enČeta - bib.irb.hrbib.irb.hr/datoteka/394729.di96_97_09hlaca1.pdf · stvu. "srodstvo uvijek...

DRU[TVENII PRAVNI ASPEKTINAPU[TANJANOVORO\ENČETANenad HLAČAPravni fakultet, Rijeka

UDK: 347.639341.231.14-053.2

Pregledni rad

Primljeno: 30. 5. 2007.

Pojava napu{tanja novoro|en~adi razmatra se primjenompovijesne i usporednopravne metode. Analizirana su rje{enjaiz pozitivnih zakonodavstava i sudske prakse preko kojih seogleda odnos dru{tva prema napu{tenoj djeci. Zaklju~uje seda su moral, religija i obi~aji tijekom povijesti utjecali napoèljnost politi~kih ciljeva osnaènih pravom u svezi saspolno{}u i odnosom zajednice prema napu{tenoj djeci.Prihvatljivom i primjernom civilizacijskom trenutku ve}inezemalja ~lanica UN-a ocjenjuje se stilizacija iz ~l. 7Konvencije UN-a o pravima djeteta iz 1989. godine, kojapravo djeteta da sazna tko su mu roditelji relativizira i nedovodi ga u rang apsolutnih prava djece. Manjak ljubavimajke prema djetetu, koji je iskazan napu{tanjem djeteta,suvremena socijalna dràva nadomje{ta drugimobiteljskopravnim institucijama: udomiteljstvom,posvojenjem, {tite}i pravo na ìvot od kojeg polaze svaostala ljudska prava.

Klju~ne rije~i: naho~e, posvojenje, prava djeteta

Nenad Hla~a, Pravni fakultet Sveu~ili{ta u Rijeci, Hahli} 6,51 000 Rijeka, Hrvatska.E-mail: [email protected]

UVODMoral, religija i obi~aji utjecali su tijekom povijesti na poèlj-nost dru{tvenih ciljeva u svezi sa spolno{}u i na odnos zajed-nice prema tek ro|enim potomcima. U razmatranju problemanapu{tanja neèljene djece treba po}i od upozoravanja na va-799

�

Članak je nastao uokviru rada naprojektu "Genetika,o~instvo i maj~instvo:nova europska pravnai psiholo{ka stvarnost"Ministarstva znanosti,obrazovanja i {portaRepublike Hrvatskekoji se izvodi naPravnom fakultetuSveu~ili{ta u Rijeci(115-1152437-2384).

`nost spolnosti kao organske osnove ljudskoga pona{anja.Koriste}i se povijesnom metodom, u prvom dijelu rada istra-ìt }e se na koje se na~ine spolnost kao organska osnova ljud-skoga pona{anja ugra|ivala u kulturu i dru{tvene sustave tena koje se na~ine dru{tvo odnosilo prema neèljenom potom-stvu. "Srodstvo uvijek podrazumijeva ure|enje erotskih od-nosa odraslih, njihova statusa u odnosu na vjerojatno rodi-teljstvo, poloàja nove generacije, a i samog procesa socijali-zacije. To je univerzalna pojava evolucije i moè se prona}i usvim dru{tvima, iako postoje ogromne razlike u njezinim o-blicima i odnosima prema drugim strukturalnim spletovima"(Parsons, 1988., 33).

Polazna je hipoteza koja }e se nastojati dokazati istraì-vanjem da "vrijednosna odre|enost pojedinca, njegovo uva-àvanje, zna~aj srodstva i stupanj za{tite koju mu pruà dru-{tvo ovise prije svega o sustavu kulture, osobito ako se onpreple}e s dru{tvom kroz religiju" (Parsons, 1988., 34). Poku-{at }e se objasniti karakter i stupnjevi pravne za{tite koja sepruàla napu{tenom djetetu. Analizom sada{njega zakono-davstva Republike Hrvatske nastojat }e se utvrditi u kojoj jemjeri ispunjen kriterij pravednosti te da li discipline istogapravnog sustava, poput Kaznenog i Obiteljskog prava, do-sljedno {tite iste temeljne interese postavljene Ustavom (Pu-si}, 1989., 6). Predmet interesa u radu jest propitivanje uloge,cilja i smisla pravne intervencije te odnos norme i stvarnostiu svezi s pojavom napu{tanja neèljena djeteta. Koriste}i sepovijesnom metodom, poredbenom metodom te analizomsada{njega zakonodavstva Republike Hrvatske, nastojat }e seutvrditi u kojoj su mjeri obiteljske funkcije povijesno promje-njiva kategorija te u kojoj se mjeri sustav obiteljskih funkcijamijenja u zavisnosti od promjena u odnosu dru{tvo – obitelj(Golubovi}, 1981., 142).

Nedvojbeno je da je jedna vrlo apstraktna kategorija, zva-na ljubav, odredila kulturni razvoj ~ovje~anstva. Mumfordo-vo je stajali{te da ljubav leì u pozadini svakoga efikasnog u-~enja, da je ljubav temelj svakoga kulturnog predanja i raz-mjene te da je produèna faza aktivne materinske brige i pa-`nje bila sudbonosna za razvoj kulture (Mumford, 1986., 43).Predmetom interesa u ovom radu ne}e biti ljubav kao klju~napoveznica u odnosu djeteta i majke, nego upravo potpuno ki-danje svake veze izme|u majke i djeteta, koje je napu{tanjemdjeteta uslijedilo neposredno nakon njegova ro|enja. Istraì-vanjem }e se nastojati utvrditi i objasniti moèbitne razlike upristupu dru{tava pojavi napu{tanja djece. Budu}i da je rije~o statisti~ki rijetkim slu~ajevima te da u stru~noj literaturi tomproblemu nije posve}ivana ve}a pozornost, pojava }e se istra-ìti i analizom sadràja novinskih izvje{}a.800

DRU[. ISTRA@. ZAGREBGOD. 17 (2008),BR. 4-5 (96-97),STR. 799-821

HLAČA, N.:DRUŠTVENI I PRAVNI...

POVIJESNI PRISTUPU staroj Gr~koj bio je uobi~ajen infanticid, izlaganje djece ipobacivanje, ali i sustav represivnih mjera protiv neènja (To-ma{i}, 1929., 412). U Gr~koj je ve}ina dru{tvenih odnosa bilaregulirana obi~ajima, a zakonodavac je intervenirao samo iz-nimno potvrdom obi~aja, odnosno ocjenom uskla|enosti snavadama predaka (Erent Sunko, 2007., 604). Otac bi obi~notjedan dana nakon ro|enja djeteta sve~anim javnim ~inom o-~itovao svoju volju da dijete prihva}a kao svoje, daju}i muime. Do tog je trenutka dijete moglo biti napu{teno, odba~enoili izloèno. Obja{njenje takva odnosa prema potomcima pro-nalazi se demografskim potrebama ograni~enja broja gladnihusta. Taj sve~ani javni ~in nazivao se amphidromia i imao jeu~inke stjecanja pravnoga subjektiviteta djeteta kao pret-postavke dru{tvenih odnosa. Do tog trenutka dijete je bilo resnulius i napu{tanje djeteta do amphidromia nije bilo kaznenodjelo, ali se nakon toga ~ina napu{tanje djeteta ka`njavalokao ubojstvo (Hla~a, 1990., 232). U starim patrijarhalnim dru-{tvima odluku o napu{tanju neèljena djeteta donosio biotac, a ne majka, kao {to je to u suvremenim dru{tvima. Oìvotu djece odlu~ivao je otac uzimanjem djeteta u naru~je.Jako i ~vrsto mu{ko novoro|en~e nastavak je obiteljskoga kul-ta i oslonac roditeljima u danima nemo}i i starosti (Erent Sun-ko, 2007., 617). U teoriji se zaklju~uje da su izlaganja djece bila~e{}a u doba kriza, ali se ~ini da Atenjani nisu izlagali djecu~e{}e od nas (Erent Sunko, 2007., 617-618). "Patria potestas sta-roga prava u Rimu i{la je do slobodnog odlu~ivanja o ìvotui smrti pod~injenog ku}nog djeteta ius vitae necisque, ali suvjera i obi~aji postavljali granice toj vlasti" (Eisner, Horvat,1948., 169). U Rimu su za carstva poba~aj i izlaganje djece biliuobi~ajena pojava koju je prosje~an Rimljanin, kako se navo-di u literaturi, smatrao razumljivom, dopu{tenom i sasvimopravdanom (Toma{i}, 1929., 413). Javnopoliti~kih potreba ra-di, borbe protiv razvrata i suzbijanja ne}udorednosti, kasnijesu doneseni zakoni Lex Iulia De Adulteris 18. god. prije n. e. iLex Papia Poppaea 9 god. po. n. e., prema kojima su svi mu-{karci izme|u 25. i 60. godine morali biti u braku i imatiodre|en broj djece (Toma{i}, 1929., 413.; Eisner i Horvat,1948., 145). Zaklju~uje se da su u Gr~koj i Rimu zakoni, religi-ja, filozofija i moral bili potpuno u skladu s op}im shva}anji-ma i s obi~ajima glede spolnosti i reprodukcije, {to je dovelodo "samoubojstva" naroda koji su ostavili puste zemlje otvorenenajezdi barbara (Toma{i}, 1929., 414). I kod germanskih ple-mena, koja nadiru}i po~inju prihva}ati kr{}anstvo, preljub jebio uobi~ajen, gotovo kao narodni obi~aj, a izazvani poba~ajii infanticid vrlo rasprostranjene pojave (Toma{i}, 1929., 414).U doba dolaska Slavena brakovi su se vrlo lako sklapali i ra-801

stavljali, a budu}i da se radilo o rodovskoplemenskom ure|e-nju, pitanje bra~nosti, odnosno izvanbra~nosti, djece uop}enije dolazilo u obzir (Baki}, 1957., 14).

Povijesni izvori Dubrova~ke Republike sadrè iscrpne po-datke o zbrinjavanju neèljene djece. Renesansni duh slobo-dnijeg iìvljavanja spolnih potreba, napose za mu{ku ~eljadpripadnika vi{e klase izvan braka, dovodio je do u~estalihneèljenih trudno}a i ra|anja izvanbra~ne djece. O potrebibrige za izvanbra~nu djecu postoje norme u Statutu gradaDubrovnika iz 1272. godine. Za~eci nahodi{ta kao institucijesocijalne skrbi o napu{tenoj djeci seù u 13. stolje}e i vezujuse uz osnivanje samostana sv. Klare (Ču~i}, 2005., 50). SenatRepublike donosi 1432. godine odluku o osnivanju dràvnognahodi{ta pod nazivom Ospedale della misericordia. "Naho-di{te je bilo va`no i kao rodili{te nezakonite djece. Ako ènanije htjela da joj se zna ime, ono nije upisivano" (Ču~i}, 2005.,50). "Vlada Republike propisala je i poseban pravilnik za Na-hodi{te, Ordo et providimentum hospitalis pro creaturis que abji-ciebantur inhumaniter. Dala je urediti ku}u na Placi, nasuprotfranjeva~kog samostana, s ulazom iz dana{nje Zlatari}eve u-lice. S lijeve strane ulaza postavljen je prozor i na njemu ruota(kolo ili valjak) na koju bi se djecu ostavljalo. Jo{ i danas nadulazom stoji natpis iz 39. psalma Davidova" (Ču~i}, 2005., 50).Iako je u Dubrovniku djelovala institucija nahodi{ta i orga-nizirana dru{tvena skrb za neèljeno potomstvo, ipak su bi-ljeèni slu~ajevi ~edomorstava. "Ponekad su ène zbog neè-ljene trudno}e pribjegavale i krajnjem ~inu, ~edomorstvu. Ta-ko su se od 1667. do 1806., dakle u razdoblju od 140 godina,na podru~ju Dubrova~ke Republike dogodila 64 ~edomorstva"(Ču~i}, 2005., 51).

Čini se da su poku{aji Katoli~ke crkve na osnaènju mo-ralnoreligijskih vrijednosti glede braka i spolnosti ostajali bezutjecaja sve do Tridentinskog sabora u 16. stolje}u. Hrvatski jekralj Dmitar Zvonimir, iskreni i uvjereni kr{}anin, obe}ao pa-pi da }e bdjeti nad provo|enjem rimskih dekreta o ènidbi ispre~avati sklapanje i razvrgavanje brakova u vremenu kadsu konkubinat i nezakonite veze bile svakodnevna pojava nesamo u Hrvatskoj nego i u ~itavom kr{}anskom svijetu ([a-njek, 1988., 141). Povijesni primjeri diskriminacije i potpunognepriznavanja prava izvanbra~ne djece posljedica su nastoja-nja Crkve da se zadovoljavanje spolnih nagona sa svrhomra|anja djece veè isklju~ivo uz brak. Povijest dru{tvenih od-nosa izme|u roditelja i djece primjer je gotovo apsolutnih o-vlasti oca. U pravilu su napu{tana kao neèljena izvanbra~nadjeca, jer je izvanbra~no maj~instvo bilo teàk teret, po u~inci-ma gotovo izjedna~en s izop}avanjem iz zajednice.802



Tijekom povijesti ~edomorstvo se u pravilu redovito tre-tiralo kao povla{ten delikt te se blaè ka`njavalo: "Razlog to-me je psihi~ko stanje rodilje napose nezakonitog djeteta, nakoju pod uplivom fiziolo{kog procesa osobito jako djelujupredo~be o sramoti, koja ju ~eka ako se sazna za njezin porod"([ilovi}, 1907., 79). Ro|enje izvanbra~noga djeteta tijekompovijesti ~esta je inspiracija knjièvnika.1 Prosvije}eni apso-lutist Josip II. mislio je da tek kad bude dovoljno zavoda zanose}e neudate ène, imat }e se ~edomorstvo kazniti kao sva-ko drugo umorstvo, ali dok takvih zavoda nema, ~edomorketreba kazniti zatvorom i drugim te{kim radom ([ilovi}, 1907.,83). "Jo{te nema rodili{ta ni nahodi{ta, ili barem nema tako-vih, koja bi siroma{nim djevojkama sa sela i iz daleka pruàlaspasenje, a u drugu ruku bit }e primitak u te zavode vazda skop-~an sa takovim zaprekama da ne }e upravo u slu~ajevima naj-ve}eg saàljenja vriednim, davati dovoljnog zakloni{ta da seza stvar ne dozna i tako ne }e odstraniti razloga zlo~inu" ([i-lovi}, 1907., 83).

Neèljena djeca koja su bila napu{tena stigmatizirana sukao kopilad jer se nije znalo potje~u li od osoba koje su bile ubraku. U Francuskoj je bilo dopu{teno naknadno utvr|ivanjemaj~instva napu{tene djece. Sukladno ediktu iz 1556. godine,kojim se trebalo sprije~iti u~inke ~estih ~edomorstava, èna jemorala javno obznaniti svoju trudno}u. Obveza objave trud-no}e trebala je biti javna osnova za uspostavljanje veze s dje-tetom i neka vrsta prethodne najave obveze uzdràvanja dje-teta (Renaut, 2003., 49). Povijesnopravna posebnost francu-skoga prava, poznata kao "porod pod X – l'accuchement sousX", vezuje se uz nauk sv. Vinka Paulskog, prema kojem majkapri porodu djetetu nije morala dati prezime, ali je mogla pred-loìti ime djetetu koje je rodila i neposredno nakon poro|ajanamjeravala napustiti (Malaurie, 1998., 267). Udomljenje na-ho~eta u karitativnim ustanovama zna~ilo je uspostavljanjeroditeljske vlasti upravitelja ustanove nad udomljenom na-ho~adi do njihove punoljetnosti. U Francuskoj do 1789. godi-ne nije zapravo postojao institut posvojenja. Obi~ajno pravo(droit coutumier) poznavalo je instituciju posinjenja (affiliation)kao institut sli~an posvojenju (Renaut, 2003., 56). Povijesnipristup napu{tanju neèljena potomstva upu}uje na postup-no umanjenje zna~enja kulta predaka i religije kao kriterijakojima se isprva upravljalo spolno{}u i na sve va`niji utjecajkulture i dru{tvenih normativnih sustava. Povijesno su pose-bno zanimljivi primjeri visokoorganizirane dru{tvene skrbi onaho~adi, koja je primjerice postojala u Dubrova~koj Repu-blici. Polaze}i od tih povijesnih iskustava, specifi~an status na-pu{tena djeteta po~inje se prosu|ivati polaze}i od po{tivanjatemeljnoga prava na ìvot i kriterija djetetova najboljeg inte-resa.803



PRAVNI SUSTAV REPUBLIKE HRVATSKEPravo je jedan od sustava kojim se ostvaruje nu`na dru{tvenaregulacija. Delikatno je pitanje koje leì u osnovi promi{ljanjao dru{tvenom i pravnom statusu neèljena djeteta na koji }ese na~in spolnost kao organska osnova ljudskoga pona{anja iposljedi~no ro|enje neèljena djeteta ugraditi u kulturu i pra-vo kao jedan od normativnih dru{tvenih sustava (Parsons,1988., 73). Prema Pusi}evu mi{ljenju, pravo je instrument dru-{tvene regulacije, a zadovoljavaju}a su rje{enja ona koja su uskladu sa svakodnevnim interesnim kriterijima regulacije(Pusi}, 1989., 6). Interese dru{tva treba razborito odmjeriti inastojati ih ostvariti unutar uskla|enih razli~itih disciplina is-toga pravnog sustava. Zakonodavac mora pa`ljivo odmjeritiinterese dru{tva, polaze}i od sociologije, morala, obi~aja, reli-gije. "Zadovoljavaju}a rje{enja su sklad koji se u dru{tvu do-ìvljava kao dobar i pravi~an" (Pusi}, 1989., 6). Ustav Repu-blike Hrvatske, kao pravni izvor najvi{e snage, izri~ito propi-suje da svako ljudsko bi}e ima pravo na ìvot. Dràva {titimaterinstvo, djecu, mlade` te stvara socijalne, kulturne, od-gojne, materijalne i druge uvjete kojima se promi~e ostvari-vanje prava na dostojan ìvot. Ustav Republike Hrvatske za-tim propisuje da dràva osobitu skrb posve}uje maloljetnici-ma bez roditelja i onima za koje se roditelji ne brinu.2

Kao primarni dru{tveni interes od kojeg polazimo u pra-vnoj analizi statusa neèljena djeteta jest u svakom slu~aju ka-ko sa~uvati djetetov ìvot. Slijedi interes za preveniranje ~e-domorstava, a u ìvotno rijetkim slu~ajevima napu{tanja ne-èljene djece nedvojbeno treba dosljedno za{tititi najbolji interesdjeteta zbrinjavanjem, udomljivanjem i njegovim posvojenjem.

Prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske, napu{ta-nje nemo}na djeteta radi toga da ga se trajno rije{i kazneno jedjelo (~lanak 212. KZ). Kazneni zakon propisuje kaznu zatvo-ra od jedne do tri godine. U komentaru Kaznenog zakona ra-dnja toga kaznenog djela sastoji se od napu{tanja vlastita ne-mo}nog djeteta s ciljem da ga se trajno rije{i. "Postupak napu-{tanja u praksi se uglavnom pojavljuje kroz ostavljanje malog,tek ro|enog djeteta na mjestima dostupnim drugim osobama(u socijalnim ustanovama, ~ekaonicama zdravstvenih ambu-lanti i dje~jih dispanzera, ispred stana i sl.). Svojim postupci-ma po~initelj iskazuje namjeru trajnog napu{tanja djeteta.Po~initelj kaznenog djela je roditelj, u pravilu majka" (Ba~i} iPavlovi}, 2004., 744-745).

Primjeri koji se navode upu}uju upravo na "bri`no" oda-brana mjesta napu{tanja djeteta ondje gdje }e se prije negoigdje drugdje zate}i osobe koje }e spremno, brzo i stru~no pri-hvatiti dijete. Iz odabranih primjera dalo bi se naslutiti da ro-ditelj zapravo "razborito" napu{taju}i dijete èli sa~uvati dje-804

tetov ìvot. Opisi slu~ajeva s crnih stranica na{ega dnevnogtiska mnogo ~e{}e upu}uju na grubo pona{anje majki nakonro|enja neèljena djeteta, tako da se u tim slu~ajevima zapra-vo radi o ~edomorstvu napu{tanjem djeteta.3 Vrlo je tanka gra-nica koja dijeli ìvot od smrti napu{tena djeteta. Napustitidijete neposredno nakon poro|aja u uvjetima koji ugroàva-ju djetetov ìvot zna~i zapravo po~initi ~edomorstvo.

Osim inkriminacije napu{tanja vlastita nemo}nog djete-ta, Kazneni zakon RH sadrì i inkriminaciju ~edomorstva:"Majka koja usmrti svoje dijete za vrijeme ili izravno nakonporoda, kaznit }e se kaznom zatvora od jedne do osam godi-na" (~l. 93). Čedomorstvo je povla{teni oblik ubojstva {to gamoè po~initi samo majka koja usmrti svoje dijete za vrijemeili neposredno nakon poro|aja, a radnja po~injenja moè bitibilo koja radnja kojom se dijete usmr}uje (Pavi{i}, i sur., 2007.,321). Ovo se kazneno djelo moè po~initi isklju~ivo u vrijemeili izravno nakon poro|aja, {to se obja{njava psiholo{kimrazlozima: "U tome leì osnova za privilegiranje tog oblikaubojstva, porod nije bolest nego fiziolo{ki proces, ali njegovoodvijanje izaziva burne psihi~ke doìvljaje kod majke" (Pavi-{i}, i sur., 2007., 321).

Kao dokaz tvrdnji da je vrlo te{ko razgrani~iti napu{tanjedjeteta od ~edomorstva posluìt }e sljede}i primjer iz sudskeprakse Republike Italije. U ~injeni~noj osnovi toga slu~aja bilaje neplanirana maloljetni~ka trudno}a, pri ~emu je i otac dje-teta bio maloljetan. Neposredno nakon poro|aja majka je di-jete u prosincu 1985. "napustila" u kanti za sme}e. Slu~ajniprolaznici ~uli su djetetov pla~ i dijete koje je ve} bilo u smrt-noj opasnosti uspjelo je preìvjeti uz hitnu lije~ni~ku inter-venciju. Policijskom provjerom utvr|eno je tko je ostavio di-jete i majka je kasnije priznala maj~instvo. Dijete je povjerenoustanovama socijalne skrbi. Sud za maloljetnike donio je od-luku kojom su na strani napu{tena djeteta utvr|ene pretpo-stavke za posvojenje. Sud za maloljetnike temeljio je tu odlu-ku na na~inu napu{tanja djeteta, koji je nedvojbeno upu}ivaona potpun nedostatak moralne odgovornosti majke. Sud jezaklju~io da majka ne raspolaè psiholo{kom stabilno{}u nu-`nom za izvr{avanje sadràja roditeljske skrbi. Majka je po-krenula postupak po pravnim lijekovima pred Kasacijskimsudom Republike Italije 1988. (ricorso per cassazione). Kasacijskije sud u gra|anskom odjelu donio presudu kojom su potvr-|ene odluke sudova nièg stupnja, kojima je majci uskra}e-no pravo na izvr{avanje sadràja roditeljske skrbi nad djete-tom (Cassazione civile, sez. I, 7 settembre 1988., n. 5061).4 Ka-sacijski je sud potvrdio da su niì sudovi ispravo postupali,zaklju~uju}i da nema osnove da se tuìteljici omogu}i izvr-{avanje roditeljske skrbi: "Odnos tuìteljice prema vlastitu dje-805



tetu nedvojbeno je pokazao da se radi o psihi~ki nestabilnojosobi bez ikakva osje}aja moralne odgovornosti prema vlasti-tu djetetu" (Cassazione civile, sez. I, 07 settembre 1988., n. 5061).Novija sudska praksa u Italiji tako|er je potvrdila stajali{teKasacijskog suda iz 1988. godine, prema kojem "pokajanje"roditelja nakon napu{tanja djeteta neposredno nakon poro-|aja ne moè kasnije biti priznato kao osnova za vra}anjeprava izvr{avanja roditeljske skrbi (Corte appello Milano, 27luglio 1999. i Tribunale minorenni Perugia, 16 luglio 2002.).

Prema objavljenim statisti~kim podatcima o punoljetnimpo~initeljima kaznenih djela u 2005. godini, u RH za ~edo-morstvo (~l. 93) prijavljena je jedna osoba, a jedna je istraga o-bustavljena; za napu{tanje djeteta (~l. 212) prijavljena su trislu~aja, od toga jedan po nepoznatom po~initelju. Tijekom 2005.godine u Republici Hrvatskoj nije izre~ena ni jedna sankcijaza napu{tanje djeteta (~l. 212), a za ~edomorstvo (~l. 93) osu|e-ne su dvije punoljetne osobe.5

Napu{tanje djeteta ima, osim kaznenopravnih posljedica,i obiteljskopravne aspekte. "Roditelj koji napu{ta dijete, osim{to ~ini kazneno djelo pokazuje potpunu nebrigu za dijete.Onaj roditelj koji napusti svoje dijete, provocirao je de factonedopu{teno odricanje od roditeljske skrbi ili njegovo ustu-panje drugoj osobi. Takav roditelj ne pokazuje namjeru da skr-bi o svom djetetu. Kad roditelj napusti dijete on ne pokazujeni minimum interesa za svoje dijete. To je valjani razlog zali{enje roditeljske skrbi i pronalaènje zamjenske skrbi za di-jete bilo posvojenjem ili udomiteljstvom i skrbni{tvom" (A-lin~i} i sur., 2006., 298).

Uspore|uju}i odredbe Obiteljskog i Kaznenog zakonaRH, postavlja se pitanje koji je njihov ratio legis. Napose je de-likatno pitanje {to li se postiè kaznenom represijom. Eventu-alnom kaznenom sankcijom nastoji se sprije~iti pojava. Ro-diteljska skrb ne moè se uspostavljati prinudnim "represiv-nim" obiteljskopravnim sankcijama. Povijesna i poredbena isku-stva pokazuju da je uvijek bilo napu{tanja djece. Izricanje ka-znenih sankcija zna~i kidanje veze izme|u majke i djeteta isocijalanoj dràvi name}e problem zbrinjavanja djece bezroditeljske skrbi. Razumnijima se ~ine rje{enja kojima se {titipravo na zdravlje i ìvot neèljena djeteta tako da se majciomogu}i zdravstvena skrb prilikom poro|aja, s pravom maj-ke na izbor glede prihva}anja neplaniranog i za nju u tom tre-nutku prete{kog tereta roditeljstva. Dijana Jakovac Lozi} zaklju-~uje da je odluka o napu{tanju svoga djeteta osobni izbor, aline moèmo zanemariti ~injenicu da na taj izbor katkad vi{e,katkad manje utje~u i neki vanjski ~imbenici: nedovoljno o-brazovanje, zanemarivanje kontrole za~e}a, raspad obitelji,nasilje, droga i alkohol u obitelji, zdravstveni problemi. Posvo-806



jenje je, moèmo re}i, nu`no dobro, doista nu`no (JakovacLozi}, 2006., 25).

Najradikalnija obiteljskopravna mjera koja se izri~e pro-tiv roditelja jest li{enje prava roditelja na roditeljsku skrb.Obiteljski zakon (~l. 114) sadrì pretpostavke na temelju kojihsud moè u izvanparni~nom postupku roditelja li{iti rodi-teljske skrbi. Li{iti prava na izvr{avanje sadràja roditeljskeskrbi moè se i roditelja koji je napustio svoje dijete. Interesite djece {tite se imenovanjem skrbnika maloljetnoj osobi bezroditeljske skrbi. Djeca mogu biti smje{tena u dom za nezbri-nutu djecu ili u udomiteljsku obitelj. Odredbe Obiteljskogzakona koje se odnose na posvojenje izri~ito propisuju (~l.130) da za zasnivanje posvojenja djeteta nije potreban pri-stanak roditelja koji je li{en roditeljske skrbi. Posvojenje je tra-jan i neraskidiv obiteljskopravni odnos kojim posvojiteljistje~u pravo na roditeljsku skrb. U svezi s li{enjem roditeljskeskrbi, Obiteljski zakon u ~l. 114 predvi|a da se roditelju moèvratiti pravo na roditeljsku skrb kad prestanu razlozi zbogkojih mu je to pravo oduzeto. Me|utim, kad je dijete posvo-jeno, biolo{kim roditeljima ne moè se vratiti pravo na rodi-teljsku skrb jer je zasnovani odnos posvojenja neraskidiv. Bu-du}i da obiteljski zakon predvi|a nekoliko mjera razli~ita op-sega i intenziteta kojima se zadire u prava roditelja na ost-varivanje prava na roditeljsku skrb, ~ini se ima razloga za uki-danje zakonske mogu}nosti vra}anja roditeljske skrbi rodi-teljima kojima je ona pravomo}nim rje{enjem suda oduzeta.Kad je majka napustila dijete u pogubnim okolnostima za dje-tetov ìvot i kad je zbog toga bila li{ena prava na roditeljskuskrb, smatramo da joj ne bi trebalo priznati pravo na vra}anjeroditeljske skrbi.

Obiteljski zakon predvi|a da se odluka o posvojenju na-pu{tena djeteta nepoznatog podrijetla moè donijeti nakonisteka tri mjeseca od djetetova ro|enja ili napu{tanja djeteta(~l. 132). Malo je vjerojatno da }e se, osim po lije~ni~koj pro-cjeni zrelosti na|enoga djeteta, mo}i utvrditi kad je ro|enonapu{teno dijete. Čak je te{ko pouzdano utvrditi i kad je di-jete napu{teno, jer o zrelosti novoro|en~eta, mjestu i vreme-nu napu{tanja djeteta ovisi koliko }e dijete dugo ostati ìvo iho}e li uop}e preìvjeti. Čini se primjerenijom zakonska stili-zacija prema kojoj bi rok tekao od pronalaska djeteta.

U slu~aju da je majka napustila dijete neposredno nakonporo|aja i da je ostala nepoznata, dru{tveni i pravni sadràjiroditeljstva majke kao biolo{kog roditelja mogu se uspostavi-ti tek nakon priznanja maj~instva. Zakon ne postavlja rok ukojem se moè dati izjava o priznanju maj~instva; maj~instvose moè priznati u oporuci, ~ak i nakon djetetove smrti akodijete ima potomke (Obiteljski zakon ~l. 57 i 58). Kad je dijete807



napu{teno neposredno nakon poro|aja i kad nema nikakvihindicija o tome tko bi mogla biti èna koja ga je rodila, dijetese ne}e mo}i koristiti odredbama zakona koje mu omogu}ujuda do svoje dvadeset pete godine podnese tu`bu radi utvr-|ivanja maj~instva (Obiteljski zakon ~l. 71). Budu}i da je utvr-|eno maj~instvo pretpostavka za uspostavljanje veze s ocem,bez utvr|ena maj~instva dijete koje je napu{teno neposrednonakon poro|aja, ne}e u pravilu mo}i uspostaviti ni vezu sasvojim ocem.

Pravni sustav Republike Hrvatske od 1999., otkako seprimjenjuju odredbe Obiteljskog zakona dosljedno, polaze}iod Konvencije UN-a o pravima djeteta iz 1989. godine, {titipravo posvojenoga djeteta na doznavanje podataka o biolo-{kom podrijetlu. Tijekom postupka zasnivanja posvojenjapred centrom za socijalnu skrb upoznat }e se posvojitelji spravom djeteta da od posvojitelja dozna da je posvojenonajkasnije do svoje sedme godine, a ako se posvaja dijete sta-rije dobi, odmah nakon zasnivanja posvojenja. Zakon nadaljepropisuje tko i kad ima pravo uvida u o~evidnik o predmeti-ma posvojenja. Obiteljski zakon RH omogu}uje i krvnim srod-nicima posvojenika uvid u spise predmeta posvojenja akocentar za socijalnu skrb pribavi pristanak punoljetnoga po-svojenika (~l. 142).

Prema Zakonu o dràvnim maticama RH, ~l. 14, ~injeni-ca ro|enja na|enoga djeteta nepoznata podrijetla upisuje seu maticu ro|enih mjesta gdje je dijete na|eno. Upis u mati-~nu knjigu ro|enih obavlja se na temelju rje{enja centra zasocijalnu skrb, koji je ovla{ten prema Zakonu o osobnom i-menu odrediti ime prona|enom djetetu ~iji su roditelji nepo-znati. Rje{enje o upisu u mati~nu knjigu ro|enih sadrì ime iprezime djeteta, spol, dan, mjesec, godinu i sat "ro|enja" dje-teta. Čini se da }e u praksi biti nemogu}e pouzdano utvrditidan i sat djetetova ro|enja, pa }e se upis tih ~injenica temelji-ti na procjeni lije~nika. Kao mjesto djetetova ro|enja upisujese mjesto gdje je dijete na|eno. Ako je prona|eno mrtvodijete nepoznata podrijetla, prema Zakonu o dràvnim mati-cama (~l. 21) ~injenica smrti utvr|uje se o~evidom. U zakonustoji da je tijelo koje provodi o~evid du`no ~injenicu smrti pri-javiti nadle`nom mati~aru za upis ~injenice smrti. Činjenicusmrti osobe ~iji je le{ na|en mati~ar }e upisati u maticu umr-lih na temelju zapisnika o nalasku le{a, sukladno ~lanku 22Zakona o dràvnim maticama. Ime mrtvoro|ena djeteta upi-sat }e se u maticu umrlih samo ako to roditelji èle.

POREDBENI PRISTUPPovijesni model za{tite prava na anonimnost majke, osnaènodredbama Gra|anskog zakona iz 1804. godine, u francuskojse praksi ostvarivao primjenom odredbi kao da se radilo o808



upisu naho~eta u mati~nu knjigu ro|enih i u tom slu~aju u-tvr|ivanje maj~instva nije bilo dopu{teno (Malaurie, 1998., 267).U teoriji su zakonske odredbe koje omogu}uju anonimnostporo|aja u Francuskoj bile izloène kritikama koje su polazileod prava djeteta na doznavanje podrijetla prema KonvencijiUN-a o pravima djeteta iz 1989. godine (Malaurie, 1998., 268).Zakonom od 8. 1. 1993. dopunjen je Gra|anski zakon ~lan-kom 341-1, kojim je ukinuta zabrana utvr|ivanja maj~instvakod poro|aja pod X, tako da maj~instvo moè biti utvr|enona temelju dobrovoljnoga pristanka majke. Istodobno je vrlozanimljiva odredba prema kojoj je dopu{teno utvr|ivanjeo~instva priznanjem u slu~aju da je dijete rodila èna koja jehtjela ostati anonimna (Rubellin-Devichi, 2001., 548). Me|u-tim, ~ini se gotovo nemogu}om primjena te odredbe u praksida se utvrdi podrijetlo od oca ako dijete nema nikakvih po-dataka o majci. Prema Zakonu br. 96-604 od 5. 7. 1996., kojimje izmijenjen ~lanak 57 Gra|anskog zakona, èna koja je tra-ìla za{titu tajnosti podataka tijekom poro|aja mogla je traìtida bude upoznata s imenom koje }e dijete dobiti.

Ségolène Royal kao ministrica obitelji i mladeì pokrenu-la je u Francuskoj 2000. godine postupak izmjene odredbiGra|anskog zakona o "poro|aju pod X". Nacrt prijedloga iz-mjena, kao i provedena javna rasprava, polazio je od obvezaFrancuske kao zemlje pristupnice Konvenciji UN-a o pravimadjeteta koja u ~l. 7 zahtijeva da dràve omogu}e poduzima-nje mjera kako bi dijete moglo ostvariti pravo na doznavanjevlastita podrijetla. U raspravi se isticala i odredba Ha{ke kon-vencije iz 1993. o me|unarodnom posvojenju, koja u ~lanku30 obvezuje dràve pristupnice da ~uvaju podatke kod me-|unarodnih posvojenja o podrijetlu djeteta i da osiguraju pra-vo djeteta na dostupnost tih podataka. Nedvojbeno je da sute promjene, kao i poku{aji iz talijanske sudske prakse, bile u-vjetovane novim spoznajama o psiholo{koj va`nosti podata-ka o podrijetlu osobe, kao i o preno{enju nasljednih bolesti.Zahvaljuju}i dostignu}ima suvremene genetike i novim mogu}-nostima prevencije i moèbitnoga lije~enja upotrebom kom-patibilnih tkiva, informacija o precima dobiva posebnu va-`nost. Promjenama u zakonodavstvu nastojalo se za{tititipravo djeteta na informaciju o genetskom podrijetlu radi ost-varivanja prava na ìvot i zdravlje. Nacrt prijedloga pred-vidio je osnivanje sredi{njega dràvnog savjeta radi ostvari-vanja prava na podatke o biolo{kom podrijetlu (Rubellin-Devichi,2001., 441).

Ordonansa o izmjenama Gra|anskog zakona stupila jena snagu 4. 7. 2005., a primjenjuje se od 1. 7. 2006. godine. Ta iz-mjena zakona jedna je od faza evolucije francuskoga pravnogporetka, kojom se ukida razlikovanje izme|u bra~noga i izvan-809



bra~noga statusa djeteta, brak prestaje biti klju~na poveznicao kojoj bi isklju~ivo trebao ovisiti status djeteta. U raspravi sepostavljalo pitanje je li va`nije imati roditeljstvo na papiru iliefektivno, kvalitetno, ìvotno vrijedno roditeljstvo (Fulchi-ron, 2006., 204). Temeljna na~ela na kojima se gradi pravni sta-tus djece jesu jednakost i istina o podrijetlu kao rezultat pouz-danosti i dostupnosti genetskih metoda utvr|ivanja podrijet-la (Fulchiron, 2006., 212). Zanimljivo da francuski pravni po-redak ne {titi i prava djece za~ete uz primjenu mjera potpo-mognutoga roditeljstva da doznaju ~injenice glede genetsko-ga podrijetla (Fulchiron, 2006., 214).

O~igledno je da je dugotrajno iskustvo u primjeni "po-ro|aja pod X" u zdravstvenim ustanovama u Francuskoj do-velo do prihva}enosti tog rje{enja u praksi. Unato~ nastoja-njima, taj je oblik poro|aja i dalje ostao neupitan, tako da jerodiljama ostavljeno apsolutno pravo da izri~ito zahtijevajuza{titu prava na anonimnost. Iako uobi~ajen i u~estalo ra-bljen, termin "poro|aj pod X" zapravo je izvedenica koja sepod tim imenom ne spominje u zakonskim tekstovima. Pravona tajnost podataka o poro|aju za{ti}eno je ~lankom 326 fran-cuskoga Gra|anskog zakona. Članak 326 Gra|anskog zakona(prema posljednjoj izmjeni: Ordonnance no. 2005-759 du 4 juil-let art. 2, art. 3 Journal Officiel du 6 juillet 2005 en vigeur le 1 erjuillet 2006) i dalje {titi pravo rodilje da ne obznani svoj iden-titet prilikom poro|aja u zdravstvenoj ustanovi. Tekst ~lanka326 izvorno glasi: "Lors de l'accouchement, la mère peut de-mander que le secret de son admission et de son identité soitpréservé." – Tijekom poro|aja majka moè zahtijevati za{titutajnosti podataka o primitku u ustanovu i njezina identiteta.Pomak je ipak u~injen, jer majka prema Zakonu o socijalnojskrbi (~l. 22) moè "kovertirati" svoj identitet. Dijete tako pre-ko institucije dràvnoga savjeta moè dobiti informaciju obiolo{kom podrijetlu, ali èna i dalje ima pravo da ne moradati podatke o svom identitetu ako to ne èli. Me|utim,Zakon o socijalnoj skrbi i obitelji (Ord. br. 2000-1249 od 21. 12.2000.) i Zakon o javnom zdravstvu (~l. 222-66 – Zakon br.2002-93 od 22. 1. 2002.) predvi|aju da èna treba biti upozna-ta s posljedicama zahtjeva da ostane anonimna te s pravimadjeteta da ono dobije informacije o genetskom podrijetlu.

Francuski model zbrinjavanja neèljene djece poznat kao"poro|aj pod X" (L'accouchement sous X) bio je predmetomrasprave pred Europskim sudom za ljudska prava 2003. godi-ne povodom zahtjeva podnositeljice, francuske dràvljankeOdièvre, protiv Francuske. Činjeni~na osnova polazila je odro|enja djeteta 23. 3. 1965., prilikom kojeg je majka izri~ito za-traìla da se primitak u rodili{te, ro|enje djeteta i upis u ma-ti~nu knjigu ro|enih obavi "pod X". Podnositeljica je u zahtje-vu navela da smatra kako su odredbe pravnoga sustava koje



810

onemogu}avaju uspostavljanje veze djeteta s biolo{kom maj-kom protivne odredbama ~l. 8 (o pravu na po{tivanje privat-nog i obiteljskog ìvota) i ~l. 14 (zabrana diskriminacije) Eu-ropske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnih slobo-da. Podnositeljica je u Francuskoj iskoristila sva pravna sred-stva, traè}i da joj se odlukom suda omogu}i uvid u arhivebolnice i mati~nog ureda. Podnositeljica je smatrala da joj jeuskra}ivanjem prava na uvid u arhivske podatke povrije|enotemeljno ljudsko pravo na identitet, koje se temelji na pozna-vanju ~injenica o podrijetlu i biolo{kim srodnicima. Nadalje,tvrdila je da je Francuska onemogu}ila ostvarivanje njezinaprava na privatan ìvot u segmentu koji se odnosio na uspo-stavljanje biolo{koga maj~instva, jer je njezina majka izri~itozahtijevala da se poro|aj i upis u mati~nu knjigu ro|enih o-bave "pod X."

Europski sud za ljudska prava zauzeo je stajali{te da sedoista radilo o sukobu dvaju suprotstavljenih interesa: osobena puni razvitak vlastite osobnosti i interesa majke na anoni-man poro|aj u zdravstvenoj ustanovi da djetetu podari zdravìvot. Sud se ipak ve}inom glasova priklonio stajali{tu premakojem se va`nijim drì za{tita interesa majke na anonimnost,jer se time spre~ava obavljanje ilegalnih poba~aja. Nepobitnoje da dràve pristupnice Konvenciji imaju vrlo opre~na rje{e-nja glede ostvarivanja prava djeteta na informacije o biolo-{kom podrijetlu. Zamjetne su promjene u francuskom pra-vnom sustavu, koje ipak omogu}uju djetetu pristup nekimpodacima o biolo{kom podrijetlu. Sud je tako zaklju~io da ni-je bilo povrede ~l. 8 Konvencije. U svezi s povredom prava iz~l. 14 Konvencije zaklju~eno je da gospo|a Odièvre nije biladiskriminirana niti prikra}ena u roditeljstvu, jer je sve sadr-àje roditeljstva dobila u posvojiteljskoj obitelji.

Po{to je 1999. godine u Hamburgu umrlo nekoliko djecekoja su na javnim mjestima bila napu{tena neposredno na-kon poro|aja, u travnju 2000. postavljena je otvorena, javna,topla kolijevka u kojoj se, ne ulaze}i u zgradu Nove apos-tolske crkve, moè ostaviti dijete.6 Polaganjem djeteta aktivi-ra se signal koji djelatnicima ustanove daje znak da dijetetreba preuzeti. Za{ti}eno je pravo na anonimnost majke kojau pravilu ostavlja dijete. Ustroj i djelovanje prihvatili{ta zanapu{tenu djecu ostvareni su privatnim donacijama, a u tre-}ini tro{kova sudjelovala je vlast grada Hamburga.7 Nakon lije-~ni~koga pregleda djeca se daju udomiteljskim obiteljima.Projektom zbrinjavanja napu{tene djece predvi|eno je damajka moè u roku od osam tjedana od napu{tanja djeteta tra-ìti dijete natrag. Taj rok od osam tjedana preuzet je iz Zako-na o socijalnoj skrbi, koji predvi|a da roditelji do osam tje-dana mogu ostaviti dijete osobi od povjerenja koja }e izvr-{avati sadràje roditeljske skrbi. Njema~ko kazneno pravo811



predvi|a sankcije za napu{tanje djeteta, ali se ~ini da socijal-na ideja anonimnosti sigurnoga napu{tanja djeteta u ovomslu~aju ima prevagu, pa se poduzimaju aktivnosti na {irenjumreè prihvatili{ta u Njema~koj. U teoriji se raspravlja o pri-hvatljivosti francuskoga modela u Njema~koj, jer je francuskiGra|anski zakon iz 1804. kod ro|enja izvanbra~noga djetetapravne sadràje roditeljstva gradio na priznanju maj~instva,za razliku od njema~koga sustava, koji je polazio od na~elaMater semper certa est (Scheiwe, 2004., 682). Nacrt prijedlogazakona o uvo|enju prava majke na anoniman poro|aj 2002.godine nije bio prihva}en. Njema~ki Ustavni sud postavio je,polaze}i od prava na za{titu ljudskoga dostojanstva, standar-de prava na doznavanje vlastita podrijetla, koji se navode kaozapreka eventualnom prihva}anju prijedloga zakona kojim bièna mogla traìti za{titu prava na tajnost podataka u svezi sporo|ajem (Scheiwe, 2004., 691).

Po~etkom prosinca 2006. u Rimu, pri poliklinici Casilino,s vanjske strane zgrade dogra|en je manji prostor sa slobod-nim pristupom u koji se moè ostaviti dijete. Za{ti}eno je pra-vo na privatnost osobe koja ostavlja dijete. Po{to je dijete polo-èno, aktiviraju se senzori koji ljude u klinici obavje{tavaju daje dijete ostavljeno. Bez obzira na to {to je u Italiji dopu{ten"tajni" poro|aj u bolnicama, ponovo aktiviranje ovoga povi-jesnog modela fizi~kog preuzimanja neèljena djeteta, u tomdijelu grada prete`no nastanjenom emigrantima, ocjenjuje sekao va`na mjera gradske socijalne politike. Objavljeni su po-daci da je u Rimu zamjetan porast broja ostavljene djece (53u 2004. godini, 84 u 2005. godini). Samo u poliklinici Casilino,kojoj gravitiraju emigranti, od 2004. do 2006. ostavljeno je 26djece. Od 1701 djece ro|ene u toj klinici, u 2005. godini 37%bila su djeca emigranata.8 Čini se da nije te{ko shvatiti za{toje u Rimu ponovno uspostavljeno javno mjesto na kojem semoè ostaviti neèljeno dijete. Italija je suo~ena s velikim bro-jem ilegalnih imigranata koji ne znaju jezik, nemaju zdrav-stveno osiguranje, nezaposleni su, nije im dostupan poro|aju bolnicama i ne znaju za pravo na poro|aj u tajnosti. Nesu-mnjivo da se tom metodom javnih prihvatili{ta za neèljenudjecu moè utjecati na broj ilegalnih poba~aja i ~edomorsta-va. [to je zemlja razvijenija, poput Italije, to je manji broj ro-|ene djece, a porast broja neplodnih parova dovodi do sve ve-}ega zanimanja moèbitnih posvojitelja za posvojenja, {to unaravi dovodi do toga da i "neèljena" djeca postaju èljena.

U talijanskom pravnom sustavu razli~iti pravni izvorinormiraju prava majke i status djeteta. Prema talijanskoj dok-trini, fakti~na veza roditeljstva, maj~instva i o~instva, dobivapravne sadràje isklju~ivo na po{tivanju subjektivnoga pravaroditelja na uspostavljanje pravne veze s djetetom dobrovolj-nim priznanjem (Bianca, 2001., 311). Glede pravnoga statusa812



napu{tena djeteta, u talijanskom pravnom sustavu temeljni jepravni izvor Gra|anski zakonik (Codice civile, 1942.), Zakono posvojenju (Legge sull'adozione, br. 184/1983.), izvorno Za-kon od 4. 5. 1983., br. 184 o pravu maloljetnika na obitelj(Diritto del minore ad una famiglia) i Dekret o ure|enju gra-|anskih statusa (Decreto del Presidente della Repubblica – D.P. R. od 3. 11. 2000., br. 396). Tek sustavno tuma~enje svih tihpravnih izvora daje odgovor na pitanje na koji je na~in u tali-janskom pravnom sustavu za{ti}eno pravo majke da ostaneanonimna. Talijanski gra|anski zakonik na~elno predvi|a damajka uspostavlja pravne sadràje roditeljstva dobrovoljnimpriznanjem maj~instva (Codice civile, 1942., ~l. 250). Va`no jeistaknuti da, za razliku od francuskoga Gra|anskog zakonika,talijanski Gra|anski zakonik ne sadrì izravnu odredbu gledeprava majke na anonimni poro|aj. Me|utim, iz Dekreta o u-re|enju gra|anskih statusa (~l. 30) proizlazi da majka, ako neèli, ne mora biti upisana u prijavi djetetova ro|enja. Tim rje-{enjem i talijanski pravni sustav omogu}uje ostvarivanje su-bjektivnoga prava majke koja je rodila neèljeno dijete da o-stane anonimna. Talijanski zakon o posvojenju nigdje izravnone spominje specifi~nost statusa djeteta kojeg je rodila ènakoja je htjela ostati anonimna, nego se u doktrini i sudskojpraksi to podvodi pod {iri pojam napu{tanja djeteta. U novi-joj sudskoj praksi glede tuma~enja pojma napu{tanja djetetazanimljiva je i presuda Kasacijskog suda iz 2006. godine, kojaupu}uje na delikatnost procjene okolnosti u kojima je dijetenapu{teno, jer se vodi ra~una o pravu djeteta da ìvi u svojojbiolo{koj obitelji.9 U slu~ajevima napu{tanja djeteta talijanskiZakon o posvojenju predvi|a nadle`nost suda za maloljetni-ke, koji utvr|uju}i da je dijete napu{teno (stato di abbandono),na strani djeteta donosi deklaratornu presudu o podobnostidjeteta za posvojenje (dichiarazione di adottabilità – ~lanak 8 Za-kona o posvojenju). U izvanrednim okolnostima sud moèodgoditi dono{enje te presude za dva mjeseca ako utvrdi po-stojanje indicija da bi roditelji ipak èljeli izvr{avati roditeljskuskrb. Protekom tog roka sud donosi odluku o definitivnoj po-dobnosti djeteta za posvojenje.

Dono{enje sudske odluke o podobnosti djeteta za posvo-jenje najradikalnija je mjera kojom se u talijanskom pravnomsustavu definitivno kida svaka veza izme|u maloljetnoga dje-teta i njegove biolo{ke obitelji (Nardone, 2006., 600). Ta vezaìvotno moè biti prekinuta upravo napu{tanjem neèljena no-voro|en~eta neposredno nakon poro|aja, a posebno se u sud-skoj praksi isti~e moralna odgovornost roditelja koji su na-pu{tanjem djeteta ugrozili njegov ìvot.10

Ustavni sud Republike Italije donio je 2005. godine pre-sudu u postupku ocjene ustavnosti odredbi koje omogu}uju813



da majka nakon poro|aja ostane anonimna.11 Talijanski za-kon omogu}uje ostvarivanje prava posvojene osobe starije od25 godina da bude upoznata s podacima o biolo{kom podri-jetlu, osim ako se nije radilo o ro|enju djeteta ~ija je majkaizri~ito zahtijevala da ostane nepoznata. Postupak pred Ustav-nim sudom Italije pokrenuo je sud za maloljetnike u Firenci,osporavaju}i odredbu ~l. 28 Zakona o posvojenju, koja upu-}uje na primjenu ~lanka 30 Dekreta o ure|enju gra|anskihstatusa, a na temelju odredbi ~l. 2 i 32 Ustava Republike Italije.Postupak ocjene ustavnosti pokrenut je zbog za{tite pravadjeteta postavljenih Konvencijom UN-a o pravima djeteta (~l.7 i ~l. 8) i zbog evolucije zakonodavstava glede prava posvo-jenoga djeteta u svezi s doznavanjem ~injenica o biolo{kompodrijetlu. Kao polazi{te za raspravu u teoriji se navodi i Re-zolucija Europskog parlamenta (A 30172/92) o pravu posvo-jenoga djeteta na doznavanje podrijetla iz 1992. godine. Isti~ese da je najdublje, izvorno pravo svake osobe da bude upoz-nata sa svojim podrijetlom, ali se to pravo sukobljuje sa zasad"apsolutnim" pravom majke da ostane nepoznata (Carletti,2006., 886). "Ako majka nije izri~ito izjavila da èli ostati anoni-mna, posvojena bi osoba u Italiji nakon 25 godina ìvota mo-gla traìti dozvolu suda za uvid u spise predmeta posvojenjaradi dobivanja informacija o svom biolo{kom podrijetlu" (Car-letti, 2006., 886). Ustavni sud je zauzeo stajali{te da se za{ti-tom prava na tajnost podataka o majci {titi djetetovo pravo naìvot i zdravlje ra|anjem u zdravstvenoj ustanovi (Carletti, 2006.,891).

Preteè stajali{te da je pravo na zdrav i siguran poro|ajbila pretpostavka nastanka djeteta kao pravnog subjekta teda je to pravo djeteta osigurano pravom majke na tajnost po-ro|aja. U teoriji se navodi da je jedno pravo pretpostavkadrugog. Da pravni poredak nije za{titio pravo majke na "ano-nimnost" poro|aja, ve}a je vjerojatnost da bi do{lo do poba-~aja, tako da se dijete ne bi ni rodilo i postalo pravni subjekt.Djetetovo ro|enje drì se posljedicom prava majke na izbor(Carletti, 2006., 894). Ta je presuda potaknula raspravu u {irojjavnosti o pravu posvojena djeteta na informacije o genet-skom podrijetlu. Stajali{te Ustavnog suda moè se saèti za-klju~kom "…da se u ovom slu~aju manjim zlom pravni pore-dak {titi od ve}eg zla" (Eramo, 2006., 130). Ustavni sud nijeprihvatio taj zahtjev, tako da posvojena djeca ne mogu ra~u-nati na moèbitnu korist od informacija o genetskom podri-jetlu biolo{kih srodnika. Za eventualno lije~enje stanicama bio-lo{kih srodnika, ~ak i u slu~aju raspolaganja informacijama obiolo{kom podrijetlu, bio bi potreban i pristanak tih fizi~kihosoba koje su biolo{ki srodnici posvojena djeteta. Suvremenemetode pra}enja i prevencije bolesti koje se prenose genet-814



skim putem poti~u na nov pristup tuma~enju prava posvoje-na djeteta na zdravlje. Naime, genetska istraìvanja nasljed-nih bolesti omogu}uju primjenu pretkazuju}ih genetskih te-stova, tako da informacije o tim bolestima kod predaka nisuvi{e toliko va`ne. Osim iz psiholo{kih razloga, informacije obiolo{kom podrijetlu va`ne su u kontekstu spre~avanja inces-ta, do kojeg moè do}i ako osoba ne raspolaè podacima osvojim biolo{kim srodnicima.

ZAKLJUČAKPovijesna istraìvanja dovela su do zaklju~aka da su se dru-{tva vrlo razli~ito odnosila prema napu{tanju neèljene djece.Sam naslov rada, u kojem su na prvom mjestu istaknuti dru-{tveni, a tek nakon toga pravni aspekti napu{tanja djece,potvr|en je obradbom teme, jer u ranijim dru{tvima pravonije bilo instrument kojim bi ti odnosi osobne naravi ure|ivalii odnos roditelja prema potomcima. Te dru{tvene odnose ustarim dru{tvima odre|ivali su isklju~ivo obi~aji, moral i re-ligija, kao vrlo suptilni, dostatni i izgra|eni normativni sustavi.

Istraìvanje je potvrdilo da se kao konstanta, kao uni-verzalna funkcija obitelji isti~e ona prema kojoj se biolo{ki or-ganizam djeteta pretvara u ~lana dru{tvene zajednice (Go-lubovi}, 1981., 143). Sama obitelj pruà za{titu bespomo}nudjetetu tako {to roditelje ~ini odgovornima za njegov razvoj,a djetetu osigurava psihosocijalno zdravlje i zadovoljava pri-marnu potrebu za emocionalnom ravnoteòm (Golubovi},1981., 143). Me|utim, najbolji interes djeteta name}e danaszajednici du`nost provjere kvalitete tih sadràja u obitelji, anapu{tanje neèljena djeteta fakti~ni je ~in iskazivanja izo-stanka ljubavi, pa`nje, brige i skrbi. Suvremena socijalna dr-àva preuzima na sebe te povijesno univerzalne funkcije o-bitelji, kojima se – polaze}i od za{tite prava na ìvot i zdravlje– dijete pretvara u ~lana dru{tvene zajednice.

Povijesna iskustva potvr|ena primjerima iz usporedno-ga prava upu}uju na nevjerojatnu istovjetnost pristupa, kojiupu}uju na kompromis, {to dokazuje odmjereno balansira-nje u za{titi interesa koji se {tite pravnom normom. Normira-ju}i posljedice napu{tanja djeteta, zakonodavac mora biti svje-stan delikatnosti i kompleksnosti odnosa koji se ure|uju pra-vnom normom, jer je rije~ o posljedicama erotskih odnosaodraslih, njihova statusa u odnosu na vjerojatno roditeljstvo ipoloàja nove generacije. Napu{tanje neèljena djeteta jestostvarivanje prava na slobodan izbor i predstavlja – grubo re-~eno – ipak rijedak otklon od èljena maj~instva kao ìvotnouobi~ajenoga tijeka stvari. Ovim radom dokazana je dugotraj-na povijesna prisutnost gotovo istovjetnoga modela dru{tve-ne skrbi o neèljenoj djeci, koja se ostvaruje fizi~kim preuzi-815



manjem djece na zato predvi|enim mjestima i dru{tveno or-ganiziranom skrbi. Istraìvanje povijesnih i suvremenih pozi-tivnopravnih primjera dokazalo je postojanje istovrsnih kom-promisa kao oblika dru{tvene regulacije (Pusi}, 1989., 8). Za-nimljivo je to pratiti na povijesnom modelu dubrova~ke "ru-ote", koja se danas gotovo doslovno "restaurira" u Italiji i Nje-ma~koj, ali za sada ne i u Hrvatskoj.

U osnovi mogu}nosti ostvarivanja prava na slobodanrazvoj osobnosti jest pravo na ìvot. Da li pravo na ìvot kaopo~etak razvoja neponovljive ljudske jedinke sa svojom vla-stitom osobnosti ili pravo na no{enje tereta krià predaka? Jeli doista pravo da djeci trnu zubi zato {to im o~evi jedo{e kise-lo gro`|e? U teoriji se pravo na informaciju o podrijetlu sma-tra pravom prve generacije, koje je preduvjet slobodnom ra-zvoju osobnosti. Hrabar smatra da je pravo na doznavanjevlastita podrijetla jedno od osnovnih, apsolutnih i izvornihprava djece (Hrabar, 1994., 89 i 107). U slu~ajevima "savr-{enog" napu{tanja djeteta, bez ikakva traga, dijete ne}e mo}iostvariti pravo na doznavanje vlastita podrijetla. Ima ìvotnihprimjera koji dokazuju da je pravo na doznavanje vlastitapodrijetla teàk teret za osobu koja tijekom ìvota pribjegavanaj~e{}e promjeni prezimena, ~ime barem u javnosti prekidavezu sa svojim precima. Čini se da je bolje otkloniti se od kon-cepcije apsolutnih prava, jer iznimke uvijek postoje i, kao {toje to primjerima iz sudske prakse potkrijepljeno u ovomeradu, pravo na ìvot ipak je "apsolutnije" pravo i pretpostav-ka svih ostalih prava. Da bi se fakti~ni odnos roditeljstva,maj~instva i o~instva, pretvorio u pravni odnos, potrebna jevolja roditelja. Aktivna maj~inska briga, ljubav i skrb ne moguse nametnuti autoritetom pravne norme. Pitanje je do kojegranice moè dru{tvo roditeljima nametati odgovornosti radiostvarenja dobrobiti djeteta. Prosudba najboljeg interesa dje-teta treba polaziti od prioriteta interesa djeteta, {to se {titi su-stavima pravnih normi. Suvremena socijalna dràva, prekoneke nove Parens Patriae, pro{irena je obitelj koja mora bitipripravna prihvatiti svaki novi ljudski ìvot kao apsolutnuvrijednost i omogu}iti mu ostvarivanje nekih prava. Pitanje jeje li doznavanje djeteta o tome tko su mu roditelji pretpo-stavka za ostvarivanje prava na o~uvanje identiteta. Doneklemo`da i jest, iako je prisutniji trend samoostvarivanja vlasti-tim izborom ìvotna puta. Osobni identitet ipak se gradi u-glavnom utjecajem sredine i okruènja u kojoj osoba odrasta,a to bi u svakom slu~aju trebala biti nova udomiteljska ili po-svojiteljska obitelj. Stoga smatramo sasvim opravdanom i pri-mjerenom civilizacijskom trenutku ve}ine zemalja ~lanicaUjedinjenih naroda stilizaciju iz ~lanka 7 Konvencije UN-a opravima djeteta, koja pravo djeteta da sazna tko su mu ro-ditelji relativizira i ne dovodi ga u rang apsolutnih i izvornih816



prava djece (Hrabar, 1997., 694). Izostanak maj~ine ljubaviprema tek ro|enom djetetu, koje se o~ituje u napu{tanju dje-teta, treba u svakom slu~aju nadomjestiti drugim obiteljsko-pravnim odnosima, {tite}i pravo na ìvot kao prava od kojegpolaze sva ostala apsolutna i relativna prava.

Obnavljanje povijesnih modela javnih prihvatili{ta za ne-èljenu djecu u osnovi zna~i legalizaciju napu{tanja neèlje-na djeteta i predstavlja povla{ten oblik napu{tanja kojim sene ugroàva djetetov ìvot i koji slijedom toga ne ulazi u opiskaznenoga djela napu{tanja djeteta. Smatramo da se pravona ìvot neèljena djeteta najdosljednije {titi pravom majkena anoniman poro|aj u zdravstvenoj ustanovi. Čin napu{ta-nja djeteta moè se tuma~iti kao ~in iskazivanja pristankamajke na djetetovo posvojenje. Bez obzira na to {to normeobiteljskoga prava karakterizira njihova kogentnost, aktivnamaj~inska briga, ljubav i pa`nja ne mogu se nametnuti pri-nudom. Primjena kaznenopravne represije za ostavljanje dje-teta, odnosno za ~edomorstvo, osim prijetnjom ili eventual-nim sankcijama, ~ini se da ne moè utjecati na prinudno ost-varivanje sadràja "neèljenog maj~instva". [to je u konkret-nom slu~aju napu{tanja neèljena djeteta dru{tveni interes?U svakom slu~aju to bi trebalo biti o~uvanje djetetova ìvotaprevencijom i upoznavanjem s izlazom {to ga majci neèljenadjeteta nudi socijalna dràva. Pusi} zaklju~uje da su zadovo-ljavaju}a rje{enja sklad koji u dru{tvu doìvljavamo kao dobari pravedan (Pusi}, 1989., 6). Pravo nu`no mora selekcioniratiprimarne interese i djelovati na njihovu za{titu dosljednimrje{enjima u svim granama prava. Danas doista nema razlogada se ti statisti~ki rijetki slu~ajevi ro|enja neèljena djetetauspje{no ne rje{avaju mehanizmima ure|ene socijalne i pra-vne dràve.

BILJE[KE1 Pi{u}i o ~edomorstvu, [ilovi} citira stih: "Dva su tirana odlu~ila otvojoj sudbini: unato~ ~asti, ljubav ti dade ìvot. Unato~ ljubavi, ~astti zada smrt" ([ilovi}, 1907., 80).2 Ustav Republike Hrvatske, pro~i{}eni tekst, Narodne novine 28/2001., koji obuhva}a Ustav RH Narodne novine 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000. i 124/2000.3 Tako je, primjerice, Slobodna Dalmacija u broju izdanom na Novugodinu 2001. objavila ~lanak pod naslovom "Djevoj~icu ubacila ustroj za pranje rublja – Žena N. L. (39) iz Velike Gorice rodila je u pe-tak izme|u 17 i 18 sati najvjerojatnije ìvu djevoj~icu koju je nakonporoda zamotala u ru~nike i stavila u bubanj perilice rublja od ~egaje dijete umrlo…"4 U tisku je dono{enje te presude popra}eno naslovom "Napu{tenodijete, izgubljeno dijete" Il Giornale, 10. 9. 1988., Andrea Pucci, "Figlioabbandonato, figlio perso."817



5 (2006.), Republika Hrvatska, Dràvni zavod za statistiku, "Punolje-tni po~initelji kaznenih djela, prijave, optu`be i osude u 2005, Sta-tisti~ka izvje{}a", Zagreb, 2006., str. 38-39, ~edomorstvo ~l. 93 prijav-ljena jedna osoba – istraga obustavljena, i str. 42-43, napu{tanje dje-teta ~l. 212. – tri slu~aja, od toga jedan po nepoznatom po~initelju.Tijekom 2005. nije izre~ena ni jedna sankcija za napu{tanje djeteta ~l.212 KZ, a za ~edomorstvo (~l. 93) osu|ene su dvije punoljetne osobe(str. 144).6 Scheiwe, 2004., 681, iznosi podatke da je od 2000. do 2002. na-pu{teno od 90 do 120 djece. Objavljeni su podaci da je 2005. godineu toj javnoj kolijevci ostavljeno 22 djece.7 Nakon nekoliko uzastopnih slu~ajeva ~edomorstava u RepubliciHrvatskoj (Novi list, 9. 5. 2007. "Mrtvu bebu tri tjedna dràla podautom u garaì" i Ve~ernji list, 8. 5. 2007. "Tek ro|eno dijete ubila tinej-dèrica bez podr{ke") oglasio se ministar zdravstva i socijalne skrbiRH dr. Neven Ljubi~i} u Ve~ernjem listu 11. 5. 2007. "Stop ~edomor-stvima – Prije nego {to se eventualno odlu~imo za uvo|enje ko{aricapri nekom rodili{tu nu`no je vidjeti iskustva zemalja u kojima seprovodi takav projekt te ima li u~inaka na smanjivanju ~edomorsta-va. Ako se na taj na~in doista mogu spasiti ìvoti nema razloga da imi ne krenemo s takvim projektom."8 Il Messaggero, dicembre 2006., www.ilmessaggero.it (5.4.2007) LucaBrugnara, "Una iniziativa del Policlinico Casilino di Roma – unanuova ruota degli esposti per salvare i neonati abbandonati: le ma-mme resteranno anonime."9 Cassazione civile, sez. I, 14. 4. 2006., n. 8877, Giust. civ. 2006., 6., 1135.10 Anna Nardone isti~e da dono{enje te sudske odluke predstavljanajstroù mjeru koja se moè izre}i roditeljima, napominju}i da je taodluka po karakteru ja~a od odluke kojom se roditelj moè li{itiroditeljske skrbi (provvedimenti ablativi o limitativi della potesta' genito-riale – art. 330 Codice civile).11 Repubblica Italiana, Corte Costituzionale, presuda br. 425 od 25.11. 2005.

LITERATURAAlin~i}, M., Hrabar, D., Jakovac Lozi}, D., Kora}, A. (2006.),Obiteljsko pra-vo, Zagreb: Narodne novine.Ba~i}, F., Pavlovi}, [. (2004.), Komentar Kaznenog zakona, Zagreb: Or-ganizator.Baki}, V. (1957.), Pravni poloàj vanbra~ne dece u FNRJ, Beograd: Savezudruènja pravnika Jugoslavije.Bianca, C. M. (2001.),Diritto civile, 2., La famiglia le successioni, Milano:Giuffrè, 3. ed.Carletti, L. (2006.), Accesso dell'adottato alle informazioni sulle pro-prie origini: legittimo il divieto ove la madre abbia dichiarato di nonvoler essere nominata, Famiglia, Persone e Successioni, (11): 884-897.Ču~i},V. (2005.), Dubrova~ke mati~ne knjige – dragocjen izvor za po-vijesna istraìvanja, Arhivski vjesnik, 48: 45-54.Eisner, B., Horvat, M. (1948.) Rimsko pravo, Zagreb: Nakladni zavodHrvatske.818



Eramo, F. (2006.), Il diritto all'anonimato della madre partoriente,Famiglia e diritto, (2): 130-134.Erent Sunko, Z. (2007.), Obitelj u demokratskoj Ateni – institucija ipolis u malom, Zbornik PFZ, 547 (3): 603-627.Fulchiron, H. (2006.), Egalité, vérité, stabilité: the new French filia-tion law after the Ordonnance of 4 July 2005, The International Surveyof Family Law 2006 edition, 203-216.Golubovi}, Z. (1981.), Porodica kao ljudska zajednica, Zagreb: Naprijed.Hla~a, N. (1990.), Ogledi o pravnom statusu fetusa, Zbornik PFZ, 40(2): 231-247.Hrabar, D. (1994.), Dijete – pravni subjekt u obitelji, Zagreb: Pravni fa-kultet u Zagrebu.Hrabar, D. (1997.), Pravo na privatnost i pravo na saznanje podrijet-la – nove smjernice instituta posvojenja, Zbornik PFZ, 47 (6):685-703.Jakovac Lozi}, D. (2006.), Me|unarodno posvojenje obiteljskopravni as-pekti, Split: Pravni fakultet u Splitu.Malaurie, P. (1998.), Cours de droit civil – famille, Paris: Éditions Cujas.Mumford, L. (1986.), Mit o ma{ini 1. Tehnika i razvoj ~ovjeka, Zagreb:Grafi~ki zavod Hrvatske.Nardone, A. (2006.), Il "diritto del minore ad una famiglia":dichiarazione dello stato di adottabilità e provvedimenti incidentisulla potestà dei genitori, Famiglia, Persone e Successioni, (7): 588-601.Parsons, T. (1988.),Dru{tva – evolucijski i poredbeni pristup, Zagreb: Au-gust Cesarec.Pavi{i}, B., Grozdani}, V., Vei}, P. (2007.), Komentar Kaznenog zakona,Zagreb: Narodne novine.Pusi}, E. (1989.), Dru{tvena regulacija, Zagreb: Globus.Renaut, M. H. (2003.), Histoire du droit de la famille, Paris: Ellipses.Rubellin-Devichi, J. (2001.), Droit de la famille, Paris: Dalloz.Scheiwe, K. (2004.), Legal provisions that allow women to give birthanonymously – apt to be exported from France to Germany? U: P.Lodrop, E. Modvar (ur.), Family Life and Human Rights (682-694),Gyldendal.[anjek, F. (1988.) Crkva i kr{}anstvo u Hrvata, Zagreb: Kr{}anska sa-da{njost.[ilovi}, J. (1907.), Čedomorstvo, Mjese~nik, 33 (2): 77-89.Toma{i}, D. (1929.), Moralne ideje, religija i zakoni kao regulatori fer-tiliteta, Mjese~nik, 55 (9-10): 410- 426.

IZVORICassazione civile, sez. I, 07 settembre 1988, n. 5061, Giust. civ. Mass.,1988., fasc. 8/9.

Corte appello Milano, 27 luglio 1999, Giur. milanese, 2000., 235.

Corte Costituzionale, 25. 11. 2005., n. 425, Famiglia e diritto, 2006.,(2): 129-130.

European Court of Human Rights, Odièvre v. France (applicationno. 42326/98) 13. 2. 2003.819



Il Giornale, 10. 9. 1988., http://www.ilgiornale.it/ (5. 4. 2007.)Il Messaggero, www.ilmessaggero.it, Una nuova ruota degli espostiper salvare i neonati abbandonati: le mamme resteranno anonime,Luca, B. (5. 4. 2007.)Independent, 10. 3. 2000., http://www.independent.co.uk/ (5. 4. 2007)Tribunale minorenni Perugia, 16 luglio 2002, Giur. merito, 2002, 1246.(1942.), Codice civile (Approvazione del testo del Codice civile, Regiodecreto 16 marzo 1942 – XX, n. 262.)(1983.), Legge 4. 5. 1983., n. 184 (Diritto del minore ad una famiglia)tzv. Zakon o posvojenju – c.d. Legge sull'adozione.(1990.), "Ustav Republike Hrvatske", Narodne novine br. 56/1990, br.135/1997., br. 8/1998., br. 113/2000., br. 124/2000., pro~i{}eni tekst br.28/2001.(1992.), "Zakon o osobnom imenu", Narodne novine, br. 69/1992.(1993.), "Zakon o dr`avnim maticama", Narodne novine, br. 96/1993.(1997.), "Konvencija za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda",Zakon o potvr|ivanju Konvencije za za{titu ljudskih prava i te-meljnih sloboda i Protokola br. 1., 4., 6.,7. i 11. uz Konvenciju za za{ti-tu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Narodne novine, Me|unarodniugovori br. 18/1997. i br. 6/1999.(1997.), "Kazneni zakon", Narodne novine br. 110/1997., br. 27/1998., br.50/2000., br. 129/2000., br. 51/2001., br. 111/2003., br. 190/2003., br. 105/2004., br. 84/2005., br. 71/2006., br. 110/2007.(1998.), "Obiteljski zakon", Narodne novine, br. 162/1998.(2000.), Decreto del Presidente della Repubblica, 3. 11. 2000., n. 396(Ordinamento stato civile).(2003.), "Obiteljski zakon", Narodne novine, br. 116/2003., br. 17/2004.,br. 136/2004., br. 107/2007.(2003.), "Code civil", 102 ed., Paris, Dalloz.(2006.), Republika Hrvatska, "Punoljetni po~initelji kaznenih djela,prijave, optu`be i osude u 2005, Statisti~ka izvje{}a", Zagreb, Dr`avnizavod za statistiku.(2007.), "Zakon o udomiteljstvu", Narodne novine, br. 79/2007.www.legifrance.gouv.fr stranica posje}ena 4.12.2007.

Social and Legal Aspects of Deserting aNewbornNenad HLAČAFaculty of Law, Rijeka

The phenomenon of deserting newborns is examined in theintroduction using the historical and comparative methods.Different solutions adopted in national legislations and incase law reveal development of social treatment of thedeserted children. It is concluded that in the course of history820



the morals, religion and customs have influenced desirabilityof political goals additionally reinforced by the laws relatedto sexuality and treatment of the deserted children by thecommunity. The phraseology employed in Art. 7 of the UNConvention on the Right of the Child of 1989, whichqualifies the right of the child to know his or her parents andfails to elevate it to the level of the child’s absolute rights,seems acceptable and appropriate to the stage of civilisationreached by the majority of the UN member states. Themodern social state substitutes the lack of mother’s love forher child, expressed in the act of deserting the newborn, bymeans of other institutes of family law, such as foster careand adoption, protecting the right to life as the elementaryhuman right.

Key words: foundling adoption, right of the child

Soziale und juristische Aspekte derAussetzung von FindelkindernNenad HLAČARechtswissenschafliche Fakultät, Rijeka

In diesem Artikel wird das Phänomen der Kindsaussetzungunter historischen und komparativ-juristischenGesichtspunkten untersucht. Der Verfasser analysiertverschiedene Lösungen aus dem Bereich der positivenGesetzgebung und Jurisdiktion, anhand deren sich der Statusvon Findelkindern in der Gesellschaft offenbart. Er kommt zudem Schluss, dass Moral, Religion und Brauchtum im Laufeder Geschichte wünschenswerte politische Zielsetzungenhervorgebracht haben, die eine Stärkung des Rechtsstatusmännlicher Findelkinder sowie eine von der Gesellschaftgetragene Fürsorge befürworten. Als akzeptabel und demzivilisatorischen Augenblick entsprechend bewertet dieMehrzahl der UN-Mitgliedstaaten die stilisierte Formulierungnach Artikel 7 der UN-Kinderrechtskonvention aus dem Jahr1989, der gemäß das Recht des Kindes zu wissen, wer seineEltern sind, relativiert und vom Rang der absolutenKinderrechte ausgenommen wird. Fehlende mütterliche Liebeund Fürsorge, von der ein von der Mutter verlassenes Kindbetroffen ist, wird im zeitgenössischen Sozialstaat durchandere Institutionen des Familienrechts ersetzt, etwa durchUnterbringung in einer Pflegefamilie oder durch Adoption,wobei das Recht auf Leben im Mittelpunkt steht, auf dem alleanderen Menschenrechte beruhen.

Schlüsselbegriffe: Findelkind, Adoption, Kinderrechte

821



enČeta - bib.irb.hrbib.irb.hr/datoteka/394729.di96_97_09hlaca1.pdf · stvu. "srodstvo uvijek...

Documents