Dobre prakse za upravljanje likvidnou u bankarskim

organizacijama

Povjerenstvo za superviziju banaka iz Bazela

Bazel veljaa 2000.

2

Grupa za upravljanje rizikom Povjerenstva za superviziju banaka iz Bazela

Predsjedatelj

Gosp. Roger Cole Federal Reserve Board, Washington, D.C.

Banque Nationale de Belgique, Brussels Ga Ann-Sophie Dupont Commission Bancaire et Financire, Brussels Gosp. Jos Meuleman Office of the Superintendent of Financial Institutions, Ottawa Ga Aina Liepins Commission Bancaire, Paris Gosp. Olivier Prato Deutsche Bundesbank, Frankfurt am Main Ga Magdalene Heid Bundesaufsichtsamt fr das Kreditwesen, Berlin Gosp. Uwe Neumann Banca d'Italia, Rome Gosp. Sebastiano Laviola Bank of Japan, Tokyo Gosp. Toshihiko Mori Financial Supervisory Agency, Tokyo Gosp. Takushi Fujimoto

Gosp. Satoshi Morinaga Commission de Surveillance du Secteur Financier, Luxembourg Gosp. Erik Osch De Nederlandsche Bank, Amsterdam Gosp. Klaas Knot Finansinspektionen, Stockholm Gosp. Jan Hedquist Sveriges Riksbank, Stockholm Ga Camilla Ferenius Eidgenssiche Bankenkommission, Bern Ga Renate Lischer

Gosp. Martin Sprenger Financial Services Authority, London Gosp. Jeremy Quick

Gosp. Michael Stephenson Bank of England, London Ga Alison Emblow Federal Reserve Bank of New York Gosp. Stefan Walter Federal Deposit Insurance Corporation, Washington, D.C. Gosp. Mark Schmidt Office of the Comptroller of the Currency Washington, D.C.

Gosp. Kevin Bailey

European Central Bank Gosp.Panagiotis Strouzas European Commission, Brussels Gosp. Michel Martino Secretariat of the Basel Committee on Banking Supervision, Bank for International Settlements

Gosp. Ralph Nash Gosp. Guillermo Rodriguez Garcia

Sadraj

3

I. UVOD 1 Naela za procjenu upravljanja likvidnou u bankarskim organizacijama ... 2 Razvijanje strukture za upravljanje likvidnou .. 2 Mjerenje i praenje neto obveznih sredstava ... 2 Upravljanje pristupom tritu . 2 Alternativno planiranje 3 Upravljanje deviznom likvidnou . 3 Interne kontrole za upravljanje rizikom likvidnosti 3 Uloga priopavanja podataka u poboljanju likvidnosti ... 3 Uloga supervizora . 3 II. KONTINUIRANO UPRAVLJANJE LIKVIDNOU ... 4 A. Razvijanje strukture za upravljanje rizikom likvidnosti . 4 B. Mjerenje i praenje neto obveznih sredstava .. 7 (a) Aktiva 10 (b) Pasiva 12 (c) Izvanbilanne aktivnosti 14 (d) Ostale pretpostavke 15 C. Upravljanje pristupom tritu . 15 D. Alternativno planiranje ... 16 (a) Strategija .. 17 (b) Priuvna likvidnost . 17 (c) Programi sekuritizacije sredstava ... 18 III. UPRAVLJANJE DEVIZNOM LIKVIDNOU

18

A. Financiranje domae aktive devizama 19 B. Financiranje inozemne aktive . 20 IV. INTERNE KONTROLE ZA UPRAVLJANJE RIZIKOM LKVIDNOSTI

21

V. ULOGA PRIOPAVANJA PODATAKA U POBOLJANJU LIKVIDNOSTI

22

VI. ULOGA SUPERVIZORA .

22

Dobre prakse za upravljanje likvidnou u bankarskim organizacijama

I. Uvod 1. Likvidnost ili sposobnost financiranja poveanja aktive i podmirivanja obveza po njihovom dospijeu neophodna je za kontinuirani opstanak bilo koje bankarske organizacije. Zbog toga je upravljanje likvidnou jedna od najvanijih aktivnosti banaka. Dobro upravljanje likvidnou moe umanjiti vjerojatnost nastanka

4

ozbiljnih problema. Vanost likvidnosti nadilazi pojedinu banku, budui da pomanjkanje likvidnosti u pojedinoj instituciji moe imati sistemske posljedice. Zbog toga analiza likvidnosti zahtijeva da uprava banke mjeri poziciju likvidnosti na kontinuiranoj osnovi, ali i da ispita mogunosti razvoja obveznih sredstava po razliitim scenarijima, ukljuujui i negativne uvjete. 2. U svojem radu o nadzoru likvidnosti, Povjerenstvo iz Bazela se usredotoilo na razvijanje veeg razumijevanja naina na koji banke upravljaju svojom likvidnou na globalnoj, konsolidiranoj osnovi. Novije tehnoloke i financijske inovacije dale su bankama nove naine za financiranje njihovih aktivnosti i upravljanje likvidnou. Uz to, smanjenje mogunosti oslanjanja na depozite po vienju i tednju (engl. core deposits) povealo je oslanjanje na veletrgovaka sredstva (engl. wholesale funds, tj. sredstva velikih klijenata), a skoranji poremeaji na globalnim financijskim tritima promijenili su nain na koji banke promatraju likvidnost. Sve te promjene rezultirale su novim izazovima za banke. 3. S obzirom da su se standardne prakse za upravljanje likvidnou banaka promijenile od rujna 1992. kad je objavljen dokument "Okvir za mjerenje i upravljanje likvidnou" (engl. "A framework for measuring and managing liquidity"), Povjerenstvo iz Bazela odluilo je objaviti ovaj, aurirani dokument. Ovaj dokument navodi nekoliko naela koja istiu kljune elemente za uinkovito upravljanje likvidnou. 4. Formalnost i sofisticiranost procesa koritenog za upravljanje likvidnou ovisi o veliini i sofisticiranosti banke, kao i o vrsti i sloenosti njezinih aktivnosti. Iako se ovaj dokument usredotouje na velike banke, navedena naela primjenjiva su na sve banke. Dobri informacijski sustavi uprave, analiza neto obveznih sredstava po razliitim scenarijima, diversifikacija izvora financiranja i alternativno planiranje najvaniji su elementi snanog upravljanja likvidnou banke bilo koje veliine ili opsega poslova. Tipino je da informacijski sustavi i analiza potrebni za primjenu ovog pristupa u manjoj banci ili u banci koja je aktivna na manjem broju trita obuhvaaju manje izvora i da su manje sloeni od onih potrebnih u velikim, sloenim bankama. 5. Kao i nekoliko drugih novijih dokumenata Povjerenstva iz Bazela i ovaj je organiziran tako da je usredotoen na nekoliko kljunih naela za upravljanje likvidnou. To su sljedea naela:

5

Naela za procjenu upravljanja likvidnou u bankarskim organizacijama Razvijanje strukture za upravljanje likvidnou Naelo 1.: Svaka banka treba imati dogovorenu strategiju za svakodnevno upravljanje likvidnou. Ta strategija treba biti priopena itavoj organizaciji. Naelo 2.: Nadzorni odbor banke treba usvojiti strategiju i znaajne politike koje se odnose na upravljanje likvidnou. Odbor takoer treba osigurati da via uprava poduzme korake neophodne za praenje i kontrolu rizika likvidnosti. Odbor treba biti redovito izvjeivan o stanju likvidnosti banke, a odmah ako je dolo do bitnih promjena u trenutanom ili neposredno oekivanom stanju likvidnosti. Naelo 3.: Svaka banka treba imati upravljaku strukturu za uinkovito provoenje strategije likvidnosti. Ta struktura treba obuhvaati kontinuirano sudjelovanje lanova vie uprave. Via uprava mora osigurati da je upravljanje likvidnou uinkovito i da su utvrene primjerene politike i procedure za kontrolu i ograniavanje rizika likvidnosti. Banke trebaju odrediti i redovito pregledavati ogranienja koja se odnose na veliinu njihovih pozicija likvidnosti tijekom odreenih vremenskih razdoblja. Naelo 4.: Banka mora imati adekvatne informacijske sustave za mjerenje, praenje, kontroliranje i izvjeivanje o riziku likvidnosti. Izvjea trebaju biti pravovremeno dostavljana nadzornom odboru banke, vioj upravi i ostalom odgovarajuem osoblju. Mjerenje i praenje neto obveznih sredstava Naelo 5.: Svaka banka treba odrediti proces za kontinuirano mjerenje i praenje neto obveznih sredstava. Naelo 6.: Banka treba analizirati likvidnost koristei se nizom razliitih "to ako" scenarija.

6

Naelo 7.: Banka treba esto preispitivati pretpostavke koritene u upravljanju likvidnou kako bi odredila jesu li one jo uvijek valjane. Upravljanje pristupom tritu Naelo 8.: Svaka banka treba periodiki preispitivati svoje akcije kojima utvruje i odrava odnose s vjerovnicima, odrava diversifikaciju obveza i akcije kojima je cilj osigurati njezinu sposobnost da proda sredstva. Alternativno planiranje Naelo 9.: Banka treba imati alternativne planove koji se odnose na strategiju za rjeavanje kriza likvidnosti i obuhvaaju procedure za nadopunu manjka novanih tokova u hitnim situacijama. Upravljanje deviznom likvidnou Naelo 10.: Svaka banka treba imati sustav mjerenja, praenja i kontroliranja svojih pozicija likvidnosti u glavnim valutama koje koristi u svojim aktivnostima. Osim to treba procijeniti svoje agregatne potrebe za deviznom likvidnou i odrediti prihvatljivu neusklaenost u kombinaciji sa svojim obvezama u domaoj valuti, banka takoer treba napraviti zasebnu analizu svoje strategije za svaku od valuta posebno. Naelo 11.: Ovisno o analizi napravljenoj prema Naelu 10., banka treba, ako je primjereno, odrediti i redovito preispitivati ogranienja koja se odnose na veliinu neusklaenosti njezinih novanih tokova tijekom pojedinih vremenskih razdoblja za strane valute ukupno kao i pojedinano za svaku znaajnu stranu valutu u kojoj obavlja poslove. Interne kontrole za upravljanje rizikom likvidnosti Naelo 12.: Svaka banka mora imati adekvatan sustav internih kontrola svojeg procesa upravljanja rizikom likvidnosti.

7

Temeljna komponenta sustava interne kontrole obuhvaa redovite nezavisne preglede i vrednovanja uinkovitosti tog sustava i, ako je potrebno, osiguranje adekvatnih revizija ili poboljanja internih kontrola. Rezultati tih pregleda trebaju biti dostupni nadzornim vlastima. Uloga priopavanja podataka u poboljanju likvidnosti Naelo 13.: Svaka banka treba imati mehanizam kojim osigurava postojanje adekvatne razine priopavanja podataka o banci kako bi upravljala predodbom koju javnost ima o njezinoj organizaciji i zdravlju. Uloga supervizora Naelo 14.: Supervizori trebaju provoditi nezavisno vrednovanje baninih strategija, politika, procedura i praksi koje se odnose na upravljanje likvidnou. Supervizori trebaju zahtijevati da banka ima uinkoviti sustav za mjerenje, praenje i kontrolu rizika likvidnosti. Supervizori trebaju pribaviti od svake banke dostatne i pravovremene podatke za vrednovanje razine rizika likvidnosti i trebaju osigurati da banka ima adekvatne alternativne planove likvidnosti. II. Kontinuirano upravljanje likvidnou A. Razvijanje strukture za upravljanje rizikom likvidnosti 6. Kao i kod upravljanja ostalim vrstama rizika, dobro upravljanje rizikom likvidnosti obuhvaa odreivanje strategije za banku, osiguranje uinkovitog nadzora nadzornog odbora i vie uprave, kao i poslovanje prema dobrom procesu za mjerenje, praenje i kontroliranje rizika likvidnosti. Formalnost i sofisticiranost procesa upravljanja likvidnou trebaju biti primjereni cjelokupnoj razini rizika koji banka preuzima.

8

Naelo 1.: Svaka banka treba imati dogovorenu strategiju za svakodnevno upravljanje likvidnou. Ta strategija treba biti priopena itavoj organizaciji. 7. Kljuna aktivnost banke je stvaranje likvidnosti. Mnoge aktivnosti banke izravno ili neizravno ovise o baninoj sposobnosti osiguranja likvidnosti svojim klijentima. Banke su stoga osobito osjetljive na probleme s likvidnou, kako na one koji su povezani sa specifinom prirodom bankarskih institucija, tako i na one koji utjeu na trita kao cjeline. Praktiki svaka financijska transakcija ili ugovorna obveza ima implikacije na likvidnost banke. S obzirom na to, banke moraju biti oprezne u odnosu na svoje strategije, politike i pristup upravljanja likvidnou. Strategija likvidnosti treba odrediti opi pristup koji e banka imati prema likvidnosti, ukljuujui i razliite kvantitativne i kvalitativne ciljeve. Ova strategija treba se baviti baninim ciljem ouvanja financijske snage i njezinim sposobnostima odupiranja stresnim dogaajima na tritu. 8. Banina strategija likvidnosti treba artikulirati specifine politike koje se odnose na pojedine aspekte upravljanja likvidnou, kao to su kompozicija aktive i pasive, pristup upravljanju likvidnou u razliitim valutama i razliitim zemljama, relevantno oslanjanje na koritenje nekih financijskih instrumenata i likvidnost i utrivost sredstava. Treba postojati i dogovorena strategija za rjeavanje potencijalnih privremenih i dugoronih poremeaja likvidnosti. 9. Strategija za upravljanje rizikom likvidnosti treba biti priopena itavoj organizaciji, posebice u svjetlu injenice da u mnogim bankama, upravljanje likvidnou nije vie samo odgovornost funkcije trezora. Uz to, novi proizvodi ili poslovne strategije, kao npr. razvoj sekuritizacije komercijalnih kredita, mogu imati znaajan, a ponekad sloen uinak na rizik likvidnosti. Sve poslovne jedinice unutar banke koje obavljaju aktivnosti koje utjeu na likvidnost trebaju biti u potpunosti upoznate sa strategijom likvidnosti i poslovati u skladu s usvojenim politikama, procedurama i ogranienjima. 10. Via uprava i odgovarajue osoblje trebaju u potpunosti razumjeti nain na koji ostali rizici, ukljuujui kreditni, trini i rizik poslovanja, utjeu na baninu ukupnu strategiju likvidnosti. Na primjer, kreditni problemi s odreenom drugom ugovornom

9

stranom mogu utjecati na iznos predvienih novanih tokova i prisiliti banku da poduzme alternativne aktivnosti. Naelo 2.: Nadzorni odbor banke treba usvojiti strategiju i znaajne politike koje se odnose na upravljanje likvidnou. Odbor takoer treba osigurati da via uprava poduzme korake neophodne za praenje i kontrolu rizika likvidnosti. Odbor treba biti redovito izvjeivan o stanju likvidnosti banke, a odmah ako je dolo do bitnih promjena u trenutanom ili neposredno oekivanom stanju likvidnosti. 11. Zbog nepobitne vanosti upravljanja likvidnou za opstanak svake banke, nadzorni odbor treba usvojiti banine strategije za upravljanje rizikom likvidnosti. Odbor treba usvojiti znaajne politike koje upravljaju ili utjeu na banin rizik likvidnosti. Odbor takoer treba usvojiti politike i procedure kojima se utvruju razine ovlasti i odgovornosti za upravljanje izloenostima likvidnosti. 12. Nadzorni odbor treba osigurati da via uprava odredi jasne smjernice o razini prihvatljivog rizika likvidnosti kako bi ona bila u skladu s baninom strategijom likvidnosti. Odbor treba takoer osigurati da via uprava ima odreene politike i procedure kako bi uinkovito pratila i kontrolirala rizik likvidnosti. 13. Odbor treba pratiti uspjenost i profil rizika likvidnosti banke i periodiki pregledavati podatke koji su pravovremeni i dovoljno detaljni da lanovima odbora omoguuju razumijevanje i procjenu rizika likvidnosti kojima su izloeni kljuni portfelji banke i banka u cjelini. Oekuje se da nadzorni odbori banaka iji su holdinzi (paketi dionica) u znatnoj mjeri koncentrirani ili iji se sastav holdinga znaajno mijenja provode uestalije preglede. 14. Odbor takoer treba pregledavati alternativne planove banke za rjeavanje poremeaja kako bi se uvjerio da e banka biti sposobna financirati neke ili sve svoje aktivnosti na pravovremen nain i uz razumne trokove. Naelo 3.: Svaka banka treba imati upravljaku strukturu za uinkovito provoenje strategije likvidnosti. Ta struktura treba obuhvaati kontinuirano sudjelovanje lanova vie uprave. Via uprava mora osigurati da je upravljanje

10

likvidnou uinkovito i da su utvrene primjerene politike i procedure za kontrolu i ograniavanje rizika likvidnosti. Banke trebaju odrediti i redovito pregledavati ogranienja koja se odnose na veliinu njihovih pozicija likvidnosti tijekom odreenih vremenskih razdoblja. 15. Kao i kod ostalih elemenata upravljanja rizikom, banka treba imati strukturu upravljanja likvidnou pomou koje moe uinkovito provoditi svoju strategiju, politike i procedure likvidnosti. Banke trebaju krajnju odgovornost za odreivanje politike likvidnosti i pregled odluka o likvidnosti dodijeliti najvioj razini svoje uprave. Odgovornost za upravljanje ukupnom likvidnou banke treba imati odreena, tono utvrena skupina unutar banke. Ta skupina moe biti u obliku Povjerenstva za aktivu/pasivu i sastojati se od vie uprave, funkcije trezora ili odjela za upravljanje rizikom. U svakom sluaju, trebaju postojati odgovarajui mehanizmi konica i ravnotea. 16. Potrebno je napraviti raspored estih rutinskih pregleda likvidnosti i rjeih, dubinskih pregleda likvidnosti. Ti pregledi omoguuju preispitivanje i poboljanje baninih politika i praksi u kontekstu baninog iskustva s likvidnou i promjena u njezinom poslovanju. 17. Uprava banke mora donijeti odluke koje se odnose na strukturu za upravljanje likvidnou. Uprava moe u potpunosti centralizirati upravljanje likvidnou, moe ga decentralizirati tako da poslovnim jedinicama dodijeli odgovornost za upravljanje njihovom vlastitom likvidnou, pri emu je ta odgovornost podreena ogranienjima koje odredi via uprava, ili moe kombinirati ova dva pristupa. U svakom sluaju, struktura upravljanja treba omoguiti neophodnu fleksibilnost i istovremeno osigurati da strategija likvidnosti koju je odobrio nadzorni odbor bude uinkovito primijenjena. Bez obzira na to koja se struktura primjenjuje, vano je da postoji bliska suradnja izmeu osoba odgovornih za likvidnost, osoba odgovornih za praenje trinih uvjeta, kao i osoba koje imaju pristup kljunim podacima kao to su one koji upravljaju kreditnim rizikom. To je osobito vano u kreiranju i analizi scenarija za uvjete stresa. 18. Uprava banke treba odrediti ogranienja kojima e osigurati adekvatnu likvidnost, a ta ogranienja trebaju pregledavati

11

supervizori. Alternativno rjeenje je da supervizori odrede ta ogranienja. Ogranienja mogu biti, primjerice, odreena za: I. Kumulativne neusklaenosti novanih tokova (tj. kumulativna

neto obvezna sredstva kao postotak ukupnih obveza) tijekom odreenih razdoblja sljedeeg dana, sljedeih pet dana, sljedeeg mjeseca. Te neusklaenosti trebaju biti izraunate koritenjem konzervativne procjene utrivosti likvidnih sredstava, uz smanjenje iznosa za pokrie hirovitosti cijena i bilo koje smanjenje cijene do kojeg bi dolo u sluaju prisilne prodaje, a trebaju obuhvaati i vjerojatne odljeve koji proizlaze iz smanjenja ugovornih obveza, itd.

II. Likvidna sredstva kao postotak kratkoronih obveza.

Ponovno, trebalo bi odrediti smanjenje kojim se odraava hirovitost cijena. Sredstva obuhvaena ovom kategorijom trebaju biti samo ona koja su vrlo likvidna tj. samo ona za koje se procijeni da postoji spremno trite ak i u razdobljima stresa.

19. Banke trebaju analizirati vjerojatni uinak razliitih scenarija za uvjete stresa na njihovu poziciju likvidnosti i u skladu s tim odrediti svoja ogranienja. Ogranienja trebaju biti primjerena veliini, sloenosti i financijskom stanju banke. Uprava treba definirati specifine procedure i odobrenja neophodna za izuzetke od politika i ogranienja. 20. Via uprava treba osigurati postojanje primjerenih internih kontrola kako bi se ouvao integritet utvrenog procesa upravljanja rizikom likvidnosti. Naelo 4.: Banka mora imati adekvatne informacijske sustave za mjerenje, praenje, kontroliranje i izvjeivanje o riziku likvidnosti. Izvjea trebaju biti pravovremeno dostavljana nadzornom odboru banke, vioj upravi i ostalom odgovarajuem osoblju. 21. Vaan element okvira za upravljanje likvidnou je informacijski sustav uprave napravljen kako bi se nadzornom odboru, vioj upravi i ostalom odgovarajuem osoblju osigurali pravovremeni podaci o poziciji likvidnosti banke. Snani informacijski sustav uprave neophodan je za donoenje dobrih

12

odluka povezanih s likvidnou. Takav sustav treba biti dovoljno fleksibilan kako bi se mogli rjeavati razliiti potencijalni problemi koji se mogu pojaviti. Informacijski sustav uprave treba biti sposoban izraunati pozicije likvidnosti u svim glavnim valutama u kojima banka posluje, kako na pojedinanoj tako i na agregatnoj osnovi. Sve banke trebaju moi izraunati svoje pozicije likvidnosti na dnevnoj osnovi za kraa vremenska razdoblja (npr. do pet dana) i za serije odreenih vremenskih razdoblja nakon toga, ukljuujui i udaljenija razdoblja, kako bi mogle uinkovito upravljati i pratiti svoja neto obvezna sredstva. 22. Informacijski sustav uprave treba biti koriten za provjeru potivanja baninih utvrenih politika, procedura i ogranienja. Izvjeivanje o mjerenjima rizika treba biti pravovremeno i usporeivati tekue izloenosti likvidnosti s utvrenim ogranienjima. Informacijski sustav treba takoer omoguivati upravi da procijeni razine trendova u baninoj agregatnoj izloenosti likvidnosti. Pretpostavke trebaju biti jasno odreene tako da uprava moe procijeniti valjanost i dosljednost kljunih pretpostavki i razumjeti implikacije razliitih scenarija za uvjete stresa. B. Mjerenje i praenje neto obveznih sredstava Naelo 5.: Svaka banka treba odrediti proces za kontinuirano mjerenje i praenje neto obveznih sredstava. 23. Uinkoviti proces mjerenja i praenja neophodan je za primjereno upravljanje rizikom likvidnosti. Na vrlo osnovnoj razini, mjerenje likvidnosti obuhvaa procjenjivanje svih baninih novanih priljeva u odnosu na njezine novane odljeve kako bi se utvrdila mogunost da u budunosti doe do bilo kakvih neto manjaka. To obuhvaa i obvezna sredstva za izvanbilanne ugovorne obveze. Razliite tehnike mogu se koristiti za mjerenje rizika likvidnosti, od jednostavnih izrauna i statikih simulacija zasnovanih na tekuim holdinzima do visoko sofisticiranih tehnika modeliranja. Kako su sve banke izloene uinku promjena u ekonomskoj klimi i trinim uvjetima, praenje ekonomskih i trinih trendova od kljunog je znaaja za upravljanje rizikom likvidnosti.

13

24. Vaan aspekt upravljanja likvidnou je odreivanje pretpostavki o buduim potrebama financiranja. Iako neki novani priljevi i odljevi mogu biti jednostavno izraunati ili predvieni, banke moraju odrediti i pretpostavke o buduim potrebama za likvidnou, kako za kratkorona tako i za dugorona razdoblja. Jedan od vanih imbenika koji se moraju uzeti u obzir je kljuna uloga koju reputacija banke ima u njezinoj sposobnosti da sredstva nabavi bez problema i po razumnim uvjetima. Zbog toga osoblje banke odgovorno za upravljanje ukupnom likvidnou mora znati za svaki podatak (kao to je npr. objava da e doi do smanjenja zarade ili objava da e joj agencija za odreivanje rejtinga smanjiti rejting) koji bi mogao utjecati na predodbe trita i javnosti o zdravlju te institucije. 25. Iako su se u prolosti mnoge banke oslanjale na depozite po vienju i tednju za vei dio svojeg financiranja, u dananjim trinim uvjetima one na raspolaganju imaju iroki raspon izvora financiranja koje bi trebale razmotriti u upravljanju likvidnou na kontinuiranoj osnovi. Novani priljevi proizlaze iz npr. sredstava s rokom dospijea, utrivih sredstava bez roka dospijea, pristupa obvezama po depozitima, utvrenih kreditnih linija na osnovu kojih se mogu povui sredstva i, u sve veoj mjeri, iz sekuritizacije. Priljevi se moraju uskladiti s novanim odljevima koji proizlaze iz npr. obveza koje dospijevaju i potencijalnih obveza, osobito kreditnih linija za koje je banka preuzela obvezu, a na osnovu kojih moe doi do odljeva sredstava. Novani odljevi mogu isto tako proizlaziti i iz neoekivanih dogaaja. 26. Ljestvica rokova dospijea (engl. maturity ladder) korisno je sredstvo za usporedbu novanih priljeva i odljeva i na dnevnoj osnovi i za serije odreenih vremenskih razdoblja. Analiza neto obveznih sredstava ukljuuje konstrukciju ljestvice rokova dospijea i izraun kumulativnog neto vika ili manjka sredstava na odreene rokove dospijea. Banina neto obvezna sredstva odreuju se analiziranjem njezinih buduih novanih tokova zasnovanih na pretpostavkama budueg ponaanja sredstava, obveza i izvanbilannih stavki, nakon ega se izraunava kumulativni neto viak ili manjak tijekom vremenskog okvira za procjenu likvidnosti. 27. Prilikom konstruiranja ljestvice rokova dospijea, banka mora rasporediti svaki novani priljev ili odljev po odreenim kalendarskim datumima od poetne toke, tj. obino od sljedeeg

14

dana. (Banka mora imati jasne spoznaje o konvencijama kliringa i namire i vremenskim okvirima koje koristi pri rasporeivanju novanih tokova po odreenim kalendarskim datumima.) Prije konstruiranja ljestvice rokova dospijea, novani priljevi mogu biti rangirani prema datumu dospijea sredstava ili prema konzervativnoj procjeni datuma na koji bi moglo doi do povlaenja sredstava na osnovu kreditnih linija. Slino tome, novani odljevi mogu biti rangirani prema datumu dospijea obveza, najranijem datumu na koji vjerovnik banke moe iskoristiti opciju ranije otplate ili najranijem datumu na koji potencijalne obveze mogu biti pozvane na naplatu. Odmah utriva sredstva mogu na ljestvici rokova dospijea biti rasporeena na najraniju toku u kojoj mogu biti likvidirana. Banke ili supervizori trebaju razmotriti kakvo bi smanjenje vrijednosti (diskont) trebalo biti primijenjeno na sredstva rasporeena na ovaj nain kako bi u obzir uzeli trini rizik. Znaajni novani tokovi po kamatama i ostali novani tokovi takoer trebaju biti obuhvaeni. Nadalje, odreene se pretpostavke mogu napraviti na osnovu prolih iskustava. Razlika izmeu novanih priljeva i odljeva u svakom razdoblju, viak ili manjak sredstava, postaje poetna toka za mjerenje baninog budueg vika ili manjka likvidnosti u serijama vremenskih momenata. 28. Relevantni vremenski okvir za aktivno upravljanje likvidnou openito je vrlo kratak, obuhvaajui likvidnost tijekom dana (engl. intra-day liquidity). Za odravanje stabilnosti posebice su bitni prvi dani u kojima se pojave bilo kakvi problemi s likvidnou. Primjereni vremenski okvir ovisit e o prirodi baninih poslova. Banke koje se oslanjaju na kratkorono financiranje usredotoit e se prvenstveno na upravljanje svojom likvidnou u vrlo kratkom razdoblju (recimo razdoblju od pet dana). U idealnom bi pogledu takve banke trebale moi izraunati svoju poziciju likvidnosti na dnevnoj osnovi za to razdoblje. Ostale banke (tj. one koje su manje ovisne o tritima kratkoronih novanih sredstava) mogle bi aktivno upravljati svojim neto obveznim sredstvima tijekom malo dueg razdoblja, recimo jedan do tri mjeseca unaprijed. 29. Banke bi takoer trebale prikupljati podatke i pratiti svoje pozicije likvidnosti u udaljenijim vremenskim razdobljima. Uobiajeno je da banka otkrije da e u udaljenim razdobljima doi do znaajnog nedostatka sredstava i da se tada potrudi pronai nedostajua sredstva tako da utjee na rok dospijea transakcija kako bi neutralizirala nedostatak. Prikupljanje podataka o

15

udaljenim razdobljima maksimalno e poveati mogunosti banke da neutralizira nedostatak sredstava znatno prije no to se on pojavi. Supervizori misle da je vano da bilo koje preostale obveze po zajmu budu ograniene na iznos koji je, prema iskustvu, manji od iznosa sredstava koji je banka sposobna pribaviti na tritu. Jasno je da e banke koje su aktivne na tritima dugoronijih sredstava i obveza trebati koristiti dui vremenski okvir od banaka aktivnih na tritima kratkoronih novanih sredstava koje su u poziciji da nedostajua sredstva moraju pribaviti u vrlo kratkom roku. Ipak, ak i za ovu drugu kategoriju banaka moe biti korisno da dospijea novih transakcija odrede na nain kojim e neutralizirati nedostatak sredstava u daljoj budunosti. Due vremensko razdoblje moe takoer dovesti i do korisnih podataka na kojima se mogu zasnivati strateke odluke o opsegu u kojem se banka moe oslanjati na pojedina trita. Naelo 6.: Banka treba analizirati likvidnost koristei se nizom razliitih "to ako" scenarija. 30. Procjena o tome je li banka dovoljno likvidna u velikoj mjeri ovisi o ponaanju novanih tokova u razliitim uvjetima. Analiziranje likvidnosti zato obuhvaa i izradu razliitih "to ako" scenarija. Prema svakom scenariju, banka treba imati odgovor na bilo kakve negativne ili pozitivne nagle promjene likvidnosti koje se mogu pojaviti. Ti scenariji trebaju uzeti u obzir i unutarnje (vezane uz odreenu banku) i vanjske (vezane uz trite) imbenike. Iako e se likvidnou najee upravljati u "normalnim" okolnostima, banka mora biti spremna upravljati likvidnou i u nenormalnim uvjetima. 31. Banka e trebati odrediti tajming novanih tokova za svaku vrstu sredstava i obveza procjenjujui vjerojatnost ponaanja tih novanih tokova prema scenariju koji ispituje. Odluke o specifinom tajmingu i veliini novanih tokova sastavni su dio konstruiranja ljestvice rokova dospijea prema svakom scenariju. Za svaki od izvora financiranja, banka e trebati odluiti hoe li obveza: (1) biti u potpunosti isplaena po dospijeu; (2) postepeno nestajati tijekom sljedeih nekoliko tjedana; ili (3) biti gotovo sigurno prenesena ili dostupna po potrebi. Banino prolo iskustvo o rasporedu tokova i znanje o trinim konvencijama mogu utjecati na banine odluke, ali prosudbe esto imaju veliku ulogu u donoenju odluka, osobito ako se radi o tekim scenarijima. Banka

16

nikad na raspolaganju nee imati savrene podatke u trenutku biranja izmeu razliitih smjerova akcije, to opravdava konzervativni pristup prema kojem e banka biti sklona tome da novanim priljevima odredi kasnije, a novanim odljevima ranije datume. 32. Zbog toga tajming novanih priljeva i odljeva na ljestvici rokova dospijea moe biti drugaiji u razliitim scenarijima, a pretpostavke na kojima se oni zasnivaju mogu biti vrlo razliite. Na primjer, banka na osnovu svog prolog iskustva moe vjerovati da bi njezina sposobnost kontroliranja razine i tajminga buduih novanih tokova koji proizlaze iz zalihe sredstava koja se mogu prodati u krizi vezanoj za odreenu banku bila vrlo malo umanjena u odnosu na normalne okolnosti. Ipak, u opoj krizi trita, ta se sposobnost moe uvelike smanjiti ako nema institucija voljnih ili sposobnih za gotovinsku kupovinu manje likvidnih sredstava. S druge strane, banka ija je reputacija na tritu vrlo dobra moe ustvari imati koristi u takvoj situaciji zbog pojave "bijega u kvalitetu" jer u toj situaciji potencijalni deponenti trae najsigurnije mjesto za deponiranje svojih sredstava. Prilikom donoenja ove procjene, banke bi u obzir trebale uzeti ne samo svoje vlastito prolo iskustvo, ve i iskustvo ostalih banaka u krizi likvidnosti. 33. Razvoj baninog profila likvidnosti prema jednom ili vie scenarija moe biti prikazan u tabelarnom obliku ili u obliku grafa, kumuliranjem salda oekivanih novanih priljeva i odljeva u nekoliko vremenskih momenata, kao i za svaki pojedini dan u odreenom razdoblju. Mogue je konstruirati stilizirani grafikon likvidnosti koji bi omoguavao usporedbu razvoja kumulativnog neto vika ili manjka sredstava prema glavnim scenarijima koje banka koristi kako bi se stekli daljnji uvidi u baninu likvidnost i kako bi se provjerilo koliko su dosljedne i realistine pretpostavke pojedine banke. Na primjer, banka visoke kvalitete moe u normalnim okolnostima izgledati vrlo likvidna i moe ostati likvidna i u uvjetima ope krize na tritu, a da tek u krizi vezanoj za pojedinu banku iskusi probleme s nelikvidnou. Suprotno tome, slabija banka moe biti nelikvidna i u opoj i u krizi vezanoj za pojedinu banku. Naelo 7.: Banka treba esto preispitivati pretpostavke koritene u upravljanju likvidnou kako bi odredila jesu li one jo uvijek valjane.

17

34. Budui da e banina budua pozicija likvidnosti biti izloena utjecaju imbenika koji se ne mogu uvijek precizno predvidjeti, potrebno je esto preispitivati pretpostavke kako bi se odredila njihova kontinuirana valjanost, osobito s obzirom na postojeu brzinu promjena na bankarskim tritima. Ukupan broj glavnih pretpostavki koje se trebaju odrediti ipak je prilino ogranien. U ovom smo odjeljku pretpostavke likvidnosti pokuali podijeliti u etiri velike kategorije: (a) aktiva, (b) pasiva, (c) izvanbilanne aktivnosti i (d) ostalo. (a) Aktiva 35. Pretpostavke o buduoj baninoj zalihi sredstava obuhvaaju njezinu potencijalnu utrivost i njezino potencijalno koritenje u svrhu kolaterala to moe poveati novane priljeve, opseg u kojemu e sredstva potjecati i biti prodana preko programa sekuritizacije sredstava, opseg u kojemu e sredstva s rokom dospijea biti obnovljena, te opseg novih nabavljenih sredstava. U nekim su zemljama supervizori zamijetili trend veeg oslanjanja na zalihu likvidnih sredstava (skladite likvidnosti) kako bi se neutralizirala vea nesigurnost vezana za ponaanje vjerovnika. 36. Odreivanje razine banine potencijalne aktive ukljuuje odgovore na tri pitanja: Koji e udjel sredstava s rokom dospijea banka moi i eljeti

prenijeti ili obnoviti? Koja je oekivana razina zahtjeva za novim kreditima za koje

se oekuje da e biti odobreni? Koja je oekivana razina povlaenja sredstava na osnovu

baninog obvezivanja na posudbu za koju se oekuje da e je banka morati financirati? Te obveze mogu biti u obliku: baninog obvezivanja na komercijalne kreditne linije bez MAC (engl. material adverse change, velika negativna promjena) klauzula i ugovornih odredbi, koje banka ne moe pravno pobiti ak i ako se dunikova financijska situacija uvelike pogora; obvezivanja na komercijalne kreditne linije s MAC klauzulama koje neki klijenti mogu iskoristiti prema

18

scenarijima krize; ostalih komercijalnih i potroakih kreditnih linija.

U procjenjivanju svojih normalnih potreba financiranja neke banke koriste podatke o prolim prijenosima, povlaenjima i novim zahtjevima za kredite; ostale provode statistike analize uzimajui u obzir sezonske i ostale imbenike za koje se vjeruje da uvjetuju potranju za kreditima (npr. za potroakim kreditima). Druga je mogunost da banka napravi prosudbene poslovne projekcije ili da napravi procjenu klijent-po-klijent za svoje vee klijente, a da za ostale klijente primijeni prolo iskustvo. 37. Povlaenja sredstava na osnovu kreditnih sporazuma i zahtjevi za novim kreditima za banku su potencijalno iscrpljivanje sredstava. Ipak, banka ima odreeni manevarski prostor za kontroliranje ovih stavki ovisno o trenutanim okolnostima. Na primjer, tijekom nepovoljnih uvjeta, banka moe odluiti da e radije ugroziti neke poslovne odnose tako to e odbiti odobriti nove kredite koje bi odobrila u normalnim uvjetima, ili moe odbiti potivati one ugovorne obveze na odobravanje kredita koje nisu obvezujue. 38. Rast sekundarnih trita za razliite klase sredstava poveao je banine mogunosti da proda ili sekuritizira vie sredstava veom brzinom. U normalnim okolnostima ta sredstva mogu biti brzo i lako konvertirana u gotovinu uz razumne trokove tako da mnoge banke takva sredstva ukljuuju u analize dostupnih izvora sredstava. Meutim, preveliko oslanjanje na sekuritizaciju i prodaju sredstava, kao to su krediti, kao na naine pribavljanja likvidnosti dovodi do zabrinutosti o baninoj stvarnoj sposobnosti da uskladi novane tokove primljene od prodaje sredstava s potrebama financiranja. Skoranji poremeaji na tritu pokazali su da prodaja ili sekuritizacija sredstava ne moraju biti dostupan izvor sredstava za potrebe likvidnosti. 39. Pri utvrivanju utrivosti sredstava, ona se mogu podijeliti u etiri kategorije prema stupnju njihove relativne likvidnosti: najlikvidnija kategorija obuhvaa komponente kao to su

gotovina i dravne vrijednosnice koje su prihvatljive kao kolateral u rutinskim poslovima na otvorenom tritu sredinjih banaka; ta sredstva mogu biti koritena za to da se pribavi likvidnost od sredinje banke, mogu biti prodana,

19

sredinja ih banka moe otkupiti prema repo sporazumu ili mogu na drugi nain biti koritena na tritu kao kolateral;

druga kategorija su ostale utrive vrijednosnice, na primjer

vlasnike vrijednosnice i meubankovni krediti koji se mogu prodati, ali koji u nepovoljnim uvjetima mogu izgubiti likvidnost;

manje likvidna kategorija obuhvaa banin kreditni portfelj

koji se moe prodati. U ovom sluaju potrebno je napraviti pretpostavke o realnom rasporedu za likvidiranje baninih sredstava. Neka sredstva, iako utriva, mogu se promatrati kao sredstva koja se ne mogu prodati unutar vremenskog okvira analize likvidnosti;

najmanje likvidna kategorija obuhvaa u osnovi neutriva

sredstva kao to su krediti koji se ne mogu odmah prodati, poslovne prostorije banke i ulaganja u drutva keri, te ozbiljno pogorane kredite;

sredstva zaloena treim stranama odbijaju se od svake

kategorije. 40. Stajalite na kojemu se zasniva proces klasifikacije je da razliite banke mogu isto sredstvo rasporediti u razliite kategorije na ljestvici rokova dospijea zbog razlika u njihovom internom upravljanju aktivom i pasivom. Na primjer, kredit koji jedna banka kategorizira kao umjereno likvidno sredstvo koji se moe prodati samo vrlo kasno u vremenskom okviru analize moe se smatrati kandidatom za vrlo brzo i sigurno likvidiranje u banci koja posluje na tritu na kojemu se krediti esto prenose, koja uobiajeno ukljuuje klauzule o prodaji kredita u svim dokumentacijama vezanim za kredite i koja je razvila mreu klijenata s kojima je zakljuila sporazume o kupnji kredita. 41. Prilikom kategoriziranja sredstava banka treba odluiti i kakav bi bio uinak na likvidnost pojedinog sredstva prema razliitim scenarijima. Neka sredstva koja su vrlo likvidna u vremenima normalnih poslovnih okolnosti mogu postati manje likvidna u nepovoljnim uvjetima. Ova asimetrija likvidnosti postaje sve vanije pitanje usporedno s razvojem trita za instrumente s veim kreditnim rizikom i strukturirane financijske transakcije. Zbog

20

toga banka moe rasporediti jedno sredstvo u razliite kategorije ovisno o vrsti scenarija koji predvia. (b) Pasiva 42. Analiziranje pasive banine bilance stanja radi utvrivanja izvora financiranja zahtijeva da banka razumije obiljeja svojih dobavljaa sredstava i instrumenata financiranja. Kako bi se vrednovali novani tokovi koji proizlaze iz baninih obveza, banka prvo mora ispitati ponaanje svoje pasive u normalnim poslovnim uvjetima. To obuhvaa utvrivanje: normalne razine prijenosa depozita i ostalih obveza; efektivnog dospijea depozita bez ugovorno odreenog roka

dospijea, kao to su depoziti po vienju i mnoge vrste tednih rauna;

normalnog rasta novih depozita s otkaznim rokom. 43. Kao i u procjenjivanju prijenosa i novih zahtjeva za kreditima, banka moe koristiti nekoliko moguih tehnika da bi utvrdila efektivno dospijee svojih obveza, kao to je, npr. koritenje prolih podataka o ponaanju depozita. Kod depozita po vienju, kako pojedinaca tako i poduzea, mnoge banke provode statistiku analizu koja u obzir uzima sezonske imbenike, osjetljivosti kamatnih stopa i ostale makroekonomske imbenike. Za neke velike veletrgovake depozite (engl. wholesale deposits, tj. depoziti velikih klijenata), banka moe napraviti procjenu vjerojatnosti da e doi do prijenosa koristei pristup klijent-po-klijent. Potekoa izrade ovakvih procjena ponaanja obveza poveala se jer su se poveale i investicijske alternative koje konkuriraju depozitima. 44. U ispitivanju novanih tokova koji proizlaze iz baninih obveza u nenormalnim okolnostima (problemi vezani za pojedinu banku ili opi problemi na tritu) banka treba postaviti etiri osnovna pitanja: Za koje se izvore financiranja moe s velikom vjerojatnou

rei da e banci biti na raspolaganju u bilo kojim okolnostima i mogu li ti izvori biti poveani?

21

Za koje se izvore financiranja moe oekivati da e se

postepeno smanjivati ako se pojave problemi, i kojom brzinom? Je li odreivanje cijene depozitima sredstvo kojim se moe kontrolirati stopa smanjenja?

Za koje se obveze s rokom dospijea ili obveze bez

ugovorno dogovorenog roka dospijea moe oekivati da e biti odmah povuene im se pojavi prvi znak problema? Jesu li to obveze s opcijom ranijeg povlaenja za koju se moe oekivati da e biti iskoritena?

Ima li banka priuvne izvore financiranja koje moe iskoristiti

i u kojim okolnostima? 45. Prve dvije kategorije predstavljaju kretanja novanih tokova koja imaju tendenciju prema smanjivanju novanih odljeva izravno projiciranih iz ugovornih rokova dospijea. Osim gore utvrenih obveza, banin kapital i obveze s rokom dospijea koje ne dospijevaju unutar vremenskog razdoblja obuhvaenog analizom likvidnosti predstavljaju zalihu likvidnosti. Dugorone obveze osobito su vaan oblik zalihe likvidnosti. 46. Za obveze koje ine prvu kategoriju moe se smatrati da e ostati u banci ak i u projekciji "najgoreg sluaja". Neki depoziti po vienju i tednja openito ostaju u banci zbog toga to se u nekim zemljama graani i mala poduzea koji su klijenti banke mogu osloniti na sigurnosnu mreu kojom ih javni sektor titi od gubitaka ili zbog toga to prelazak u vrlo kratkom roku iz jedne u drugu banku, osobito za neke poslovne usluge kao to su rauni transakcija, moe biti zabranjen. 47. Druga kategorija (obveze za koje je vjerojatno da e ostati u banci tijekom razdoblja umjerenih potekoa, a koje e biti povuene relativno sporo u razdobljima krize) moe obuhvaati obveze kao to su depoziti po vienju i tednja koji nisu obuhvaeni prvom kategorijom. Osim depozita po vienju i tednje, u nekim zemljama, odreena razina posebnih vrsta meubankovnog financiranja moe ostati u banci tijekom takvih razdoblja. Banino vlastito iskustvo s prijenosom obveza, kao i iskustvo ostalih institucija suoenih s potekoama trebalo bi pomoi u kreiranju vremenskog rasporeda ovih novanih tokova.

22

48. Trea kategorija obuhvaa preostale obveze s rokom dospijea, obuhvaajui i neke bez odreenog roka dospijea, kao to su veletrgovaki depoziti. Prema svakom scenariju, ovaj pristup prihvaa konzervativno stajalite i pretpostavlja da e te preostale obveze biti isplaene na najraniji mogui rok dospijea, osobito u scenarijima krize, zbog toga to takav novac moe otei u dravne vrijednosnice i ostala sigurna ulaganja. imbenici kao to su diversifikacija i izgradnja odnosa smatraju se osobito vanim u vrednovanju opsega bijega baninih obveza i njezine sposobnosti da nadomjesti sredstva. Ipak, kad se pojave problemi na tritu, neke visoko kvalitetne institucije mogu otkriti da primaju vie nego obino priljeva po veletrgovakim depozitima, ak i kad za druge sudionike na tritu priljevi financiranja presue. Banke bi ipak trebale biti oprezne u oslanjanju na ovaj izvor financiranja jer klijenti mogu isto tako odluiti da e zadrati gotovinu kod sebe ili da e svoja sredstva prenijeti izvan domaeg bankovnog sustava. 49. Neke banke, na primjer manje banke na regionalnim tritima, mogu isto tako imati kreditne linije koje mogu povui kako bi neutralizirale novane odljeve. Iako su ove vrste zajmova neto rjee kod velikih banaka, moguem koritenju tih linija treba pristupiti sa stajalita baninih pretpostavki o obvezama. U sluajevima kad su ti zajmovi podloni klauzulama o velikim negativnim promjenama njihova vrijednost moe biti ograniena, osobito u krizi vezanoj za pojedinu banku. (c) Izvanbilanne aktivnosti 50. Banka takoer treba ispitati mogunosti da doe do znaajnih novanih tokova iz njezinih izvanbilannih aktivnosti (osim kreditnih obveza koje su ve razmatrane). Potencijalna priroda veine izvanbilannih instrumenata poveava sloenost upravljanja izvanbilannim novanim tokovima. Osobito tijekom stresnih situacija, izvanbilanne obveze mogu znaajno iscrpiti likvidnost. 51. Potencijalne obveze, kao to su akreditivi i financijske garancije, predstavljaju potencijalno znaajan odljev sredstava banke, ali obino ne ovise o stanju same banke. Banka moe biti u mogunosti odrediti "normalnu" razinu novanih odljeva u uobiajenim uvjetima, a onda procijeniti opseg poveanja tih tokova tijekom razdoblja stresa. Ipak, opa kriza na tritu moe

23

dovesti do znaajnog poveanja iznosa iskoritenih akreditiva zbog poveanja opsega neispunjenih obveza i steajeva na tritu. 52. Ostali potencijalni izvori novanih odljeva ukljuuju swapove, pismene OTC (trita izvan burze) opcije, ostale kamatne i devizne terminske ugovore, marne prozive (engl. margin calls) i sporazume s mogunou ranijeg raskida. Budui da su derivatni i devizni produkti kojima se trguje na OTC tritima sklopljeni po ugovorima glavnica za glavnicu (engl. principal to principal contracts), vjerojatno je da e druge ugovorne strane biti osjetljive na kreditni rejting banke i da mogu zatraiti raniju isplatu kolaterala u sluaju pada baninog kreditnog rejtinga ili kreditne sposobnosti. (d) Ostale pretpostavke 53. Promatrajui samo instrumente mogu se zanemariti neki imbenici koji mogu znaajno utjecati na banine novane tokove. Osim zbog potreba za likvidnou koje proizlaze iz baninih vlastitih poslovnih aktivnosti, sredstva su bankama potrebna i za ostale poslove. Na primjer, mnoge velike banke pruaju korespondentne bankovne usluge stranim bankama ili omoguuju pristup platnom sustavu manjim domaim bankama i ostalim financijskim institucijama. Kada banke pruaju usluge kliringa korespondentnim bankama, osobito za aktivnosti trgovanja, vrijednost platnog prometa tih banaka esto e biti toliko velika da e utjecati na ukupnu poziciju likvidnosti banke koja prua te usluge. Banke trebaju od takvih klijenata zatraiti da prognoziraju svoj platni promet kako bi mogle planirati svoje ukupne potrebe za likvidnou, iako e uvijek ostati i odreeni element nepredvidljivosti. U sluaju platnih priljeva, korespondent je ovisan o tome da poiljatelj obavi plaanje prema oekivanju. Ako se ti planovi revidiraju, moe doi do kanjenja prije no to banka izvijesti banku koja plaa. U sluaju platnih odljeva, banka moe imati odreeni element kontrole nad rasporeivanjem plaanja tijekom dana, iako se neka plaanja moraju obaviti prije roka unutar jednog dana (engl. intra-day deadlines). Banka e ipak i dalje biti izloena mogunosti da njezin klijent odgodi ili kasni s plaanjem, ili pojavi neoekivane potrebe da obavi plaanje. 54. U platnim sustavima bruto plaanja u realnom vremenu, neoekivane fluktuacije u plaanjima njihovih klijenata mogu dovesti do toga da banke moraju posuditi dodatna sredstva tijekom dana kako bi obavile plaanja. Veina je sredinjih banaka

24

spremna ponuditi likvidnost tijekom dana za ovu svrhu, iako mnoge zahtijevaju od banaka visoko kvalitetni kolateral. Posljedica toga je da banke u tim zemljama moraju imati zalihe onih vrijednosnica koje, ukoliko je potrebno, mogu biti zaloene ili ih sredinja banka moe otkupiti prema repo sporazumu. 55. Kad klijenti nisu u mogunosti tono prognozirati svoje pozicije na kraju dana, kasno tijekom dana moe doi do neoekivane pozicije banaka koje obavljaju plaanje na njihovom obraunskom raunu kod sredinje banke. Zbog toga one moraju posuivati ili plasirati sredstva na prekononom tritu ili koristiti prekonone kredite sredinje banke. Ponovno, ako banka treba posuditi sredstva od sredinje banke, vjerojatno je da e to zahtijevati kolateral. 56. Osim toga, neto opi trokovi, kao to su najamnina, plae i porezna plaanja, iako openito nisu dovoljno znaajni da bi ih se razmatralo u baninim analizama likvidnosti, mogu u nekim sluajevima isto biti izvor novanih odljeva. C. Upravljanje pristupom tritu Naelo 8.: Svaka banka treba periodiki preispitivati svoje akcije kojima utvruje i odrava odnose s vjerovnicima, odrava diversifikaciju obveza i akcije kojima je cilj osigurati njezinu sposobnost da proda sredstva. 57. Bitna komponenta upravljanja likvidnou je procjenjivanje pristupa tritu i razumijevanje razliitih opcija financiranja. Vrlo jednostavno reeno, banka treba razumjeti koliko sredstava moe oekivati da e primiti od trita, i u normalnim i u nepovoljnim okolnostima. 58. Via uprava treba osigurati da odgovarajue osoblje banke aktivno upravlja pristupom tritu. Odnosi mogu postojati s drugim ugovornim stranama s kojima se trguje, korespondentnim bankama, klijentima-kompanijama i platnim sustavima. Izgradnja snanih odnosa s kljunim osiguravateljima financiranja moe osigurati obranu od problema s likvidnou i biti sastavni dio baninog upravljanja likvidnou. Uestalost kontakata i koritenja izvora financiranja dva su mogua pokazatelja snage odnosa financiranja.

25

59. Koncentracije izvora financiranja poveavaju rizik likvidnosti. Zbog toga, radi provjere postoji li primjerena diversifikacija obveza, banka treba ispitati razinu oslanjanja na pojedine izvore financiranja, i na pojedinanoj razini i po vrstama instrumenata, prirodu osiguravatelja sredstava i geografsko trite. Nadalje, banka mora pokuati razumjeti i vrednovati koritenje financiranja izmeu razliitih jedinica kompanije za svoje pojedine poslovne urede. Funkcija trezora ili neka druga odreena skupina unutar banke treba biti odgovorna za praenje razliitih opcija financiranja i tekuih trendova vezanih za te opcije. Via uprava u svim bankama mora konstantno znati kompoziciju, obiljeja i diversifikaciju svojih izvora financiranja. 60. Razvijanje trita za prodaju sredstava ili istraivanje sporazuma prema kojima banka moe obavljati posudbe od nekog uz zalog svojih sredstava, drugi je element upravljanja pristupom tritu. Ukljuivanje klauzula o prodaji kredita u kreditnu dokumentaciju i uestalost koritenja nekih trita za prodaju sredstava dva su mogua pokazatelja banine sposobnosti da obavi prodaju sredstava u scenarijima nepovoljnih okolnosti. D. Alternativno planiranje Naelo 9.: Banka treba imati alternativne planove koji se odnose na strategiju za rjeavanje kriza likvidnosti i obuhvaaju procedure za nadopunu manjka novanih tokova u hitnim situacijama. 61. Banina sposobnost odolijevanja kako privremenim tako i dugoronijim poremeajima u njezinoj sposobnosti financiranja nekih ili svih aktivnosti pravovremeno i uz najnie trokove moe ovisiti o adekvatnosti njezinih formalnih alternativnih planova. Kako se banke sve manje oslanjaju na depozite po vienju i tednju kao na stabilne izvore financiranja, a sve vie na sekundarne izvore financiranja, potreba za izradom alternativnih planova postaje jo vanija. Uinkoviti alternativni planovi trebaju odgovoriti na dva glavna pitanja: Ima li uprava strategiju za rjeavanje krize?

26

Ima li uprava procedure za pristup sredstvima u sluaju hitne potrebe?

Via uprava mora realistino odgovoriti na ova pitanja kako bi odredila kako se banka moe snai u nenormalnim nepovoljnim okolnostima. Osim toga, uprava mora utvrditi i znati vrstu dogaaja koji mogu izazvati primjenu alternativnih planova likvidnosti. (a) Strategija 62. Alternativni plan za rjeavanje problema s likvidnou treba se sastojati od nekoliko komponenti. Najvanije su one koje ukljuuju koordinaciju upravljanja. Alternativni plan mora precizno odrediti procedure kojima se osiguravaju pravovremeni i neprekinuti protoci informacija i koje vioj upravi osiguravaju precizne informacije potrebne za donoenje brzih odluka. Jasna raspodjela odgovornosti mora biti odreena tako da sve osoblje razumije to se od njega oekuje u situaciji kad se pojave problemi. 63. Drugi vani element plana treba biti strategija za poduzimanje odreenih aktivnosti kako bi se promijenilo ponaanje sredstava i obveza. Iako se mogu napraviti pretpostavke o tome kako e se sredstvo ili obveza ponaati u odreenim okolnostima (kao to je reeno ranije), banka moe imati sposobnost promijeniti ta obiljeja. Na primjer, banka moe na osnovu svojih pretpostavki vezanih za iznos buduih novanih priljeva od prodajnih sredstava i odljeva od smanjivanja depozita doi do zakljuka da e u krizi imati manjak likvidnosti. Tijekom takve krize banka, meutim, moe agresivnije ponuditi svoja sredstva na tritu ili moe prodati sredstva koja ne bi prodala u normalnim uvjetima, te tako poveati svoje novane priljeve. 64. Ostale komponente alternativnog plana obuhvaaju odravanje odnosa s vjerovnicima, dunicima, te trgovinskim ili izvanbilannim drugim ugovorenim stranama. Kako se poveava intenzitet problema, banke moraju odrediti kojih e se sredstava rijeiti. Obino banke pregledavaju ukupnu aktivu bilance stanja i izabiru sredstva koja e imati najmanji tetni uinak na poslovne odnose i predodbu javnosti o baninom zdravlju (npr. dravne vrijednosnice). Istovremeno, odnosi s vjerovnicima postaju vaniji u nepovoljnim uvjetima. Ako banina strategija odreuje da osobe

27

koje upravljaju obvezama odravaju jake kontinuirane veze s drugim ugovornim stranama i velikim vjerovnicima tijekom relativno mirnih razdoblja, banka moe biti u boljoj poziciji za osiguranje izvora sredstava u nenormalnim okolnostima. (b) Priuvna likvidnost 65. Alternativni planovi trebaju obuhvaati i procedure za nadoknadu manjaka novanih tokova u nepovoljnim situacijama. Banke na raspolaganju imaju nekoliko izvora tih sredstava, obuhvaajui ranije neiskoritene kredite. Ovisno o ozbiljnosti problema s likvidnou, banka moe izabrati - ili biti prisiljena - iskoristiti jedan ili vie ovih izvora. Plan treba to je preciznije mogue odrediti iznos sredstava koji je banci dostupan iz ovih izvora i prema kojem bi ih scenariju banka mogla koristiti. Banke moraju biti oprezne da se ne oslanjaju suvie na priuvne linije i moraju imati spoznaje o razliitim uvjetima, kao to su otkazni rokovi, koji mogu utjecati na baninu mogunost brzog pristupa tim linijama. Doista, banke bi trebale imati alternativne planove za razdoblja u kojima njihove priuvne linije postanu nedostupne. 66. Banke trebaju razmotriti u kojim bi okolnostima i za koje svrhe utvrdile ugovorne obveze vezane za linije financiranja za koje bi plaale naknadu, a koje bi im bile dostupne u nenormalnim okolnostima, ako im ne uspije iskoristiti kreditne mogunosti koje nisu ugovorno obvezane. c) Programi sekuritizacije sredstava 67. Postojanje odredbi koje omoguavaju ostvarenje regresa u prodaji sredstava, proirenje opsega naina za osiguravanje likvidnosti na programe sekuritizacije i pokretai rane otplate nekih transakcija sekuritizacije sredstava mogu institucije koje se bave ovim kreditnim aktivnostima na sekundarnom tritu izloiti znaajnom riziku. Institucije trebaju osigurati da njihovi alternativni planovi likvidnosti u potpunosti obuhvaaju potencijalni rizik koji predstavljaju njihove kreditne aktivnosti na sekundarnom tritu. Kod izdavanja novih vrijednosnica osiguranih sredstvima (engl. asset-backed securities), bankarska organizacija koja je izdava vrijednosnica treba odrediti potencijalni uinak na njezinu likvidnost na poetku svake transakcije kao i tijekom vijeka trajanja

28

vrijednosnica kako bi bolje utvrdila svoje budue potrebe za financiranjem. 68. Alternativni planovi institucije trebaju u obzir uzeti potrebu pribavljanja zamjenskih sredstava i odrediti mogue alternativne izvore financiranja u sluaju ranije otplate neplaenih vrijednosnica osiguranih sredstvima. Treba znati da ranija otplata vrijednosnica osiguranih sredstvima moe bankarskoj organizaciji oduzeti sposobnost da se financira pomou ponovnog izdavanja vrijednosnica ili drugim nainima posuivanja budui da moe imati negativan uinak na ugled institucije kod ulagaa i kreditora. III. Upravljanje deviznom likvidnou 69. Na osnovu problema s valutom na nekoliko trita tijekom 1990-ih, sada je jasno da za banke koje posluju na meunarodnim tritima tretman sredstava i obveza u viestrukim valutama poveava sloenost upravljanja likvidnou zbog dva razloga. Prvo, banke su esto manje poznate svojim vjerovnicima na deviznim tritima. Zbog toga u sluajevima kad se pojave problemi na tritu, osobito ako su oni povezani s baninim poslovanjem na domaem tritu, ti vjerovnici ne moraju biti sposobni razlikovati glasine od injenica onako dobro i brzo kao to to mogu klijenti banke koji posluju u domaoj valuti. Drugo, u sluaju poremeaja, banka ne mora uvijek uspjeti mobilizirati svoju domau likvidnost i neophodne devizne transakcije dovoljno brzo da uspije ispuniti svoje obveze financiranja u devizama. Ovi su problemi osobito vani za banke koje imaju pozicije u valutama za koje devizno trite nije u svim uvjetima vrlo likvidno. Naelo 10.: Svaka banka treba imati sustav mjerenja, praenja i kontroliranja svojih pozicija likvidnosti u glavnim valutama koje koristi u svojim aktivnostima. Osim to treba procijeniti svoje agregatne potrebe za deviznom likvidnou i odrediti prihvatljivu neusklaenost u kombinaciji sa svojim obvezama u domaoj valuti, banka takoer treba napraviti zasebnu analizu svoje strategije za svaku od valuta posebno. 70. Kod poslovanja u stranim valutama, banka je izloena riziku da zbog nagle promjene teajnih stopa ili promjene likvidnosti trita, ili obje istovremeno, doe do naglog poveanja postojee

29

neusklaenosti likvidnosti. Ove promjene raspoloenja na tritu mogu proizlaziti ili iz imbenika generiranih na domaem tritu ili iz zaraznih uinaka dogaaja u drugim zemljama. U svakom sluaju, banka moe otkriti da se poveao iznos njezinog nedostatka deviznih sredstava. Nadalje, vrijednost deviznih sredstava moe biti neoekivano smanjena, osobito ako se dunici nisu adekvatno zatitili (engl. hedged) od deviznog rizika. Azijska kriza kasnih 1990-ih ukazala je na vanost banaka koje paljivo upravljaju svojom deviznom likvidnou na dnevnoj osnovi. 71. Pojedina pitanja koja se trebaju rijeiti u upravljanju deviznom likvidnou ovisit e o prirodi baninih poslova. Za neke banke glavno e podruje osjetljivosti biti koritenje deviznih depozita i kratkoronih kreditnih linija za financiranje domae aktive, dok e za druge to biti financiranje inozemne aktive domaom valutom. Kao i kod upravljanja ukupnim rizikom likvidnosti, devizna likvidnost treba biti analizirana pomou razliitih scenarija, obuhvaajui i stresne uvjete. A. Financiranje domae aktive devizama 72. Kad se devize koriste za financiranje dijela domae aktive, banke moraju analizirati trine uvjete koji mogu utjecati na pristup devizama i znati da devizni deponenti i kreditori mogu traiti povlaenje svojih sredstava bre od domaih drugih ugovornih strana. Banke takoer trebaju procijeniti svoj pristup alternativnim izvorima financiranja za otplatu deviznih obveza. 73. Banka koja pretpostavlja da bi depoziti u domaoj valuti mogli biti promijenjeni u devize da bi se otplatile devizne obveze mora koristiti razliite scenarije vezane za devizna trita. Banke moraju uzeti u obzir da se mogu pojaviti potekoe u pristupu nekim tritima i da na deviznim tritima moe nedostajati likvidnosti i/ili da moe doi do znaajne deprecijacije deviznog teaja. U tom smislu, banke koje imaju znaajan iznos financiranja u obliku deviznih kreditnih linija, veletrgovakih depozita ili depozita graana koje koriste za financiranje domae aktive, osjetljive su na promjene teaja domae valute koje mogu dovesti do poveanja postojee neusklaenosti likvidnosti. 74. U opim krizama na tritu, navala na valutu moe potaknuti navalu na depozite ako postoje bojazni da e devalvacija pogorati

30

solventnost banaka s obzirom na njihove neusklaenosti valute i neusklaenosti valute njihovih klijenata. Nadalje, ako se kamatne stope naglo poveaju da bi se obranio teaj, moglo bi se dogoditi da klijenti banaka imaju problema s novanim tokom koji mogu imati negativni uinak na povrat domae aktive, to bi dodatno pogoralo vlastitu poziciju likvidnosti bankovnog sektora. Trokovi domaeg financiranja banaka takoer bi rasli zbog poveanja kamatnih stopa. B. Financiranje inozemne aktive 75. Kod odobravanja posudbi u valuti koja nije njihova domaa valuta, banke trebaju paljivo razmotriti razliite rizike. Uprava banke treba napraviti sveobuhvatnu i konzervativnu procjenu vjerojatnog pristupa deviznim tritima i vjerojatnu konvertibilnost valuta u kojima banka posluje, prema razliitim scenarijima prema kojima bi mogla trebati promijeniti financiranje iz jedne valute u drugu. Ona, nadalje, treba razmotriti opseg moguih scenarija za teajne stope, ak i kad su valute trenutano vezane ili fiksirane. U mnogim sluajevima uinkovita, a istovremeno jednostavna strategija rjeavanja ovih pitanja bila bi da institucija ima iznos inozemne aktive istovjetan iznosu svojih deviznih obveza. 76. Lokalne banke koje domaim dunicima odobravaju kredite u stranoj valuti osjetljive su na vie naina, kao to je pokazala kriza u Jugoistonoj Aziji. U sluaju nagle devalvacije, domai dunici nisu sposobni servisirati ili otplatiti svoje devizne kredite, stvarajui banci kreditoru probleme s novanim tokom. Banke trebaju paljivo promatrati opseg deviznih izloenosti koje su nastale zbog dunika, uzorke ponaanja dunika, kao i opseg u kojemu dunici imaju pristup zaradi u devizama za servisiranje svojih kredita. 77. Inozemne banke koje odobravaju kredite na pojedinom tritu u domaoj valuti takoer trebaju razmisliti o tome kako bi na njih mogli utjecati pojedini nepovoljni uvjeti. U sluaju pojave problema na pojedinom tritu ili na domaem tritu banke moe se dogoditi da se domai depoziti ne obnove. Banina strategija za taj sluaj moe biti da koristi izvore financiranja u svojoj domaoj valuti i da ih konvertira ili zamijeni u lokalnu valutu trita kako bi, ako je neophodno, isplatila deponente na tom tritu. Banke trebaju razmotriti opseg u kojemu e, u sluaju krize na lokalnom tritu, moi konvertirati financiranje u tu lokalnu valutu.

31

78. Banka moe odluiti da neke valute ine dovoljan dio njezinih potreba za likvidnou i da joj nije potrebna zasebna priuvna likvidnost u pojedinoj valuti. U tom sluaju, sredinji ured ili regionalni rizniar trebaju osmisliti alternativnu strategiju za svaku valutu i dogovoriti pomone izvore financiranja u tim valutama. Opet treba naglasiti da banka treba napraviti procjenu dostupnosti tih pomonih izvora financiranja u nepovoljnim uvjetima. Naelo 11.: Ovisno o analizi napravljenoj prema Naelu 10., banka treba, ako je primjereno, odrediti i redovito preispitivati ogranienja koja se odnose na veliinu neusklaenosti njezinih novanih tokova tijekom pojedinih vremenskih razdoblja za strane valute ukupno kao i pojedinano za svaku znaajnu stranu valutu u kojoj obavlja poslove. 79. Banke trebaju analizirati vjerojatni uinak razliitih scenarija za uvjete stresa na njihovu poziciju likvidnosti, za svaku valutu pojedinano. To je osobito vano za pozicije u valutama koje nisu visoko likvidne, iako treba imati na umu da se u stresnim uvjetima moe dogoditi da ak i prividno stabilne i likvidne valute nisu lako konvertirane za otplatu deviznih depozita. Banke trebaju odrediti koje valute trebaju biti podreene pojedinanim ogranienjima i redovito preispitivati svoj pristup. Supervizori mogu imati udjela u tom procesu. 80. Uobiajeno je da razina dozvoljenih neusklaenosti devizne likvidnosti banke bude nia od njezine dozvoljene razine neusklaenosti domae likvidnosti. Veliina deviznih neusklaenosti treba uzeti u obzir baninu sposobnost da nabavi sredstva na deviznim tritima kao i vjerojatni opseg deviznih priuvnih izvora financiranja dostupnih na njezinom domaem tritu. IV. Interne kontrole za upravljanje rizikom likvidnosti Naelo 12.: Svaka banka mora imati adekvatan sustav internih kontrola svojeg procesa upravljanja rizikom likvidnosti. Temeljna komponenta sustava interne kontrole obuhvaa redovite nezavisne preglede i vrednovanja uinkovitosti tog

32

sustava i, ako je potrebno, osiguranje adekvatnih revizija ili poboljanja internih kontrola. Rezultati tih pregleda trebaju biti dostupni nadzornim vlastima. 81. Banke trebaju imati adekvatne interne kontrole kako bi osigurale integritet svojeg procesa upravljanja rizikom likvidnosti. Interne kontrole trebaju biti integralni dio baninog ukupnog sustava interne kontrole. One trebaju promicati uinkovito i djelotvorno poslovanje, pouzdano financijsko i regulatorno izvjeivanje i potivanje relevantnih zakona, regulativa i institucionalnih politika. Uinkoviti sustav interne kontrole za rizik likvidnosti obuhvaa: okruenje snane kontrole; adekvatni proces za utvrivanje i vrednovanje rizika

likvidnosti; utvrivanje kontrolnih aktivnosti kao to su politike i

procedure; adekvatne informacijske sustave; i kontinuirani pregled potivanja utvrenih politika i procedura. 82. S obzirom na kontrolne politike i procedure, potrebno je posvetiti panju primjerenim procesima odobravanja, ogranienjima, pregledima i ostalim mehanizmima osmiljenim kako bi se osiguralo realno osiguranje da e institucija postii svoje ciljeve upravljanja rizikom likvidnosti. Mnoga svojstva dobrog procesa upravljanja rizikom, ukljuujui mjerenje, praenje i funkciju kontrole rizika, kljuni su aspekti uinkovitog sustava interne kontrole. Banke trebaju osigurati da su svi aspekti sustava interne kontrole uinkoviti, ukljuujui i one aspekte koji nisu izravno povezani s procesom upravljanja rizikom. 83. Nadalje, vaan element baninog sustava interne kontrole njezinog procesa upravljanja rizikom je redovito vrednovanje i pregled. To obuhvaa osiguranje da osoblje slijedi utvrene politike i procedure, kao i osiguranje da se utvrenim procedurama doista postiu eljeni ciljevi. Takvi pregledi i vrednovanja trebaju se takoer usmjeriti na bilo kakve znaajne promjene koje mogu utjecati na uinkovitost kontrola. Uprava treba osigurati da sve

33

takve preglede i vrednovanja redovito provode pojedinci koji su nezavisni od funkcije koja se pregledava. Kad su potrebne revizije i poboljanja internih kontrola, treba postojati mehanizam kojim se osigurava da se oni provode pravovremeno. 84. Iako banke mogu imati razliite procedure za utvrivanje ogranienja i za poslovanje unutar tih ogranienja, u svima je potrebno provoditi redovite preglede kako bi se odredilo potuje li organizacija svoje politike i procedure vezane za rizik likvidnosti. Odgovarajua uprava treba odmah posvetiti panju pozicijama koje premauju utvrena ogranienja i treba ih rijeiti u skladu s procesom opisanim u odobrenim politikama. Redoviti pregledi procesa upravljanja likvidnou trebaju se takoer usmjeriti na bilo kakve znaajne promjene u prirodi nabavljenih instrumenata, ogranienjima i internim kontrolama koje su se pojavile od zadnjeg pregleda. 85. Funkcija interne revizije treba takoer redovito pregledavati proces upravljanja likvidnou kako bi utvrdila bilo kakve slabosti ili probleme. Njima se isto tako na pravovremen i uinkovit nain treba baviti i uprava. V. Uloga priopavanja podataka u poboljanju likvidnosti Naelo 13.: Svaka banka treba imati mehanizam kojim osigurava postojanje adekvatne razine priopavanja podataka o banci kako bi upravljala predodbom koju javnost ima o njezinoj organizaciji i zdravlju. 86. Priopavanje podataka vaan je element upravljanja likvidnou. Iskustvo je pokazalo da je predodbama trita tijekom stresnih razdoblja lake upravljati kad postoji kontinuiraniji protok podataka o banci. Banke trebaju osigurati adekvatnu koliinu podataka na kontinuiranoj osnovi javnosti u cjelini, a osobito svojim glavnim kreditorima i drugim ugovornim stranama. 87. Sastavni dio baninog alternativnog planiranja, trebaju biti odluke banke o nainima postupanja prema tiskanim i elektronikim medijima kad se pojave negativni podaci o banci. Otroumno upravljanje odnosima s javnou moe pomoi u suprotstavljanju glasinama koje mogu rezultirati znaajnim odljevom depozita graana i institucionalnih ulagaa. Na primjer,

34

ako znaajne nepovoljne informacije o banci postanu dostupne javnosti, banka treba biti spremna objaviti koje korektivne aktivnosti poduzima. To e pomou u smanjivanju straha trinih sudionika i pokazati da najvie razine uprave posveuju panju postojeim problemima. VI. Uloga supervizora Naelo 14.: Supervizori trebaju provoditi nezavisno vrednovanje baninih strategija, politika, procedura i praksi koje se odnose na upravljanje likvidnou. Supervizori trebaju zahtijevati da banka ima uinkoviti sustav za mjerenje, praenje i kontrolu rizika likvidnosti. Supervizori trebaju pribaviti od svake banke dostatne i pravovremene podatke za vrednovanje razine rizika likvidnosti i trebaju osigurati da banka ima adekvatne alternativne planove likvidnosti. 88. Supervizor treba provjeriti da banini interni procesi upravljanja rizikom odraavaju naela 1.-13. sadrana u ovom dokumentu, i da se ti procesi slijede u praksi. U provoenju nezavisnog vrednovanja baninih strategija, politika, procedura i praksi, supervizori trebaju pregledati uinkovitost baninog upravljanja njezinim neto obveznim sredstvima prema alternativnim scenarijima. Shvaajui da nadzorni odbor i via uprava imaju krajnju odgovornost za uinkoviti proces upravljanja rizikom likvidnosti, supervizori trebaju odrediti da su oni aktivno ukljueni u proces upravljanja likvidnou i da dobivaju pravovremene i dovoljno detaljne podatke da mogu shvatiti i procijeniti banin rizik likvidnosti. 89. Supervizori takoer trebaju procijeniti uinkovitost baninog procesa za mjerenje i praenje rizika likvidnosti pregledom tehnika i postojeih pretpostavki kako bi procijenili budua neto obvezna sredstva. S obzirom na to, supervizori bi trebali razmotriti razboritost razliitih "to ako" scenarija. Supervizori trebaju osigurati da via uprava preispituje kljune pretpostavke kako bi odredila njihovu daljnju valjanost s obzirom na postojee i potencijalno promjenjive trine uvjete. Supervizori mogu utvrditi da je korisno objaviti standarde za upravljanje rizikom likvidnosti. Oni e uobiajeno obuhvaati regulatorne obveze vezane za odreena ogranienja ili koeficijente. Supervizori mogu takoer utvrditi da je korisno odrediti smjernice za, npr. definiranje likvidnih

35

sredstava i tretman nepovuenih ugovornih obveza i ostalih izvanbilannih obveza. Samo doista likvidna sredstva trebaju biti tretirana kao takva u izraunavanju neusklaenosti ili koeficijenata likvidnosti. 90. Supervizori mogu provjeravati da se te supervizorske smjernice vezane za likvidnost primjenjuju na dnevnoj osnovi. U tu se svrhu moe koristiti standardizirani okvir supervizorskog izvjeivanja. On moe biti nadopunjen izvjeima o upravi. Ta izvjea mogu obuhvaati ne samo banino potivanje kratkoronih ogranienja, ve i osigurati supervizorima dovoljno podataka za praenje banine likvidnosti u dugoronijem razdoblju. 91. Kad se znaajni dio baninog poslovanja obavlja u devizama ili kad se pojedina valuta suoava s problemima, supervizori bi trebali razmisliti o ideji da od banaka zatrae obvezna izvjea o njihovim pozicijama likvidnosti u pojedinim valutama i o njihovoj agregatnoj izloenosti stranim valutama. Izvjee zemalja lanica G22 pod nazivom "Izvjee radne skupine o jaanju financijskih sustava" (engl. "Report of the Working Group on Strengthening Financial Systems") iz listopada 1998., preporuuje da supervizori, prilikom odreivanja smjernica o primjerenosti deviznih neusklaenosti pojedinih banaka, trebaju razmotriti implikacije tih neusklaenosti na cjelokupni manjak neusklaenosti devizne likvidnosti bankovnog sektora. Supervizori bi trebali promatrati veliinu tog ukupnog manjka u odnosu prema sposobnosti sredinje banke da osigura devizna sredstva. Izvjee preporuuje da u gospodarstvima koja su potencijalno podlona znaajnoj nestabilnosti, politika supervizora moe biti usmjerena ka osiguranju da agregatna devizna neusklaenost bankovnog sustava pojedine zemlje tijekom odreenog razdoblja, npr. est mjeseci, ne premauje meunarodne priuve plus standby kredite koje vlasti te zemlje imaju na raspolaganju. 92. Supervizori trebaju razmotriti banin rizik likvidnosti zajedno s njezinom adekvatnou kapitala. Da bi to mogli, supervizori od banke trebaju dobiti dostatne i pravovremene podatke pomou kojih e vrednovati njezin rizik likvidnosti. Ovisno o specifinoj situaciji, primjereni odgovori supervizora banci s veim rizikom likvidnosti mogu obuhvaati obveze odravanja viih razina kapitala i repozicioniranje portfelja sredstava ili aranmana financiranja kako bi se smanjio rizik likvidnosti. Kao dio tog

36

supervizorskog procesa supervizori mogu eljeti razmotriti provedbu regulatornih zahtjeva za neka ogranienja ili koeficijente likvidnosti. 93. Bitni aspekt dobrog procesa upravljanja rizikom likvidnosti je uinkoviti sustav internih kontrola. S obzirom na to, supervizori trebaju pregledati proces interne kontrole kako bi osigurali da se provode redoviti nezavisni pregledi i primjerene i pravovremene revizije internih kontrola. 94. Supervizori takoer trebaju imati svoje vlastite alternativne planove za rjeavanje problema s likvidnou u pojedinim bankama ili na tritu kao cjelini. Kako bi uinkovito proveli svoje alternativne planove, supervizori e od banaka u krizi morati nabaviti pravovremene i tone podatke. Banka treba kontaktirati svoje supervizore (kako supervizore svoje matine drave tako i supervizore drave-domaina) i sredinju banku im postane svjesna da su se pojavili problemi s likvidnou.