kako rad u hrvatskoj uČiniti isplativim?bib.irb.hr/datoteka/693606.pages_from_zef7_web.pdfp....

5

KAKO RAD U HRVATSKOJUČINITI ISPLATIVIM?

Predrag BejakovićIvica UrbanSlavko Bezeredi

7P. Bejaković, I. Urban, S. Bezeredi: KAKO RAD U HRVATSKOJ UČINITI ISPLATIVIM?

1. UVODVisoki javni rashodi u mnogim razvijenim i zemljama u tranziciji u znatnoj su mjeri nastali zbog velikog obujma socijalnih transfera koji, među ostalim, obuhvaćaju razmjerno izdašna prava za vrijeme nezaposlenosti i siromaštva. Analitičari i političari često ističu da je pretjerana pomoć osobama u lošem materijalnom položaju koju provode suvremene socijalne države – uz rigidnost radnog zakonodavstva i preveliku regulaciju tržišta rada – najvažniji uzrok sporog gospodarskog razvoja i visoke razine nezaposlenosti.

Sustavi poreza i naknada u socijalnoj skrbi i za vrijeme nezaposlenosti negativno utječu na ponašanje i zaposlenih osoba i tvrtki. Na strani potražnje visoki porezni teret povećava troškove rada, dok na strani ponude visoke granične (marginalne) porezne stope smanjuju nagradu za dodatne radne napore. Nadalje, čini se kako izdašni sustav naknade za vrijeme nezaposlenosti utječe na zaposlene tako da oni smanjuju svoja nastojanja da ostanu raditi, odnosno ne potiče nezaposlene na nalaženje posla (Snower, 1997.; Björklund i sur., 1991.). Iako ne postoji opća suglasnost o opsegu utjecaja ovih odrednica, potrebno je ipak usporediti (ili odvagati) negativne i pozitivne učinke djelovanja države u postizanju ciljeva ekonomske i socijalne politike u odnosu na one izvorno zamišljene (Atkinson, 2000.).

Sa stanovišta korisnika prava u socijalnoj skrbi i primatelja novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti, socijalni transferi u novcu mogu stvoriti negativne poticaje za rad: ako se prekine ostvarivanje pojedinih novčanih prava kada se osobe ponovno zaposle, to može uvjetovati demotiviranje za zapošljavanje i dulji rad (takozvane stupice nezaposlenosti i siromaštva1). Europska strategija zapošljavanja u smjernici 8 navodi: „Zemlje članice napravit će reformu financijskih potpora u cilju da učine rad privlačnim te da potaknu muškarce i žene na traženje, prihvaćanje i zadržavanje zaposlenja“. Da bi se rad isplatio, nekoliko je zemalja provelo financijske poticaje kojima se pospješuju mogućnosti zapošljavanja za marginalne skupine na tržištu rada. Tim se mjerama povećava dohodak od rada i pospješuju poticaji za rad osobama koje ostvaruju samo dohodak iz transfera. Važnu ulogu ima i porezni sustav – porezne osnovice, izuzeća i olakšice te granične porezne stope.

Potrebno je stoga istražiti strukturu, obilježja i razinu naknada koje su na raspolaganju nezaposlenim i neaktivnim osobama2. Sa stanovišta socijalne politike, apsolutna razina dohotka za vrijeme nezaposlenosti važna je jer se na taj način određuje minimalni životni standard koji si nezaposlene osobe mogu priuštiti. Naravno, apsolutna razina naknada ujedno određuje koliki je dio javnih rashoda potrebno izdvojiti za financiranje naknada. Kako teret tog financiranja uglavnom snose poslodavci i zaposleni, izdašniji sustav naknada povećava cijenu rada, što povratno može smanjiti ukupnu zaposlenost. Nadalje, razmjerno izdašan sustav naknada većinom poboljšava pregovarački položaj zaposlenika te tako vodi većoj razini nadnica (Layard i sur., 1991.). Također je važno proanalizirati mjere politike zapošljavanja nezaposlenih, posebice marginalnih skupina (mladih osoba bez radnog iskustva i starijih osoba) te razmotriti opravdanost uvođenja neke vrste sustava „ulaska u rad“, kako bi se povećao neto dohodak od

1 Navedene stupice nisu posve jednoznačne, a i pojedini ih autori drugačije definiraju. Stupica nezaposlenosti nastaje kada neto financijske koristi od zapošljavanja ne potiču neaktivne i nezaposlene osobe na rad, dok se stupica siromaštva javlja kada su zaposleni demotivirani za povećanje radnih napora kroz rad u dužem trajanju (veći broj sati tjedno ili mjesečno) ili prihvaćanje posla s većom nadnicom jer će zbog visokih graničnih poreznih stopa izgubiti najveći dio dodatno zarađenog novca.2 Neaktivno stanovništvo su osobe do 15 godina i osobe u radno sposobnom stanovništvu koje nisu zaposlene ili nezaposlene. Aktivno stanovništvo čine osobe starije od navršenih 15 godina koje obavljaju zanimanje, tj. koje svojim radom (u radnom odnosu ili samostalno na svojem ili obiteljskom imanju, obrtničkoj ili drugoj radionici, u kući i sl.) zarađuju sredstva za život. Aktivnima se smatraju i osobe koje traže zaposlenje, kao i one koje su prekinule rad zbog ispunjavanja vojne obveze ili izdržavanja kazne lišenja slobode. U Hrvatskoj postoje dva izvora statističkih pokazatelja o zaposlenosti odnosno nezaposlenosti. Prvo, to su podaci o evidentiranoj nezaposlenosti koje obrađuje Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ). Drugi su pokazatelji iz ankete radne snage (ARS) koju od 1996. godine provodi Državni zavod za statistiku, a čija je metodologija usklađena s pravilima i uputama Međunarodne organizacije rada (MOR) te Europskog ureda za statistiku (Eurostat), čime se osigurava metodološka usporedivost s istraživanjima u zemljama EU-a.

8

slabije plaćenog rada. Tako bi se potaknula aktivacija dugotrajno nezaposlenih osoba i ublažila opasnost od socijalne isključenosti, a i smanjili rashodi sustava socijalne skrbi i sustava za zapošljavanje koji se izdaju za socijalne naknade i za pomoći za vrijeme nezaposlenosti.

Ujedno, pri analizi programa isplativosti rada ne smiju se zanemariti ni popratni nefinancijski učinci kao što su smanjivanje socijalne isključenosti i izloženosti depresijama, pospješivanje sposobnosti odgoja djece te samoosnaživanje i povećana odgovornost sudionika. Sve navedeno može pomoći prekidanju njihove ovisnosti o sustavu socijalne skrbi, kao i smanjivanju opasnosti da se ta ovisnost prenese na njihovu djecu.

U Hrvatskoj zasad nema aktivnosti na nacionalnoj razini vezanih uz isplativost rada. Nacionalni akcijski plan zapošljavanja 2004.-2005. veliku pozornost posvećuje navedenom određenju, ali zbog nedostatka detaljnijeg uvida u problem ne navodi nikakve konkretne mjere, nego u smjernici 8 samo ističe:

U kontekstu Nacionalnoga akcijskog plana zapošljavanja nisu predložene promjene koje bi trebale biti odmah uvedene. Međutim, situaciju slabo plaćenih radnika trebala bi razmotriti skupina stručnjaka u cilju pronalaženja rješenja problema vezanog uz činjenicu da daljnje smanjivanje poreza neće pomoći siromašnim radnicima koji ne plaćaju poreze.

Nadalje, Zajednički memorandum o socijalnoj uključenosti (Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, 2007.) u točki 3.1. Razvoj inkluzivnog tržišta rada i promicanje zapošljavanja kao prava i mogućnosti za sve građane samo spominje: Također je važno sustavno pratiti, razvijati i provoditi mjere isplativosti rada.

Svrha istraživanja je razmotriti ponudu rada prije svega kroz dva najvažnija pitanja. Prvo, pružiti pregled nekih ključnih novijih reformskih aktivnosti u nacionalnim sustavima socijalne zaštite i programa tržišta rada usmjerenih na uključivanje u svijet rada skupina koje uglavnom ostvaruju manje dohotke, pa stoga i nisu previše zainteresirane za zapošljavanje i aktivno traženje posla. Programi isplativosti rada u najvećoj su mjeri usmjereni na pospješivanje financijskih poticaja koji se ostvaruju iz rada u odnosu na materijalna prava iz sustava socijalne skrbi i zapošljavanja. Drugo, područje zanimanja je izgradnja odrednica i uklanjanje zapreka koje susreću slabije plaćene osobe – posebice žene – kada trebaju uskladiti svoje kućne obveze i rad izvan kuće. U projektu se odgovarajuća pozornost posvećuje razvoju modela potrebnog za izračun glavnog pokazatelja „isplativosti rada“ za Hrvatsku. Riječ je o graničnoj efektivnoj poreznoj stopi koja pokazuje koji dio dodatne zarade osoba gubi zato što su se povećali (smanjili) porezi ili smanjile (povećale) naknade. To se računa za šest osnovnih tipova obitelji. Izlažu se i neki drugi tipovi koji također mogu biti zanimljivi. Konačno, nastojanje istraživanja je utvrđivanje učinkovitosti mjera na poticanju radnog aktiviranja i zapošljavanja.

Nakon uvodnih razmatranja, u drugom je dijelu teksta izložen teorijski okvir isplativosti rada koji se sastoji od dviju cjelina. Prva istražuje očuvanje dohotka i poticaje za rad, a druga je posvećena mjerenju financijskog učinka zapošljavanja. U trećem se dijelu opisuju sustavi socijalne skrbi i zaštite za vrijeme nezaposlenosti u svijetu, a zatim i u Hrvatskoj. Mjerenje isplativosti rada u Hrvatskoj predmet je četvrtog dijela istraživanja i tu se pokušava odgovoriti na pitanje u kojoj mjeri sustavi socijalne skrbi i poreza na dohodak od rada u Republici Hrvatskoj izazivaju negativne poticaje za zapošljavanje. Pobliže se objašnjava jednostavan model koji omogućuje izračunavanje granične efektivne porezne stope i drugih pokazatelja isplativosti rada. Peti dio istraživanja daje pregled mjera za poboljšanje isplativosti rada u svijetu, opis aktivnosti i njihove učinke u pojedinim zemljama. Šesto poglavlje posvećeno je razvijenosti i dostupnosti ustanova predškolskog odgoja kao značajnih nefinancijskih odrednica traženja posla i zadržavanja u svijetu rada. Pregled istraživanja završava zaključcima i preporukama.

P. Bejaković, I. Urban, S. Bezeredi: KAKO RAD U HRVATSKOJ UČINITI ISPLATIVIM? 9

2. MJERENJE FINANCIJSKOG UČINKA ZAPOŠLJAVANJA

2.1. TRANZICIJE NA TRŽIŠTU RADA

Oblik radnikove krivulje proračunskog ograničenja ovisi o tržišnoj nadnici koju može ostvariti, ali također i o porezima, doprinosima za socijalno osiguranje te o primanjima poput naknade za nezaposlenost, pomoći za uzdržavanje i doplatka za djecu. Svi će ti financijski faktori utjecati na odluke pojedinca o njegovom statusu na tržištu rada (zaposlenost, nezaposlenost, neaktivnost), o broju radnih sati i odabranom poslu. Primjerice, neto financijski učinak za nezaposlenog radnika od ponovnog zapošljavanja bit će manji od bruto plaće koju ostvari na novom poslu jer dio bruto plaće odlazi državi kroz poreze i doprinose, a zapošljavanjem radnik također gubi pravo na naknadu za nezaposlenost i neka druga prava. Stoga je važno – pri postojećem skupu poreznih i socijalnih instrumenata – za različite skupine pojedinaca utvrditi koliko se „isplati“ ponovno zaposliti ili povećati broj radnih sati.

Razlikovat ćemo nekoliko tranzicija ili prijelaza iz stanja A u stanje B:

a) prelazak iz neaktivnosti u zaposlenostb) prelazak iz nezaposlenosti u zaposlenostc) povećanje radnog napora kroz povećanje sati rada ili odabira posla s većom nadnicom.

2.2. GRANIČNA EFEKTIVNA POREZNA STOPA

Glavni pokazatelj „isplativosti rada“ kojim ćemo se baviti jest granična efektivna porezna stopa – GEPS (engl. marginal effective tax rate – METR), a ona govori koji dio dodatne zarade radnik gubi zbog toga što su se povećali (smanjili) porezi ili smanjile (povećale) naknade. Prije same formule za izračun GEPS-a razmotrimo elemente potrebne za njegov izračun, definirane za stanje prije tranzicije (A) i poslije tranzicije (B):

Razlika između bruto plaće i neto dohotka prije (poslije) tranzicije jednaka je razlici između poreza i naknada prije (poslije) tranzicije, što je prikazano jednadžbama (1) i (2):

10

Iz (1) i (2) slijedi:

S Δx prikazujemo promjenu bilo koje varijable x u apsolutnom iznosu uslijed tranzicije A–›B:

Tako, prema (4), vrijede sljedeće definicije:

Uvrštavanjem (4a), (4b), (4c) i (4d) i u jednadžbu (3) može se izračunati da je razlika između promjene ukupne bruto plaće i promjene ukupnog neto dohotka jednaka razlici između promjene poreza i promjene naknada:

Konačno, granična efektivna porezna stopa (GEPS) izračunava se kao udio razlike između promjene bruto plaće i promjene neto dohotka u promjeni bruto plaće ili, u drugim terminima, kao udio razlike između promjene poreza i promjene naknada u promjeni bruto plaće. Prikazano je to formulom (6):

Ako je granična efektivna porezna stopa visoka, pojedinac će kratkoročno biti demotiviran da promijeni svoj radni status. Nezaposleni ili neaktivni radije će koristiti raspoložive socijalne naknade dok god na njih imaju pravo, nego ulaziti u svijet rada. Te ćemo pojave nazivati „stupica nezaposlenosti“ i „stupica neaktivnosti“.3 Slično tome, radnik koji radi nepuno radno vrijeme ili na poslu s niskom nadnicom može biti demotiviran da ponudi više radnih sati ili uloži više radnog napora na bolje plaćenom poslu ako mu dodatni trud nije dovoljno financijski privlačan. Tu ćemo pojavu nazivati „stupicom niske plaće“. Za svaku od spomenute tri tranzicije i odgovarajuće stupice može se izračunati zasebni GEPS:

3 Između ovih stupica postoji razlika jer će nezaposlena osoba, za razliku od neaktivne, ostvarivati pravo na naknadu za nezaposlenost.


a) za stupicu nezaposlenosti: GEPSsnz b) za stupicu neaktivnosti: GEPSsna c) za stupicu niske plaće: GEPSsnp

Primjer 1.

Ivana i Mario Novak imaju dvoje djece. Oboje su neaktivni te primaju različite socijalne naknade. Ostvaruju pomoć za uzdržavanje u iznosu od 1.700 kuna te pomoć za podmirenje troškova stanovanja od 850 kuna. Također dobivaju doplatak za djecu u mjesečnom iznosu od 598,68 kuna.

Na dan 1. siječnja 2014. Ivana Novak razmatra ponudu za zaposlenje s mjesečnom bruto plaćom od 3.000 kuna. Pri tome uspoređuje dohodak koji bi cijela njena obitelj ostvarila tijekom sljedećih 12 mjeseci: (a) ako se zaposli, ili (b) ako ostane neaktivna. Da bi otkrila isplati li joj se zaposliti, Ivana Novak izračunava različite stavke dohotka svoje obitelji u situacijama (a) i (b), a nakon tog i GEPS. Iznose prikazuje Tablica 1.

Tablica 1: Dohodak obitelji Novak – i Ivana i Mario su neaktivni

Ako Ivana Novakostane neaktivna

Ako se Ivana Novakzaposli

1. Bruto plaća 0 36.000

2. Doprinosi iz plaće 0 7.200

3. Porez na dohodak 0 0

4. Neto plaća 0 28.800

5. Pomoć za uzdržavanje 20.400 2.700

6. Pomoć za podmir. trošk. stanovanja 10.200 2.550

7. Doplatak za djecu 7.184 5.987

8. Neto dohodak 37.784 40.037

a) Mjesečna bruto plaća prije zaposlenja iznosi 0 kuna, a nakon zaposlenja 3.000 kuna.

b) Zbog zaposlenja Ivane Novak obitelj bi postupno izgubila pravo na pomoć za uzdržavanje, odnosno primala bi je samo u prva tri mjeseca, i to redom 1.700, 900 i 100 kuna. Nakon tri mjeseca gubi se i pomoć za podmirenje troškova stanovanja u mjesečnom iznosu od 850 kuna. Također, obitelj Novak izgubila bi dio doplatka za djecu koji je u stanju neaktivnosti Ivane Novak mjesečno iznosio 599,68 kuna, a sada bi iznosio 498,90 kuna.

c) Kada ne rade, odrasli članovi obitelji Novak ne plaćaju doprinose i poreze. Kada se Ivana Novak zaposli, doprinosi iz plaće iznose 600 kuna, a porez na dohodak iznosit će nula kuna jer Ivana ostvaruje pravo na osobni odbitak od 5.940 kuna, koji je veći od njenog dohotka.

d) Ako Ivana Novak ne bi radila u promatranom razdoblju od 12 mjeseci, neto dohodak bi iznosio 37.784 kune, a ako se zaposli, iznosio bi 40.037 kuna.

12

Uvrštavanjem navedenih iznosa u jednadžbu (6) dobivamo:

Dakle, granična efektivna porezna stopa s kojom se suočava obitelj Novak prilikom odluke o zaposlenju člana A – Ivane Novak – iznosi 94 posto. To znači da se od svake kune novoostvarene zarade raspoloživa sredstva kućanstva povećaju za samo šest lipa.

3. SOCIJALNA SKRB I ZAŠTITA ZA VRIJEMENEZAPOSLENOSTI

3.1. UVOD

Pri razmatranju učinkovitosti socijalne skrbi i politika na tržištu rada javlja se pitanje u kojoj mjeri izdašne naknade koje primaju siromašni i nezaposleni negativno utječu: a) na traženje zaposlenja i spremnost na zaposlenje, kao i b) na prostornu i profesionalnu mobilnost.

Zemlje imaju različite oblike zaštite za vrijeme nezaposlenosti i pomoći (skrbi) siromašnim stanovnicima. Obično se sustav materijalno-pravne zaštite nezaposlenih sastoji od dviju vrsta novčanih prava: naknada i pomoći. Naknade se isplaćuju određeno vrijeme u početku nezaposlenosti u skladu s načelima osiguranja od nezaposlenosti. Pomoći se koriste ako je osoba nezaposlena duže vrijeme, pri čemu se težište stavlja na načela socijalne skrbi, odnosno nastoji se pomoći socijalno ugroženima. Burtless (1987.) navodi četiri aspekta novčanih naknada za vrijeme nezaposlenosti koji mogu utjecati na nezaposlene. To su dostupnost naknade, izdašnost (visina) naknade, trajanje naknade i napori vlasti na sprječavanju lijenosti.

U sustavu socijalne skrbi postoji više oblika prava i naknada. Socijalna se pomoć dodjeljuje u različitim oblicima, ali su dva najvažnija novčani i nenovčani oblik (pomoć u naturi i uslugama). Nadalje, razlikujemo dva tipa socijalne pomoći: opću socijalnu pomoć, koja se dodjeljuje onima koji ne mogu pokriti osnovne životne potrebe (pomoć za pokriće troškova prehrane, stanovanja, grijanja i drugo), i pomoć u specifičnim okolnostima, koja služi za zadovoljavanje posebnih potreba određenih skupina (kao što su pomoć za bolesne, radno nesposobne, buduće majke ili majke s djecom s posebnim potrebama).


Dok se naknada za vrijeme nezaposlenosti uglavnom odobrava u skladu s prethodnim radom i razdobljem osiguranja, većina prava u socijalnoj skrbi ostvaruje se u skladu s načelom provjere resursa (means-test), odnosno dohodovnog i/ili imovinskog stanja.

Vezano uz porezni sustav i poticanje zapošljavanja, posebice je u Velikoj Britaniji i SAD-u u posljednjih nekoliko godina jako porasla popularnost raznovrsnih odbitaka od porezne obveze (Tax Credit). Riječ je o slučaju kada se određeni iznos novca odbija od porezne obveze. Ipak, zbog složenosti i važnosti teme potrebno joj je posvetiti odgovarajuću pozornost. Pitarević (2004.) pokazuje da se za objašnjavanje poreznih olakšica (tax relief) – različitih metoda umanjenja porezne obveze – utvrđivanje porezne obveze najjednostavnije može prikazati u četiri faze:

I. ukupan iznos primitka iz svih oporezivih izvora (vrsta) dohotka minus izdaci nastali prilikom ostvarivanja tih dohodaka = ukupni dohodak

II. ukupni dohodak minus osobni odbici minus gubici = porezna osnovica

III. porezna osnovica pomnožena s poreznim stopama = privremena obveza poreza

IV. privremena obveza poreza minus odbitak od porezne obveze = konačna obveza poreza na dohodak.

Odbitak od porezne obveze4 (Tax Credit) ostvaruje se u četvrtom koraku, kada se privremena obveza poreza na dohodak umanjuje za utvrđeni iznos te se dobiva konačna obveza poreza na dohodak. To je smanjenje porezne obveze (a ne oporezivog dohotka) i stoga je njegova vrijednost neovisna o graničnoj poreznoj stopi poreznog obveznika. Odbitak od poreza u iznosu 100 novčanih jedinica smanjuje poreznu obvezu za 100 novčanih jedinica, bez obzira na to je li najviša granična porezna stopa poreznog obveznika 15 ili 31 posto. Obično postoji nekoliko oblika odbitaka poreza na dohodak, na primjer za djecu, za troškove studiranja itd.

Predmet naše pozornosti bit će odbitak poreza na zarađeni dohodak u SAD-u (Earned Income Tax Credit – EITC) i odbitak poreza za zaposlene i obitelji s djecom u Velikoj Britaniji (Working Tax Credit – WTC, Child Tax Credit – CTC), što je potpora zaradama obitelji s niskim dohocima. Pravo na odbitak ostvaruju samo siromašni koji rade te je ono stoga potpuno u skladu s nastojanjem za jačim povezivanjem socijalne skrbi s radom.

Za odbitak poreza osobito je važna značajka da on može pretvoriti porez na dohodak u negativni porez, odnosno socijalnu naknadu. Naime, ako je odbitak poreza na koji obveznik ima pravo veći od privremene obveze poreza, konačna obveza poreza na dohodak je negativna, a razlika se obvezniku uplaćuje na osobni račun (ili se šalje ček na taj novčani iznos).

4 Koristit ćemo i kraći izraz „odbitak poreza“.

14

3.2. ISKUSTVA ODABRANIH ZEMALJA

Među članicama EU-a postoje znatne razlike u socijalnoj politici, a vezane su uz iznos i trajanje prava koja ostvaruju nezaposleni i siromašni. Socijalna politika utječe na stope zaposlenosti i nezaposlenosti, na strukturu nezaposlenih i prosječno trajanje nezaposlenosti. Immervoll i O’Donoghue (2002.) razvrstavaju zemlje prema četiri osnovna obrasca socijalne politike5: • Univerzalni (ili skandinavski) tip koji je pretežito nastao političkim djelovanjem srednje

klase, a težište mu je na ostvarivanju što veće društvene jednakosti. Zastupljen je ponajviše u Danskoj, manje u Švedskoj i Finskoj te djelomično u Nizozemskoj. Ove zemlje provode aktivnu politiku zapošljavanja pa imaju i niže stope nezaposlenosti (oko četiri posto).

• Konzervativni (ili korporatistički) tip u kojemu težište nije toliko na učinkovitosti tržišta, nego na očuvanju postojeće društvene strukture kao što je u Austriji, Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj i Luksemburgu (većina tih zemalja ima stopu nezaposlenosti od šest do devet posto).

• Južnjački (ili mediteranski) tip obuhvaća Grčku, Italiju, Portugal i Španjolsku, koje imaju visoke stope nezaposlenosti (i iznad 10 posto) te razmjerno nerazvijene sustave materijalne pomoći za vrijeme nezaposlenosti i novčanih naknada u socijalnoj skrbi.

• Neoliberalni tip čine Velika Britanija i Irska, u kojima je naglasak na učinkovitosti tržišta i restriktivnoj politici pomoći, a bilježe niže stope nezaposlenosti (ispod pet posto). (U tu skupinu izvan EU-a pripada i SAD.)

3.3. OBILJEŽJA SUSTAVA POREZA NA RAD I NAKNADA U HRVATSKOJ

Ovaj pregled ponajprije služi kao skica ili podsjetnik čitatelju na osnovne elemente sadašnjeg sustava poreza i naknada u Hrvatskoj, kako bi mogao lakše slijediti raspravu koja slijedi.

3.3.1. DOPRINOSI ZA OBVEZNA OSIGURANJA

Razlikujemo tzv. doprinose iz bruto plaće i doprinose na bruto plaću. U doprinose iz bruto plaće spadaju doprinosi za mirovinsko osiguranje, a obveznik plaćanja je radnik. Glavnina prikupljenih mirovinskih doprinosa služi za financiranje mirovina u sustavu međugeneracijske solidarnosti, a dio odlazi na račune kapitalizirane štednje pojedinačnih obveznika. Doprinosi na bruto plaću obuhvaćaju doprinose za zdravstveno i osiguranje u slučaju nezaposlenosti, a obvezan ih je plaćati poslodavac za svakog posloprimca. Osnovica za izračun doprinosa iz plaće i na plaću je bruto plaća, a iznos doprinosa dobiva se primjenom stopâ na osnovicu.

Država u svakoj godini određuje najnižu osnovicu za obračun doprinosa za rad na puno radno vrijeme i ona u 2013. godini iznosi 2.753 kune, što je niže od minimalne bruto plaće koja iznosi 2.814 kuna. Za rad na nepuno radno vrijeme najniža osnovica za doprinose iz plaće razmjerna je broju radnih sati u tjednu u odnosu na puno radno vrijeme.

3.3.2. POREZ NA DOHODAK

Osnovica poreza na dohodak je dohodak poreznog obveznika umanjen za osnovni osobni odbitak i ostale olakšice, među kojima je najvažniji dodatni osobni odbitak koji se dobiva u ime

5 Naravno, navedena je podjela donekle uvjetna i nije posve isključiva pa pojedine zemlje pripadaju u više skupina.


uzdržavanja djece i drugih članova kućanstva. Dohodak od rada čini bruto plaća umanjena za obvezne doprinose iz plaće. Dakle, osnovica je jednaka: bruto plaća minus doprinosi iz plaće minus osnovni osobni odbitak minus ostale olakšice. Na osnovicu se primjenjuje progresivni porezni raspored s trima stopama: 12, 25 i 40 posto. Primjerice, ako mjesečna osnovica iznosi 12.000 kuna, „prvih“ 2.200 kuna oporezuje se stopom od 12 posto, „sljedećih“ 8.800 kuna stopom od 25 posto, a preostalih 1.000 kuna stopom od 40 posto. Najviša stopa po kojoj neki obveznik plaća porez na dohodak (u prethodnom slučaju 40 posto) naziva se granična porezna stopa.

3.3.3. OSIGURANJE ZA VRIJEME NEZAPOSLENOSTI

U slučaju gubitka posla, ako su zadovoljeni određeni uvjeti (razlog nezaposlenosti mora biti otkaz poslodavca ili stečaj; osoba je radila najmanje devet mjeseci u 24 mjeseca koja prethode gubitku posla itd.), osigurana nezaposlena osoba ostvaruje određena prava od kojih su najvažnija novčana pomoć, zdravstveno osiguranje te nadoknada troškova obrazovanja i selidbe.

Novčana pomoć za vrijeme nezaposlenosti ostvaruje se tijekom prva tri do 15 mjeseci nezaposlenosti, pri čemu radnici s kraćim (duljim) stažem naknadu primaju manje (više) mjeseci. Osnovica za utvrđivanje visine novčane naknade jednaka je prosjeku plaće umanjene za obvezne doprinose (za puno radno vrijeme) u posljednja tri mjeseca provedena na radu, pri čemu novčana naknada za prvih 90 dana korištenja iznosi 70 posto, a za preostalo vrijeme korištenja 35 posto od osnovice. Međutim, najniži iznos novčane naknade ne može biti niži od 50 posto iznosa minimalne plaće, umanjene za doprinose za obvezna osiguranja. Najviši iznos novčane naknade za prvih 90 dana korištenja ne može biti viši od 70 posto, a za preostalo vrijeme korištenja ne može biti viši od 35 posto iznosa prosječne plaće isplaćene u gospodarstvu Republike Hrvatske.

3.3.4. SOCIJALNA SKRB

Ovdje govorimo samo o dvama glavnim instrumentima sustava socijalne skrbi: pomoći za uzdržavanje i pomoći za podmirenje troškova stanovanja. Namijenjene su obiteljima koje svojim primanjima ne mogu zadovoljiti određeni minimalni životni standard. Najmanji iznos primanja na koji svaka obitelj ima pravo naziva se sredstvima za uzdržavanje, a država doplaćuje obiteljima razliku između sredstava za uzdržavanje i dohotka koji su ostvarili njezini članovi. Taj se doplatak naziva pomoć za uzdržavanje. Sredstva za uzdržavanje za samca ili obitelj umnožak su osnovice (koja u 2013. godini iznosi 500 kuna) i koeficijenta, koji ponajprije ovisi o broju članova, ali i nekim obilježjima članova obitelji (povećane koeficijente dobivaju samohrani roditelji, radno nesposobni članovi obitelji, trudnice i rodilje). Obitelj čija su primanja manja od sredstava za uzdržavanje također ima pravo na pomoć za podmirenje troškova stanovanja (najamnina, komunalne naknade, troškovi energenata itd.). Ova se pomoć može odobriti najviše do polovice iznosa sredstava za uzdržavanje.

3.3.5. DOPLATAK ZA DJECU

Doplatak za djecu služi kao pomoć obiteljima s djecom i slabijim primanjima. Pri izračunima iznosa doplatka na koji obitelj ima pravo koristi se tzv. proračunska osnovica (u 2013. godini iznosila je 3.326 kuna). Pravo na doplatak za djecu imaju obitelji čiji dohodak (tržišni dohodak uvećan za naknade za porodiljni dopust, naknade za vrijeme nezaposlenosti i naknade za vrijeme privremene spriječenosti za rad) po članu kućanstva ne prelazi 50 posto proračunske osnovice. Obitelji s troje i više djece također ostvaruju dodatno pravo na tzv. pronatalitetni dodatak.

16

4. MJERENJE ISPLATIVOSTI RADA U HRVATSKOJ

4.1. UVOD

U ovom dijelu istraživanja pokušavamo odgovoriti na pitanje u kojoj mjeri sustav socijalne skrbi i poreza na dohodak od rada u Republici Hrvatskoj izaziva negativne poticaje za zapošljavanje. U tu je svrhu izrađen model koji omogućuje izračunavanje granične efektivne porezne stope i drugih pokazatelja isplativosti rada za hipotetske obitelji.

Ukratko su objašnjeni ciljevi modela i način njegova funkcioniranja. Zatim prikazujemo izračune pokazatelja isplativosti rada i analiziramo dobivene rezultate.

4.2. MODEL SUSTAVA POREZA I NAKNADA

Za potrebe istraživanja izrađen je jednostavan model hrvatskog sustava poreza na dohodak od rada i socijalnih naknada. Uključeni su sljedeći porezi i naknade: doprinosi za obvezna osiguranja, porez i prirez porezu na dohodak, doplatak za djecu, naknada za nezaposlenost, pomoć za uzdržavanje i pomoć za podmirenje troškova stanovanja. Model radi s hipotetičkim podacima6, a njegova je temeljna svrha prikazati interakciju spomenutih elemenata pri tranziciji od bruto plaće do neto raspoloživog dohotka za razne tipove obitelji radnika, čime se na brz i precizan način omogućuje izračun pokazatelja financijskog učinka od zapošljavanja. Model pokušava biti što obuhvatniji, ali se ipak, radi jednostavnosti i jasnosti, moraju povući određene granice u detaljnosti. Stoga na početku izlažemo osnovna obilježja i ograničenja modela.

• Model promatra obitelj s jednom (član A) ili dvije odrasle osobe (član A i član B).

• „Član A“ je osoba koja prolazi jednu od tranzicija na tržištu rada: a) prelazi iz nezaposlenosti ili neaktivnosti u zaposlenost, b) prelazi iz zaposlenosti u nezaposlenost ili neaktivnost, c) povećava svoju bruto plaću.

• „Član B“ može biti zaposlen, nezaposlen ili neaktivan, ali ne mijenja svoje stanje.

• Razdoblje promatranja učinka tranzicije na obiteljski proračun može trajati od jednog mjeseca i više (najčešće se promatra razdoblje od 12 mjeseci). Tranzicija može nastupiti 1. siječnja nove godine.

• Jedine olakšice u sustavu poreza na dohodak su osnovni osobni odbitak i dodatni osobni odbitak za djecu i uzdržavane članove obitelji.

• Mjesečne bruto plaće člana A (i člana B, ako je zaposlen) jednake su u cijelom razdoblju promatranja.

• Osim bruto plaće i spomenutih socijalnih naknada, obitelj ne ostvaruje nikakve druge dohotke.

• Obitelji daju točne podatke o dohotku i druge informacije državnim vlastima.

• Obitelji koriste sve socijalne naknade na koje imaju pravo i to u punim iznosima.

6 Postoje i modeli koji kao osnovu za izračune koriste stvarne, empirijske podatke, iz službenih izvora ili prikupljene anketama, kao što su Anketa o potrošnji kućanstava ili Anketa o radnoj snazi. Jedan takav model je EUROMOD koji obuhvaća zemlje EU-27.


4.3. POKAZATELJI ISPLATIVOSTI RADA U HRVATSKOJ

4.3.1. TIPOVI OBITELJI

Model omogućuje analizu za velik broj različitih tipova obitelji. Radi usporedivosti s drugim studijama (Carone et al., 2004., i Carone et al., 2009.) prvo ćemo definirati šest osnovnih tipova obitelji, a kasnije i neke druge tipove koji također mogu biti zanimljivi.

Šest osnovnih tipova:

Tip 1: Samac

Tip 2: Samohrani roditelj s dvoje djece

Tip 3: Par bez djece: član B je neaktivan, član A se zapošljava

Tip 4: Par s dvoje djece: član B je neaktivan, član A se zapošljava

Tip 5: Par bez djece: član B radi, član A se zapošljava

Tip 6 Par s dvoje djece: član B radi, član A se zapošljava

S obzirom na potencijalnu socijalnu ugroženost pokazalo se potrebnim analizirati obitelji s troje i više djece. Zbog toga smo definirali još dva tipa obitelji:

Tip 7. Par s četvero djece: član B je neaktivan, član A se zapošljava

Tip 8. Par s četvero djece: član B radi, član A se zapošljava

U tipovima u kojima član B radi, pretpostavlja se da dobiva bruto plaću jednaku dvjema trećinama prosječne bruto plaće.

4.3.2. IZRAČUN GRANIČNE EFEKTIVNE POREZNE STOPE

U nastavku slijedi prikaz rezultata o efektivnoj graničnoj poreznoj stopi dobivenih za sustav poreza i naknada u Hrvatskoj. Izračuni su napravljeni za tranziciju člana A iz neaktivnosti ili nezaposlenosti u zaposlenost s punim radnim vremenom i mjesečnom bruto plaćom koja se kreće u rasponu od 2.814 do 12.000 kuna. Pojavljuju se dva slučaja.

• Tranzicija člana A iz neaktivnosti u zaposlenost. Obitelji primaju pomoć za uzdržavanje, pomoć za podmirenje troškova stanovanja i doplatak za djecu. S obzirom na to da je član A neaktivan, ne prima naknadu za nezaposlenost.

• Tranzicija člana A iz nezaposlenosti u zaposlenost. Obitelji primaju pomoć za uzdržavanje, pomoć za podmirenje troškova stanovanja i doplatak za djecu. Budući da je član A nezaposlen, prima naknadu za nezaposlenost.

Slučaj 1. Tranzicija člana A iz neaktivnosti u zaposlenost. Obitelji ostvaruju pravo na pomoć za uzdržavanje, pomoć za podmirenje troškova stanovanja i doplatak za djecu. S obzirom na to da je član A neaktivan, ne prima naknadu za nezaposlenost.

Rezultate prikazuje Slika 1.

18

Slika 1: GEPS: Tranzicija iz neaktivnosti u zaposlenost s punim radnim vremenom

Napomena: Brojevi na grafikonima označavaju GEPS za bruto plaće od, redom slijeva nadesno, 2.814, 4.000 i 6.000 kuna.


Vidljive su dvije različite putanje GEPS-a kada se krećemo od nižih prema višim bruto plaćama: rastuća – za obitelji u kojima je član B zaposlen (tipovi 5, 6 i 8) i padajuća – za obitelji u kojima nema člana B ili je on neaktivan. Padajući obrazac GEPS-a odraz je gubljenja prava na neke naknade i pomoći nakon zaposlenja. Gubitak relativno jače (slabije) pogađa osobe koje ostvare manju (veću) bruto plaću.

Obitelji u kojima je član B zaposlen ne mogu se, zbog ostvarenog dohotka člana B, kvalificirati za pomoć za uzdržavanje i pomoć za podmirenje troškova stanovanja, ni prije ni poslije tranzicije člana A u zaposlenost. Kod njih je rastući obrazac GEPS-a posljedica progresivnosti poreza na dohodak.

Nameću se sljedeći važni zaključci:

a) Veći GEPS pada na obitelji u kojima nitko ne radi jer obitelj zbog nepostojanjadohotka prima socijalnu skrb.

b) Što je niža razina bruto plaće na koju se zapošljava član A, to je GEPS viši.c) Veći se GEPS javlja kod obitelji s više djece.

Bez obzira na tip obitelji, kako se krećemo udesno po osi x prema bruto plaći od 12.000 kuna, GEPS teži (odozgo ili odozdo) prema 40 posto. Obitelji tipa 2, 4 i 7 u kojima član A može ostvariti samo nisku plaću upadaju u stupicu neaktivnosti jer im je GEPS blizu 100 posto. No, čak i kod prosječne bruto plaće od 7.657 kn GEPS je relativno visok i iznosi oko 60 posto.

Kod obitelji s djecom (tipovi 2, 4, 6, 7 i 8) pojavljuju se „skokovi“ u GEPS-u, a oni su posljedica prelaska iz jednog u sljedeći razred doplatka za djecu ili gubitka prava na pojedine socijalne naknade. Posebno izražen skok zbog gubitka cjelokupnog iznosa doplatka za djecu je kod obitelji tipa 8 (dvoje zaposlenih, četvero djece), koji se događa na razini bruto plaće od 7.800 kuna. Ovdje obitelj gubi pravo na doplatak za djecu, ali također i na „pronatalitetni dodatak“ od 6.000 kuna godišnje za treće i jednako toliko za četvrto dijete.

Slučaj 2. Tranzicija člana A iz nezaposlenosti u zaposlenost. Obitelji ostvaruju pravo na pomoć za uzdržavanje, pomoć za podmirenje troškova stanovanja i doplatak za djecu. S obzirom na to da je član A nezaposlen te je na prethodnom poslu proveo više od 10 godina, prima naknadu za nezaposlenost i to u trajanju od 12 mjeseci. Pretpostavljamo da će član A na novom poslu dobivati istu razinu bruto plaće koju je imao na prethodnom poslu, prije nego je postao nezaposlen.

Rezultati su prikazani grafikonima na Slici 2. Kao u slučaju tranzicije iz neaktivnosti u zaposlenost, najlošije s GEPS-om stoje obitelji tipa 2, 4 i 7. Međutim, obitelji 5, 6 i 8, koje su imale niske stope GEPS-a u tranziciji iz neaktivnosti u zaposlenost, sada imaju znatno viši GEPS, a to je posljedica činjenice da naknada za nezaposlenost ne ovisi o dohodovnom cenzusu.

20

Slika 2: GEPS: Tranzicija iz nezaposlenosti u zaposlenost s punim radnim vremenom

Napomena: Brojevi na grafikonima označavaju GEPS za bruto plaće od, redom slijeva nadesno, 2.814, 4.000 i 6.000 kuna.


Na temelju spoznaja o GEPS-u možemo prepoznati tipove obitelji za koje je veća opasnost od upadanja u stupicu nezaposlenosti ili neaktivnosti. Ranjivije su obitelji:

a) u kojima član koji se zapošljava može ostvariti samo nisku plaću

b) sa samo jednim odraslim članom koji radi

c) s više djece.

4.3.3. Dekompozicija GEPS-a

Koje su „zasluge“ pojedinih poreza i naknada u postizanju ukupne granične porezne stope? Pretpostavljamo da će se doprinosi pojedinih elemenata sustava poreza i naknada razlikovati s obzirom na tip obitelji, relativnu veličinu poreza i naknada, a ovisit će također o visini bruto plaće na koju se osoba zapošljava. GEPS se može vrlo jednostavno dekomponirati na dijelove koji predočuju doprinose pojedinih elemenata ukupnom GEPS-u (tako da zbroj tih dijelova daje ukupni GEPS za neku obitelj pri određenoj bruto plaći). Jednadžba (8) može se napisati tako da se promjene ukupnih poreza i ukupnih naknada (u brojniku) rastave na promjene pojedinačnih k poreza i m naknada, čime dobivamo (9):

Doprinos prvog od k poreza izračunava se kao u (10):

Doprinos prve od m naknada izračunava se kao u (11):

22

Slika 3 prikazuje dekompoziciju GEPS-a za već više puta analizirani slučaj tranzicije iz nezaposlenosti člana A, gdje obitelj prima naknadu za nezaposlenost i sve vrste socijalnih primanja, u zaposlenost s punim radnim vremenom, pri mjesečnim bruto plaćama od 2.800 do 12.000 kuna. Za svaki iznos bruto plaće šest stupaca složenih jedan na drugi – svaki predstavlja jedan porez ili naknadu (vidjeti legendu ispod slike) – zajedno čine stupac čija je visina jednaka ukupnom GEPS-u.

Ono što treba odmah primijetiti jest konstantan doprinos GEPS-u od 0,2 (20 posto) doprinosa iz plaće, za sve obitelji i bruto plaće. Za razliku od doprinosa iz plaće koji su proporcionalan porez, porez na dohodak je progresivan pa tako njegov doprinos GEPS-u raste s bruto plaćom. Najviši doprinos GEPS-u daje naknada za nezaposlenost i to u iznosu od 44 posto kod minimalne bruto plaće te 31 posto kod prosječne bruto plaće. Padajući doprinos ovog elementa, kako idemo udesno po osi x, pruža zaključak koji je jasan i bez ove analize, a to je da gubitak pojedine naknade ili pomoći relativno teže podnose oni koji se zapošljavaju na nižu bruto plaću.

Kod obitelji tipa 4, kada se član A zapošljava uz minimalnu plaću, gubitak naknade za nezaposlenost „pojede“ 44 posto bruto zarade od zaposlenja. Dodatnih 23 posto odlazi zbog gubitka pomoći za stanovanje, 13 posto odlazi zbog gubitka pomoći za uzdržavanje te četiri posto odlazi zbog gubitka dijela iznosa doplatka za djecu. Zbrojimo li sve komponente GEPS-a, dobivamo ukupni GEPS od 104 posto. Obrazac monotono padajućeg doprinosa GEPS-u zajednički je za naknadu za nezaposlenost, pomoć za stanovanje i pomoć za uzdržavanje.

Kod doplatka za djecu GEPS također pada na određenim intervalima, a onda naglo raste, što je posljedica pragova u sustavu te naknade. Doplatak za djecu nije presudni „krivac“ za visoki GEPS kod obitelji s djecom, a opet je zanimljivo uočiti potvrdu gore spomenutog zaključka o njegovoj zaslužnosti za nagli skok GEPS-a koji je posebno uočljiv kod obitelji tipa 8 pri bruto plaći od 8.000 kuna (usporediti s GEPS-om u Slici 1 i Slici 2).

4.3.4. USPOREDBA S DRUGIM ZEMLJAMA

U ovom dijelu rada uspoređujemo rezultate za Hrvatsku s rezultatima međunarodne studije prikazane u Carone et al. (2009.) koja je obuhvatila europske zemlje te Japan i SAD. Prvo uspoređujemo stupice nezaposlenosti, a zatim i stupice neaktivnosti.7

Stupica nezaposlenosti

Kod stupice nezaposlenosti promatramo stanje u drugom mjesecu nakon gubitka posla. Pretpostavljamo da je član A na prethodnom poslu proveo 22 godine pa je time ostvario pravo na naknadu za nezaposlenost u idućih 14 mjeseci. Prilikom usporedbe GEPS-a u Hrvatskoj s drugim zemljama Europe, Japanom i SAD-om, za danih šest tipova obitelji promatrat ćemo tranziciju iz nezaposlenosti u zaposlenost. Pri tome nezaposleni član prima naknadu za nezaposlenost, a on i njegova obitelj također mogu ostvariti i prava na sve oblike socijalne pomoći (doplatak za djecu, pomoć za uzdržavanje, pomoć za podmirenje troškova stanovanja), pri čemu se član A uključuje u posao na kojemu dobiva 50, 67, 100 ili 150 posto PBPPI-ja.8

7 Metodologija izračuna detaljno je prikazana u Carone et al. (2003.).8 PBPPI = Prosječna bruto plaća u prerađivačkoj industriji.


Slika 3: Dekompozicija GEPS-a: Tranzicija iz nezaposlenosti u zaposlenost

24

Osim toga, za ovakvu je analizu bitna i visina plaće koju je član A imao prije ulaska u nezaposlenost. Naime, u većini zemalja, pa tako i u Hrvatskoj, visina naknade za nezaposlenost ovisi o prethodnoj plaći radnika, u smislu da se naknada određuje kao određeni postotak od prosjeka ostvarene plaće u nekom razdoblju prije gubitka posla. Zbog toga su autori čije rezultate koristimo u usporedbi izračunavali GEPS za člana A koji je prije gubitka posla ostvarivao plaću od 67 posto PBPPI-ja. Rezultate prikazuju Tablica 2 i Slika 4 .

Za samca (tip 1) GEPS je kod bruto plaća od 50 i 67 posto PBPPI-ja viši od prosjeka za 12, odnosno sedam postotnih bodova i iznosi 95 posto, odnosno 82 posto i tu je Hrvatska u rangu sa Švedskom, dok veći GEPS imaju samo Portugal, Latvija, Danska i Luksemburg. Kako plaća raste, GEPS se postupno približava prosjeku, i stoji iznad njega tri postotna boda kod najveće promatrane plaće od 150 posto PBPPI-ja.

Za samohranog roditelja s dvoje djece (tip 2) GEPS je za bruto plaću od 50 posto PBPPI-ja dosta viši od prosjeka (za 15 postotnih bodova) i u rangu je sa Slovenijom i Španjolskom, dok viši GEPS od Hrvatske imaju jedino Latvija, Švedska, Danska i Luksemburg. Povećanjem bruto plaće GEPS se približava prosjeku te je samo oko četiri postotna bodova viši od njega, što ukazuje da je najveći problem ovog tipa kod nižih bruto plaća.

Za obitelj koja se sastoji od dva odrasla člana od kojih jedan radi (tip 3) GEPS za bruto plaću od 50 posto PBPPI-ja također je među višima u Europi i iznosi 96 posto, što je za devet postotnih bodova iznad prosjeka. Kod ovog tipa smo u rangu sa zemljama poput Nizozemske, Slovenije, Španjolske, Litve, dok viši GEPS od nas imaju Švedska, Irska, Latvija, Luksemburg i Danska. Iz rezultata je opet vidljivo kako se i kod ovog tipa u Hrvatskoj najveći problem pojavljuje za niske bruto plaće, dok se za veće plaće GEPS približava prosjeku i kod plaće od 100 posto PBPPI-ja stoji samo jedan postotni bod iznad prosjeka.

Za obitelj koja se sastoji od dvoje djece i dva odrasla člana od kojih jedan radi (tip 4) GEPS je pri bruto plaći od 50 posto PBPPI-ja za osam postotnih bodova viši od prosjeka i iznosi 95 posto, što nas dovodi u rang s Austrijom i Španjolskom. Međutim, kako plaća raste, GEPS se postupno smanjuje i pada ispod prosjeka te je već kod razina plaća od 67 posto PBPPI-ja za jedan postotni bod niži od prosjeka.

Za obitelj koja se sastoji od dva odrasla člana i oba rade (tip 5), GEPS pri bruto plaći od 50 posto PBPPI-ja iznimno je visok i iznosi 103 posto, što je čak za 21 postotni bod više od prosjeka. Veći GEPS od nas imaju jedino Portugal, Danska i Latvija. Nadalje, i za bruto plaću od 67 posto PBPPI-ja GEPS i dalje iznosi vrlo visokih 85 posto i to je za 15 postotnih bodova više od prosjeka, čime smo u rangu s Njemačkom, Portugalom i Luksemburgom. Na višim razinama plaća Hrvatska i dalje ima iznadprosječan GEPS pa je pri bruto plaći od 150 posto PBPPI-ja i dalje viši od prosjeka i to za osam postotnih bodova.

Za četveročlanu obitelj s dvoje djece i dva odrasla člana koji oboje rade (tip 6) GEPS je na nižim razinama plaća od 50 posto PBPPI-ja viši za 15 postotnih bodova od prosjeka i iznosi visokih 100 posto. Veći GEPS imaju jedino Njemačka, Danska, Portugal i Luksemburg. Na razini plaće od 67 posto PBPPI-ja također zadržava visoku vrijednost od 83 posto i u rangu je sa Slovenijom, Švedskom i Portugalom, a to je za 11 postotnih bodova više od prosjeka. Viši GEPS imaju samo Luksemburg, Njemačka i Danska.

Iz prethodnih razmatranja šest danih tipova obitelji nameće se zaključak da u Hrvatskoj GEPS najviše odstupa od prosjeka kod najnižih razina plaća te se dalje, kako plaće rastu, postupno


snižava prema prosječnim vrijednostima. Time se još jednom potvrđuje da se najveći problem stupice nezaposlenosti javlja za obitelji s najnižim primanjima.

Slika 4: GEPS kod stupice nezaposlenosti u odabranim zemljama EU-a i Hrvatskoj

(Član A je prije gubitka posla primao bruto plaću na razini 67 posto PBPPI-ja)

26

Tablica 2: GEPS kod stupice nezaposlenosti u zemljama OECD-a, EU-a (2007.) i u Hrvatskoj (2011.)

(Član A je prije gubitka posla primao bruto plaću na razini 67 posto PBPPI-ja)

TIP 1:Samac

TIP 2: Jedan odraslis dvoje djece

TIP 3:Dvoje odraslih,

jedno radi, bez djece

Bruto plaća kao % PBPPI-ja 50% 67% 100% 150% 50% 67% 100% 150% 50% 67% 100% 150%

Hrvatska 100 82 67 59 95 78 68 58 96 80 64 57

Slovenija 96 81 67 59 95 87 79 60 96 86 73 69

Austrija 75 68 60 56 82 72 63 58 84 74 65 59

Belgija 90 83 74 69 86 79 71 67 81 75 67 63

Cipar 80 61 45 39 44 72 52 44 94 72 52 44

Češka 80 72 62 53 82 77 68 57 79 71 61 52

Danska 106 90 77 73 103 90 81 78 104 90 76 80

Finska 88 75 64 59 90 84 75 66 90 87 73 65

Francuska 79 60 51 48 80 66 52 45 69 51 44 39

Grčka 69 59 53 46 84 67 58 50 73 61 54 48

Irska 97 78 62 56 -16 9 36 36 100 103 77 62

Italija 81 72 61 56 89 65 60 59 76 68 58 54

Japan 90 73 57 48 79 76 58 49 88 71 55 46

Latvija 104 86 68 56 97 80 64 53 100 82 66 54

Litva 97 80 63 52 93 77 62 51 97 80 63 52

Luksemburg 107 88 73 65 115 89 71 63 102 96 73 61

Mađarska 89 77 72 66 82 71 70 64 88 75 71 65

Malta 74 62 54 51 81 65 57 53 85 67 58 48

Nizozemska 93 81 69 62 86 84 72 65 95 92 76 66

Njemačka 83 74 68 63 88 85 75 66 86 74 66 58

Poljska 95 79 64 53 79 94 78 61 77 80 64 54

Portugal 101 82 66 57 90 79 64 56 89 79 60 51

SAD 85 71 57 51 62 59 54 46 82 68 54 46

Slovačka 63 54 46 47 52 47 41 43 62 49 39 42

Španjolska 97 82 64 54 96 77 61 52 96 78 61 51

Švedska 99 82 66 61 99 86 74 67 100 85 68 63

Velika Britanija 78 68 56 49 68 74 67 57 78 68 56 49

Prosjek(bez Hrvatske) 88 75 62 56 80 74 64 56 87 76 63 55

Izvor: za Hrvatsku autori; za ostale zemlje Carone, Stovicek, Pierini, Sail (2009.)


TIP 4:Dvoje odraslih, jedno

radi, s dvoje djece

TIP 5: Dvoje odraslih, oboje

rade, bez djece

TIP 6:Dvoje odraslih, oboje

rade, s dvoje djece

Bruto plaća kao % PBPPI-ja 50% 67% 100% 150% 50% 67% 100% 150% 50% 67% 100% 150%

Hrvatska 95 76 61 56 103 85 69 60 100 83 66 57

Slovenija 100 83 80 68 96 80 67 59 96 84 69 61

Austrija 95 82 70 62 81 72 63 58 87 77 66 60

Belgija 78 73 66 63 80 75 68 65 80 75 68 65

Cipar 108 82 59 49 80 61 45 39 94 72 52 44

Češka 79 69 58 50 76 64 52 46 88 77 61 51

Danska 91 90 80 75 106 90 75 70 104 92 76 71

Finska 90 92 82 71 79 68 60 56 86 73 63 58

Francuska 70 64 51 43 75 53 46 42 78 55 47 41

Grčka 87 69 59 51 52 46 44 41 59 51 47 43

Irska 100 93 82 65 59 52 45 38 64 55 47 40

Italija 89 61 58 57 84 74 62 56 87 79 69 61

Japan 85 87 66 54 93 74 58 48 93 74 59 49

Latvija 92 77 62 52 108 89 70 57 93 77 62 52

Litva 97 80 63 52 97 80 63 52 97 80 63 52

Luksemburg 101 104 76 63 103 85 69 61 107 88 72 63

Mađarska 77 67 68 63 85 73 70 64 77 67 66 61

Malta 86 69 60 54 25 25 26 32 35 34 34 37

Nizozemska 92 91 77 69 88 77 67 60 87 78 69 63

Njemačka 88 84 73 62 97 85 75 66 102 89 77 66

Poljska 100 87 74 61 71 62 52 46 82 67 55 48

Portugal 63 61 59 51 105 85 68 57 104 84 68 57

SAD 60 60 54 46 85 71 57 49 88 73 58 49

Slovačka 51 42 33 38 88 73 59 49 88 73 59 49

Španjolska 96 77 60 50 92 77 61 52 95 79 62 52

Švedska 100 90 73 66 99 82 66 61 99 82 66 61

Velika Britanija 76 79 73 60 40 38 36 36 44 41 39 38

Prosjek(bez Hrvatske) 87 77 66 58 82 70 59 52 85 72 61 54

28

Stupica neaktivnosti

Kod stupice neaktivnosti promatrano je razdoblje 12 mjeseci. Stupica neaktivnosti razlikuje se od stupice nezaposlenosti u tome što promatrani član obitelji ne dobiva naknadu za nezaposlenost, zbog toga što je već duže vrijeme neaktivan, ali obitelj dobiva sve druge socijalne naknade. U ovom slučaju promatramo scenarije u kojima se član A uključuje u posao na kojemu može primiti 33 posto, 50, 67, 100 ili 150 posto PBPPI-ja. Rezultate prikazuje Slika 5. U Hrvatskoj je plaća od 33 posto PBPPI-ja niža od zakonom određene minimalne plaće od 2.814 kuna, ali je uzimamo u razmatranje zbog usporedbe s drugim zemljama Europe.

Hrvatska ima GEPS znatno niži od prosjeka kod obitelji tipa 1 i 3. Za bruto plaću od 50 posto PBPPI-ja niži je za 18, odnosno 22 postotna boda od prosjeka.

Kod obitelji tipa 2 za bruto plaće od 33 i 50 posto PBPPI-ja GEPS je viši od prosjeka za 28, odnosno 13 postotnih bodova. No, već kod plaće od 67 posto PBPPI-ja samo je za četiri postotna boda viši od prosjeka.

Kod obitelji tipa 4 GEPS za najniže bruto plaće također je viši od prosjeka. Kod bruto plaće od 33 posto PBPPI-ja za 23 postotna boda veći je od prosjeka, ali već pri plaći od 50 posto PBPPI-ja viši je samo za tri postotna boda od prosjeka. Dalje, s još višim bruto plaćama, GEPS pada od dva do pet postotnih bodova ispod prosjeka.

Za obitelji tipa 5 i 6 GEPS je vrlo nizak i za sve se razine plaća kreće oko 30 posto, što se uklapa u prosjek.

5. MJERE ZA POBOLJŠANJE ISPLATIVOSTI RADAU SVIJETU

5.1. AKTIVNOSTI NA POSPJEŠIVANJU ISPLATIVOSTI RADA I NJIHOVI UČINCI

U cilju poboljšanja isplativosti rada mnoge zemlje širom svijeta provele su raznovrsne mjere koje se odnose na obveznu aktivaciju nezaposlenih te uvođenje strožih odredbi o ostvarivanju prava za vrijeme nezaposlenosti i pomoći u sustavu socijalne skrbi. U većini se zemalja skraćuje trajanje prava, a njihovo se ostvarenje vezuje uz ponašanje korisnika, odnosno njegovo aktivno traženje zaposlenja i/ili voljnost za sudjelovanje u programima stručnog osposobljavanja, usavršavanja i dokvalifikacije. Osim toga, više je zemalja u svoje sustave poreza na dohodak uvelo odbitak od porezne obveze (Tax Credit) za zaposlene osobe i njihovu djecu. U daljnjem tekstu slijedi pregled poduzetih mjera po pojedinim odabranim zemljama.


Slika 5: GEPS kod stupice neaktivnosti u odabranim zemljama EU-a i Hrvatskoj

30

5.1.1. OPĆE STANJE U EUROPSKOJ UNIJI I DRUGIM EUROPSKIM ZEMLJAMA

Europske zemlje i zemlje OECD-a imaju različite porezne sustave i na različite načine nastoje riješiti nezaposlenost. One također imaju raznovrsna viđenja politike „isplativosti rada“. Ipak, neki se opći zaključci mogu izvući iz rezultata zajedničkog projekta Europske komisije i OECD-a. Znatan poticaj istraživanjima na temu isplativosti rada širom Europe je izvještaj Europske komisije Osuvremenjivanje socijalne zaštite za više i bolje poslove – sveobuhvatni pristup isplativosti rada (Modernising Social Protection for More and Better Jobs – a comprehensive approach to making work pay) (Europska komisija, 2003.). U njemu su posebno zanimljive četiri od sedam razmatranih tema: uklanjanje negativnih financijskih poticaja, stupica siromaštva i nezaposlenosti te zapreka u socijalnoj zaštiti (odnosno u sustavu oporezivanja i odobravanja naknada, ponajviše uklanjanjem ili ublažavanjem visokih graničnih efektivnih poreznih stopa), rješavanje određenih nefinancijskih poticaja (posebice rasprostranjenosti i dostupnosti ustanova predškolskog odgoja i obrazovanja) te važnost koordiniranog pristupa različitih provedbenih mjera i ciljeva, uključujući pasivnu (naknade za vrijeme nezaposlenosti) i aktivnu politiku (osposobljavanje, usavršavanje i školovanje zaposlenih i nezaposlenih) tržišta rada.

Spomenuti izvještaj Europske komisije navodi više skupina zaključaka i preporuka. Prva i najvažnija preporuka je pospješiti financijske poticaje za ulazak i zadržavanje u svijetu rada, odnosno omogućiti da dohodak iz rada bude osjetno veći od onog koji se može ostvariti od naknada iz sustava socijalne skrbi i zapošljavanja (preporuka 1). U istraživanju je pozornost posvećena uklanjanju stupica siromaštva i nezaposlenosti koje nastaju iz međusobnog djelovanja poreznog sustava te naknada iz sustava socijalne skrbi i zapošljavanja. Te su stupice posebice opasne za slabije plaćene osobe koje su na čelu višečlanih obitelji. Iz toga proizlazi i preporuka 2, prema kojoj je potreban koordiniran i sveobuhvatan pristup određivanju mjera sustava socijalne politike i skrbi u odnosu na šire ciljeve gospodarskog razvoja i politike zapošljavanja. S navedenim je usko povezana i preporuka 3 u kojoj je težište na razvoju nefinancijskih poticaja, posebice stvaranja potrebnih uvjeta za ostvarivanje kvalitetnog zapošljavanja i mogućnost usklađivanja kućnih i radnih obveza. Posljednja, preporuka 4, odnosi se na potrebu strože uvjetovanosti prava na naknade iz sustava socijalne skrbi i zapošljavanja u skladu s obveznim aktivnim traženjem posla.

Sustavi socijalne skrbi i zaštite za vrijeme nezaposlenosti znatno se razlikuju među pojedinim članicama EU-a i budućim kandidatima u obuhvatu i izdašnosti prava pa se slijedom toga razlikuju i rasprave i aktivnosti vezane uz isplativost rada. Većina razvijenih zemalja i onih u tranziciji na različite su načine u posljednjih nekoliko godina provodile aktivnosti na poboljšanju isplativosti rada. U okviru na str. 31-32 daje se pregled aktivnosti u odabranih 20 zemalja, od kojih se neke kasnije podrobnije obrazlažu. Na razini EU-a aktivnosti bi se mogle grupirati na sljedeći način:

• Odbitak od porezne obveze za dohodak iz rada slabije plaćenih osoba uveden je u Belgiji, Francuskoj i Velikoj Britaniji.

• U mnogim je zemljama promijenjen sustav pomoći za vrijeme nezaposlenosti (naknada za nezaposlene i/ili socijalna pomoć) tako da su postroženi uvjeti i/ili smanjeni iznosi pomoći i uvedene čvršće obveze traženja posla (Danska, Njemačka, Francuska, Nizozemska, Austrija), dok je u Irskoj to u najvećoj mjeri ostvareno zbog neodrživosti sustava javnih financija i proračunskih ograničenja. U Portugalu je proširen obuhvat naknada za vrijeme nezaposlenosti, ali je uvedena odredba o obveznom traženju zaposlenja.


• U Norveškoj je, kao dio ukupne reforme sustava socijalne zaštite i osiguranja u cilju pospješivanja ponude rada, reformiran sustav invalidskog umirovljenja. Postroženo je ostvarivanje prava na invalidsko umirovljenje i provedeni su programi radnog integriranja korisnika. U većini europskih zemalja jasno je usvojen cilj postizanja isplativosti rada te uklanjanja stupice nezaposlenosti i siromaštva. Ipak, to nije bio svuda slučaj, kao na primjer u poreznim reformama u Luksemburgu, odnosno promjenama poreznog sustava i sustava naknada za vrijeme nezaposlenosti u Austriji, koje su ostvarene bez većih javnih rasprava o isplativosti rada, ali se pritom vodilo računa o djelovanju fiskalnih čimbenika isplativosti rada.

Rasprave, poduzete aktivnosti i reforme vezane uz isplativost radau posljednjih nekoliko godina u odabranim zemljama

Belgija – Godine 2001. uveden je sustav odbitka od porezne obveze na dohodak iz rada (CIBRAP), koji je kasnije dopunjen. Raspravlja se o reformi naknade za zajamčeni dohodak.

Danska – Socijalna pomoć za nezaposlene smanjena je da bi se pojačali financijski poticaji u skladu s reformom „više ljudi u svijet rada“.

Francuska – Usvojen je odbitak poreza od porezne obveze na dohodak iz rada (model PPE) i zadržavanje naknade za vrijeme nezaposlenosti za osobe koje tek počinju raditi (Intéressement). Sufinancira se poslodavce kod zapošljavanja nezaposlenih osoba na slabije plaćenim radnim mjestima.

Grčka – Naglasak isplativosti rada ponajviše je usmjeren na sufinanciranje zapošljavanja i stvaranje radnih mjesta te poticanje rada s kraćim radnim vremenom.

Irska – Rasprave vezane uz nacionalnu strategiju borbe protiv siromaštva naglašavaju uklanjanje stupica nezaposlenosti i siromaštva te iznalaženje i provođenje mjere isplativosti rada. Pozornost je usmjerena na usuglašavanje poreznog sustava i sustava socijalnih naknada i pomoći nezaposlenima te uvođenje sustava odbitka od porezne obveze za dohodak iz rada.

Nizozemska – Mjere isplativosti rada ponajviše se ostvaruju reformama poreznog sustava i sustava socijalnih naknada. Uveden je sustav odbitka porezne obveze za obitelji s niskim dohotkom te odbitka porezne obveze za djecu. Novi nizozemski zakon o radu i socijalnoj pomoći (Wet Werk en Bijstand, WWB) stupio je na snagu u siječnju 2004.

Norveška – U skladu s dogovorom vlade i socijalnih partnera iz 2001. godine provedene reforme naknada za vrijeme nezaposlenosti i invalidskih mirovina potiču povratak u zaposlenost i uključenost u svijet rada. Poduzimaju se nove inicijative za veće uključivanje etničkih manjina u svijet rada.

Njemačka – Provedena je reforma „Hartz IV“ sustava naknada i pomoći za vrijeme nezaposlenosti. Naglasak je na razvoju neformalnih mini poslova koji nisu obuhvaćeni sustavom socijalne zaštite i osiguranja.

32

Portugal – Provodi se reforma naknada za vrijeme nezaposlenosti i predviđa proširenje odobravanja naknada u skladu s materijalnim položajem obitelji (means-testing).

Rumunjska – U skladu sa smjernicom 8 Europske strategije zapošljavanja predložene su mjere o isplativosti rada i usvojen nacionalni program borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

Velika Britanija – Pomoći zaposlenim roditeljima s niskim dohocima nadalje su proširene 2003. godine uvođenjem odbitka od porezne obveze za djecu i zaposlene osobe (Child Tax and Working Tax Credits).

Izvor: Europska komisija, 2005.

Kako su razlike u promatranim zemljama gotovo veće od sličnosti, u daljnjem tekstu veću pozornost posvećujemo razvijenim dugotrajnim članicama EU-a koje su i više napravile u poticanju isplativosti rada: Velikoj Britaniji, Danskoj, Francuskoj i Njemačkoj, posttranzicijskim zemljama i novim članicama EU-a Slovačkoj i Sloveniji te dajemo samo kraći osvrt na nekoliko drugih zemalja članica EU-a, poput Belgije, Finske i Nizozemske.

5.1.2. NJEMAČKA

U Njemačkoj je nakon 2002. godine proveden niz reformi kojima je nezaposlenim osobama uvedena neposrednija obveza traženja posla, a nakon siječnja 2005. provođenjem programa „Hartz IV“ usvojene su mjere kako bi se pojačao pritisak na nezaposlene da prihvate posao. Time je ujedno skraćeno razdoblje u kojem se može ostvarivati naknada za vrijeme nezaposlenosti, postroženi su uvjeti odobravanja pomoći za vrijeme nezaposlenosti te je uvedeno djelomično uključivanje dohotka bračnog druga ili partnera pri izračunavanju iznosa pomoći. Umjesto socijalne pomoći nezaposlene radno sposobne majke sada ostvaruju pravo na novčanu pomoć pod nazivom ALG II, ali moraju biti na raspolaganju za rad najmanje tri sata dnevno te sudjelovati u programima traženja posla i mjerama osposobljavanja što ih organiziraju javne službe za zapošljavanje. Svi korisnici imaju obvezu prihvaćanja plaćenog posla, ali imaju i pravo na zadržavanje dijela novčane pomoći u slučaju da ostvaruju niska primanja. Uvođenje modela ALG II redefinira osobe kao nezaposlene, a ne više kao neaktivne, a ako aktivno traže zaposlenje povećava im se iznos pomoći, odobrava mirovinsko i zdravstveno osiguranje te poboljšava pristup mjerama aktivne politike zapošljavanja. To je tim važnije jer korisnici socijalne pomoći ne ostvaruju mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Ujedno, postoji i regionalna dimenzija utjecaja reforme: većina primatelja socijalne pomoći vjerojatnih dobitnika stoga što su preimenovani iz neaktivnih u nezaposlene živi u zapadnom dijelu zemlje, dok mnogi od nekadašnjih primatelja novčane pomoći za vrijeme nezaposlenosti, koji su na nju izgubili pravo ili im prijeti velika vjerojatnost gubitka prava, žive u istočnom dijelu zemlje.

S obzirom na roditeljstvo, definicija raspoloživosti za rad postala je mnogo jasnija i po novoj je regulaciji vezana uz brigu za djecu. Roditelji nisu obvezni prihvaćati posao ako imaju djecu do tri godine starosti i žive u kućanstvu u kojem ne postoji mogućnost odgovarajuće brige za djecu u slučaju da oni rade. Osobe koje imaju djecu stariju od tri godine obvezne su prihvaćati posao, s time da moraju imati mogućnost smještaja djece u vrtiće u zajednici u kojoj žive. Službe za zapošljavanje dobile su novu odgovornost suradnje s lokalnom zajednicom kako bi se povećali kapaciteti za zbrinjavanje djece nezaposlenih roditelja, s time da lokalna zajednica za to prima


pomoć saveznih vlasti. Zavodi za zapošljavanje također su osuvremenjeni da bi bili učinkovitiji u službi posredovanja za zapošljavanje te osposobljavanja i usavršavanja nezaposlenih osoba.

Neki od programa stvaranja radnih mjesta umjereni su na slabo plaćene poslove (tzv. poslovi od eura po satu), najčešće u pružanju osobnih usluga, s time da je riječ o radu do 30 sati tjedno u ukupnom trajanju do šest mjeseci. Ti poslovi nisu pokriveni socijalnim osiguranjem i zaposleni na njima nakon prestanka rada nemaju pravo na novčanu naknadu, nego na pomoć za vrijeme nezaposlenosti. Najveći dio prostora za povećano zapošljavanje žena u Njemačkoj u posljednjih je nekoliko godina nastao u privatnom sektoru mini poslova (400 eura mjesečno) uvedenih 2003. Broj takvih radnih mjesta povećava se za oko milijun godišnje, a na njima su u dvije trećine slučajeva zaposlene žene. Snažno širenje takvih poslova prate i neka negativna obilježja: u tom obliku posla zaposlenici nemaju socijalno osiguranje (posebice mirovinsko osiguranje i zaštitu za vrijeme nezaposlenosti), država ne ostvaruje značajne javne prihode po osnovi doprinosa za socijalno osiguranje, a čini se da postoji i sklonost istiskivanju redovnih poslova s kraćim radnim vremenom (part-time).

Maier (2004.) navodi da postoji i rodno (spolno) pitanje utjecaja reforme. Položaj majki, nekada neaktivnih a sada nezaposlenih, trebao bi se poboljšati jer će im biti lakši pristup predškolskim ustanovama odgoja i obrazovanja, dostupniji programi osposobljavanja i usavršavanja što ih organiziraju službe za zapošljavanje, a povećat će im se i iznos novčane pomoći za vrijeme nezaposlenosti. Položaj žena koje su prije radile i primale naknadu za vrijeme nezaposlenosti mogao bi se pogoršati ako ne ostvare pravo na ALG II pa tako neće imati pravo na pojačanu pomoć u traženju zaposlenja koje provode zavodi za zapošljavanje, kao i na osposobljavanje i usavršavanje, odnosno smještaj djece u vrtiće.

5.1.3. SLOVENIJA

U Sloveniji se poticanje radnog aktiviranja dugotrajno nezaposlenih ostvaruje ponajviše kroz obvezno sudjelovanje u programu javnih radova. Nezaposlene se osobe priključuju programima javnih radova na temelju posebnog ugovora o zapošljavanju koji potpišu s pružateljem programa, a u kojem su regulirana pitanja radnog vremena, dnevnog i tjednog odmora, noćnog rada, minimalnog broja slobodnih dana, zdravlja i sigurnosti na poslu te posebne zaštite zaposlenih. Nezaposlena osoba obično četvrtinu vremena u programima javnih radova provodi na osposobljavanju i usavršavanju. Vodopivec (1999.) je analizirao utjecaj slovenskih programa javnih radova na mogućnosti izlaska sudionika iz nezaposlenosti, odnosno posebno na uspjeh u nalaženju posla. Ustanovio je da slovenski programi javnih radova povećavaju vjerojatnost sudionicima za nalaženje posla odmah nakon završetka programa, ali da ga smanjuju u dužem roku. Pozitivni učinci na zapošljavanje pogotovo su bili značajni za mlade osobe. U usporedbi s članicama OECD-a, Slovenija ne iskače ni po poticajima na ponovno zapošljavanje. Ipak postoje neke skupine nezaposlenih koje su potencijalno manje stimulirane na ponovno zapošljavanje jer je za nezaposlenu osobu s ovisnim članovima obitelji i niskim potencijalnim primanjima neto stopa zamjene prilično visoka, gotovo 100 posto (Dolenc i Vodopivec, 2005.).

34

6. ZAKLJUČCI I PREPORUKE

U istraživanju smo pokazali konceptualnu i tehničku složenost proučavanja isplativosti rada koja ovisi o materijalnim poticajima ili nepovoljnim utjecajima, ali i o popratnim uvjetima poput raspoloživosti i dostupnosti jaslica, dječjih vrtića, cjelodnevnog školskog boravka za manju djecu i slično. Literatura o povećanju dohotka potrebnom da bi se ostvarila isplativost rada nije jednoznačna, ali se najčešće navodi da povećanje dohotka mora biti barem 10 posto. Ipak, većina se istraživača slaže da to može biti uvelike različito za pojedine skupine – vjerojatno više za bračni par s djecom koji je prisiljen dalje putovati na posao, a manje za mlade ljude koji tek ulaze u svijet rada jer njima zarada vjerojatno nije najvažnija, nego im je važnija dugoročna perspektiva.

Poticaji mogu uvelike pomoći da se svlada obično prisutna inercija ponajviše vezana uz dobro poznavanje sadašnjeg stanja neaktivnosti i nesklonost prema traženju posla, odnosno nepovjerenje prema radnoj okolini. Jednom kada se osoba zaposli, inercija joj može pomoći da ostane u svijetu rada jer je na poslu stekla mrežu poznanika i prijatelja, promijenila stav o radu te nadvladala predrasude i moguću osobnu nesklonost zapošljavanju. Nadalje, ne smije se zanemariti ni značenje koje posao (pa čak i slabije plaćen) ima u ublažavanju socijalne isključenosti, pospješivanju mentalnog zdravlja, a i stvaranju mogućnosti za stjecanje novih znanja, sposobnosti i radnog iskustva da bi osoba mogla raditi na zahtjevnijim, složenijim i bolje plaćenim radnim mjestima. To je time važnije jer zapošljavanje samo po sebi ne smije biti cilj mjera, nego to prije svega moraju biti osnaživanje korisnika, poboljšanje njihove zapošljivosti, povećanje njihovih primanja i izlazak iz siromaštva. Ujedno, poticaji za rad mogu biti vrlo važni u prekidanju ovisnosti o socijalnoj skrbi koja se lako prenosi na idući naraštaj, pogotovo u slučajevima jednoroditeljskih obitelji.

Pospješivanje dugotrajnog povećanja zapošljivosti, zaposlenosti i primanja svih radno sposobnih korisnika u socijalnoj skrbi vjerojatno je nerealističan cilj, ali vrijedna je zadaća pomaganje i poticanje na zapošljavanje većeg dijela osoba koje sada ne rade. Stoga zapošljavanje i na određeno vrijeme ili na vrijeme kraće od uobičajenog može biti hvalevrijedan uspjeh ako se time u svijet rada vraćaju osobe koje su izgubile vjeru u sebe, posebice ako su svjesne da je to prijelazno razdoblje za kvalitetnije i bolje plaćane poslove u budućnosti. Reforme u mnogim zemljama – posebice SAD-u, Velikoj Britaniji i Danskoj (Atkinson, 2000.; De Lathouwer, 2004.) – nedvojbeno ističu da poticaji za rad te pravo i obveza sudjelovanja u mjerama aktiviranja imaju pozitivan motivacijski učinak na traženje posla. Ujedno su time poboljšana znanja i stručnosti nezaposlenih, znatno povećana njihova zapošljivost i ostvareno zavidno zapošljavanje nezaposlenih osoba.

U cilju poboljšanja isplativosti rada mnoge zemlje širom svijeta provele su raznovrsne mjere koje se odnose na obveznu aktivaciju nezaposlenih te uvođenje strožih odredbi o ostvarivanju prava za vrijeme nezaposlenosti i pomoći u sustavu socijalne skrbi. U većini se zemalja skraćuje trajanje prava, a njihovo se ostvarenje vezuje uz ponašanje korisnika, odnosno njegovo aktivno traženje zaposlenja i/ili voljnost za sudjelovanje u programima stručnog osposobljavanja, usavršavanja i dokvalifikacije.

Kako ocijeniti uspješnost pojedinog programa i mjera? Treba li se usmjeriti samo na kratkoročne dobitke u zaposlenosti i primanjima ili treba veću pozornost posvetiti


dugoročnim učincima? Što se može spoznati i zaključiti iz tuđih i vlastitih iskustava? U cjelini, veću bi pozornost trebalo posvetiti dugoročnim učincima zaposlenosti i primanjima iako je njih ponekad gotovo nemoguće izmjeriti ili točnije procijeniti. Prilično je složeno ocjenjivanje pojedinih mjera jer će se mnogi dugoročni učinci većeg radnog angažiranja, boljeg obrazovanja i osposobljavanja pokazati u povećanoj zapošljivosti i većem dohotku tek za nekoliko godina.

Kod povećanja zaposlenosti i primanjima pojedinca i njegove obitelji obično je teško razlučiti učinke ukupne promjene (poboljšanja) općega gospodarskog stanja od onih vezanih uz osobni povećan trud i veću radnu aktivnost. Usto, problem je u tome što uobičajeni način mjerenja učinka mjera i/ili programa obično podrazumijeva rizik usmjeravanja pozornosti na lakše zapošljive nezaposlene, koji ionako nalaze posao, dok se često zanemaruju najteže zapošljive kategorije (invalidne osobe, starije osobe, nezaposlene s vrlo niskom razinom zapošljivosti i slično).

Za postizanje veće motiviranosti za rad potrebno je provesti mjere povećanja dohotka iz rada, odnosno pojačati razliku između iznosa dohotka iz rada i dohotka od naknada koje se ostvaruju za vrijeme nezaposlenosti i iz socijalne skrbi. Raniji pokušaji radnog aktiviranja korisnika u socijalnoj skrbi u većini su zemalja obično donijeli slabije rezultate jer su korisnici pomoći koji bi se zaposlili često gubili pomoć u približno jednakom iznosu koliko su ostvarivali dohotka iz rada, a obično i ne bi zarađivali dovoljno da izvuku svoju obitelj iz siromaštva. Noviji su programi otišli korak dalje tako da se zarada roditelja iz rada nadopunjuje određenim iznosom pomoći, čime se osjetno poboljšava materijalno stanje obitelji.

Sljedeći je cilj povećanje zaposlenosti i poticanje ljudi na rad. Većina korisnika pomoći u socijalnoj skrbi, kada se zaposli, obično može očekivati da će imati samo minimalna primanja ili tek nešto malo veći iznos, jer nemaju znanja, stručnosti, sposobnosti i radno iskustvo. Ipak, ako se njihov dohodak iz rada uvećava za određeni iznos ili im se pomoć u sustavu ne ukida stoga što sami nešto zarađuju, velika je vjerojatnost da će korisnici i sami biti jako zainteresirani i aktivni da se zaposle.

U provedenoj analizi stanja u Hrvatskoj pokazano je da bi gotovo sve osobe (pa i korisnici u sustavu socijalne skrbi) imale koristi od zapošljavanja, ali ta je korist razmjerno mala. Utvrđeno je da postoje slučajevi i tipovi obitelji kada su negativni poticaji značajni, odnosno kada je vrlo visoka granična efektivna porezna stopa pri prijelazu iz nezaposlenosti ili neaktivnosti u zaposlenost. Prema izračunima u Hrvatskoj su, s obzirom na isplativost rada, ranjive obitelji u kojima član koji se zapošljava može ostvariti samo nisku plaću, obitelji koje primaju sve vrste raspoloživih naknada i pomoći, obitelji sa samo jednim odraslim članom koji radi te obitelji s više djece. Kao najznačajnije odrednice granične efektivne porezne stope pokazale su se pomoć za uzdržavanje i naknada za vrijeme nezaposlenosti.

Iskustva iz više zemalja jasno pokazuju da se sustave prava (u zapošljavanju, socijalnoj skrbi, doplatku za djecu i drugo) treba proučavati u cjelini, a njihove moguće promjene predlagati imajući u vidu i učinke na isplativost rada. Tako, na primjer, ako se želi povećati iznos ili duljina primanja novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti (ili povećati iznose pomoći u sustavu socijalne skrbi i/ili doplatka za djecu), treba uzimati u obzir djelovanje tih promjena na odrednice isplativosti rada. Vrlo velika razlika u iznosu doplatka za

36

djecu za pojedine dohodovne skupine može potaknuti roditelje da zarađuju manje kako bi ostvarili veći iznos doplatka za djecu. Razmjerno izdašni oblici pomoći za radno sposobne osobe, čije ostvarivanje nije uvjetovano ponašanjem primatelja s obzirom na aktivno traženje zaposlenja i zadržavanje posla, obeshrabruju ulazak u svijet rada.

Ovo je istraživanje ograničeno na mjerenje isplativosti rada u Hrvatskoj. Time se željelo pružiti polazište za argumentiranu stručnu raspravu o mogućim promjenama sustava socijalne skrbi, materijalno-pravne zaštite nezaposlenih, poreza na dohodak i socijalnih doprinosa, koje bi bile usmjerene na poticanje isplativosti rada. Konkretne promjene u pojedinim sustavima trebale bi biti predmet ciljanih istraživanja, vodeći pri tom računa o sustavu kao cjelini.


Literatura

Atkinson, A. B., 2000. The Consequences of Rolling Back the Welfare State. Oxford: Oxford University Press.

Björklund, A., Haveman, R., Hollister, R., Holmlund, B., 1991. Labour Market Policy and Unemployment Insurance, Oxford: Oxford University Press.

Burtless, G. 1987. Work, Health, and Income among the Elderly, Washington D.C.: Brookings Institution.

Carone, G., Salomäki, A., Immervoll, H., Paturot, D., 2003. Indicators of Unemployment and Low-Wage Traps (Marginal Effective Tax Rates on Labour), Economic Papers, No. 197. Brussels: European Commission, Directorate-General for Economic and Financial Affairs. Dostupno na: http://www.europa.eu.int/comm/economy_finance.

Carone, G. et al., 2004. Indicators of Unemployment and Low-Wage Traps (Marginal Effective Tax Rates on Employment Incomes). Paris: OECD.

Carone, G. et al., 2009. Recent Reforms of the Tax and Benefit Systems in the Framework of Flexicurity. Occasional Papers 43, Brussels: European Commission.

De Lathouwer, L., 2004. Making Work Pay, Making Transitions Flexible. The Case of Belgium in a Comparative Perspective. Antwerpen: CSB.

Dolenc, P., Vodopivec M., 2005. Isplati li se u Sloveniji raditi? Financijska teorija i praksa, 29 (4), 399-420.

European Commission, 2003. Modernising Social Protection for More and Better Jobs – a Comprehensive Approach to Making Work Pay. Brussels: Council of the European Union.

European Commission, 2005. Making Work Pay. Debates from a Gender Perspective – A Comparative Review of Some Recent Policy Reforms in Thirty European Countries, Luxembourg: Office for Official Publications of the European Communities. Dostupno na: http://ec.europa.eu/employment_social/publications/2006/ke6905836_en.pdf

Immervoll, H., O’Donoghue C., 2002. Welfare Benefits and Work Incentives. An Analysis of the Distribution of Net Replacement Rates in Europe Using Euromod, a Multi-country Microsimulation Model, EUROMOD Working Paper No. EM4/01. Dostupno na: http://www.iser.essex.ac.uk/msu/emod/publications/

Layard, R., Nickell S., Jackman. R., 1991. Unemployment: Macroeconomic Performance and the Labour Market. Oxford: Oxford University Press.

Maier, F., 2004. Making work pay. Debates from a Gender Perspective – the German National Report, European Commission’s Expert Group on Gender, Social Inclusion and Employment Report for the Equal Opportunities Unit, DG Employment.

Pitarević, M., 2004. Porezne olakšice u Hrvatskoj – svrha i učinci. U: S. Tadijančević i B. Cota (ur.). Financijski i računovodstveni aspekti korporativnog upravljanja u profitnim i neprofitnim subjektima: 39. simpozij. Zagreb – Pula: HZRIF, 312-323.

Snower, D. J., 1997. Evaluating Unemployment Policies: What Do the Underlying Theories Tell Us?“. U: Snower, D. J. i De La Dehesa, G. (ur.). Unemployment Policy: Government Options for the Labour Market. Cambridge: Cambridge University Press, 15-53.

Vodopivec, M., 1999. Does the Slovenian Public Work Program Increase Participants’ Chances to Find a Job? Journal of Comparative Economics, 27 (1), 113-130.

kako rad u hrvatskoj uČiniti isplativim?bib.irb.hr/datoteka/693606.pages_from_zef7_web.pdfp....

Documents