14.5) Gušenja prilikom kiša, oborina

Ka 20 (17.7-21.7) 30 (27.5-30.5) Visoka cijena opreme

L/S 1.6 (1.610-1.625) 2.4 (2.483-2.500) Interferencije sa ISM područjem

Frekvencijsko područje C (4 GHz) je najviše korišteno kod satelitskih komunikacija prve

generacije, međutim to frekventno područje danas se koristi za zemaljske mikrovalne veze.

3

Današnji trend je korištenje viših frekvencija, frekvencijskih područja Ku i Ka (11 i 20 GHz),

međutim veliki problem kod prijenosa signala čine atmosferski utjecaji (kiša, snijeg, magla)

(Tablica 2.1.).Moderni satelitski sustavi opremljeni su s više transpondera. Sateliti mogu

usmjeriti signal na manje područje pokrivanja, dinamički mijenjati i preusmjeravati signal

tako da mogu mijenjati područje pokrivanja.

Slika 2.1. Pokrivanje područja signalom

3.SATELITSKI SUSTAVI

4

Sateliti mogu biti postavljeni u orbitama sa različitim putanjama, visinom i oblikom putanje

(kružna ili elipsasta). Prema orbitalnom radijusu (udaljenost satelita i zemljine površine), sve

satelite možemo svrstati u tri kategorije(slika 3.1).

Slika 3.1 Satelitski sustavi LEO ,GEO,MEO

Tablica 3.1. Podjela satelita prema orbitalnom radijusu,prednosti i mane sustava

Tip LEO MEO GEO

Visina 160-480 km 9600-19000 36000km

Vidokrug >15 min 2-4 sata 24 sata 

 

Prednosti

1. Niski troškovi lansiranja

2. Kratko vrijeme kašnjenja signala

3. Mali gubitak putanje

1.Umjereni troškovi lansiranja

2. Malo vrijeme kašnjenja signala

1. Pokriva 42.2% Zemljine površine

2. Konstantan položaj u odnosu na određenu točku na Zemlji

3. Nema problema zbog Dopplerovog efekta

 

Mane

 

1. Kratak vijek trajanja

1. Veće vrijeme kašnjenja signala

2. Veći gubitak putanje

1. Veliko vrijeme kašnjenja signala

2. Skupe zemaljske stanice

5

LEO satelitski sustavi nude značajne prednosti nad geostacionarnim satelitima kod pružanja

mobilnih satelitskih usluga. Korisniku se omogućuje pokretljivost, upotreba mobilnih uređaja

malih dimenzija i male snage. Geostacionarni sateliti (35800 km, ophodno vrijeme satelita

jednako je Zemljinom, 24h ) namijenjeni su prvenstveno za prijenos TV signala i podataka

velikom brzinom (tablica 3.1.). Korisnici mobilnih uređaja zahtijevaju sustave koji su

prilagođeni njihovim potrebama, upotrebom neusmjerenih antena i uređaja malih dimenzija

kojim se omogućuje brz pristup globalnom komunikacijskom sustavu. Zahtjeva se telefonska

kvaliteta govora i vrlo malo kašnjenje.

3.1. L.E.O. SUSTAVI (Low Earth Orbit)

Orbita ca. 500 - 1500 km iznad zemljine površine ,vidljivost satelita ca.10 - 40 min,

globalna radio pokrivenost moguća ,kašnjenje signala je slično kao i kašnjenje signala na

Zemlji na velikim udaljenostima(od 5-10 ms), manja pokrivenost ,tada je potrebno ručno

prosljeđivati podatke sa jednog satelita na drugi , puno satelita je potrebno za globalnu

pokrivenost, ovakvi sustavi su najkompiciraniji zbog pokretnih satelita. Primjeri satelitskih

LEO sustava su Iridium i Globalstar. Iridium sustav je 1998 imao 66 satelita a bankrotirao je

2000-te godine,tada je potpisao ugovor sa US DoD-om i od tada se korištenje tih satelita

nenaplaćuje.Globstar sustav nastao je 1997god. i ima 48 satelita nema mnogo korisnika,

2001.god 44 000 korisnika.

Slika 3.1.1 Mobiteli za komunikaciju preko LEO satelitskog sustava

6

3.2. M.E.O. SUSTAVI (Medium Earth Orbit )Orbitira na 5000 – 12000 km iznad zemljine površine , mogućnost kompenzacije sa

LEO sustavom ,sateliti ovog sustava su sporiji ,ali za potpunu globalnu pokrivenost potrebno

je manje satelita, dizajn sistema je jednostavniji te za mnoga povezivanja nije potrebno ručno

navođenje . Kašnjenje je veće od 70 do 80 ms. Za prijenos je potrebna veća snaga , a

specijalne antene su potrebne u slučaju manje pokrivenosti. Primjer MEO sustava je ICO

(Intermediate Circular Orbit , Inmarsat ) koji je pokrenut 1993 a 2000 je bankrotirao,

planirao je povezivanje sa teledesic-om , a planovi su počeli ponovno 2003.

3.3. G.E.O. SUSTAVI (Geostationary Earth Orbit) Orbitira na 35,786 km iznad zemljine površine i orbitira na ekvatorijalnoj liniji,

sateliti završavaju rotaciju za točno jedan dan i rotacija mu je sinkronizirana sa rotacijom

zemlje . Antene za ovakav sustav se fiksno pozicioniraju i nije potrebno dodatno podešavanje

Sateliti ovog sustava pokrivaju i od 34 % zemljine površine. Slaba pokrivenost na širini većoj

od 60 stupnjeva zbog njihove pozicije oko ekvadora dok područje iznad 82 stupnja nije

pokriveno nikako. Za prijenos signala potrebna je veća energija. Zbog veće udaljenosti

imamo i veće kašnjenje signala oko 275 ms. Ovi sustavi nisu korisni za globalnu pokrivenost

malih mobilnih uređaja i prijenos podataka,zbog većeg kašnjenja stoga se koriste za radio i

TV prijenos.U parametre geostacionarne orbite ulazi visina nad ekvadorom (35 785 km),

radijus orbite (42 155 km) , obujam orbite ( 264 869 km ) , duljina luka jednog stupnja ( 736

km ), brzina kretanja ( 11 066 km/h ). Geostacionarna orbita je veoma zauzeta.

Slika 3.3.1. Pozicije G.E.O.satelita na dijelu ekvadora iznad Amerike

7

4. ORGANIZACIJE ZA SATELITSKE KOMUNIKACIJE

Značaj radio-komunikacija u pomorstvu uticao je i na razvoj satelitskih komunikacija.

Sredinom sedemdesetih stvara se IMSO (International Mobile Satellite Organization)

Međunarodna organizacija za mobilne satelitske (komunikacije) tako nastaje INMARSAT,

od samih početaka “međunarodna organizacija novog tipa” koja se prilagođava vremenu.

Tablica 4.1. Podjela modernih satelitskih mreža

 Irridium Inmarsat M Globalstar Teledesic Odyssey

Vlasnik Motorola Comsat etc. Loaral, Qualcomm

Bill Gates,

Craig McCaw

TRW

Broj satelita 66, 11 orbita 6-20 48 (8 rezerva) 840 12

Orbita 900km, 6 polarnih orbita

36000 1400km 700km 10370km

Tip LEO GEO LEO LEO MEOTehnike

višestranog

pristupa

FDMA/TDMA FDMA CDMA ATDMA, FDMA, SDMA

CDMA

Kašnjenje signala

10ms 500ms 10ms <8 ms 120ms

Početak rada1998 1993 1997 2002 1999Usluge

telefonija, podaci do 2.4Kbps, FAX, GPS

telefonija, podaci do 2.4 Kbps, FAX, telex

telefonija, podaci (do 9600 bps), FAX

telefonija, podaci do 2Mbps

telefonija, prijenos podataka do 9.6kbps

4.1. INMARSAT SATELITSKA MREŽA

INMARSAT postaje prvi operator mobilnih satelitskih komunikacija. Prvo “područje

rada” su bile naravno pomorske satelitske komunikacije (pomorska mobilna satelitska

služba). Ubrzo INMARSAT počinje organizirati i proizvoditi zrakoplovne mobilne i kopnene

mobilne satelitske komunikacije. INMARSAT stvara prvi globalni mobilni sistem zasnovan

na satelitima nad četiri svjetske regije ( POR,IOR,AOR-w,AOR-e ) ,na obalnim zemaljskim

8

stanicama (CES) te kopnenim zemaljskim stanicama (LES) i satelitski terminalima-mobilnim

zemaljskim stanicama (MES).

Slika 4.1.1. Prikaz INMARSAT globalnog mobilnog sistema

INMARSAT sateliti se nalaze na visini od 35786 km od Zemlje i pokrivaju 98 % njene

površine. Svaki satelit pokriva jednu trećinu zemljine površine i postavljen je iznad jedne od

četiri oceanske regije tako da formira neprekidnu rasprostranjenu mrežu na nebu. Poziv sa

INMARSAT satelitskog telefona se prenosi putem jednog satelita, dok velike antene na

zemlji čekaju povratni signal koji šalju u odgovarajuću telefonsku mrežu. Danas je

INMARSAT operator niza suvremenih sistema za mobilne satelitske komunikacije, te

posjeduje nekoliko satelitskih mreža:

INMARSAT-A: servis koji je najpristupačniji korisnicima, može vrlo kvalitetno

podržati direktno telefoniranje, teleks, faks i prenos podataka od 64 kb/s.

INMARSAT-B je digitalni nasljednik prethodnog i dobar je izbor za velike korisnike

prenosa podataka. Pouzdan je u pomorskoj, fiksnoj i pokretnoj verziji.

INMARSAT-C šalje pakete podatka korišćenjem principa "skladišti i prosledi" i

dozvoljava male lake terminale. Podržava pozive za slučaj opasnosti i nadgledanje

plovila.

INMARSAT-D+ je najmanji sistem koji podržava slanje kratkih poruka i praćenje.

INMARSAT-E služi samo za slanje upozorenja u slučaju pomorskih nesreća sa radio

senzora EPIRB (Emergency Position Indicating Radio Beacon).

9

INMARSAT-M je prvi lični pokretni satelitski telefonski sistem. Podržava direktno

telefonsko biranje, faks, prenos podataka i konferencijske veze.

INMARSAT mini-M koji podržava veoma male i kompaktne terminale koji su vrlo

slični prenosivom računalu. Ovlašteni korisnici mogu komunicirati glasovno, putem

faksa i slati elektronsku poštu na 98 % zemljine površine.

INMARSAT-AERO-I – najnovija usluga za avio-kompanije i putnike

INMARSAT-AERO H – dvosmjerne digitalne komunikacije i prijenos podataka u

realnom vremenu

INMARSAT-GAN – Global Area Network omogućava telefoniranje i 64 kbps

prijenos podataka – “mobilni ISDN”

INMARSAT- BGAN -- širokopojasni prenos podataka i Web sa bilo koje točke u

“footprintu” satelita

Slika 4.1.2. Prikaz pokrivenosti INMARSATA sustava

Danas je Inmarsat kompanija (Inmarsat Ltd.) koja zajedno sa Invsat Ltd. Ib Rydex Co. Ltd.

čini Inmarsat Ventures.Korporacija posluje odlično

10

4.2. IRIDIUM SATELITSKA MREŽA

Sustav Iridium je najkompleksniji telekomunikacijski sustav dosad napravljen. Sam

sustav po svojim karakteristikama i principima rada vrlo je sličan Globalstaru, te su oni

međusobno konkurentni. Iridium sustav sastoji se od 66 satelita smještenih u 6 orbitalnih

ravnina, na visini 700km od površine Zemlje. Omogućavat će bežičnu komunikaciju (glas,

telefaks, računalni podaci do 2400 bps) na bilo kojoj točki zemljine površine, te će biti

nadogradnja postojećim zemaljskim mrežama. Motorola planira u nerazvijenim područjima

instalirati solarno napajane telefonske govornice i tako omogućiti komunikaciju u

pustinjama, neprohodnim područjima, uz autoceste itd. Zemaljske stanice spajat će javne

telefonske mreže s Iridium sustavom te će tako omogućiti vezu Iridium mobilne stanice sa

bilo kojim fiksnim telefonom.

Tablica 4.2.1 Frekvencijska područja IRIDIUM satelitske mreže

Frekv. područje Frekvencijski raspon  Veza

L 1616-1626.25 MHz satelit-mobilna stanica

Ka 19.4-19.6 GHz satelit-zemaljska stanica

 29.1-29.3 GHz zemaljska stanica-satelit

23.18-23.38 GHz međusatelitske veze

11

Slika 4.2.1 Raspored frekvencija IRIDIUM satelitske mreže

12

Glavni dio zemaljskih stanica je komutacijski sklop Siemens EWSD D900 baziran na GSM

standardima koji je kompatibilan s postojećim zemaljskim telekomunikacijskim sustavima.

Iridium sustav koristi kombinaciju višestrukog prijenosa signala FDMA/TDMA. Komandni

centar cijelog sustava nalazi se u SAD-u (sjever savezne države Virginije), koji vrši kontrolu

cjelokupnog sustava, a na Havajima i u Kanadi postoje tri centra za kontrolu putanje i

pozicije satelita.

Slika 4.2.2. Prikaz IRIDIUM satelita

4.3. GLOBALSTAR SATELITSKA MREŽA

Globalstar sustav (LEO) omogućit će pouzdan rad ukoliko poneki satelit i prestane

raditi, za razliku od geostacionarnih sustava gdje ukoliko dođe do kvara na satelitu cijeli

sustav koji opslužuje taj satelit prestaje raditi. Višestruki prijenos (Path diversity) je metoda

prijema signala koja omogućuje kombiniranje višestrukog signala promjenjive snage u

jedinstven koherentni signal. Pretplatnički uređaji omogućit će komunikaciju i s jednim

13

satelitom, dok će 2-4 satelita biti dostupna. Mobilne stanice će prema potrebi mijenjati nivoe

disipirane snage zbog raznih interferencija ili mijenjanja snage polja, tako da će srednja

izlazna snaga biti između 50-300 mW. S obzirom da je Globalstar sustav na niskoj orbiti

(LEO) ophodno vrijeme satelita oko Zemlje je mnogo manje od Zemljinog, tako da sateliti

nisu na fiksnom položaju u odnosu na točku na Zemlji kao kod geostacionarnih, nego

neprestano kruže (ophodno vrijeme satelita je 113 minuta, 12.7 puta obiđe Zemlju za 24h).

Međutim to mijenjanje položaja i aktivnog satelita neće primjetno utjecati na kvalitetu veze.

Simultana upotreba do tri satelita omogućit će kvalitetnu vezu, tako npr. pretplatnik koji se

vozilom kreće između zgrada kod upotrebe samo jednog satelita zbog prirode mikrovalova

veza bi bila prekinuta, međutim u ovom slučaju signal dolazi sa preostala dva satelita (Slika

4.3.1.).

Slika 4.3.1. Simultana upotreba tri satelita

Ova tehnika prijenosa ima također prednosti u tome jer ukoliko dođe do kvara na

satelitu, sustav će i dalje raditi.Globalstar sateliti dizajnirani su da troškovi proizvodnje i

lansiranja budu minimalni, tako da spadaju u jeftinije satelitske sustave. Sateliti neće direktno

spajati korisnike nego se nastoje iskoristiti postojeće javne telefonske mreže (PSTN),

analogni i digitalni celularni sustavi, te će se prebacivati poziv između korisnika i zemaljske

stanice ( gateway ) ili direktno preko satelita ukoliko je sugovornik korisnik Globalstara.

Sustav Globalstar je niskoorbitalni (LEO) i sastoji se od 56 satelita, gdje je 48 aktivnih i 8

rezervnih. Sateliti će biti smješteni u 8 orbitalnih ravnina sa 6 satelita, na visini 1414 km i

kružnim orbitama pod kutom inklinacije od 52 stupnja (Slika 4.3.2.).

14

Slika 4.3.2. Raspored putanja globalstar-ovih satelita

Sateliti se sastoje od stabilizatora za sve tri osi, glavni dio je trapezoidan (oblik je prilagođen

tako da svemirsko vozilo može ponijeti više satelita), dvije solarne ploče i magnetometar na

tijelu. Masa satelita je oko 450 kg i potražuju za normalan rad oko 1100W električne

energije. Predviđen životni vijek za prvu generaciju je 7.5 godina. Sustav globalnog

pozicioniranja (GPS) se koristi kod održavanja definirane putanje i visine. Također koriste se

senzori za Sunce, Zemlju i magnetsko polje kao pomoć kod održavanja visine. Pokretanje

satelita kod održavanja definirane pozicije vrši se posebnim potisnim motorima, koji se

napajaju posebnim gorivom dostatnim za predviđen vijek trajanja. Primarni izvor električne

energije je sunčeva svjetlost koja se pretvara u električnu energiju putem dvaju solarnih

ploča, dok za vrijeme zamračenja (satelit je u predjelu Zemljine sjene) električnu energiju

osiguravaju akumulatorske baterije. Solarne ćelije osiguravaju 1100W energije te

elektronički sklopovi za praćenje osiguravaju maksimalnu osvijetljenost ploča (Slika 4.3.3.)

15

Slika 4.3.3. Izgled i dimenzije globalstar-ovih satelita

Glavni dio Globalstar satelita je komunikacijski dio. Sastoji se od niza antena za

frekvencijska područja C (komunikacija s čvorištem), L i S (komunikacija s korisničkim

uređajima). Antene su tako dizajnirane da emitiraju snop od 16 zraka na Zemljinu površinu,

pokrivajući područje u promjeru od nekoliko tisuća kilometara (Slika 4.3.4.).

Slika 4.3.4. Pokrivanje površine zemlje signalom globalstar-ovih satelita

16

Kod prijenosa signala koristi se kombinacija FDMA i CDMA tehnika višestrukog prijenosa,

te u Globalstaru vjeruju da će takva tehnologija prijenosa kombinirana sa tehnikom

višestrukog prijenosa (path diversity) rezultirati visokom kvalitetom signala. ( tablica 4.3.1. i

slika 4.3.5. )

Tablica 4.3.1. Frekvencije dozvoljene krajem 1996 za upotrebu u Globalstar sustavu.

Frekvencijska područja Frekvencijski raspon Veza

L i S 1610 - 1626.5 MHz pretplatnik - satelit 

2483.5 - 2500 MHz satelit - pretplatnik

C 5091 - 5250 MHz zemaljska stanica - satelit

 6875 - 7055 MHz satelit - zemaljska

stanica

Slika 4.3.5. Raspored frekvencija globalstar mreže prema vrsti veze

Zemaljske stanice su sastavni dio Globalstar sustava na Zemlji, koji uključuje

kontrolne centre za upravljanje putanjom satelita, bazama podataka i ostalim postrojenjima

potrebnim za neometan rad sustava. Zemaljske stanice priključuju se na postojeće javne

telefonske mreže (PSTN), mobilne analogne (AMPS, NMT) i digitalne (GSM, PCS) mreže.

17

Slika 4.3.6. Prikaz zemaljske globalstar-ove stanice

Slika 4.3.7.Prikaz parabolične antene zemaljske stanice

Principi povezivanja su standardizirani te se javne telefonske i mobilne mreže povezuju

standardnim međusklopovljem T1/E1, i može se priključiti do 16 PSTN/PLMN mreža.

Početkom 1998. prvi Globalstar sateliti lansirani su u svemir, te se komercijalna upotreba

18

očekivala početkom 1999. godine.Lansiranja vrše Boeing (Seattle, Washington, USA), NPO

Yuzhnoye (Kiev, Ukraina) i Starsem (Sureness, Francuska). Prilikom svakog lansiranja

svemirsko vozilo može ponijeti nekoliko satelita.

Slika 4.3.8. Prikazuje Globalstar-ovo nadopunjavanje javnih tel. mreža

Globalstar usluge najviše će koristiti međunarodni putnici koji putuju u područja gdje nema

celularnih GSM sustava ili je mreža slabo razvijena. Sustav će koristiti svi koji mnogo

putuju: istraživači, znanstvenici, političari, turisti itd. Omogućit će se upotreba solarnih

telefonskih govornica u mjestima gdje bi uvođenje fiksne mobilne mreže bilo preskupo i

neisplativo (npr. uz autoceste, na neprohodnim predjelima itd.). Globalstar satelitska

telefonija bit će mnogostruko jeftinija od današnjih skupih satelitskih telefona sa usmjerenom

paraboličnom antenom. Prema predviđanjima očekuje se 30 milijuna potencijalnih

pretplatnika.

19

5.ZAKLJUČAK

Satelitske komunikacije su omogućile komunikaciju širom svijeta pa i po

neprohodnim područjima.Prednosti satelitskih komunikacija su te sto su širom dostupne a

povezivanje je vrlo jednostavno.Prema današnjem napredovanju tehnike satelitske brzine su

sve brže i brže a troškovi lansiranja satelita su sve jeftiniji i jeftiniji.Također i jedna od

prednosti satelita su to što se povezuju sa lokalnim mrežama, i što pokrivaju jedni druga kada

dođe do kvara tako da mi korisnici neispaštamo. Jedine mane satelita su sto imaju kratki

vijek trajanja , te sto se nalaze u svemiru i teško su dostupni za servisiranje i popravak.

20

LITERATURA:

[1] www.scribd.com

[2] www.telfon.net

21