europsko viđenje postupka obiteljskog posredovanja

Europsko viđenje postupkaobiteljskog posredovanja

Mira AlinčićPravni fakultetSveučilište u Zagrebu

Izvorni znanstveni članakUDK: 347.611.64(4)

Primljeno: rujan 1999.

Tema članka su izvansudski postupci koji pod nazivom "obiteljsko posredovanje"obuhvaćaju različite oblike i načine nekonfliktnog rješavanja nesuglasica među članovi-ma obitelji. Smatra se da su takvi postupci izraz opće društvene demokratizacije kojagrađanima priznaje sposobnost za odgovorno samoodlučivanje o sebi i svojoj djeci.

U članku je prikazana Preporuka Vijeća Europe No. R(98)1, s naglaskom na načeli-ma koja bi europske države trebale primijeniti u propisima o obiteljskom posredovanju,odnosno u praksi. Osim Preporuke, izložena su mišljenja o obiteljskom posredovanjukoja su stručnjaci VE obznanili na posebnoj tematskoj konferenciji (Strasbourg, 1998.).

Podatke iz Preporuke i mišljenja stručnjaka VE o obiteljskom posredovanju autoricaje usporedila sa stanjem u hrvatskom pravnom sustavu, u kojemu je obiteljsko zakono-davstvo propisalo (još 1978. god.) obvezan, izvansudski postupak mirenja bračnih drugo-va prije razvoda braka.

Od 1997. godine u Hrvatskoj postoje novi propisi o savjetovalištima koja pružajustručnu pomoć u raznim životnim krizama (u Zakonu o socijalnoj skrbi; 1997.) te o po-stupku posredovanja koji je prije rastave braka obvezan ako u braku ima maloljetne djece(odredbe u Obiteljskom zakonu, 1998.).

Autorica smatra da bi za obiteljsko posredovanje - kakvo preporučuje VE - u Hrvat-skoj trebalo (uz postojeće modele stručne pomoći) razviti i ponuditi na izbor građanimanove, privatno organizirane, raznovrsnije posredničke usluge.

Ključne riječi: obiteljsko posredovanje, Preporuka Vijeća Europe R(98)1, hrvat-sko obiteljsko zakonodavstvo o izvansudskom rješavanju obiteljskih sporova.

1. UVOD

Obiteljsko posredovanje novi je termin zanekadašnji obiteljskopravni institut pokušajamirenja bračnih drugova, a obuhvaća i drugepostupke pružanja stručne pomoći u slučajevi-ma raznovrsnih obiteljskih razmirica i poreme-ćenih odnosa.

Izmijenjeni pristup rješavanju sukoba inte-resa među članovima obitelji potaknut je u Vi-jeću Europe održavanjem užih tematskih kon-ferencija te izradom i usvajanjem odgovaraju-ćih pravnih akata.

Na osnovi preporuke s konferencije, odr-žane 1995. godiine;' da se ispita mogućnostpripreme međunarodnog instrumenta koji bi

sadržavao načela za posredovanje i ostale po-stupke rješavanja obiteljskih sporova, izrađenaje i potom usvojena (1998.) Preporuka No.R(98) 1 o obiteljskom posredovanju i Memo-randum s objašnjenjima- (Council of Europe,Strasbourg, DIR/JUR [98]4). Gledišta i prije-dlozi izloženi u Preporuci i Memorandumurazmatrani su na konferenciji posebno po-svećenoj temi "Obiteljsko posredovanje u Eu-ropi" (Strasbourg, 1.-2. listopada 1998.).

2. PREPORUKA VIJEĆA EUROPE OOBITEWSKOM POSREDOVANJU

2.1. Uvodni dio Preporuke sadrži nekolikoocjena Odbora ministara VE i razloga zbog

l Bila je lo Treća europska konferencija o obiteljskom pravu (Cadiz, 20.-22. travnja 1995.), a bavila se temom Obiteljskopravo u budućnosti.

2 Oba teksta izrađena su u Odboru stručnjaka za obiteljsko pravo, uz sudjelovanje Europskog odbora za pravnu suradnju.Odbor ministara Vijeća Europe usvojio je Preporuku (u siječnju 1998.) odnosno odobrio je objavljivanje Memoranduma.

227

Rev. soc. polit., god. 6, br. 3-4, str. 227-240, Zagreb 1999.

kojih je vladama država članica preporučenoda

- uvedu ili pruže potporu obiteljskom po-sredovanju, i

- poduzmu ili osnaže mjere koje nalaze po-trebnima za primjenu predloženih načela, na-mijenjenih usavršavanju ili uporabi obiteljskogposredovanja kao prikladnog načina rješava-nja obiteljskih sporova.

Polazna je ocjena da raste broj obiteljskihsporova, osobito onih koji su povezani s odva-janjem članova obitelji ili rastavom braka. Utakvim slučajevima nastupaju loše posljedicesukoba, u prvom redu za obitelj, a visoka cije-na (socijalna i gospodarska) za državu. Slijediupozorenje da treba osigurati zaštitu najboljihinteresa i dobrobiti djeteta, kako to zahtijevajumeđunarodni instrumenti, osobito kad se radio zbrinjavanju djece u povodu razdvajanja ro-ditelja.

Rečeno je, nadalje, da je smanjenje brojasukoba i njihovo ublažavanje u interesu svihčlanova obitelji, a kao posebno su obilježjeobiteljskih sporova navedeni slučajevi kada suu sporove uključene osobe koje i dalje ostaju umeđuovisnim i trajnim odnosima te su to spo-rovi koji izazivaju i povećavaju bolne emocije.

Pozivom na rezultate istraživanja o korište-nju posredovanja i na iskustva u tom područjuiz nekoliko zemalja, istaknuto je da obiteljskoposredovanje omogućava poboljšanje u opho-đenju među članovima obitelji, smanjuje suko-be među stranama u sporu, dovodi do mirolju-bivih dogovora, osigurava neprekinute osobnesusrete između roditelja i djece, snižava soci-jalnu i gospodarsku cijenu razlaza članovimaobitelji i državi te skraćuje vrijeme, inače po-trebno za rješavanje sukoba.

2.2. Glavni sadržaj Preporuke su načelaposredovanja razvrstana u osam točaka.'

Primjena obiteljskog posredovanja mogu-ća je u svim sporovima (razmiricama) međučlanovima obitelji, neovisno o prirodi njihoveveze (srodstvo po krvi, brak, život u obiteljskojzajednici, kako ga definira nacionalno pravo is1.).No, države mogu odrediti (i) specifične sa-

Alinčić M.: Europsko viđenje postupka obiteljskog posredovanja

držaje ili slučajeve na koje se obiteljsko posre-dovanje može primijeniti (toč. 1.).

U okviru organizacijskih pitanja preporučase da posredovanje u načelu ne bude prisilnote da države slobodno izaberu hoće li posredo-vanje organizirati i omogućiti u javnom ili uprivatnom sektoru. Bitno je da osiguraju oda-bir, usavršavanje i stručnost posrednika te daposrednici postignu i održavaju određene stan-darde (toč. II.).

Države bi, nadalje, trebale osigurati da sepostupak posredovanja vodi u skladu s desetposebno predloženih (užih) načela, i to:

1. posrednik je nepristran u odnosu nastrane u sporu;

2. posrednik je neutralan u pogledu ishodapostupka posredovanja;

3. posrednik poštuje gledišta stranaka i štitijednakost njihova pregovaračkog položaja;

4. posrednik nije ovlašten nametnuti rješe-nje strankama;

5. uvjeti za provedbu posredovanja morajubiti takvi da jamče privatnost;

6. rasprave o posredovanju su povjerljive ine smiju se kasnije koristiti, osim ako strankedaju pristanak ili u slučajevima kad to dopuštanacionalno pravo;

7. posrednik će, u odgovarajućim slučajevi-ma, obavijestiti stranke o mogućnostima dakoriste bračno savjetovanje ili druge oblike sa-vjetovanja kao put rješavanja bračnih ili obi-teljskih problema;

8. posrednik će osobito voditi računa o do-brobiti i najboljim interesima djece, roditeljeće poticati da pomno paze na potrebe djece ipodsjećati ih na njihovu glavnu odgovornost zadobrobit njihove djece i na potrebu da djecuobavještavaju i savjetuju se s njima;

9. posrednik će posebno obratiti pozornostna to je li se u prošlosti dogodilo nasilje ili semeđu strankama može dogoditi u budućnostite kakav bi to učinak moglo imati na pregova-račke pozicije stranaka, on mora razmotriti jeli u tim okolnostima postupak posredovanjaprimjeren;

10. posrednik može davati pravne obavije-sti, ali ne smije davati pravne savjete. U odgo-

3 Naslovi i sadržaji točaka su: I. Domet posredovanja, II. Organizacija posredovanja, III. Postupak posredovanja, IV.Statusposredovanih sporazuma, V.Odnos između posredovanja i postupka pred sudom ili drugim nadležnim tijelima, VI. Zagovor idostupnost posredovanja, VII. Drugi načini rješavanja sporova i VIII. Međunarodni sadržaji.

228

. '"',


varajućim slučajevima može obavijestiti stran-ke o mogućnostima da se savjetuju s odvjetni-kom ili kojim drugim svrsishodnim stručnja-kom (toč. III.).

Naredna je preporuka da države omogućeda sudovi ili druga nadležna tijela odobre spo-razume, postignute u postupku posredovanja,ako to stranke traže i da osiguraju mehanizmeza provedbu tako odobrenih sporazuma, suk-ladno nacionalnom pravu (toč. IV.).

Što se tiče odnosa između posredovanja idrugih pravnih postupaka (npr. sudskoga) pre-dloženo je da država prizna neovisnost posre-dovanja i omogući da se taj postupak provedeprije, za vrijeme ili nakon kojeg drugog prav-nog postupka. Od države se očekuje uspostavamehanizama koji bi omogućili prekid pravnogpostupka da bi se provelo posredovanje, alitako da sud ili drugo nadležno tijelo zadržiovlast izricanja hitnih odluka o zaštiti stranaka,njihove djece ili imovine. Sud, odnosno nad-ležna tijela, moraju dobivati obavijesti o po-stupcima stranaka, tj. nastavljaju li s posredo-vanjem i je li postignut sporazum (toč. V.).

Radi boljeg upoznavanja javnosti s posre-dovanjem kao dogovornim načinom rješavanjasporova, država bi trebala poticati razvitakobiteljskog posredovanja i koristiti primjereneinformativne programe. Potrebne su relevan-tne obavijesti o posredovanju kao alternativ-nom postupku rješavanja obiteljskih sporova,a treba nastojati da se uspostavi i međunarod-no posredovanje (toč. VL).

Državi se prepušta ocjena o mogućnostimaza odgovarajuću primjenu načela posredova-nja, sadržanih u Preporuci, i na druge oblike inačine rješavanja sporova (toč. VII.).

Za slučajeve s međunarodnim elementompobliže je opisana prednost posredovanja u in-teresu djece onih roditelja koji žive u različitimdržavama ili to planiraju (čuvanje djece, susre-ti s roditeljima i sl.). Međutim, ako je dijete od-vedeno ili je neovlašteno zadržano, međuna-rodno posredovanje se ne smije koristiti ako bito odugovlačilo brz povratak djeteta. Osim po-ticanja suradnje među postojećim službamaradi olakšane provedbe međunarodnog posre-dovanja, Preporuka traži da se međunarodnim


posrednicima omogući specifično stručno usa-vršavanje (toč. VIIL).

2.3. Uz Preporuku o obiteljskom posredo-vanju objavljen je opširan tekst s naslovomMemorandum s objašnjenjima' u kojem su po-novljene glavne uvodne misli iz Preporuke (su-pra 2.1.), a neke su ocjene podrobnije obraz-ložene. Nabrajanje prednosti postupka obitelj-skog posredovanja obuhvaća pojedina sazna-nja proizašla iz istraživanja (u Europi, Sjever-noj Americi, Australiji i Novom Zelandu). Je-dno od njih je da se dogovori o djeci (posredo-vani sporazumi) u pravilu dobro provode te serijetko izigravaju ili krše. Obično izdrže vre-mensku kušnju bolje od odluka koje nametnesud ili neko drugo nadležno tijelo, a koje sučesto povodom novim sporovima. Razmiricekoje nisu potpuno riješene mogu uzrokovatirazne napetosti, loše utječu na školovanje dje-ce i zaposlenje članova obitelji, prijete stabil-nosti u drugim odnosima (npr. s maćehom iliočuhom) i sl.

U Memorandumu je istaknuta važnost pri-znavanja dječjih prava kao prava čovjeka, patreba olakšati ostvarenje tih prava tako da dje-ca budu o njima obaviještena izravno ili nadruge načine. Djeci treba dopustiti da sudjelu-ju u postupcima koji se na njih odnose, a pose-bice u stvarima koje uključuju provedbu rodi-teljske odgovornosti u vezi sa smještajem djecei susrete s odsutnim roditeljem. Očekuje se dase mišljenju koje dijete izrazi prizna odgovara-juće značenje.

Uočeno je da porast broja raskida brakovapotiče države na uvođenje ili potporu raznimmodelima miroljubivog rješavanja obiteljskihnesporazuma. Korištene modele se ne moženazvati obiteljskim posredovanjem, ali svi ima-ju slične ciljeve. Metodološki obično uključujumirenje, obiteljsko savjetovanje, pokušaj mi-renja sa savjetovanjem i sl., a obilježje im je danastoje privoljeti stranke na razmatranje svo-jih teškoća i sporova te da pomoć tijekom po-stupka u raspravi i traženju miroljubivih rješe-nja pružaju osposobljeni stručnjaci.

Posredovanje se smatra postupkom u kojistranke ulaze dobrovoljno. Norveška je prim-jer države u kojoj je susret s posrednikom ob-vezan prije razlaza ili postupka rastave rodite-lja i pretpostavka je za sudski postupak o rodi-

4 To je Explanatory memorandum il kojem je svaka ločka (bilj. 3) objašnjena kao načelo iz Preporuke No. R(98)l.

229

Rev. soc. polit., god. 6, br. 3-4, str. 227-240; Zagreb 1999.

telj skoj odgovornosti, čuvanju djece i susrete snjima. V državama koje provode obiteljskoposredovanje ostaje pravo stranaka da traženeovisan pravni savjet, a uobičajeno je dapravni zastupnici (punomoćnici, odvjetnici) neprisustvuju posredovanju.

Memorandum sadrži ocjenu da je danasopćenito prihvaćeno kako tradicionalni pravnipostupci nisu pogodni za rješavanje osjetljivih,emotivnih sadržaja u obiteljskim odnosima ida posredovanje nudi kvalitetniji pristup spo-rovima.

Jedinstvenim obilježjem posredovanja sma-traju se određene pojedinosti, a osobito ove:da posrednik nije ovlašten nametnuti stranka-ma rješenje sukoba, a dužan je zadržati nepri-stranost i neutralnost. Njegova je uloga po-moći strankama da pregovaraju i postignu vla-stiti, zajednički sporazum. Od posrednika sene očekuje da dijeli savjete strankama, osobitopravne. Njegova se zadaća ne sastoji u tomu dautječe na postupak odlučivanja niti da prisilja-va stranke na postizanje bilo kojeg posebnogdogovora. To stoga što je vrlo vjerojatno da ćesporazumi nastali pod prisilom biti zanemare-ni i prekršeni.

Obvezatnost posredovanja također uma-njuje izglede za uspješne sporazume. Među-tim, obvezivanje stranaka da se susretnu s po-srednikom radi uvida u pogodnosti koje posre-dovanje pruža i u njegovu eventualnu koris-nost, ne bi bila u protivnosti s načelom dobro-voljnosti.

Zagovaranje miroljubivih dogovora te raz-vitak posredovanja i drugih alternativnih nači-na rješavanja sporova ne smije ugrožavati pra-vo građana na pristup pravosuđu. Sudska ilikoja druga nadležna vlast u svakoj državi po-stoji radi zaštite građana i osiguranja načelapravednosti u vezi s primjenom odgovarajućegpostupka u svako doba i u svim područjimaobiteljskog prava.

Nakon tih uvodnih objašnjenja, sva načelaizPreporuke (toč. I. - VIII.) dobila su u Memo-randumu iscrpne komentare koji obuhvaćaju iponeki primjer posredovanja iz prakse. V ko-mentarima su ponovljene prethodne ocjene igledišta, izložena u Preporuci, no ima i dodat-


nih napomena i misli koje zavređuju pozor-nost.

Smatra se, primjerice, da bi države moglekoristiti sustav posredovanja i za rješavanjesporova između pojedinca i države. No, ako seposredovanje provodi izvan privatne sfere,država je dužna ostvariti svoju obvezu da štitidjecu, uvijek vodeći računa kako posredovanjene smije biti rizično za dijete te da o posredo-vanju u pojedinom slučaju dijete mora dobitiodgovarajuće obavijesti.

V organizacijskom pogledu ima primjerada se posredovanje provodi u privatnom i jav-nom sektoru koji nekada surađuju a ponekadsu, naprotiv, u izravnom suparništvu. Negdje jeuspostavu službe posredovanja preuzela drža-va," a drugdje je služba organizirana s lokalnerazine, no u svakom slučaju je usluga posredo-vanja dostupna građanima besplatno.

Postoje, nadalje, primjeri u kojima posre-dovanje provode prvenstveno institucije ili po-jedinci neovisni o državi," Posrednici nisu po-vezani sa sudom, ali mogu biti priključeni sav-jetovalištu, socijalnoj službi ili službi za mla-dež. Naknade koje su za posredovanje odre-đene, plaćaju same stranke. Engleski Obitelj-ski zakon (iz 1996.) propisuje da država finan-cira pravnu pomoć, provjeravajući imovno sta-nje korisnika. Vred koji želi ponuditi posredo-vanje, financirano od države, mora tražiti kon-cesiju od Odbora za pravnu pomoć. V Francu-skoj se posredovanje koje zahtijeva sud, plaćaiz sredstava pravne pomoći.

V Memorandumu je posebice naglašenavažnost stručnog usavršavanja posrednika. Ne-ke prethodne kvalifikacije i iskustvo se ne tra-ži, a uočeno je da su posrednici po struci naj-češće socijalni radnici, psiholozi i pravnici. Po-sredovanje se još ne smatra zasebnom profesi-jom, ali sve veći broj država razvija naputke zadobru praksu i utvrđuje pravila postupanja.

Prema objašnjenjima u Memorandumu, odposrednika se u tijeku postupka zahtijeva ne-pristranost i neutralnost. Prvi pojam znači zah-tjev da se uspostavi ravnoteža moći međustrankama i spriječe manipulacije, prijetnje ilizastrašivanja među njima, uz istodobnu obve-zu posrednika da obje strane jednako poštuje,

5 Nabrajanje u Memorandumu obuhvaća: Andoru, Finsku, Norvešku, Poljsku, Sloveniju, Švedsku, donekle iNjemačku(gdje je država uspostavila službu posredovanja samo u nekim slučajevima).

6 Imenovane su Austrija, Francuska, Njemačka iUjedinjeno Kraljevstvo.

230


nikome ne daje prednost i ne staje na bilo čijustranu. Neutralnost posrednika trebala bi zna-čiti da strankama ne nameće bilo koji dogovorili da ih vodi prema određenom rješenju, jerone same moraju donositi odluke primjerenenjihovoj ocjeni okolnosti. Međutim, ako se tra-ži da sud potvrdi ili odobri privatni dogovor,neizbježno je da sud ocijeni sporazum suklad-nim propisima te da ne vrijeđa legitimne inte-rese bilo koje strane.

Sadržaj postupka posredovanja je povjer-ljiv i razumijeva se obveza posrednika da čuvaprofesionalnu tajnu. No, to pravilo ima iznim-ke, pa na početku postupka stranke treba upo-zoriti da povjerljivost ne može biti apsolutna.Ako posrednik nasluti da dijete trpi ili postojirizik da će trpjeti ozbiljnu štetu ili nasilje,stranke treba potaknuti na traženje pomoći ododgovarajuće institucije ili vlasti. U takvimokolnostima prednost u odnosu na povjerlji-vost ima djetetov najbolji interes, a država mo-že odrediti i druge okolnosti ili slučajeve u ko-jima je moguće odstupiti od načela povjerljivo-sti.

Preporuka o obiteljskom posredovanju sene bavi trajanjem tog postupka jer to ionakoovisi o broju i prirodi spornih tema i zamršeno-sti odnosa među strankama. U Memorandumuje s tim u vezi izraženo gledište da je poželjnakratkotrajnost posredovanja kako se postupakne bi pretvorio u trajniju stručnu potporu. Obi-čno se posrednik i stranke dogovaraju o brojupotrebnih susreta. Stvar je pojedine države daocijeni, treba li regulirati trajanje posredova-nja ili, osigurati da taj postupak koja od strana-ka ne koristi samo kao način odgode sudskogpostupka rastave braka.

Za sporazume postignute posredovanjem,u Preporuci je rečeno da nisu pravno obvezu-jući, a u Memorandumu je dodano da oni pri-donose ugledu i važnosti posredovanja, akodržava osigura da ih sud ili druga nadležnavlast, uz određene pretpostavke, prizna rele-vantnim pravnim dokumentima. Uz to se na-pominje kako treba spriječiti da zbog učinkasporazuma ne dođe do odgoda u donošenjuodgovarajućih odluka ili do prekomjernih tro-škova postupka.


Memorandumom se države upućuju da po-sredovanje učine dostupnim svakom zaintere-siranom građaninu, ako posredovanje uvodekao alternativni postupak rješavanja sporova.Radi obavještavanja javnosti o tome, u obzirdolazi da država daje izravnu financijsku pot-poru službi posredovanja ili da posredovanjeplaća kao pravnu pomoć strankama na istojosnovi kao za druge pravne postupke.

Ako postoje različiti modeli rješavanja spo-rova (npr. mirenje, obiteljsko savjetovanje idr.), viševrsni postupci se ne bi smjeli provoditiistodobno, kako to ne bi zbunjivalo stranke iumanjilo korisnost pojedine vrste postupka ..

S podosta pojedinosti Memorandum obja-šnjava potrebu, prednosti i obilježja međuna-rodnog posredovanja, a napominje kako to po-sredovanje zahtijeva različite organizacijske iz-vedbe i prilagodbe posrednika," No, upozora-va se i na štetnu mogućnost da posrednik dje-luje toliko samostalno da zanemari svoju obve-zu neutralnosti i nepristranosti.

3. MIŠWENJA O OBITEWSKOMPOSREDOVANJU U EUROPIPoticanju europskih država na uvođenje i

pravno uređenje obiteljskog posredovanja bilaje namijenjena posebna tematska konferenci-ja8 na kojoj su, na osnovi nekoliko stručnih,uvodnih izvješća svestranije razmotreni bitnisadržaji Preporuke No. RJ98)1. U izvješćimasu uglavnom ponovljene ocjene i poruke u pri-log primjeni obiteljskog posredovanja kao al-ternativnog postupka za rješavanje obiteljskihsporova. Autori su tome dodali vlastita pro-mišljanja obilježja i prednosti zamjene sudskihpostupaka oblicima neposrednih razgovoračlanova obitelji sa stručnjacima o obiteljskimrazmiricama.

Prema prvom izvješću (Walker, 1998.) po-sredovanje je proces u kojem nepristrana trećastrana, posrednik, pomaže stranama u sporuda se pregovorima suglase o zajedničkom spo-razumu,"

Obiteljskom posredovanju krajnji je ciljpostići dogovor stranaka ali se, osim toga, na-stoji:

7 Na različite mogućnosti upućuje uporaba nove terminologije, npr. video-dogovori/sastanci, šatl-posredovanje (Shuttlemediation, kad posrednik vodi postupak putujući od jedne do druge stranke koje žive odvojeno u različitim zemljama) i dr.

8 Tema Četvrte europske konferencije o obiteljskom pravu (Strasbourg, 1.-2. listopada 1998.) bila je "Obiteljsko posredo-vanje u Europi".

9 Usp. J. Walker, Introduction to family mediation in Europe and its special characteristics and advantages, str. 5.

. ,".

231

Rev. sac. polit., god. 6, br. 3-4, str. 227-240, Zagreb 1999.

I'·

- pomoći stranama da postignu provedivorješenje koje je u najboljem interesu djece i vo-di računa o potrebama odraslih,

- smanjiti sukob (širinu i dubinu poreme-ćaja) i popraviti kakvoću ophođenja među čla-novima obitelji, te

- zagovarati podjelu roditeljske odgovor-nosti (raspored dužnosti i prava) u pogledu bu-duće skrbi o djeci.

U žarištu posredovanja je sadašnjost ibudućnost, ali je razumljivo da se ni prošlostne može zanemariti. Posredovanjem sepomaže dogovornom okončanju odnosa,premda ono nije ni savjetovanje niti terapija."

Engleski model posredovanja pokazuje dasu pioniri obiteljskog posredovanja tradicio-nalno dolazili iz profesija u kojima je težište nazaštiti djece. No, budući da je teško odvojitispor o čuvanju i odgoju djece, kad su roditeljirazdvojeni, od imovinskih sporova, s vreme-nom se proširila tematika posredovanja (na pi-tanja uzdržavanja, podjele imovine i sl.) tekrug i vrsta stručnjaka u ulozi posrednika.

Postoje saznanja da služba posredovanjapovezana sa sudom ili upravnom vlašću ogra-ničava trajanje postupka i raspoloživo vrijemeza terapeutske namjene. Naglasak je na traže-nju sporazuma, što sili stranke i posrednika dase usmjere na postizanje dogovora, a ne naumanjenje sukoba i poboljšanje ophođenjameđu strankama. II

Iz redova feministkinja dolaze prigovori naračun posredovanja u slučaju neravnoteže mo-ći među strankama, kad su poglavito ženeizložene nasilnom zahtjevu da pristanu na ne-pravedne dogovore. Zbog toga posrednici tvrdeda odustaju od posredovanja, ako otkriju poja-vu nasilja u obitelji.

Na osnovi usporedbe modela posredova-nja u Sjevernoj Americi i u Europi tvrdi se daje američkom sustavu općenito prihvatljiv te-rapeutski pristup posrednika, što produljujetrajanje postupka. U Europi, naprotiv, ima vi-še primjera za pravni pristup u okviru kojegase traži rješenje obiteljskog problema.

Alinčić M.: Europsko viđenje postupka obiteljskag posredovanja

Europska Preporuka o obiteljskom posre-dovanju nastala je u vrijeme kada o posredo-vanju postoje početna iskustva, pa će se tek svremenom povećati broj teorijskih i stručnihanaliza primjene posredovanja u praksi. U po-stojećim napisima o posredovanju još nemasuglasnosti o tome koji elementi pogoduju po-stizanju posredovanih sporazuma.

Neki posrednici daju prednost pristupu us-mjerenom rješavanju problema, dok drugi (ko-je smatraju manje učinkovitima) nastoje da sepostigne sporazum. U svakom slučaju, obitelj-sko posredovanje ne treba smatrati lijekomprotiv svih bolesti ili sredstvom koje uklanjagorčinu. Neki parovi u posredovanju postižuuspjeh, a neki to ne mogu. Ipak, postoji javni iprivatni interes da se uspostavlja i širi sprem-nost na suradnju, a sve su države zainteresira-ne za uljudne odnose u obiteljskom životu.P

U prilogu, u kojem su na Konferenciji po-sebno izloženi zahtjevi koje bi morali zadovo-ljiti posrednici, autorica (Riomet, 1998.) vidiposrednika kao jamca određenih etičkih nače-la. Izdvojena su dva načela kao izrazito važnaza posredovanje, a to su nepristranost i neu-tralnost. Tvrdi se da im pripada podjednakauloga i oba su definirana negativno.

Načelo nepristranosti zahtijeva da ne po-stoje predrasude bilo koje vrste (pozitivne ilinegativne) prema kojoj od stranaka, dok neu-tralnost znači izostanak vlastitog (osobnog)stajališta posrednika prema bilo kojoj okolno-sti ili situaciji na koju naiđe u praksi. Smatra seda su to zahtjevi koji se u posredovanju dopu-njuju. Sastavni su dio pravila pomoću kojih senajbolje izlazi na kraj s izazovima što ih name-ću sukobi, tj. kad treba postići obnovu komuni-kacije stranaka i zaštitu djece. Posrednici pritome ne jamče sporazum nego prikladnu me-todu.P

Osvrt na ulogu posrednika u vezi s najbo-ljim interesima djeteta autorica je povezala sazahtjevima koje je u sustav dječjih prava i u re-gulaciju statusa djeteta unijela Konvencija UNo pravima djeteta. Postavkama o kakvoći zašti-

10 Ne radi se ni o mirenju stranaka i pružanju pomoći radi spašavanja braka, premda neki parovi odluče to pokušati kao re-zultat suočenja s krutom stvarnošću odvojena života tijekom postupka posredovanja - usp. J. Walker, ibid., str. 6-7.

11 J. Walker, ibid., str. 8-9. Autorica napominje daje u Velikoj Britaniji posredovanje obvezno za partnera koji traži zastup-nika na teret fonda pravne pomoći (iz državnih izvora). Obraćanje posredniku je potrebno da bi se utvrdilo radi li se o stranka-ma za koje posredovanje ima smisla, kako bi se skratilo vrijeme pregovora uz plaćeno zastupanje.

12 Ibid. (bilj. 9), str. 12-15.13 Usp. Riomet, The mediator, str. 4--6.

232

Rev. soc, polit., god. 6, br. 3-4, str. 227-240, Zagreb 1999.

te djece N. Riomet se založila za prihvat susta-va vrijednosti, koji pretpostavlja bolji odnosodraslih (članova obitelji, stručnjaka, predstav-nika vlasti) prema potrebama djece. Uzela je uobzir i europsku Konvenciju o ostvarivanjudječjih prava. Prema njoj djecu treba smatratiosobama kojima pravo priznaje njihova vlasti-ta prava i korištenje tih prava, osobito proce-snih, kao punopravnim članovima obitelji.

Dječji se interesi mogu shvatiti istodobnokao kriterij i kao cilj kojima je zajednički čim-benik vrijeme. Kad se radi o posljedicama raz-dvajanja roditelja, nije se dovoljno ograničitina odluku o mjestu gdje će dijete živjeti, većtreba djecu uvažiti kao pojedince s njihovimtemeljnim potrebama, željama i uopće osjeća-jima, podjednako prema trenutnom stanju ipredviđanju budućnosti. Roditelji bi morali bi-ti iznad svoga spora i zajednički razmotriti te-kuće i buduće potrebe svoje djece.

Posrednik bi morao usmjeriti roditelje narazgovor o njihovu viđenju djetetovih potreba,a sam bi se trebao uvjeriti da roditelji izvan po-stupka posredovanja održavaju s djecom raz-borite odnose.

O opravdanosti nazočnosti djece tijekompostupka posredovanja mišljenja se razilaze.Neki vjeruju da nazočnost djece pomaže da ro-ditelji postanu svjesniji svoje zajedničke odgo-vornosti. Najmanje što se može postići jest ba-rem prigoda da djeca iskažu svoje poglede i ta-ko izbjegnu dosta učestali osjećaj da su gurnu-ta u stranu. Drugi drže kako je uputno djecupoštedjeti od sukoba među roditeljima te da jebolje odvojeno okupiti više djece čiji su rodi-telji u postupku posredovanja i omogućiti imda izraze svoja gledišta o prilikama u njihovimobiteljima.

U svakom slučaju djeca moraju biti obavi-ještena o razlazu roditelja, a posrednici bi mo-rali biti bedem protiv odluka koje nisu u naj-boljem interesu djeteta. Prepoznaju li loše po-stupanje s djecom, posrednici snose specifičnu


odgovornost ako s tim u vezi ništa ne poduz-mu."

Odabiru, naobrazbi i osposobljavanju po-srednika posvećenje prilog (Taskinen, 1998.) ukojem se termin 'posredovanje' koristi u širo-kom smislu s obzirom na znatne razlike u me-todama rada i svrsi pojedinog postupka. IS

Od posredovanja se uglavnom očekuje dabračnom paru pruži prigodu da svoj brak raz-motre zajedno s objektivnim stručnjakom, do-biju obavijesti o bračnoj problematici i rastavi,te sačine prijeko potrebne sporazume.

Dakako da su za različite svrhe posredo-vanja poželjne primjerene razlike u programi-ma naobrazbe i usavršavanja posrednika. Unastavku priloga (za Konferenciju) ti su pro-grami pobliže opisani (npr. trajanje pojedinihseminara, naslovi užih tema koje se obrađuju,praksa i iskustva iz Belgije, Finske i Svedskeitd.).J6

Na osnovi prijedloga iz brojnih institucijakoje se bave posredovanjem, nastao je pose-ban program za europski poslijediplomski stu-dij koji je rezultat suradnje među sveučilištimaiz nekoliko zapadnoeuropskih zemalja. Bilo bisvakako korisno da se u dogledno vrijeme me-đu polaznicima takvog studija nađu i predstav-nici iz Hrvatske. 17

Usporedba i propitivanje veza između obi-teljskog posredovanja i pravnih postupaka (uprilogu autora Antonia Farinha, 1998.) polaziod ocjene daje u pitanju nadopunjujući odnos.

Izlazak predmeta s obiteljskopravnim sa-držajima iz suda smatra se izrazom opće dru-štvene demokratizacije, koja priznaje zaintere-siranim stranama sposobnost i odgovornostprilikom rješavanja pitanja što ih se tiču. Pred-nost je obiteljskog posredovanja što omogu-ćuje identifikaciju i razmatranje svih želja i po-treba pojedinaca i njihovih obitelji te olakšavaprihvaćanje izvorno smišljenih rješenja, suklad-nih specifičnostima određene obiteljske stvar-nosti.

14 Ibid. (bilj. 13), str. 9--10.15 Termin se koristi kao sinonim za bračno savjetovanje (marriage counselling), mirenje (reconciliation, tj. pokušaj obnove

bračne zajednice) i savjetovalište (conciliation, tj. pomoć partnerima u vezi s posljedicama raskida braka) - usp. Taskinen, Selec-tion, Training and Qualification of Mediators, str. 4.

16 Usp. Taskinen, ibid., str. 5-12.17 Izradu programa obavio je Institut universitaire Kurt Bosch (Sion, Valais), studij je nazvan European Master in Media-

tion, a trajat će od studenoga 1998. do prosinca 2000. godine.Svake druge godine bit će odabrano 80 polaznika iz cijele Europe, a u selekcioniranju će sudjelovati Europsko znanstveno

vijeće i Nastavnički odbor - usp. S. Taskinen, ibid., str. 12 i 14.

233


Povrh toga je posredovanje prinos obi-teljskoj pravednosti jer dopušta veću primjere-nost, brzinu i učinkovitost sudskih odluka, a sdruge strane umanjuje broj sudskih predmeta ipoboljšava strukturu i djelovanje sudova.

Socijalno i kulturološki, sudski se postupci- neovisno o njihovoj stvarnoj prirodi - teme-lje na ideji suprotstavljenih položaja i, bez ob-zira na postojeće interese stranaka, stavljajusudionike spora u pobjedničko/gubitnički ok-vir. Podržavaju sučeljavanje i umanjuju mogu-ćnosti za dijalog i razumijevanje među stranka-ma."

Čak i kad sudski postupak počinje spora-zumno, bez neprijateljstva među strankama,prethodno obiteljsko posredovanje ne gubisvoju važnost. Naime, ako stranke nemaju za-stupnika ili obje zastupa isti punomoćnik (od-vjetnik), obično izostaje potrebno razmatranjesvih okolnosti koje utječu na pojedinačne inte-rese. Nedostaju obavijesti o činjenicama zbogkojih naknadno dolazi do nezadovoljstva s od-lukama suda, a to je loše za ponašanje i razvi-tak djece, odnosno za dogovore o zajedničkomroditeljstvu.

Autorovo je gledište da posredovanje imasmisla i tijekom provedbe (tj. u svakoj fazi)pravnog/sudskog postupka. Svrha bi bila u po-vlastici sporazumnog rješavanja obiteljskih ne-suglasica. Bitno je da stranke pristaju na izvan-sudsko raspravljanje te da zadržavaju pravo nanastavak pravnog (sudskog) postupka i na do-bivanje odluke.

U ograničenom broju slučajeva dolazi uobzir obiteljsko posredovanje, čak i nakon sud-skog postupka.l? i tada ima svrhu da se bez ot-pora provode odluke o roditeljskim odgovor-nostima, postigne sporazumna promjena prvo-bitne odluke i ostvari trajnost odnosa i susretadjece s oba roditelja.

Bitnim obilježjima obiteljskog posredova-nja A. Farinha smatra slobodu stranaka i nji-hovu sposobnost samoodlučivanja. Pretpostav-


ka za to je povjerenje u postupak, što znači dastranke sudjeluju iskreno i pošteno te da suspremne na suradnju, a da posrednik pazi napovjerljivost podataka (činjenica, dokumena-ta) koji se izlože tijekom posredovanja. Načelopovjerljivosti oslobađa posrednika dužnostisvjedočenja u sudskom postupku, dok je za iz-nimku od toga pravila potreban pristanak stra-naka ili postojanje obveze zaštite djece (npr. uslučaju obiteljskog zlostavljanja).

Ima slučajeva da za posrednika postoji za-konska obveza podnijeti sudu izvješće o posre-dovanju, no zbog toga ne dolazi do odstupanjaod načela povjerljivosti. Jer, ako bi se posred-niku dozvolilo da sudu ponudi svoje preporukezato što sporazum stranaka nije postignut, tobi moglo postati sredstvom prisile da strankesklope sporazum premda to ne žele ili nisuspremne. Time bi bila okončana posrednikovanepristranost i neutralnost, a i sloboda odlu-čivanja stranaka.š'

Prilog o statusu posredovanih sporazuma injihovoj provedbi također se ukratko bavi ve-zom između obiteljskog posredovanja i sud-skih vlasti. Uz prikaz stanja u Irskoj autoricatog priloga (Lloyd, 1998.) je dodala nekolikopodatakaiz pravnih sustava Norveške, Skotskei Engleske (uključujući Vels).

Na Irsku se odnosi podatak da od 1986.ima državnu službu obiteljskog posredovanjakoju financira vlada (resor socijalnih i obitelj-skih poslova). Bračnim i izvanbračnim parovi-ma omogućeno je do šest besplatnih, jednosat-nih susreta s posrednikom."

Autorica je u svoj prilog uvrstila ogledniprimjerak nacrta zapisnika o posredovanomsporazumu koji pokazuje da se u formalnom isadržajnom pogledu radi tek o pripremnomdokumentu za pravni sporazum koji bi, nak-nadno, trebao sačiniti odvjetnik.P

Nakon sumarnog osvrta na posredovanje uNorveškoj, Škotskoj i Engleskoj s Velsom (ukojima izuzev Norveške, sudjelovanje u po-

18 Usp. A. Farinha, Relationship between family mediation and legal proceedings, str. 3-5.19 Farinha, ibid., 7 i 9-13. Primjeri slučajeva za naknadno posredovanje su: obiteljsko zlostavljanje, različite ovisnosti člana

obitelji, duševni poremećaj i sl.20 Farinha, ibid., str. 16-17.21 Usavršavanje posrednika provodi Irski institut posrednika koji određuje i standarde za praksu posrednika. Institut je

uspostavio upisnik posrednika no, osim državne službe, postoje brojne druge organizacije koje obavljaju posredničku praksu -usp. M. Lloyd, The status of media ted agreements and their implementation, str. 3-4.

22 U Irskoj nije bila dopuštena rastava braka do veljače 1997., tj. do stupanja na snagu novog obiteljskog zakonodavstva(Family Law/DivorceAct, 1996.), kadje ta osnova prestanka braka postala dostupnom i stanovnicima koji su u visokom postot-ku katoličke vjeroispovijedi.

234

Rev. sac. polit., god. 6, br. 3-4, str. 227-240, Zilgreb 1999.

rf

stupku nije obvezno), autoričin je sažeti zak-ljučak da sporazumi, postignuti u postupku po-sredovanja, postaju pravno obveznima i ovr-šnima samo ako ih potvrde sudske vlasti. Zasud je bitno da su sporazumom uvaženi intere-si djece i zakonske odredbe o uzdržavanju.P

Uvid u sustave u kojima se potiče, ili tekplanira, uspostava i dostupnost obiteljskog po-sredovanja pružilo je izvješće u kojem su uvod-no spomenute tri različite koncepcije posredo-vanja. Pitajući se, tko ima interesa poticati obi-teljsko posredovanje i kako to ostvaruje, auto-rica priloga (Winter, 1998.) je najprije izložilakoncepciju po kojoj je posredovanje vrstapomoćnog postupka suda. U tom slučaju vladaje dužna poticati i osigurati dostupnost obitelj-skog posredovanja.

Prema drugoj koncepciji, posredovanje semože uspostaviti kao stvarno alternativno rje-šavanje spora. Tada sudstvo nije uključeno (ilije to vrlo ograničeno), pa je stvar onih koji tak-vo posredovanje provode da ga učine pozna-tim i prihvaćenim u javnosti.

No moguće je propisati i obvezatnost po-sredovanja prije redovitog postupka, a to vladuobvezuje ne samo da riješi pitanje dostupnostii poticanja posredovanja, nego i popratne pro-bleme (opasnost diskriminacije i nejednakostipred zakonomj.č

Analizirajući pobliže dostupnost posredo-vanja, u raščlambi modela posredovanja kaopomoćnog postupka je spomenuto da sud iza-bire posrednika kojem će uputiti stranke, kaošto inače određuje vještaka. Stoga sudu morabiti poznat popis ovlaštenih posrednika, koji bitrebao nastati suradnjom nekoliko ministar-stava (pravosuđa, socijalne skrbi, unutarnjihposlova, obitelji i mladeži, informiranja i sl.).Potrebne bi obavijesti suci morali dobiti odpredsjednika suda, dok je za upoznavanje jav-nosti potrebno oglašavanje (npr. u sudskimhodnicima, reklamni listići u čekaonicama idr.).

Kao izričiti protivnik koncepcije obveznogposredovanja, autorica je uvjerena da dostup-

Alinčić M.: Europsko videnje postupka obiteljskog posredovanja

nost postupka mora biti riješena na dobrovolj-noj osnovi, a poticanje provedeno do krajnjihmogućnosti. Jedinu prednost obvezatnosti po-sredovanja vidi u smanjenju opterećenja sudo-va koji pate od trajne neažurnosti, pa posredo-vanje štedi vrijeme sudskoj administraciji, a ti-me i novac.

S druge strane, prednosti obveznog posre-dovanja za javnost nisu izravne. Teškoće posto-je kad strane u sporu ne surađuju s posredni-kom. Ako bi zbog takvog otpora zakonodav-stvo odredilo obustavu postupka, obvezno bise posredovanje ubrzo pretvorilo u još jedan(samo) formalni korak do redovnog postupka.Međutim, ako bi zbog nedostatka suradnje pri-jetnja bila u povećanju troškova postupka, rje-šenje bi pogodovalo onom partneru koji ne že-li posredovanje, a ekonomski je jači od drugestrane u sporu. Za takvo što je obiteljsko po-sredovanje previše osjetljiva tehnika, jer mu jenamjena nastojati da se riješe vrlo slojeviti pro-blemi partnera koji nikada nisu jednako jaki.

Zlonamjerni partner može onoga slabijegod sebe učiniti žrtvom kojoj posrednik ne mo-že pomoći svojom intervencijom, dok u dobro-voljnom posredovanju slabija strana može, bezzapreka, pokrenuti klasični postupak za rješe-nje spora. Protiv zloporaba obveznog posredo-vanja država bi morala propisima osiguratičvrsta jamstva. Konačno, psihološka strana ob-veznosti postupka upozorava na vjerojatnostkako stranke u sukobu neće biti sklone očeki-vati da je posrednik sposoban rješavati pro-blem.š'

Što se tiče ustanove koje bi trebale osigura-ti dostupnost posredovanja, autorica je uzela uobzir sudove, službu pravne pomoći i nekolikotipova privatnih organizacija.

Kao primjer sudskog usmjeravanja postup-ka posredovanja poslužilo je stanje u Austriji,gdje se priprema reforma obiteljskog zakono-davstva na osnovi prijedloga odobrovoljnostiobiteljskog posredovanja. Z6

23 Norveški Zakon o braku (1993.) propisao je obvezatnost posredovanja prije rastave braka u kojem ima djece mlađe od16 godina. Na kraju postupka bračni par dobiva ispravu o posredovanju koja sadrži podatak o tome tko je prisustvovao postup-ku, ali posrednik ne izvješćuje o raspravljanim sadržajima. Djeci koja su navršila 12 godina propisom je omogućeno da izrazesvoje mišljenje, uključujući i o tome s kojim roditeljem žele živjeti. Bračnom paru su ponuđena četiri sata posredovanja - usp.Lloyd, ibid., str. 9-10.

24 Usp. Winter, Promotion of and access to family mediation, str. 2.25 Winter, ibid., str. 4-6.26 Ibid. str. 7-10. O službi ili uredu pravne pomoći (primjer se odnosi na praksu u Austriji) rečeno je samo da ima vlastite

standarde profesionalnog ponašanja, a za posrednike osigurava neprekidno usavršavanje. Stranke su dužne pristupiti "sjednici

235


Primjeri privatnih organizacija posredova-nja uzeti su iz Belgije, Švicarske i Engleske. UBelgiji je obiteljsko posredovanje (i ono kojese odnosi na rastavu braka) novo područje dje-lovanja, a provode ga: privatne službe socijal-ne skrbi, savjetnici ili psiholozi kao naplatnudjelatnost te odvjetnici koji se, prema uputamastrukovne komore, mogu specijalistički ospo-sobljavati za posredovanje u vezi s rastavamabraka.

Švicarska je spomenuta kao primjer zemljeu kojoj se povećava broj centara za posredo-vanje. Naime, u kantonima se osnivaju Les ma-isons de la mediations koje obavještavaju jav-nost o različitim (dobrovoljnim) tipovima po-sredovanja i olakšavaju izbor onima koji tražesavjet.

U engleskom pravu nema izravnih propisao provedbi ili financiranju obiteljskog posre-dovanja, ali postoje odredbe iz kojih proizlazeznatne mogućnosti za njihovo djelovanje upraksi."

Članicama Vijeća Europe koje razmatrajumogućnosti uvođenja posredovanja uz jamstvanjegove dostupnosti svim građanima, autoricapreporučuje poduzimanje viševrsnih mjera (iz-


rada zakonodavstva, obavještavanje javnosti,istraživanja, osnivanje fondova radi prikuplja-nja materijalnih sredstava i sl.).

Među autoričinim zaključcima-š pozornostzaslužuju upozorenja koja posebno uzimaju uobzir interese žena.

U tom smislu se osvrnula na protivljenje po-jedinih ženskih organizacija da se u postupakposredovanja uključuju žene, žrtve nasilja uobitelji, jer smatraju da samo kazneni postupakprotiv nasilnika upozorava društvo na to da senasilništvo u obitelji više ne može i neće trpjeti.R. Winter dodaje da zagovornici posredovanjatvrde, naprotiv, kako se kazneno-sudskim osu-dama nikada ne postižu trajna rješenja. Tako-đer je napomenuto, kao mogući slučaj diskrimi-niranja žena, da će žene koje pretežito ili is-ključivo skrbe o djeci i uz to zarađuju za život,teško moći odvojiti vrijeme za programe kakavje, npr., postupak posredovanja."

4. HRVATSKO ZAKONODAVSTVO OPOSREDOVANJU U USPOREDBI SPRIMJERIMA IZ EUROPSKIH DRŽAVA

4.1. U hrvatskom pravnom sustavu posre-dovanje je zakonski izraz za postupak koji se,

za pravnu pomoć" ali, ako ne mogu postići sporazum, naknadno se donosi odluka o tome, hoće li dobiti ili će im biti uskraćenamaterijalna potpora za sudski postupak.

27 Propisana je, primjerice, obveza informiranja, uključujući obavijest o posredovanju u korist osoba koje namjeravajupokrenuti postupak za rastavu. Za odvjetnike postoji dužnost da stranke upoznaju s dostupnošću posredovanja.

Oni koji traže pravnu pomoć, tj. zastupnika čiju uslugu ne mogu platiti, najprije se moraju susresti s posrednikom radi do-bivanja obavijesti o tom postupku i radi razmatranja primjenljivosti posredovanja u određenom slučaju.

Sud ima pravo naložiti stranci susret s posrednikom, ako smatra da je uputno razmotriti mogućnosti posredovanja.Besplatno pravo na posredovanje mogu ostvariti oni kojima je priznato pravo na pravnu pomoć (iz javnih fondova) - usp.

R. Winter, ibid., str. 11-14.28 a) U zaključne preporuke R. Winter je uvrstila i izradu pilot-projekata radi nalaženja što boljih rješenja za pojedinu

zemlju, objavljivanje rezultata istraživanja i bibliografije o posredovanju, kako bi ih mogli koristiti praktičari i drugi istraživači,seminare za usavršavanje stručnjaka iz različitih područja (liječnici, pravnici, sociolozi, psiholozi), osnivanje centara za posre-dovanje, ureda pravne pomoći i sl. - Ibid. str. 17.

b) Poticaj za izradu pilot-projekata dolazi iz primjera Austrije. Sudionicima Četvrte europske konferencije o obiteljskompravu predstavnici Austrije stavili su na raspolaganje publikaciju u kojoj je iscrpno prikazan austrijski pilot-projekt posredovan-ja. Izvješće o tom projektu, pod nazivom Family Counselling at Court - Mediation - Child Guidance in Divorce Cases, zajedničkisu izdala dva ministarstva (Report on a Pilot Project, 1998.).

U razdoblju 1994.-1995. projekt je primjenjivan u dva odabrana suda (u Beču i Salzburgu), a društveno-znanstvenu ocjenucijelog projekta vodio je Institut za sociologiju prava. Posredovanje je dio projekta i koncipirano je kao izvansudska služba zaslučajeve rastave braka ili odvajanja partnera. Zamišljeno je kao mogućnost za sudsku preporuku paru, koji traži rastavu braka,da postignu sporazumna rješenja, relevantna za rastavu. Predviđeno je da ponuđenu službu par može prihvatiti ili odbiti bezsankcije.

Smisao posredovanja bi bio u tome da stranke riješe svoja pravna i materijalna pitanja dogovorom, umjesto da delegirajusud za donošenje odluke, osobito u pogledu zbrinjavanja djece. U postupak posredovanja djeca su uključena i izravno pozvanada sama predstave svoje interese (načelo sudjelovanja). Postupak vode kao suposrednici psiholog (ili psihoterapeut) i pravnik.Posrednici koji nisu pravnici moraju imati dopunska znanja o obiteljskom pravu i skrbništvu, dok su pravnicima potrebna znan-ja u području obiteljske dinamike. Odabir posrednika proveden je na osnovi javnog natječaja - usp. Ewald Filler (Report, 15 i19-20).

29 R. Winter (bilj. 24), str. 18-19.

236

','


uz poneko odstupanje, u pravilu obvezno pro-vodi prije rastave braka. Pravno je uređen od-redbama Obiteljskog zakona'" (čl. 44. do 51.)koji propisuje obvezno pokretanje postupkaako rastavu (prestanak) braka namjeravajutražiti bračni drugovi (ili samo jedan od njih)koji imaju zajedničku maloljetnu vlastitu iliposvojenu djecu ili punoljetnu djecu nad ko-jom ostvaruju roditeljsku skrb."

Po tome što je postupak posredovanja re-guliran u obiteljskom zakonodavstvu i obvezanje za bračne drugove koji imaju roditeljsku od-govornost prema maloljetnoj djeci, hrvatskimodel posredovanja dosta je sličan rješenju unorveškom pravu (v. supra 2.2. i bilj. 23). U ve-ćini se europskih zemalja posredovanje provo-di u praksi u različitim varijantama, a da nije niizravno ni pobliže propisano kao u Hrvatskoj iNorveškoj.

Trajanje postupka u hrvatskom obiteljskompravu također je propisano, pa je centar za so-cijalnu skrb zakonom obvezan provesti i okon-čati postupak u roku od dva mjeseca, a najdu-lje do šest mjeseci od podnošenja zahtjeva zaposredovanje. Iz tako određenog vremenskogograničenja se ne može razabrati broj susretakoje posrednici ostvare s pojedinim bračnimparom. Drugdje je praksa da se strankama na-mijeni četiri do šest sati razgovora, ali nije pre-cizirano razdoblje u kojem postupak posredo-vanja treba provesti.

Smisao i svrha posredovanja u Hrvatskojmože se razabrati iz odredaba koje propisujusadržaj postupka (čl. 48.-49. Obiteljskog zako-na). U njima je određeno da je posredovanje


postupak u kojem djelatnici centra za socijalnuskrb stječu uvid u stanje bračnih odnosa, a bra-čni drugovi dobivaju obavijesti o pravnim po-sljedicama rastave braka za njih, a pogotovo zanjihovu djecu. Uz to, norma traži da stručnjaciu centru nastoje da se uklone uzroci koji su do-veli do poremećenosti bračnih odnosa, a i dase (po mogućnosti) bračni drugovi pomire.P

Daljnja je zadaća centra za socijalnu skrbnastojanje da se bračni drugovi dogovore oskrbi za djecu nakon prestanka braka. No, akodogovor nije postignut ili nije sukladan intere-sima djece, dužnost je centra donijeti odluku ozbrinjavanju djece. Ona ostaje na snazi do pra-vomoćnosti sudske odluke o rastavi braka.P

Na temelju tako određenog sadržaja, po-sredovanje u Hrvatskoj bi se moglo smatrativrstom pomoćnog postupka suda (v. supra 3).Tematski, ono je ograničeno na sadržaje kojiobilježavaju parnicu za rastavu braka, pa u tomsmislu obuhvaća osvrt bračnih drugova na kri-zu u koju je zapao njihov odnos, a u pogleduposljedica prestanka braka potiče dogovorbračnih drugova o daljnjem podizanju djece izadovoljavanju dječjih potreba (dnevnih i du-goročnijih).

Hrvatsko rješenje ograničava postupak po-sredovanja na slučaj rastave braka, dok struč-njaci Vijeća Europe smatraju da se posredo-vanje može koristiti za različite vrste obitelj-skih nesuglasica i sporova, među kojima jeipak raskid braka najčešći primjer u praksi. Odstranih bi iskustava, vjerojatno bilo korisnoprihvatiti sugestiju o tematskom proširenjuposredovanja, pa omogućiti bračnim drugovi-

30 Obiteljskim zakonom (Narodne novine br. 162/98.), koji je stupio na snagu 30. prosinca 1998. a primjenjuje se od 1.srpnja 1999. godine, nisu znatnije promijenjena obilježja postupka koji je pod nazivom "mirenje bračnih drugova" propisivaoprethodni zakon (tj. Zakon o braku i porodičnim odnosima, čl. 59. do 66.).

31 Roditeljska skrb za punoljetne osobe (Obiteljski zakon, čl. 187-188) novi je obiteljskopravni institut i radikalna je zamje-na nekadašnjeg "produženja roditeljskog prava".

32 U čl. 48. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona propisano je:"U postupku posredovanja centar za socijalnu skrb ispitat će stranke o uzrocima koji su doveli do poremećenosti bračnih

odnosa, nastojati da se ti uzroci uklone i bračni drugovi pomire.Centar za socijalnu skrb upoznat će bračne drugove s pravnim posljedicama rastave braka, a osobito s onima koje se odno-

se na djecu."33 O ovlastima centra za socijalnu skrb u okviru postupka posredovanja radi zaštite djece, Obiteljski zakon propisuje:''Ako se bračni drugovi ne dogovore ili dogovor ne odgovara interesima djeteta, centar za socijalnu skrb po službenoj

dužnosti ili na zahtjev jednog ili obaju bračnih drugova odlučit će s kim će dijete živjeti, o njegovim susretima i druženju s rodi-teljem s kojim neće živjeti, odnosno o smještaju djeteta tijekom postupka posredovanja ili tijekom trajanja parnice za rastavubraka.

Odluka iz stavka 2. ovoga članka važi do pravomoćnosti odluke o rastavi braka osim ako zbog promijenjenih okolnosti cen-tar za socijalnu skrb ne odluči drukčije.

Žalba protiv odluke iz stavka 2. ovoga članka ne odgađa njezinu ovrhu." (čl. 99., st. 2-4).

237


ma da raspravljaju i o pitanjima o kojima se neodlučuje u parnici za rastavu braka.t'

4.2. Termin 'posredovanje' koristi se u pra-ksi europskih država i za različita savjetovališta(bračna i ostala).

U Hrvatskoj su odredbe o savjetovanju isavjetovalištima, u vezi s obiteljskom proble-matikom, u Zakonu o socijalnoj skrbi i u Obi-teljskom zakonu.

Prvi normira savjetovanje kao jedno odprava u sustavu socijalne skrbi, a pojmovno gaodređuje kao pomoć u raznim životnim kriza-ma. Propisom o savjetovalištima je rečeno dasu poslovi savjetovališta dio stručnih poslova udjelokrugu rada centra za socijalnu skrb. Te-matski obuhvaćaju probleme braka i obitelji,odgoja djece, posvojenja i rad na suzbijanjuovisnosti o opojnim sredstvima (čl. 12. i 13. te82. st, 3. toč. 4. Zakona o socijalnoj skrbi).35

Prema odredbama Obiteljskog zakona,centar za socijalnu skrb može mlađu punoljet-nu osobu (u dobi do navršene 21. godine živo-ta) uputiti u savjetovalište za mladež "oo. usvrhu pomoći u razvoju osobnosti i odgovorno-sti do njenog osamostaljivanja" (čl. 109).36

Toj se odredbi u pravnoj teoriji prigovarada je nejasno zašto je mjera pomoći iz socijal-nog prava regulirana (naknadno) i u obitelj-skom zakonodavstvu. Jer, ako je smisao togponavljanja u propisivanju ovlasti centra za so-cijalnu skrb da punoljetnu osobu pravno ob-veže na korištenje usluge savjetovanja, odred-ba čl. 109. Obiteljskog zakona je za prisilnu


provedbu nedorečena (M. Alinčić, 1999.). Po-vrh toga je prijeporno može li se sustav zaštitedjece jednostavno protegnuti i na određenu(dobnu) kategoriju punoljetnih osoba (Hra-bar, 1999.).37

4.3. Opisani postupci, propisani u Hrvat-skoj ili kao obvezno posredovanje prije rastavebraka (supra 4.1.) ili kao savjetovališne uslugekoje se pružaju na traženje korisnika socijalneskrbi, odnosno na temelju odluke centra za so-cijalnu skrb (supra 4.2.), u sadržajnom su i or-ganizacijskom pogledu donekle sukladni Pre-poruci Vijeća Europe No. R(98)1 o obitelj-skom posredovanju.

Toj bi se Preporuci moglo prigovoriti da jeza raznovrsnost životnih situacija te osobnih iobiteljskih teškoća i kriza teško koncipirati, apogotovo propisati, jedinstveni model posre-dovanja i to uz primjenu svih načela, sadržanihu tom dokumentu VEo

Hrvatska je jedna od rijetkih europskihdržava koja je Obiteljskim zakonom reguliralamogućnost izvansudskog razgovora bračnogpara sa stručnjacima (psiholozima, pravnicimaitd.) o obiteljskopravnim problemima u vrije-me raspada bračnog odnosa.šš Uz to je Zako-nom o socijalnoj skrbi normirala obavljanjeposlova savjetovališta kao stručni rad službesocijalne skrbi, ali i kao samostalnu profesio-nalnu djelatnost.

Uzimajući u obzir europsku Preporuku oobiteljskom posredovanju, daljnji bi korak mo-gao biti u razvitku ponude posredničkih uslugau institucijama (privatnim udrugama) razno-

34 S obzirom na znatne promjene koje su za imovinske odnose bračnih drugova nastupile odredbama Obiteljskog zakona(čl. 251.-261.), možda bi žena i muž prije rastave braka, uz pomoć odgovarajućih stručnjaka, lakše postigli dogovor, npr. o tomekako će u naravi podijeliti bračnu stečevinu, ohrabreni da bez svađe govore o svojim potrebama, pa i željama. Bračna stečevinaje imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a bitna je novost dasu u toj imovini bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima, ako nisu drukčije ugovorili (čl. 252. i 253. st. 1. Obiteljskog za-kona). Udjeli se više ne utvrđuju prema doprinosu bračnog druga u stjecanju imovine, kako je to propisivao Zakon o braku i po-rodičnim odnosima (čl. 287.), a što je u praksi značilo dugotrajne parnice prije konačne podjele imovine.

35 Zakon o socijalnoj skrbi (Narodne novine, br. 73/1997. u primjeni od 1. siječnja 1998.) propisuje da poslove savjetova-lišta, osim centra za socijalnu skrb, mogu obavljati fizičke osobe koje ispunjavaju pretpostavke normirane odredbama o samo-stalnom obavljanju socijalne skrbi kao profesionalne djelatnosti (čl. 121.-135.).

36 Osim u čl. 109., Obiteljski zakon regulira posjet savjetovalištu u odredbama o sklapanju braka, obvezujući matičara danevjesti i ženiku preporuči posjet savjetovalištu za brak i obitelj do dana sklapanja braka (čl. 13.).

Regulirajući odnose roditelja i djece, Obiteljski zakon je propisao ovlast centra za socijalnu skrb da uputi roditelje u savje-tovalište (ili školu za roditelje) kad izriče mjeru kojom se roditelji upozoravaju na pogreške i propuste u skrbi i odgoju djece i,kad je dužan pomoći roditeljima da te pogreške i propuste uklone (čl. 110).

37 Usp. Alinčić, 1999.:147-149 i Hrabar, 1999.:73-74.38 S obzirom na zakonske odredbe o sudjelovanju centra za socijalnu skrb u postupcima pred sudom, kad se odlučuje o po-

jedinim obvezama roditelja prema maloljetnoj djeci (čl. 277.-281. Obiteljskog zakona) teško je prosuditi, jesu li stručnjaci ucentru doista nepristrani kad prije rastave braka nagovaraju roditelje na sporazume o djeci. Trebalo bi osigurati, u praksi, dastručnjaci pred kojima bračni drugovi govore o svojim problemima ne sudjeluju u ime centra za socijalnu skrb u parnici za rasta-vu braka (s ovlastima koje centru daje čl. 279. Obiteljskog zakona).

238

Rev. soc, polit.; god. 6, br. 3-4, str. 227-240, Zagreb 1999.

vrsne namjene. U njima bi građani, po svom iz-boru, mogli dobiti priliku za otvoreno razma-tranje različitih životnih potreba i problema,uz sudjelovanje stručnjaka koji su povjerljivi inepristrani te osposobljeni da kvalitetno po-tiču članove obitelji na razborito i odgovornoodlučivanje o sebi i svojoj djeci. No, i u posto-

LITERATURA

Alinčić, M. (1999.) Saborski amandmani u Obi-teljskom zakonu, Vladavinaprava 3-4: 141-156.

Alinčić, M. i suautori (1999.) Komentar Obiteljskogzakona. Zagreb: Narodne novine.

Council of Europe, Strasbourg, 5 February 1998.,DIR/JUR (98)4 (Provisional), Text of Recom-mendation No. R(98)1 of the Committee of Mi-nisters to Member States on Family Mediationand its Explanatory Memorandum.

Farinha, A. (1998.) Relationship between family me-diation and legalproceedings. Council of Europe,CONF 4(98) RAP 6.

Hrabar, D. (1999.) Roditeljska skrb, u: Alinčić, M. isuautori Komentar Obiteljskog zakona. Zagreb:Narodne novine.

Lloyd, M. (1998) The status of mediated agreementsand their implementation. Council of Europe,CONF 4(98) RAP 1.

Alinčić M.: Europsko viđe'!ie postupka obiteljskog posredovanja

jećim oblicima posredovanja, odnosno savjeto-vanja, bilo bi uputno osmisliti neprekidno usa-vršavanje posrednika i savjetovališnih struč-njaka. Konačno, pozornost zaslužuje i zamisaoo uključivanju djece u razgovor s odraslima,odnosno propitivanje razloga za takvu mo-gućnost i protiv nje (v. Riomet, supra 3.)39

Report on a Pilot project: Family Counsellingat Co-urt - Mediation - Child Guidance in Divorce Ca-ses of the Austrian FederalMinistry of Environ-ment, Youth and FamilyAffairs and the AustrianFederalMinistry of Justice. Vienna 1998.

Riomet, N. (1998.) The mediator.Council of Europe,CONF 4(98) RAP 3.

Taskinen, S. (1998.) Selection, Trainingand Qualifi-cation of Mediators. Council of Europe, CONF4(98) RAP 4.

Walker, J. (1998.) Introduction tofamily mediation inEurope and its special characteristicsand advan-tages.Council of Europe, CONF 4(98) RAP 5.

Winter, R. (1998.) Promotion of and access to familymediation. Council of Europe, CONF 4(98)RAP 2.

AN EUROPEAN APPROACH TO THE PROCESS OF FAMILY MEDIATION

Summary

Mira Alinčić

The topic of this article is an extrajudicial proceeding called "family mediation ". It en-compasses various forms and methods of the conflict-free solution of misunderstandingamong family members. Such methods are believed to be an expression of overall democra-tisation which recognises the capacity of citizens to decide for themselves and for their chil-dren in a responsible way. In this article, the author presents the Recommendation of theCouncil of Europe No. 1 (R(98) 1),emphasising the principles which ought to be applied byEuropean states both in their regulations concerning family mediation and in practice. Be-side the Recommendation, also included are the opinions regarding family mediation pre-sented by the experts of the Council of Europe at a conference in Strasbourg in 1998.

The author compares the data from the Recommendation and the experts' opinionson family mediation with the situation in the Croatian legal system, in which the family le-gislation prescribed (as early as 1978) a compulsory conciliation procedure of spousesprior to divorce.

39 U hrvatskom pravnom sustavu nije sporno pravo djeteta da sazna važne okolnosti slučaja i spora u koji je uključeno, teda o svemu izrazi svoje mišljenje, što se uzima u obzir sukladno djetetovoj dobi i zrelosti (čl. 107. Obiteljskog zakona). Pitanjeje, ipak, odvija li se takav razgovor s djecom kao informiranje i ispitivanje ili kao manje formalni susret članova obitelji, čije po-trebe i želje zaslužuju istinsko razumijevanje, kako unutar obitelji, tako i u stručnoj intervenciji posrednika.

239

R(!II. soc. polit., god. 6, br. 3-4, str. 227-240, Zagreb 1999. Alinčić M.: Europsko viđenje postupka obiteljskog posredovanja

Since 1997, there have been new regulations in Croatia prescribing the establishmentof counselling centres which provide professional assistance in a variety of life crises (theLaw on Social Welfare, 1997) and on the mediation procedure which is compulsory whenthere are children in marriage who are not of legal age (the Family Law provision, 1998).

The author is of the opinion that in order to introduce family mediation as proposedby the Council of Europe, citizens in Croatia should be offered (together with the existingmodels of professional assistance) new, privately organised and diverse media tion servi-ces.

Key words: family media tion, Recommendation ofthe Council of Europe R(98) 1,Croatian family legislation on the extrajudicial resolution of family disputes.

240

europsko viđenje postupka obiteljskog posredovanja

Documents