humo, hamza

Click here to load reader

Post on 18-Nov-2014

1.819 views

Category:

Documents

3 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

Rodio se 30. septembra 1895. godine u Mostaru u uglednoj porodici iz koje je bio i alhemijado pisac Omer ef. Humo. U Mostaru je pohadjao mekteb, osnovnu kolu i gimnaziju. 1914. godine interniran je u Madjarsku (Komarovo), a 1915. je mobiliziran u austrijsku vojsku. Do kraja rata je sluzio kao tumac i pisar u bolnici u Djeru. Nakon rata vraca se u Mostar i maturira, a potom odlazi na studije historije umjetnosti u Zagreb, potom Bec i konacno Beograd. U Zagrebu se druzi s mladim pjesnicima Antunom Brankom imicem, Ulderikom Donadinijem i zemljakom Nikom Milicevicem i sam oduevljen ekspresionistickim pokretom. 1919. javlja se prvim knjizevnim ostvarenjem, zbirkom pjesama Nutarnji zivot. Od 1923. uredjuje list Zabavnik, a od 1927. do 1931. urednik je casopisa Gajret. Od 1932. do 1937. radi kao novinar u Pres-birou, a potom sve do rata novinar je Politike. Drugi svjetski rat provodi u Cimu kod Mostara. Od 1945. uredjuje muslimanski list Novo doba, potom je urednik Radio Sarajeva i direktor Umjetnicke galerije. Umro je u Sarajevu 19. januara 1970. godine. Bibliografija 1. Nutarnji zivot. Pjesme. Mostar, 1919. 2. Strasti. Pripovijetke. Beograd, 1923. 3. Grad rima i ritmova. Pjesme. Geca Kon. Beograd, 1924; - 2. izd. Svjetlost. Sarajevo, 1975. 4. Sa ploca istocnih. Pjesme. Beograd, 1925. 5. Grozdanin kikot. S. B. Cvijanovic. Beograd, 1927; - Seljacka knjiga. Sarajevo, 1953; 1956; 1958; 1962; - Trunkener Sommer. Uebers. B. Jaenchnichen. Berlin, 1958; Franfurt a/M, 1961; 1962; - Svjetlost. Sarajevo, 1962; - Trunkener Sommer. Dortmund, 1968; - Grozdanin kikot. Veselin Maslesa. Sarajevo, 1983; 1984; 1989. 6. Pod zrvnjem vremena. Pripovijetke. Sarajevo, 1928. 7. Od prelaza na Islam do novih vidika. Rasprava. Sarajevo, 1928. 8. Slucaj Raba slikara. Novele. Sarajevo, 1930. 9. Pripovijetke. Srpska knjizevna zadruga. Beograd, 1932. 10. Ljubav na periferiji. Pripovijetke. Beograd, 1936. 11. Zgrada na rusevinama. Roman. Beograd, 1939. 12. Za Tita. Pjesma. Sarajevo, 1946. 13. Pjesme. Sarajevo, 1946. 14. Hasan opancar. Pripovijetke. Sarajevo, 1947. 15. Adem Cabric. Svjetlost. Sarajevo, 1947; 1951. 16. Poema o Mostaru. Sarajevo, 1949. 17. Tri svijeta. Drama. Sarajevo, 1951. 18. Perisiceva ljubav. Pripovijetke. Sarajevo, 1952. 19. Izabrane pjesme. Svjetlost. Sarajevo, 1954; 1968. 20. Hadzijin mac. Pripovijetke. Svjetlost. Sarajevo, 1955; 1964; 1967. 21. Sabrana djela. Knjiga I-VI. Izbor, redakcija i predgovor Muhsin Rizvic. Svjetlost. Sarajevo, 1976. 22. Jablan do neba. Pjesme. Svjetlost. Sarajevo, 1980. 23. Izbor iz djela. Veselin Maslesa. Sarajevo, 1982.

HAMZA Nazvae me Hamzom Kao to nazvae hiljadama ljudi Iz pustinja divljih Beduina, Crnih grdana vjecno suncanih gradova, Himalaje, Taurusa, Pinda, Ljudi sa plantaa, Hiljadama bakarnih Inda I onih s pazara visokog Irana to prodaju cilime, Biser, nakit, ene. O cudno je to cudno Da ovdje U naoj zemlji kraj Evrope Hamzom zovu mene! Cesto mislim na te Muhamedov strice, O, veliki Hamza. Vidim te s bakarnim kopljem i titom Kako se bori u bici kod Uhda, Juria krvav, slomljena ti rebra, Ko lav se bori. A kad se osvijesti Razbojite pusto i crno, Na njemu sama smrt, Po njemu ecu ko crne cavke ene. I kada ti u bolu na bojitu jeknu, One zavijae ko ljute hijene, Strahovita oka, nacerena lica Sjatie se na te, Otrim ti noktima Icupae jetra, Zgrizoe ih krvavo kao grabljivice, Dok im lelekae glas po razbojitu Poput zavijanja jezive hijene. O, cudno je to, cudno Da ovdje U naoj zemlji kraj Evrope Hamzom zovu mene!

ZVUCI U SRCU Ponesoh zvuke iz rodnog kraja I cio vijek ih cujem; Oni me prate na javi, u snu Da iz njih ljepotu kujem. U srcu su se mome svili Da svaki blijesak uma vode, Mirise trava oni su pili ivotnu radost da rode. Ti zvuci moje rodne strane Puni su sunca i vedrih noci, Puni su bijesa ostre bure, Puni cokota kad soci. Oni su izvor radosnih boja I burni kao proljecne vode Sto hrle put strana nepoznatih Ljubavlju srca da plode. Oni su uvijek dirali srce Treptajem njeznim do suze, Oni su bili i mrznje i kliktaj Kad krvnik slobodu uze. I niko te zvuke ne prigusi Ljudskim srcem sto vole, Oni se upise u osmijeh svaki, Zagrljaj istine gole. Pa ipak to srce ranise ljudi Iako kuca za dobro svijetu, Al' strijelu uvijek iscupah hrabro Da pjesmu nosi u letu. I sada, kada mi kose sijede, Nije mi zao sto dani bjeze, Jer kao bljestavi zivota snovi Ti zvuci u djelu leze.

U RODNOM GRADU O, kuda si zalut'o U kotline ove s istoka daleka Da ti se o ponoi bijela minareta bude I ko bludne ene mjesecu se nude, Dok u no stre dvije-tri crne kule, Pune tamnog, ve truloga srama, Rijeka ti zloslutno huji Pod tekim liticama. Opjevane su ti noi i razbludni dani, O grade na, pun pobjesnjelih strasti, to ti se ko pauci u zidinam' siu, Ili sanjo drmeljive istonjake snove, Ili treperili vrh tebe drhtavi ezani, Graja arenih ulica Nalijee u konake ti snene, U tihim dvoritima damija Prskaju edrvani. O emu noas u bljesku mjeseca sanja, U igri sjena udnih perspektiva to snuju potajno, Predu ponona tkiva, uljaju se kradom u kapije crne, Unose apat u tamne konake Gdje lee mlade, polunage ene I grle vrele bijele jastuke? I dok mjeseeve zrake konacima tihim Pijanim apatom strastvene rijei zvone, One proteu svoja srebrna tijela, U gru se lome Dok zrake pijanim apatom zvone, zvone. Sve su kapije davno pozatvarane I sramne reetke na prozorim' ute, A elje nisu utiane, One zalud vrite katancim' zakljuane, Vrite pijane, bezdane. Eno, ulicama lutaju mladii, Zastaju u tami

S oima uprtim gore u prozore I eznu sami, Avaj! O, sami, Sami! VIHOR Krajinom vjetar, oluj i huk, Bijesovi pejsae lome. U srcu ptiijem strah. A srce moje napet je luk I mis'o strelica gola. Ja jurim, jurim olujin drug, Svlad'o sam junaki krikove bola A milju prob'o volebolni krug. Ja, Hamza Humo, drug jablanova vitih Vjeiti pjeak i dugih drumova brat, Ja, sin predaka neznanih, Ljubavnik zora ranih, Ja, gorkih sudbina svat. Ja, Hamza Humo, kova vjetrova sanja I sija u vjenost proerdanih dana, Juriam na stvarnost, Prelazim bojita, Iskrivih koplja, izlomih tite. Srce mi raste ko mesnat cvijet, Ko rana iz koje krv tee. Ja ne znam gdje e me ostavit' dan, A gdje zatei vee. Nosi me oluj, nosi me huk. Bijesovi prate s grana. Ura! Bolovi neka sad svi propite! Gle, krv mi tee iz rana! I cijelu no ja jezdim tako Kao vilenjak, ko vitez luda, Dok oluj prati, urlaju uda I pak'o uasa svijetom bjei, Zora se nasmjei na vrku dana: - Gle, Hamza Humo kraj druma lei!

LJUBAVNA PJESMA Sadrvani stari pod beharom sapcu zacarane rijeci Sjene blijede mrtve prisluskuju kradom Ti spavas draga Behar pada na te na noge i grudi ti gole Juzna strana noci puna napregnutih tajna pokrila je tebe Mjesecina tvoja tijelo pije Usne se tvoje micu mole a vjedje snatre Ti sama goris u ovoj blijedoj zaspaloj noci - noc mrtvih sjena i mjesecine bijele Munnare k utvare mlade gole blijeste se s osmijehom ukocenim bezbojnim i bonim kao u mrtve mlade zene U mjesecinu se dizu Zvonik strasno zao i mrk na mjesecini suti Niza nj se smrt spusta kroz crna okna vreba ledeno se ceri i slusa krikove noci Masivna kubeta i kapije stare mrko sute u sebi crne utvare kriju vjecne tajne u sjenama tonu i strasna djela snuju Cempresi ukoceni nicu iz tamnih sjena kao iz grobova crnih mrki hladni nepomicni cekaju na strazi da se dzini bore mrko gledaju na loznicu tvoju sto na njoj strasti gore Behar pada na te na noge i grudi ti gole Mjesecina tvoje tijelo pije usne se tvoje micu mole Vjedje snatre Ja uzalud cekam Sapucu sadrvani stari Pritiste me tajna starinskoga grada I u neke crne kapije me mami.

JESENJI RASTANAK Mirjano, momo Mirjano, Kraj vaih taraba dunja zuti. Jesen je, jesen. Gucu kumrije. U licu po batama tuga uti. O, zbogom, momo Mirjano! Moji su teki carski drumovi; Po njima pjevaju topole, Po njima osvicu zore I kiridzije svoje Pjevaju iroke pjesme. Haj! Mirjano, momo Mirjano, Teko mi kasa umoran konj Ko poslije mucnoga boja. Jesen je, jesen. Gucu kumrije. Jesen, o tugo moja! LABUDOVA PJESMA Znam, nemam te, drue, Al ti ipak piem Po jatu lasta To vrh mene krue, Po jesenjem vjetru to put juga ode, Po eljama to me U zaviaj vode. Znam, nemam te, drue U snu te pretvorih U vinograd modar to niz brijeg slazi. Bjeim u tiinu. Ona vjeno pazi Da vrijeme miso Ko ivot ne gazi. Za mnom bura lei.

Slomljena joj krila Nekada je ona Moja mladost bila. Tiina je na njoj Sada gnijezdo svila. U njem miso sjedi Gdje je radost bila. AKVAREL O bistri jesenji dani, Odozgo sa svijetlih palata Osmijeh me vas mami, O bistri jesenji dani! Nas grad je zreo akvarel Pun plavih, zlatnih boja. Pralja je majka moja, A ja s plocnika deran Bos ulicom pjevam: O bistri jesenji dani, Na svemu vas zlatni osmijeh titra: Na prozorskim oknima Skrivenim u granju, Na zastavicama auta hitra, Na licima sto blenu u vrevu danju, Na kosama gospe sa drugog kata. Na piljarice satoru bijelu, Na katedrale kupoli zlata. U nasem malom dvoristu Vijore haljine, haljine Plave, crvene, bijele, sarene, A ja s plocnika deran Bos ulicama pjevam: O bistri jesenji dani, Odozgo sa svijetlih palata Osmijeh me vas mami, O bistri jesenji dani!

MOLITVA NA STIJENI Osamljen sjedim na stijeni vrh kuce. Vece pada na me i na bregove plave. Mir. Bog u stijenama suti, vlada. I ja razmisljam o proslom u zivotu. O, gospode, klicem, Naposljetku sam naosami s tobom! Ti nisi za me vise Onaj sto nagradjuje i kaznjava. Spoznao sam tajnu i znam sta je sreca. Sad razgovaram s tobom I na stvari se smijesim Osamljen na stijeni vrh kuce. U ovim casovima nasim Mnogima bih ljudima izgled'o Ko cudak ili ludak I onda kada zvizdim na stijeni I vabim zute ptice Sto dolje u basti kreste Pod tvojom i mojom kucom, Gospode, dragi druze, I prijatelju moj! DRUGU Vece je. Tonu plava brda. Ja pijem sam. Druze, parenje biljki nanosi vjetar; Otri im miris pijano Posrce kroz vazduh ko i ja. Hej, sve je pijano rairenih grudi! Preda mnom ute cae Crne i teke ko misli crnih ljudi. Ja pijem sam. Vrijeme ko mrk, ogroman barjak plovi I mene, bregove i krcmu nosi. Zagro