in web viewpošto je danas tehnologija u eri neprekidnog i ubrzanog razvoja a komunikacija i...

21
Tehnička škola Knjaževac SEMINARSKI RAD PROTOKOLI I INTERFEJSI U PRENOSU PODATAKA Abstrakt Ovaj rad govori o principima prenosa podataka između različitih aplikacija i sistema, odnosno pravilima koja se primenjuju kako bi određena poruka stigla od pošiljaoca do primaoca. Rad se bavi definisanjem značenja i funkcija protokola, interfejsa i rutera u obezbeđivanju tačnog i kvalitetnog prenosa prenosa podataka posredstvom računarskih mreža. Takođe, rad govori i o referentnom modelu prema kome funkcionišu sistemi komuniciranja, kao i o protokolu na kojem se zasniva prenos podataka preko najrasprostranjenije i najkorišćenije mreže- interneta.

Upload: haduong

Post on 30-Jan-2018

225 views

Category:

Documents


4 download

TRANSCRIPT

Page 1: in   Web viewPošto je danas tehnologija u eri neprekidnog i ubrzanog razvoja a komunikacija i prenos podataka putem mreža postala vitalan deo svakodnevnog života,

Tehnička škola Knjaževac

SEMINARSKI RAD

PROTOKOLI I INTERFEJSI U PRENOSU PODATAKA

Abstrakt

Ovaj rad govori o principima prenosa podataka između različitih aplikacija i sistema, odnosno pravilima koja se primenjuju kako bi određena poruka stigla od pošiljaoca do primaoca. Rad se bavi definisanjem značenja i funkcija protokola, interfejsa i rutera u obezbeđivanju tačnog i kvalitetnog

prenosa prenosa podataka posredstvom računarskih mreža. Takođe, rad govori i o referentnom modelu prema kome funkcionišu sistemi komuniciranja, kao i o protokolu na kojem se zasniva prenos

podataka preko najrasprostranjenije i najkorišćenije mreže- interneta.

Ime i prezime mentora: Ime i prezime učenika:Zlatica Gerov Ivana Milivojević IV2

Knjaževac 2013

Page 2: in   Web viewPošto je danas tehnologija u eri neprekidnog i ubrzanog razvoja a komunikacija i prenos podataka putem mreža postala vitalan deo svakodnevnog života,

PROTOKOLI I INTERFEJSI U PRENOSU PODATAKA

Sadržaj

1. Uvod u prenos podataka................................................................................3

2. Šta je protokol...............................................................................................3

2.1.Ključni elementi i zadaci protokola...........................................................4

2.2. Protokol arhitekture...................................................................................5

2.2.1.Osnovni nivoi podzadataka...............................................................6

2.2.2.Jedinica podataka protokola (PDU)..................................................7

3. ISO/OSI referentni model................................................................................8

3.1.Nivoi ISO/OSI referentnog modela...........................................................9

4. TCP/IP protokol.............................................................................................10

5. Ruteri..............................................................................................................11

5.1.Vrste rutiranja..........................................................................................12

6. Modem...........................................................................................................12

7. Zaključak........................................................................................................13

8. Literatura........................................................................................................13

TEHNIČKA ŠKOLA- ELEKTRONSKO POSLOVANJE2

Page 3: in   Web viewPošto je danas tehnologija u eri neprekidnog i ubrzanog razvoja a komunikacija i prenos podataka putem mreža postala vitalan deo svakodnevnog života,

PROTOKOLI I INTERFEJSI U PRENOSU PODATAKA

1. Uvod u razmenu podataka

Računari su u današnje vreme postali uobičajena pojava, uređaji koje srećemo na svakom koraku u životu čoveka: u birou, u bankama, školama, industrijama i na mnogim drugim mestima. Život je danas postao nezamisliv bez njih. U većini gore nabrojanih slučajeva, osnovna funkcija računara jeste obavljanje neke određene aktivnosti poput izračunavanja kamate, obračuna plata i tome slično. Međutim, pored tih osnovnih funkcija, u svetu i okruženju koji je postao zavistan od stalne komunikacije, javila se dodatna potreba da se informacije razmenjuju sa drugim računarima. Razmena podataka se definiše kao proces pouzdanog slanja podataka između dva ili većeg broja učesnika u komunikaciji, u kome se kao neizostavni učesnici javljaju pre svega pošiljalac, primalac, medijum kao i poruka čiji se prenos obavlja.Na ovaj način mogu se razmenjivati podaci raznorodnih oblika i formi, i najčešće su to računarski fajlovi (datoteke), digitalizirani signali slike, merni rezultati sa udaljenih postrojenja, centralne baze za nadgledanje i upravljanje složenim procesima u industriji i slično. Od ključnog značaja za ovakav vid komunikacije je da poruke i podaci stignu do primaoca u nepromenjenom stanju, istom redosledu i najbržem mogućem roku. U ovom radu biće reči upravo o protokolima, interfejsima i drugim činiocima koji omogućavaju uspešnu razmenu podataka između dva ili više korisnika na mreži.

2. Šta je protokol

Kada računari, terminali, i/ili drugi uredjaji namenjeni za obradu padataka žele da razmenjuju podatke, procedure koje su sastavni deo ovog procesa mogu biti veoma složene. Razmotrimo na primer prenos fajlova izmedju dva računara. Kao prvo, da bi prenos bio moguć, mora da postoji fizički put za prenos podataka izmedju oba računara. Put može biti izveden kao direktni, ili da se prenos obavlja preko komunikacione mreže. Ali pored tog hardverskog zahteva, potrebno je da oba sistema poseduju i odgovarajuće softvere koji će omogućiti komunikaciju.

Da bi komunikacija između dva uređaja bila moguća, neophodno je da oni rade na isti način i po istim standardima, odnosno da „govore istim jezikom“, šta nije slučaj sa različitim proizvođačima računarske i komunikacijske opreme. Upravo iz tog razloga, organizacije za standardizaciju poput ISO (International Organization for Standardization) dobile zadatak da razviju način na koji će povezivanje različitih računarskih sistema biti moguće. Tada su se javili protokoli. Protokol predstavlja skup unapred određenih pravila koja rukovode razmenom podataka između dve celine. Protokol može biti napravljen kao hardver, softver ili oba i neophodno je da obe strane učesnice u razmeni podataka koriste i podržavaju isti protokol.

Rad samog protokola se može lako objasniti na primeru radio stanice. Kod većina radio stanica, poput milicijske ili one u taxi službama, postoji centrala koja ima vezu preko radio talasa sa velikim brojem prenosivih radio aparata (toki-voki). Po prirodi radio talasa kao medijuma za prenos informacija, govor sa centrale može se čuti na svim toki-vokiima, i obrnuto – govor preko jednog toki-vokia čuju svi koji slušaju na istom radio kanalu. Pored navedenog, još jedna karakteristika radio veze kao medijuma za prenos je i to da je u jednom trenutku moguće prenositi na jedoj radio-frekvenciji samo jedan razgovor i to u jednom smeru, takoreći monolog. Ovo ograničenje nameće potrebu da se unapred dogovori način

TEHNIČKA ŠKOLA- ELEKTRONSKO POSLOVANJE3

Page 4: in   Web viewPošto je danas tehnologija u eri neprekidnog i ubrzanog razvoja a komunikacija i prenos podataka putem mreža postala vitalan deo svakodnevnog života,

PROTOKOLI I INTERFEJSI U PRENOSU PODATAKA

komunikacije. Tako, u pomenutom primeru, u slučaju prijave provale, dipečer proverava koja je patrola najbliža i obraća se patroli po njihovom broju:

„Patrola 150, javite se. Prijem.“Bez obzira što sve patrole čuju poruku, samo potrola koja je prepoznala svoj broj se

odaziva pozivu:„Patrola 150 ovde. Prijem.“Nakon ovog inicijalnog dela obe strane u komunikaciji znaju da je ona druga strana

prisutna i očekuje poruku. Sada je na redu prenos poruke od strane dispečera:„U ulici XYZ, broj kuće X prijavljena je provala. Proverite. Prijem.“Kako bi dispečer bio siguran da je poruka primljena, patrola mora da potvrdi prijem:

„Primljeno. Prijem.“Po unapred dogovorenim pravilima svaka strana u komunikaciji dužna je da na kraju

prenosa svoje poruke kaže „Prijem“. Ovo znači da je strana koja prenosi poruku završila svoj „monolog“ i prelazi u stanje u kome može da sluša.

2.1. Ključni elementi i zadaci protokola

Ključne karakteristike protokola jesu:

Sintaksa, koja se odnosi na format blokova podataka, kao i na kontrolu kodiranja i nivoa signala;

Semantika, koja se tiče se upravljačke (kontrolne) informacije u čijoj je nadležnosti koordinacija rada oba sistema, kao učesnika u razmeni podataka, kao i načinima manipulisanja sa greškama koje se mogu javiti u toku prenosa.

tajming ili vremenska sinhronizacija, koja se odnosi se na usklađivanje brzine prenosa podataka kao i sekvenciranje poruka.

Zadaci koje protokol mora obaviti radi ostvarenja uspešne razmene podataka obuhvataju:

uspostavljanje i održavanje veze, kao i korišćenje istih puteva za više veza; održavanje korektne sinhronizacije između pošiljaoca i primaoca sa ciljem da se

izvrši ispravna interpretacija poruka i spreči prenatrpavanje sporog primaoca od strane brzog pošiljaoca;

razmenu podataka imeđu učesnika u komunikaciji po unapred definisanim propisima;

kontrolisanje prijemnog signala kako bi se ustanovilo da li je došlo do greške u prenosu signala ili poruka. U slučaju da se otkrije greška preduzimaju se odgovarajuće korektivne akcije;

adresiranje i usmeravanje poruka. Ove funkcije obezbeđuju da se ostvari korektno usmeravanje poruka kroz mrežu i obavi uspešno povezivanje pošiljaoca i primaoca;

formatiranje poruka. Informacija koja se prenosi neophodno je da se formatira i kodira u pogodnoj formi.

TEHNIČKA ŠKOLA- ELEKTRONSKO POSLOVANJE4

Page 5: in   Web viewPošto je danas tehnologija u eri neprekidnog i ubrzanog razvoja a komunikacija i prenos podataka putem mreža postala vitalan deo svakodnevnog života,

PROTOKOLI I INTERFEJSI U PRENOSU PODATAKA

2.2. Protokol arhitekture

Pošto su zadaci predaje, prenosa i prijema poruka u računarskim sistemima jako složeni i zahtevni a baziraju se na visokoj saradnji oba sistema, nije bilo moguće konstruisati jedinstveni modul za njihovo obavljanje, već je lakše i bolje rešenje da se ti zadaci podele na podzadatke i za svaki podzadatak dodeli nivo ili sloj koji će se baviti njegovim izvršavajem. Broj nivoa kao i njihova imena razlikuju se od mreže do mreže i zavise od vrste protokola. Ono što je zajedničko za sve mreže jeste osnovna funkcija nivoa, a to je da pruži uslugu nadređenom sloju odnosno sloju iznad sebe ( sloj n pruža uslugu sloju n+1) a da ga pri tom zaštiti od nepotrebnih informacija tipa kako se podaci inplementiraju.

1. Primer četvoroslojnog modela

Skup nivoa i protokola naziva se mrežna arhitektura. Lista protokola koji se koriste od strane nekog sistema, pri čemu je jedan protokol dodeljen jednom nivou, poznata je pod imenom protokol magacin (protocol stack).

Bitno je postojanje ravnopravnih nivoa na obe strane, takozvanih parnjak nivoa (eng. Peer level), koji međusobno komuniciraju. U stvarnoj komunikaciji podaci se ne šalju direktno iz sloja N jednog računara ka sloju N drugog računara (osim u najnižem sloju). Umesto toga, svaki sloj predaje podatke i upravljačke informacije ka sloju koji je odmah ispod, dokle god ne stigne do najnižeg sloja. Na najnižem sloju postoji fizička komunikacija sa drugim računarom, suprotno od virtuelne komunikacije koju koriste protokoli viših slojeva.

Između svaka dva susedna sloja postoji interfejs. Interfejs (eng. interface) je jedan od često korišćenih informatičkih pojmova, čiji bi najpribližniji prevod na srpski glasio sučelje . Hardverski gledano, interfejs je sklop koji omogućava da se dva uređaja povežu i razmenjuju podatke. Programski gledano, on predstavlja mesto gde dve celine (korisnik i računar, dve aplikacije u računaru itd) dolaze u kontakt i definiše način na koji one međusobno komuniciraju (primer grafički korisnički interfejs). U pogledu protokola, interfejs definiše koje osnovne operacije i usluge niži sloj nudi višem sloju. Kada projektant mreže odluči

TEHNIČKA ŠKOLA- ELEKTRONSKO POSLOVANJE5

Page 6: in   Web viewPošto je danas tehnologija u eri neprekidnog i ubrzanog razvoja a komunikacija i prenos podataka putem mreža postala vitalan deo svakodnevnog života,

PROTOKOLI I INTERFEJSI U PRENOSU PODATAKA

koliko slojeva će uključiti u mrežu i šta će koji od njih da radi, najvažnije je jasno definisati interfejse između slojeva.

2.2.1. Osnovni nivoi podzadataka

Može se reći da proces prenosa podataka čine sledeća tri tipa agenta: aplikacije, računari, i mreže. Aplikacije se izvršavaju na računarima koji obično podržavaju istovremeno izvršenje većeg broja aplikacija. Računari su povezani u mreže, a podaci, koji se razmenjuju, prenose se od strane mreže određenog računara ka drugom. Imajući u vidu ovakav koncept, prirodno je organizovati komunikacioni zadatak na tri releativno nezavisna nivoa: nivo pristupa mreži, transportni nivo, i aplikacioni nivo.

U nadležnosti nivoa pristupa-mreži (network access layer) je razmena podataka između računara i mreže na koju je taj računar povezan. Računar-predajnik mora da saopšti mreži adresu odredišnog računara kako bi mreža znala da usmeri podatke ka odgovarajućem odredištu. Takođe, računar-predajnik može da zatraži uslugu određenih servisa mreže, kakav je na primer prioritet u brzini prenosa poruke, i dr. Specifični softver koji se koristi za implementaciju ovog nivoa zavisi od tipa mreže, kakvi su LAN, MAN, WAN, i dr.

Nezavisno od prirode aplikacija koje razmenjuju podatke, uobičajeno je da postoji zahtev za pouzdanu razmenu podataka. Mehanizmi pomoću kojih se ostvaruje ovaj zahtev pripadaju transportnom-nivou (transport layer).

Konačno, aplikacioni nivo (application layer) sardži logiku koja je potrebna za podršku rada različitim korisničkim aplikacijama. Za svaki tip aplikacije, kakav je recimo fajl transfer, postoji poseban modul koji je specifičan za tu aplikaciju. Svaki računar sadrži softver koji se odnosi na nivo pristupa-mreži i nivoa-transporta, kao i softver na aplikacionom nivou za jednu ili veći broj aplikacija. Svaka aplikacija u okviru računara mora da ima adresu koja je jedinstvena u okviru tog računara i kojia omogućava transportnom nivou da podrži veći broj aplikacija u svakom od računara. Ove adrese se nazivaju portovi (ports ili service access points-SAPs).

Slika 2. Protokoli kod pojednostavljene arhitekture

TEHNIČKA ŠKOLA- ELEKTRONSKO POSLOVANJE6

Page 7: in   Web viewPošto je danas tehnologija u eri neprekidnog i ubrzanog razvoja a komunikacija i prenos podataka putem mreža postala vitalan deo svakodnevnog života,

PROTOKOLI I INTERFEJSI U PRENOSU PODATAKA

2.2.2. Jedinica podataka protokola

Svaka jedinica podataka protokola se time sastoji od podatka koji je dobila od predhodnog nivoa i zaglavlja sa upravljačkim informacijama koje taj nivo dodaje. Kombinacija podataka sa narednog višeg nivoa kao i upravljačke informacije tekućeg nivoa naziva se jedinica-podataka-protokola (Protocol Data Unit-PDU).

Aplikacija računara pošiljaoca odabira blok podataka koji želi poslati i predaje ih transportnom nivou. Transportni nivo može (ako je potrebno) da podeli blok podataka na manje delove (celine) sa kojima se lakše može manipulisati. Svakom od ovih delova transportni nivo pridružuje transportno zaglavlje (transport header), koje sadrži upravljačku informaciju protokola transporta. Transportni PDU sadrži sledeće informacije:

odredišni port - kada odredišni transportni nivo primi transportni-PDU on mora da zna kojoj aplikaciji da preda te podatke.

redosledni broj – s obzirom da transportni protokol preda sekvencu PDU-ova, on numeriše redosled poruka tako da ako one na prijemnoj strani pristignu van-redosleda odredišni transportni protokol mora da ih preuredi.

kôd za detekciju grešaka u prenosu – svakoj poruci pridružuje se kôd na osnovu koga prijemnik putem provere ustanovljava da li je došlo do greške u prenosu.

Svaku transportnu-PDU jedinicu transportni nivo predaje nivou pristupa mreži sa ciljem da se informacija preda odredišnom računaru. Nivo pristupa mreži primljenoj informaciji pridružuje svoje mrežno-zaglavlje (network header). Kombinacija transportnog-PDU-a i mrežnog zaglavlja naziva se PDU-za-pristup-mreži ili paket. Mrežno zaglavlje uglavnom sadrži sledeće informacije:

adresa odredišnog računara, jer mreža mora znati kom računaru na mreži je informacija-paket namenjen;

zahtevi za određenim pogodnostima, kada protokol može zahtevati pružanje određenih usluga kao na primer prioritet u brzini prenosa.

Slika3. Jedinice podataka protokola (PDU)

TEHNIČKA ŠKOLA- ELEKTRONSKO POSLOVANJE7

Page 8: in   Web viewPošto je danas tehnologija u eri neprekidnog i ubrzanog razvoja a komunikacija i prenos podataka putem mreža postala vitalan deo svakodnevnog života,

PROTOKOLI I INTERFEJSI U PRENOSU PODATAKA

3. ISO/OSI referentni model

Kako su se računarske mreže razmnožavale javljala se sve veća potreba za komuniciranjem između korisnika različitih mreža. Istorijski posmatrano (60-tih godina prošlog veka), komunikacija između grupe računara bila je obično ograničena na razmenu podataka između uredjaja istog proizvođača. Zbog toga je organizacija ISO formirala svoj OSI (Open System Interconnection) referentni model koji bi rešio problem međusobnog povezvanja različitih korisnika u sistemu. Ova ideja se zasniva na tome da, ukoliko više sistema poštuju određene standarde u komunikaciji, moguće je stvaranje i realizacija računarskih mreža bez obzira na izbor opreme, softvera i sistema.

Prema ISO/OSI referentnom modelu, svi slojevi u jednom protokolu mogu vršiti dve funkcije: Mrežno zavisne i aplikaciono orijentisane funkcije. Dalje, ovaj model razlikuje tri operativna sistema:

mrežno okruženje koje odnosi se na primenu protokola i standarda u cilju ostvarivanja korektne razmene podataka;

OSI okruženje - sadrži u sebi mrežno okruženje, a uključuje i dodatne aplikaciono-orijentisane protokole i standarde koji omogućavaju krajnjim korisnicima sistema da komuniciraju bez ograničenja;

Okruženje realnih sistema koje sadrži OSI okruženje a uzima u obzir i različite osobine proizvođača softvera i servisa koji su razvijeni sa ciljem da bi se izvršio određeni zadatak.

Ovaj referentni sistem se sastoji iz 7 nivoa, od kojih su nivoi od prvog do trećeg mrežno-zavisni, nivoi od petog do sedmog aplikaciono orijentisani, dok četvrti nivo predstavlja interfejs između aplikaciono orijentisanih i mrežno zavisnih nivoa i obezbeđuje uspešno razmenjivanje poruka između njih.

F

SSlika 4 Nivoi OSI referentnog modela

TEHNIČKA ŠKOLA- ELEKTRONSKO POSLOVANJE8

Page 9: in   Web viewPošto je danas tehnologija u eri neprekidnog i ubrzanog razvoja a komunikacija i prenos podataka putem mreža postala vitalan deo svakodnevnog života,

PROTOKOLI I INTERFEJSI U PRENOSU PODATAKA

3.1. Nivoi ISO/OSI referentnog modela

Kao što je već rečeno, ovaj model se sastoji iz 7 nivoa kroz koje se obavlja proces komunikacije. To su sledeći nivoi:

Fizički sloj definiše električne i mehaničke karakteristike mrežnog intefejsa, tj. zadužen je za predaju bitova podataka po fizičkom medijumu, a takodje i za mehaničke, električne, funkcionalne, i proceduralne karakteristike koje se odnose na pristup fizičkom medijumu.

Sloj veze je zadužen za upravljanje vezom kod prenosa podataka, njeno uspostavljanje, održavanje i raskidanje. Ovaj sloj treba da obezbedi pouzdan prenos informacije po fizičkoj vezi, predaju podataka sa potrebnom sinhronizacijom, kontrolu grešaka i toka podataka.

Sloj mreže upravlja rutiranjem u mreži, adresiranjem i ostvaruje uslove za nezavistan rad viših nivoa modela u saglasnosti sa tehnologijama komunikacionih puteva koji se koriste. Odgovoran je za uspostavljanje, održavanje, i raskidanje veze.

Transportni sloj je zadužen za prenos poruka od-kraja-do-kraja (upravljanje vezom), fragmenataciju poruka, upravljanje redoslednim tokom podataka kod prenosa. Obezbeđuje da se jedinice podataka prosleđuju bez grešaka, gubitka ili udvostručavanja i u pravom redosledu.

Sloj sesije obezebeđuje mehanizam za vođenje dijaloga između aplikacija i diktira način na koji će dva aplikaciona procesa da uspostave i koriste vezu koja se naziva sesija.

Sloj prezentacije se bavi sintaksom podataka koji se razmenjuju između aplikacionih celina, odnosno premošćuje razliku u formatu i reprezentaciji podataka. Prezentacioni sloj definiše sintaksu koja se koristi između aplikacionih celina.

Aplikacioni sloj obavlja fajl-transfer, pristup i upravljanje razmenom poruka i dokumenata, transfer poslova i manipulisanje, tj. aplikacije se sastoje od aplikacionih procesa koji obavljaju procesiranje informacije.

Prenos podataka počinje time što aplikacioni proces predaje podatke koje želi poslati aplikacionom nivou. Ovaj nivo dodaje tim podacima svoje zaglavlje i prosleđuje ih prezentacionom nivou. Prezentacioni nivo vrši određene modifikacije podataka i dodaje im svoje zaglavlje, te tu novonastalu celinu prosleđuje sloju sesije. Potrebno je naglasiti da prezentacioni sloj ne razlikuje prvobitne podatke i zaglavlje aplikacionog sloja. Ovaj proces se ponavlja dok se ne dođe do fizičkog sloja, a zatim se putem mreže prenosi do prijemne strane. Na prijemnoj strani podaci se kreću ka višim nivoima, odbacuju se pridodata zagljavlja sve dok se ne stigne do aplikacionog nivoa. Ideja se zasniva na tome da svaki nivo doda zaglavlje koje će prepoznati isti nivo na drugoj strani i omogućiti peer to peer komunikaciju.

TEHNIČKA ŠKOLA- ELEKTRONSKO POSLOVANJE9

Page 10: in   Web viewPošto je danas tehnologija u eri neprekidnog i ubrzanog razvoja a komunikacija i prenos podataka putem mreža postala vitalan deo svakodnevnog života,

PROTOKOLI I INTERFEJSI U PRENOSU PODATAKA

4. TCP/IP protokol

TCP / IP (eng. Transmission Control Protocol / Internet Protocol) jedan je od naj-korišćenijih protokola koje koriste skoro sve računarske mreže koje su na internetu, jer se na ovom protokolu zasniva funkcionisanje interneta. Koristi se i u lokalnim mrežama za prenos podataka između računara ili servera. Takođe ovaj protokol omogućava konekciju različitih operativnih sistema ili različitih vrsta računara, servera ili ostalih perifernih uređaja kao što su štampači. Kada se konektujete na internet vaš računar dobija unikatnu IP adresu koja vam omogućava da lagodno komunicirate sa ostalim računarima na internetu.

TCP / IP protokol se sastoji od dva dela, prvog TCP dela koji vaše podatke deli na manje pakete radi lakšeg i sigurnijeg transfera, i koji ih takođe na odredištu spaja ponovo u originalnu datoteku, i dela IP koji adresira svaki taj paket sa odredišnom i izvorišnom adresom. Svi paketi moraju da prođu korz određenu putanju koju određuje uređaj ruter (objašnjenje u nastavku).

Za razliku od OSI referentnog modela protokola, TCP/IP se sastoji iz pet sloja sa različitim funkcijama.

Fizički nivo pokriva fizički interfejs između uređaja za prenos podataka, kakav je recimo računar i prenosnog medijuma ili mreže. Ovaj nivo daje detalje koji se odnose na specifikaciju karakteristika prenosnog medijuma, priroda signala, brzina prenosa podataka itd. Sloj za pristup mreži pokriva detalje koji se tiču razmene podataka izmedju krajnjeg sistema i mrežena koju je taj sistem poveza. Računar koji predaje mora da dostavi mreži adresu odredišnog računara tako da mreža usmeri podatke ka odredištu. Internet nivo obavlja procedure koje obezbeđuju prenos podataka preko velikog broja međusobno povezanih mreža do krajnjeg odredišta. Transportni nivo ispunjava zahteve koji se odnose na pouzdanu razmenu podataka u korektnom redosledu. Aplikacioni sloj ima ugrađenu logiku koja podržava različite tipove korisničkih aplikacija. Za svaki tip aplikacije, kakav je recimo transfer fajlova, postoji poseban modul koji je tipičan za tu aplikaciju.1

Slika 5 OSI i TCP/IP nivoi

1 http://www.seminarskirad.biz/seminarski/uvod_u_pren_pod.pdf

TEHNIČKA ŠKOLA- ELEKTRONSKO POSLOVANJE10

Page 11: in   Web viewPošto je danas tehnologija u eri neprekidnog i ubrzanog razvoja a komunikacija i prenos podataka putem mreža postala vitalan deo svakodnevnog života,

PROTOKOLI I INTERFEJSI U PRENOSU PODATAKA

5. Ruteri

Prvo što treba objasniti je pojam rutiranja. Rutiranje je prenošenje paketa informacija među mrežama, odnosno povezivanje različitih mreža posredstvom računarskog uređaja-rutera. Ruter je taj koji je odgovoran za isporuku paketa na različitim mrežama. Odredište IP paketa može biti web server u drugoj zemlji ili server skladišta podataka u lokalnoj mreži. Odgovornost rutera je da blagovremeno isporuči te pakete. Pored toga, ruter mora obezbediti 24x7 dostupnost, odnosno tražiti alternativne (zaobilazne) puteve za isporuku podataka ukoliko primarni trenutno nisu dostupni. Pružaju integrisane usluge prenosa podataka, videa i glasa preko žice, kao i bežične mreže i ublažavaju uticaj malignih softvera poput crva, virusa i drugih napada na mreži kroz dozvoljavanje ili odbijanje prosleđivanja paketa.

Slika 6. Izgled rutera

Ruter povezuje više različitih mreža te sadrži više interfejsa ka mrežama sa različitim IP (internet protocol) adresama, tako da će ruter paket primljen preko jednog interfejsa proslediti kroz odgovarajući interfejs na osnovu IP adrese paketa. On prosleđuje paket na traženu adresu, birajući pri tom najpovoljniji put. Postoje tri kriterijuma prilikom odabira najpovoljnijeg puta:

Broj hopova-rutera kroz koje paket mora proći do odredišta; Propusna moć mreže koja se izražava u bps (bit per second); Troškovi komunikacije, jer je nekad jeftinije pakete slati preko privatnih nego kroz

javne linije komunikacione mreže.

Svaki ruter poseduje tabelu rutiranja (eng. routing table) koju koristi pri odabiru najboljeg puta. Kada ruter primi paket, on ispituje odredišnu IP adresu i traži najbolje moguće poklapanje sa adresom mreže u ruting tabeli, odnosno određue sledeći hop (skok). Svaki od ovih paketa ima svoj vek trajanja (Time To Live – TTL) koji predstavlja vremenski interval za koji paket mora dostići ciljanu adresu. Takođe, tabela rutiranja određuje i interface preko koga će se vršiti prosleđivanje paketa.

TEHNIČKA ŠKOLA- ELEKTRONSKO POSLOVANJE11

Page 12: in   Web viewPošto je danas tehnologija u eri neprekidnog i ubrzanog razvoja a komunikacija i prenos podataka putem mreža postala vitalan deo svakodnevnog života,

PROTOKOLI I INTERFEJSI U PRENOSU PODATAKA

5.1 Vrste rutiranja

Kada govorimo o sistemu konfiguracije ruitranja, razlikujemo dve vrste rutiranja: statičko i dinamičko rutiranje.

Statičko rutiranje se primenjuje u manjim mrežama, koje se sastoje od samo par rutera i samo jednim izlazom na internet. Time se znatno smanjuju administrativni troškovi. Na ovim mrežama retko dolazi do promene u konfiguraciji mreže. Ukoliko dođe do promene ili otkazivanja nekog dela u konfiguraciji mreže, mreža se mora ručno konfigurisati.

Kod dinamičkog rutiranja postoji sistem za automatsko kretanje ruting tabela koje opisuju konfiguraciju mreže. To se postiže primenom RIP (Routing Information Protocol) protokola, koji predstavlja jedan od prvih protokola te vrste. Naime, ukoliko dođe do neke promene u rasporedu rutera ili u mreži, to se zapisuje u ruting tabelu. Ona putuje mrežom i prenosi informaciju o promeni do svakog rutera koju će on iskoristiti idući put pri proračunavanju rute. Ovi protokoli ne samo da donose odluku o najboljim putanjama već i u slučaju nedostupnosti te putanje ili promena u topologiji mreže oni će odrediti novi najbolji put.2

6. Modem

Modem (skraćeno od modulacija i demodulacija) je elektronski uređaj koji omogućava konvertovanje digitalnih signala, koje šalje računar, u signale prilagođene za prenos putem telefonskih linija ili kabla i obratno. Pored toga, on obezbeđuje sve neophodne upravljačke funkcije koje regulišu tok podataka pri prenosu između računara. Modemi mogu pre svega biti spoljašnji (posebni uređaji) ili unutrašnji (kartica u računaru). Nadzor i upravljanje (biranje, programiranje) funkcijama modema može se ostvariti posebnim modulom koji je ugrađen u modem.

Analogni modem je uređaj koji vrši modulaciju i demodulaciju digitalnih binarnih signala u modulisane zvučne signale, prilagođene karakteristikama za prenos putem telefonskih žica. U mreži za prenos podataka modem se priključuje između računara koji šalje ili prima digitalne signale i uređaja koji radi na principu prenosa analognih signala.

Modemi se generalno najčešće klasifikuju po količini podataka koje mogu da pošalju u određenoj jedinici vremena, i iskazuju se u bitovima po sekundi (bit/s ili bps) ili u bajtovima po sekundi (B/s). Nekada su se modemi koristili za povezivanje bilo koja dva računara, a danas se koriste najčešće za povezivanje na globalnu mrežu Internet.3

2 http://www.znanje.org/knjige/computer/net/03/rutiranje.htm3 http://sr.wikipedia.org/sr-ec/%D0%9C%D0%BE%D0%B4%D0%B5%D0%BC

TEHNIČKA ŠKOLA- ELEKTRONSKO POSLOVANJE12

Page 13: in   Web viewPošto je danas tehnologija u eri neprekidnog i ubrzanog razvoja a komunikacija i prenos podataka putem mreža postala vitalan deo svakodnevnog života,

PROTOKOLI I INTERFEJSI U PRENOSU PODATAKA

7. Zaključak

Na kraju, možemo zaključiti da je značaj protokola i interfejsa u procesu prenosa podataka veoma veliki. Protokoli predstavljaju skup unapred utvrđenih pravila u procesu komunikacije, i oni nam omogućavaju komunikaciju među računarskim i softverskim sistemima različitih proizvođača. Deljenjem kompleksnog procesa komunikacije na nivoe i slojeve, oni obezbeđuju pouzdanu, sigurnu i brzu komunikaciju i staraju se o tome da poruka koju pošiljalac šalje do primaoca stigne u istovetnom stanju u kome je i poslata. Interfejsi omogućavaju komunikaciju među slojevima protokola, ulaznih i izlaznih stanica u ruteru, među mrežama i između samog korisnika i računara i njegovih perifernih delova, takođe značajnih za komunikaciju. OSI i TCP/IP referentni modeli skupa protokola predstavljaju standarde koji definišu principe na kojima bi svi sistemi komunikacije i prenosa podataka trebali da funkcionišu, uključujući i globalnu mrežu Internet. Međutim, da bi protokoli i interfejsi mogli obavljati svoje funkcije, neophodno je i postojanje rutera (računara) koji omogućavaju povezivanje više različitih računarskih mreža i sistema. Pošto je danas tehnologija u eri neprekidnog i ubrzanog razvoja a komunikacija i prenos podataka putem mreža postala vitalan deo svakodnevnog života, protokoli i interfejsi se idalje razvijaju, izdaju se novi standardi i modeli i možemo samo usko nagađati kako će, kroz određeni niz godina, izgledati i funkcionisati razmena podataka.

8. Literatura

1. http://www.seminarskirad.biz/seminarski/uvod_u_pren_pod.pdf

2. http://www.viser.edu.rs/download.php?id=8300

3. http://sr.wikipedia.org/sr/Mre%C5%BEni_protokol

4. http://book.tsp.edu.rs/mod/page/view.php?id=774

5. http://www.znanje.org/knjige/computer/net/03/rutiranje.htm

6. Dušan Stamenović, Ruteri I protokoli rutiranja (power point presentation)

7. http://sr.wikipedia.org/sr-ec/%D0%9C%D0%BE%D0%B4%D0%B5%D0%BC

TEHNIČKA ŠKOLA- ELEKTRONSKO POSLOVANJE13