Dr M I L A N K R E Csavjetnik u Republikom sekretarijatu za pravosudne poslove SR Hrvatske

URO PAVICjavni pravobranilac opine Centar u Zagrebu

KOMENTAR ZAKONA O NASLJEIVANJU(SA SUDSKOM PRAKSOM)

NARODNE NOVINE ZAGREB 1964

PREDGOVOR Vrijeme od gotovo devet godina koje je proteklo od stupanja na snagu Zakona o nasljeivanju jo je uvijek prekratko razdoblje da bi se mogao napisati komentar koji bi s teoretske i praktine strane obuhvatio i u potpunosti osvijetlio sva pitanja koja su se pojavila u dosadanjoj primjeni tog zakona, Ovim naim radom nastojali smo, meutim, da izradom relativno opsenijih objanjenja uz pojedine odredbe zakona olakamo pravnicima praktiarima njegovu svakodnevnu primjenu. Na je zadatak bio posebno teak zbog toga to je zakonodavac u zakonskom tekstu esto dao samo osnovna pravila za reguliranje pojedinih nasljednopravnih odnosa, prepustivi sudu da u konkretnom sluaju nae rjeenje koje e najvie odgovarati svim utvrenim okolnostima. U takvoj situaciji sudska praksa imade izvanredno vanu ulogu koja izlazi iz okvira stroge interpretacije zakonskog teksta. S obzirom na istaknutu zakonodavnu tehniku otvorene su, dodue, sudskoj praksi ire mogunosti u interpretiranju pojedinih odredaba, ali je odatle za nju proizala i obaveza na ulaganje veih napora u pronalaenju takvih rjeenja koja e to potpunije odgovarati principima zacrtanim u zakonu i dinamikim potrebama ivota. Bit emo zadovoljni ako naim, objanjenjima bude sudskoj praksi olakan rad u izgraivanju jedinstvenih pogleda i stavova u primjeni pojedinih instituta naeg nasljednopravnog sistema. Zahvalni smo dru Franji Stankovicu, sucu Vrhovnog suda Hrvatske, to se prihvatio recenzije naeg rada, pruivi nam pri tom dragocjenu pomo u zauzimanju stavova i njihovom formuliranju. Objanjenja uz lanove 1-4, 6-8, 39-63, 91-104, 128-153, 173-187, 193-217 i 227-238 napisao je . Pavi, a ona uz lanove 5, 9-38, 64-90, 105-107, 108-127, 154-172, 188-192, 218-226 i 239-247 napisao je M. Kre. U Zagrebu, mjeseca lipnja 1964. M. Kre . Pavi

SADRAJ Predgovor V

ZAKON O NASLJEIVANJU DIO PRVI NASLJEDNO PRAVOGlava prva Ope odredbe (l. 1-8) Nasljeivanje na temelju zakona (l. 9-63) 1 29 29 _ 29 34 39 44 46 48 48 48 56 58 60 68 70 Glava druga

I. Zakonski nasljednici 1. Nasljedni redovi a) Prvi nasljedni red b) Drugi nasljedni red c) Trei nasljedni red d) etvrti nasljedni red e) Ostali nasljedni redovi

2. Posebne odredbe za neke nasljednike a) Vanbrana djeca b) Pozakonjena djeca c) Usvoj enici d) Brani drug e) Roditelji ,.., II. Nuni nasljednici:

1. Nuni nasljednici i nuni i raspoloivi dio ostavine 70 2. Izraunavanje nunog i raspoloivog dijela, umanjenje raspolaganja oporukom i vraanje darova 85 a) Izraunavanje nunog i raspoloivog dijela 85 b) Imovina koja se izdvaja iz ostavine 96 c) Umanjenje raspolaganja oporukom i vraanje darova zbog povrede nunog dijela 108 3. Iskljuenje nunih nasljednika iz nasljedstva i lienje nunog dijela u korist potomaka 133 a) Iskljuenje nunih nasljednika 133 b) Lienje nunog dijela u korist potomaka 146 III. Uraunavanje darova i zapisa u nasljedni dio 149

Glava trea Nasljeivanje na temelju oporuke (l. 64-107) I. Uvjeti za pravovaljanost oporuke II. Oblici oporuke III. Sadraj oporuke IV. Zapisi (legati) V. Izvrioci oporuke VI. Opoziv oporuke

183 183 202 233 270 314 321

Glava etvrta Nasljednopravni ugovori (l. 108-127) 326 I. Ugovor o nasljeivanju i o buduem nasljedstvu ili zapisu 326 II. Ustupanje i raspodjela imovine za ivota 330 III. Ugovor o doivotnom uzdravanju 364 Glava peta Prelazak ostavine na nasljednike (l. 128-152) I. Otvaranje nasljedstva II. Stjecanje ostavine i odricanje od nasljedstva III. Odgovornost nasljednika za dugove ostavioeve IV. Dioba nasljedstva Glava esta Posebne odredbe o nasljeivanju (l. 153-154) I. Nasljeivanje poljoprivrednog zemljita II. Nasljeivanje ostavine lana porodine zadruge Glava sedma Sukob zakona (l. 155-160) 408 408 437 496 508 529 529 535 540

DIO D R U G I POSTUPAK U NASLJEDNIM STVARIMAGlava prva Sastavljanje sudske oporuke, uvanje i opoziv oporuke (l. 161-172) 559

Glava druga Postupak za ostavinsku raspravu (l. 173-241) 574 I. Ope odredbe 574 II. Nadlenost 612 III. Prethodne radnje 656 IV. Postupak s oporukom 681 V. Postupak ostavinskog suda po primitku smrtovnice 693 VI. Ostavinska rasprava 701 VII. Rjeenje o nasljeivanju i o zapisu 728 VIII. Nasljednopravni zahtjevi nakon pravomonosti rjeenja o nasljeivanju 747 IX. Postupak kad je za ostavinsku raspravu nadlean inozemni""' organ 756 Prelazne i zavrne odredbe (l. 242-247) LITERATURA SKRAENICE STVARNO KAZALO .- 768 779 781 809

ZAKON O NASLJEIVANJU*DIO PRVI

NASLJEDNO PRAVOGLAVA PRVA OPE ODREDBEJedinstvo nasljednog lan 1. Nasljedno pravo> u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji jedinstveno je i ostvaruje se po odredbama ovog zakona. l^Nasljeivanje je^rijelaz o s t a v i n e, tj.porunog raspolaganja, kako u pogledu zemljita na kome je sagraena poroolna stambena zgrada koja nije obuhvaena nacionalizacijom (l. 37. Zak. o nacionalizaciji), tako i u pogledu neizgraenog graevinskog zemljita ako je ostaviocu pripadalo pravo na koritenje u smislu l. 38, 39. st. 1 i l. 40. Zakona o nacionalizaciji. (l())U pogledu nasljeivanja stambenih z g r a d a vrijedi odredba l. gTakona o nacionalizaciji. po_ kojoj su zgrade, posebni dijelovi (etae) i zemljita, koja nisu nacionalizirana, u slobodnom prometu i mogu se nasljeivati. Koje se zgrade ne nacionaliziraju predvieno je u l. 2. Zakona p nacionalizaciji,. To su porodine stambene zgrade s ukupno najvie dva stana ili "tri manja stana, ili najvie dva stana kao posebni (etani) dijelovi zgrade, ili dvije porodine stambene zgrade s najvie dva stana i treim manjim stanom, ili jedna porodina stambena zgrada i jedan stan kao poseban (etani) dio zgrade. Izuzetno se ranijem vlasniku nacionalizirane zgrade moe, u okviru stambenog maksimuma, ostaviti u vlasnitvu pored dva stana ili tri manja stana (u smislu l. 2. cit. zakona) jo i jedan sporedni stan koji po svojoj namjeni ili po svojoj strukturi, poloaju u zgradi ili udobnosti predstavlja" sporedni dio zgrade (l. 13. st. 1 Zak. o nacionalizaciji) ^ s t o tako se, pored -jednog--stana iij dv-a mafija. mogu ranijem vlasniku ostaviti u vlasnitvu i p o s l o v n e prostorije koje nemaju vie od sedamdeset kvadratnih metara (l. 13. st. 2 Zak. o "nacionalizaciji). ~~ ' " Ranijem vlasniku nacionalizirane zgrade mogu se ostaviti p o s l o v n e p r o s t or i j e koje slue njegovoj dozvoljenoj djelatnosti lc\. F . T *i cl. 14. st. 1 Zak. o nacionalizaciji). O v e s e prostorije ne raunaju u dozvoljeni stambeni maksimum, Tako ostavljene prostorije m o g u b i f ,J predmetFrTaslj e d i v a n j a na" temelju z a k o n a ^ pod uvjetom da e zakonskim nasljednicima (ili jednome od njih) sluiti za obavljanja rfp"zvoljene poslovne djelatnosti (l. 14. st. 3 Zak. o nacionalizaciji). Kad te11

lan 2 3.

'

prostorije prestanu sluiti za obavljanje poslovne djelatnosti njihovog vlasnika, postaju drutveno vlasnitvo (l. 14. st. 4). Slino vrijedi i u pogledu nasljeivanja p o s l o v n i h p r o s t o r i j a u nacionaliziranoj zgradi, koje su ostavljene u vlasnitvu prijanjeg, vlasnika (l. 29. st. 1). I ove prostorije mogu biti p r e d m e t n a s l j e i v a n j a , i to samo na temelju z a k o n s k o g nasljeivanja pod uvjetom da e sluiti obavljanju dozvoljene poslovne djelatnosti zakonskih nasljednika (l. 29. st. 3 Zak. o nacionalizaciji). Predmet nasljeivanja mogu biti g o s p o d a r s k e (ekonomske) z g r a d e koje slue poljoprivrednoj djelatnosti zemljoradnika (l. 30. st. 1 Zak. o nacionalizaciji), zatim mali magazini i mali podrumi koji nisu znaajni za obavljanje privredne djelatnosti (l. 31), garae za smjetaj najvie dva automobila (l. 31. st. 1), te sporedne prostorije koje slue za potrebe stanara, kao to su praonice, suionice, podrumi i si. (l. 32. st. 2 Zak. o nacionalizaciji). Predmet nasljeivanja su i one stambene i poslovne prostorije koje su u nacionaliziranim zgradama i z u z e t e (kao poseban dio zgrade) od nacionalizacije i ostavljene prijanjim vlasnicima, u smislu odredbe l. 17, 18. i l. 27. Zak. o nacionalizaciji. S ud sk a p r ak s a Sve to je umrli u asu svoje smrti imao kao svoju imovinu prelazi u njegovu ostavinu i predmet je ostavinske rasprave. Prema tome, i udio lana kune zadruge u zadrunoj imovini jest njegova imovina koja je predmet nasljeivanja (Rjeenje Vrhovnog suda NR Hrvatske, Gzz 100/56 od 18. XII 1956, Naa zakonitost br. 12/56, str. 529). Nasljeivanje poljoprivrednog lan 3. Nasljeivanjem ne moe se prekoraiti zakonom odreena veliina poljoprivrednog zemljita kojvp pojedinci mogu imati u vlasnitvu. 1. Odredba ovog lana predstavlja o g r a n i e n j e v l a s n i t v a odreenih stvari (poljoprivrednog zemljita) koje su nasljeivanjem prele na nasljednike. Ovo ogranienje je posljedica naela, da na podruju FNRJ nijedan graanin ne m o e i m a t i ni po kom pravnom osnovu, pa ni na osnovu nasljeivanja, vie poljoprivrednog zemljita nego to je zakonom odreeno (l. 15. Zak. o' prometu zemljita i zgrada, SI. list FNRJ broj 26/54; l. 6. Zak. o poljoprivrednom zemljinom fondu openarodne imovine i o dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama, SI. list FNRJ broj 22/53; l. 153. st. li l. 160. st. 2 i 3 ZN). Ovo ogranienje, meutim, ne predstavlja ogranienje n a s l j e i v a n j a budui da u asu smrti ostavioeve cjelokupna ostavina p r e l a z i po sili zakona ,na njegove nasljednike. Tim momentom nasljednici postaju novi subjekti, stjeu vlasnitvo cijelog poljoprivrednog zemljita ostavioevog (ol. 135. ZN). 12 zemljita

lan 3. Viak poljoprivrednog zemljita, koji prelazi dozvoljeni maksimum, steen nasljeivanjem oduzima se nasljedniku i postaje drutvena imovina, a za oduzetijviak daje se_ n a k n a d a Vel. 16. st. 4 Zakona o proinetu zemljita" i zgrada). Prema tome, nasljednik u stvari nasljeuje i taj viak, on ulazi u njegov nasljedni dio, ali ga ne moe zadrati u vlasnitvu, nego umjesto njega prima naknadu koja se odreuje u posebnom postupku. (') 2. Veliina p o l j o p r i v r e d n o g zemljita u vlasnitvu pojedinaca, tj. agrarni maksimum odreen je propisima Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji (SI. list FNRJ br. 22/46, 10:1/47, 105/48 i 4/51) i odgovarajuim propisima republikih zakona i Zakona o poljoprivrednom zemljinom fondu openarodne imovine i o dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama (SI. list FNRJ broj 22/53). Viak poljoprivrednog zemljita, koji prelazi dozvoljeni maksimum, e k s p r o p r i r a se i postaje drutveno vlasnitvo te ulazi u poljoprivredni zemljini fond openarodne imovine (l. 3. ta. g) i d) Zak. o agrarnoj reformi i l. 1. ZOPZF te l. 16. st. 1 Zakona o prometu zemljita i zgrade). Dozvoljeni maksimum poljoprivrednog obradivog zemljita, koje pojedinac z e m l j o r a d n i k ili zemljoradniko d o m a i n s t v o (l. 21. st. 2 ZOPZF) moe imati u vlasnitvu ili posjedu, iznosi 10 hektara (l. 3. i 6. ZOPZF). Dozvoljeni agrarni maksimum za ne z e m l j o r a d n i k e , tj. osobe kojima zemljoradnja nije glavno zanimanje i koji ga ne obrauju sami sa svojom porodicom, ve putem zakupa ili najamnim radom, iznosi 35 hektara obradive povrine (l. 3. si. d) Zak. o agrarnoj reformi i kolonizaciji). Pod o b r a d i v i m poljoprivrednim zemljitem smatraju se oranice, vrtovi, vonjaci, vinogradi, livade i panjaci podignuti na obradivom zemljitu, bilo prema stanju katastra ili stvarnom stanju (l. 19. st. 2 ZOPZF). Meutim, prilikom oduzimanja vika poljoprivrednog zemljita, prema odredbi l. 6. st. 2 Zak. o agrarnoj reforma i kolonizaciji, u oduzetom viku mora biti srazmjeran dio oranica. Vonjake i vinograde vlasnik moe po ovoj odredbi, zadrati do odreenog maksimuma. ivi i mrtvi inventar koji se nalazi na oduzetom viku poljoprivrednog zemljita ne potpada pod zakonsku eksproprijaciju. U pogledu nasljeivanja zgrada i graevinskog zemljita vidi objanjenja uz l. 2. ZN. 3. Nasljednik koji je nasljeivanjem stekao poljoprivredno zemljite moe z a d r a t i samo onoliko zemljita koliko mu, zajedno sa zemljil D r B. B l a g o j e v i , op. cit. u III izd. na str. 18, 251. zauzima stanovite da nasljednik koji ve ima poljoprivredno zemljite u povrini dozvoljenog maksimuma ne moe naslijediti zemljite, nego samo n a k n a d u za viak koji bi mu pripao nasljeivanjem. Iz ovoga bi izlazilo kao da se ostaviocu odn. njegovoj ostavini oduzima zemljite, dok se ono u stvari oduzima nasljedniku. Oduzimanjem vika poljoprivrednog zemljita iznad dozvoljenog maksimuma, kao i davanje naknade za oduzeti viak nisu instituti nasljednog prava, nego posebnih propisa, pa se stoga visina naknade ne utvruje u ostavinskom, nego u posebnom postupku po propisima Zak. o poljoprivrednom zemljinom fondu (l. 227. st. 5 ZN).

13

lan 3. tem koje ve posjeduje, n e d o s t a j e do poljoprivrednog maksimuma (l. 153. st. 1 ZN). Sav ostali dio koji prelazi taj maksimum, oduzima se i unosi u poljoprivredni zemljini fond te postaje drutveno vlasnitvo (l. 153. st. 3 ZN). Za viak poljoprivrednog zemljita, koji se zakonskom eksproprijacijom oduzima, nasljedniku pripada n a k n a d a po postojeim propisima (l. 153. st. 3 ZN; l. 16. st. 4 Zak. o prometu zemljita i zgrada, l. 5. ZOPZF), koja se utvruje u posebnom postupku pred nadlenom komisijom (l. 1927. ZOPZF). Visina naknade, nain utvrivanja i isplate regulirani su propisima l. 23. i 24. ZOPZF, zatim propisima Odluke o visini naknade za zemljite koje je postalo openarodna imovina (SI. list FNRJ br. 26/53), Uredbe o izdavanju obveznica za naknadu imovine izdvojene u poljoprivredni zemljini fond openarodne imovine (SI. list FNRJ broj 20/54) i Uredbe o dopuni Uredbe o izdavanju obveznica za naknadu imovine izdvojene u poljoprivredni zemljini fond openarodne imovine (SI. list FNRJ br. 54/55). U svrhu utvrivanja naknade, rjeenje o nasljeivanju dostavlja s e ' nadlenom narodnom odboru radi provoenja postupka po Zak. o polj. zemlj. fondu (l. 227. st. 5 ZN). 4. Nasljedniku pripada p r a v o i z b o r a zemljinih parcela koje e zadrati, a koje e predati u zemljini fond. Pravo izbora protee se ne samo na one zemljine estice koje je stekao nasljeivanjem negO' i na one koje nasljednik ima od ranije u svom posjedu (l. 227. st. 2 ZN). Prilikom izbora nasljednici mogu sklopiti s p o r a z u m te u okviru agrarnog maksimuma izvriti meusobnu razmjenu parcela i odluiti, koje e parcele izmeu svojih i naslijeenih ustupiti zemljinom fondu, a koje e zadrati (agr. iz l. 227. st. 4 ZN), tako da svaki od njih dosegne agrarni maksimum. U ZN nije rijeeno pitanje da li se sporazumom nasljednika moe jednom ili nekolicini sunasljednika prepustiti vei dio poljoprivrednog zemljita u zamjenu za koje drugo dobro iz ostavine. Budui da se ovdje radi u stvari o sporazumu o diobi nasljedstva, takav bi sporazum bio mogu i dopustiv pod uvjetom iz l. 228. st. 3 ZN, tj. ako bi nasljednik ovim sporazumom primio vrijednost koja odgovara njegovom dijelu, dok bi se kod prekoraenja te vrijednosti u pogledu vika radilo o darovanju. Izjava o izboru parcela moe se dati do svretka ostavinskog postupka, odnoisno do zavrenja rasprave ostavine. Ova izjava u stvari predstavlja neke vrsti pozitivne nasljednike izjave (o prihvatu nasljed2 stva) u smislu odredbe l. 138. st. 1 ZN.( ) Iz ovoga proizlazi da izjavu o izboru parcela moe dati samo onaj nasljednik koji se nije odrekao nasljedstva (u smislu l. 136. ZN). Nasljednik, iji nasljedni dio u poljoprivrednom zemljitu, zajedno s njegovim poljoprivrednim zemljitem, prelazi agrarni maksimum, moe u cjelini ili jedan dio svog nasljednog dijela u poljoprivrednom zemljitu u s t u p i t i kojem sunasljedniku, u smislu l. 139. st. 2 ZN. Ne moe ga, meutim, ustupiti treoj osobi koja nije sunasljednik. Vidi B. B1 a g o j e v i , op. eit. str. 387. 14

l a n 3 % 4.

5. Svaka osoba, koja je bilo po kom pravnom osnovu stekla vie poljoprivrednog zemljita nego to ga po 2akonu moe imati, duna je taj viak p r i j a v i t i nadlenom narodnom odboru (opini) u roku od t r i d e s e t dana od asa kad je s a z n a l a da njezin posjed prelazi dozvoljeni maksimum (l. 15. Zak. o prometu zemljita i zgrada). Ova dunost prijavljivanja postoji i u sluaju ako je viak poljoprivrednog zemljita steen nasljeivanjem.(3) To, meutim, ne spreava nasljednika, da viak poljoprivrednog zemljita zadri u posjedu i koristi do predaje u poljoprivredni zemljini fond time da za ovo koritenje nije duan plaati naknadu. Odluka o poljoprivrednom zemljitu, koje prelazi propisana maksimum pojedinog nasljednika odnosno legatara (l. 228. st. 2 ta. 6. ZN) obavezno ulazi u dispozitiv rjeenja o nasljeivanju. Ovamo ulaze i odredbe o izboru odnosno zamjeni parcela ustanovljene sporazumom nasljednika (l. 227. st. 2 i 6 ZN).Sudska praksa

Prilikom utvrivanja koliko nasljedniku nedostaje poljoprivrednog zemljita do propisanog maksimuma i prilikom odluivanja koji dio poljoprivrednog zemljita iz ostavine postaje openarodna imovina, odluno je poljoprivredno zemljite samog nasljednika, a ne poljoprivredno zemljite cijelog domainstva u kome on ivi (Rjeenje Vrhovnog suda NR Srbije Rev, 55/57 od 9. V 1958, Zb, III/2-1958, br. 261).

Tako B. R a d o v a n o v i i d r P o z n i , u komentaru Zak. o prometu zemljita i zgrada, u izd. Nove administracije, Beograd, 1955, str. 22. 1 Protivno B l a g o j e v i , op. cit. str. 50, 258, kad tvrdi da se drava moe pojaviti kao zakonski nasljednik u sluaju predaje ostavine bez nasljednika nadlenom narodnom odboru (l. 8. i 233. ZN).15

3

lan 4.

2 Takvo stanovite zauzeto je u rje. Vrh. suda NRH. Gzz/51 od 5. VII 1951. objavljeno u Zbirci odluka Vrh. sudova, Beograd, 1952, I pod br. 158 na str. 171. (Gaji).

16

lan 4 5. Sudska praksa

Naelo da su muka i enska djeca ravnopravna u nasljeivanju primjenjuje se u granicama predvienim u 61. 242. Zakona o nasljeivanju i na nasljedstvo otvoreno prije ovog zakona, pa i ona otvorena prije 6. IV 1941. bez obzira na ondanje pravne propise da muki potomci ostavioca iskljuuju iz nasljedstva njegove enske potomke (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev. 20/59 od 4. IV 1959, Zb. IV/1-1959, br. 23).

Nasljedna prava stranaca lan 5. Strani dravljani imaju u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji pod uvjetima primjene naela reciprociteta ista nasljedna prava kao 1 domai dravljani. 1. Pitanje dravljanstva FNRJ prosuuje se po odredbama Zakona o dravljanstvu (SI. list FNRJ br. 54/46, 104/47, 88/48, 105/48, a sporove o tome rjeava u prvom stepenu republiki organ za unutranje poslove. U naelu bi svaka osoba mogla biti dravljanin samo jedne jedine drave. Meutim, zbog razliitih sistema stjecanja ili gubitka dravljanstva, ima ljudi koji nemaju uope dravljanstva ( a p a t r i d i ili a p o liti) ili su dravljani dviju ili vie drava (osobe s dvojnim dravljanstvom b i p a t r i d i , odnosno osobe s viestrukim dravljanstvom p o l i p a t r i d i ) . Prema odredbi l. 2. t. 1 cit. zakona, dravljanstvo FNRJ iskljuuje istovremeno dravljanstvo svake druge drave. Iz ovog proizlazi da se jugoslavenski dravljanin pred jugoslavenskim organima ne moe pozivati na dravljanstvo* neke strane drave niti zbog eventualnog stranog dravljanstva moe biti drugaije tretiran od ostalih jugoslavenskih dravljana. Ovo naelo ne vai samo onda ako je to pitanje drugaije regulirano nekim meunarodnim sporazumom. U praksi e biti dosta sluajeva, da e se kao nasljednici pojavljivati osobe koje po narodnosti pripadaju jednom od naroda Jugoslavije, ali koje su za vrijeme dueg boravka u inozemstvu stekle strano dravljanstvo. Nee, meutim, biti uvijek sluaj, da su ove osobe izgubile nae dravljanrstvo. Do takve situacije, na primjer, moe doi uslijed okolnosti, to po naim propisima o dravljanstvu, osoba koja stalno boravi izvan podruja FNRJ, pa za 15 godina nakon navrenih 18 godina ivota ne ispunjava nikakve javne obaveze prema FNRJ, a propustila je za posljednjih 5 godina da se evidentira pri naem predstavnitvu u inozemstvu ili da se pismeno prijavi saveznom organu za unutranje poslove gubi, dodue, uslijed odsutnosti nae dravljanstvo, ali je ipak za gubitak dravljanstva po ovom temelju (odsutnost) potrebno rjeenje koje donosi Dravni sekretarijat za unutranje poslove FNRJ (l. 15. cit. zakona). Kako prema tome, ne dolazi do automatskog gubitka dravljanstva uslijed odsutnosti, smatraju se navedene osobe naim dravljanima tako dugo dok nadleni organ ne donese rjeenje o gubitku dravljanstva. Osobe koje su izgubile nae dravljanstvo uslijed odsutnosti prema 28. Zakona o dravljanstvu od 21. X 1928. (po ovom je propisu gubio dravljanstvo jugoslavenski dravljanin koji je bio trajno nastanjen u ino2 Zakon o nasljeivanju s komentarom 17

lan 5.

iako se kod priznavanja nasljednih prava strancima, uvjetovanog formalnim reciprocitetom, ne trai da nasljednopravni instituti meusobno odgovaraju, mogue je da strani dravljanin u naoj dravi uiva vea nasljednopravna ovlatenja nego to bi imao po pravu svoje zemlje (na primjer u pogledu nasljednog prava branog druga ili vanbrane djece).1

Vidi E i s n e r , Meunarodno privatno pravo I, Zagreb, 1953, str. 119.

18

lan 5, 3. Naa zemlja ima s nizom drava ugovoreni reciprocitet o priznavanju nasljednih prava. Veina tih ugovora potjee jo iz vremena stare J u 2 goslavije. ( ) Odredbe o reciprocitetu u nasljeivanju sadre slijedei meunarodni (bilateralni) ugovori koje je zakljuila masa drava: 1) Konvencija s A l b a n i j o m o> nastanjivanju i konzularnoj slubi od 22. VI 1926, ratificirana zakonom od 20. IV 1929. (Slub. nov. br. 117-L od 21. V 1929), sadri odredbe o reciprocitetu u lanu 2., koji glasi: Dravljani svake od strana Ugovornica imae uzajamno na teritoriju druge Strane isto pravo kao i domorotci ili dravljani najpovlaenijeg naroda, da pribavljaju pokretna i nepokretna dobra. Oni e ta dobra moi isto tako otuivati ili ustupati prodajom, razmenom, poklonom, brakom, zavetanjem ili ma kojim bilo drugim aktom, kao i domorotci ili dravljani najpovlaenijeg naroda. Meutim, ukoliko se to tie sticanja nepokretnosti zadravaju se izuzea i ogranienja koja su propisana zakonodavstvima Drava TTgovornica s pogledom na strance uopte. Isto tako ovde pomenuta izuzea i ogranienja nee pogaati nepokretnosti nasljeene ab intestato a ni one nepokretnosti kad ih ex testamente nasleuju lica, koja bi ih eventualno mogla naslediti ab intestato. Oni nee biti, u napred navedenim sluajevima, podvrgnuti drugojaijim ili veim taksama, porezima ili nametima, ma kakav bio njihov naziv ili ma koje bile vlasti u korist kojih se oni naplauju od onih kojima su podvrgnuti domorotci ili dravljani najpovlaenijeg naroda. Isto tako oni e moi slobodno da izvoze svoje line stvari ili druge, a da ne budu podvrgnuti drugoj aij im ili veim ogranienjima ili nametima od onih, kojima su podvrgnuti domorotci ili dravljani najpovlaenijeg naroda. 2) Ugovor s A u s t r i j o m o uzajamnom pravnom saobraaju od 6. XII 1954, ratificiran uredbom od 15. VI 1955. (Slubeni list FNRJ, Dodatak Meunarodni ugovori i drugi sporazumi od 1. IX 1955, br. 8), sadri odredbe o reciprocitetu u nasljeivanju u l. 29, koji glasi: (1) Dravljani jedne Drave Ugovornice mogu, prema pravu te drave ili prema pravu druge Drave Ugovornice, izjavom poslednje . volje ili darovanjem za sluaj smrti raspolagati celokupnom svojom imovinom koja se nalazi na teritoriji druge Drave Ugovornice. (2) Dravljani jedne Drave Ugovornice mogu, na osnovu zakonskog nasljednog prava ili prava na nuni deo, ili na osnovu izjave poslednje volje ili darovanja za sluaj smrti, sticati u drugoj Dravi Ugovornici imovinska prava pod istim uslovima i u jednakom obimu kao i dravljani te drave. 3) Ugovor s B e l g i j s k o - L u k s e m b u r k o m C a r i n s k o m U n i j o m o trgovini i plovidbi od 16. XII 1926, ratificiran zakonom od2 Meunarodni ugovori koje je sklopila stara Jugoslavija vrijede i danas s obzirom na Deklaraciju o sporazumu izmeu Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije i bive Kraljevske jugoslovenske vlade od 1. XI 1944. (Slubeni list DFJ br. 11 od 5. III 1945.), kojom je priznat dravni kontinuitet Jugoslavije s meunarodnog gledita, ukoliko se ne radi o ugovorima s dravama koje su stupile u rat s narodima Jugoslavije (vidi E i s n e r , cit. djelo, str. 42.). -

19

lan 5. 7. II 1928. (Slub. nov. br. 44-XI od 25. II 1928), sadri odredbe o reciprocitetu u nasljeivanju u l. 4, koji glasi: Dravljani svake od Strana Ugovornica imae, na teritoriji druge Strane, pravo sticanja i posedovanja svake vrste pokretne i nepokretne sopstvenosti, za koju zemaljski zakoni i uredbe doputaju ili e dopustiti dravljanima svakog drugog stranog naroda, da je mogu sticati i posedovati. Oni e moi njom raspolagati putem prodaje, razmene, poklona, branog ugovora, testamentom ili kojim drugim nainom, kao i sticati je putem nasljea, pod istim pogodbama, koje su, ili koje e biti ustanovljene u pogledu podanika svakog drugog stranog naroda, u emu nee, ni u kome od pomenutih sluajeva, biti podvrgnuti ni veim ni drugim taksama, porezima ili nametima ma pod kojim nazivom to bilo, od onih koji jesu ili koji e biti ustanovljeni za domorotce. Tako isto, oni e moi, upravljajui se po zakonima, slobodno da odnose iznos od prodaje svoje sopstvenosti i da izvoze svoju imovinu uopte, u emu nee biti podvrgnuti, kao stranci, drugim ili veim dabinama nego to su one, koje bi domorotci imali da plaaju u istim prilikama. 4) Ugovor s B u g a r s k o m o- uzajamnoj pravnoj pomoi od 23. III 1956, ratificiran uredbom od 25. IX 1956. (Slub. list FNRJ, Dodatak Meunarodni ugovori i drugi sporazumi od 10. I 1957. br. 1), sadri odredbe o reciprocitetu u nasljeivanju u l. 19. koji glasi: (1) Dravljani jedne Drave Ugovornice mogu, saglasno odredbama ovog Ugovora, izjavom poslednje volje (testamentom-zavetanjem), raspolagati svojom imovinom koja se nalazi na teritoriji druge Drave Ugovornice. 2) Dravljani jedne Drave Ugovornice mogu sticati u drugoj Dravi Ugovornici imovinska uprava na osnovu zakonskog ili testamentalnog nasleivanja pod istim uslovima i u jednakom obimu kao i dravljani te Drave. 5) Ugovor sa C e h o s l o v a k o m o ureenju uzajamnih pravnih odnosa od 17. III 1923., ratificiran zakonom od 27. V 1924. (Slub. nov. br. 181-XXXVIII od 9. VIII 1924), sadri odredbe o reciprocitetu u nasljeivanju u l. 18. koji glasi: Dravljani svake ugovorne strane mogu testamentom, kodicilom, ugovorom o nasleivanju, poklonom u sluaju smrti ili na drugi nain raspolagati elom imovinom, koju imaju u oblasti druge ugovorne drave. Isto tako mogu dravljani obe ugovorne strane i u svakoj oblasti druge ugovorne drave, isto kao i sopstveni dravljani, pribavljati imovinska prava putem naslea. Kao pravni osnovi pribavljanja u smislu prethodne alineje razumeju se: nasleivanje po zakonu, pravo na zakoniti deo (rezervu), testament, kodicil, ugovor o nasleivanju,, poklon u sluaju smrti i pribavljanje dravi naslea bez naslednika. Propisi, koji vae u ugovornim dravama o pribavljanju i posedovanju nepokretnina, naroito propisi o agrarnoj reformi, time se ni u koliko ne vreaju.

6) Konvencija konzularna i o nastanjivanju s F r a n c u s k o m od 30. I 1929,, Ratificirana zakonom od 20. IV 1929. (Slub. nov. br. 112-XLVII od 15. V 1929), sadri odredbe o reciprocitetu u nasljeivanju u l. 4. koji glasi:20

lan 5. Dravljani svake od Visokih Strana Ugovornica imae potpunu slobodu da imaju ili da uzimaju pod najam pokretna ili nepokretna dobra na teritoriji druge, i da pribavljaju ova dobra, kupovinom, poklonom, nasledstvom, testamentalnom odredbom ili na svaki drugi nain, pod istim pogodbama kao to su one koje su predviene, zakonima zemlje u kojoj se dobra nalaze, za dravljane ma koje tree Drave. Oni e moi njima da raspolau pod istim pogodbama kao i ovi poslednji. Drutva predviena u lanu 2 moi e da stiu ili da uzimaju pod najam sva dobra pokretna i nepokretna potrebna za njihovo dobro delanje. Prema odredbama prethodne alineje moe biti izuzetaka samo za zone ili mesta zadrana u interesu dravne bezbednosti. 7) Ugovor s G r k o p o trgovini i plovidbi od 2. XI 1927, ratificiran zakonom od 8. X 1928. (Slub. nov. br. 254-LXXXIV od 1. XI 1928), sadri odredbe o reciprocitetu u nasleivanju u l. 1. koji glasi: Dravljani svake od Visokih Strana Ugovornica imae prava, u granicama zakona i propisa koji su sada ili e biti na snazi u odnosnim zemljama i pod istim uslovima kao i dravljani Najpovlaenijeg naroda, da mogu slobodno odlaziti na teritoriju druge Strane Ugovornice, tamo se nastanjivati, odavati se trgovini, industriji i svakoj drugoj profesiji. Oni e imati prava da tu stiu pokretna i nepokretna dobra putem nasledstva, darovanja, legata, kupovine, razmene ili svakim drugim zakonitim putem, a tako isto i da poseduju, da dre i otuuju svoja dobra, pod rezervom izuzetaka i ogranienja ustanovljenih, u pogledu na strance, odnosnim zakonodavstvom obeju Visokih Strana Ugovornica o sticanju, posedovanju i uivanju nepokretnih dobara. 8) Ugovor s H o l a n d i j o m o trgovini i plovidbi od 28. V 1930, r a tificiran zakonom od 30. VIII 1930. (Slub. nov. br. 85-XXXVI od 13. IV 1932), sadri implicrte o d r e d b u o reciprocitetu u nasljeivanju u l. 1, koji glasi: 1) Sa dravljanima svake od Visokih Strana Ugovornica postupae se na teritoriji one druge Strane, u svemu to se tie nastanjivanja i obavljanja trgovine, industrije i plovidbe, isto tako povoljno kao i sa dravljanima najpovlaenijeg naroda. 2) Tako isto, oni e imati prava da stiu, da poseduju i da otuuju pokretna i nepokretna dobra na isti nain kao i dravljani najpovlaenijeg naroda. 9) Ugovor s J a p a n o m o trgovini i plovidbi od 28. II 1959, ratificiran uredbom od 28. IV 1959. (SI. list FNRJ, Dodatak Meunarodni ugovori i drugi sporazumi od 21. VII 1959, br. 7), sadri odredbe o reciprocitetu u nasljeivanju (na bazi klauzule najveeg povlaenja) u stavu 2 lana 2, koji glasi: Sva preimustva, olakice, privilegije ili povlastice koje daje ili e ubudue dati, Visoka strana ugovornica dravljanima neke tree zemlje u pogledu sticanja imovine, poslovanja i drugih delatnosti, bie date i dravljanima druge Visoke strane ugovornice. Meutim, ni jedna Visoka strana ugovornica nee biti obavezna da dravljanima druge Visoke strane ugovornice daje povoljniji postupak u pogledu sticanja nepokretnosti i prava zaposlenja u rudarstvu od onih koji ova poslednja Visoka strana ugovornica daje dravljanima prve Visoke strane ugovornice.

21

lan 5. 10) Ugovor & M a a r s k o m o uzajamnom pravnom saobraaju od 7. V 1960, ratificiran uredbom od 24. X 1960. (SI. list FNRJ, Dodatak Meunarodni ugovori i drugi sporazumi od 15. XII 1960, br. 13), sadri odredbe o reciprocitetu u nasljeivanju l. 29. koji glasi: 1) Dravljani jedne strane ugovornice mogu sticati imovinska prava na teritoriji druge strane ugovornice na osnovu zakonskog ili testamentalnog nasljeivanja pod istim uslovima i u istom obimu kao i dravljani te strane ugovornice. 2) Dravljani jedne strane ugovornice mogu izjavom posljednje volje (testamentom) raspolagati svojom imovinom koja se nalazi na teritoriji druge strane ugovornice. 11) Konvencija s P o l j s k o m o pravnim odnosima od 4. V 1923, ratificirana zakonom od 8. X 1928.' (Slub. nov. br. 302-XCIX od 27. XII 1928), sadri odredbe o reciprocitetu u nasljeivanju u l. 23. koji glasi: Dravljani svake Strane Ugovornice primae pod istim uslovima kao i dravljani dotine zemlje i pribavie svojinu nad dobrima, koja bi im pripala na teritoriji druge Strane Ugovornice, na osnovu zakona ili raspolaganja poslednje volje. 12) Ugovor s R u m u n j s k o m o pravnoj pomoi od 18. X 1960.. ratificiran uredbom od 12. V 1960. (SI. list FNRJ, Dodatak Meunarodni ugovori i drugi sporazumi od 26. VIII 1961, br. 8), sadri odredbe o reciprocitetu u nasljeivanju u l. 34. koji glasi: 1) Dravljani jedne strane ugovornice mogu sticati dobra i prava na teritoriji druge strane ugovornice na osnovu zakonskog ili testamentalnog nasljeivanja pod istim uslovima i u istom obimu kao domaci dravljani. 2) Dravljani jedne strane ugovornice mogu testamentom raspolagati svojim pokretnim i nepokretnim dobrima koja se nalaze na teritoriji druge strane ugovornice.

1

13) Ugovor o trgovini i plovidbi izmeu Srbije i S A D od 14. X 1881. (zakon od 3. XI 1882) (3) sadri odredbe o reciprocitetu u nasljeivanju u l. II, koji glasi: St. 1. U svemu to se tie prava pribavljanja, posedovanja, ili raspolaganja ma kakve svojine, kretne ili nekretne, podanici Srbije u Ujedinjenim Dravama i graani Ujedinjenih Drava u Srbiji, uivae prava koja zakoni daju ili budu dali, u ovim dvema dravama, podanicima najpovlaenijeg naroda. St. 2. U ovjm granicama, i pod istim uslovima koje imaju podanici najpovlaenijeg naroda, bie im slobodno da pribavljaju imanja i raspolau njima bilo kupovinom, prodajom, poklonom, razmenom, enidbom, ugovorom, testamentom, nasleem ili ma kojim drugim nainom, a da ne budu podloni taksama porezima, ili ma kakvim teretima, drugim ili viim od onih, koji su udareni na zemaljske graane ili na podanike najpovlaenije drave.3 Ovaj ugovor vai za Jugoslaviju na osnovu l. 12. Senernienskog ugovora. Vidi i l. 5. Sporazuma izmeu vlada Sjedinjenih Amerikih Drava i FNRJ o novanim potraivanjima SAD i njihovih dravljana od 19. VII 1948. (SI. vjesnik Prezidijuma NS br. 25/51) te Obavezno tumaenje l. II Ugovora o trgovini i plovidbi izmeu Srbije i Ujedinjenih Drava Amerikih od 14. X 1881. i l. 5. cit. Sporazuma (SI. list FNRJ br. 31/53).

22

lan, 5. 14) Ugovor sa S S S R i o trgovini i plovidbi od 11. V 1940, ratificiran uredbom od 23~. V 19io. (Slub. nov. br. 118-XLIII od 25. V 1940), sadri odredbe o reciprocitetu u nasljeivanju (na bazi klauzule najveeg povlaemja) u l. XIII koji glasi: Pravna lica koja imaju domicil na teritoriji jedne od Ugovornih Strana bit e takoer priznata na teritoriji druge. Ova lica kao i graani svake od Ugovornih strana imat e pravo da se obraaju sudovima kako radi traenja tako i radi zatite svojih prava. U svakom sluaju oni e se koristiti istim reimom kao i dravljani i pravna lica najvie povlaene drave. 15) Ugovor s V e 1. B r i t a n i j o m i I r s k o m o trgovini i plovidbi od 12. V 1927, ratificiran zakonom od 7. II 1928. (Slub. nov. br. 46-XII od 28. II 1928), sadri odredbe o reciprocitetu u nasljeivanju u l. 5. koji glasi: Dravljani svake od Ugovornih Strana imae punu slobodu na teritorijama druge strane da pribavljaju i poseduju svaku vrstu pokretne i nepokretne svojine, ije je sticanje i posedovanje po zakonu druge Ugovorne Strane dozvoljeno ili e biti dozvoljeno dravljanima odnosno graanima ma koje druge zemlje. Oni e njome moi raspolagati putem prodaje, razmene, poklona, branog ugovora, testamenta, zavetaja ili ma kojim drugim nainom, ili je mogu sticati putem naslea, pod istim uslovima koji su propisani ili e biti propisani za vlastite dravljane odnosno graane najvema povlaene drave. Oni nee biti podvrgnuti, za sve sluajeve pomenute u gornjem stavu, nikakvim porezima, taksama, niti dabinama ma kakvog naziva, koje bi bile drukije ili vie nego one, koje se primenjuju ili e se primenjivati na dravljane druge Ugovorne Strane, ili na dravljane odnosno graane najpovlaenije strane zemlje. Njima e takoer biti doputeno da slobodno izvezu svoju imovinu i svoju robu uopte a nee u tim stvarima biti podvrgnuti nikakvim drugim ogranienjima niti ikakvim drugim ili viim dabinama, nego to su one, kojima bi u slinim okolnostima bili podvrgnuti sopstveni dravljani ili dravljani odnosno graani bilo koje druge strane zemlje.

4. Konvencija s T t a. 1 i j o m, o nastanjivanju i o konzularnoj slubi od 21. VIII 1924, koja je u svom lanu 4. sadravala odredbe o reciprocitetu u nasljeivanju, nije od strane nae drave prema l. 44. Ugovora o miru s Italijom od 10. II 1947. zadrana u vanosti. Budui da konvencija o pravnoj i sudskoj zatiti "odnosnih* dravljana od 6. IV 1922. (ratificirana zakonom od 11. III 1930. Slub. nov. br. 42-XI od 24. II 1931), koju je naa drava zadrala u vanosti svojom notom od 25. II 1948. upuenom Italiji u smislu citirane odredbe Ugovora o miru s Italijom, ne tretira pitanje prava nasljeivanja izmeu naih i talijanskih dravljana, to danas prema izloenom', ne postoji izmeu nae drave\i Italije ugovoreni reci-* procitet u nasljeivanju. Ako, meutim, talijanski graanski zakonik (Codice civile, l. 16) dozvoljava stranim dravljanima uivanje graanskih prava pod pretpostavkom faktikog reciprociteta i s obzirom da talijanski sudovi priznavaju nasljedna prava naim dravljanima, treba pitanje nasljednih prava talijanskih dravljana kod nas rijeiti na bazi f a k t i kog reciprociteta. Iz navedenog, prema tome, proizlazi da t a l i j a n s k i dravljani uivaju u naoj dravi ista nasljedna prava kao i nai dravljani.23

lan 5 6 . 5. O s o b a m a b e z d r a v l j a n s t v a (apatridima) priznaje se u naoj dravi pravo da raspolau imovinom za sluaj smrti i pravo na budu nasljednici kao ope pravo. Uvjetovati priznanje nasljednih prava apatrida postojanjem reciprociteta predstavljalo bi za njih s obzirom na pomanjkanje dravljanske veze s nekom dravom lienje mogunosti da se koriste ovim pravima. Naa je drava jedna od potpisnica Konvencije o pravnom poloaju lica bez dravljanstva koja je usvojena na konferenciji odranoj u sjeditu Organizacije ujedinjenih naroda od 13. do 23. IX 1954, a ratificirala ju je uredbom Saveznog izvrnog vijea od 28. I 1959. (SI. list FNRJ, Dodatak Meunarodni ugovori i drugi sporazumi od 1. IX 1959. br. 9). Odredba o tretmanu apatrida u pitanju nasljednih prava sadrana je implicite u lanu 13. ove konvencije. (4) 6. Iako se moe uzeti da izmeu nae drave i svih ostalih drava u principu postoji reciprocitet u nasljeivanju, ipak treba da sudovi u sluaju sumnje, ako ne postoji meunarodnim ugovorom odnosno izjavom vlada utvreni reciprocitet, zatrae posredstvom republikog organa za pravosudnu upravu o tome o b j a n j e n j e Sekretarijata za pravosudne poslove Saveznog izvrnog vijea, koje je za njih obavezno. O sukobu zakona vidi l. 155160. ZN, o nadlenosti za raspravljanje ostavine stranog dravljanina i osobe bez dravljanstva ili nepoznatog dravljanstva, vidi l. 189191. ZN, a o postupku kad je za raspravljanje ostavine nadlean inozemni organ, vidi l. 239.241. ZN. Vidi i objanje^nja uz navedene lanove. Temelji pozivanja lan 6. na nasljedstvo

Tekst lana 13. glasi: U pogledu stjecanja pokretne i nepokretne imovine i drugih uz to vezanih prava, kao i u pogledu zakupa i drugih ugovora koji se odnose na pokretnu i nepokretnu imovinu, drave ugovornice tretirat e svaku osobu bez dravljanstva na to je mogue povoljniji nain, a u svakom sluaju na nain koji nee biti nepovoljniji od onog koji je pod istim okolnostima predvien za strance uope. ?4

4

lan 6.

25

lan 6 7.

Raspolaganje

oporukom

lan 7. Oporuitelj moe oporukom raspolagati svojom imovinom na nain i u granicama koji su odreeni u zakonu. ""

26

27

lan 8. Ostavina bez nasljednika

lan 8. J Ostavina bez nasljednika postaje openajdfia imovini.

Protivno tome B l a g o j e v i , op. cit., str. 304, kad smatra da je u ZN usvojeno naelo prelaska ostavine na dravu (openarodnu imovinu) na osnovu dravljanske veze odnosno veze domicila. Odatle izvodi zakljuak da narodni odbor ima u svemu poloaj nasljednika: on odgovara za obaveze ostavioca na isti nain kao svaki drugi nasljednik, a duan je da ispuni sve terete koji su bili nareeni u oporuci. ini se da se iz ovoga ipak ne bi mogao izvesti zakljuak da narodni odbor ima svojstvo nasljednika. Naime, obaveze i dunosti nar. odbora prema vjerovnicima ostavioevim i legatarima ne temelje se na nasljednopravnim odnosima, ve su obligacionopravne naravi i posljedica preuzimanja imovine, do ega dolazi po sili zakona. 2 Vidi: Objanjenja uz Zak. o nasljeivanju, str. 96. 23

1

lan 8 9. Odgovornost narodnog odbora za d u g o v e ostavioeve. ispunjenje Jegata i drugih obaveza, prosuuje sepopravilima imovinskog prava^ane po odredbama o odgovornosti nasljednika za dugove ostavioceve (a. 14S. 2N). Naredni odbor odgovara kao poteni posjednik samo onom imovinom koja mu je predana, i to prema stanju i vrijednosti koju je ta imovina imala u asu predaje. Sudska praksa Ostavina bez nasljednika ustanovljuje se kao openarodna imovina rjeenjem ostavinskog suda i predaje se organu koji upravlja tom imovinom (Rjeenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 121/57 od 5. XII 1957, Naa zakonitost br. 56/58, str. 276.

GLAVA D R U G A

1 Izrazi nasljeivanje na temelju zakona, zakonsko nasljeivanje i zakonski nasljednik ne ine se u prvi mah kao najpodesniji za oznaavanje pojmova na koje se odnose. Izvan sumnje je da se i oporuno nasljeivanje temelji na zakonu^ jer je predvieno i regulirano zakonskim propisima. S druge je strane i kod zakonskog nasljeivanja potrebno uvijek postojanje neke konkretne injenice (srodstvo, brana veza), ijim posredstvom izvjesna osoba postaje nasljednik. Meutim, kraj svih prigovora, koji se mogu staviti ovim izrazima, pravna teorija nije dosad nala podesnijih naziva za navedene pojmove. Kako su ti izrazi ve toliko ustaljeni u veini zakonodavstava da su u istom znaenju prihvaeni i u obinom govoru, nema razloga da se ne prihvate i u teoriji nasljednog prava.

29

lan 9. b) ako je oporuka unitena, izgubljena, sakrivena ili zametooita, a_ne doe do utvrenja njenog postojanja, oblika i sadraja (cl. 83. ZN); c) ako ostavilac oporukom nije raspoloio itavom svojom imovinom (u ovom se sluaju zakonsko nasljeivanje odnosi samo na dio imovine, koji nije obuhvaen oporukom); d) ako oporukom postavljeni nasljednik um^e pri je ostavi oca ijLzbjjg nedosto|nosti ne moe naslijediti ili se odrekne nasljedstva, a__otiaviTac za. ove sluajeve nije nasljedniku odredio zamjenika. 2. Zakonsko nasljeivanje ne proizlazi neposredno iz zakona. Da.ono nasjupi, potrebno je postojanje odreene injenice, posredstvom koje nastaje pravo neke osobe, da se u konkretnom sluaiu~Tx>javi kaon zakonski nasljednik. Ta injenica proizlazi ili iz (kjrvnog srodstva ili graanskog srodstva (usvojenja) ili. brane veze (branog odnosa). Krug zakonskih nasljednika, prema tome, sainjavaju ostavioevi krvni srodnici (brani i vanbrani) i njegov brani drug. Taj je krug zakonskih nasljednika ZN ograniio utoliko, to potomci ostavioevih pradjedova i prababa (etvrti nasljedni red) i njegovih daljih predaka (peti i dalji nasljedni redovi) ne j mogu biti ni u kojem sluaju pozvani na nasljedstvo na temelju zakona. J II. 1. Postoje razni sistemi kojima se odreuje red pozivanja krvnih srodnika na nasljedstvo u sluaju nasljeivanja na temelju zakona. Jedan od najpoznatijih sistema zakonskog nasljeivanja, koji se danas u raznim varijantama i kombinacijama primjenjuje u veini pozitivnih zakonodavstava, jest p a r e n t e l a r n i s i s t e m . Dvije su bitne karakteristike parentelarnog sistema: svrstavanje krvnih srodnika u srodnike skupine, parentele, i naelo iskljuivosti, koje vlada izmeu pojedinih srodnikih skupina u pozivanju na nasljedstvo. Pod p a r e n t e l o m (koljenom) podrazumijeva se skupina srodnika kojima j e neka osoba neposredno n a j b l i i z a j e d n i k i p r e d a k (predstavnik, prednik, rodonaelnik), ukljuujui i tu osobu u istu parentelu. Ne uzimajui u obzir ostavioeeve potomke, moe se parentela oznaiti kao skupina srodnika koji s ostavioeem imaju kao najblie zajednike pretke osobe koje su po stepenu srodstva( 2 ) jednako od njega udaljene. P r v u (ili ostavioevu) parentelu sainjavaju osobe kojima je ostavilac najblii zajedniki predak. Ova parentela obuhvaa, prema tome, ostavioeve potomke. U d r u g u parentelu dolaze ostavioevi roditelji i njihovi potomci. Potomci ostavioevih roditelja su njegovi poboni srodnici, tj. njegova braa i sestre i njihovo potomstvo. S t e p e n (stupanj, grad) s r o d s t v a je veza izmeu dviju osoba, koja nastaje roenjem; kod srodnika u prvoj liniji rauna se po broju roenja koja su poslije roenja pretka dovela do roenja potomka, dok se kod pobonih srodnika rauna po broju roenja koja su nakon roenja zajednikog pretka dovela do roenja pobonih srodnika (vidi P i s k o u Klangovu komentaru, str. 347.). I u jednom i u drugom sluaju vrijedi pravilo rimskog prava: quot generationes, tot gradus. 302

lan 9. T r e u parentelu sainjavaju ostavioevd djedovi i babe (dva brana para, etiri predstavnika, rodonaelnika) i njihovi potomci. Ovi posljednji su takoer poboni srodnici ostavioevi (s njime imaju njegove djedove i babe kao najblie zajednike pretke). e t v r t a parentela obuhvaa ostavioeve pradjedove i prababe (etiri brana para osam predstavnika, rodonaelnika te parentele) i njihove potomke. Ovdje treba, meutim, napomenuti da potomci pradjedova i prababa i potomci daljih predaka ostavioevih, tj. ostavioevi poboni srodnici, koji pripadaju etvrtoj i daljim parentelama, po ZN ne dolaze u obzir kao njegovi zakonski nasljednici. P e t a i d a l j e parentele obuhvaaju dalje pretke ostavioeve kao predstavnike parentele i potomke ovih predaka. Kako se iz dosad izloenog vidi, navedene srodnike skupine formiraju se prema blizini srodstva njihovih predstavnika (rodonaelnika) s ostaviocem. Prema tome se i od ostavioevih pobonih srodnika u bliu parentelu stvrstavaju oni koji su s njim povezani preko blieg pretka. Budui da izmeu pojedinih parentela, kao to je ve naprijed istaknuto, vlada naelo iskljuivosti, ne mogu srodnici dalje parentele biti pozvani na nasljedstvo, dok god postoji makar i jedan ostavioev srodnik koja pripada blioj parenteli (ukoliko, naravno, taj srodnik moe i hoe naslijediti). ZN je prihvatio parentelami sistem kao bazu za formiranje nasljednih redova, ali je pri tom, pored krvnih srodnika, u prva dva nasljedna reda uveo i branog druga. Srodniri se svrstavaju u nasljedne redove, prema tome, na isti nain ka1 i kod formiranja parentele, s modifikacijom koja je vezana uz branog druga kao zakonskog nasljednika. U stavu 3 ovog lana istaknuto je ve spomenuto naelo parentelarnog sistema, preJBaJiojem-srodnici blieg-nasljednog-.reda.iskljuuju iz nasljedstva sro3m^"' ke daljeg nasljednog reda. 2. Spomenute dvije karakteristike parentelarnog sistema, koje u potpunosti vrijede i za reim zakonskog nasljeivanja po ZN (svrstavanje zakonskih nasljednika u nasljedne redove i naelo iskljuivosti izmeu nasljednih redova u pozivanju na nasljedstvo) ne daju, meutim, odgovor na pitanje, kako se vri rasporeivanje nasljedstva meu srodnike koji pripadaju istoj parenteli. ZN je to pitanje rijeio na nain koji uglavnom (ali ne do kraja vidi objanjenje uz l. 20.21. ZN pod 11 odgovara pa. rentelamo-lineamom sistemu koji predstavlja jednu varijantu parentelar. nog reima zakonskog nasljeivanja. P a r e n t e l a r n o - l i n e a r n i s i s t e m karakteriziraju dvije njegove osobine: neograniena primjena prava predstavljanja i podjela parentele (nasljednih redova) na linije (odatle i naziv tog sistema), iji su nosioci predstavnici (rodonaelnici) parentele, odnosno ostavioevi prvostepeni potomci, ukoliko se radi o prvoj parenteli. O ^ / P r a v o p r e d s t a v l j a n j a , pravo reprezentacije (ius representationis) sastoji se u pravu potomka da umjesto svog pretka, koji je umro prije ostavioca ili je iz druginTazloga otpao kao njegov nasli'ednik. naslijedi dio k o j i b i tome pretku pripao kao srodniku ostavioevom na temelju zakonskog nasljeivanja (vidi l. 11, 49, 132. st. 1 i 143. ZN). Potomci koji nasljeuju uz primjenu prava predstavljanja dobivaju zajedno dio ostavine, koji bi pripao njihovom pretku koga predstavljaju,31

lan 9. da taj nije otpao kao nasljednik. Dok ostavioevi potomci prvog stepena, kada sami nasljeuju, dijele ostavinu na jednake dijelove odnosno po glavama (per capita), po stepenu srodstva, udaljeniji ostavioevi potomci, bez obzira na to da li se zajedno pojavljuju potomci istog ili raznih stepena srodstva, nasljeuju po stablima (per stirpes), a unutar stabala na jednake dijelove (po glavama). Pri svakoj daljnjoj primjeni prava predstavljanja u okviru iste linije nastaje dioba stabala na daljnja stabla (podstabla), unutar kojih se opet dio ostavine, koji otpada na pojedino stablo odnosno podstabla, dijeli po glavama. Ako je, na primjer, ostavilac imao troje djece, od kojih je jedno prije njega umrlo i ostavilo dvoje djece (ostavioevi unuci), a jedan od tih unuka je takoer umro prije ostavioca ostavivi dvoje djece (ostavioevi praunuci), onda se ostavina treba podijeliti na tri stabla (tri prvostepena potomka) tako da na svako od njih otpada po jedna treina ostavine. Stablo umrlog djeteta dijeli se zatim na dva podstabla: na svako otpada po jedna estina ostavine. Unuku, koji je ostavioca preivio, ostaje estina ostavine koja otpada na njegovo podstablo, a praunuci dijele na jednake dijelove estinu ostavine koja otpada na njihovo podstablo, tako da svaki od njih dobiva dvanaestinu ostavine. Praunuci su ovdje reprezentanti umrlog unuka (svog roditelja) i zato zajedno dobivaju dio koji bi njemu pripao da je ostavioca preivio. Prema istini naelima vri se dioba ostavine izmeu nasljednika u ostalim nasljednim redovima kada se radi o srodnicima koji nasljeuju po pravu predstavljanja (to su poboni srodnici ostavioevi). Prema tome, ostavioeva braa dijele ostavinu po glavama, a njihovi potomci po stablima. Izloena naela o diobi ostavine po stablima (per stirpes) dolaze do izraaja i kod primjene p r a v a p r i r a t a j a kod zakonskog nasljeivanja. ^Prirataj (akrescencija. ius accrescendi) nastaje kad dio jednog ili vie sunasljednika iz bilo koieg razloga (na primjer uslijed nedostojnosti ili odreknuai postane slohodan. a u konkretnom sluaju nema mjesta primjeni prava prea^tavIjanjaTTTrtom sluaju slobodni diojpripada (prir'ascuje) oKfaljrnjH;nasVjednjcima prema razmjeru njihovih nasljednih diieLova.(3) ^freba, meutim, uzeti u obzir da pravo predstavljanja djeluje "ocfozgo prema dolje, dok se pravo prirataja kree unutar iste 'linije, i to najprije unutar i stop s^epena srodstva iste linije, a ako nema drugih nasljednika istog stepena srodstva, prirauje nasljednicima vieg stepena srodstva~iste linije. Istom onda ako nema nijednog nasljednika dotine linije, prirataj nastaje u korist ostalih sunasljednika. Ako, na primjer, nasljeuju dva sina te jedan unuk i dva praunuka kao potomci treeg sina koji je otpao, pa se jedan praunuk odrekne nasljedstva, njegov dio prirauje drugom praunuku, a ako se i ovaj odrekne, prirauje cijeli njihov dio unuku, tako da se tek onda ako se i unuk odrekne, mogu oba sina koristiti priratajem. O prirataju u sluaju odreknua oporunog nasljednika vidi objanjenje uz l. 142. ZN, a u sluaju odreknua zakonskog nasljednika, uz l. 143. ZN.J

F i n g a r , op. cit., str. 36.

32

lan 9. 4. Izraz l i n i j a ima vie znaenja. Pod tim se izrazom podrazumijeva niz srodnika (dva ili vie njih) koji potjeu jedan od drugoga. To je tzv. p r a v a l i n i j a koja moe biti silazna ili uzlazna, tako da potomci sainjavaju silaznu, a preci uzlaznu liniju. Pod izrazom linija smatra se, nadalje, skup srodnika koji proizlaze, dodue, od zajednikog pretka, ali ne proizlaze jedan od drugoga. Ta se linija naziva p o b o n o m ili s p o r e d n o m l i n i j o m , a srodnici koji pripadaju toj liniji nazivaju se pobonim srodnicima (kolateralima) koji mogu biti puno rodni (punokrvni) ili polurodni (polukrvni), ve prema to*me, da li imaju zajednika oba pretka ili im je zajedniki samo jedan od njih.C) Meutim, kad se govori o podjeli srodnika unutar nasljednog reda (parentele) na linije, onda se pod tim pojmom podrazumijeva skup srodnika koji svi zajedno potjeu cd pretka nosioca linije. Prema tome su nosioci linija u svakom pojedinom redu predstavnici (rodonaelnici) nasljednog reda, osim u prvom nasljednom redu, gdje se nosiocima linija smatraju prvostepeni ostavioevi potomci. ^ Ova podjela srodnika na linije vana je naroito zbog toga to unutar ) svake linije djeluje pravo predstavljanja (to po ZN vrijedi samo za prva / tri nasljedna reda), tako da u sluaju ako koji nosilac linije (predstavnik, A rodonaeelnik) iz bilo kojih razloga otpadne kao nasljednik, na njegovo \ mjesto dolaze kao nasljednici njegova djeca, a umjesto otpalog djeteta dalji \ potomci i tako sve dotle dok je mogua primjena prava predstavljanja u J okviru iste linij e.(5) "^^ 5. Dok je po prijanjem pravu koje je vailo na podruju noveliranog OGZ r e c i p r o c i t e t u oekivanju na nasljedstvo openito vrijedio kao jedno od naela zakonskog nasljeivanja (izuzetak je postojao samo kod adopcionog odnosa), po ZN postoji reciprocitet u nasljeivanju samo u prva tri nasljedna reda (ali je i ovdje kod adopcionog odnosa iskljuen l. 25. st. 1 i 3 ZN). Od etvrtog nasljednog reda dalje postoji reciprocitet samo izmeu srodnika u pravoj liniji, a ne i izmeu pobonih srodnika, jer je primjena prava predstavljanja u ovim nasljednim redovima iskljuena (zato prasinovac ili praneak nasljeuje svog prastrica odnosno praujaka, ali ne i obrnuto). Reciprocitet u zakonskom nasljeivanju postoji po ZN i izmeu vanhranih srodnika (l. 23. ZN).4 Roena braa i sestre nazivaju se prema rimskom pravu g e r m a ni, braa i sestre samo po ocu c o n s a n g u i n e i , a braa i sestre samo po majci uterini. 5 U p a r e n t e l a r n o - g r a d u e l n o m s i s t e m u , koji predstavlja drugu varijantu istog parentelarnog sistema, ne dolazi do izraaja pravo predstavljanja, ve se na nasljedstvo poziva uvijek onaj srodnik najblie parentele, koji je po stepenu srodstva najblii ostaviocu, a ako unutar te parentele imade vie srodnika istog stepena, onda se nasljedstvo izmeu njih dijeli na jednake dijelove. Prema tome, dok kod zakonskog nasljeivanja koje se temelji na parentelarno-linearnom sistemu, ostavioevi preci (nosioci linija) nasljeuju zajedno s potomcima umrlih predaka, u zakonskom nasljednom reimu s parentelarno-graduelnim sistemom potomci umrlih predaka ne mogu biti pozvani na nasljedstvo, dok postoji ma i jedan predak koji je nosilac linije.

i

Zakon o nasljeivanju s komentarom

33

lan 9 1 0 . Sudska praksa Srodstvo na temelju koga se oekuje nasljedstvo nije razlog da budui nasljednik ve za ivota osobe, od koje oekuje nasljedstvo, pobija ugovor ili drugi pravni posao te osobe (Rjeenje Saveznog vrhovnog suda Rev. 1373/60 od 27. X 1960, Zb. V/3-1960, br. 313). a) P r v i n a s l j e d n i red P o t o m c i i brani drug umrloga lan 10. Ostavinu umrloga nasljeuju prije sviju njegova djeca i njegov brani drug. Oni nasljeuju na jednake dijelove. 1. Rijei prije sviju odnose se samo na sluaj kada su sva djeca ostavioeva na~zivotu, te su sposobna za nasljeivanje (L 47. i 13TrZN_L hoejnasJjjedi ti, "flikada prije umrlo dijete izmeu vie djece ostavioev e odnosno ono, koje je nesposobno za-nasljeivanje ili koje se odrekjg"~nasljedstva (l. 136. st. 4 ZN), nije ostavilo svojih potomaka. ^,, y U okviru prvog nasljednog reda nasljeuju zajedno s djecom (branom, vanbranom i pozakonjenom), odnosno njihovim potomcima i branim drugom jo i ostavioevi usvojeni ci i njihovi potomci, ukoliko ugovorom o usvojenju nisu na1jprfr),f) prava usvojenika ograniena ili sasvim iskljuena (l. 25. ZN i l. 19. Zakona o usvojenju). ; 2. Brani se drug moe pojaviti kao nasljednik prvog ili drugog nasljednog reda. U prvom nasljednom redu nasljeuje samo u konkurenciji s ostavioevim potomcima odnosno s njegovim usvojenicima i njihovim potomcima. Dok god se kao nasljednik pojavljuje makar i jedan potomak ostavioev, bez obzira na stepen srodstva s njime, i]i_jnjgov^usvjojrrik odnosno usvojenikov potomak, dotle ostavioev b'rani drug moe naslijediti samo u okviru prvog nasljednog reda. Ako ne postoji nijedan ostavioev srodnik koji bi se mogao pojaviti kao nasljednik prvog nasljednog reda, onda ostavioev brani drug nasljeuje kao nasljednik drugog nasljednog reda, u kojem na nasljedstvo konkurira s ostavioevim roditejima, njegovom braom i sestrama i njihovim potomcima^ 1 ) n Ako su na nasljedstvo pozvani brani drug i djeca odnosno dfl]j ,ji IstavTocevi potomci, pa se svi odreknu nasljedstva osim branog druga, irani drug ostaje nasljednik prvog nasljednog reda i sam nasljeuje cijelu ostavinu* (l. 136. st. 5 ZJNI). Vidi objanjenje uz l. 13. ZN pod ta. 1. 3. Na jednake dijelove, tj. po glavama, nasljeuju pri meusobnom konkuriranju na nasljedstvo samo potomci prvog stupnja, usvojenici i brani drug, dok po stupnju srodstva udaljeniji ostavioevi potomci, kao i potomci usvojenikovi dijele nasljedstvo najprije po stablima>(in stirpes), a zatim, unutar stabala, po glavama (vidi objanjenje uz l. 9. ZN, pod 11-3). O gubitku prava branog druga na nasljedstvo vidi l. 27. ZN, a o mogunostima smanjenja njegovog nasljednog dijela u okviru prvog nasljednog reda (vidi l. 12. ZN).1 B l a g o j e v i govori ovdje o prebacivanju branog druga iz prvog nasljednog reda u drugi nasljedni red (op. cii, str. 175.).

34

lan 11. Pravo predstavljanja

lan 11. 3> Dio ostavine koji bi pripao prije umrlom djetetu da je preivjelo ostavioca nasljeuju njegova djeca, unuci ostavioevi, na jednake dijelove, a ako je neki od unuka umro prije ostavioca, onda dio koji bi njemu pripao da je bio iv u asu smrti ostavioeve nasljeuju njegova djeca, gJ ostavi oe^i. na jednake dijelove, i tako redom sve d o k l e i m a iM potomaka \tstaviocevih. 1. ZN je odreeno i jasno rijeio pitanje pravne naravi ovog nasljednopravnog instituta koji je jedan od temelja zakonskog nasljeivanja s parentelarno-linearnim sistemom. Dok je kod nas ranije, naroito na podruju na kojem je vaio OGZ, bilo sporno da li pravo reprezentacije znai samo stupanje u nasljedni dio pretka umrlog prije ostavioca ili i u njegovo nasljedno pravo, odnosno drugim rijeima, da li potomci koji do nasljeivanja dolaze putem prava predstavljanja, nasljeuju ostavitelja po svom vlastitom pravu (iure proprio) ili samo na temelju prava svog pretka, iji nasljedni dio dobivaju, sada se iz pojedinih odredaba ZN moe lako zakljuiti da i oni nasljednici, koji nasljeuju po pravu predstavljanja, nasljeuju po svom v l a s t i t o m p r a v u . To je vidljivo u prvom redu iz odredbe stava 1 l. 132. ZN, prema kojoj nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnog, makar on preivio ostavioca, jer oni nasljeuju k a o da je njihov nedostojni predak umro prije njega.(*) Vidljivo je to i iz odredbe l. 49. ZN, iz koje proizlazi ne samo da iskljuenjem nunog nasljednika iz nasljedstva njegovi potomci stjeu pravo na nuni dio, ukoliko, naravno, s obzirom na odreen krug nunih nasljednika, moe u konkretnom sluaju doi do primjene prava predstavljanja, nego da oni uslijed iskljuenja svog pretka mogu ostavioca naslijediti na temelju zakona.(2) Dok kod nedostojnosti i iskljuenja iz nasljedstva pravo predstavljanja dolazi automatski do primjene, kod odricanja od nasljedstva potomci nasljednika, koji se nasljedstva odrekao, mogu putem predstavljanja jedino onda naslijediti ostavioca na temelju zakona ako se njihov predak nasljedstva odrekao samo u svoje Ime (l. 136. st. 2 ZN). ^ Iz navedenih odredaba proizlazi da u naem nasljednom pravu pravo predstavljanja nema isto znaenje koje je ta ustanova imala u vrijeme vaenja OGZ, kada je vrijedio princip, da su okolnosti od kojih je zavisilo nasljedno pravo pretka, mjerodavne i za njegovog potomka koji je po pravu predstavljanja doao u obzir kao ostavioev zakonski nasljednik. Od tog su principa postojale samo iznimke spomenute u biljekama pod 1 i 2. Prema pravnom pravilu iz 541. biv. OGZ potomci nedostojnog nisu bili iskljueni od prava nasljedstva samo ako je nedostojni u m r o p r i j e ostavioca. Ova nepravednost bila je otklonjena III novelom, kojom se omoguilo potomcima nedostojnog da umjesto njega naslijede, makar on ostavioca i preivio. 2 Prema pravnom pravilu iz 780. OGZ imali su potomci iznalijeenog djeteta pravo samo na nuni dio; razlika izmeu noveliranog i nenoveliranog OGZ u odnosu na ovaj propis bila je u tome, to je III novelom to pravo potomcima dano i u sluaju, kada je iznaslijeeni preivio ostavioca, dok prije ove novele potomci u tom sluaju nisu imali pravo ni na nuni dio. 351

lan 11. Po ZN se, naprotiv, okolnosti koje utjeu na nasljedno pravo potomaka, koji primjenom prava predstavljanja dolaze u obzir kao zakonski nasljednici, prosuuju neovisno od okolnosti koje postoje na strani njihovog pretka kojeg predstavljaju. U sluaju kada se zakonski nasljednik nije odrekao nasljedstva samo u svoje ime, kada, dakle, odricanje vai i za njegove potomke (l. 136, st. 2 ZN) radi se, istina, o okolnosti koja je proizvela djelovanje ne samo na strani nasljednika koji se odrekao nego i kod onih koji su mpgli postati nasljednici koristei se pravom predstavljanja, da nije bilo odreknua. Ovo je, meutim, jedina iznimka od istaknutog naela o neovisnosti nasljednog prava potomaka od nasljednog prava pretka, koga predstavljaju, dok je po ranijem pravu, koje je vailo na podruju nenoveliranog OGZ, odnos pravila i iznimke u tom pogledu bio sadrajno obrnut. 2. Iz naprijed izloenog se vidi da kod zakonskog nasljeivanja neki srodnici nasljeuju ostavioca izravno, ili tanije reeno, bez primjene prava predstavljanja, dok ga drugi mogu naslijediti samo uz primjenu te ustanove. Meu prve spadaju samo djeca ostavioeva (prvi descedenti) i svi njegovi preci (ascedenti), dok ga svi ostali njegova srodnici (to su njegovi unuci i dalji potomci te njegovi poboni srodnici) nasljeuju putem prava predstavljanja. Nema, meutim, kvalitativno razlike izmeu nasljednog prava jedne i druge grupe srodnika. Svi oni nasljeuju po svom vlastitom pravu, jer im zakon to omoguuje pozivajui ih u danom sluaju na nasljedstvo. 3. Pravom predstavljanja mogu se koristiti samo potomci prema svom neposrednom pretku koji je umro prije ostavioca ili je iz drugog razloga otpao kao njegov nasljednik. Ono se primjenju i na vanbrane srodnike ostavioeve, ukoliko za to postoje pretpostavke iz l. 23. ZN, kao i na usvojenikove potomke ako pri usvojenju njihova nasljedna prava prema usvojiocu nisu ograniena ili sasvim iskljuena (l. 25. st. 1 ZN i l. 19. Zakona o usvojenju). . 4. Do primjene prava predstavljanja moe doi samo u okviru prva tri nasljedna reda, dok je u daljnjim nasljednim redovima njegova primjena iskljuena (l. 21. st. 5 ZN). Njima se u konkretnom sluaju mogu koristiti samo srodnici istog nasljednog reda, jer izmeu nasljednih redova vrijedi princip iskljuivosti (l. 9. st. 3 ZN). Uslijed primjene prava predstavljanja mogu se u prva tri nasljedna reda kao nasljednici istovremeno pojaviti blii i udaljeniji srodnici ostavioevi, na primjer, ostavioev stric (srodnik 3. stepena) i ostavioev bratued sin ostavioevog drugog' strica (srodnik 4. stepena), oba srodnici treeg nasljednog reda. liko se radi o srodnicima istog stupnja opet na jednake dijelove (vidi objanjenje uz l. 9. ZN, pod II-3.). Ako je samo jedan ostavioev roditelj umro ili je iz drugog razloga otpac kao nasljednik, onda umjesto njega nasljeuju, po pravu predstavljanja, njegovi potomci, kod ega je posve irelevantno, da li se tu radi o roenoj ili polurodnoj brai i sestrama ostavioevim. Iz ovog proizlazi da braa i sestre samo po ocu ili samo po majci ne dobivaju nita ako njihovo srodstvo s ostaviocem ne proizlazi od prije umrlog roditelja. Drugaije je, meutim, ako su oba roditelja umrla prije ostavioca ili iz drugog razloga otpala kao njegovi nasljednici. Budui da se ostavina odnosno njen dio koji pripada roditeljima dijeli na dva jednaka dijela, a ti se dijelovi, ako su oba roditelja umrla prije ostavioca, rasporeuju meu njihove potomke neovisno jedan od drugoga, ti dijelovi pripast e u ovom sluaju njihovoj djeci odnosno daljnjim potomcima po pravu predstavljanja, bez obzira na to da li su njihovi potomci u srodstvu s ostaviocem sa. mo s jedne ili s obiju strana. Dok, meutim, u ovom sluaju (ako su oba roditelja umrla prije ostavioca) izmeu ostavioeve brae (sestara) i polubrae (polusestara) odnosno njihovog potomstva nema razlike u redu nasljeivanja, postoji ovdje razlika u veliini njihovog nasljednog dijela. Na ostavioevu roenu brau i sestre raspodjeljuje se, naime, dio i jednog i drugog roditelja, jer su im oba roditelja zajednika s ostaviocem, dok po(lubraa i polusestre dobivaju dio samo onog roditelja, koji im je s ostaviocem zajedniki.(') "~1 Maeha (mauha) i ouh nisu zakonski nasljednici svoje pastoradi, jer izmeu njih postoji samo tazbinski odnos. U vrijeme vaenja nasljednog prava koje je poznavalo institut leee ostavine, moglo se govoriti o tome da ouh ili maeha mogu ostavinu svog pastorka ili pastorke stei transmisijom. Takav je sluaj, na primjer, mogao nastupiti ako je ostavilac od krvnih srodnika ostavio samo polubrata, s kojim je imao zajedniku majku. Ako je polubrat umro prije nego je dao nasljedniku izjavu, transmitirao je svoje pravo nasljedstva na svog oca (koji je ouh ostaviocu) ako nije imao svojih potomaka. Ouh je u ovom sluaju transmisijom stekao ostavinu svog pastorka. Ova konstrukcija danas nije potrebna, jer ostavina umrle osobe po sili zakona prelazi na njene nasljednike u asu njene smrti (l. 135. ZN). U navedenom bi sluaju, prema tome, ostavioev polubrat u smislu ZN u asu smrti ostavioeve postao vlasnik njegove ostavine, dok bi ostavioev ouh kao zakonski nasljednik svog sina (polubrata ostavioevog). naslijedio istu imovinu nakon smrti svog sina kao njegovu ostavinu.

41

lan 14 1 5 . 3. Ako se radi o vanbranom srodstvu, onda treba razlikovati, da li se kao zakonski nasljednici pojavljuju ostavioevi vanbrani roditelji ili ostavioevi poboni srodnici (njegova braa i sestre, njegovi sinovci, sinovice, neaci i neakinje itd.). Ako se kao zakonski nasljednici pojavljuju r o d i t e l j i v a n b r a n o g d j e t e t a , onda oni nasljeuju prema odredbama lana 13. ZN, jer : otac i majka imaju na ostavinu djece roene izvan braka ista nasljedna prava kao i na ostavinu brane djece i njihovih potomaka (l. 23. st. 2 ZN). Kada se radi o p o b o n i m s r o d n i c i m a kao nasljednicima drugog nasljednog reda, treba najprije naglasiti da nije bitno da li vanbranost postoji na strani ostavioca ili pobonih srodnika, ve je mjerodavno,, u prvom redu, da li je vanbrano srodstvo izmeu ostavioca i pobonih srodnika nastalo posredstvom majke ili oca. U prvom sluaju, tj. kada je vanbrano srodstvo izmeu ostavioca i pobonih srodnika utemeljeno preko majke, poboni srodnici imaju na njegovu ostavinu ista nasljedna prava kao i brani srodnici (l. 23. st. 1 i 2 ZN). U drugom sluaju mogu poboni srodnici naslijediti ostavioca samo uz postojanje pretpostavki predvienih u lanu 23. st. 3 ZN. Sudska praksa Ostavioeva braa i sestre samo po ocu ili samo po majci nasljeduju onaj dio ostavine, koji bi njihovom roditelju pripao da je ostavioca preivio (Rjeenje Vrhovnog suda NR Bosne i Hercegovine Gzz 126/56 od 25. X 1956. Zb. 1/3-1956, br. 662). Ako je jedan r o d i t e l j umro bez potomstva

lan 15. Ako je jedan roditelj ostavioev umro prije ostavioca a nije ostavio nijednog potomka, dio ostavine koji bi mu pripao da je preivio ostavioca nasljeuje drugi roaTEelj, a ako je i ovaj umro prije ostavioca, njegovi potomci nasljeduju ono to bi pripalo i jednom i drugom roditelju, kako je reeno u prethodnom lanu. S obzirom na injenicu da izmeu nasljednih redova djeluje naelo iskljuivosti, ne moe srodnik daljnjeg nasljednog reda biti pozvan na nasljedstvo, dok god postoji koji srodnik blieg nasljednog reda, koji hoe i moe naslijediti, pa makar bi taj srodnik po stupnju srodstva bio udalje. niji od srodnika slijedeeg nasljednog reda. Isto tako ne moe doi do primjene prava prirataja izmeu srodnifeih linija istog nasljednog reda alco postoji mogunost za primjenu prava predstavljanja (l. 11. ZN). Zbog to- w ga e roditelju, koji je preivio ostavioca, pripasti dio ostavine prije umrlog roditelja tek onda ako umrli roditelj nije ostavio nijednog potomka. To je sluaj iz prve reenice ovog lana, koja sadri pravilo o uvjetima prirataja izmeu srodnikih linija drugog nasljednog reda (oeva i majina linija). Druga reenica ovog lana odnosi se na sluaj, kada roditelji nisu ostavili nijedno dijete ili daljnjeg potomka, koji im je zajedniki (roena djeca i njihovi potomci), nego je jedan od njih (bilo otac ili majka) ostavio

42

lan 15 16i samo svojih potomaka, tj. polubrau odnosno polusestre ostavioca ili njihove potomke. Prema tome, ako nema branog druga (cl. 13. st. 3 ZN), moe itava ostavina na temelju prava predstavljanja, koje u potpunosti djeluje i u korist ostavioevih polurodnih srodnika, pripasti jedinom polubratu ili polusestri odnosno njihovim potomcima. Sudska praksa Ostavinu osobe umrle bez potomaka ili branog druga nasljeduju njeni roditelji na jednake dijelove. Ako su roditelji umrli prije ostavioca, njihovi potomci nasljeduju dio ostavine koji bi svakom roditelju pripao da je preivio ostavioca. Ako su oba roditelja umrla prije ostavioca, a samo je jedan od njih ostavio potomke, oni e naslijediti ono to bi pripalo i jednom i drugom roditelju (Rjeenje Saveznog vrhovnog suda Gz 104/55 od 2. XII 1955, Zbirka III br. 202).

Ne obazirui se na sluajeve kad se nasljedni dio branog druga moe zbog posebnih, zakonom predvienih okolnosti smanjiti ili poveati, odnosno kada moe i sasvim otpasti, nasljednopravni poloaj preivjelog branog druga kao zakonskog nasljednika dade se svesti na ova tri pravila^ ya)jkada se pored branog druga kao nasljednici pojavljuju ostavioeva djeca (Erama, vanbrana, pozakonjena i usvojena') ili njihovi potomci. onda brani drug nasljeuje Kao nasljednik prvog nasljednog reda i pripada mu jednaki nasljedni dio kao svakom ostavioevom djetetu (l. 10. ZN) odnosno daljnjem potomku ili skupini potomaka, koji predstavljaju dijete^urnrlo prije ostavioca (l. 11. ZN); TOukada se pored branog druga kao zakonski nasljednici pojavljuju ostavioevi roditelji ili njihovi potomci, brani drug nasljeuje kao nasljednik drugog nasljednog reda i u tom sluaju dobiva polovinu ostavine . st. 2 ZN); ^ p o ostavilac nije ostavio nijednog potomka, ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, a nema ni usvojenika ni njegovih potomaka ili nijedna od ovih osoba ne moe (zbog nedostojnosti) ili nee naslijediti, brani drug iskljuuje iz nasljedstva sve ostale srodnike ostavioeve i dobiva sam cijelu ostavinu kao nasljednik drugog nasljednog reda; ovo je sluaj, na koji se odnosi odredba ovog lana. Dok se nasljedni dio branog druga, kada on konkurira na nasljedstvo s ostavioevim srodnicima prvog ili drugog nasljednog reda, moe uz odreene uvjete i u odreenim sluajevima smanjiti, poveati ih ukinuti, ova mogunost bez izuzetaka otpada kada su iza ostavioca pored branog druga ostali samo jo njegovi djedovi i babe ili njihovi potomci i njegovi dalji preci (iji potomci ni ne ulaze u krug zakonskih nasljednika), jer sve ove ostavioeve srodnike brani drug u potpunosti iskljuuje iz nasljedstva. 43

lan 17 19. c) Trei nasljedni red

i babe umrloga lan 17. Ostavinu umrloga koji nije ostavio ni potomke, ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni branog druga, nasljeuju njegovi djedovi i babe. Jednu polovinu ostavine nasljeuju djed i baba sa oeve strane, a drugu polovinu djed i baba sa majine strane. Vidi objanjenje uz lan 19.

Djedovi

Prava djeda i

babe iste loze

lan 18. Djed i baba iste loze nasljeuju na jednake dijelove. Ako je neki od ovih predaka jedne loze umro prije ostavioca, dio ostavine koji bi mu pripao da je preivio ostavioca nasljeuju njegova djeca, njegovi unuci i njegovi daljnji potomci, po pravilima koja vrijede za sluaj kad umrloga nasljeuju njegova djeca i ostali potomci. U svemu ostalom za nasljedno pravo djeda i babe jedne loze i njihovih potomaka vrijede pravila po kojima nasljeuju roditelji ostavioevi i njihovi potomci. Vidi objanjenje uz lan 19. Ako su djed i baba jedne loze umrli bez potomstva

lan 19. Ako su djed i baba jedne loze umrli prije ostavioca a nisu ostavili nijednog potomka, dio ostavine koji bi im pripao da su preivjeli ostavioca nasljeuju djed i baba druge loze, njihova djeca, njihovi unuci i njihovi daljnji potomci, kako je reeno u prethodnom lanu. 1. Srodnici treeg nasljednog reda pozivaju se na nasljedstvo ako ostavilac nije ostavio nijednog krvnog srodnika koji nasljeuje u prvom ili drugom nasljednom redu, niti je ostavio branog druga, ni usvojenike, niti su ovi ostavili potomke, ili ako nijedna od ovih osoba zbog nedostojnosti ili iskljuenja iz nasljedstva ne moe naslijediti ili ako nee naslijediti. Dok se u prva dva nasljedna reda pored krvnih srodnika kao zakonski nasljednici pojavljuju i osobe koje s ostaviocem nisu u krvnoj vezi (usvojenik i njegovi potomci u prvom, a brani drug u prvom i drugom nasljednom redu), u ovom nasljednom redu mogu ostavioca naslijediti samo njegovi krvni srodnici. To su njegovi djedovi i babe i njihovi potomci. Potomci djedova i baba ostaviooevi su poboni srodnici koji zajedno s djedovima i babama formiraju treu parentelu. Prema tome se od pstavi-

44

lan 19. oevih pobonih srodnika u okviru treeg nasljednog reda kao nasljednici mogu pojaviti njegovi istrievi, ujaci i tetke, zatim njegovi bratuedi (strievii, roaci, bratii) i bratuede (roake), ujevii i ostali potomci ostavioevih strieva, ujaka i tetaka. Svi ovi poboni srodnici ostavioevi, kada su pozvani na nasljedstvo, nasljeuju po pravu reprezentacije, koje jo samo u ovom nasljednom redu moe doi do primjene, dok je u daljnjim redovima njegova primjena iskljuena. 2. Isto tako kao to se u drugom nasljednom redu ostavina dijeli na dvije polovine od kojih jedna pripada liniji ostavioevog oca, a druga liniji ostavioeve majke, vri se i u treem nasljednom redu dioba ostavine najprije na dvije polovine, samo to ovdje ovakva dioba ima poseban znaaj s obzirom na pravo prirataja do kojeg dolazi izmeu pojedinih linija. Dioba ostavine u ovom nasljednom redu, a to vrijedi i za daljnje redove, dijeli se, naime, prvenstveno po lozama, tako da jednu polovinu ostavine nasljeuje djed i baba s oeve strane, a drugu djed i baba s majine strane. S obzirom na pravila parentelarno-linearnog sistema, dolazi zatim, unutar jedne i druge loze do diobe po linijama, to znai da djed i baba iste loze nasljeuju na jednake dijelove. Prema tome se ostavina u treem nasljednom redu dijeli na toliko jednakih dijelova, koliko u tom redu ima predaka odnosno nosilaca linija (predstavnika, rodonaelnika nasljednog reda), iz ega proizlazi da se ostavina u treem nasljednom redu dijeli u stvari na etiri jednaka dijela, tako da svakom djedu i babi pripada jedna etvrtina. Dio koji pripada jednoj liniji, dakle etvrtina ostavine, ostaje vezan uz tu liniju, dok god postoji mogunost da se u njenom okviru primijeni pravo predstavljanja. Prema tome, ako iz bilo kojih razloga koji od predaka (nosilac linije) otpadne kao nasljednik (jer je umro ili je nedostojan za nasljeivanje ili je od nasljedstva iskljuen ili se odrekao nasljedstva samo u svoje ime), njegov dio po pravu predstavljanja nasljeuju njegova djeca odnosno njegovi daljnji potomci kao poboni srodnici ostavioevi. Raispodjela tog dijela ostavine unutar linije vri se prema pravilima koja vae kad ostavioca nasljeuju njegova djeca i ostali potomci (l. 10. i 11. ZN). Ako, meutim, predak koji je otpao nije ostavio potomke ili su njegovi potomci iz bilo kojeg razloga otpali kao nasljednici, njegov dio (etvrtina ostavine) prirauje nasljednom dijelu onog pretka (nosioca linije) koji pripada istoj lozi, a to je njegov brani drug. Ako i taj predak otpadne kao nasljednik, onda i jednu i drugu etvrtinu ostavine po pravu predstavljanja nasljeuju njegovi potomci. Raspodjela ostavine unutar iste loze vri se, prema tome, prema pravilima po kojima nasljeuju roditelji ostavioevi i njihovi potomci (l. 1315. ZN). To znai, izmeu ostalog, da se na nasljedno pravo strieva, tetaka i ujaka, koji su s ostaviocem u srodstvu samo s jedne strane svog oca ili samo sa strane svoje majke, kao i na nasljedno pravo njihovih potomaka (polurodni poboni srodnici) shodno primjenjuje pravilo koje vai za nasljedno pravo ostavioeve po^lurodne brae i sestara (l. 15. st. 3 ZN). U sluaju, da nema vie na ivotu nijednog pretka (nosioca linije) jedne loze niti njegovih potomaka, odnosno da nijedna od ovih osoba zbog 45

lan 19 21.

-

nedostojnosti ili iskljuenja iz nasljedstva ne moe naslijediti ili se sve ove osobe odreknu nasljedstva, dio ostavlne koji otpada na tu lozu (polovina ostavine) priraeuje drugoj lozi, tako da cijelu ostavinu nasljeuju djed i baba te druge loze odnosno njihovi potomci istim redom i na isti nain kako je naprijed izloeno. 3. Vanbrani srodnici imaju u okviru treeg nasljednog reda ista nasljedna prava kao i brani srodnici ako se radi o srodnikoni odnosu koji je nastao posredstvom vanbrane majke (l. 23. st. 1 i 2 ZN), dok je nasljedno pravo ostalih vanbranih srodnika ovisno o postojanju pretpostavki iz l. 23. st. 3 i 4 ZN. d) etvrti n a s l j e d n i red i prababe

Pradjedovi

lan 20. Ostavinu umrloga koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni branog druga, ni djeda i babu, niti su ovi ostavili nekog potomka, nasljeuju njegovi pradjedovi i prababe. Jednu polovinu nasljeuju pradjedovi i prababe sa oeve strane, a drugu polovinu nasljeuju pradjedovi i prababe sa majine strane. Vidi objanjenja uz l. 21. lan 21. Od dijela koji pripada pradjedovima i prababama umrloga sa oeve strane, jednu polovinu nasljeuju na jednake dijelove roditelji njegovog djeda po ocu, a drugu polovinu roditelji njegove babe po ocu. I pradjedovi i prababe sa majine strane nasljeuju na nain izloen u prednjem stavu dio koji im pripada. Ako nema koga od ovih predaka, dio koji bi mu pripao da je u ivotu nasljeuje predak koji mu je bio brani drug. Ako nema jednog para ovih predaka, dijelove koji bi im pripali da su u ivotu nasljeuje drugi par iste loze. Ako nema pradjedova i prababa jedne loze, dio ostavine koji bi im pripao da su u ivotu nasljeuju pradjedovi i prababe druge loze. 1. Naprijed (vidi objanjenje uz l. 9-^ZN) je izloeno da se zakonsko nasljeivanje krvnih srodnika prema Zakonu o nasljeivanju temelji na principima parentelarno-linearnog nasljednog sistema (svrstavanje srodnika u srodnike skupine, nasljedne redove, odnos iskljuivosti izmeu nasljednih redova, raspodjela ostavine unutar pojedinih redova na linije, loze i grane loza, uz neogranienu primjenu prava predstavljanja). Meutim, ovaj sistem je u potpunosti ij ZN proveden samo u prva tri nasljedna reda. Poevi od etvrtog nasljednog reda, pa dalje, dolazi do izvjesne modifikacije u sistemu zakonskog nasljeivanja koje se oituje u tome, to se potomci umrlih pradjedova i prababa i daljih predaka ostavioevih, tj. 46

lan 21. njegovi poboni srodnica etvrtog i daljih nasljednih redova, ne pozivaju na nasljedstvo na temelju zakona. Prema tome, poevi od etvrtog nasljednog reda, iskljueno je pravo predstavljanja koje je inae jedna od bitnih znaajki nasljednog reima s parentelarno-lineamim sistemom. 2. Do pozivanja ostavioevih pradjedova i prababa na nasljedstvo dolazi onda ako ne postoji nijedan krvni srodnik koji nasljeuje kao nasljednik prvih triju nasljednih redova, a nema ni branog druga, ni usvojenika ni njihovih potomaka, odnosno ako nijedna od ovih osoba ne moe naslijediti ili se ne poslui svojini nasljednim pravom. Ve je istaknuto da se u etvrtom nasljednom redu pozivaju na nasljedstvo isamo preci kojih ima ukupno osam, a svrstani su u etiri brana para. Oni su predstavnici (rodonaelnici) ovog nasljednog reda i nosioci linija, ali dioba na linije, s obzirom na iskljuenje prava predstavljanja, nema ovdje onaj znaaj kao u prethodnim nasljednim redovima. Dioba na linije vana je u ovom i u daljim nasljednim redovima tek utoliko, to pri raspodjeli ostavine na brane parove nosiocu svake linije pripada jednaki dio. Inae se i u ovom nasljednom redu ostavina dijeli najprije po lozama, tako da polovina ostavine pripada pradjedovima i prababama s oeve strane, a druga pradjedovima i prababama s majine strane (l. 20. st. 2 ZN), kako se to vri i u treem nasljednom redu izmeu ostavioevih djedova i baba. Meutim, u etvrtom nasljednom redu prije raspodjele ostavine na nosioce linija dolazi unutar jedne i druge loze do diobe ostavine grane loza, tako da svaki brani par koji predstavlja jednu granu loze (dva brana para u jednoj lozi) dobiva etvrtinu ostavine koju zatim brani par dijeli na jednake dijelove (l. 21. st. 1 ZN). Prema tome, na svakog nosioca linije, tj. na svakog pradjeda i prababu otpada jedna osmina ostavine. Ovakva raspodjela ostavine na loze, grane loza i linije ima poseban znaaj kod primjene prava prirataja, jer je ovdje iskljueno pravo predstavljanja, koje inae pred pravom prirataja ima prednost. Pravo prirataja vri se tako da u sluaju, ako koji predak iz bilo kojih razloga otpadne, njegov dio dobiva onaj predak koji mu je bio brani drug (l. 21. st. 3 ZN), a ako otpadne jedan par predaka, njihov dio nasljeuje drugi par iste loze (l. 21. st. 4 ZN). Otpadnu li oba para jedne loze, njihov dio pripada drugoj lozi (l. 2,1. st. 5 ZN). Ako je od svih osam predaka ostao na ivotu samo jedan, on nasljeuje cijelu ostavinu. 3. Ako izmeu kojeg pradjeda ili prababe i ostavioca postoji vanbrani odnos, onda treba razlikovati da li je vanbrani odnos potekao od pradjeda odnosno prababe ili je ostavilac vanbrano dijete ih' vanbranost postoji na strani ostavioevog oca ili majke. U prvom sluaju ima vanbrani pradjed odnosno prababa (vanbrani u odnosu na ostavioca) puno nasljedno pravo, jer se radi o nasljeivanju potomka roenog izvan braka (l. 23. st. 2 ZN). U drugom sluaju ima samo onaj ostavioev pradjed odnosno prafoaba nasljedno pravo naprema ostaviocu (svom vanbranom praunuku) koji je predak njegove vanbrane majke (l. 23. st. 2 ZN). Ako je ostavioev pradjed odnosno prababa predak ostavi oevom vanbranom ocu, onda moe ostavioca naslijediti na temelju zakona samo uz pretpostavke iz l. 23. st. 3 ZN. 47

lan 21 23. U treem sluaju pradjed odnosno prababa imat e nasljedno pravo naprema ostaviocu ako vanbranost postoji na strani ostavioeve majke, a ako je ostavioev otac vanbrano dijete, onda je nasljedno pravo pradjeda odnosno prababe ovisno o postojanja pretpostavki iz l. 23. st. 3 ZN. e) Ostali nasljedni redovi Ostali preci lan 22. Poslije pradjedova i prababa, ostavinu umrloga nasljeuju daljnji njegovi preci, redom, shodno pravilima po kojima nasljeuju njegovi pradjedovi i njegove prababe. U petom nasljednom redu pozivaju se na nasljedstvo ostavi oevi ukundjedovi (ukundjedovi) i ukunbabe (ukunbabe). S obzirom na okolnost da je pravo predstavljanja iskljueno u etvrtom i u daljim nasljednim redovima, ne mogu se poboni srodnici ni u ovom nasljednom redu pojaviti kao zakonski nasljednici. Raspodjela ostavine u petom nasljednom redu vri se na slian nain kao i u prethodnom, samo to se poevi od petog nasljednog reda dalje, sa svakim nasljednim redom udvostruuje ravanje loza, tako da se nakon diobe loza na grane, svaka grana dijeli dalje na podgrane, a podgrane na ogranke. Prema tome se u petom nasljednom redu ostavina dijeli najprije na dvije loze (svaka sa etiri brana para), zatim u svakoj lozi na dvije grane (po dva brana para), a u svakoj grani na dvije podgrane (u svakoj podgrani je jedan brani par). Unutar podgrane vri se dioba na jednake dijelove, tako da bi u sluaju kad bi bili na ivotu svi predstavnici (nosioci linija) petog nasljednog reda (njih esnaest), svaki od njih naslijenio jednu esnaestinu ostavine. Pravo prirataja, ako nema kojeg od ukundjedova ili ukunbaba, ili ako manjka koji par ovih predaka ili jedna njihova grana ili loza, vri se prema istim naelima kao i u etvrtom nasljednom redu. Raspodjela ostavine u ostalim nasljednim redovima, u kojima se pozivaju na nasljedstvo dalji preci, vri se istim redom i na isti nain kako je ovdje izloeno. 2. Posebne odredbe za neke nasljednike a) V a n b r a n a lan 23. djeca ^

Djeca roena izvan braka i njihovi potomci imaju na ostavinu oca, svoje maike i njezinih srodnika ista nasljedna prava kao i brana djeca.' ~~ Otac, majka i njeziii^srodjii^i_imaju na ostavinu djece roene izvan braka i niiEovTE potomaka ista nasljedna prava fcao i n; djece i njihovih potomaka.48

J.

lan 23.

1. Prema naelu sadranom u l. 26. Ustava FNRJ (i odgovarajuim ustavnim odredbama narodnih republika) roditelji imaju prema djeci roenoj izvan braka iste dunosti i obaveze kao i prema djeci roenoj u braku. Ovo ustavno naelo dolo je do izraaja i u osnovnoj odredbi iz l. 3. OZORD,- kojom se odreuje da roditelji prema svojoj vanbranoj djeci i vanbrana djeca prema svojim roditeljima imaju ista prava i dunosti koja imaju roditelji prema svojoj branoj djeci, odnosno brana djeca prema svojim roditeljima. Prema tome, u smislu spomenutog ustavnog naela odnosno odredaba porodinog prava, zagarantirana je jednakost brane i vanbrane djece samo u odnosu prema roditeljima, a ne i prema njihovim srodnicima.^) Odreivanjem nasljednopravnog poloaja vanbrane djece polo se korak dalje u pravcu potpunog izjednaenja pravnog poloaja brane i vanbrane djece. Dok su po Osnovnom zakonu o odnosima roditelja i djece vanbrana djeca izjednaena s branom samo u odnosu prema roditeljima, prema Zakonu o nasljeivanju vanbrana djeca su zakonski nasljednici ne samo vanbrane majke i vanbraonog oca nego ona na temelju zakona nasljeuju i srodnike vanbrane majke, a uz izvjesne uvjete i srodnike vanbranog oca. 2. Kod razmatranja nasljednih prava vanbrane djece prema njihovim krvnim srodnicima, s obzirom na preduvjete, ije se poistojanje po zakonu pretpostavlja za mogunost ostvarenja tih prava u pogledu pojedinih kategorija srodnika, treba razlikovati da li se vanbrano dijete pojavljuje kao nasljednik vanbrane majke i njenih srodnika ili kao nasljednik vanbranog oca ili kao nasljednik srodnika vanbranog oca. a) Vanbrano dijete kao zakonski nasljednik v a n b r a n e m a j k e i n j e n i h s r o d n i k a potpuno je izjednaeno s branom djecom. Ovdje dolazi do izraaja naelo mater semper certa est. pa stoga ostvarenje Prema 754. nenoveliranog OGZ mogla su vanbrana djeca na osnovu zakona naslijediti samo vanbranu majku; na ostavinu vanbranog oca ni njegovih srodnika, kao ni na ostavinu materinih srodnika nije vanbranoj djeci pripadalo nasljedno pravo. Poslije I djelomine novele, kojom je izmijenjen 754. OGZ poboljan je nasljednopravni poloaj vanbrane djece utoliko, to je njihovo nasljedno pravo proireno i na srodnike vanbrane majke. Sudska praksa poslije Osloboenja, nakon izvjesnog kolebanja, priznavala je vanbranoj djeci nasljedno pravo na ostavinu vanbranih roditelja i srodnika vanbrane majke. Kod toga se oito polazilo od naela iz l. 3. st. 2 OZORD o jednakosti brane i vanbrane djece u odnosu prema roditeljima a u pogledu priznavanja nasljednog prava vanbrane djece prema materinim srodnicima bila su prihvaena pravna pravila noveliranog OGZ,Zakon o nasljeivanju s komentarom 491

lan 23. nasljednog prava vanbrane djece prema svojoj majci i njenim srodnicima nije vezano uz druge pretpostavke osim onih koje se openito trae. Q>pizjednaenje izmeu brane i vanbrane djece postoji i u pogledu njihovog nasljednog prava prema ocu, ali je za nasljedno pravo vanbranog djeteta prema vanbranom o c u potrebno da je vanbrano o i n u s t v o t v r ^ g I j j 3 na jedan od naina predvienih u l. 24. s f . ' T i : 2 f ^ ^ ^ n o m presudom ili {priznanjem koje je vanbranl otac dao pred maticarem ftli u javnoj ispravi ili oporuci. Kako se tuba radi utvrenja oinstva ne moe podii poslije isteka prekluzivnog roka od pet godina po navrenoj punoljetnosti djeteta (l. 25. OZORD prema Zakonu o Izmjenama i dopunama od ii. x i i 1956. Slubeni list FNRJ br. 53/56), vanbrano dijete ni njegovi potomci nee moi na osnovu zakona naslijediti vanbranog oca ako je proputen rok za podnoenje ove tube, a ostavilac nije za ivota priznao dijete za svoje na jedan od naina, predvienih u l. 24. st. 2 cit. zakona. U sluaju kada vanbrano oinstvo za ivota vanbranog oca nije bilo utvreno, ali u vrijeme voenja ostavinske rasprave n i j e j o p r o t e k a o r o k iz l. 25. OZORD, sud treba dajDrekine ostavinski postup_ak i vanbrano dijete koje se pojavljuje kao zakonski nasrjecknK uputi usrnislu l. 223. st. 2 t. 1. ZN na parnicu radi utvrenja vanbranog oinstva, jer odluka o nasljednom pravu vanbranog djeteta zavisi ovdje od utvrenja odnosa izmeu nasljednika i ostavioca na temelju kojeg se po zakonu nasljeuje. Ovako treba postupiti i u ovom sluaju ako ostali nasljednici ne osporavaju injenice od kojih zavisi utvrenje vanbranog oinstva, jer se taj odnos, nakon to je zbog smrti vanbranog oca otpala mogunost utvrivanja oevim priznanjem, moe utvrditi samo io pravomonom presu: dom (l. 24. st. 1 UZOKU1. ' ~""" Ako je r o k iz l. 25. OZORD v e p r o t e k a o , za vanbrano dijete ne postoji vie mogunost utvrivanja oinstva kao pretpostavke za ostvarenje nasljednog prava. Ono nee u ovom sluaju moi da to postigne ni parnicom o nasljedstvu, u kojoj bi se vanbrano oinstvo utvrdilo samo kao prejudicijelno (prethodno) pitanje za nasljednopravne svrhe. To nee moi u prvom redu zbog toga, to sud ne moe o nekom spornom pitanju rjeavati kao prejudicijelnom u toku neke parnice, ako se o tom istom pitanju zbog pomanjkanja materijalnopravnih pretpostavki, na primjer, zbog proteka prekluzivnog roka, ne moe pokretati samostalna parnica. Osim toga, u sporovima statusnih odnosa, meu koje spadaju i sporovi o utvrivanju vanbranog oinstva, ne moe se rjeavati kao o prejudicijelnim pitanjima u toku neke druge parnice, ve samo u samostalnoj parnici u kojoj se o tim pitanjima rjeava kao u glavnoj stvari. (2) Ovo, izmeu ostalog, i zbog toga to odluke o statusnim parnicama proizvode, u pravilu, proireno subjektivno djelovanje materijalne pravomonosti budui da djeluju ne samo meu strankama (inter partes) nego i prema treim osobama (erga omnes). /rasljednopravni poloaj vanbrappp djeteta u odnosu na s r o d n i-_ k e v a TI b i a T o g o c a ovisi o nainu na koji je utvreno njegovo vanT *~ bracno oinstvo. Ako je otac vanbrano dijete p r i z n a o za svoje pred ma2

str. 35.

Vidi

Zuglia-Triva,

Komentar zakona o parninom po