klinička svee

Kliničkapsihologija

1.Što je klinička psihologija?-područje psihologije koje se bavi isključivo ljudskim ponašanjem

Klinički psiholozi:

-istražuju psihičke procese i ponašanja

-procjenjuju i mjere sposobnosti i osobine pojedinca

-pružaju psihološku pomoć

Definicija

Područje psihologije koje se bavi istraživanjem ljudskog ponašanja, primjenom rezultata tih istraživanja i procjenjivanjem pojedinca.

-najuočljivija značajka koja je izdvaja od ostalih područja je KLINIČKI PRISTUP

Definicija - 1991. Odjela za kliničku psihologiju Američke psihološke udruge:

Područje kliničke psihologije uključujeistraživanje, podučavanje i usluge relevantne za primjenu načela, metoda i postupaka za razumijevanje, predviđanje i ublažavanjeintelektualne, biološke, psihološke, socijalne i ponašajneneprilagodbe, onesposobljenosti i neugode,što se sve primjenjuje na širok raspon populacije klijenata. (Resnick, 1991)

Aktivnosti kliničkih psihologa

1. procjenjivanje i mjerenje

2. tretman

3. istraživanje

4. podučavanje

5. savjetovanje

6. administracija i upravljanje

1. Procjenjivanje

Prikupljanje informacija:

-ponašanje, problemi, osobine, sposobnosti

-služe za: dijagnozu problematičnog ponašanja, kao smjernica za izbor zanimanja, pri izboru kandidata za neki posao,opis klijentovih osobina ličnosti, odabir tretmana, donošenje pravnih odluka o smještaju pojedinca u neku instituciju, trijaža potencijalnih sudionika u nekom istraživanju, itd.

1


3 kategorije procjene: intervju, testovi, opažanje

kombiniraju se u baterije i višestruke strategije procjenjivanja

2. Tretman

Tretmani - pomažu ljudima da bolje shvate i riješe psihološke probleme

Nazivi: psihoterapija, modifikacija ponašanja, psihologijsko savjetovanje – ovisno o teorijskoj orjentaciji kliničara

-Više od 250 terapija koje imaju svoj “proizvodni naziv”

-Individualni i grupni tretmani

-Ambulantno ili hospitalno

Tretman uključuje jedan ili više terapijskih susreta, mogu trajati nekoliko dana, tjedana, mjeseci ili godina

Ciljevi tretmana - različiti:

- ograničeni - specifično rješenje za neki problem

- široki raspon – potpuna analiza i rekonstrukcija klijentove ličnosti

3. Istraživanje

U različitim područjima kliničke psihologije: neuropsihologija, psihofarmakologija, zdravstvena psihologija, traženje uzroka mentalnih poremećaja u djece i odraslih, prevencija...

Razlike po mjestu istraživanja:laboratorijska i u prirodnim uvjetima

Važnost edukacije za istraživanja:

1. kritičko procijenjivanje objavljenih istraživanja, kako bi mogli procijeniti učinkovitost različitih tretmana ili postupaka ili testiranja kod svojih klijenata

2. pomoć u objektivnom procjenjivanju učinkovitosti vlastitog kliničkog rada

3. procjenjivanje učinkovitosti rada i programa različitih zdravstvenih centara ili drugih pružatelja psiholoških usluga

4. kliničari koji rade u akademskim ustanovama - nadziranje i ocjenjivanje projekata svojih studenata

4. Podučavanje

-Dodiplomska i poslijediplomska nastava

-Poslijediplomski seminari, edukacije, različiti oblici cjeloživotnog stručnog obrazovanja

-Mentori psiholozima vježbenicima

-Mentori specijalističke prakse

-Nadzor ili supervizija istraživanja

-Edukacija zdravstvenih djelatnika (Medicinski fakultet, Zdravstveno veleučilište...)

-Edukacija suradničkih struka...

5. Savjetovanje

2


istraživanje + procjenjivanje + tretman + podučavanje

-usmjereno na pojedinačni slučaj ili program i upravljanje ustanovom

6. Administracija i upravljanje

Upravljanje ili svakodnevno određivanje rada različitih organizacija – zbog osjetljivosti, interpersonalnih vještina, poznavanja znanstvene metodologije, organizacijskih sposobnosti (Blouke, 1997)

-Dekani i pročelnici odjela, voditelji poslijediplomskog programa, voditelji studentskih savjetovališta, direktori savjetodavnih tvrtki, upravljanje ljudskim resursima...

-mogao bi postati treći najčešći posao psihologa, nakon kliničkih i akademskih poslova

Distribucija kliničkih funkcija

-Istraživanja: kliničari provode više radnog vremena u uslužnim djelatnostima, manje u istraživanjima

-Sve veći broj psihologa ima svoju privatnu psihološku praksu (grupna psihološka praksa)

-Klinike i odjeli bolnica, predškolske i školske ustanove, centri za socijalnu skrb, obiteljski centri, vojska, industrija

-Kratkotrajne terapije i specijalizirani tretmani

Razvoj kliničke psihologije

1. Period do nastanka kliničke psihologije2. Rađanje kliničke psihologije 1896 – 19173. Između dva rata 1918 – 1941. 4. Poslijeratno razdoblje5. Klinička psihologija 21. stoljeća

1.Čimbenici djelovanja na nastanak i razvoj kliničke psihologije:

1.Upotreba znanstvenih istraživačkih metoda – psihologija kao empirijska znanost

2.Istraživanje individualnih ljudskih razlika

3.Promjene u viđenju i liječenju poremećaja doživljavanja i ponašanja

Znanost i istraživanja

-Wundt 1879. g. - laboratorij u Leipzigu - povijest eksperimentalne psihologije; laboratoriji na svim glavnim europskim i američkim sveučilištima

-Prvi kliničari obrazovani kao znanstveni istraživači -postoji i danas kroz edukaciju

3


-Eksperimentalna psihologija - dala je metodologiju za pristup kliničkim problemima, započela empirijsku evaluaciju i omogućila samoevaluaciju

-Interes za individualne razlike

-Platon “Država” – predlagao da se potencijalne vojnike testira s obzirom na njihove vojničke sposobnosti

-Pitagora – odabirao članove svojeg bratstva na temelju crta lica, inteligencije i emocionalnosti

-Poč. 19. st. sustavni rad na psihološkim razlikama

-Znanstveno mjerenje indiv. razlika počelo u anatomiji i astronomiji

-Rad anatoma Galla – frenologija i fiziognomija


-Galton – testovi za mjerenje relativno stabilnih svojstava, struktura i funkcija ljudskog uma – procjena inteligencije na temelju sposobnosti osobe da otkriva male razlike u težini objekta i osjetima topline, hladnoće i boli; test asocijacija riječi za asocijativne procese, 1. centar za mentalno testiranje u Londonu

-Cattell – primjena psihologijskih metoda u ispitivanju individualnih razlika - doktorska disertacija o vremenu reakcije - 1888. osnovao 3. psihologijski laboratorij u SAD-u (1. James na Harvardu 1879, 2. Hall na John Hopkins Univ. 1883) – kontrukcija baterije testova za mjerenje senzomotoričkog funkcioniranja


-Hugo Munsterberg – Freiburg – 14 testova za određivanje psihičkih sposobnosti djece

-Emil Kraepelin – testovi pamćenja i pažnje

-Alfred Binet, 1895. g – francuski odvjetnik i znanstvenik - utemeljio 1. francuski psihološki laboratorij; testiranje normalne i retardirane djece – mjerenje složenih psihičkih funkcija (razumijevanje, pažnja, sugestibilnost, estetsko prosuđivanje, moralne vrijednosti)

Interes za individualne razlike

2 djelomično preklapajuća pristupa:

1. Galton-Cattellovi senzomotorički testovi - procjena nasljeđenih, relativno stabilnih psihičkih struktura

2. Binetovi testovi složenih psihičkih funkcija, koje se djelomično mogu i naučiti

Mijenjanje stajališta o poremećajima ponašanja

-Magične sile i natprirodni čimbenici – tretman: egzorcizam i trepanacije

-4. st. pr. K. Hipokrat – funkcija raspodjele 4 tjelesne tekućine: krv, crna i žuta žuč i sluz ili flegma – 1. medicinski model poremećaja ponašanja

-Srednji vijek – inkvizicija

-16. stoljeće – zatvaranje u bolnice ili azile, strašna kvaliteta življenja

4


-18. stoljeće – humaniji uvjeti - Pinel – uveo “moralno postupanje” – duševno bolesnim osobama se može pomoći a ne ih samo sakrivati - sve veća uloga liječnika; pronalaženje organskih uzroka za duševne poremećaje (sifilis kao uzrok opće paralize, deteriorirajućeg mozgovnog sindroma) – psihijatrijska revolucija

-Charcot, Bernheim, Janet – franc. liječnici – hipnoza kao način ublažavanja poremećaja, posebice histerije - duševne bolesti djelomično i psihološkog porijekla

-Freud – 1896. počeo razvijati svoje teorije

-U početku je njegov utjecaj na kliničku psihologiju bio vrlo slab, jer klinički psiholozi tada nisu bili uopće uključeni u tretmane

2. Rađanje kliničke psihologije – 1896-1917.

3 razloga:

- pojava psihologije kao znanosti

- psiholozi su počeli primjenjivati znanstvene metode proučavanju individualnih razlika

- Freudova teorija – novo područje za istraživanja

-1. klinički psiholog SAD - Lightner Witmer - pomagao pri poteškoćama čitanja – procjena problema određenog učenika i određivanje postupaka za njegovo uklanjanje – pojedinačni problem i individualni pristup – 1. psihologijska klinika na svijetu- karakteristike:

1. klijenti su bila djeca

2. dijagnostička procjena

3. timski rad različitih stručnjaka

4. radio na načelima psihologije kao znanstvene discipline

-Različiti problemi: spora ili zaostala djeca, djeca s govornim poremećajima, senzornim problemima, teškoćama učenja; radio i prevenciju: sa normalnom i superiornom djecom, savjetovalište za roditelje i učitelje

-1897. ljetni tečajevi iz dječje psihologije

-1907. osnovao školu za retardiranu djecu

-1907. časopis Psihologijska klinika (Psychological Clinic)

-Pod njegovim utjecajem Sveučilište Pennsylvania uvelo je u šk. god. 1904/05. formalne tečajeve iz kliničke psihologije

-Pokrenuo kliničku psihologiju, ali nije imao utjecaja na smjer njenog razvoja - ignorirao Bineta i njegov test inteligencije, kliničko procjenjivanje odraslih, nije prihvaćao psihoterapiju

-Alfred Binet

-Binet-Simonova ljestvica - mjerenje složenih mentalnih procesa

-Goddard - donio je u SAD, kako bi pomoću nje mogao procjenjivati “slaboumnu djecu” u klinici koju je osnovao 1906. g.

5


-1916. g. Lewis Terman - revizija ljestvice

-Do 1914. g. u SAD-u osnovano više od 20 sveučilišnih psihologijskih klinika - prihvatili Binetov pristup

Daljnji razvoj kliničke psihologije

-Započelo i psihologijsko ispitivanje odraslih; rutinski pregledi duševno oboljelih i u zatvorima

-1. savjetodavna (psihoterapijska) klinika za djecu – psihijatar William Healy, Chicago 1909. g; isto koristio timski pristup i naglašavao prevenciju, ali se bavio problemima dječjeg ponašanja – smatrao da malodobni prijestupnici imaju psihičku bolest pa ih treba liječiti; pod jakim utjecajem Freudove psihodinamske teorije

-Većina psihologa u SAD-u okrenula se Freudu (posebice nakon Freudovog, Jungovog i Ferenczievog predavanja)

-Witmer - ostao u pozadini, poslovi koji se danas više povezuju sa školskom psihologijom, prof. orjentacijom, govornom terapijom i radom s osobama s posebnim potrebama

-U modu dolaze “psihološka testiranja”, stvara se sve veći broj testova, veliki broj istraživanja o pouzdanosti i valjanosti; uglavnom testovi inteligencije; procjenjivanje ličnosti pomoću slobodnih asocijacija ili pitanja u upitnicima

-Nisu postojali formalizirani programi za edukaciju iz kliničke psihologije

-1917. g. osnovana Američka udruga kliničkih psihologa (AACP) – 1919. g. se pridružili APA-i kao njezina klinička sekcija

3. Između dva rata: 1918-1941.

-I svj. rat – klasifikacija novaka s obzirom na intelektualne sposobnosti i psihološku stabilnost – predsjednik APA-e predsjedavao Odboru koji je sastavio Alfa i Beta vojne testove – za grupno testiranje pismenih i nepismenih odraslih osoba; Upitnik psihoneurotičnosti Roberta Woodwortha (preimenovan u Popis osobnih podataka) – do 1918. psiholozi ispitali preko 2 milijuna muškaraca

Novi testovi inteligencije za djecu i odrasle, dodavane mjere za ispitivanje ličnosti, interesa, posebnih sposobnosti, čuvstava i crta ličnosti:

* Jungov test slobodnih asocijacija 1919.

* Rorschachov test mrlja 1921.

* Goodenough test crteža čovjeka 1926.

* Strongov test profesionalnih interesa 1927.

* Test tematske apercepcije 1935.

* Bender-gestalt test 1938.

* Wecshler-Bellevue test inteligencije 1939.

-Više od 500 testova do 1940. g.

-Catell 1921. osnovao Psihološku korporaciju za prodaju testova i pružanje savjetodavnih i istraživačkih usluga poduzećima i industriji

-Do sredine 30-tih u SAD-u 50 psihologijskih klinika i više od 12 dječjih savjetodavnih centara

6


-Klinički psiholozi svojim uslugama – procjenjivanje, podučavanje, istraživanje – dodali i tretmane – otvaranje privatne prakse

-Klinička psihologija još uvijek nije bila priznata kao struka – nije postojalo službeno obrazovanje

-1937. g. ponovo istupanje iz APA-e - osnovali Američku udrugu primijenjene psihologije (AAAP) - odjeli za savjetodavnu, kliničku, školsku i industrijsku psihologiju – samostalni 6 godina, a onda ponovo dio APA-e

-Krajem 30-tih godina zastupljeno svih 6 djelatnosti kliničke psihologije – procjenjivanje, tretman, istraživanje, podučavanje, savjetovanje, administracija

4. Poslijeratno razdoblje

-II svj. rat – masovno testiranje inteligencije, sposobnosti i ličnosti; intervjui, pisana izvješća, psihoanalitički orjentirana psihoterapija

-Izuzetno povećan javni interes za psihologe

-Ministarstvo zaduženo za ratne veterane definiralo 1946. g. kliničku psihologiju kao profesiju koja se bavi dijagnozom, tretmanom i istraživanjima vezanim uz poremećaje odraslih, a kliničke psihologe kao osobe s doktoratom; izrazilo potrebu za 4 700 tako obrazovanih osoba, sufinanciranje obrazovanja

-1946. glavni medicinski ravnatelj tog ministarstva sastao se s predstavnicima najvećih sveučilišta i pokrenuo formalno obrazovanje kliničkih psihologa

-rasprave “znanost nasuprot struci” - od 1896. do danas

-U poslijeratnim godinama pojedine države počele su donositi zakone o licencama i svjedodžbama za kliničke psihologe

-APA je izradila i etički kodeks ponašanja

-Veliki broj kliničkih istraživanja

5. Klinička psihologija u 21. stoljeću

Mnogobrojne dileme:

-Trebaju li psiholozi prepisivati lijekove

-Privatna praksa i plaćanje usluga

-Kvaliteta kliničkih usluga

-Interdisciplinarna suradnja; dijateza-stres teorije i općenito integrirane teorije

-Specijalizirana priroda kliničkog rada – stažiranje i rad pod supervizijom; doktorski stručni studij; subspecijalizacije (forenzička i neuropsihologija)

Dilema: znanstvenik ili praktičar

-Neki smatraju da su znanstvena i stručna uloga isključive

7


-Može napredovati kao struka samo ako ostane znanstveno utemeljena - procjena valjanosti teorija koje koristi; provjera učinkovitosti tehnika; ponovljiva i dobro kontrolirana empirijska istraživanja

-Richard McFall, 1991. – Manifest za kliničku psihologiju kao znanost; 3 načela:

1. Znanstvena klinička psihologija

2. Psihologijske usluge: moraju biti jasno opisane; jasno navedene koristi od psihologijske usluge; učinci usluge moraju biti znanstveno validirani; pozitivni efekti moraju premašivati moguće negativne učinke

3. Doktorski programi imaju svrhu stvaranja što kompetentnijih kliničkih znanstvenika

DEFINICIJE

-operacionalizirati kliničke metode:

1.predmet ispitivanja

2.metodologija prikupljanja podataka

3.metodologija obrade i integracije podataka

-klinička metoda - uloga kliničara - mjerni instrument i onaj koji vrši kvantitativnu i kvalitativnu analizu podataka dobivenih testiranjem i opažanjem

-subjektivni način povezivanja objektivnih ili djelomično objektivnih podataka, interpretacija podataka, predikcije

1.Predmet ispitivanja:

-uvijek se ispituje pojedinačni slučaj, bez obzira na problem ili primijenjene testove i tehnike ispitivanja

-uključuje ispitivanje spoznajnog (kognitivnog) i emocijskog (konativnog) aspekta pojedinca

-empirijska, eksploracijska

-dijagnoza i tretman poremećaja doživljanja i ponašanja

-osnovna aktivnost: psihodijagnostika

-ostale aktivnosti: istraživanja

psihoterapija

-svoj razvoj duguje razvoju metoda dijagnostike

1. preuzimane iz eksperimentalne psihologije (psihofizika, senzomotorička istaživanja)

2.specifični testovi i tehnike

-nije vezana samo uz zdravstvo, nego se koristi i u industrijskoj, školskoj i predškolskoj i drugim mjestima gdje je potreban klinički pristup

Klinički pristup

Sadržajni elementi:

-intervju

8


-anamnestički i heteroanamnestički podaci

-pregled medicinske dokumentacije

-testovi i tehnike

-kvantitativna i kvalitativna analiza rezultata i integracija podataka

-pisanje nalaza - svrha nalaza

-kliničar se služi svojim iskustvom, sposobnostima i načinom uspostavljanja kontakta

-izvodi zaključke na osnovu konstruiranih modela i teorija i svojih zapažanja

-kliničar kao mjerni instrument

-individualni pristup

-statistički pristup

-koristan samo djelomično

-ugrađen u konstrukciju testova (i ponderi)

-nema subjektivnog prosuđivanja samo kvantitativna analiza

-Određivanje položaja pojedinca u odnosu na ostale pojedince njegovih karakteristika (životna dob, spol....)

Rivalitet

treba li klasifikaciju i generalizaciju podataka vršiti:

- neformalno, kvalitativno, subjektivno

-sistematično, kvantitativno, objektivno

-generalizacija - predviđanje?

Uobičajena praksa kliničara

1. kratkoročno, a ne dugoročno (statističko) predviđanje; zbog velikog broja interferirajućih varijabli nije pogodna za dugoročna predviđanja

2. sekvencijalno predviđanje- serija kratkoročnih predviđanja

3. pogodnija za predviđanja specifičnih aspekata ponašanja, a ne generalizirana predviđanja

-optimalno - kombinacija

klinička metoda - kvantitavni i kvalitativni, (polu - ne) standardizirani način obrade podataka, koji obavlja psiholog na temelju iskustvenih, implicitnih i djelomično neformalnih pravila procjenjivanja

-interakcija dvije ličnosti

-iskustvo, ali i kreativnost, domišljatost

-kliničko procjenjivanje često dovodi do otkrića koja su značajna za pojedinu ličnost

-pronaći način kako povezati teoriju s konkretnom ličnošću

9


-pravila kliničkog prosuđivanja i formiranja hipoteza nisu eksplicitna - kliničar ih i sam pronalazi, ona su mnogobrojna i promjenljiva, ovisna o pojedinačnom slučaju

-osnovnu razliku između statističke i kliničke metode predstavlja posredovanje kliničara

-kliničar - subjektivni način povezivanja podataka i interpretacije te predikcije

-predmet ispitivanja - uvijek pojedinačni slučaj bez obzira na problem ili primijenjene testove

-prikupljanje podataka: iskustveno, eksplorativno; klinički pristup - grupni naziv za grupu labavo povezanih psihodijagnostičkih metoda, testova i skala; one nemaju zajedničku teorijsku osnovu, nisu zajednički standardizirane i predstavljaju samo skup testova i tehnika; ponekad i dupliranje iste vrste podataka različitim metodama

-postupci integracije i interpretacije: između prikupljenih podataka kliničar selekcijom izdvaja one koje ocjenjuje bitnima i relevantnima, a zatim ih kombinira i izvlači zaključke na način koji smatra pogodnim

klinička metoda:

-višemetodološka i višedimenzionalna eksploracija pojedinačnog slučaja pomoću heterogene psihodijagnostičke skupine metoda

-svrha:klasifikacija poremećaja, procjena određenih varijabli ili ličnosti u cjelini, predikcija

-kliničar obrađuje, klasificira i integrira dobivene podatke, a pri tome se oslanja na znanje, iskustvo, sposobnosti i kreativnost

Relativni nedostaci kliničkog pristupa

-relativno niska valjanost, osim za jako izražene osobine ličnosti(viša valjanost za kognitivne procese)

-relativno niska pouzdanost subjektivnih prosudbi - kliničar kao nestandardizirani mjerni instrument

-poteškoće ispitanika u točnom samoopažanju, uvidu, kooperativnosti, itd

Kritički komentar

1. raskorak teorija i testova, teoretičar: testiranje hipoteza o poremećajima

kliničar: važan je svaki test koji daje rezultate

2.tendencija da se valjanim smatraju samo oni testovi koji su tijekom standardizacije pokazali da mogu razlikovati grupe poremećaja ali, individualni slučaj je nešto drugo, a ne M

3. kriteriji određivanja valjanosti testova - psihijatrijske dijagnoze - sve manje dokaza o postojanju homogenih nezavisnih entiteta poremećaja - očito bar djelomično pogrešan konceptualni system

Važnost psiholoških testova

10


-dijagnostika kognitivnih i konativnih poteškoća i poremećaja

utvrđivanja učinaka psihoterapije

utvrđivanje učinaka rehabilitacije

profesionalna orjentacija

naglasak: važnost interdisciplinarnog pristupa, edukacija zdravstvenih djelatnika o osnovnim psihološkim principima (zdravstvena psihologija)

2.Psihopatologija – osnovne paradigmePsihopatologija

-područjekoje se baviprirodomirazvojemduševnihbolesti

-proučavanjeabnormalnogdoživljavanjaiponašanja

Kriteriji abnormalnog ponašanja

Davison:-statističkarijetkostponašanja

-kršenjenormi

-osobnapatnja

-onesposobljenostiliteškoće u funkcioniranju

-neočekivanostponašanja

11


Statistička rijetkost:

-mjerenjepojedinihljudskihobilježjaobičnodajenormalnudistribucijuilinormalnukrivulju

-normalnost - kad ne odstupa znatno od prosjekaponekojosobiniilinačinuponašanja

-odstupanja: mentalnaretardacija, velikanadarenostprimjericeza sport

-ne odgovaranapitanjekojim bi se to rijetkimponašanjemtrebalibavitipsihopatolozi

Kršenje normi:

-abnormalnoponašanje je onokojekršidruštvenenormeiprijetiiliizazivanelagoduonimakoji mu prisustvuju

-psihopati, maničneosobe, shizofreni

-ovisno o kulturnimnormama

Osobna patnja:

-ljudsko je ponašanjeabnormalnoako u ljudimaizazivajakupatnjuibol

-nekiporemećaji ne uzrokujupatnju, psihopatija?

-subjektivnost - ljudisamiodređujuiprocjenjujunavlastitimljestvicamakoliko pate

Onesposobljenost ili teškoće u funkcioniranju:

-osoba je zbogporemećajanesposobnaostvaritinekicilj

-psihoaktivnetvari, fobije

-Wakefield, 1992. - središnjidiobolestiiliporemećaja je štetnadisfunkcijatj. odsutnostprirodnogfunkcioniranjanekestruktureilimehanizmaosobe, štotojosobinanosištetu; jedinopozivanjenaprirodnofunkcioniranje (onozašto je organizampredodređen) možepružitivaljanikriterijporemećaja

Neočekivanost:

-neočekivani odgovori na vanjske stresore

-anksioznost izražena u tolikoj mjeri da je neprimjerena situaciji

-natemeljunavedenihkriterijadobivaju se samodjelomičnedefinicijeabnormalnogponašanja

-ideje o abnormalnostipodložnepromjenama u vremenu

-nemogućedefiniratiabnormalnost u cjelini

Paradigmeilimodeli

12


Thomas Kuhn, filozof:

-Odluka da izaberemoodređeniaparatiupotrijebimoganaodređeninačinuključujepretpostavku da će se pojavitisamoodređenavrstaokolnosti

Einstein:Teorija je ta kojaodređuještomožemoopažati.

Davison:

-skup temeljnih pretpostavki koje zajedno definiraju način na koji treba osmisliti, istraživati, prikupljati i tumačiti podatke, čak i razmišljati o pojedinoj temi.

-usmjerene na otkrivanje uzroka i na terapijske intervencije

-biološka, psihoanalitička, bihevioralna ili teorija učenja, kognitivna, humanistička i egzistencijalna

BIOLOŠKI MODEL

-duševnebolestisuuzrokovaneaberantnimsomatskimilitjelesnimprocesima

medicinski model ili model bolesti

-prvenstveno se odnosinagenetskeibiokemijskečimbenike

-Maher, 1966: odstupajućeponašanje se nazivapatološkimiklasificiranatemeljusimptoma , a ta se klasifikacijanazivadijagnozom

-psihološka abnormalnost se pripisuje poremećaju u jednom ili više bioloških procesa

-nasljeđe - kroz fiziološki poremećaj (sch)

-poremećaj u mozgovnim strukturama

-poremećaj u uobičajenom prijenosu živčanih impulsa (depresija)

-genetika ponašanja: genotip i fenotip

-različiti klinički sindromi poremećaji su fenotipa, nasljeđuje se genotip za bolest; hoće li genotip izazvati fenotipski poremećaj ponašanja ovisi o okolini i iskustvu; može se naslijediti sklonost,ali ne i sama bolest

biokemijskiprocesi - glavnineurotransmiteri:

-norepinefrin, epinefrin, dopamin, serotonin ....sch - višakdopaminaLIJEČENJE: ISPRAVITI NERAVNOTEŽU DAJUĆI ODGOVARAJUĆE DOZE TVARI KOJA MANJKA

KRITIČKI OSVRT:

-nema nezavisnih načina za utvrđivanje poremećaja nego preko simptoma

13


-ime bolesti se koristi za objašnjenje pojavljivanja simptoma (sch se daje kao dijagnoza za određeno ponašanje, a zatim se ta dg navodi kao uzrok tog ponašanja)

-simptomi duševne bolesti su subjektivni (T. Szasz - prosuđivanje u okviru posebnog društvenog i kulturalnog konteksta)

-nisu definirani posebni skupovi simptoma za različite kategorije odstupajućeg ponašanja

PSIHOANALITIČKI ILI PSIHODINAMSKI MODEL

S. Freud (1856-1939) - klasičnapsihoanalitičkateorija

Carl Gustav Jung - analitičkapsihologija

Alfred Adler - individualnapsihologija

Erik Erikson - pojamkrizaidentiteta

Struktura uma

3 glavnadijela (specifičnefunkcijeilienergije):

ID -temeljne, biološkepotrebe,

tražineposrednozadovoljenjei to:

-principomužitka (kadnijezadovoljenstvara se napetosti id je želištoprijeukloniti - refleksnaaktivnost, npr. sisanja)

-primarnimprocesom - stvaranjeslika tj.fantazija o onomešto se želi

dvatemeljnainstinkta - Eros iThanatos

-energijaErosa – libido; energijaThanatosa - agresivniinstinktiliinstinktsmrti

EGO - svjestan, počinje se razvijatiizidatijekomdrugih 6 mjeseciživota; bavi se realnošćuspoznaje da djelovanjepremaprincipuužitkanijenajdjelotvornijinačin - sam planira i donosi odluke

-djelujepremaprincipurealiteta - posrednikizmeđuzahtjevarealnostiineposrednogzadovoljenjaželja

-dobivasvojuenergijuodidaimoraupravljati tom energijom

SUPEREGO - nosilac moralnih standarda društva, savjest

-razvija se razriješenjem Edipovog (Elektrinog) kompleksa (oko 4. g, kad je dijete preplavljeno seksualnom željom za roditeljem suprotnog spola - potiskivanje zbog straha od kazne roditelja istog spola; završava identifikacijom s roditeljem istog spola

-ego - između potreba ida i ograničenja realnosti ali i moralnih prosudbi superega

-ljudsko ponašanje - međudjelovanje 3 psihička sistema - psihodinamika ličnosti

14


-ego imaivažnenesvjesneaspekte - obrambenemehanizme, zaštitnauloga

Razvojličnosti - 4 psihoseksualne faze:

-oralna - zadovoljstvo u hranjenjuisisanju

-analna - u 2. g.

-falusna - 3-5 ili 6.g. (6-12 period latencije - impulsiidanemajuizravnuulogu u motiviranjuponašanja)

-genitalna - iza 12.

-tijekomsvake faze osobamorarazriješitikonflikteizmeđupotrebaidaiokolinefiksacija - zaustavljanjerazvojanaranijojpsihoseksualnojfazi

-primjerice: analnaličnost - osobakojaovisno o postupcimastjecanjakontrolenadeliminatornimfunkcijama u analnojfazidobijeilipretjeranuilipremalukoličinuzadovoljenjaostajefiksirana u tojfazi - škrte, opsesivnočisteosobe

2 vrsteanksioznosti

-objektivnailirealistična - reakcijaeganaopasnost u vanjskomsvijetu

-moralna - ego je osjećakaokrivnjuilisram - strah od kažnjavanjakojinameće superego

Obrambeni mehanizmi - nesvjesno korištena strategija kojom se ego štiti od anksioznosti

represija (potiskivanje u nesvjesno)

projekcija (obilježja ili želje koje posjeduje pripisuje vanjskim čimbenicima - paranoja)

premještanje (preusmjeravanje emocionalnog odgovora s potencijalno opasnog objekta na zamjenski objekt - udariti mačku umjesto šefa

formirana reakcija (pretvaranje jednog osjećaja u njegovu suprotnost)

regresija (povratak na obrasce ponašanja mlađe dobi)

racionalizacija (smišljanje razloga za neopravdani postupak ili stav)

Kritičkiosvrt:

-je li to znanstvenipristupbudući da ga je teškoosporitiilipotvrditi - konceptitrebajubitimjerljiviiteorijetrebaju biti provjerljive

-uzorakpacijenata bio je selektivanimalen - gornjasrednjaklasa

-ali - njegov je rad potaknuovrstukritičkereakcijekojapomažepromicanjuznanja - ljudisupočelirazmišljati o nebiološkimobjašnjenjimaporemećenogponašanja

-opisiabnormalnogponašanjačestosadržeiznimnovrijedaopažanja

15


Carl Gustav Jung

-analitičkapsihologija - mješavinafreudovskeihumanističkepsihologije

-manjinaglasaknavažnostibiološkihporiva

-konstruktsamoaktualizacije - stanjeispunjenostikoje se postižekadosobauravnotežisveaspektesvojeličnostiiomogućiim da dođu do izražaja

-vlastitonesvjesno + kolektivnonesvjesno (informacijeizdruštvenepovijestičovječanstva, spremištesvihiskustavakojesuljudiimalikrozpovijest), kojesadržipozitivneikreativne sile

-opisaorazličitetipoveličnosti - najvažnijeekstrov- int.

Alfred Adler

-ljudisuneodvojivovezanizadruštvo, izvorispunjenja je u raduzaopćedobro

-važnostradanaispunjenjuciljeva

-težištenafenomenologijipojedincailiindividualnojpsihologiji

-pomagaopacijentima da promijenesvojanelogičnaipogrešnavjerovanjaiočekivanja

-da bismo se boljeosjećaliiponašaliprvomoramoracionalnijerazmišljati

Erik Erikson

-ego psihologija - naglašava razvoj ego identiteta i psihosocijalni razvoj

-Freud je vjerovao da razvoj završava rano u životu, a Erikson da se ljudi nastavljaju mijenjati sve do starosti

8 psihosocijalnih faza razvoja

uvodi pojam krize identiteta - između 12. i 20. godine, prijelaz iz djetinjstva u odraslu dob, vrijeme stvaranja pojma o sebi u psihološkom smislu, određivanje smjera života, važno i nevažno, ciljevi

Metode psihoanalitičke terapije:

-tehnika slobodnih asocijacija - verbalizira štomu prvo padne na pamet

-analiza snova - u snu ne djeluju obrambeni mehanizmi pa potisnuti sadržaji ulaze u svijest

-analiza obrambenih mehanizama

Bihevioralni model iliparadigmaučenja

-abnormalnoponašanje se učikaoisvadrugaponašanja

16


-John B. Watson,1913:¨” Psihologijakako je bihevioristvidipotpuno je objektivnaeksperimentalna grana prirodnihznanosti. Njezin je teoretskiciljpredviđanjeikontrolaponašanja. Introspekcija ne činitemeljnidionjezinihmetoda ,niti je znanstvenavrijednostnjezinihpodatakaovisna o lakoćikojom se onimogutumačiti u terminimasvijesti”

-zadatakpsihologije: otkritikakveizravneopaziveodgovorepobuđujupojedinipodražaji

-ljudskoponašanje: podražaj - odgovor

Vrsteučenja:

-klasičnouvjetovanje - Pavlov

-operantnouvjetovanje - Thorndike - važnostučinka posljedicanaponašanje

ZAKON EFEKTA - ponovitće se onoponašanjenakonkojeguslijedeposljedicekojesupoorganizamzadovoljavajuće, obeshrabrit će se onoponašanjekojedovodi do štetnihilineugodnihposljedica

SKINNER - preformuliraozakonefekta -operantnipristup: prebaciotežište s S-R vezenapovezanostizmeđuodgovorainjihovihposljedica - podražaji nisutolikopovezani s odgovorima već ukazuju napriliku da se pojaveodgovorikojisu u prošlostibilipotkrijepljeni

-konceptdiskriminativnogpodražaja – to je vanjskidogađajkojićeupozoritiorganizam da ćeslijeditiodređenaposljedicaakopokažeodređenoponašanje

-zakonpotkrepljenja - pozitivno (jačanjevjerojatnostiodgovora u prisutnostiodređenogdogađaja) inegativnopotkrepljenje (jačanjevjerojatnosti odgovorakrozuklanjanjedogađaja)

-slobodaizbora je mit a čitavoponašanjeodređenopotkrepljivačimaizdruštveneokoline

-učenjepomodelu - promatranjenekogatkoradiodređeneaktivnostimožepovećatiilismanjitiučestalostrazličitihvrstaponašanja

-bihevioralniterapeuti - pokušavajuizravnomijenjativanjskoponašanje, mišljenjeiemocijeprimjenjujućiprincipeučenja

-nepridajese pažnja uzrocimaabnormalnogponašanja nego čimbenicima koji ga održavaju (učestalostnagradaikaznikojepotičuproblematičneobrasceponašanja)

-bihevioralnaterapijaimodifikacijaponašanja

-protuuvjetovanje, sistematskadesenzibilizacija,averzivnouvjetovanje, tehnikaprimjenežetona

Kritika

-abnormalnost još uvijek nije uvjerljivo povezana s određenim iskustvima učenja

-isto cirkularna objašnjenja

-učinkovitost tretmana ne znači nužno da je određeno devijantno ponašanje u prvom redu naučeno (npr.depresija se smanjuje davanjem nagrada)

17


Kognitivna paradigma

-kognicija - pojamkojeobjedinjujementalneproceseopažanja, prepoznavanja, razumijevanja, prosuđivanjaimišljenja

-procesučenjamnogosloženijiod S-R

-učimopovezanostmeđudogađajima, svjesnoiaktivnotumačimosituaciju u svjetluznanja i iskustva stečenog uprošlosti

-noveinformacijese uklapaju u organiziranumrežuvećpohranjenogznanjakoje se nazivashema

-ako se noveinformacije ne uklapaju u shemu,organizampreuređujeshemutako da onaodgovarainformacijama

-depresija - posljedicanegativnesheme - to znači da depresivniimajuturobnemisli, a to je zapravodiodijagnozedepresije

-misli (negativnashema) suuzrok, aotkuddolazinegativnashema?

-malidoprinosetiologijiporemećaja - usmjereninaonoštotrenutnoodređujeporemećaj

Kognitivno-bihevioralna terapija

-pokušavapromijenitimisaoneproceseitakoutjecatiemocijeiponašanjekognitivnorestrukturiranje - Davison, 1966.

-Ellis - neprilagođeniosjećajiiaktivnostiuzrokovanisuiracionalnimvjerovanjima - polazećiodpogrešnihpretpostavkiljudipostavljajupretjeranezahtjeveisebiidrugima - emocionalno-racionalnaterapija

-2. Aaron Beck - istražuje način na koji ljudi iskrivljavaju iskustvo npr. depresivni ljudi iz složenih događaja selektivno izdvajaju ona obilježja koja su u skladu s njihovim pogledom na svijet - terapijom pokušava navesti bolesnike da promijene mišljenje o samima sebi i način na koji tumače događaje

-osnivač kognitivne terapije

Humanistička i egzistencijska paradigma

-naglašavajuslobodnuvolju

-najvažniji je fenomenološkisvijetosobe - načinnakojidoživljavaitumačidogađaje

-višeusmjereninajakestranenegonaslabosti čovjeka

-pitanjasmislaživotainačinstvaranjasvogvlastitogmjesta u svijetu

-potičuosobnirastiispunjenje

-Carl Rogers, Abraham Maslow, Viktor Frankl,

-Frederic Perls

Maslow - egzistencijalistički pristup

-proizlaziizdjelafilozofaegzistencijalista (Sartre, Kierkegaard, Heidegger), švicarskihpsihijataraBinswangeraiBossateAustrijanca

Frankla-humanizam -ističedobrotuljudskogroda, osobnirastirazvoj

18


-egzistencijalizam - uključujeslobodnuvoljuiodgovornost,aliističetjeskobupridonošenjuvažnihodlukailiegzistencijalnihizbora

Frederic PerlsRogers - humanističkaparadigma

-temeljnepretpostavke o ljudskojprirodi:

-ljudemožemorazumijetijedinoakoihpromatramokroznjihovevlastitepercepcijeiosjećaje (fenomenološki)

-zdraviljudisusvjesnisvojihpostupaka, urođenodobriidjelotvorni, a nedjelotvorniiporemećenićepostatizbogpogrešnonaučenog-čovjek je zbrojodlukakojedonosi

-uzrociegzistencijalnetjeskobe:

-sviznamo da ćemojednogdanaumrijeti

-bespomoćnismopredslučajnimokolnostima

-moramodonijetiodluke, djelovatiiživjeti s posljedicama

-samimoramostvoritismisaosvogživota-znamo da smonakrajukrajevaipaksami

-sržpsihičkihoboljenja: izbjegavanjeodlukailipretvaranje da one ne morajubitidoneseneštiti od tjeskobealiuskraćuježivotsasmislom

terapija:

-pružitipodrškuiempatijukrozprihvaćanjenečijegpogledanasvijet

-ohrabritiklijenta da se suočisaprošlimisadašnjimodlukama

-pomoćiosobi da se iskrenoodnosipremasebiidrugima

-ljudiodređujusvojidentitetipostojanjenaosnovuodnosa s drugimljudima - odnosi s drugimatrebajubitiiskreni, otvoreniispontani

-pacijenttrebapostatisvjestanvlastitihpotencijalazadonošenjeodlukaizasvojrastirazvoj

-svatkoodnas je konačnoi u osnovisam

Perls - gestalt terapija

-humanističkiiegzistencijalističkielementi

-pomoćiklijentu da shvatiiprihvatisvojepotrebe, željeistrahoveteosvijestivlastitosprečavanjepostizanjaciljevaizadovoljavanjapotreba

-naglasaknacjelini (gestaltu) - jačanjemsvijesti o osjećajimakoje ne priznajuiponovnimprihvaćanjemdijelovaličnostikojeporiču

19


Zaključna razmišljanja

-abnormalno je ponašanje suviše heterogeno da bi se moglo objasniti ili liječiti samo jednom od navedenih paradigmi

-Davison - prijedlog paradigme dijateza - stres

-dijateza - stres

-povezujebiološke, psihološkeiokolinskečimbenike

-interakcijaizmeđudispozicijepremabolestiilidijatezeistresneokoline

-postojanjedijatezezaporemećajpovećavavjerojatnost da ćegaidobiti,alinenužno

-streskaoštetanilineugodanokolinskipodražajkojimožebitiibiološki (manjakkisikapriporodu, slabaishrana u djetinjstvu) ipsihološki (smrtpartnera, svakodnevnistres)

-objesunužne u razvojuporemećaja

-ljudi s biološkompredispozicijomzasch + velikakoličinastresa = punovećavjerojatnostzasch

Zaključno

-paradigmeograničavajupercepcijusvijeta,jeristraživačitumačepodatkepremasvojimstajalištima, alisunužnekaopolazištezainterpretaciju

-danas se u velikojmjerinapuštaisključivostpojedinihterapija: bihevioristipočinjuuključivatiempatiju u svojuterapiju a psihoanalitičaripoklanjajusvevišepažnjevanjskomponašanjuiublažavanjusimptoma

UVOD U KLINIČKU PSIHOLOGIJU 3 : PROCJENJIVANJE I MJERENJE U KLINIČKOJ PSIHOLOGIJI

PROCJENJIVANJE I MJERENJE U KLINIČKOJ PSIHOLOGIJI» Procjenjivanje – proces prikupljanja podataka koji će biti korišteni kao osnova za donošenje dobro

utemeljenih odluka procjenjivača ili drugih osoba kojima će rezultati biti priopćeni

PROCES KLINIČKOG PROCJENJIVANJA » Niz sustavnih, logički povezanih koraka» Veliki broj otvorenih pitanja:

× Koliko je podataka “dovoljno”? Koja će vrsta podataka biti najkorisnija? Gdje tražiti podatke? Kako možemo otkriti i ukloniti netočne podatke?

× Kako treba kombinirati različite vrste podataka? Kako smanjiti pristranost tijekom interpretacije podataka? Kome treba dopustiti uvid u rezultate i u koju svrhu?

× Kako će procjenjivanje djelovati na one koje smo procjenjivali? Kako možemo zaštititi ljude od krive uporabe ili zlouporabe podataka?

PLANIRANJE PROCJENJIVANJA 1. Što želimo znati?2. Kako ćemo to saznati?3. Različiti pristupi naglašavaju važnost različitih čimbenika, a time daju i odgovore na postavljena pitanja» Procjenjivanje se može odnositi na dinamiku i osobine ličnosti, učenje i okolinske faktore, obrasce

interpersonalnih interakcija, samopercepciju, genetsko nasljeđe i fiziologiju.......

PROCES KLINIČKOG PROCJENJIVANJA

20


1. PLANIRANJE POSTUPAKA: PRIKUPLJANJA PODATAKA, POSTAVLJANJE HIPOTEZA2. PRIKUPLJANJE PODATAKA, PROCJENJIVANJE, ISPITIVANJE3. OBRADA PODATAKA, KVANTITATIVNA I KVALITATIVNA ANALIZA 4. PRIOPĆAVANJE REZULTATA PROCJENE

RAZINE PROCJENJIVANJA » TJELESNA – stresni obrazac reagiranja autonomnog živčanog sustava» FIZIČKE OSOBINE – spol, tjelesni tip» DEMOGRAFSKA – ime, dob, adresa, zanimanje, obrazovanje, bračni status, broj djece, primanja» VANJSKO PONAŠANJE – brzina čitanja, okulomotorička koordinacija, čestina sukoba s drugim ljudima,

profesionalna kompetencija» KOGNITIVNA – testovi inteligencije, perceptivni testovi, testovi mišljenja, pamćenja .....» EMOCIONALNA – testovi i tehnike za ispitivanje ličnosti» OKOLINSKA – mjesto i karakteristike stanovanja, broj ukućana, karakteristike posla, kulturalni i

subkulturalni standardi, tradicije i navike, opće ekonomske prilike, geografska lokacija

STUDIJA SLUČAJA » VODIČ STUDIJE SLUČAJA-idealni (nacrt),dovoljno širok za opći sud o klijentu, ali i dovoljno usmjeren za

pokrivanje specifičnih pitanja koja su potrebna» MORA BITI ORJENTIRAN NA KLIJENTA I NA PROBLEM» VEZAN UZ ODREĐENI TEORIJSKI PRISTUP:

A. kognitivno-bihevioralni pristup – usmjeren na vještine, uobičajene obrasce mišljenja i podražaje koji prethode i slijede problematično ponašanje;

B. fenomenološki pristup – procjenjivanje se ne planira u tolikoj mjeri, nego je to zajednički proces u kojem se sa svakim klijentom nastoji shvatiti kako klijent vidi svijet

C. psihodinamski- nesvjesni motivi, fantazije, ego funkcije, ranija razdoblja, struktura karaktera

VODIČ STUDIJE SLUČAJA » Identifikacijski podaci – ime, prezime, spol, zanimanje, bračni status, adresa,» Razlog dolaska i očekivane usluge » Sadašnja i nedavna situacija – mjesto života i rada, dnevne aktivnosti, nedavne životne promjene » Obiteljska konstelacija – roditelji, braća i sestre, druge važne osobe tijekom odrastanja » Rana sjećanja – najranije situacije kojih se sjeća i situacije u kojoj su se dogodili » Porod i rani razvoj» Zdravlje i tjelesno stanje –bolesti, povrede, lijekovi, pušenje, alkohol, navike hranjenja, sport » Obrazovanje i školovanje – ocjene, posebni interesi, područja poteškoća i isticanja » Radna povijest – promjene zaposlenja, stavovi prema radu » Rekreacija, interesi, hobiji » Seksualni razvoj i sadašnje stanje» Bračni i obiteljski status» Socijalna potpora, komunikacijske mreže i društveni interesi» Samoopis» Izbori i prekretnice u životu » Osobni ciljevi i viđenje budućnosti» Svi dodatni podaci

ČIMBENICI KOJI DJELUJU TIJEKOM PROCJENJIVANJA I OBRADE » POUZDANOST » VALJANOST» SPECIFIČNI FAKTORI KLINIČARA

21


pouzdanost» dosljednost ili slaganje među podacima obrade

A. ako su rezultati ponovljenog mjerenja istog klijenta vrlo slični – postupak mjerenja ima visoku test-retest pouzdanost

B. utvrđivanje unutarnje konzistencije - pouzdanost polovice testa (rezultati na parnim i na neparnim zadacima)

C. slaganje među različitim procjenjivačima - usporedba zaključaka više kliničara koji koriste određeni sustav procjenjivanja u dijagnosticiranju ili opažanju istog klijenta

valjanost» Stupanj u kojem ta metoda mjeri ono što se pretpostavlja da mjeri

× sadržajna valjanost – koliko dobro zahvaća sve dimenzije ciljnog ponašanja, npr. procjena depresije× prognostička valjanost – koliko dobro možemo na temelju primijenjene metode predvidjeti događaje npr.

nasilno ponašanje, pokušaj suicida× kongruentna valjanost - kada postoji slaganje između rezultata dobivenih mjerenjem istog svojstva

pomoću dva različita mjerna instrumenta ili postupka × Kongruentna i prognostička valjanost su podvrstekriterijske valjanosti (pokazuje u kojoj mjeri se rezultat

nekog mjerenja slaže s nekim važnim vanjskim nezavisnim kriterijem svojstva kojeg smo mjerili)× konstruktna, teorijska ili simptomatska valjanost - Ako pomoću testa dobivamo rezultate koji su u skladu

s jednom od teorija ljudskog ponašanja i doživljavanja npr. anksioznost raste u okolnostima za koje se smatra da povećavaju anksioznost

× Samuel Messick 1995. – ujedinjena valjanost – ne samo, sadržajna, prognostička, kongruentna i konstruktna, nego i koliko dobro ta mjera zahvaća psihička svojstva i procese koji nas zanimaju, je li konstrukt utjecao na konstrukciju mjere i bodovanje rezultata, omogućuje li ta primjena mjernog instrumenta donošenje nepristranih odluka o ljudima, koje će im donijeti kratkoročne i dugoročne pozitivne posljedice

» P + V = povezane, ali valjanost ne može biti veća od pouzdanosti-visoka pouzdanost ne jamči visoku valjanost

specifični faktori kliničara» Osobna iskustva i sklonosti – upotrebljavaju ili izbjegavaju određene postupke ako su suviše hvaljeni ili

kritizirani od strane kolega, neke smatraju nekorisnima ili ne prođu cost-benefit analizu, neki im više odgovaraju od drugih

» Dilema “raspona frekvencija i točnosti prijenosa” – širina koju pokriva neki mjerni instrument naziva se njegovim područjem djelovanja, a temeljitost instrumenta je njegova točnost – treba naći optimalnu ravnotežu između širine zahvaćenih podataka i njihove točnosti (i površnosti); ovisi o vremenu i mjernim instrumentima koje imaju na raspolaganju, kao i ciljevima obrade klijenta; pitanja, razina ispitivanja i tehnike procjene ili mjerenja

» Halo efekt, osobna jednadžba

CILJEVI KLINIČKE PROCJENE1. DIJAGNOSTIČKA KLASIFIKACIJA2. OPIS KLIJENTA 3. PROGNOZA

1. DIJAGNOSTIČKA KLASIFIKACIJA » I svj. rat – rad s odraslima – veliki utjecaj psihijatara na rad psihologa – često od njih tražena klinička procjena

u svrhu dijagnosticiranja mentalnih poremećaja psihijatrijskih bolesnika – psihijatrijska klasifikacija, psihodijagnoza, diferencijalna dijagnoza

» Važnost točne psihodijagnoze- 1. odluke o načinu liječenja, 2. istraživanje zahtjeva pouzdanu i valjanu identifikaciju i točno razlikovanje različitih poremećaja, 3. klasifikacija omogućuje kliničarima učinkovitu međusobnu komunikaciju o poremećajima

22


» Klasifikacija poremećaja formalizirana tek 1952. g. Američka psihijatrijska udruga “Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje” – DSM I - 1968. g. DSM II

DSM I i II » Za opisivanje i dijagnosticiranje abnormalnog ponašanja » Nisu ponudili jasna pravila za dijagnostičke odluke: neke dijagnoze se baziraju na pretpostavljenim nesvjesnim

procesima, neke na manifestnim oblicima ponašanja ili simptomima ili su miješani kriteriji – pouzdanost različitih procjenjivača je bila mala; niska valjanost

» 1980. DSM III – prvi puta niz operacionaliziranih kriterija za svaku dijagnozu – specifični simptomi i njihovo trajanje, ali ne i pretpostavljeni uzroci

» 1987. DSM III R – povećan broj i specifičnost kriterija; veća pouzdanost;slični simptomi = ista dijagnoza» veća valjanosti – razvoj višeosne strukture - omogućava opis uzduž 5 dimenzija ili osi koje zajedno daju

složeniju sliku klijentovih problema i faktora koji na njih djeluju OSI

1. Os I - 16 glavnih mentalnih poremećaja2. Os II – razvojni problemi i poremećaji ličnosti3. Os III – tjelesni poremećaji ili stanja povezanih sa mentalnim poremećajem4. Os IV – ljestvica od 6 točaka za procjenu ozbiljnosti psihosocijalnih stresora5. Os V – kliničareva procjena klijentovog psihološkog, socijalnog i profesionalnog funkcioniranja tijekom

prošle godine nedostaci

» neki kriteriji i dalje nejasni» osi ii, iv i v imale mjerne nedostatke» premali naglasak na konstruktnoj valjanosti » premali broj dijagnostičkih istraživanja » nepostojanje specifičnih smjernica za pretvaranje istraživačkih rezultata u specifične dijagnostičke kriterije

DSM IV » 13 radnih skupina s velikim brojem stručnjaka za proučavanje različitih vrsta poremećaja » 100 nezavisnih savjetovatelja Nedostaci:

× poremećaj ili postoji ili ne postoji (ako dosegne broj kriterija onda ga ima, ako ne onda ga nema)× zanemaruje kontekst pojavljivanja (bihevioristi)× previše pažnje dijagnostičkoj pouzdanosti, a premalo pažnje dijagnostičkoj valjanosti

DSM IV - OS I: Glavni duševni poremećaji:» Poremećaji obično prvi puta dijagnosticirani u ranom djetinjstvu, kasnijem djetinjstvu ili adolescenciji » Delirijum, demencija, amnestički i drugi kognitivni poremećaji » Duševni poremećaji izazvani općim zdravstvenim stanjem koji nisu drugdje klasificirani» Poremećaji povezani s uporabom različitih tvari» Shizofrenija i drugi psihotični poremećaji» Poremećaji raspoloženja» Anksiozni poremećaji» Somatoformni poremećaji (sljepoća, gluhoća i paralize bez fizičkog uzroka» Umišljeni poremećaji (glumljenje poremećaja zbog psihološkog razloga)» Disocijativni poremećaji » Seksualni poremećaji» Poremećaji hranjenja» Poremećaji spavanja» Poremećaji kontrole impulsa koji nisu drugdje klasificirani (kompulzivno kockanje, krađe ili podmetanja

požara)» Poremećaji prilagodbe » Drugi poremećaji

23


OS II – RAZLIČITI OBLICI MENTALNE RETARDACIJE I RAZLIČITI POREMEĆAJI LIČNOSTI (PARANOIDNA, ANTISOCIJALNA, NARCISTIČKA , IZBJEGAVAJUĆA I OVISNA LIČNOST)

OS III –OPĆA ZDRAVSTVENA STANJA (relevantna za razumijevanje i postupak u slučaju duševnog poremećaja) OS IV - PSIHOSOCIJALNI PROBLEMI I PROBLEMI FIZIČKE OKOLINE (obiteljski i interpersonalni odnosi, socijalna

podrška..) OS V - OPĆA PROCJENA FUNKCIONIRANJA psihološko + socijalno + radno funkcioniranje – GAF LJESTVICA

(Global assessoffunctioning) 1-100

2. OPIS KLIJENTA » ŽELJA DA SE KRENE DALJE OD DIJAGNOSTIČKE KLASIFIKACIJE – PITANJE KONTEKSTA I INTERAKCIJE OSOBE I

OKOLINE » MURRAY I RAPPAPORT – 1930-tih i 1940-tih godina 20. st. – baterije intervjua, testova i metoda opažanja

namijenjene procjenjivanju “normalnih” ljudi i osoba s psihološkim problemima» uz dijagnostičke oznake veže se stigma » Alternative dijagnozama:

A. opisne kategorije na temelju čimbenika koje kliničar procijeni važnima (motivacija, intrapsihičke funkcije, odgovori na testovima, subjektivna iskustva, nedostaci u ponašanju....)

B. dimenzionalni pristup - profili u nekoliko dimenzija ličnosti (ekstraverzija, otvorenost prema iskustvu, savjesnost, emocionalna stabilnost, ugodnost itd)

» Omogućava kliničaru da istakne klijentove jake strane i funkcije prilagodbe, a ne samo slabosti i probleme

3. PROGNOZA » Predviđanje ljudskog ponašanja – selekcija kandidata; specijalizirani testovi, intervjui i opažanja» Odabir za civilne i vojne poslove, kandidati za poslijediplomske studije itd.» Predviđanje opasnosti: samoubojstva, ponovna ubojstva nakon otpusta...» Točno pozitivni ishod(predviđanje opasnog ponašanja, pojava toga ponašanja), točno negativni ishod(ne

predviđa se opasnost, ne pojavljuje se opasno ponašanje)» Netočni negativni ishod (prognozira odsutnost opasnosti, a osoba se ponaša opasno), netočno pozitivni ishod

(predviđa opasno ponašanje, osoba se nije tako ponašala)» Veoma teško točno predvidjeti opasnost – učestalost pojavljivanja opasnih radnji u bilo kojoj skupini ljudi je

vrlo mala» Važno: što točnije odrediti najvažnije rizične čimbenike: osobnu povijest, trenutnu zloupotrebu droga ili

psihotične elemente; podaci o okolini u kojoj osoba živi» Analizirati točnost vlastitih prognoza - učiti na vlastitim pogreškama

PRIKUPLJANJE PODATAKA ZA PROCJENU

IZVORI PODATAKA» Intervju » Testovi » Opažanja » Životni zapisi

1. INTERVJU » Najosnovniji i najviše upotrebljavani izvor podataka » Oponaša običnu socijalnu interakciju» Uzorci verbalnog i neverbalnog ponašanja» Ne zahtijeva posebnu opremu i može se obaviti bilo gdje» Vrlo fleksibilan postupak – strukturan, polustrukturiran, nestrukturiran» Nedostaci: iskrivljenost podataka zbog osobina onog koji intervjuira, načina postavljanja pitanja, klijentovog

pamćenja i iskrenosti, okolnosti odvijanja intervjua

2. TESTOVI » Uzorci ponašanja, standardizirani podražaji – svaki klijent je u istim uvjetima suočen s istim podražajima » Laka, ekonomična i prikladna primjena

24


» Uklanja pristranost ispitivača » Odgovori se pretvaraju u bodove – kvanititativno prikazivanje rezultata» Olakšava komunikaciju o klijentu između više stručnjaka » Usporedba klijentovog ponašanja sa svim ostalim ispitanicima koji su rješavali isti test – norme ili referenični

bodovi

3. OPAŽANJA » “Zaobići” što kažu, a utvrditi što čine » Klijent: problemi pamćenja, smanjena motivacija, neprikladan način odgovaranja, pogreške samopercepcije,

nemogućnost uvida....» Promatranje i mjerenje ponašanja koja ga zanimaju, npr. dječja agresivnost» Omogućuje procjenu ponašanja u socijalnom kontekstu» Nedostaci: pogreške i pristranost opažača, nehotični utjecaj na ponašanje koje se opaža, specifični situacijski

čimbenici

4. ŽIVOTNI ZAPISI » Pisma, dnevnici, fotografije, zapisi iz škole i radnog mjesta.... » Nezavisni od pamćenja, motivacije....» Mnoštvo informacija o klijentovom mišljenju i ponašanju tijekom dugačkog vremenskog razdoblja i u širokom

rasponu različitih situacija » Često površni i nepotpuni

VRIJEDNOST VIŠESTRUKIH IZVORA PODATAKA » Obrada prikupljenih podataka » Obrada podataka ili klinička prosudba – uključuje i određeni stupanj zaključivanja» Mogu biti definirani:

A. ciljevima na koje se odnose, npr. klasifikacija, opis ili predikcija B. teorijskim pristupom na kojem se temelje (psihodinamski, kognitivno-bihevioralni itd)C. razinom apstrakcije - kratkoročni oprezni zaključci pa sve do opće slike o klijentu (jako oslanjanje na teoriju i

iskustvo)

RAZINE I VRSTE KLINIČKIH ZAKLJUČAKA Stajališta o podacima procjenjivanja:» Podaci kao znak – zaključivanje:obilno; teorija:psihoanalitička ili fenomenološka;izvor podataka: intervjui, testovi,

opažanja i životni zapisi; tipični postupak obrade: neformalan (subjektivni sudovi o podacima procjene)» Podaci kao uzorak – zaključivanje: oskudno;teorija: bihevioralna; izvor podataka: intervjui, testovi, opažanja,

životni zapisi; tipični postupci obrade: formalni i neformalni (subjektivni sudovi i funkcionalna analiza ponašanja) » Podaci kao korelat– zaključivanje: oskudno do umjereno; različite teorije; izvor podataka: intervjui, testovi,

opažanja, životni zapisi; tipični postupci obrade: formalni (statistička analiza podataka)

PROCES DONOŠENJA KLINIČKIH PROSUDBI ILI ZAKLJUČAKA 1. Klinička intuicija – empirijska istraživanja nisu potvrdila da kliničari imaju neke posebne prosudbene

sposobnosti2. Kliničar kao ekspert u zaključivanju - samo kroz uvježbavanje da izbjegava pogreške (halo efekt, osobna

jednadžba, nejednoznačnost pojmova)a. Sklonost istim kognitivnim navikama i prostranostima mogu dovesti do pogrešaka u obradi podataka,

stvaranje kognitivnih navika, prečaca mogu dovesti do krivih procjenab. Pogreška sidrenja-stvaranje stajališta o klijentu više na temelju prvih podataka nego na temelju kasnije

prikupljenih podatakac. Potvrdna pristranost- sklonost interpretiranja novih podataka u skladu s postojećim vjerovanjimad. Pristranost zbog raspoloživosti-previše oslanjanja na neka nedavna ili neobična iskustva koja su

dostupna pamćenjue. Iluzorne korelacija-primjećivanje povezanosti između stvari koje ustvari nisu povezane

25


f. Iskrivljeni zaključak zbog različitih osobnih pristranosti npr. teorijski pristup zbog kojeg se očekuju određena ponašanja

g. Pripisivanje poremećaja određenom spolu, skupi ljudi, etičkoj manjini, po SES-u…h. Točnost prosudbi manja ako zanemare čestinu javljanja nekog događaja koji nastoje predvidjeti

3. Zaključivanje pomoću formalnih i neformalnih postupaka – istraživanja pokazala da je statistički ili formalni pristup bio jednako dobar ili bolji od kliničkog

» Kliničar su izuzetno važni jer su sami izvor podataka – mogu imati vještine intervjuiranja i doći do podataka do kojih se ne bi došlo primjenom upitnika; mogu postaviti i testirati široki raspon hipoteza;mogu izazvati klijentova ponašanja u socijalnoj situaciji;

» Kliničari se trebaju usmjeriti na razvoj vještina opažanja i prikupljanja podataka kako bi što više povećali svoj doprinos u procesu procjenjivanja

PRIOPĆAVANJE PRIKUPLJENIH PODATAKA» Izvještaj o procjenjivanju ili ispitivanju» Izvještaj psihologa» Nalaz i mišljenje psihologa » Jasno – moraju ga razumjeti drugi psiholozi i drugi stručnjaci i klijent » Relevantno – značajno i važno za cilj procjenjivanja – klasifikacija, opis, predviđanja» Korisno – konkretno; opasnost od pretjeranih generalizacija

ORGANIZIRANJE PODATAKA PROCJENJIVANJA » Kako napisati izvješće, nalaz ili mišljenje psihologa» Formalni i sadržajni dio» Ovisno o cilju, teorijskoj podlozi itd.

NALAZ I MIŠLJENJE PSIHOLOGA3 glavna dijela:

1. PODACI O KLIJENTU 2. PODACI TESTIRANJA I OPAŽANJA3. ZAKLJUČAK

PODACI O KLIJENTU » razlog dolaska – tko ga upućuje» dosadašnji nalazi - psihologa ili drugih stručnjaka» subjektivne smetnje

PODACI TESTIRANJA I OPAŽANJA » REZULTATI PRIMIJENJENIH TESTOVA

A. kognitivnih funkcija (testovi inteligencije, mišljenja, učenja i pamćenja, vizualne percepcije, psihomotoričke brzine, pažnje i koncentracije, vizuokonstrukcijskih sposobnosti) – kvantitativna i kvalitativna analiza postignutih rezultata

B. konativnih funkcija – opis ličnosti na temelju primijenjenih upitnika i/ili projektivnih tehnika» REZULTAT OPAŽANJA – posebice: ako nešto nije u skladu s dobivenim rezultatima; bizarna ponašanja...

ZAKLJUČAK » Odgovor na postavljeno pitanja zbog kojeg je klijent upućen psihologu» Npr.:

× Opis ličnosti× Dijagnoza – DSM IV× Razlog poteškoća učenja i pamćenja× Procjena radne sposobnosti× Procjena oporavka nakon kraniocerebralne ozljede

KODEKS ETIKE PSIHOLOŠKE DJELATNOSTI

26


» Prikupljanje, obrada i priopćavanje podataka - pristup osjetljivim informacijama, » Štititi klijentovu dobrobit, vodeći računa o tome:

1. kako se podaci psihološke obrade koriste2. kome su povjerljivi podaci dostupni3. mogućnosti da će neprikladna i neodgovorna uporaba podataka procjene imati za klijenta

negativne posljedice

27


UVOD U KLINIČKU PSIHOLOGIJU 4: INTERVJU, TESTIRANJE, OPAŽANJE

INTERVJU U KLINIČKOJ PSIHOLOGIJI

» Najčešće korišteno sredstvo u kliničkoj psihologiji » Važan za kliničku procjenu: psihodijagnostiku i psihološke tretmane» Različite tehnike intervjuiranja » Uzorci klijentovog verbalnog i neverbalnog ponašanja» Matarazzo (1965): “Intervju je razgovor sa svrhom ili ciljem”» sličan drugim oblicima razgovora» prirodni izvor kliničkih informacija» jednostavno sredstvo prikupljanja informacija» prikladni kontekst za pružanje pomoći

KLINIČKI INTERVJU» Intervju je

profesionalnimciljemusmjerenirazgovordvijeosobekojeimajumeđusobnokomplementarneuloge.» Karakteristike kliničkog intervjua:

× susretdvijeilivišeosobalicem u lice, mogu se vidjeti, čutiisporazumjeti× provodi se s unaprijedpoznatomsvrhom× razgovorusmjeravaispitivač× ispitivačiispitanikimajusvojeuloge

Vrste intervjua» Prijemni intervju» Intervju usmjeren na identifikaciju problema» Orijentacijski intervju » Završni intervju» Krizni intervju » Promatrački intervju

» Dijagnostički i psihoterapijski

1. PRIJEMNI INTERVJU » kada klijent prvi puta dolazi zbog nekog problema » Cilj: utvrditi prirodu problema» Dogovor za detaljniju obradu, početak tretmana…» Može uputiti klijenta i drugom stručnjaku: informacije koje dobije u tom intervju služe i za procjenu

odgovora na pitanja: Jesam li dovoljno stručan za rješavanje tog problema? Hoće li ova osoba imati koristi od tog tretmana? …..

» Važnost klijentove percepcije intervjuera – važan topao i prijateljski odnos, a ne poslovno-profesionalan

2. INTERVJU USMJEREN NA IDENTIFIKACIJU PROBLEMA » Kada je na temelju prijemnog intervjua donesena odluka da se s klijentom nastavi rad, može se tražiti:

A. klasifikacija ili dijagnoza problema B. Identifikacija problema, opis klijenta i okolinskog okruženja u kojem se problem pojavljuje

» Dobra osnova za kasniju psihoterapiju » Strukturirani i polustrukturirani

3. ORIJENTACIJSKI INTERVJU » Upoznaje klijente sa postupkom procjene, tretmanom ili istraživačkim postupcima» Korisni, jer ohrabruju klijenta da pita i komentira, a mogu se raspraviti i korigirati i neke krive zamisli

28


» Važno: uvjeriti klijenta da je sadržaj razgovora povjerljiv» Važno: da su klijenti iskreni, ozbiljni, kooperativni i spremni raditi na rješavanju svojih problema

4. ZAVRŠNI INTERVJU » Na kraju postupka procjenjivanja » Tumačenje postupka i priopćavanje rezultata – kratki prikaz i tumačenje rezultata » Ublažava klijentovu anksioznost » Debriefing ili rasterećivanje – uključuje tumačenje postupka ili istraživanja u kojem je osoba sudjelovala i

raspravu o upotrijebljenim postupcima; pitanja i komentari, vlastiti doživljaji; u skladu s etičkim standardima - zaštita sudionika od moguće štete koju bi im istraživanje moglo nanijeti

» I nakon završetka psihološkog tretmana - da prijelaz iz tretmana u razdoblje poslije tretmana bude što produktivniji i lakši

5. KRIZNI INTERVJU » Osoba je u krizi kada su problemi akutni i intenzivni, a uobičajene vještine rješavanja problema

neodgovarajuće za situaciju» Ciljevi koji se moraju ostvariti u vrlo kratkom vremenu:

- pružiti potporu- prikupiti podatke za obradu - pružiti psihološku pomoć

» Važno odabrati relevantna pitanja

6. PROMATRAČKI INTERVJU » Opažanje određenih klijentovih ponašanja» Kako se osoba nosi sa stresnim situacijama, sa nejasnim situacijama, kako se nosi u situacijama koje

nagovještavaju sukob i slično

STRUKTURA INTERVJUA» Struktura – stupanj u kojem intervjuer određuje sadržaj i tijek razgovora » Na jednom kraju kontinuuma je nedirektivni intervju (kliničar se u najmanjoj mogućoj mjeri upliće u tijek

klijentovog izlaganja i izbor tema), a na drugom kraju strukturirani intervju (brižljivo planirana pitanja); između se nalaze različiti oblici vođenih ili polustrukturiranih intervjua

» Specifična pitanja i potpitanja – određuje i ograničava teme» Najčešće se struktura prilagođava okolnostima i ciljevima procjenjivanja» Struktura se može mijenjati i tijekom intervjua» Struktura ovisi i o teorijskoj orjentaciji i osobnim preferencijama intervjuera» Najaktivniji u intervjuu su kognitivno-bihevioralni kliničari

DANAS: USMJERENOST NA STRUKTURU» Sve više strukturiranih i polustrukturiranih intervjua namijenjenih različitim situacijama » Sustavan način pouzdanog mjerenja brojnih specifičnih kriterija za donošenje psihijatrijske dijagnoze (DSM

IV, DSM V ili drugi sustav klasifikacije; SKID) » Korisni i u kliničkim istraživanjima - odabir sudionika koji imaju određenu karakteristiku ili probleme koji

zanimaju istraživača» Nezamjenljivi u epidemiologiji » Specifična pitanja sročena na standardan način i unaprijed utvrđenom redu » Čvrsta pravila za bodovanje odgovora ili uporabu dodatnih pitanja » Bolja pouzdanost procjena, mogu provoditi i uvježbane neprofesionalne osobe, u pravilu postiže cilj procjene » Nedostaci: preveliko vezivanje uz “protokol” i previđanje važnih informacija; opasnost od previše

profesionalnog hladnog odnosa koji ne potiče klijentovu motivaciju i suradnju; valjanost može biti ugrožena ako klijent nije razumio pitanja ili nije motiviran za iskreno odgovaranje

DIJELOVI INTERVJUA29


» 3 dijela ili faze – početak, sredina, kraj» Najočitiji u prijemnom intervjuu i intervjuu usmjerenom na identifikaciju problema, terapijski često ima

drugi slijed » Početak – nastojimo da se klijent ugodno osjeća i slobodno govori» Sredina – prikupljanje informacija » Kraj – sažeti pregled izrečenog, pitanja, planovi za daljnje susrete

1. POČETAK INTERVJUA » Glavni zadatak – uspostavljanje odnosa s klijentom» Klijent – anksiozan, nesiguran, suzdržan, nepovjerljiv, s velikim očekivanjima …..» Važnost ugodnog okruženja, bez drugih prisutnih osoba, slični stolci iste visine, na nevelikoj udaljenosti,

bez zvonjave telefona i ulaska nepozvanih ljudi, pažnja kliničara usmjerena samo na klijenta

2. SREDINA INTERVJUA » Što jednostavniji i što mirniji prijelaz» Taktike:

A. NEDIREKTIVNE TEHNIKE: 1. nedirektivno otvoreno pitanje “Biste li mi htjeli nešto reći o problemu zbog kojeg smo se

danas našli?” – omogućava klijentu da započne na svoj način, manje stresno; potaknuti da govori, ali i da sam graduira težinu problema, odnosno počne s onim nivoom problema o kojem je spreman govoriti

2. “Recite mi nešto više o tome”, “Kako ste se pri tome osjećali?”a. aktivno slušanje – reagirati na klijentovo pričanje na načine koji pokazuju

razumijevanje i potiču daljnju elaboraciju3. parafraziranje - na nešto drugačiji način ponavlja ono što je klijent rekao - pokazuje da

pažljivo sluša i daje klijentu priliku da ispravi ono što je možda krivo shvaćeno (Carl Rogers – refleksija)

B. DIREKTIVNE TEHNIKE» direktivno postavljena pitanja – oblik, način i sadržaj proizlaze iz procesa planiranja, koje je

provedeno brzo, na licu mjesta» izbjegavati pitanja koja sugeriraju odgovor (“Vi ste se s tim problemom dugo mučili?”)» izbjegavati pitanja na koja su odgovor dihotomne varijable ili alternative (“Osjećate li se

bolje ili gore kad Vaš suprug nije u gradu?”)» Izbjegavati pitanja koja se temelje na neopravdanim pretpostavkama (“Koliko vas muči

nesanica kad ste depresivni?”) » Kombiniranje taktika intervjuiranja» Najbolje je kombinirati otvorena pitanja, parafraziranje, poticanje i druge tehnike aktivnog

slušanja, a zatim koristiti direktivne tehnike za razradu osobito važnih sadržaja» Postupak “ponovljenog pregledavanja i usmjeravanja” u kojem se prvo nedirektivno “preleti” neka

tema, a onda se na nju usmjere direktivne tehnike (postavljanje specifičnih pitanja)

3. ZAVRŠAVANJE INTERVJUA » Najaviti nadolazeći završetak intervjua» Pohvaliti klijenta zbog kooperativnosti» Dati na znanje da znamo da mu je razgovor bio stresan» Skraćeno ponavljanje onog što je rečeno – sažetak sadržaja intervjua - ujedno i provjera je li nešto

važno krivo shvaćeno » Pozvati klijenta da i sam nešto pita ili kaže nešto što bi moglo biti važno, a nije rečeno » Planovi za buduće susrete» Katkad potakne klinički značajna ponašanja ili informacije

KOMUNIKACIJA TIJEKOM INTERVJUA» Temeljni problemi komunikacije – točnost kodiranja, prijenosa i dekodiranja informacija» Potrebno što više povećati jasnoću značenja poruka

30


» Obrazovni, socijalni, etnički, kulturalni, ekonomski i religiozni čimbenici mogu otežati komunikaciju» Verbalna komunikacija – istoznačnost pojmova; izbjegavati pretjeranu upotrebu medicinskih pojmova; ne

smije izražavati nestrpljenje» Neverbalna komunikacija – kanal neverbalne komunikacije ostaje otvoren čak i kada je kanal verbalne

komunikacije zatvoren× Fizički izgled – visina, težina, dotjeranost, način odijevanja i stanje odjeće, neobične karakteristike× Kretnje – ponovljeni pokreti šakama, rukama, glavom, nogama, stopalom; drugi nehotični pokreti,

hodanje naokolo, ustajanje, rukovanje objektima × Držanje tijela – ukočeno, preopušteno ili mlitavo, pridržavanje glave rukama × Kontakt očima – stalan, povremen, nikakav× Izraz lica – smiješak, mrštenje, grimase, podizanje obrve× Emocionalna pobuđenost – suze, vlažne oči, znojenje, suha usta, često gutanje, crvenilo ili bljedilo lica,

ubrzano disanje, drhtanje glasa, česte promjene položaja tijela, trzanje na nagle zvukove, neprikladno smijanje

× Značajke govora – ton, brzina, razgovjetnost, mucanje, zastajkivanje, naglasci, jasnoća, stil, nagli prijelazi ili ispuštanja

× Važno uskladiti verbalno i neverbalno ponašanje – šaljemo klijentima jednoznačne poruke × Prijateljsko gledanje u oči, klimanje glavom, povremeni smiješak, pozorno držanje tijela – dojam da ga

slušate × Neverbalno ponašanje izrazito važno

ISTRAŽIVANJAINTERVJUA» Carl Rogers, 1942. – prve fonografske snimke terapijskih intervjua; kasnije dokazano da snimanje ne ometa

tijek intervjua» Istraživanja društvene interakcije i djelovanja tijekom intervjua:

A. Deskriptivna istraživanja – različite taktike intervjuiranja i ishod, analize sadržaja… B. Eksperimentalna istraživanja – npr. otkriven fenomen sinkronizacije – ako intervjuer skraćuje trajanje

svojih govornih sekvenci to radi i klijent, i obrnuto; na to utječe status intervjuera – ako je veliki autoritet moguć je i suprotan učinak

» Istraživanja pouzdanosti i valjanosti podataka dobivenih intervjuom

POGREŠKE I PRISTRANOST INTERVJUERA» Kada volumen podataka zatrpa kapacitet pamćenja intervjuera – bolje napraviti audio ili video zapis» Pristranost – povezanost s osobnim stajalištima» Utjecaj etničke pripadnosti – strukturirani intervju» Vještina intervjuiranja» Halo efekt» Nejednoznačnost pojmova» Osobna jednadžba

TESTIRANJE U KLINIČKOJ PSIHOLOGIJI

31


ŠTO JE TEST?» Test je sustavni postupak opažanja i opisivanja ponašanja neke osobe u standardnoj situaciji (Cronbach,

1970)» Rezultat samo kao smjernica zaključcima i procjenama » Traži odgovore na specifične podražaje prezentirane unaprijed određenim redoslijedom – kao strukturirani

intervju» Moguće i opažanje ponašanja u testovnoj situaciji» Karakteristike testova» Klijentovi odgovori se mogu kvantitativno uspoređivati s normama - standardizacija» Mogu se primjenjivati individualno i skupno

ŠTO MJERE TESTOVI?4 opće kategorije:

1. intelektualno funkcioniranje2. osobine ličnosti

3. stavovi, interesi, sklonosti i vrijednosti4. sposobnosti

» Mjerenje različitih kliničkih konstrukata» Sve veći broj testova u upotrebi

1. TESTOVI INTELEKTUALNOG FUNKCIONIRANJA » Alfred Binet, 1905. » Binet-Simonov test inteligencije» Stanford-Binet test inteligencije (Terman, 1911)» Wechslerove ljestvice – David Wechsler, 30-tih godina 20. st.» Kaufmannova baterija za ispitivanje djece, 1983» Ravenovi testovi inteligencije» Revidirana Beta serija

2. TESTOVI LIČNOSTI » Ličnost je sklop ponašajnih i psiholoških karakteristika na temelju kojih osobu možemo uspoređivati

s drugim ljudima » Skup crta ili dinamični odnosi? različite teorije» 2 vrste:

A. Objektivni testovi ličnosti B. Projektivni testovi ličnosti

A. OBJEKTIVNI TESTOVI LIČNOSTI» Relativno jasni, specifični podražaji – pitanja, tvrdnje ili pojmovi» Direktni odgovori, odabir ili procjena » Većina oblika papir-olovka» Jednostavno bodovanje» Jedno ili višedimenzionalni testovi » 1. objektivni test ličnosti: Osobni popis podataka – Woodworth, 1920.» MMPI, NEO-PI, Cornell indeks, PIE, 16 PF….

B. PROJEKTIVNI TESTOVI LIČNOSTI» proizašli iz psihodinamskog pristupa - ljudi koriste nesvjesne obrambene mehanizme kako bi se

zaštitili od anksioznosti ili krivnje zbog neprihvatljivih impulsa ili želja» tzv. projektivna hipoteza – ličnost svake osobe će odrediti način na koji osoba interpretira stvari» nejasni ili nestrukturirani podražaji (mrlje tinte, crteži, nedovršene rečenice…)» Rorschachov test mrlja, TAT, Test nedovršenih rečenica, Crtež čovjeka (Machover) ….

3. TESTOVI STAVOVA, INTERESA, SKLONOSTI I VRIJEDNOSTI

32


» Različiti inventari interesa – sklonost prema različitim poslovima, zanimanjima, studijima, rekreativnim aktivnostima, ljudima,

» Testovi specifičnih interesa i sklonosti

4. TESTOVI SPOSOBNOSTI » Testovi sposobnosti - predvidjeti uspjeh u nekom zvanju ili obrazovnom programu» Testovi znanja – mjere uspješnost u određenim zadacima» npr. Seashoreov test glazbenih sposobnosti

POLOŽAJ TESTIRANJA U KLINIČKOJ PSIHOLOGIJI» velike razlike tijekom vremena» 30-tih do 60-tih godina 20. st. izrazito velika upotreba» 60-tih do 70-tih g. smanjena upotreba testova:

1. porast utjecaja bihevioralnog pristupa

2. pitanje osjetljivosti, pouzdanosti i valjanosti testova

3. pitanja ugrožavanja privatnosti4. pitanje zloupotrebe i krive

interpretacije

ISKRIVLJENOST TESTOVNIH REZULTATA» Testovi su konstruirani s ciljem prikupljanja podataka mjerenja ili procjenjivanja u standardnim uvjetima-

inače može doći do iskrivljavanja rezultata» Djelovanje velikog broja različitih čimbenika: motivacija, pretpostavke o tome što test mjeri i na što ukazuje

odgovor točno ili netočno, struktura čestica (ista tvrdnja u afirmativnom ili negativnom obliku ne mora čak ni imati isto značenje), okolnosti u kojima se test primjenjuje, sklonost davanja određenih odgovora – set u odgovaranju, stil odgovaranja ili pristranost odgovaranja; utjecaj kulture i etničke pripadnosti (subgrupno normiranje)…..

OPAŽANJE U KLINIČKOJ PSIHOLOGIJI

PREDNOSTI METODE PROCJENJIVANJA OPAŽANJEM» Nedostaci: zahtjevno, dugo traje, skupo (više promatrača), ponekad treba ujednačiti različite vrste procjenjivanja» Prednosti:

× nadopunjavanje samoiskaza – ponekad nisu objektivni, nemaju dovoljnu mogućnost introspekcije, namjerno iskrivljuju činjenice, daju previše pozitivnu sliku o sebi, perceptivna pristranost i očekivanja, krive interpretacije

× isticanje situacijskih odrednica ponašanja – uzorci ponašanja koji pomažu u razumijevanju interakcija osoba-situacija; određivanje okolnosti u kojima će se pojaviti problematično ponašanje

× povećavanje ekološke valjanosti – najjasnija slika o ljudima i njihovim problemima, jer je opažanje u njihovoj fizičkoj i socijalnoj okolini

× smanjivanje količine zaključivanja – dovode do donošenja odluke o tome koje su činjenice najvažnije pa njih treba opažati, postavljanje hipoteza o uzrocima ili faktorima održavanja nekog ponašanja (smanjivanje broja potencijalih uzroka ili faktora)

» Metode opažanja definirane su kao “odabir, izazivanje, bilježenje i kodiranje … ponašanja” (Weick, 1968)» Temeljne sastavnice:

× odabir ljudi, vrste ponašanja, događaja ili situacija ...× odluka hoće li ponašanje izazvati ili čekati da se samo pojavi × planiranje načina bilježenja podataka × izraditi sustav kodiranja opažanja u neki upotrebljivi oblik

OPAŽANJE U PRIRODNIM UVJETIMA» Spontano ponašanje u prirodnoj okolini » Primjer: antropološka terenska istraživanja

33


» U psihologiji često opažanja dječjeg ponašanja» Zaključci o osobinama ličnosti, socijalnim ciljevima, kognitivnom razvoju» Najčešće: procjena prirode problema» Bilježenje specifičnih ponašanja, različite ljestvice » Nedostaci: ako se uzorci ponašanja rijetko pojavljuju, nekontrolirana okolina tj. ne mogu se kontrolirati svi

čimbenici koji se mogu pojaviti » Opažanja u bolnici » Opažanja u školi, na igralištu» Opažanja kod kuće» Samoopažanje – bilježi čestinu, trajanje i intenzitet događaja ili doživljaja

KONTROLIRANA OPAŽANJA» Organiziranje posebnih okolnosti u kojima ćemo opažati kako klijenti reagiraju na planirane, standardizirane

događaje » Kontrolirano opažanje – omogućava kliničaru zadržavanje kontrole nad podražajima» Drugi nazivi: situacijski testovi ili analogno procjenjivanje» Najčešći oblici danas:

× od klijenata se traži da razgovaraju, raspravljaju ili pokušaju riješiti neki problem × klijentima se zada neki zadatak ili situacija koja će potaknuti neko ponašanje koje je predmet kliničke

procjene

TESTOVI IGRANJA ULOGA» Zamišljene situacije u kojima se od klijenata traži da “glume” svoje tipično ponašanje» Postalo dio sustavnog kliničkog ispitivanja i procjenjivanja tek od kraja 1960-tih godina» Za opažanje dječjih socijalnih vještina, interakcija roditelj-dijete, depresivnog ponašanja, socijalne kompetencije,

vještine razgovaranja socijalno anksioznih i mentalno bolesnih osoba» videokamere – različiti procjenjivači procjenjuju klijentove reakcije prema velikom broju kriterija » Mjere postignuća× kontrolirana opažanja postignuća usmjerena su na ponašanja kao što su hranjenje, pijenje ili pušenje, npr. stil

hranjenja, količina obroka, brzina uzimanja hrane, i sl. × fiziološke mjere – puls, disanje, krvni tlak, elektrodermalne reakcije, mišićna napetost, mozgovni valovi –

potaknuti različitim podražajima; nesanice, glavobolje, kronična bol, seksualne poteškoće, gastrointestinalni poremećaji, dijabetes; mjere straha, anksioznosti (npr. znojenje prije javnog govora)

× i za procjenu uspješnosti tretmana× testovi bihevioralnog izbjegavanja – za procjenu otvorene anksioznosti izazvane nekim objektima ili

situacijama; klijenti se suočavaju sa podražajem kojeg se boje, a opaža se vrsta i stupanj otvorenog izbjegavanja × Sustavna desenzibilizacija – mjere koliko se klijent mogao približiti izvoru straha, maksimalnu količinu

postignute interakcije, dužinu vremena od ulaska u prostoriju do fizičkog kontakta s ciljnim podražajem, vidljiva anksiozna ponašanja i promjene u fiziološkoj pobuđenosti

EVALUACIJA PROCJENJIVANJA OPAŽANJEM» Pouzdanost – u kojem opsegu različiti promatrači dolaze do istih zaključaka?

× suvremena istraživanja pokazala visoku pouzdanost – iznad 0.80 i 0.90; niža kod složenijih zadataka i promatranja malih teško uočljivih razlika u ponašanju; znanje opažača da se motri njegovo ponašanje smanjuje pouzdanost; važnost uvježbavanja promatrača i točna definicija i operacionalizacija onog što se promatra

» Valjanost – potrebno jasno definiranje ciljnog ponašanja koje treba mjeriti tj. opažati; utvrditi u kojem su opsegu prikupljeni podaci u korelaciji s drugim kriterijima, problem pogreške opažača (pristranost itd), mogućnost reakcije klijenata na opažanje (čak i samomotrenje utječe na ponašanje, npr. broj popušenih cigareta); pitanje reprezentativnosti opažanog ponašanja

34


UVOD U KLINIČKU PSIHOLOGIJU 5: OSNOVNA NAČELA PSIHODIJAGNOSTIKE;TESTIRANJE KOGNITIVNIH I KONATIVNIH FUNKCIJA

PSIHODIJAGNOSTIKA1. Kognitivne funkcije2. Izvršne funkcije3. Ličnost

1. KOGNITIVNE FUNKCIJE» Opće intelektualno funkcioniranje » Kategorije» Intelektualno oštećenje» Organska mentalna deterioracija» Samo jedan od podataka

OPĆE INTELEKTUALNO FUNKCIONIRANJE» Samo kategorije – natprosječno, gornja granica prosjeka, prosječno, donja granica prosjeka,

ispodprosječno, granično, subnormalno» Intelektualno oštećenje» Organska mentalna deterioracija» Samo podatak; Referenična točka» Verbalni i/ili neverbalni testovi inteligencije 1. Ravenovi testovi inteligencije – neverbalni2. Testovi rječnika – verbalni3. Wechslerovi testovi inteligencije – opći, verbalni i neverbalni kvocijent, subtestovi4. Revidirana serija Beta – neverbalni; 3 faktora

MIŠLJENJE» Analitičko/Sintetičko» Formiranje pojmova ili konceptualizacija» Povezivanje uzroka i posljedica» Razlikovanje bitnog od nebitnog» Problemski matematički zadaci

1. WisconsinCardSorting Test2. SubtestoviWechslerovih testova

inteligencije – zajednički pojmovi, dopunjanjavanje slika, razvrstavanje slika

3. HooperVisualOrganisation Test4. Revidirana serija Beta – faktor apstrakcije

UČENJE I PAMĆENJE» Najosjetljivija funkcija» Verbalno, vizualno i prostorno» Pamćenje riječi, rečenica, priča, brojeva,

slika » Kratkoročno, dugoročno, radno

1. WMS 2. Bentonov test vizualnog pamćenja3. Reyev test složenog lika – Taylor4. AVLT

VIZUALNA PERCEPCIJA1. BenderGestalt test2. Reyev test složenog lika

VIZUOKONSTRUKCIJSKE SPOSOBNOSTI» Slaganje dvo i trodimenzionalnih oblika1. Subtestovi iz Wechslerovih testova inteligencije – slaganje kocaka i slaganje predmeta2. Bentonov test trodimenzionalnih vizuokonstrukcijskih sposobnosti3. Kohsov test (test inteligencije za djecu)

35


4. Revidirana serija Beta – spacijalni faktorGOVOR

» Receptivni i ekspresivni govor» Verbalna fluentnost ili lakoća govora 1. Boston baterija testova za ispitivanje afazije2. Test verbalne fluentnosti 3. Token test4. Ispitivanje čitanja, pisanja i računanja (subtest računanja iz Wechslerovih testova inteligencije)

PSIHOMOTORIČKA BRZINA » Mentalna i perceptivno-motorička brzina1. Usporenost – organski, lijekovi, depresija...2. Subtest šifriranje iz Wechslerovih testova inteligencije i iz Revidirane serije Beta3. Opažanje – na svim zadacima s vremenskim ograničenjem – moguće dvostruko bodovanje

PAŽNJA I KONCENTRACIJA» Opažanje tijekom intervjua i testiranja1. Pieronov test pažnje2. Stroopov test

2. IZVRŠNE FUNKCIJE » Planiranje i organiziranje mentalne aktivnosti» Nadgledanje provođenja mentalne aktivnosti» Započinjanje i nastavljanje mentalne aktivnosti» Metoda uvida ili metoda pokušaja i pogreške » Opažanje načina rješavanja zadataka posebice neverbalnih (npr. Slaganje kocaka)» Testovi za ispitivanje izvršnih funkcija – neuropsihologija

3. LIČNOST» Upitnici ličnosti » Projektivne tehnike

UPITNICI LIČNOSTI » Jednodimenzionalni » Višedimenzionalni 1. Beckov upitnik depresije2. Cornell indeks3. MMPI 24. PIE autor: Plutchik

PROJEKTIVNE TEHNIKE1. Test nedovršenih rečenica2. Rorschachov test mrlja3. Test tematske apercepcije- TAT4. Mozaik test5. Kahnov test

36


PROMJENE LIČNOSTI » Organske i reaktivne» Isti simptomi, isti profili na testovima (npr. organska i reaktivna depresija)1. DSM IV, DSM V

Kliničke intervencije - psihološki tretmani

Kliničke intervencije

Kliničari kao profesionalne osobe nastoje djelovati na klijente = namjeran pokušaj promjene ponašanja ili socijalnih okolnosti u željenom smjeru.

Uključuju:

1. psihoterapiju 2. psihosocijalnu rehabilitaciju 3. prevenciju

PSIHOTERAPIJA

Glavne sastavnice:

Sudionici – terapeut i klijent

Terapijski odnos

Sudionici

Klijent: - osoba koja ima problem koji joj izaziva patnju ili je doveo do velikih emocionalnih poremećaja

- uobičajeni mehanizmi suočavanja kojima osoba raspolaže više nisu dovoljni

Terapeut: - posebnim obrazovanjem i iskustvom osposobljen da pomogne u prevladavanju tegoba koje zahtijevaju tretman

- ima vještine koje omogućuju razumijevanje klijentovih problema

- zna uspostaviti dobru interakciju s klijentom

37


- ima osobine ličnosti koje će pridonijeti terapiji: sposobnost slušanja, razumijevanja, osjetljivost, bez donošenja sudova (Rogersove kvalitete: iskrenost, autentičnost, empatija i bezuvjetno pozitivno prihvaćanje - nužan i dovoljan uvjet za postizanje terapijskih promjena), a u svrhu ublažavanja problema ili omogućiti klijentima da se s njima uspješnije sučeljavaju

Neprofesionalne osobe – prijatelj, liječnik, svećenik, učitelj, član obitelji, susjed, odvjetnik… Istraživanja pokazuju da koriste neke od pomagačkih strategija koje su vrlo slične profesionalnim tehnikama

Profesionalne osobe – sve koje su završile edukaciju iz psihoterapije – klinički psiholozi, psihijatri, socijalni radnici itd.

Terapijski odnos

Psihoterapiju čini jedinstvenom - poseban odnos koji nastaje između terapeuta i klijenta

obje strane su svjesne: zašto se sastaju, koja su pravila i ciljevi.

- Dragovoljan odnos, potaknut od klijenta i prihvaćen od terapeuta

Terapija: često započinje terapijskim ugovorom, koji pobliže određuje ciljeve tretmana, postupak za njihovo postizanje, potencijalni rizik te prava i odgovornosti klijenta i terapeuta

Terapijski ugovor- neformalan – češće; oboje kažu što očekuju od terapije

- formalan – potpisani dokument

- terapijski ugovor: pomaže u ostvarivanju terapijskog odnosa u kojem klijent aktivno sudjeluje u odlučivanju, a nije samo pasivni primatelj pomoći

Terapeut treba uspostaviti pažljivi odnos ne gubeći iz vida da mora potaknuti klijenta na promjene - “ravnoteža između naklonosti i ravnodušnosti” Korchin, 1976.

Važne obveze terapeuta, kako bi zaštitio odnos od vanjskih utjecaja:

- povjerljivost i tajnost podataka, tj. profesionalna tajna

- dužan voditi računa o dobrobiti svog klijenta “Što je najbolje za mog klijenta?”

Istraživanja pokazuju da je terapijski odnos najbolji ako su obje strane u odnos unose 3 elementa:

- ulaganje u ulogu (velika osobna nastojanja obje strane)- empatijska rezonanca (“ista valna dužina”)- uzajamno potvrđivanje (stupanj u kojem su obje strane zainteresirane za dobrobit)

38


Terapeut: ljubazan, suosjećajan, objektivan procjenjivač, uporni trener za promjenu načina mišljenja, stavova i/ili ponašanja. Moguće spontane reakcije, npr. hostilnost, samilost, frustriranost, dosada, seksualna privlačnost – važno je pratiti način na koji njihove osobne potrebe ulaze u terapiju, otkriti ih i neutralizirati – neki psihoterapeuti se i sami podvrgavaju psihoterapiji

Različita stajališta o terapijskom odnosu

Zajedničko:

- Terapeuti svih teorijskih pravaca vjeruju da se između terapeuta i klijenta stvara podupirući savez kada terapeut na potrebe klijenta odgovara dosljednom empatijom

- Kada terapeut stvori atmosferu prihvaćanja klijent će se početi osjećati sigurno privrženim drugoj osobi, imat će model jasne interpersonalne komunikacije

Različitosti:

- fenomenološki orijentirani: bitna sastavnica je terapijski odnos – stvara sve što je potrebno za promjenu; riječi imaju minimalno značenje u odnosu na emocionalni odnos klijenta i terapeuta

- klasična psihoanaliza – sredstvo putem kojeg klijent počinje uviđati kako je sadašnje ponašanje određeno doživljajima iz ranijih životnih razdoblja;

Transferni odnos ili transfer – klijent počinje terapeutu pripisivati prijateljske, hostilne ili ambivalentne stavove i osjećaje koje je imao prema svojim roditeljima ili drugim važnim osobama – posljedica: ponavljaju se prvobitni konflikti iz ranih obiteljskih odnosa; da bi potaknuo transfer terapeut mora biti pasivan, udaljen i malo spontan; suvremeni psihoanalitički terapeuti nisu toliko udaljeni ili neutralni

- interpersonalni terapeuti – terapijski odnos je sredstvo pomoću kojeg klijent može naučiti alternativne stilove interakcija s drugim ljudima; terapeut aktivno procjenjuje i potiče na izražavanje određenog interpersonalnog ponašanja kao i određene reakcije na to ponašanje te promatra učinak na klijenta

- bihevioralni i kognitivno-bihevioralni terapeuti – važan ali ne i dovoljan uvjet terapije; neki smatraju da je to samo korisni kontekst, drugi da je važan u procesu modeliranja novih vještina i potkrepljivanja specifičnih promjena u klijentovom ponašanju

Tehnike psihoterapije

Svaki sustav psihoterapije ima svoje postupke

Metode se temelje na: formalnoj teoriji, psihopatologiji i klijentovim problemima

Zajedničke značajke:

1. Poticanje uvida2. Smanjivanje emocionalne nelagode3. Poticanje katarze4. Pružanje novih informacija5. Razvijanje vjere, nade i očekivanje promjena

39


ad 1. poticanje uvida u psihološke probleme: povećano znanje o sebi; uvid u razloge određenih ponašanja, jer to pridonosi razvoju ili nastanku novog ponašanja; upoznavanje s pogreškama iz prošlosti kako bi se izbjeglo ponavljanje; poticanje samoanalize na različite načine (analiza snova, bihevioralna analiza...); uobičajena tehnika je terapeutova interpretacija klijentova ponašanja – motiviranje klijenta da razmotri vlastito ponašanje

ad 2. smanjivanje emocionalne nelagode: smanjiti klijentovu patnju u mjeri koja će mu omogućiti početak suočavanja s problemom; pomoću uspostavljanja terapijskog odnosa klijenti stječu emocionalnu stabilnost i samopouzdanje

ad 3. poticanje katarze – slobodno izražavanje emocija u zaštitničkoj prisutnosti terapeuta

- oslobađanje emocija čije postojanje klijent do sada nije priznao; pomaže da se manje boji emocija

ad 4. pružanje novih informacija – često odgojno-obrazovne učinke – terapeut daje nove informacije, direktne savjete, predlaže literaturu (biblioterapija); da sagledaju svoje probleme iz druge perspektive

ad 5. razvijanje vjere, nade i očekivanje promjena – placebo učinak – izazivaju u klijenta očekivanje poboljšanja, navodi ga na vjerovanje u dostiživost pozitivnih promjena; potiču vjeru u snagu psihoterapije; važan je doživljaj uspjeha što češće tijekom terapije – čak i za male pomake

Učinci psihoterapije

- veliki broj istraživanja- uspješnost terapije najviše ovisi o dvije klijentove značajke: otvorenosti i upućenosti na sebe – oni su tada nepristrani i fleksibilni, pažljivo slušaju terapeuta i koriste ono što čuju na konstruktivan način

Psihoterapija je u pravilu individualna, alternativni načini:

- grupna terapija

- bračna terapija ili terapija parova

- obiteljska terapija

- psihosocijalna rehabilitacija

- primarna prevencija

Više su socio- nego psiho-terapije (socijalno orjentirane kliničke intervencije)

Cilj: utvrditi kako drugi ljudi doprinose poremećajima ponašanja ili kako to ponašanje na njih djeluje

40


Grupna terapija

- poč. 20. st. Joseph Pratt u Bostonu

- različiti teorijski pravci: analitičke grupe, na klijenta usmjerene grupe, gestalt grupe, bihevioralne grupe

- važnost interpersonalnih odnosa

Zajedničke značajke:

- pružanje novih informacija – višestruka perspektiva

- davanje nade – novi članovi vide učinak terapije na drugima

- općenitost – nisu jedini s problemom – općenitost vlastitih problema

- altruizam – otkrivaju interpersonalne slabosti i snagu; pomažu drugima

- interpersonalno učenje – stjecanje novih interpersonalnih vještina

- rekapitulacija primarne obitelji – grupa kao obitelj

- grupna kohezija - prihvaćaju, slušaju i utječu jedan na drugog; osjećaj sigurnosti; dopuštaju hostilnost ali samo ako sukob ne krši grupne norme; važni čimbenici: prihvaćenost i javno poštovanje – povećavaju samopoštovanje, stalo im je da ne iznevjere svoju grupu

Karakteristike grupe

- 6–12 članova (prevelike – informacije postaju površne, grupa manje osjetljiva; premale – nema univerzalnosti i kohezije)

- traju cca 2 sata (individualna cca 1 sat); maraton grupe – 6-48 sati i više (kod umornih ljudi se smanjuju obrambene reakcije)

- učestalost: nekoliko sastanaka pa sve do stalnih redovitih sastanaka u koje se stalno primaju novi članovi

- terapeuti moraju održati ravnotežu između previše kontrole i dopuštanja grupi da izgubi fokus

homogene (slične dobi, spola i problema, olakšavaju direktno usmjeravanje na zajednički problem) heterogene (različiti tipovi klijenata, lakše organizirati, članove izlažu širokom rasponu različitih ljudi i

stajališta)

Bračna terapija ili terapija parova

- “klijent” je brak ili drugi bliski odnos

- zajednička terapija – oba člana para se istodobno sastaju s terapeutom

41


Fokus: poremećeni odnos, a ne poremećeni pojedinac koji je u odnosu najčešće uzrok poremećenog odnosa:

- suprostavljena ili različita očekivanja i potrebe

- problemi u području seksualnog zadovoljstva, osobne autonomije, dominacije-submisije, komunikacije, odgoja djece, upravljanja novcem, vjernosti, izražavanja nezadovoljstva i hostilnosti….

Obiteljska terapija

- usmjerena na mijenjanje interaktivnih obrazaca u obitelji, kako bi se tako riješili obiteljski poremećaji, proizašla iz ranih teorija o psihopatologiji – uzrok neprilagođenog ponašanja je obiteljska okolina i interakcija dijete-roditelj

Temelji se na teoriji sustava – 3 načela:

1. cirkularna uzročnost – događaji su međusobno povezani i ovisni; ponašanje jednog člana nije uzrok ni posljedica, ponašanje svakog člana ovisi o ponašanju svih drugih

2. ekologija – sustave se može razumjeti samo kao integrirane sklopove a ne kao skup sastavnih dijelova; promjena ponašanja jednog člana djelovat će na sve druge

3. subjektivnost – ne postoje objektivna stajališta o događajima, samo subjektivne percepcije; svaki član obitelji ima svoju percepciju obiteljskih događaja

Često započinje fokusom na jednog člana s problemom – najčešće: muško dijete, adolescent, roditelji kažu da ima problema u ponašanju ili djevojčica tinejdžerske dobi s problemima hranjenja

Relativno brzo redefiniranje problema - poremećeni obiteljski odnosi ili loša obiteljska komunikacija

Zajednički cilj: poboljšanje komunikacije

Psihosocijalna rehabilitacija

- Rappaport, 1977. - ističe važnost ekološkog pristupa poremećajima ponašanja – traženje uzroka u interakcijama između pojedinca i ekonomskih, socijalnih i fizikalnih aspekata okoline (ne samo biološkim i psihološkim čimbenicima)

- intervencije kojima je cilj povećanje “podudarnosti” između pojedinca i socijalne okoline

- proces dezinstitucionalizacije – više bolesnika se liječi ambulantno i u dnevnim bolnicama

Psihosocijalna rehabilitacija – uči bolesnike sa shizofrenijom, velikim poremećajem raspoloženja ili drugim teškim mentalnim poremećajem – kako da se bolje nose sa učincima svojih problema, spriječe ili umanje krize koje ugrožavaju socijalno funkcioniranje

- pomaže u normaliziranju života, kompenzaciji oštećenja i postizanju najveće moguće kvalitete života- cilj: osnaživanje – spoznaja da mogu kontrolirati svoje živote - 4 komponente:1. povećanje razumijevanja poremećaja2. stjecanje vještina za življenje u zajednici3. upravljanje slučajem - član stručnog osoblja pomaže klijentu u zapošljavanju, stanovanju, prehrani,

prijevozu, rekreaciji, medicinskoj skrbi i financijama

42


4. unaprjeđenje primjene tretmana – održava vezu između stručnjaka za mentalno zdravlje, članova obitelji i bolesnika; grupe samopomoći

Prevencija (preventivne intervencije)

- Caplan, 1964.

3 razine :

- primarna (uklanjanje poremećaja mijenjanjem okoline ili jačanjem pojedinca)

- sekundarna (usmjerena na rizične skupine)

- tercijarna prevencija (psihosocijalna rehabilitacija)

5 temeljnih metoda programa prevencije:

1. poticanje sigurne privrženosti i smanjivanje obiteljskog nasilja2. podučavanje kognitivnim i socijalnim vještinama 3. mijenjanje okoline4. povećanje vještina suočavanja sa stresom5. osnaživanje

Komunalna psihologija ili psihologija u zajednici

Nastoji primijeniti psihologijska načela za:

1. bolje razumijevanje pojedinca i društva2. prevenciju poremećaja ponašanja3. stvaranje trajnih društvenih promjena

Nastala tijekom 50-tih i 60-tih godina 20.st, vlastiti odjel unutar Američke psihološke udruge i nekoliko časopisa

Ekološka perspektiva -sustave se može razumjeti samo kao integrirane sklopove a ne kao skup sastavnih dijelova; promjena ponašanja jednog člana djelovat će na sve druge

Komunalni centri mentalnog zdravlja, i slično

Principi i metode psihologije u zajednici

1. promjene društvenog sustava –zalažu se za poboljšanja u životu velikog broja ljudi npr. u školstvu

2. poticanje psihološkog osjećaja zajedništva – zajednica treba planirati i provesti vlastite promjene; poticanje zajedničkih akcija; razvoj kolektivne snage

43


3. širenje profesionalnih uloga – savjetovanje s komunalnim sustavima; edukacije neprofesionalnih osoba; grupe samopomoći; organizacije i udruge

4. uporaba društvenog aktivizma – angažiranje javnosti, kontakti s medijima

5. uporaba istraživanja kao oblika intervencije, npr. učinkovitost različitih pristupa u ambulantnom zbrinjavanju psihičkih bolesnika i sl.

Metode psihoterapije

I PSIHODINAMSKE TERAPIJE

II BIHEVIORALNE I KOGNITIVNO-BIHEVIORALNE TERAPIJE

III FENOMENOLOŠKE/ISKUSTVENE TERAPIJE

Psihodinamske terapije

Osnivač Sigmund Freud, otvorio privatnu praksu 1886. u Beču

- pacijenti s neurološkim simptomima za koje nije bilo moguće pronaći organski uzrok npr. paraliza šake – histerične ili neorganske paralize, amnezije, anestezije, sljepoće i gubitak govora

- počeo eksperimentirati sa hipnozom tj. hipnotičkom sugestijom – nije bilo moguće hipnotizirati sve pacijente, pacijenti se poslije nisu sjećali (nisu bili svjesni)

- Za svjesno prisjećanje uveo metodu slobodne asocijacije – opuštanje sa zatvorenim očima i izvještavanje o svemu što im padne na pamet (misli, osjećaji, sjećanja)

- proučavanje obrambenih mehanizama, uloga snova i maštanja – snovi kao ostvarenje maštanja i želja od kojih su mnoge socijalno neprihvatljive

3 metode: hipnoza, slobodne asocijacije, analiza snova

Ciljevi psihoanalize:

1. intelektualni i emocionalni uvid u uzroke klijentovih problema2. prorada implikacija tih uvida – klijenti trebaju shvatiti kako su nesvjesni konflikti i obrane međusobno

povezani kako bi se spriječilo njihovo ponovno vraćanje 3. ojačavanje kontrole ega nad idom i superegom

44


- Uključuje raščlanjivanje i ponovnu konstrukciju bolesnikove ličnosti

- Dugotrajan proces – 3-5 susreta tjedno u trajanju od 2-15 godina

Tehnike tretmana:

1. slobodne asocijacije2. uporaba snova3. analiza svakodnevnog ponašanja4. analiza otpora5. analiza transfera ili prijenosa6. analitičke interpretacije

Slobodne asocijacije

Proizašle iz traženja načina da se bez hipnoze pomogne bolesnicima u dosjećanju

Temeljno pravilo: treba reći sve što mu padne na pamet bez cenzure i bilo kakvog mijenjanja

Pretpostavka: nesvjesni sadržaji će izaći na površinu

Uporaba snova

Nesvjesni materijal je bliže površini u snovima nego u budnom stanju

Razlikuje: manifestni i latentni sadržaj (nesvjesne ideje i impulsi koji se pojavljuju u obliku kompromisa između potiskivanja i izražavanja odnosno represije i ekspresije)

- Proces pretvaranja neprihvatljivog – latentnog sadržaja u prihvatljivi – manifestni sadržaj naziva se rad sna

- Većina manifestnih sadržaja snova je simbolična - Rad sna – nesvjesna želja može biti pomaknuta na nešto drugo, može biti zamijenjena, može smanjiti

vrijednost neke želje- Klijent može i promijeniti svoj verbalni izvještaj o snu zbog djelovanja obrambenih mehanizama u

budnom stanju – sekundarna revizija - Metoda slobodnih asocijacija vezanih uz manifestni sadržaj sna

Analiza svakodnevnog ponašanja

Pogreške u govoru i pisanju (“Freudove omaške”), zaboravljanje nekih sadržaja, humor, nesreće

Analiza otpora

Svako klijentovo ponašanje koje interferira s analitičkim procesom smatra se znakom otpora prema postizanju uvida

Analiza transfera ili prijenosa

45


Klijentovi osjećaji prema terapeutu i odnos s terapeutom – prijenos ili transfer

Pod utjecajem nesvjesnih konflikata s autoritetima u djetinjstvu

- Terapeut nastoji o sebi otkriti što je manje moguće kako bi klijent mogao na njega projicirati

atribute i motive koji su nesvjesno povezani s roditeljima i drugim važnim ljudima u njegovom životu

Prijenosna neuroza – kada odnos klijenta i terapeuta preslika uzrok klijentovih problema – bavi se važnim problemima iz prošlosti u skladu s njihovom pojavom u sadašnjosti

Analitičar mora jako paziti na svoje nesvjesne emocije prema klijentu (kontratransfer ili protuprijenos) kako ti osjećaji ne bi iskrivili proces analize

Analitičke interpretacije

- Analitičari žele da klijenti steknu uvid u nesvjesne konflikte - Vode proces samoistraživanja svojeg klijenta pomoću različitih prije opisanih metoda- Ako klijent pokaže otpor da shvati potencijalno značenje nekog događaja terapeut mu nudi

interpretaciju - Interpretacije pomažu klijentu u razumijevanju prijenosa i dovode do promjena u terapijskom

odnosu

Psihodinamske terapije

varijacije klasične psihoanalize:

1. psihoanalitički orjentirana psihoterapija Franza Alexandera2. ego analiza Henza Hartmanna, Davida Rappaporta, Melanie Klein, Erika Eriksona, Ane Freud3. individualna psihologija Adolfa Adlera4. teorija objektnih odnosa Ronalda Fairbairna, Donalda Winnicota, Melanie Klein, Margaret Mahler,

Otta Krenberga5. ja-psihologija Heinza Kohuta 6. analitička psihologija Carla Junga7. terapija voljom Otta Ranka8. holistički pristup Karen Horney9. kulturalni pristup Ericha Fromma

Bihevioralne i kognitivno bihevioralne terapije

Načela:

1. Poremećaji se razvijaju prema zakonima učenja2. Metode terapije se zasnivaju na rezultatima istraživanja učenja. (Danas: i spoznaje o mišljenju i

osjećanju)3. Terapija je usmjerena na mijenjanje vidljivog neprilagođenog ponašanja, kao i na kognicije, fizikalne

promjene i emocije koje prate vidljivo ponašanje.4. Terapija se bavi trenutnim problemima.

46


5. Učinke terapije treba eksperimentalno provjeriti.

Naziv bihevior terapija – prvi puta u članku koji je opisivao primjenu instrumentalnog uvjetovanja u svrhu poboljšanja funkcioniranja kroničnih shizofrenih osoba – Lindsley, Skinner i Solomon 1953.

Preduvjet razvoja proučavanje uloga uvjetovanja i učenja u nastanku anksioznosti 20-tih godina 20. st. (Pavlov, Watson)

Prve primjene u proučavanju nastanka i liječenju fobija, kasnije seksualnih poremećaja, tretmanima ovisnosti i različitih anksioznih stanja

Sve važnija uloga 50-tih i 60-tih godina – Wolpe, Rachman, Lazarus, Eisenck

Wolpe, 1958 – rad: Psihoterapija pomoću recipročne inhibicije

Franks 1964 – Tehnike uvjetovanja u kliničkoj praksi i istraživanjima

Ullman i Krasner, 1965 – Studije slučaja u modifikaciji ponašanja

Wolpe i Lazarus, 1966 – Tehnike bihevioralne terapije: Vodič za tretman neuroza

Bihevioralne terapije

1. Sustavna desenzibilizacija – Wolpe, 1958. – uveo tehniku progresivne relaksacije – hijerarhija sadržaja koji izazivaju sve veću anksioznost – zamišljena desenzibilizacija

2. Tehnike izlaganja ili preplavljivanja (agorafobija, OK porem) – neposredno izlaganje podražajima tako dugo dok se anksioznost bitno ne smanji ili nestane

3. Uvježbavanje socijalnih vještina – uvježbavanje asertivnosti – obično se radi u grupama i uključuje 4 komponente:

a) definiranje asertivnosti ili sposobnosti zalagana za vlastita prava i razlikovanje od agresivnosti i submisivnosti

b) rasprava o klijentovim pravima i pravima drugih u socijalnim situacijama

c) identifikacija i uklanjanje kognitivnih prepreka izražavanju asertivnosti

d) uvježbavanje asertivnog ponašanja npr. Igranjem uloga ili glumljenjem socijalnih interakcija

4. Modeliranje ili učenje opažanjem (Bandura, 1969) – socijalno povlačenje odraslih i djece, OK, antisocijalno ponašanje, agresivnost, rani dječji autizam, strahovi

47


5. Averzivna terapija (alkoholizam, ovisnosti, pretilost, pušenje) – niz tehnika za smanjivanje vjerojatnosti pojavljivanja neželjenih ponašanja; koriste bolne ili neugodne podražaje (elektroškovi, uparivanje s neugodnim podražajima...) danas pretežno za kontrolu opasnog ponašanja npr. samopovređivanje

6. Upravljanje uvjetovanim pojavama – za modifikaciju ponašanja pomoću kontrole posljedica - davanje i/ili uklanjanje potkrepljivača koji slijede pojavu određenog ciljnog ponašanja, radi se na samokontroli - napadaji bijesa, poteškoće učenja, hiperaktivnost, delikvencija, depresija, fobije, seksualni poremećaji, agresija, halucinacije, psihosomatske tegobe...

Različiti postupci:

► Oblikovanje - početno potkrepljivanje bilo kojeg čina koji makar malo sliči željenom ponašanju ► Uklanjanje iz situacije ili time-out – odstranjivanje osobe iz okoline u kojoj je neželjeno ponašanje

potkrijepljeno ► Ugovaranje posljedica – terapijski ugovori – pravila koja npr. zabranjuju nasilničko ponašanje, obično

ima 5 sastavnica: odgovornost svih stranaka u ugovoru, nagrade za ispunjenje ugovora, sustav motrenja pridržavanja pravila ugovora, dodatne nagrade za izuzetna postignuća, kazne za neuspjeh

► Cijena dogovora – gubitak nagrade ili privilegije nakon pojave neželjenog ponašanja ► Tehnika uporabe žetona – određuju se ciljna ponašanja koja se žele mijenjati, definiranje žetona kao

načina plaćanja za izvođenje ciljnih ponašanja, utvrđivanje zamjenskih potkrepljivača za koje se mogu zamijeniti žetoni i određuju se pravila razmjene

7. Biološka povratna veza – biofeedback

Visoki krvni tlak, migrenozne glavobolje, želučane tegobe, neujednačen rad srca....

Kognitivno-bihevioralna terapija ili kognitivna terapija

Promjena klijentovih neprilagođenih kognicija (uvjerenja, shema, tvrdnji, strategija). Misli imaju važnu ulogu u oblikovanju ponašanja.

Beckova kognitivna terapija (Aaron Beck, 1950) – depresija je određena načinom na koji ljudi misle o svojim doživljajima

Kognitivni terapeuti nastoje identificirati ispraviti klijentova iskrivljena uvjerenja uporabom 5 strategija:

1. prepoznavanjem veza između kognicija, afekata i ponašanja

2. motrenjem posljedica kognitivnih iskrivljavanja

3. razmatranjem podataka koji govore u prilog ili protiv distorzija

4. zamjenjivanjem nefunkcionalnih kognicija realističnjim interpretacijama

48


5. zadavanje domaćih zadaća – uvježbavanje novih strategija mišljenja i učinkovitijem suočavanja s problemima

Racionalno-emocionalna bihevior terapija (Albert Ellis, 1973) – anksioznost

Psihološki problemi ne proizlaze iz vanjskog stresa već iz iracionalnih ideja koje ljude navode da ustraju u traženju zadovoljavanja svojih želja kako bi mogli biti sretni.

Iracionalna nerealistična i samoporažavajuća vjerovanja treba zamijeniti sa racionalnijim načinom razmišljanja

Dijalektička bihevioralna terapija (Marsha Linehan,1993) – impulzivno ponašanje, promjene raspoloženja, poteškoće u interpersonalnim odnosima

Razvoj vještina obuzdavanja neprikladnog ponašanja , zatim suočavanje sa prošlim traumatskim iskustvima (npr. fizičko i seksualno zlostavljanje), uklanjanje samookrivljavanja, smanjivanja posttraumatskih stresnih simptoma i rješavanje pitanja tko je kriv za traumu

Tretman sprečavanja recidiva (Marlatt i Gordon, 1985)– alkoholizam, ovisnosti

Motrenje rizičnih kognicija

Npr. umjesto da misli o tome kako bi bilo dobro popiti jedno piće razmišljati o tome kako će se osjećati ako budu uhapšeni zbog vožnje u pijanom stanju

Fenomenološke/iskustvene terapije

Svjesno doživljavanje je temelj ljudskog ponašanja

Ljudi - kreativna i rastuća bića, svjesno upravljaju svojim ponašanjem prema realizaciji svojih potencijala

Problemi ponašanja zbog poremećaja svjesnosti ili životnih ograničenja

Zajednička svojstva:

1. Klijenta se može razumjeti samo ako ga se promatra sa njegovog vlastitih stajališta2. Čovjek je sposoban vršiti izbore i upravljati svojom sudbinom3. Terapijski odnos je primarno sredstvo za postizanje učinka4. Klijent je ravnopravan, odgovoran pojedinac koji donosi odluke o svojem životu 5. Važno je doživljavanje i istraživanje zbunjujućih ili bolnih emocija

49


1. Terapija usmjerena na klijenta – Carl Rogers2. Gestalt terapija – Fritz i Laura Perls3. Logoterapija - Viktor Frankl

Terapija usmjerena na klijenta

Teorija samoaktualizacije – ljude u njihovom rastu ometaju prosudbe koje im drugi nameću; ljudi tada iskrivljavaju svoje prave osjećaje i pojavljuju se simptomi poremećaja

- Poticajni interpersonalni, terapijski odnos klijent upotrebljava za svoj daljnji rast i razvoj

- Takav terapijski odnos pojavljuje se samo ako terapeut doživljava i izražava 3 međusobno povezana stava: bezuvjetno pozitivno prihvaćanje, empatiju i podudarnost.

- Bezuvjetno pozitivno prihvaćanje: da je terapeutu stalo do klijenta, da ga prihvaća i da vjeruje u klijentovu sposobnost mijenjanja (povjerenje u klijentov potencijal za rast i rješavanje problema); pokazuje spremnost za slušanje, neposesivnu naklonost i prihvaćanje (ali ne odobravanje svega što klijent kaže ili čini)

- Empatija – nastoji shvatiti kako to izgleda osjećati se kao taj klijent (unutarnji referenični okvir); važnost refleksije - koja je više od parafraziranja – izvlačenje bitnog i ponovljena reprodukcija klijentovih osjećaja – definiranje klijentovih osjećaja

- Podudarnost: terapeutovi osjećaji i akcije moraju biti podudarni ili međusobno usklađeni

U takvom terapijskom odnosu klijenti postaju samosvjesniji i sami sebe više prihvaćaju, pokazuju manje obrambenih reakcija u interpersonalnim odnosima, mišljenje postaje manje rigidno, više se oslanjaju na vlastite procjene nego na procjene drugih i bolje funkcioniraju u velikom broju različitih uloga

Gestalt terapija

Fritz i Laura Perls

Cilj: povećati klijentovu svjesnost kako bi ga oslobodila za rast tj. potaknuti klijentov zaustavljeni proces rasta pomažući mu da: postane svjestan osjećaja kojih se odrekao, ali koji su dio njega; prepozna osjećaje i vrijednosti za koje misli da su dio njega, ali zapravo su “posuđeni” od drugih ljudi

Principi:

1. usredotočenost na ovdje i sada – pričanje o prošlosti ili anticipacija budućnosti je bijeg od realnosti ili izbjegavanje

2. igranje uloga 3. frustriranje klijenta – tako da se prema terapeutu odnose kao što bi se odnosili prema drugima 4. uporaba neverbalnih znakova – uočava ih i traži da kaže kako se osjeća dok to radi 5. uporaba snova – snovi kao poruke klijenta samome sebi 6. podupiranje direktnih i neposrednih poruka7. tehnika praznog stolca – dijalog između klijenta i osobe iz prošlosti s kojom ima nedovršene poslove 8. tehnika neposlanog pisma 9. razgovori između različitih dijelova sebe

50


10. Igranje obrnutih uloga – glumi osobu za koju misli da je suprotna njemu npr. topla osoba – hladna osoba

Logoterapija; Viktor Frankl

- osnova: egzistencijalistička filozofija

Ciljevi:

- pomoć klijentima da preuzmu odgovornost za svoje osjećaje i akcije i - pronađu smisao i svrhu svojeg života- primjenljiv na bilo koju osobu, bez obzira ima li ili nema mentalni poremećaj- “Razgovor s umirućima”

Istraživanja kliničkih intervencija

Ciljevi:

1. određivanje učinkovitosti specifičnog tretmana2. uspoređivanje relativne učinkovitosti različitih tretmana3. procjenjivanje specifičnih sastavnica tretmana koje su odgovorne za određene promjene

Nacrti eksperimenta:

Znanstveno utvrditi jesu li poboljšanja zaista uzrokovana psihoterapijom

Istraživački nacrti:

1. promjene unutar ispitanika – mjerenje zavisne varijable (mišljenje i ponašanje) prije početka tretmana, u intervencijskoj fazi i nakon završetka tretmana

2. promjene između ispitanika – manipulacija nezavisnom varijablom: eksperimentalna (sa terapijom) i kontrolna skupina (bez terapije)

Učinkovitost individualne psihoterapije

Većina istraživanja zaključila:

1. 90% klijenata se nakon tretmana osjeća bolje2. nema razlike u poboljšanju između onih koji su imali samo psihoterapiju i onih koji su uz nju uzimali i

lijekove3. niti jedan psihoterapijski postupak nije bio bolji od onog drugog4. čini se da su učinci psihoterapije relativno trajni a pozitivne promjene često se pojavljuju nakon prvih

6-8 susreta 5. najveća poboljšanja povezana s tretmanima koji su provodili psiholozi, psihijatri i socijalni radnici (u

usporedbi s obiteljskim liječnicima i bračnim savjetovateljima)

Suvremene kliničke intervencije

51


Karakteristike:

1. programi prevencije – centri mentalnog zdravlja ujedinjuju stručnjake različitih profila 2. eklekticizam – kombinacija različitih terapijskih metoda – multimodalna terapija (Lazarus, 1981)3. sustav vođene skrbi – sve zdravstvene usluge4. vremenski ograničene terapije – češće kratkotrajne terapije5. psihoterapija i uzimanje lijekova6. praktične smjernice – upućuju na djelotvornost i uspješnost tretmana

Forenzička psihologija

• područje kliničke psihologije koje primjenjuje psihologijska načela i znanja na pravna pitanja i pravne postupke

• novo područje razvoja kliničke psihologije• područje za dodatno školovanje kliničkih psihologa• primjena znanja o mentalnom zdravlju i davanje stručnih mišljenja o pojedincu uključenom u pravni

postupak• poznavanje psihičkih procesa, psihodijagnostike • Haward, 1981: “grana primijenjene psihologije koja se bavi sakupljanjem, ispitivanjem i

prezentacijom dokaza za sudske procese”• Policija, sudovi, kazneno-popravne ustanove, osiguravajuća društva - važnost poznavanja zakona i

zakonskih regulativa

Policija

• testiranje kandidata za policijski posao • psihologija savjetovanja • krizne intervencije pripadnicima policije• psihološki profil osoba koje su počinile određena kaznena djela

Sudovi

• savjetovanje odvjetnika prilikom izbora porote• proučavanje čimbenika koji djeluju na razmatranja i odluke porote • analiziranje učinaka određenih dijelova suđenja, npr. početna izlaganja tužitelja i obrane, unakrsno

ispitivanje, završna riječKazneno popravne ustanove

• pružanje psiholoških usluga zatvorenicima (individualno i grupno)• psihologija savjetovanja• sudjelovanje u procesu resocijalizacije i rehabilitacije• praćenje uvjetno otpuštenih osoba

Veliki raspon problema:

• prisilna hospitalizacija• psihičke posljedice neke radnje (duševna bol, ptsp, i sl) • psihičke posljedice kco • psihička sposobnost odlučivanja (za donošenje nekih odluka, oporuke i sl)• stjecanje skrbništva

52


• dodjela djece u brakorazvodu - prikladnost roditelja• sposobnost praćenja postupka suđenja i odgovornost za počinjeno djelo, izrada profila zločinaca

Haward 1981: forensic psychology; 1990: a dictionary of forensic psychology

4 glavne uloge psihologa:

a) eksperimentalna

b) klinička

c) proračunska ili statistička

d) savjetodavna

Eksperimentalna uloga

• sposobnosti i znanja za primjenu psiholoških principa i tehnika na jedinstveni forenzički problem• prednost pred psihijatrima - samo bolesti• psiholozi proučavaju normalne psihičke funkcije i psihološke procese• forenzičko značenje - eksperimentalno ispitivanje percepcije i pamćenja • ograničenja čovjekovog pamćenja i nepouzdanost pamćenja - različiti svjedoci

(selektivnost pamćenja i percepcije, utjecaj emoc. stanja na percepciju i pamćenje)

Klinička uloga

• najuobičajenija uloga• ispituje klijenta i provodi testiranje (inteligencija, neuropsihologijski testovi, ličnost) i dolazi do

bihevioralnih podataka• ovisno o tipu problema - koji testovi, koliko puta će ga ispitivati • proučiti i svu ostalu dokumentaciju

Proračunska/statistička uloga

• statističari - statističke analize• primjena statističke vjerojatnosti za događaje i ponašanja • procjena vjerojatnosti da će se osoba s određenim psihičkim deficitom moći brinuti sama za sebe,

zarađivati za život i živjeti nezavisno u društvu ili treba staratelja

Savjetodavna uloga

• koja pitanja pitati svjedoke• kako odabrati porotnike

Kriminalne radnje

• Procjena fizičkog i mentalnog stanja osumnjičenog prije kriminalnog djela, za vrijeme suđenja• razumijevanje optužbe

53


• američki psiholozi “Testovi kompetentnosti” - za objektivno ispitivanje psihičkih funkcija relevantnih za sudski postupak

• daje sudu objektivne i standardizirane podatke o ispitaniku• intelektualne funkcije, neuropsihologijski testovi, ličnost

Psihologijsko testiranje

• ovisno o vrsti problema te što se od njega traži:• klinički intervju• testovi inteligencije• neuropsihologijski testovi• testovi ličnosti

Heilbrun, 1992

• testovi - adekvatno dokumentirani u stručnoj literaturi• dobro razmotriti pouzdanost testa • test - relevantan za problem koji nam je upućen • standardna primjena testa - prema uputama• interpretacija rezultata - samo za ono za što je test standardiziran - npr- na temelju testova

inteligencije samo o općem intel. f, a ne i o sugestibilnosti, konfabulacijama, psihopatologiji• pri interpretaciji rezultata važan je stil odgovaranja: obrambeni, nijekajući, melingering i evasiveness• psihologijsko testiranje - kao dio postupka testiranja hipoteza, kao jedan od izvora podataka koji

može formulirati i potvrditi ili negirati hipoteze o relevantnim psihološkim konstruktima • ostali izvori - osobna povijest, medicinski nalazi, podaci iz intervjua, opažanje ponašanja

Laganje: pravi se “dobrim” ili “lošim”

• self-deception i other-deception - krivi iskazi o sebi ili o drugimaPrezentiranje psiholoških dokaza

• često ne sudjeluju u procesima, nego šalju pismena izvješća• prikazano jasno, prihvatljivim rječnikom, • prikaz rezultata kao i vlastito mišljenje o slučaju • pravila ponašanja na sudu• dobro poznavanje svih okolnosti slučaja • dobro poznavanje svih primijenjenih testova• nezavisni od psihijatrijskih nalaza i forenzičke psihijatrije• puno područja rada se prekrivaju• prednost psihologa - principi normalnog kognitivnog i općenito psihičkog funkcioniranja

Pisanje nalaza u različite svrhe

• sposobnost da se prati tijek suđenja i odgovornost za počinjeno djelo• duševna bol u građanskoj parnici• sposobnost odlučivanja• izrada profila zločinaca• stjecanje skrbništva nad djecom i prikladnost roditelja• neuropsihologijska vještačenja posljedica KCO

Kazneno-pravna sposobnost i odgovornost optuženika

54


• je li optuženik sposoban pratiti tijek suđenja - razumijevanje pravnih postupaka • različiti oblici kompetencije - str. 474-475 - tab 13.1

• testovi inteligencije - utvrđivanje ev. mentalne zaostalosti ali i sposobnosti razumijevanja optužbe • mentalne bolesti - halucinacije, sumanute ideje• bolničko ili ambulantno opažanje i ispitivanje

Koja se vrsta osobe proglašava najčešće nesposobnom?

• Steadman, 1979. - 50%: M, slabo obrazovani, češće se susretali s pravnim sustavom i sustavom za zaštitu mentalnog zdravlja, više pripadnika manjina od očekivanog, mnogi probleme s drogom

• Nicholson, Briggs, Robertson, 1988 - relativno veliki postotak psihoza i snižene inteligencije• Nicholson, Kugler, 1991 - tipični nekompetentni optuženik - pati od liječene psihoze, u trenutku

suđenja pokazuje simptome težeg mentalnog poremećaja, samac, nezaposlen i slabog obrazovanja Instrument za procjenu sposobnosti je određeni strukturirani intervju.

Neuračunljivost

• je li optuženik u času zločina bio neuračunljiv• nemoralno kažnjavati ljude koji zbog ment. poremećaja ili ne znaju da su njihove akcije loše ili ne

mogu kontrolirati svoje ponašanje• neuračunljivost je pravni a ne psihološki termin i definira se pravnim standardima države• Engleska -1843. McNaughtonovo pravilo: “... obrana na temelju neuračunljivosti mora jasno dokazati

da je u vrijeme kad je počinio djelo optuženi bio zbog duševne bolesti toliko nerazuman da nije mogao spoznati prirodu i kvalitetu onog što je činio ili, ako je to znao, nije znao da je ono što čini zlo”

• 1954. - Durhamovo pravilo: “optuženi nije kazneno-pravno odgovoran ako je njegovo protupravno djelo bilo plod mentalne bolesti ili psihičkog defekta”

• 1972. Brawnerovo pravilo ili ALI pravilo (American Law Institute): “optuženik nije odgovoran za svoje ponašanje ako mu je u vrijeme očitovanja tog ponašanja, koje je proizlazilo iz duševne bolesti ili defekta, u znatnoj mjeri nedostajala sposobnost razumijevanja nezakonitosti njegova ponašanja ili sposobnost prilagođavanja ponašanja zakonskim propisima”

ALI pravilo

• priznaje i kognitivne i emocionalne čimbenike - (“razumije”)• ne zahtijeva da optuženici u potpunosti ne mogu uvidjeti nezakonitost ponašanja već da im ta

sposobnost “nedostaje u znatnoj mjeri”• neuračunljivost je definirana u odnosu na kognitivne sposobnosti i voljne osobine

(čak i kad shvaćaju da je ponašanje nezakonito ali zbog psihičke bolesti nemaju kontrolu nad ponašanjem)

Problemi i moguće zloupotrebe:

• učestalost i uspješnost obrana temeljenih na neurač. - koristi se mnogo rjeđe i s manje uspjeha nego što to većina ljudi pretpostavlja

• vjerojatnost brzog otpuštanja iz bolnice - sve dok sudac nije uvjeren da ih može pustiti; veća vjerojatnost otpuštanja iz zatvora nego iz bolnice

• opasnost od neuračunljivih optuženika - dodatna komplikacija: odmah se hospitaliziraju, primaju lijekove, psihoterapiju; smanjuje se vjerojatnost pojave agresivnog i nasilnog ponašanja

• troškovi obrane na temelju neuračunljivosti - psihijatrijske i psihološke procjene i ostala vještačenja - pravo na pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje na račun države

Uloga stručnih vještaka -3 pitanja:

55


1. valjana i pouzdana dijagnoza psihičke bolesti?

2. točna procjena optuženikove pravne odgovornosti za djela učinjena u prošlosti?

3. jesu li u tim prosudbama kliničari sposobniji od neprofesionalnih osoba?

Duševna bol

• PREKRŠAJI: kleveta i objeda, nesavjestan postupak liječnika, proizvodnja manjkavih proizvoda koji dovode do osobne povrede, namjerno ili nenamjerno ponašanje koje nanosi štetu ili povredu nekoj osobi

• NEMAR I NAMJERNO PONAŠANJE• različite štete: uništavanje osobne imovine, tjelesne povrede i/ili čuvstvena patnja• fizička i psihička patnja ili bol• odšteta za pretrpljenu psihičku bol ako je samo prisustvovao povređivanju bliske osobe • seksualno uznemiravanje i napastovanje na radnom mjestu• omalovažavanje zbog tjelesnog invaliditeta• AIDS, homoseksualizam• psiholozi: socijalna povijest, klinički intervju, intervjui s drugim ljudima, psihologijsko testiranje -(ne)

postojanje psihičkih problema koji muče osobu koja je podigla tužbu• teže pitanje: jesu li ti psihički problemi uzrokovani prekršajem, jesu li uvećani prekršajem ili su

postojali i prije njega u istom intenzitetu• ozljeda na radu - utvrđivanje psihičke onesposobljenosti• određene vrste poslova rizične za nastanak profesionalnih bolesti (ljepila - djelovanje na SŽS)

Sposobnost odlučivanja

• razumijevanje relevantnih informacija potrebnih za donošenje određenih odluka • može li sam upravljati svojim financijskim poslovima• donošenje odluka o prihvaćanju ili odbijanju medicinskog liječenja• sastavljanje oporuke

Appelbaum i i Grisso, 1995:

Kompetentna osoba može:

1. razumjeti temeljne informacije koje su relevantne za donošenje neke odluke

2. primijeniti te informacije na specifične situacije s ciljem anticipiranja posljedica različitih mogućih izbora

3. koristiti logično i racionalno mišljenje tijekom procjenjivanja razloga za i protiv

4. izvijestiti o osobnoj odluci ili izboru

Psiholozi - utvrđivanje kompetencije osobe s teškim mentalnim poremećajima - mogu li takve osobe donositi odluke i s razumijevanjem pristajati na određene oblike psihijatrijskog liječenja?

- prisilna hospitalizacija

- oštećenja sposobnosti odlučivanja teža i konzistentnija za sch nego depresije, ali i u depresija smanjena

56


Psihološka autopsija ili analiza dvojbenih smrtnih slučajeva

• izuzetno rijetko• postupak procjenjivanja bez sudjelovanja osobe koju procjenjuje• određivanje uzroka smrti - ubojstvo, samoubojstvo, nesreća• sastavljanje ili mijenjanje oporuke

Izrada profila zločinaca

• zaključivanje o motivima neke osobe i njezinom psihičkom stanju na temelju ponašanja nepoznate osobe

• zločinci za sobom ostavljaju naznake o svojoj psihičkoj strukturi• Odjel za bihevioralne znanosti FBI-a

Skrbništvo nad djecom i roditeljska sposobnost

• procjena obitelji u krizi• roditeljska sposobnost - oba roditelja, udaljavanje iz vlastitog doma• zakoni općenito otežavaju oduzimanje djece biološkim roditeljima osim u slučajevima velike fizičke i

psihičke ugroženosti• dodjela djeteta - koji će roditelj najbolje zadovoljiti potrebe djeteta• centri za socijalnu skrb• postupak:• intervjuiranje djece i roditelja• testiranje djece i roditelja• opažanje interakcija između roditelja i djece• intervjuiranje i procjene osoba koje su imale prilike opažati članove obitelji• različita dokumentacija • najveći uzrok psihičke traume u djece - nasilje među roditeljima i nasilje prema djeci • kliničar - mnogo znanja o dječjoj psihologiji, kliničkoj psihologiji odraslih, razvojnoj psihologiji,

psihopatologiji djece i odraslih• seksualna orjentacija roditelja• etnička pripadnost i pripadnost različitim kulturama

Vještačenja KCO - potres mozga

• blaži pad općeg intelekt. funkc. (ment. efikasnosti) - opća dezorganiz, psihomot. uspor, smetnje konc.

• otežano planiranje i org. ment. aktivnosti i paralel. procesir. inform, blaže poteškoće apstrakcije• otežana vizuoperceptivna i vizuospacijalna organizacija složenijih likova• poteškoće kratkoročnog pamćenja i novog učenja i pamćenja• oslabljena lakoća govora• poteškoće fine motoričke koordinacije• emoc.reakcije:anksioznost, depresija, hipohondrija, fobijski el.• oporavak: 3 mjeseca

Vještačenja KCO – kontuzija mozga

• org. ment. deterioracija, sve do demencije• oštećenja na mjestu coup i countercoup lezije:

1. jači deficiti mišljenja (frontalni sindrom)

2. agnozije

57


3. jači deficiti pamćenja, do amnestičkog sindroma

4. oštećenje spac. funkcija, apraksija

5. disfazija, disleksija, disgrafija, diskalkulija

6. psihomot. usporenost, smetnje pozornosti

7. org. i reakcijske promjene ličnosti

• oporavak - do 3 godine, krivulja negat. akceler.

Zdravstvena psihologija

• Tijekom 70-tih godina 20. st. • Taylor, 1955 – proučavanje psiholoških utjecaja na održavanje zdravlja, nastanak bolesti i reakcije

ljudi na bolest• Niz časopisa, sekcije pri APA-i i HPD-u

Područja istraživanja i prakse zdravstvenih psihologa (blumenthal, matthews i weiss, 1994)

1. Proučavanje interakcija između okolinskih stresora, psih. procesa, socijalnih snaga i fiziol. čimbenika koji djeluju na zdravlje i bolest

2. Identifikacija rizičnih faktora za nastanak bolesti i zaštitnih čimbenika zdravlja

3. Razvoj i evaluacija tehnika za poticanje zdravih i sprečavanje nezdravih ponašanja

4. Razvoj i evaluacija psiholoških intervencija koje pridonose učinkovitom liječenju bolesti

Utjecaj stresa na zdravlje/bolest

• Barbara Dohrenwend, 1978 – 4-fazni model 1. stresna životna događanja

2. niz stresnih reakcija

3. okolinski i psihološki medijatori – mogu povećati (siromaštvo, nedostatak socijalne potpore) ili smanjiti (vještine suočavanja, potpora prijatelja) intenzitet stresnih reakcija

4. tjelesni i/ili psihološki problemi – blagi i prolazni ili ozbiljni i trajni

Stres i živčani sustav

• Fiziološke reakcije – reakcije središnjeg i autonomnog živčanog sustava - opći adaptacijski sindrom (OAS)

• započinje alarmnom reakcijom tj. stresni hormoni ubrzavaju rad srca, podižu krvni tlak itd• slijedi faza otpora - ustrajne biokemijske promjene mogu dovesti do štetnih posljedica – kronični

povišeni krvni tlak• faza iscrpljenosti – otežano funkcioniranje različitih organskih sustava

58


Stres i imunološki sustav

• Pad aktivnosti stanica imunološkog sustava koje se bore protiv virusa i tumora • Imunosupresija – važna za nastanak bolesti (različita istraživanja, npr. Cohen 1996)

Mjerenje stresora

Upitnici:

• Popis nedavnih događaja - Amundson i sur – 42 događaja vezana uz zdravlje i obitelj, osobne, profesionalne i financijske događaje - str 417

• Pregled životnih događaja • Ljetvica dnevnih uzrujavanja

Strategije sučeljavanja

• Folkman i Lazarus, 1980. – sučeljavanje usmjereno na problem i sučeljavanje usmjereno na emocije – str 419

• Stone i Neal – 8 stilova: bavljenje nečim što odvraća pažnju, definiranje situacije na novi način, direktna akcija, katarza, prihvaćanje, traženje socijalne potpore, relaksacija i vjera

• Nađene spolne razlike – m češće koriste sučeljavanaje usmjereno na problem i direktnu akciju

Rizični faktori za pojavu bolesti

• Biološki – genetika • Okolinski – izloženost toksinima• Zdravstveno-rizični obrasci ponašanja – pušenje, prekomjerno hranjenje, pomanjkanje kretanja• Psihološki – ličnost - npr. ag. ljudi traže kompetitivne situacije i sukobe – fiziol. reakcija, imaju manje

soc. potpore i rjeđe idu na zdr. preglede • KV bolesti, karcinom, AIDS...

SES: opća povezanost socioekonomskog statusa (SES) i zdravlja

- niži SES – veća vjerojatnost kronične bolesti, neočekivane i rane smrti- različiti SES – različitosti u psihološkom funkcioniranju, okolinskim stresorima i zdravstveno-rizičnim

ponašanjima

Prevencija bolesti i programi liječenja

• Preventivni programi – primjeri:• Individualne konzultacije o životnom stilu• Programi vezani uz radna mjesta• Kampanje u sredstvima javnog informiranja i društvenim mrežama • Pružanje pomoći – individualno i grupno, smanjivanje simptoma bolesti, bolje podnošenje bolesti

Posebni programi

• Poboljšanje prihvaćanja medicinskih postupaka liječenja – pridržavanje uputa

59


• Preoperativna priprema bolesnika• Bol

Dječja klinička psihologija

niz godina zanemarivano područje

- DSM III - prva varijanta dijagnostičkog sustava s razvojnim kriterijima dječjih poremećaja

- DSM IV, DSM 5

- časopisi: Journal of abnormal child psychology, Journal of clinical child psychology, Development and psychopathology

- novo područje - razvojna psihopatologija

- kako se različiti obrasci ponašanja manifestiraju u različitim razvojnim razdobljima

- kako se u djece razvijaju različite sposobnosti i

poremećaji

- rizični i zaštitni čimbenici nastanka poremećaja

Zašto se pridaje toliko pažnje dječjoj psihopatologiji?

* 8-22 % djece dobiva dijagnozu poremećaja ponašanja, učenja ili emocionalog porem.

* mnogi dječji poremećaji dovode do trajnih posljedica za pojedinca, obitelj i društvo (autizam)

* veliki broj poremećaja odraslih ima svoje korjene u dječjim poremećajima koji nisu bili dijagnosticirani ni liječeni

* proučavanje čimbenika rizika, uzroka i tijeka nastanka dječjih poremećaja - učinkovite rane intervencije za prevenciju

Kada se dijete upućuje psihologu?

• roditeljska tolerancija• rodit. svjesnost poteškoća ili poremećaja• depresija majke - što se majka više osjeća depresivnom, to je veća vjerojatnost da će vidjeti

poremećaje ponašanja (sklone vidjeti sve u negativnom svjetlu, bespomoćnost, problemi s ocem)• prikladnost dječjeg ponašanja

- s obzirom na razvojne norme kulture

- s obzirom na razvojnu fazu djeteta

• temperament: stil ponašanja novorođenčeta, način reagiranjaIstraživanje (New York, 1968): ugodne, teške i suzdržane bebe

* ugodne bebe - dobra prilagodba novim situacijama, pravilne biološke funkcije

60


* teške bebe - nemaju uredne biološke funkcije, lako se uznemire, česte intezivne negativne reakcije na okolne promjene

* suzdržana - između ova dva ekstrema

• teška djeca: povećan rizik za razvoj problema ponašanja i teškoća s učenjem• istraživanje: na temelju temperamenta s 3 g. predvidjeti probleme ponašanja u 12. g. života i

osobine ličnosti 15 godina kasnije - dječji problemi kao djelomični izraz urođenih bioloških karakteristika

• dijateza-stres model - interakcija biološke dispozicije i okolnih stresora• Kagan, 1989 - pretjerana inhibiranost relativno stabilna karakteristika u djece - rizična skupina za

razvoj ank. poremećaja • premalo inhibicije - poremećaji ponašanja • rizični: suprotni krajevi raspona temperamenta

+ različiti stresori, roditeljski način odgajanja, drugi okolinski čimbenici

• temperament utječe i na privrženost djeteta osobi koja se za njega brine• važna uloga privrženosti u 1. g. života za daljnji razvoj - teorija privrženosti: male bebe imaju

urođenu potrebu za stvaranjem snažne emocionalne veze s barem jednom osobom, rođene su s ugrađenim repertoarom ponašanja - smješkanje, gugutanje - cilj je održavanje bliskosti

• odvajanje - bolne reakcije plača - privlačenje pažnje-evolucijski - to je prilagođeno ponašanje - udovoljavanje potreba povećava šansu za preživljavanje

-istraživanja - djetetove reakcije na odvajanje od majke i ponovni susret s njom

Postupak Nepoznate situacije - Mary Ainsworth, am. psihologinja

1. majka i dijete ulaze u igraonicu - kliničarevo opažanje djetetove sposobnosti odvajanja od majke i istraživanja prostorije

2. ulazi nepoznata osoba i obraća se majci

3. majka napušta prostoriju na cca 3 min i vraća se

- oko 70% djece pokazuje sigurnu privrženost, ostali nesigurna privrženost

Sigurna privrženost - čak i kad su uznemirena odlaskom majke, brzo se smire po povratku

3 tipa nesigurne privrženosti:

• izbjegavajuća - izbjegava majku kad se vrati• opiruća/podvojena (ambivalentna)- ide k majci, ali ga ne može smiriti• neorganizirana/dezorjentirana- najveća vidljiva nesigurnost, često kontradiktorne reakcije (približava

se majci ali je ne gleda)- sigurna djeca - tople majke, pune ljubavi, osjetljive na njihove potrebe

- nesigurna djeca - suzdržane i odbijajuće majke ili nedosljednog ponašanja

Nesigurna privrženost - kao odrasli ne mogu uspostaviti bliski odnos koji bi zadovoljio njihove emoc. potrebe

• rizična skupina za različite vrste poremećaja

61


• dječje agresivno ponašanje - neorganizirana/dezorjentirana privrženost • depresivni poremećaji - nesigurna/izbjegavajuća privrženost• velika uloga osoba koja se brinu za djecu, ali se i djeca razlikuju po sposobnostima ostvarenja

privrženosti - uzajmni utjecaj djetetovih karakteristika i karakteristika osobe koja za njega brine

Obrasci interakcija roditelj-dijete

• tradicionalna psihodinamska teorija - naglašava utjecaj roditelja na dječji razvoj• longitudinalna istraž. - dječje ponašanje utječe i na roditelje (svojeglavo ponašanje djeteta - teška

djeca - stvara ili izaziva neprikladne reakcije roditelja - više kontrolirajućih izjava i kažnjavanja)• autizam - socijalno povlačenje i bizarno ponašanje - prije se mislilo da se radi o hladnim,

ravnodušnim majkama, a danas: ponašanje majki kao posljedica dugogodišnje interakcije s djetetom koje ne komunicira niti ne reagira normalno

• hiperaktivna djeca - nakon primjene lijekova roditelji se počeli i prema njima pozitivnije ponašati• odnos roditelj - dijete: recipročan, dječji temperament i ponašanje djeluju na roditelje a roditeljska

tolerancija i reakcije mijenjaju djetetovo ponašanje• stupanj usklađenosti - pojava poremećaja ponašanja djelomično i funkcija (ne)suglasja djetetovog

temperamenta i roditeljskih reakcija (Thomas i Chess, 1977), što je veće neslaganje veća je vjerojatnost da će dijete kasnije imati problema

Stresori u djetinjstvu

• neprilagođeno roditeljsko ponašanje• roditeljska nesposobnost• psihopatologija roditelja• multiple hospitalizacije• gubitak roditelja zbog rastave ili smrti• rođenje novog djeteta• siromaštvo• ratna trauma• polazak u školu• roditeljski bračni problemi i sukobi• zlostavljanje ........

Polazak u školu

• dob 6-7 g: najveći broj poremećaja (teškoće učenja, nedostatak pažnje/hiperaktivni poremećaj, poremećaj ponašanja, teškoće u odnosima s vršnjacima)

• mirno sjedenje, savladanje složenih novih vještina, savladavanje novih socijalnih vještina - prihvaćanje vršnjaka, uspješnost, ispunjavati stalne zahtjeve učitelja

• normalno i abnormalno funkcioniranje u školi - uloga dječjih kliničkih psihologa

Roditeljski sukobi i rastava

Veliki broj stresora:

• bitka za skrbnišvo• pad životnog standarda• promjene životne okoline i seljenja• provođenja dijela tjedna kod oca ili majke• promjene ličnosti roditelja - depresija, srdžba i sl• smanjenje roditeljske vještine (1 roditelj uglavnom brine za dijete)

62


• novi brak - očuh, maćeha - prilagođavanjePovećava se vjerojatnost pojave poremećaja

• dječaci - tijekom 2 godine nakon rastave - povećanje ag. i neposlušnost, ometanje nastave, poremećeno odnosi s vršnjacima

• djevojčice - manje teške promjene, nestaju u roku godine dana, češća internalizacija problema, češće odgođene reakcije, problemi u heteroseksualnim odnosima

• teška djeca - više neugodnih posljedica• predškolska djeca - regresivno ponašanje, separacijska tjeskoba• školska djeca - srdžba na jednog ili oba roditelja

• razdvajanje samo po sebi ne dovodi do negativnih bihevioralnih posljedica• važna je količina i intenzitet sukoba prije, tijekom i nakon rastave• 3 cilja rada dječjeg kliničkog psihologa:- socijalna potpora - podijeliti osjećaje s djecom koja se nalaze u sličnoj situaciji

- mijenjanje tvrdnji koje sami sebi govore , podučavanje da identificiraju problemna područja koja mogu/ne mogu kontrolirati

- uvježbavanje prikladnih načina izražavanja srdžbe

• podučavanje roditelja - kako se nositi s vlastitim osjećajima i kako pomoći djeci u prilagodbi

Zlostavljanje

• prvo se odnosio na tjelesno zlostavljanje• danas uključuje i zanemarivanje, psihološko zlostavljanje, seksualno zlostavljanje, iskorištavanje• zanemarivanje: nedovoljno zadovoljavanje dječjih tjelesnih i/ili emoc. potreba• psihološko zlostavljanje: verbalni i emocionalni napadi, odbijanje, ponižavanje, teroriziranje• 1/3 zlostavljane djece postaju zlostavljajući roditelji

3 čimbenika koja navode roditelje na zlostavljanje djece:

1) socijalni i kulturalni utjecaji - siromaštvo, stres, toleriranje nasilja i grubih postupak

2) osobne karakteristike - povijest zlostavljanja, nizak prag tolerancije na frustracije, agresivnost

3) teškoće u interakciji roditelj - dijete - neprikladna roditeljska očekivanja ili tumačenja dječjeg ponašanja, neučinkoviti i krivi disciplinski postupci, teška djeca

4 faze:

• roditeljska nerealistična očekivanja• dijete ne uspijeva udovoljiti tim očekiv.• roditelj pogrešno pripisuje djetetovo neprikladno ponašanje namjernim karakteristikama• roditelj pretjerano reagira i počinje zlostav.

Zlostavljana djeca- povećani rizik bihevior. i emoc. problema - neuspjeh u školi, ag, depr, odnosi s vršnjacima, teškoće u seksualnim i bračnim odnosima

Zlostavljana djeca - nesigurno privržena

• doživljavaju interpersonalne odnose kao prisilne, ugrožavajuće i nepredvidive• ponašanje drugih ljudi interpretiraju na hostilan i sumnjičav način• 20% zlost. djece u odrasloj dobi ima ozbiljne psihopatološke poremećaje - depresije, droga, seks.

poteškoće i poremećaji, poremećaji hranjenja, poremećaji ličnosti

63


• primarna intervencija:• udomiteljske obitelji• rad sa žrtvama i njihovim obiteljima

Klasifikacija dječjih poremećaja

• isticanje empirijskog pristupa - u određivanju simtoma koji čine neku dijagnostičku kategoriju oslanja se na stat. analize velikog broja podataka

• klinički sustav - prosudbe stručnjaka koji imaju veliko kliničko i istraživačko iskustvo• najrazrađeniji sustav je u DSM IV - još uvijek se smatra nedostatnim• prikupljanje informacija - roditelji, učitelji i drugi značajni ljudi u djetetovu životu - ljestvice procjene

Empirijski izvedeni sustavi

• ne polazi od početnih pretpostavki o povezanosti određenih simptoma ili postojanju određenih dijagnostičkih kategorija

• veliki broj bihevioralnih simptoma - FA• dimenzionalni pristup psihopatologiji - sva djeca mogu pokazivati sve moguće oblike ponašanja ali u

različitom stupnju• djeca koja na određenom faktoru postižu visoke rezultate trpe od problema povezanih s tim

faktorom

Faktori koji se tipično utvrđuju FA bihevioralnih ljestvica procjene

- poremećaj vladanja, problemi s pažnjom, pretjerana motorička aktivnost, socijalno neprikladno ponašanje, somatske pritužbe, socijalizirana agresija, anksiozno-depresivno povlačenje, shizoidna ravnodušnost, psihotični poremećaj

Thomas Achenbach, 1978 - ljestvice procjene za više od stotinu najčešćih dječjih problema

2 faktora zahvaćaju većinu dječjih problema ponašanja:

1) eksternalizirane ili premalo kontrolirane probleme - problematična ponašanja: hiperaktivnost, agresija, delikvencije; dječaci sa slabim uspjehom u školi i lošija prognoza

2) internalizirane ili pretjerano kontrolirane probleme - depresija, anksioznost, somatski problemi

Prednosti:

- izbjegava pristranost prosudbi

- kvantitavni pristup pri donošenju odluka - operativno definiranje sindroma

- omogućava evaluaciju dječjih poremećaja iz perspektive i učitelja i roditelja

Nedostaci:

- procjene pod utjecajem različitih osobnih čimbenika (depresije, i sl)

- nije uspješan u identifikaciji rijetkih poremećaja

64


Klinički izvedeni sustavi

• DSM• razvijeni pomoću skupine stručnjaka koji su identificirali prikladne dijagnostičke kategorije i tipične

simptome za svaku• DSM IV - 5 područja funkcioniranja: intelektualno (retardacija), bihevioralne probleme (poremećaji

vladanja), emocionalne probleme (anks. poremećaj), tjelesni problemi (enureza) i razvojni problemi (autizam)

Specifični dječji poremećaji

• deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (eksternalizirani poremećaj)

• dječja depresija (internalizirani poremećaj)• otežano učenje (razvojni poremećaj)• dječji autizam (difuzni razvojni poremećaj)

Deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj

• najčešći dječji poremećaj - 5% školske djece• 5: 1 pa do 10:1 u korist dječaka• intenzivirani problemi polaskom u školu• pomanjkanje pažnje - teško održavaju usmjerenost na ono što rade - neodvršeni zadaci• impulzivnost - djeluju prije promišljanja - teškoće čekanja da dođu na red, prekidanje drugih,

nestrpljivost• pretjerana aktivnost - i u kretanju i u finim pokretima (meškolje se, nemirna, stalno nešto diraju,

stalno nešto imaju i premeću u rukama) • problemi učenja i ponašanja• agresivno i delikventno ponašanje• suprostavljanje odraslima i neposlušnost• problemi u socijalnim interakcijama

• tijekom vremena simptomi slabe, u odrasloj dobi samo neki imaju učinke tog poremećaja• važna uloga stabilne obitelji, visokog IQ-a i niske razine agresivnosti

Dječja depresija

• internalizirani poremećaj• nisu rizična skupina za nastanak kasnijih psihijatrijskih problema• slično depresiji odraslih, ali ovisi o razvojnoj fazi u kojoj je dijete• duže vrijeme zanemarivana zbog neupadljivosti ponašanja depresivne djece

Otežano učenje

• poteškoće u savladavanju jednog ili više temeljnih obrazovnih zadataka - čitanje, pisanje, računanje - usprkos prosječnoj ili natprosječnoj inteligenciji, dovoljnoj motivaciji i okolnoj stimulaciji

• u svim kulturama

65


• 5-10% školske djece, više dječaka• službeno priznato tek od 70-tih godinaviše pristupa:

• na temelju predmeta u kojem imaju poteškoće• na osnovu mentalne obrade uključene u probleme - poremećaj govora, vizuoprostorni poremećaji i

dr.

Dječji autizam

• difuzni razvojni poremećaj• neobičan zbog simtomatske slike• frustrirajući, jer nema prikladne teorije• ozbiljne poteškoće u socijalnom funkcioniranju - socijalna ravnodušnost

- izbjegavaju pogled očima

- ne vole tjelesni dodir

- pokazuju malo ili nimalo emocija

- poteškoće govora - koriste jezik izvan komunikacijskih ciljev;

- eholalije - ponavljaju sve što čuju,

- velike poteškoće u opisivanju situacija I događaja koji se trenutno ne događaju, vrlo teško shvaćaju stajališta drugih

- govor ravan, bez moduliranja, kao kompjuterski generirani govor

• različita bizarna ponašanja- abnormalno povećana ili smanjena aktivnost u povodu okolnih događaja

- neosjetljivo na dolaske i odlaske drugih osoba

- pretjerano osjetljivo na neke podražaje, npr. šuškanje papira

- pretjerano osjetljivi na bilo kakve promjene u okolini - vrište i protestiraju kad im se dotakne ili pomakne neka stvar koju vole

- neobična repetitivna ponašanja - samostimulirajuća svrha

- samoozljeđivanja - ugrizi, udaranje samog sebe

- dugo mogu buljiti u neke objekte koji se kreću (ventilator) ili stalno vrte neku vrpcu

• pretpostavlja se da postoji već od rođenja• ne mora biti vidljiv do 2. godine• relativno rijedak poremećaj 4: 10 000• većina mentalno retardirana• 20% ima iq iznad 70• teško ih je testirati pa ti rezultati nisu do kraja pouzdani i valjani• razina prilagodbe je na nivou mentalne retardacije

66


Kliničko ispitivanje i procjenjivanje

• isto kao za odrasle: - pouzdanost, valjanost i korisnost

- intervju, opažanje, testiranje

• pitanja koja se postavljaju su drugačija folija 3

• važnost informacija koje daju roditelji tijekom intervjua i ljestvicama za procjenu ponašanja• dječji samoiskazi - često nepouzdana sjećanja i konkretno mišljenje• ispitivanje dječjeg ponašanja unutar obitelji i procjena roditeljskog funkcioniranja

Klinički intervju

• intervjuiranje i roditelja i djeteta• roditelji: pogrešna sjećanja, nemaju normativne podatke na kojima bi temeljili svoje prosudbe o

prikladnosti ponašanja djeteta, i sami mogu imati emocionalnih problema, motivirani da prikažu dijete u dobrom ili lošem svjetlu

• djeca: slaba pouzdanost ispod 10 g adolescenti pouzdani isto kao i roditelji pa i više

Ljestvice procjene ponašanja

• formulari koje roditelji mogu ispunjavati i u čekaonici• širok pregled djetetovog ponašanja, pokriva većinu dječjih problema ponašanja• normativni podaci - usporedba s velikom grupom djece istog spola i slične dobi• moguća ponovljena primjena - učinkovitost tretmana• ništa ne kaže o čimbenicima okoline

Testovi psihomotoričkog ponašanja – za mlađu djecu

Testovi inteligencije

• najbolji normativni podaci - precizni zaključci o funkcioniranju u odnosu na drugu djecu iste dobi• dobra pouzdanost i valjanost• je li niska inteligencije uzrok problema npr. s učenjem• određuju specifične jake i slabe strane kognitivnog funkcioniranja - preporuke u vezi tretmana• promatranje aktivacije, sposobnosti slijeđenja uputa, brzinu odgovaranja, karakteristike pažnje,

fleksibilnost mišljenja, anksioznost, reakcije na povratne informacije o uspjehu i neuspjehu• WISC, CPM, KOHSOV test kocaka

Testovi specifičnih funkcija

• Vizualna percepcija - “mali” REY, BENDER, procjena smjera i udaljenosti• Razvojne skale govora – REYNELL

67


Projektivni testovi

• Dječji test tematske apercepcije (cat, bellak 1954)• Tehnika uzajamnog pričanja priča (gardner, 1971)• Nacrtaj čovjeka (koppitz, 1968)• Kuća-drvo-osoba (buck, 1948)• Često niska pouzdanost i nisko slaganje među ocjenjivačima• Djeca vole crtanje i neverbalnu komunikaciju

U novije vrijeme sve više upitnika ličnosti za djecu.

Opažanje ponašanja

• Integralni dio ispitivanja i procjenjivanja dječjih poremećaja• Još važnije nego za odrasle• Fina analiza odnosa: podražaj-ponašanje-posljedice• Opažanje kod kuće, u školi- u razredu i na igralištu• Čestina štetnog ponašanja, čestina prikladnih i neprikladnih oblika reagiranja• Skupo, traži puno vremena• Dva nezavisna promatrača• Prisutnost promatrača uobitelji znatno mijenja okolinu i interakcije• Organiziranje opažanja u klinici - skrivenom videokamerom, izlaganje svakog djeteta identičnim

situacijama (standardizirani uvjeti ispitivanja), jednostrano ogledalo

Tretman dječjih poremećaja

• Psihodinamska terapija• Bihevioralna terapija• Kognitivno-bihevioralna terapija• Biološka terapija• Integrativni pristup

Psihodinamska terapija - neprikladnost standardne psihoanalitičke terapije na djecu (nemogućnost introspekcije, nezreli govor, nedovršeni kognitivni razvoj - konkretno mišljenje) - psihodinamski orjentirane terapije igrom - omogućava djeci izražavanje svojih emocija kroz lutke i glasovima koje im pridaju ; interpretira se dječje verbalno i neverbalno ponašanje

Bihevioralna terapija - primjerenija

Značajna svojstva:

- naglasak na načelima učenja

- usmjerenje na situacijske odrednice ponašanja koje se mogu opažati

- tretiranje problema pomoću promjene podražaja

- upotreba empirijski validiranih tretmana i prikupljanje objektivnih podataka o ishodima tretmana koji se mogu utvrditi opažanjem

68


• Podučavanje roditelja i učitelja bihevioralnim tehnikama - češće imaju priliku kontrolirati okolinske prethodnice ponašanja koje se želi mijenjati

• Širok raspon poremećaja - posebno ekstarnilizirani (agresija, krađa, hiperaktivnost) ali i internalizirani (enureza, enkopreza, strahovi, izbjegavanje škole)

• Povećanje vještina i potencijala mentalno retardirane djece• Jeftinija - obično 20 seansi • Uvježbavanje roditelja i učitelja - veća vjerojatnost dugotrajnijeg učinka i generalizacije na braću i

sestre• Lako razumljiva, jednostavna, mogućnost kvantifikacije rezultata

Ograničenja:

• ne pomaže svakom djetetu - ozbiljna obiteljska psihopatologija (depresija majke) ili snažni okolinski stresori (siromaštvo, rastava)

• Izolirane obitelji s malo soc. Odnosa - multimodalni pristup za roditeljske i dječje probleme• Teško se postižu generalizirani učinci tretmana - iz okruženja doma na školu i obrnuto• Ank i depresija - teško se mogu liječiti samo bihevioralno

Kognitivno-bihevioralna terapija:

• U početku samo za eksternalizirane poremećaje - impulzivnost, hiperaktivnost, poremećaji ponašanja

• Anksiozni i depresivni poremećaji• Uvježbavanje djece za rješavanje problema i promišljanje prije davanja verbalnih odgovora u

socijalnim situacijama• Kako će svoje neprikladno ponašanje kognitivno kontrolirati

Tehnike:

• Uvježbavanje rješavanja problema - procijeniti problem, naći moguće odgovore i procjeniti posljedice alternativnih odgovora

• Uvježbavanje kontrole impulsa - usporiti aktivnosti i vrednovati različite alternative prije reagiranja• Zauzimanje stajališta - procjena učinka lošeg ponašanja na druge i poučava ih se da budu osjetljivi na

ono što drugi misle i osjećaju - delikventi i agresivna djeca• Manje uspjeha s hiperaktivnim poremećajima• Jaki poremećaji ponašanja - dosta dobri rezultati• Internalizirani poremećaji - važno:

- prepoznavanje osjećaja koji izazivaju anksioznost i misli koje oslobađaju te osjećaje

- identificiranje pristranih, pogrešnih i nefunkcionalnih kognicija (npr. Bespomoćnost, samoptuživanje) i učenja prikladnijih i prilagođenijih kognicija

Integrativni pristup:

• Psihološke intervencije kao reakcija na problem, a ne s ciljem sprečavanja (reaktivne a ne proaktivne) - identificirati rizičnu djecu i intervenirati prije nego što problem postane otporan na tretman

• Pristupi često nisu svebuhvatni - mnoštvo ekonomskih, socijalnih i psiholoških faktora; trebalo bi djelovati na što više njih, i to kombinacijom različitih pristupa

• Kratkotrajnost terapije s djecom, a teški kronični poremećaji trebaju kronični i dugotrajni tretman• Rana, sveobuhvatna i dugotrajna intervencija

Klinička neuropsihologija

69


Znanost koja proučava utjecaj patoloških promjena središnjeg živčanog sustava na doživljavanje i ponašanje čovjeka.

Osnivači:

Goldstein (1878 - 1965) neuropsihologijska analiza simptoma

Vygotskii (1885 - 1934) istraživanja viših psihičkih funkcija i njihovo oštećenje nakon lezija sžs-a

Prvi neuropsihologijski laboratorij - Chicago 1935.

Hrvatska 1963. G. Klinika za neurologiju KBC rebro

Podjela (Davison, 1974)

EKSPERIMENTALNA NEUROPSIHOLOGIJA

(ispitivanje na životinjama, temeljna istr.)

BIHEVIORALNA NEUROPSIHOLOGIJA (individualno testiranje - otkrivanje odstupanja od normalnog funkcioniranja u odnosu na određenu teoriju)

KLINIČKA NEUROPSIHOLOGIJA (individualno testiranje, promatranje odstupanja kvalitativno i kvantitativno na kontinuumu, prognoza oporavka)

Klinička neuropsihologija

Operacionalne definicije ponašanja

Promatra odstupanja kvantitativno i kvalitativno na kontinuumu

Dijagnostika, tretman i prognoza oporavka

Učinak različitih terapijskih i rehabilitacijskih postupaka

Uključen u proces rehabilitacije

Neuropsihologijski pristup

Diferencijalna dijagnostika

Ispitivanje preostalih psihičkih funkcija

Praćenje oporavka i/ili praćenje napredovanja bolesti

Rehabilitacija psihičkih funkcija

70


Istraživanja

Postupak

Intervju

Anamnestički i heteroanamnestički podaci

Klinički testovi i neuropsihologijske tehnike osjetljive na postojanje različitih tipova i stupnjeva oštećenja kognitivnih funkcija

Promatranje ponašanja bolesnika

Kvantitativna i kvalitativna analiza rezultata

Nalaz i mišljenje

Organizacija funkcija

LIJEVA MOZGOVNA HEMISFERA :

verbalne funkcije

analitičko mišljenje, konceptualizacija

sekvencijalna obrada podataka (vremenska analiza, povezivanje uzroka i posljedica)

govor: verbalno izražavanje, razumijevanje govora

čitanje, pisanje, usmeno računanje

verbalno pamćenje

orjentacija desno-lijevo

DESNA MOZGOVNA HEMISFERA

neverbalne (spacijalne) funkcije:

- prostorna orjentacija

- procjena oblika i udaljenosti

- zahvaćanje cjeline lika (jednostrano prostorno

zanemarivanje)

- konstrukcijske sposobnosti

- orjentacija desno-lijevo: inverzija odnosa

sintetičko mišljenje; simultana i holistička (integrativna) obrada podataka; kreativno mišljenje

71


glazbene sposobnosti

vizualno pamćenje i pamćenje prostornih odnosa

prepoznavanje lica, taktilno prepoznavanje

emocije

CORPUS CALLOSUM

asocijativna vlakna koja povezuju centre jedne s centrima druge hemisfere

SINDROM DISKONEKCIJE ILI NEPOVEZANOSTI MOZGOVNIH HEMISFERA - nema povezivanja podataka između hemisfera

- uglavnom se ne primjećuje u svakodnevnom životu; testovi:prezentiranje slike predmeta desnoj hemisferi - ne može je imenovati; poteškoće povezivanja lica i imena; ako ne vidi ne može imenovati predmet koji drži u lijevoj ruci, ali ga može tom rukom izdvojiti iz skupine predmeta...

traje kratko - brzi oporavak (D H počinje “govoriti”? nesvjesno korištenje informacija iz drugih modaliteta, npr. taktilne (cross cuing) ? ...

Ispitivanje:

KOGNITIVNE (spoznajne) FUNKCIJE

opće intelektualno funkcioniranje, mišljenje, mnestičke, perceptivne, prostorne ili spacijalne, konstrukcijske i ekspresivne funkcije

IZVRŠNE FUNKCIJE

aktivitet, pozornost, psihomotorička brzina, planiranje i organiziranje mentalne aktivnosti

EMOCIJE I PROMJENE LIČNOSTI

Opći intelektualni status

Postojanje organske mentalne deterioracije

Razlikovati od m. Retardacije

Jako teške i opsežne lezije - demencija

IQ nije prava mjera mentalnog funkcioniranja

Mišljenje

Stvaranje pojmova i konceptualizacija

Apstrakcija

Povezivanje uzroka i posljedica

72


Analiza i sinteza podataka

Organiziranje i planiranje aktivnosti

Čeoni režnjevi

Učenje i pamćenje

Podjela prema sadržaju:

- verbalno: brojevi, pripovijesti, liste riječi

- vizualno: likovi

- spacijalno: prostorni odnosi

Radno pamćenje

Prema trajanju: kratkoročno, dugoročno

Podjela na staro i novo pamćenje

Amnestički sindrom

Djelomični gubitak starog pamćenja i gotovo potpuna nemogućnost upamćivanja novih

informacija, konfabulacije, frontalni sindrom

Najosjetljivija funkcija.

Perceptivne funkcije

Osjet - pasivni proces, registracija podataka

Percepcija - aktivni proces, svjesno prepoznavanje, razlikovanje, emocionalni kontekst i sl.

Deficiti:

- otežana vizuoperceptivna analiza, sinteza i organizacija

- agnozije – nemogućnost prepoznavanja podražaja uz sačuvan osjet

Vizualna agnozija:

- agnozija za predmete (okcip. bil), agnozija za boje (d), prosopagnozija – poznata lica (d), simultanagnozija (d)

- taktilna agnozija ili stereoagnozija (postcentralna vijuga - parietalni lobus)- Slušna, njušna i okusna

Prostorne ili spacijalne funkcije

Snalaženje u prostornim odnosima, orjentacija prema sebi i prema drugima

Deficiti (desna hem. Ili bil):

73


- lokalizacija točaka u

prostoru

- procjena smjera i udaljenosti

- zemljopisna orjentacija

- jednostrano prostorno

zanemarivanje

Vizokonstrukcijske sposobnosti

Sastavljanje cjelina iz dijelova

Dvodimenzionalni i trodimenzionalni oblici

Konstrukcijska apraksija

Desna mozgovna hemisfera

Ekspresivne funkcije (komunikacija)

Govor i praksija

Vrste disfazija:

- brockina ili motorička

- wernickeova ili senzorna

- nominalna ili anomična

- kondukcijska

- transkortikalna

- talamička

Čitanje: aleksija ili diskleksija

Pisanje: agrafija ili disgrafija

Računanje: akalkulija ili diskalkulija

Apraksije

Nemogućnost izvođenja složenih pokreta uz sačuvanu motoriku

Različite vrste:

Kalosalna - poteškoće imitacije pokreta i upotreba predm. L rukom

Ideomotorička - poteškoće izvršavanja pokreta na zapovijed

74


Ideaciona- poteškoće u izboru pravilnog motoričkog odgovora, nemogućnost izvođenja serije pokreta

Bukofacijalna - poteškoće pantomime lica i imitacije pokreta usana - češće kod brockine afazije

Konstrukcijska - sastavljanje cjelina od dijelova

Apraksija oblačenja - određivanje odnosa dijelova tijela i dijelova odjeće; oštećenje cc-a

Izvršne funkcije:

Kako će nešto učiniti, globalno i praktično pogađa sve aspekte ponašanja, pa tako i kognitivnu efikasnost

Problemi inicijative - započinjanja aktivnosti

Problemi planiranja aktivnosti,

Problemi nadgledanja aktivnosti

Poteškoće u prelasku s jedne aktivnosti na drugu

Poteškoće usmjeravanja aktivnosti prema cilju

Problemi kontrole ponašanja, impulzivnost, dezinhibiranost

Deficitarna svijest o sebi i nekritičnost

Konkretno mišljenje

Smanjena spontanost i produktivnost

Česte perseveracije i rigidnost

Često euforični i samozadovoljni, ne brinu ih socijalna pravila

Pažnja

Selektivnost psihičkih procesa koja osigurava izdvajanje elemenata značajnih za psihičku aktivnost

Proces koji održava kontrolu jasnog i organiziranog tijeka psihičke aktivnosti

Na najnižim je fazama specifično za modalitet, dok je procesiranje u višim fazama supramodalno.

Jedna od bitnih karakteristika pažnje - ograničeni kapacitet, varira ne samo među različitim osobama, nego i u iste osobe pod različitim uvjetima (stres, raspoloženje, umor i sl.)

Kapacitet pažnje mijenja se i u funkciji dobi: kroz djetinjstvo raste, a u starijoj dobi opada.

Jednostavni, neposredni opseg pažnje koji se može smatrati i oblikom radnog pamćenja može biti očuvan u osoba s različitim lezijama mozga.

Četiri aspekta pažnje - osobito osjetljivi na lezije mozga.

1. Fokusirana ili selektivna pažnja,

2. Održavana pažnja ili budnost,

3. Podijeljena pažnja i

75


4. Alternirajuća pažnja.

Fenomen jednostranog prostornog zanemarivanja - vizuoperceptivni deficit (benton) ili poremeća usmjeravanja pažnje (heilman i mesulam); kod bilateralnog podraživanja zanemaruju jednu polovicu prostora.

Stupanj aktiviteta određen je brzinom kojom se izvode mentalne aktivnosti - motorička i mentalna usporenost.

Hipoaktivnost i hiperaktivnost - odrasle osoba s lezijama mozga često je izražena hipoaktivnost, djece je često opisivana hiperaktivnost

Emocije i promjene ličnosti:

1) Organske2) Reaktivne

Organske

Direktna posljedica mozgovnog oštećenja ovisno o mjestu lezije (lateralizaciji i lokalizaciji)

L - depresija

D - smanjena anksioznost

Frontalni sindrom ili sindrom deficita izvršnih funkcija

Psihoze – rjeđe

Reaktivne

Anksioznost, depresija, izbjegavanje socijalnih kontakata, hipersenzitivnost, impulzivnost, iritabilnost, hipohondrija, agresivnost

Slabljenje mentalnih sposobnosti teže prihvaćaju nego neurološki deficit

Ovisi o: težini ozljede, premorbidnom zdravlju

Dijagnostika, suportivna terapija, savjetovanje

Obje vrste emocionalnih promjena mogu se javiti istodobno ili pak jedna za drugom

Npr. Najprije euforija organske etiologije, a zatim depresija kao reaktivni poremećaj zbog uvida u situaciju

Oporavak funkcija

Brzina i kvaliteta oporavka ovise o:

76


- trajanju poremećaja svijesti i postraumatske

amnezije

- vrsti, lokalizaciji i opsegu lezije

- individualnoj organizaciji funkcija

- prijašnjim ozljedama

- životnoj dobi

- premorbidnoj osobnosti i intelektualnom statusu

- lateralnoj dominantnosti

Što je funkcija viša, oporavak je sporiji

77

klinička svee

Documents