Hrvatski jezik

Jezik – apstraktan sustav znakova i pravila po kojima se ti znakovi kombiniraju.

Govor – konkretna realizacija jezika.

Fonem – jezični znak.

Grafem – jezični znak u pismu.

Hrvatski spada u skupinu južnoslavenskih jezika (hrvatski, srpski, slovenski,

makedonski, crnogorski i bugarski)

Norme – to su sustavi pravila kojima se određuju načini korištenja standardnog jezika.

1. Pravopisna norma – nadimci se pišu velikim slovom.

2. Pravogovorna norma – naglasci.

3. Gramatička (morfološka) – pridjev s imenicom se slaže u rodu, broju i padežu.

4. Sintaktička norma

5. Leksička norma

6. Stilistička norma

Glas – najmanji odsječak izgovorene riječi.

Fon – glas sam po sebi.

Fonem – najmanja jezična jedinica koja sama po sebi nema smisao ali ima razlikovnu

ulogu.

Fonetika – proučava glasove (mjesto i način tvorbe).

Fonologija – proučava foneme.

Morfologija – proučava vrste riječi.

Strane riječi koje su ušle u hrvatski jezik zapisujemo tako kako ih i izgovaramo,

prilagodile su se i nemaju zamjene.

Npr.

join – džoint

shopping – šoping

sandwich – sendvić

Muška strana imena imaju padeže. Ženska imena se dekliniraju kao i hrvatska. (ž. m.)

- ski, ški, čki – posvojni pridjevi (malim slovima)

- ov, ev – pripadnost (velikim slovima)

1.) 7. st. – Hrvati primaju kršćanstvo i latinski kao službeni jezik.

2.) 9. st. – Ćiril i Metoda vrše pokrštavanje, te nakon smrti Ćirila Metoda širi glagoljicu,

a nakon Metodove smrti vrše Staroslavenske obrede.

3.) 12. st. – na jugu Hercegovine i jednom dijelu Bosne širi se „zapadna ćirilica“ –

bosančica.

4.) Srednji vijek: karakterizira ga trojezičnost (staroslavenski, hrvatski i latinski) i

tropismenost (glagoljica, ćirilica i latinica)

5.) 16. i 17. st. – službena latinica

6.) 17. st. – Bartol Kašić – „Prva hrvatska gramatika“ na latinskom jeziku s čakavskim

primjerima.

7.) 18. st. – 1831. g. prijevod Biblije – Matija Petar Katančić (1750.-1825.)

8.) 19. st. – doba ujedinjenja hrvatskog standardnog jezika utemeljen na štokavskom

narječju.

Humačka ploča (11-12 st.) najstariji spomenik u BiH. (glagoljica) – rani oblik bosančice

s 5 glavnih slova.

Vinodolski zakonik – najstariji spomenik hrvatske pismenosti (glagoljica) – čakavsko

narječje.

1.) Nepostojano a – javlja se u N i G množine

vrabac – vrapca

naranča – naranača

lažljivac – lažljivica

2.) Palatalizacija k, g, h + e, i = č, ž. š. junak – junače

3.) Sibilarizacija k, g, h + i = c, z, s. majka – majci

4.) Jotacija c+j=č; d+j=đ; g+j=ž; h+j=š; e+j=lj; s+j=š; t+j=ć; z+j=ž; n+j=nj. blag – blaži;

tih – tiši; dalek – dalji; pisati – pišem; list – lišće; brz – brži; otok – otočanin.

5.) nepostojano a pas – psi; san – sni; borac – borci; bijelac – bijelci

6.) Jednačenje suglasnika po zvučnosti od+pad=otpad; ob+stati=opstati;

iz+točiti=istočiti; zagreb+čanin=Zagrepčanin; Kinez+kinja=Kineskinja; glas+ba=glazba

zvučni l d g z ž dž đ - - -

bezvučni p t k s š č ć f c h

7.) Po mjestu tvorbe tijesan – tješnji; trbuh – trbuščić; stan+mbeni=stambeni;

zelen+mbać=zelembać.

8.) ispadanje od+dati=odati; bez+značajan=beznačajan

1) U znanstvenim i stručnim djelima navodimo podatke o citiranim djelima.

2) Bibliografska jedinica za knjigu sadrži:

a) ime autora

b) naslov knjige

c) mjesto izdavanja

d) izdavač

e) godina izdavanja

f) podnaslov – ako postoji i odvaja se od naslova dvotočkom i piše se velikim

slovom.

g) u prevedenim djelima ime prevoditelja

h) ako je ponovljeno izdanje redni broj izdanja

i) raspon

Aleksandar Stipčev, Socijalna povijest u Hrvata, Zagreb, Školska knjiga, 2001.

3.) doktorske disertacije

a) ime i prezime

b) naslov (podatak o tipu rada, fakultet, predaja i godina obrane)

c) ponekad može izostati mjesto izdavanja

d) ako ima više autora (uz ime prvog dodaje se et i dr.)

e) u knjigama ime urednika

4.) internetska stranica

Steve Hermish, PAOC, www.gmticsm.com, revizija, 3. veljače 2005. <a cijeli link>

posjet 9. 3. 2005.

Kad se izmjenjuje: HNK, posljednja promjena 16. 2. 2008.

http://hnk.ftzg.hr/ posjet 9. 3. 2005.

1. Kojoj grupi slavenskih jezika pripada hrvatski jezik

južnoslavenskoj

2. Hrvatska pisma su: glagoljica, latinica, staroslavenska ćirilica.

3. Rječnik – Vladimir Anić, Vladimir Brodnjak.

Pravopis – Babić

Gramatika – Težak, Babić

4. Kao osnova hrvatskom standardnom jeziku poslužilo je štokavsko narječje. Ono

je najraširenije napisana su hrvatska vrhunska djela.

5. Prirodni (organski) govor – dijalekt i narječja dok standardni hrvatski jezik je

usvojena (dogovorena) jezična norma.

Josip

1) Hrvatski spada u skupinu južnoslavenskih jezika (hrvatski, srpski, slovenski,

makedonski, crnogorski i bugarski)

2)tko su govornici hrvatskog jezika

3)što je dijalekt, a što narječje

4) što je hrvatski jezik, a što hrvatski standardni jezik