GEOGRAFIJA pitanja i odgovori:

1.Definicija geografije: Geografija je nauka koja proucava razvitak i strukturu geografske sredine, kao i procese i pojave koje se desavaju u geografskom omotacu.

2. Definicija topografije: Topografija je geografski pojam, dio geografije koji se bavi opisivanjem i proucavanjem Zemljinih povrsinskih elemenata, fizicko-geografskih karakteristika, kao visina i nagib.Topografija se bavi opisivanjem i proučavanjem Zemljinih površinskih elemenata, fizičkogeografskih karakteristika.Potiče od Grčke riječi topos - mjesto i grafen - opisivati. Topografija ima dvostruko proučavanje: 1. Toponimija i topomastika 2. Proučavanje elemenata prirodnih i društvenih pojava zavičaja Toponimija proučava imena i prepoznavanje imena na karti.Uži zavičaj je prostor oko našeg stojišta,prostor našeg horizonta.Stojište znači mjesto.Širi zavičaj je prostor gdje obavljamo svakodnevne i periodične potrebe.

3. Horizont: Horizont je kruznica po kojoj vodoravna ravnina polozena kroz stojiste sijece nebesku sferu. Ova ravnina se naziva ravnina horizonta i ona polovi nebesku sferu na vidljivu iznad, i nevidljivu ispod horizonta.

4. Orijentacija na horizontu: Orijentacija na horizontu podrazumijeva iznalazenje neke stalne nepromijenjene tacke u odnosu na nase stojiste. Ona se iznalazi na osnovu strana svijeta, odnosno osnovnih i sporednih tacaka orijentacije.Na osnovu zvijezde sjevernjače u sazviježđu malog medvjeda ili malih kola.Orjentisati se možemo pomoću: Ø Gnomi su štap koji su Arapi koristili. Ø Pomoću Sunca i sata u vrijeme lijepog vremena,tako što malu kazaljku usmjerimo u pravcu Sunca.Simetrala ugla koja zatvara pravac male kazaljke i broja 12 na satu je pravac južne tačke na horizontu. Ø Kompas podrazumijeva upotrebu magnetne igle koja pokazuje magnetne Zemljine polove. Ø Azimunti su uglovi između podnevne linije i tačke stojišta i tačke horizonta mjerenja na satu. Ø GPS je kratica za Global positioning system.To je mreža satelita koja kontiniurirano odašilje kodirane informacije pomoću kojih je omogućeno precizno određivanje položaja na Zemlji. 

Na svakom horizontu postoje četiri osnovne tačke orjentacije:sjever,jug,istog i zapad i one su glavne tačke.Sporedne tačke su:sjeveroistočna,sjeverozapadna,jugoistočna i jugozapadna. Krug horizonta koji je podijeljen na strane svijeta naziva se ruža vjetrova.Na njoj se mogu primijeniti kvadrati:sjeverni,istočni,južni i zapadni.Sjeverni je od sjevrozapada do sjeveroistoka i u njemu se nalazi još:sjeverozapadna,sjeverna,sjeveroistočna.

5. Geografske koordinate: To su geografska sirina i duzina, i apsolutna i nadmorska visina. Geografska sirina je dio meridijanskog luka od ekvatora do trazene tacke; ugao koji obrazuje ravnina ekvatora i duz iz centra Zemlje do te tacke. Sjeverna geografska sirina se iskazuje uglovnim vrijednostima i pored njih upisuje slovo N (north), a za juznu pored brojke slovo S (south). Geografska duzina je dio luka ekvatorskog kruga od pocetnog ili Grinvickog meridijana do meridijana trazene tacke; ugao kojeg cine ravnine pocetnog meridijana i meridijana trazene tacke. Geografska duzina moze biti istocna (E-east) i zapadna (W-west). 

6. Nadmorska ili apsolutna visina (H): predstavlja vertikalno rastojanje izmedju srednjeg nivoa mora i trazene tacke. Iskazuje se u metrima i moze biti pozitivna ako je tacka iznad razine mora, i negativna ako je tacka ispod razine mora. Ukoliko je negativna, naziva se depresija.

7. Reljef: Reljefom se nazivaju sve neravnine i ravnine na povrsini Zemlje i na njega dijeluju unutrašnji endogeni i vanjski egzogeni procesi. U osnovne elemente reljefa ubrajaju se bore,rasjedi i navlake.Endogeni procesi nastaju u dubokim slojevima litosfere i izazivaju ih snažne sile koje pokreće golema stvarna energija u unutrasnjosti Zemlje. Nastanak planina ovim dijelovanjima se naziva epirogenim procesima.Na endogene oblike dijeluju spoljni faktori ezogeni procesi. Ezogeni procesi stvaraju svoje oblike u reljefu: gravitacioni ili planinski, fluvijalni ili rijecni, aluvijalne ravni, ade, riječne terase, morski ili abrazijski, eolski -dine, - morene, krški procesi -škrape i vrtače.U reljefne visije ubrajaju se: masivi, hrbati, grede, brdo, brijeg i brezuljak.Reljefna udubljenja su: zavale, kotline, udoline i doline.

8. Endogene sile: Endogeni procesi nastaju u dubokim slojevima litosfere, a izazivaju ih snazne endogene sile koje pokrece golema

energija koja se stvara u unutrasnjosti Zemlje.Endogenim silama uzrokuju se pokreti ogromnih povrsina Zemljine kore koji se nazivaju litosferne ploce. Svi pokreti i procesi koji nastaju unutarnjim silama nazivaju se tektonskim pokretima.

9. Vulkani: Snazni i brzi endogeni procesi, posebno na mejstima podvlacenja i mimoilazenja litosfernih ploca, a koji se manifestiraju na povrsini Zemlje u vidu vulkana i potresa nazivamo vulkanizmom i sizmizmom.Vulkanizam obuhvata sve pojave i procese koji su vezani za izbijanje užarene lave na površini Zemlje ili prodiranje u pokotinu Zemljine kore. Užarena i rastopljena masa stijena koju vulkan izbacuje naziva se magma. Dižući se uzlazno zalazi i pukotine Zemlje gdje se hladi nastaju plutonske stijene. Kad se magma izlije na površini Zemlje nastaje lava. Proces pri kojem vulkan izbacuje lavu naziva se erupcijom vulkana. Erupcijom materijali se gomilaju u vulkansku kupu, koja neprestano raste. U vulkanskoj kupi se nalazi krater kroz kojeg magma prema površini lomi stijenu. Prateća pojava vulkana su gejziri.

10. Zemljotresi: Zemljotresi su iznenadna i kratkotrajna podrhtavanja dijelova Zemljine kore. Izaziva ih naglo oslobađanje energije u Zemljinu unutrašnjosti pri pokretima litosfernih ploča. Mjesto nastanka potresa nazivamo hipocentar, a mjesto na Zemlji iznad hipocentra epicentar. Zemljotresi se dijele na: urušene, vulkanske i tektonske. Urušeni nastaju u plitkim dijelovima Zemljine kore gdje se vrši urušavanje podzemnih šupljina ili ispiranje naslaga soli. Labilne zone podliježu zemljotresnim šupljinama. Od hipocentra prema površini potres se prenosi talasno i osjćamo ga na površini Zemlje. Instrument za mjerenje zemljotresa je sizmograf koji radi na principu satnog mehanozma i klatna. Zemljotrese se po Merkalijevoj skali dijeli od 0 - 12,a po Rihterovoj od 0 - 10. od 3 - 5 osjećamo zemljotres od 5 - 7 osjećamo zveckanje od 7 - 9 rušenje od 9 - 12 potpuno razaranje

11. Denudacija: Denudacija je opci proces raspadanja stijena, zbog cega se one ogolicavaju u podlozi. Ako se ogolicavanje vrsi utjecajem agenasa, onda je to erozija.

12. Erozija i klizista: Erozija je prirodni proces pomicanja krutih tvari (zemlje, blata, kamena, itd.) kroz utjecaj vjetra, vode, ili

pomicanja koja su uvjetovana silom gravitacije. Proces je u nekim slucajevima povecan kroz ljudske aktivnosti. Rezultati erozije su produbljivanje korita rijeka, pomicanje obale mora itd.Klizista su najizrazitiji razaralacki padinski procesi koje obiljezava kretanje tla ili stijenskog materijala niz padinu po kliznoj plohi pod utjecajem gravitacije.

13. Fluvijalni proces: je geomorfoloski proces koji nastaje djelovanjem stalnih linijskih tokova na nerastvorljive stijenske mase. Stalne linijske tokove predstavljaju rijeke, rijecne pritoke itd, u kojima tok vode nikad ne prestaje. Fluvijalni proces predstavlja najrasprostranjeniji, pa stoga i najznacajniji geomorfoloski proces na kopnu. Bitne karakteristike fluvijalnog procesa su:a) Fluvijalni proces je razvijen na veoma velikom prostoru,b) Proces je neprekidan i dugotrajan,c) Proces se razvija na povrsini terena, po odredjenim pravcima i ima izrazit linijski karakter

14. Krski proces: Krs je poseban tip reljefa koji nastaje samo na topivim stijenama kao sto su krecnjak, gips i sol. Krski proces je posljedica poniranja vode sa povrsine kroz pukotine.

15. Rijecne doline: Rijecna dolina se na poprecnom presijeku sastoji od rijecnog korita i dolinskih strana. Rijecno korito cini zlijeb kojim voda otice. Na njemu razlikujemo dno i strane korita. Dio korita od dna do momentalnog nivoa vode u njemu naziva se ovlazeni profil. Strane korita iznad ovlazenog profila nazivaju se obale. U rijecno korito spada i aluvijalna ravan koja je periodicno plavljena visokim vodama. Iznad aluvijalne ravni postoji uravnjeni dio koji nastaje akumulacijom ili erozijom i naziva se rijecna terasa. S obzirom na izgled, rijecne doline se dijele na jednostavne i slozene. Jednostavne rijecne doline imaju jednolican reljefni izgled i kontinuirano se sire u pravcu oticanja vode. Slozene rijecne doline se sastoje od niza dolinskih prosirenja koja su povezana dolinskim suzenjima. One se jos cesto nazivaju kompozitnim dolinama.

16. Povrsinski krski reljefni oblici: su; skrape (mogu biti rebraste i mrezaste), vrtace, krske uvale, krska polja.

17. Podzemni krski oblici: nastaju tijekom poniranja vode i njenog korozivnog utjecaja u dubini. To su jame i pecine.

18. Atmosfera: je gasoviti omotac Zemlje. Ona snabdijeva sva ziva bica u biosferi kisikom, ugljen-dioksidom i dr. Neophodnim gasovima. Ona je zastitini omotac planete od Suncevog zracenja i udara meteorita. Ujedno je i izolacioni sloj od apsolutno hladnog kosmickog prostora; vrsi ulogu preraspodjele toplote.Atmosfera je mehanicka smjesa razlicitih gasova, cije je procentualno ucesce nepromjenjivo; azot 78,09%, kisik 20,9596% --> sto cini ukupno 99,04% od ukupne zapremine svih atmosferskih gasova. U vrlo malim kolicinama zastupljeni su jos i argon 0,92%, vodik i plemeniti gasovi (helij, neon, kripton i ksenon) kojih zajedno u atmosferi ima tek 0,009%. Slojevi atmosfere su: troposfera, stratosfera, mezosfera, termosfera i egzosfera. - Troposfera je najvažniji sloj atmosfere,najgušči sloj i sadrži oko 80% ukupne mase.U njoj se dešavaju sve vremenske pojave i procesi.Troposfera sadrži skoru svu količinu vodene pare od koje se formiraju oblaci,nastaju padavine i vjetrovi. - U stratosferi se odvija horizontalno kretanje.Na visini od 25-28 km od površine zemlje nalazi se koncentracija ozona,zbog čega se ovaj sloj naziva i ozonsfera. - U mezasferi na gornjoj granici temperatura opada na oko ( - 80 ° C ). - U termosferi temperatura se povećava prosječno 0,6 na 1 km.Na visini oko 80 km nalazi se velika konctracija jonozovanih atoma i elektrona zato se naziva i jonosfera. - U egzosferi zbog velike razrijeđenosti,čestice gasova imaju velike brzine i lahko savladavaju silu Zemljine teže i odlaze u svemirsko prostranstvo.

19. Sunce: je jedna od zvijezda nase galaktike. Ono ima radijus 696 000 km. Ono sadrzi 99,9% ukupne mase cijelog sistema. Pretpostavlja se da je nastalo prije 5 milijardi godina i da ima energije kojom moze zraciti jos 100 milijardi godina. Sunce j esrediste sistema koji se sastoji od 9 planeta, njihovih satelita , planetoida, kometa i meteora. Sunce zajedno sa sistemom obilazi centar galaksije brzinom od 220 km/s i obidje ga za 220 miliona godina.Temperatura na njegovoj povrsini iznosi oko 5 800°C. Suncevu masu cini 70% vodika i 29% helija, dok ostali elementi ucestvuju sa svega 1%. Energija kojom Sunce zraci nastaje u hemijskoj reakciji preborazaja atoma vodika u helij. Sunce je ogromna uzarena kugla ciji se spoljni sloj naziva sunceva atmosfera. Ona se sastoji od fotosfere, hromosfere i korone. 

20: Suncevo zracenje: Elektromagnetno zračenje se prenosi preko Sunca u kosmičko prostranstvo i dopire do Zemlje.Od ogromne energije samo dvomilijarditi dio stiže do Zemlje. Sunčavo zračenje traje neprekidno i nepromijnjivom brzinom. Sunčevo zračenje se naziva spektar i sastoji se od dva nevidljiva spektra; ultraljubičastog i infracrvenog.Ultraljubičasto ima zračenje od 0,2 - 0,4 mikrometara, infracrveno od 0,7 - 24. Vidljivi dio spektra je svjetlost od 0,4 - 0,7 mikrometara ima zračenje. U vidljivoj svjetlosti ima titriranja. Sunčavo zračenje kroz atmosferu se transformiše. Atmosfera uzrokuje slabljenje zračenja. Proces slabljenje zračenja kao posljedica odbijanja od gasova atmosfere i primjesa u nju se naziva refleksija. Jedan dio reflektnog zračenja se vraća u kosmičko prostranstvo, a jedan dio stiže do Zemlje u obliku difuznog zračenja.Direktno zračenje je dio Sunčevog zračenja koje se uspijeva netaknuto probiti do površine Zemlje. Sunčevo zračenje koje prolazi kroz atmosferu je apsorbovano. Apsorpcija Sunčevog spektra od različitih gasova i primjesa naziva se selektivna apsorpcija. U atmosferu selektvina apsorpcija ulazi direktno. Difuzno zračenje je dio Sunčevog zračenja koja do nas ne dolazi direktno, ono na putu kroz atmosferu promijeni smjer ili spektralni sastav. Zbog difuznog zračenja nije potpuno mračno kad su na nebu oblaci,ili u zoru i u sumrak. Svjetla ima iako ne vidimo Sunce, jer se zrake reflektiraju od sićušnih čestica koje nalazimo u atmosferi. Albedo je mjera moći odbijanja svjetlosti koju ima neka površina ili tijelo. To je omjer odbijenog i primljenog elektromagnetskog zračenja. Direktno i difuzno zračenje čine globalno zračenje. Ultraljubicasto zracenje kada se promatra na dijelovanje na ljudsko zdravlje i okolinu dijeli se na: Ø UVA ili dugovalno zračenje Ø UVB ili srednjevalno zračenje Ø UVC ili kratkovalno zračenje - Dugovalno ne prodire do površine Zemlje ni do naše kože,jer se apsorbuje u ozonskom sloju atmosfere.- Srednjevalno i kratkovalno prodire kroz vanjski sloj kože i izazivaju oštećenja: opekline,rak kože,alergiju.Oštećenju stanica kože su najviše izloženi ljudi svijetlije puti.- Infracrveno mikrotalsno i radiotalasno zračenje prodire dublje i može djelovati na unutarnje organe.Energija koja sa Sunca dospijeva na povrsinu Zemlje naziva se Sunceva insolacija, Suncevo zracenje ili Sunceva radijacija.

21. Svjetlost: je elektromagetsko zracenje koje je vidljivo ljudskom oku. Elektromagnetsko zracenje mozemo predociti kao roj cestica koje se nazivaju fotoni. Svaki foton nosi odredjenu kolicinu energije. Cjelokupni raspon zracenja koej nastaje u svemiru nazivamo elektromagnetski spektar.

22. Zagrijavanje i hladjenje zraka: od podloge vrši se apsorpcijom dugotalasne radijacije od podloge,miješanjem zraka i prelazak vodene pare u vodu ili led. Konvekcija je uzidazanje toplotnog zraka, a spuštanje hladnijeg. Kod konvekcije zrak struže vertikalno. Uzlazno i silazno strujanje zraka naziva se trubulencija. Termička turbelencija je uzdizanje toplog,a spuštanje hladnijeg zraka. Dinamička turbulencija je kada zrak prelazi preko prepreka. Zagrijana podloga zrači dugotalasnim zračenjem koju apsorbira prizemni sloj zraka koji se zagrijava. Zagrijani zrak je lakši i zbog toga se uzdiže. Izjednačavanje temperature zraka sa podloge koje su nejednako zagrijane horizontalnim strujanjem zraka naziva se advekcija. Latentna toplota je zagrijavanje zraka pri prelasku vodene pare u vodu i led gdje se pri isparavanju troši količina toplote koja se sa vodenom parom podiže u atmosferu. Hlađenje zraka se vrši sa porastom nadmorske visine. Kada je atmosfera stabilna često se formiraju stanja u kojima su prizemni slojevi zraka kladniji u odnosu na toplije, ovakvo stanje se naziva toploznom inverzijom. Uvjetovani su reljefom,česta su pojava u dolinma i kotlinama. Najčešće temperaturne inverzije su radijacijske i inverzija spuštanja zračnih masa. Radijacijska inverzija nastaje pri intenzivnom hlađenju Zemljine podloge usljed pretjerane noćne radijacije. Procesi u kojima se javlja inverzija temperature naziva se mrazište. 

23. Vlaznost zraka: predstavlja svu količinu vodene pare u atmosferi. Od vlažnosti zraka zavisi da li će doći do sublimacije. Vodena para u atmosferi dolazi na razne načine, a jedna od njih je transpiracija. Transpiracija je isparavanje s površine biljaka. 75% vode s tla, biljnog pokrova i vodenih površina na kopnu ispari natrag u atmosferu. Isparavanje se smanjuje približavanjem obali. Apsolutna vlažnost zraka je maksimalna količina vodene pare koju može primiti 1 ml zraka. Raste sa porastom temperature i dovodi tada do večeg isparavanja. Specifična vlažnost zraka je broj grama vodene pare u 1kg vlažnog zraka. Relativna vlažnost zraka pokazuje odnos između količine vodene pare koja stvano postoji u zraku i maksimalne količine vodene pare koju bi taj zrak na toj temperaturi mogao primiti da bih bio zasićen. Instrumenti za izravno mjerenje relativne vlažnosti zraka su hirometri, a za

neprekidno mjerenje relativne vlažnosti zraka je higrograf.

24. Magla: Procesom kondenzacije i sublimacije nastaju vidljivi oblici koji se nazivaju magle i oblaci. Magle čine kondenzovane vodene kapljice ili subliminirani ledeni kristali, koji se mijesa sa prizemnim slojem zraka. Smanjuju horizontalnu vidljivost do 1 km i spadaju u oblike zamućenosti zraka. Prema horizontalnoj vidljivost dijele se na: gustu, srednje gustu, rijetku maglu i izmaglicu ili sumaglicu. Prema nastanku dijele se na maglu zračnih masa, frontalnu maglu, gradsku ili smog. U maglu zračnih masa spada radijacijska i advektivna magla. Radijacijsaka nastaje ohlađivanjem Zemljine površine. Advektivna magla je karakteristična za horizontalno strujanje zračnih masa. Formira se pri horizontalnom spremještanju toplog i vlažnog zraka preko hladne podloge. Frontalne magle nastaju pri smjeni toplog sa hladnim vremenom. Gradska magla ili smog formiraju se u slojevima iznad gradova. Grade ih sagorijeli produkti koji se izbacuju iz dimljaka i motora automobila. 

25. Oblaci: Oblakom nazivamo skup vodenih kapljica ili kristala leda ili zajedno kristala i vodenih kapljica u istoj zapremini. Prema izgledu dijele se na: kumluse, stratuse i ciruse. Na nebu se najčešće vode njihove kombinacije: stratokumulusi, cirostratusi i cirokumulusi. U oblačne sisteme spadaju: altokumlusi, altostratusi, nimbostratusi i kumulonimbusi. Prema visini se dijele na: visoke, srednje visoke i niske oblake. Oblaci se dijele na: ledene, vodene i mješovite. Vodene oblake čine kišne kapi koje nastaju povećanjem sitnih oblačnih kapljica u procesu snižavanja temperatura. U mješovite oblake spadaju: oblačne kapljice i ledeni kristali. Procesom sudaranja kristala sa vodenom parom nastaje zamrzavanje i na taj način nastaju kristali leda. Smrznuta zrna imaju jezero od kristala leda obavijeno neprovidnim i provodnim slojevima,te padavine su grad.

26. Podzemne vode: Kopnene vode koje se nalaze u unutrašnjosti Zemlje nazivaju se podzemnim vodama. Nakupine podzemnih voda u rastresitoj seriji sedimenata kao što su pijesak i šljunak nazivaju se izdanskim vodama. Podzemne vode koje se javljaju u pukotinama krečnjaka nazivaju se krškim vodama. Krška korozija je ugljična kiselina koja sadrži rastvoren ugljendioksid i otapa krečnjak. Kraška erozija nastaje, ako su krecnjacke stijene polomljene tada se padavinske vode se kroz njih procjeđuju, procjeđivanjem otapaju pukotine i na njih djeluju eroziono. Krška korozija i krška erozija nazivaju se krški procesi.Proticanje

podzemnih voda kroz stijene one se rastvaraju i u sebi sadrže rastvorene mineralne tvari koje nazivamo mineralnim vodama. Ako su tople nazivamo ih termomineralnim vodama.

27. Izdanske vode: Izdanske vode se slobodno kreću. Arterški izdani su vid izdanskih voda koji nastaju u rastresitim sedimentima gdje se voda nalazi između dva udubljenja izolatorska ili vododrživog sloja. Arterški izvori nastaju ako se gornji vododrživi sloj probije i izdanska voda će istjecati na površinu oslobađajući pritisak. Ako nastaje vještačkim probijanjem gornjeg sloja izolatorskog sloja onda je arterški bunar.

28. Krske vode: Podzemne vode se mogu javljati i u pukotinama krecnjaka i nazivaju se krskim vodama.

29. Izvori i vrela: Mjesto gdje podzemne vode istjecu na površinu zemlje naziva se vrelom ili izvorom. Izvori ističu dijelovanjem gravitacije, a vrela su mjesta gdje izbijaju vertikalno odozdo oslabađajući hidrostatski pritisak.

30. Ponornice: Polja koja su u kršu nastala spajanjem rasjeda te bočnim korozivnim djelovanjem vode koja dolazi iz nepropusnih u propusne dijelove tla te nestaje u ponorima. Takve vode nazivaju se ponornice. Tipične su u dinarskom području, gdje čine većinu tokova svježe vode.

31. Rijeke: Vode koje teku po površini Zemlje pod djelovanjem gravitacije nazivaju se tekućim vodama, tekućicama ili rijekama. Mjesto formiranja rijeke od izvora naziva se izvorom rijeke. Usko udubljenje ili žlijeb kuda otječe riječna voda naziva se riječno korito. Kod riječnog korita razlikujemo dno korita i strane korita. Dno korita predstavlja najniže tačke u koritu, a strane su dijelovi korita od njegovog dna do zaravni uz korito. Kod strana korita razlikujemo ovlaženi profil i obale. Ovlaženi profil predstavlja riječnom vodom potopljeni dio korita. Obale su dijelovi korita od ovlaženog profila do zaravni uz korito. Zaravan uz korito se naziva aluvijalna ravan ili poloj. To su periodično plavljena područja uz riječni tok, pa ih ubrajamo u elemente riječnog korita.Mjesto gdje završava vodeni tok nazivamo riječno ušće, a mjesto završetka rijeke u moru delta. Glavna rijeka sa svojim pritokama formira riječni sistem. Riječni sistem sakuplja padavinske vode na određenoj površini koja se naziva riječni sliv. Slivovi su međusobno odvojeni riječnim razvođima ili vodjelnicama. Količina vode koju nosi rijeka odrđena je vodostajem, protjecajem i

otjecanjem.

32. Nastanak tekućica: Rijeke mogu nastati direktno od izvora ili vrela, ili postupno spajanjem manjih u veće tokove. Vode u rijekama potiču od padavina,a mogu biti i od otopljenog snijega i leda ili kao otok jezerske vode. 

33. Vodostaj: je trenutni nivo vode u riječnom koritu. On se mijenja u zavisnosti od količine padavina. Njegove promjene kroz duži vremenski period se nazivaju vodostanje.Vodostanje je prosješan vodostaj u toku mjeseca, godine ili više godina. Izražava se u cm. Mjeri se svakim danom na vodomjernoj letvi ili pomoću limnografa.

34. Oticaj: Oticanje je količina padavinske vode izražena u litrima koja u svakojs ekundi sa svakog km2 slivne površine dotiče u vodeni tok. Oticanje se određuje računski uz pomoć poznavanja proticaja i slivne površine.

35. Proticaj: je količina vode izražena u m3 koju prenosi rijeka u svakoj sekundi kroz popriječni presijek korita. Proticaj se mjeri direktno na terenu.

36. Jezera: Prirodna udubljenja na kopnu koja su ispunjena bez prirodne veze sa vodama Svjetskog okeana nazivaju se jezera. Prema nastanku dijele se na prirodna i vještačka jezera. Prirodna jezera prema prevladavajućoj sili dijele se na: monogenetska, poligenetska, tektonska, eroziona, akumulativna i sedrena. U odnosu na nivo Svjetskog okena jezera se dijele na: Ø Depresije kod kojih je razina jezerskog nivoa ispred površine mora. Ø Kripodepresije su pojave kada je jezerska površina iznad površine Svjetskog okeana,a jezersko dno ispod površine Svjetskog okeana.

37. Razmjer karte: Razmjer ili mjerilo je odnos dužina u prirodi i istih tih dužina na karti. Razmjer je i matematičko umanjenje koje se prikazuje na karti. Izražava se kao R: M (broj na karti ili mjera na karti). R=1:1Što je manji djelilac, razmjera je krupnija. Što je veći modul karte, npr. 1:5000000 to je veće prirodno umanjivanje i ono prikazuje veću površinu. Ovakve karte se nazivaju sitnorazmjernim, manje su pregledne i više generalisane. Ako je modul manji, npr. 1:1000 umanjenje je manje, karta je preglednija i ima više ucrtanih

prirodnih detalja. Na njima se prikazuje manji dio Zemljine površine i to su krupnorazmjerne karte.

38. Vrste razmjera: Razmjera može biti numerička i grafička. Numerička je izražena u mjerilu, prvi broj u omjeru je broj 1 i predstavlja veličinu na karti, iskazuje se najčešće u cm. Drugi broj je broj istih jedinica u prirodi.Grafička razmjera je duž izdijeljena na manje podioke. Omogućava da bez računanja saznamo udaljenost između dva mjesta u prirodi.

#Zadatak: Neka je razmjer karte 1: 50000, a rastojanje tačaka na karti 65 mm. Horizontalno rastojanje (x) tih tačaka na zemljištu biće:1:50000=65 : x1x=50000 * 65 *Razmjer pokazuje kojiko su puta umanjene duži (rastojanja, a ne površina) X= 3250000 mm X= 3250 m

39. Kartiranje prirodnih dužina:#Zadatak: Prenijeti 1800 m iz prirode na papir (kartu) u razmjeri 1:50000

1:50000=x:180050000x=1*1800X= 1800 : 50000X= 0,036 mX= 36 mm

40. Pretvaranje dužina na karti u prirodne dužine: 

a) R= 1 : 500001 cm = 1500 m = 1,5 km 1 mm= 150000 mm1 mm= 150 m

b) R= 1 : 1000001 cm= 100000 cm= 1 km 

c) R= 1: 62501 cm = 6250 cm1 cm = 62,5 m

41. Pretvaranje površina sa karte u prirodne površine:#Zadatak: R= 1 : 25 000 iznosi 15 cm2 i 10 mm2. Kolika je prirodna veličina?

R = 1 : 25000P1,2= 15 cm2, 10 mm2 __________________

1 : 250001 cm = 250 m ; 1 cm2 = 62500 m2 1 mm = 25 m ; 1 mm2 = 625 m2_________________________ 

P1= 15 * 62500 m2 = 937500 m2 P2= 10 *625 m2 = 6250 m2 P = P1 + P2 = 937500 + 6250 P = 943750 m2

42. Podjela karata: Geografske karte se dijele:*Prema veličini prikazane teritorije (karte svijeta, karte mora i okeana, karte kontinenata)* Prema sadržaju i namjeri (opće karte, tematske karte)* Prema vrstama kartografskih projekcija (valjkaste, konusne, perspektivne)* Prema načinu korištenja (zidne, kabinetske, atlasne)

-Na općim kartama prikazuju se samo vidljivi elementi Zemljine površine: reljef, voda, naselja, saobraćajni putevi i držane granice.-Na tematskim kartama su bitni geografski elementi istaknuti ili su detaljniji. Tematske karte se dijele na: fizičkogeografske(fizičke, geološke i klimatske karte), društvenogeografske(karte naselja, ekonomske, historijske, političke, turističke i saobraćajne karte) i školske karte.

*Karta je generalisana slika Zemljine površine. Generalizacija može biti prema namjeni i prema razmjeri. Geografska karta je umanjena i generalisana slika Zemljine površine na ravni u strogo utvrđenim matematičkim odnosima, u kojim su kartografskim znacima ucrtani geografski elementi.

43. Topografske karte: spadaju u krupnorazmjerne geografske karte. Koriste se posebno u vojne svrhe. Na topografskim kartama reljef je ispisan izohipsama i kotama, pored kojih je upisana

nadmorska visina.

44. Orijentacija karte: Orjentaciju karte ćemo uraditi pomoću kompasa kojeg stavljamo u desni gornji kraj okvirnog sadržaja karte i kartu predstavimo na tvrdu podlogu. Okrećemo kartu sve dok se magnetna igla ne poklopi sa pravcem sjever-jug.

45. Određivanje stajnih tačaka na karti: Kada se krećemo po nepoznatom terenu neophodno je upoređivati objekte na karti sa objektima u prirodi. Tako ćemo uvijek znati položaj stajne tačke – stajališta na terenu. Šta promatramo? 1. Komuniakacije – ceste, željezničke pruge, raskršća, kolske puteve, dalekovode… 2. Objekte – kuće, mostove, crkve i druga religiozna znamenja, ograde, mlinove, tvornice 3. Vegetaciju – šume, polja, voćnjake, močvare, usamljeno drveće… 4. Vode – rijeke, jezera, potoke, bunare, izvore… 5. Reljef – brežuljke, brda, sedla, vrhove, doline… 6. Vrijeme kretanja, razdaljinu i visinsku razliku koju smo prešli. U slučaju da nismo bili pažljivi i nismo dovoljno često gledali na kartu pa ne znamo da li smo na pravom putu i gdje je naša stajna tačka, možmo je odrediti na karti na slijedeći način: 1. Prvo ćemo izmjeriti za dvije ili tri markantne tačke čiji je položaj označen na karti. 2. Na karti nacrtamo kontraazimute tih tačaka – presjek konstruisanih pravaca predstavlja našu stajnu tačku. Ako kontraazimuta ima više i ne sijeku se u istoj tački onda je stajna tačka, negdje u sredini dobivenog lika.

46. Prikazivanje reljefa na karti: Reljef na kartama se prikazuje izohipsama i visinskim tačkama. Visinske tačke su kote i trgonometrijske tačke TT. Izohipse se crtaju smeđom bojom kao i sve pojedinosti reljefnog zemljišta. Dubine u vodenim površinama prikazuju se zatvorenim krivim linijama istih dubina koje se nazivaju izobate.

47. Izohipse: su zatvorene linije koje povezuju iste tačke nadmorskih visina. Što je mreža izohipsi gušća, znači da se u prirodi radi o strmijem području (planine na kopnu, morske brazde u moru). Kopnene izohipse se označavaju svjetlo-smeđom bojom, a morske izohipse (izobate) svjetlo-plavom bojom. Zavisno od preciznosti karte, izohipse su nacrtane u razmacima od 5, 10, 20, 50, 100, ili više metara nadmorske visine. Tako je na preciznijim

kartama terena mjerila M = 1 : 25.000 ili M = 1 : 50.000 najčešći razmak izohipsi 20 metara, s tim da je su one izohipse razmaka 100 metara deblje nacrtan. Vertilalni razmak između izohipsi se naziva ekvidistancija. Na topografskim kartama glavne izohipse su na svakih 100 m, osnovne na 20 m, pomoćne na 10 m i 5 m. Horizontalni razmak između izohipsi se naziva interval.

48. Prikazivanje naselja na karti: Naselja na geografskim kartama prikazuju se u horizontalnoj projekciji. Znakove za objekte prikazujemo tačkastim ili površinskim znakom. Tačkastim znakom prikazujemo objekt kada ne možemo prikazati tlocrt objekta. Površinskim znakom prikazujemo objekte kada možemo prikazati objekt u tlocrtu.

49. Mjerenje padova na karti: FORMULA: α= H1 – H2 m / L (m) * 100%; 1000‰; 53,7°C

#Zadatak: Izračunati pad između dvije tačke, na razmjerniku odrediti dužinu;

H1= 920 mH2= 600 mL = 15 cmR = 1 : 50000 => 1 cm = 500 m => duž AB = 500 * 1,5 = 750 m

α = 920 – 600 / 750 = 0,04 * 100 = 4 %; 40‰ ; 2,14°C