elementi staroslavenske tradicije u kulturi bošnjaka - elvir duranović

ELEMENTI STAROSLAVENSKE TRADICIJE U KULTURI BONJAKA

Elvir Duranovi

Mr. Elvir Duranovi

ELEMENTI STAROSLAVENSKE TRADICIJE U KULTURI BONJAKAodnos islamskih uenjaka u Bosni i Hercegovini prema njima

Bugojno, 2011. godine

Mr. Elvir Duranovi Elementi staroslavenske tradicije u kulturi Bonjaka odnos islamskih uenjaka u Bosni i Hercegovini prema njima Izdava: Autor Recenzija: Prof. dr. Mehmed Kico Lektura: Aia uli, prof. Naslovnica: eval ahinbegovi, prof.tampa: Grafika, Bugojno Tira: 1000 kom------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo DURANOVI, Elvir Elementi staroslavenske tradicije u kulturi Bonjaka : odnos islamskih uenjaka u Bosni i Hercegovini prema njima / Elvir Duranovi. Bugojno : autor, 2011. - 241 str. ; 21 cm Bibliografija: str. 231-204 ; bibliografske i druge biljeke uz tekst. ISBN 978-9958-865-05-3 COBISS.BH-ID 18875910 -----------------------------------------------tampano uz finansijsku podrku naelnika Opine Bugojno gospodina Hasana Ajkunia

Mr. Elvir Duranovi

ELEMENTI STAROSLAVENSKE TRADICIJE U KULTURI BONJAKAodnos islamskih uenjaka u Bosni i Hercegovini prema njima

Bugojno, 2011. godine

Prof. dr. Mehmed Kico Recenzija rukopisa Elementi staroslavenske tradicije u kulturi Bonjaka, autora mr. Elvira Duranovia Ne krijui zadovoljstvo ukazanim povjerenjem, iznosim svoje miljenje o sadraju naslovom istaknutog rukopisa i nainu na koji je autor osvijetlio naslovom naznaeni predmet istraivanja. Na povode i razloge, kojima istrauje pitanja iz predmeta svojih posmatranja, autor se u Uvodu ukratko osvre, da bi itaoce uvjerio u aktuelnost i opravdanost njihovog osvjetljavanja, uz ostalo, i zbog pomanjkanja literature takve vrste kod nas. U poglavljima kao zasebnim cjelinama, autor, odgovarajuim redom i s poeljnom mjerom, posmatra obiaje kao drutveni fenomen. On to ostvaruje zapoinjui od najirega civilizacijskog kruga kao poprita njegovanja obiaja i tradicije, da bi obim, postepeno, suavao do lokalnoga konteksta muslimanske zajednice u Gornjevrbaskom kraju. Autor to postie s istananim sluhom posmatraa, koji znalaki koristi referentne izvore, vjeto povezuje injenice i smjelo iznosi svoja zapaanja. U krajnjem rezultatu, rad uspijeva iznijeti jednu uvjerljivu sliku zanimljvoga obiajnog ivota muslimanske zajednice u naznaenoj sredini. Pristajui uz vane pojedinosti koje autor naglaava, opravdano je krenuti za njegovim mislima i iznijeti to da tema zadire u dvije posebne oblasti: istraivanje staroslavenskih tragova u praksi bosansko-hercegovakih muslimana i odnos

5

islamskih uenjaka prema njima a to je zahtijevalo bavljenje odnosom islama ... prema tradiciji predislamskih Arapa, ... (i) odnos(a) islamskih uenjaka u Bosni i Herecegovini prema predislamskoj tradiciji. Uvaavajui mjerodavne i smjerodavne izvore islamskog uenja, autor dobro primjeuje da je islam mijenjao samo ono to je ... tetno za ovjeka, njegov ivot, moral i vjeru ... Shodno tome, plemeniti i drutveno korisni obiaji su prihvaeni; obiaji koji su izvorno poticali od ranijih Boijih poslanika reformisani su i popravljeni, dok su nemoralni i tetni ... obiaji i obredi ... odbaeni i ukinuti. Posebna vrijednost ovog rada, prema mome sudu, ogleda se u tome to oivljava sjeanja na desetomjeseni istraivaki boravak Viljema Lokvuda, etnologa iz SAD, u selu Planinica, s kojim su, nekoliko godina kasnije, dovoeni u vezu emigranti ubaeni u Gornjevrbaski kraj, kao da im je on, navodno, podastro podatke koje e im olakati djelovanje protiv mira u dravi. Odabir sela Planinica (opina Bugojno) i Kozica (opina Gornji Vakuf), kao naselja za uzorkovanje istraivaikih praenja i zapaanja,govori da je autor imao osjeaj u uvjerljivom posmatranju, posebno zato to su to naselja u kojima se, tokom niza decenija, potvruje tendencija iseljavanja, bez ijednog sluaja doseljavanja u njih, a to je temeljna pretpostavka tienja njegovanih obiaja od utjecaja sa strane. Dopunski dio rukopisa, koji sainjavaju tehniki dodaci: Izvori i literatura (str. 103-112), Biografski leksikon citiranih autora i znamenitih linosti (str. 113-121), Indeks linih imena

6

(str. 122-124), radu u cijelosti daju naunoistraivaki legitimitet. Uvjeren da tekst nudi znatan zbir zanimljivih podataka o obiajima i tradiciji itelja iz kraja koji osvjetljava,i da moe sluiti kao dobra osnova i vodi za poeljne sline radove u budunosti, svesrdno podravam i preporuujem njegovo tampanje. Sarajevo, maj 2010. Prof. dr. Mehmed Kico

7

UVODHvala pripada Uzvienom Allahu. Neka je salavat i selam na Allahovog miljenika i poslanika Muhammeda, a.s., njegovu porodicu, ashabe i sve vjernike i vjernice. Nijedna religija na svijetu, ukoliko nije potpuno izolovana i ima tek neznatan broj lanova, nije imuna na uticaje sa strane. Velike migracije stanovnitva i ratna osvajanja koja se se deavala tokom povijesti, uzrokovali su simbiozu meu religijama na nain da se pod okrilje dominirajue religije uvuku razliiti obiaji i prakse potinjenog naroda. U veini sluajeva to je izazivalo revolt i protivljenje vjerskih autoriteta dominirajue religije. Tako su kranstvo i islam, iako pod uticajima drugih religija, generalno bili protiv bilo kakvih sinkretistikih elemenata. Vjerska tradicija i kultura bosansko-hercegovakih muslimana nije izuzetak od ovog univerzalnog pravila. Pod platom narodnih obiaja koje praktikuju bosanskohercegovaki muslimani, skriveni su kulturni fenomeni koji izviru iz razliitih religija od kojih su uticaji staroslavenske religije i mitologije najznaajniji. Tu injenicu islamski uenjaci primijetili su vrlo rano. Anonimni pisac s kraja XVI stoljea pie o tome kako su bosansko-hercegovaki muslimani povrno prihvatili islam ostajui privreni svojim predislamskim obiajima i praksi. Krajem XIX stoljea, u vrijeme intenzivnijeg etnografskog istraivanja ivota stanovnika u Bosni i Hercegovini javljaju se pionirski tekstovi o obiajima muslimana. Prvi od njih objavljen je u Sarajevskom cvijetniku pod naslovom Nekoji narodni obiaji u Bosni pod Turskom9

vlau. Nakon toga, znaajnu studiju o ivotu i obiajima muslimana u Bosni i Hercegovini napisao je poetkom XX vijeka prosvjetni radnik Antun Hangi (ivot i obiaji muslimana u Bosni i Hercegovini, drugo proireno izdanje, Sarajevo, 1906. godine). Iako je uiteljski pedantno biljeio obiaje muslimana, Hangi se nije ire bavio njihovom genezom, to je isprovociralo urednitvo lista Behar koje u osvrtu na Hangijevo djelo nakon pohvale konstatuje kako je Hangi neke oito neislamske obiaje iz neznanja nazvao islamskim i muslimanskim. O genezi narodnih obiaja u kulturi bosanskohercegovakih muslimana do druge polovine XX vijeka uglavnom piu stranci. Jovan Hadi-Vasiljevi (Muslimani nae krvi u Junoj Srbiji, Beograd, 1924. godine) bavi se slinostima iz ivota muslimana u Junoj Srbiji sa njihovim komijama Srbima, vrlo esto navodei primjere iz ivota bosansko-hercegovakih muslimana. Tihomir orevi (Predislamski ostaci meu jugoslovenskim muslimanima, Srpski knjievni glasnik, Beograd, 1931., n.s. knj. XXXII, str. 217-227.) analizira odreene obiaje muslimana tadanje Jugoslavije koji imaju predislamsko porijeklo. Nikola Grieti Gaparevi (O vjeri starih Slovjena prema pravjeri Arijaca i prasemita, Mostar, 1900. godine) u obimnoj studiji pie kako su muslimani u Bosni i Hercegovini sauvali najvie staroslavenskih obiaja. Slino miljenje dijeli Emil Lilek (enidba i udadba u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, br. X, Sarajevo, 1898. godine) koji je istraivao svadbene obiaje naroda Bosne i Hercegovine.

10

Sedamdesetih godina XX vijeka pojavljuje se prvi nauno-istraivaki rad o porijeklu obiaja bosanskohercegovakih muslimana nastao iz pera domaeg autora Muhameda Hadijahia (Predislamski elemeniti u kulturi bosanskih muslimana, Sarajevo 1973. godine). Hadijahi je nekoliko godina kasnije napisao jo jedan rad sa slinom tematikom (Sinkretistiki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, POF, 28-29/1978-9,VOL.28-29, Sarajevo, 1980. godine) u kojem je ukazao na staroslavenske, kransko ili hrianske, te bogumilske elemente u kulturi bosanskohercegovakih muslimana, navodei rijetka miljenja islamskih uenjaka o njima. O obiaju krae djevojke meu muslimana Gornjevrbaske regije pisao je William G. Lockwood (Bride theft and social maneuverability in Western Bosnia, Anthropological quarterly, vol 47., juli 1974. godine, number 3., str. 253-269.) Lockwood je napisao i vrlo detaljnu etnografiju bosanskog sela fokusiranu na selo Planinicu, opina Bugojno (European Moslems: Economy and Ethnicity in Western Bosnia. New York: Academic Press, 1975. godine). U svojoj studiji Lockwood je opisao meuljudske odnose seljana, njihov odlazak na pijacu u Bugojno i naine na koje razliite drutvene promjene utjeu na te odnose. Zapaanja o svadbenim obiajima muslimana Planinice koja je zabiljeio Lockwood koristili smo tokom izrade magistarskog rada. Rad ija tema zadire u dvije posebne oblasti: istraivanje staroslavenskih tragova u praksi bosansko-hercegovakih muslimana i odnos islamskih uenjaka prema njima zahtijevao je od nas ire bavljenje odnosom islama iz formativnog perioda prema tradiciji predislamskih Arapa, jer se na tim temeljima11

bazira odnos islamskih uenjaka u Bosni i Herecegovini prema predislamskoj tradiciji. Allahov Poslanik, a.s., je neke obiaje prihvatio, druge ispravio, a tree dokinuo. Mjerilo za usvajanje ili odbacivanje odreenog obiaja bilo je usaglaenost tog obiaja sa duhom erijata. Drei se iskljuivo primjera iz Kurana i autentinog sunneta Allahovog Poslanika, a.s., u radu smo naveli glavne primjere prihvaene, ispravljene ili odbaene predislamske prakse koji su postali obrazac za djelovanje islamskim uenjacima u naoj zemlji. Odgovor na pitanje da li u praksi bosansko-hercegovakih muslimanima postoje staroslavesnki elementi i od ega je zavisio njihov opstanak dobit emo analizom fenomena masovnog irenja islama u Bosni i Hercegovini. Veina autora koji su se bavili tom tematikom smatra da je u poetku prihvatanje islama bilo vie formalne nego sutinske prirode. Na osnovu radova Mehmeda Handia, (Jedan prilog povijesti prvih dana irenja islama u Bosni I Hercegovini, Narodna uzdanica, kalendar za godinu 1938., 29-45. ), Adema Handia (O islamizaciji u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku, separat, Sarajevo, 1970. godine), Nedima Filipovia (Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku, Godinjak, knj., VII, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj., 5., Sarajevo, 1970., str. 141-167.) Muhameda Hadijahia (Porijeklo bosanskih muslimana, Sarajevo, 1990. godine) i drugih autora istraivali smo dubinu i snagu prihvatanja islama, do poetka XVII stoljea (prvih 150 godina) to predstavlja vremenski rok koji se moe smatrati formativnim, kada je u pitanju ouvanje staroslavenskih elemenata u kulturi bosansko-hercegovakih muslimana, jer je tada stvoren obrazac koji nije ukinut stoljeima kasnije.12

Islamski uenjaci u Bosni i Hercegovini nisu se detaljno bavili izuavanjem predislamskih elemenata u vjerskoj praksi i kulturi bosansko-hercegovakih muslimana, niti su istraivali njihovu genezu. Premda su zahtjevi za detaljnim izuavanjem geneze vjerske tradicije muslimana u Bosni i Hercegovini postojali, oni su protokom vremena ostajali bez odgovora. Uvaavajui i prihvatajai lijepe i korisne obiaje naih naroda islam je mijenjao samo ono to je zlo i tetno za ovjeka, njegov ivot, moral i vjeru. Istina, islamski uenjaci su se s vemena na vrijeme osvrtali na neke pojave iz narodnog folklora koje su odudarale od islamske prakse, ali je tek u pojedinim segmentima pokrenuta ira aktivnost na njihovom ukidanju. Ve u drugoj polovini XVI stoljea, u vrijeme kada su stanovnci Bosne i Hercegovine intenzivno prihvatali islam, glasoviti uenjak Ebu Sud (Abu Su'ud) izdao je fetvu o proslavljanju Jurjeva i slinih svetkovina obiljeavajui to odlaskom na izlete, pripremajui za taj dan razne gozbe. Nakon Ebu Suda, i drugi islamski uenjaci pisali su o neislamskim obiajima koje praktikuju muslimani u Bosni i Hercegovini. U ovom radu analizirali smo tekstove Alije Aganovia (Spreavanje runih poslova), Mustafe Busuladia (Nekoliko protuvjerskih obiaja kod nas), Mehmeda Handia (Musliman je duan uvati muslimanske obiaje i osobine, a kloniti se nemuslimanskih), Kasima Hadia (Neislamski blagdani i muslimani) Huseina oze (Fetve I i Fetve II) i drugih autora, objavljivanih u: Beharu, Novom Beharu, Glasniku VIS-a, Hikjmetu, Preporodu, Islamskoj misli, Takvimu, kalendarima Gajreta i Narodne uzdanice, El-Hidaji, Narodnoj Pravdi, Analima GHB i nekim zasebnim djelima iji pojedini dijelovi govore o13

predislamskim obiajima u praksi bosansko-hercegovakih muslimana. Poslije navoenja obiaja staroslavenskog porijekla prisutnih u praksi bosansko-hercegovakih muslimana navedenih u brojnim izvorima, njihovu potvrdu istraili smo meu muslimanima Gornjevrbaske regije, te ih metodom intervjua zabiljeili i objasnili. Za istraivanje smo odabrali sela Planinicu, Kozicu i Zlokue, mjesta naseljena iskljuivo muslimanima. U ovim naseljima veoma udaljenim od urbanih centara Gornjevrbaske regije ivi starosjedilako stanovnitvo koje se stoljeima nije pomijeralo sa svojih ognjita to nam prua dobru osnovu za izuavanje tragova staroslavenske tradicije u njihovoj praksi. Komparativnim metodom posluili smo se pri odreivanju staroslavenskih tragova u praksi bosansko-hercegovakih muslimana. Svaki obiaj ili sujevjerje koje smo pronali meu bosansko-hercegovakim muslimanima uporedili smo sa obiajima drugih slavenskih naroda. Tek nakon to bi smo pronali slian obiaj kod drugih slavenskih naroda, odreeni obiaj smatrali smo staroslavenskim. Termini i imena iz arapskog jezika kojih je, s obzirom na karakter rada veoma malo, dati su u fonetskom obliku uobiajenom kod muslimana na naim prostorima. Kod prvog spominjanja nekog termina ili imena arapskog porijekla naveli smo u zagradi njegovu naunu transkripciju po ZDMG (Zeitschrift der Deutschen Morgenlndischen Gesellschaft) sistemu. Biografije pojedinih autora i znamenitih linosti spomenutih u tekstu naveli smo abecednim redom u dodatku rada.14

Molim Uzvienog Allaha da se smiluje mom mentoru prof. dr. Ismetu Buatliu i da ga za ispoljeni sabur i korisne savjete koje mi je pruao tokom izrade magistarskog rada nagradi lijepom nagradom.

15

GLAVA I ISLAM I PREDISLAMSKI OBIAJI ARAPAIslam uvaava i potuje ranije monoteistike religije i njihove poslanike. Najvei dio Kur'ana donosi pripovijesti o Boijim poslanicima koji su prethodili Muhammedu, a.s., naglaavajui da: Nema razlike meu njima,1 jer su svi ispovijedali vjerovanje u jednog Boga i moralnu reformu. Premda su osnovni principi vjerovanja koje su zastupali Boiji poslanici bili nepromjenjivi, ipak je svaki od njih djelovao u odreenoj drutvenoj sredini to je njegovoj boanskoj misiji davalo lokalni karakter. Boiji poslanici su govorili jezikom svojih sunarodnjaka. 2 (Kur'an, Ibrahim: 4) Ni jedan od njih nije u potpunosti mijenjao narodne obiaje, ve su kroz svoje djelovanje nastojali da promijene samo ono to je bilo nepravedno, nemoralno i u suprotnosti s njihovim osnovnim uenjem. Uloga Muhammeda, a.s., kao drutvenog reformatora, nije se, s te strane, razlikovala od uloge ranijih Boijih poslanika. ah Velijjullah (Wli Allh) lijepo je primijetio da: Nije cilj Poslanikov, a.s., niti je on u stanju totalno izmijeniti drutvenu i pravnu praksu naroda; njegov je cilj izgraditi drutvo na moralnim i duhovnim principima, pa s tim u vezi ostavlja netaknutim sve to nae, osim onoga to nije u skladu s novom ideologijom. On se obzirno pokuava baviti onim to je spojivo s moralnim principima, a ostalo mijenja to je mogue manje, klonei se promjena koje nisu nune i koje1

Besim Korkut Prevod Kurana, , IPA, Zenica, 1995. godine, Al-Baqara, 136. U radu je koriten navedeni prijevod Kurana. 2 Kuran, Ibrahim, 4.17

njegovo drutvo ne moe lako da prihvati.3 Navedeno nedvosmisleno potvruje predanje koje biljei Muslim, vjerodostojnim lancem prenosilaca, prema kojem je Boiji Poslanik, a.s., rekao hazreti Aii: Da nije tvoj narod nedavno izaao iz paganstva, ja bih poruio Ka'bu i potom je bezuvjetno sagradio na temeljima Ibrahima, a.s., poto su Kurejije zgradu Ka'be smanjili...4 Naime, kada je Vjerovjesnik, a.s., bio mladi bujica je sruila Ka'bu. Stanovnici Mekke su zapoeli njenu obnovu, ali poto nisu imali dovoljno halal imetka, a nisu eljeli ugraivati na nepoten nain steeni novac, smanjili su dimenzije Ka'be. Dio koji su izostavili ozidali su malim zidom koji ukazuje na izvorne dimenzije. Kasnije, kada je Allahov Poslanik, a.s., pobijedio idolopoklonike, bio je u mogunosti da porui Ka'bu i sagradi je na Ibrahimovim, a.s., temeljima, ali je odustao od toga jer je uvaavao osjeaje Arapa koji su tek bili prihvatili islam, bojei se da takav postupak ne bi izazvao nelagodu kod njih. Poslanik, a.s., je pokazao da potuje povijest ljudi, njihovu tradiciju i obiaje koji nisu u suprotnosti s njegovim osnovnim uenjem. To je posebno vidljivo iz propisa koji reguliu odnose meu ljudima, jer su mnoge ustanove opstale, veliki broj je prilagoen novim potrebama, a dokinute su samo one

Shah Wli Allh, Huat Allah al-Baliga (urdu-prijevod, Lahore 1953), Vol. I, str. 521-23., Navedeno prema M.M. arif, Historija islamske filozofije, II, August Cesarec, Zagreb, 1990. godine, str. 541. 4 Sahihu-l-Buhari 2 Buharijeva zbirka hadisa, knj. II, prijevod s arapskog jezika Hasan kapur, Sarajevo, 1996. godine, Poglavlje o hadu, hadis br. 66, str. 566.; El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa saetak, prijevod s arapskog Muhamed Mrahorovi , El-Kalem, Sarajevo, 2004. godine, hadis br. 770, str. 332.18

3

institucije i propisi koji su bili u suprotnosti s osnovnim principima islama.5 Za pravilno odreivanje odnosa islama prema predislamskoj tradiciji Arapa vano je ukazati na djelovanje Ibrahima i Ismaila, a.s., dvojice Boijih poslanika ije su aktivnosti duboko utjecale na tradiciju Arapa. Premda ne postoje drugi historijski dokumenti kojima bi se dokazao boravak Ibrahima, a.s., u Mekki, u Starom zavjetu nema nikakvog pomena o tome,6 ipak je djelovanje Ibrahima, a.s., i Ismaila, a.s., vrlo opirno opisano u Kur'anu i sunnetu Boijeg Poslanika. Njih dvojica sagradili su Ka'bu;7 Ibrahimu, a.s., nareeno je da pozove ljude na had;8 Ibrahim je trebalo da rtvuje sina Ismaila, pa ga je Allah, d.., otkupio velikim ovnom;9 Hadera, supruga Ibrahimova, a.s., i majka Ismailova, a.s., trala je sedam puta izmeu Safe i Merve, dva breuljka nedaleko od Ka'be,10 itd. Predislamski Arapi sauvali su tragove Ibrahimove, a.s., vjere i obreda koje je on inio, ali su vremenom zaboravili njihov izvorni smisao i svrhu. Tako je Ka'ba koju su Ibrahim, a.s., i Ismail, a.s., sagradili da bude hram u kojem e se slaviti i veliati jedan Bog postala sjedite velikog broja idola predislamskih Arapi. ista vjera Ibrahimova pomijeala se s animistikim vjerovanjima u svetost kamenja, drvea, prirodnih pojava i nebeskih tijela.5

Alija Silajdi, Testament u erijatskom pravu, Dravna tiskara, Sarajevo, 1941., str. 44. 6 Kao to se ne spominje ni Salih, a.s., Boiji poslanik koji je djelovao meu Arapima iz plemena Semud. 7 Kuran, Al-Baqara, 127. 8 Kuran, Al-Ha, 27. 9 Kuran, Al-Safft, 101-109. 10 Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir skraeno izdanje, Visoki saudijski komitet za pomo BiH, Sarajevo, 2002. godine, str. 95.19

Jasno je, stoga, da je osnovna zadaa Muhammada, a.s., bila da upozna svoje sunarodnjake s nepatvorenim Ibrahimovim vjerovanjem i uspostavi pravedan i moralan islamski zakon - erijat. Svoju misiju Muhammed, a.s., ostvario je na tri naina: a) ukinuo je sve obrede, rituale i obiaje koji su bili u suprotnosti sa zadanim ciljem; b) oistio je i vratio izvornost predislamskoj praksi i obiajima koji su poticali od Ibrahima i Ismaila, a.s; c) ostavio je netaknutim ono to je bilo korisno i u skladu s osnovnim naelima islama. Neprihvatljiva predislamska praksa i obiaji Apsolutni princip Boijeg jedinstva kojeg je zastupao Muhammed, a.s., vodio je ka ukidanju idolopoklonstva i nepokolebljivog razraunavanja s obiajima, obredima i ritualima koji su izvirali iz njega. im je bio u mogunosti, Allahov Poslanik, a.s., je naredio da se porue svi kipovi i idoli predislamskih Arapa. Oboavanje Lta (al-Lt)11, U'zza (al'Uzza)12, Menta13, (Kuran, An-Nam: 19-20) Vedda14,

Lat je idol koji se nalazio u Taifu. Njemu se klanjalo i oboavalo ga pleme Sekif. Kurejije i druga arapska plemena takoer su potovali Lata. Bilo je uobiajeno da se djeci daju imena Zejdu Lat, Temimu Lat i slino. Kad se islam proirio, Muhammed, a.s., je poslao Mugiru da srui i spali Lata. 12 U'zza je idol iz Nahle. Govorilo se da se od njega uo nekakav glas. Kad je zavreno oslobaanje Meke, Vjerovjesnik, a.s., je poslao Halida ibn Velida da uniti Uzzaa. Halid je stigao u Nahlu, pronaao nagu dinicu, raupane kose, iskenih zuba i ubio je. Zatim je obavijestio Muhammeda, a.s., o tome, a on mu je rekao: To je Uzza, ona je bila oajna to je Arapi vie nikada nee oboavati.20

11

Sua'a15, Jegsa16, Je'ka17 i Nesra18 idol koji se poimenino spominju u Kur'anu, kao i mnogih drugih koji se u Kur'anu ne spominju, suprostavljalo se samoj sri vjerovanja u Jednog Boga, te je stoga razumljivo da se nalo na udaru estoke kritike Allahovog Poslanika, a.s. Biografi19 Vjerovijesnika, a.s., prenose da je Muhammed, a.s., prilikom osloboenja Mekke lkom razbijao idole koji su se nalazili u haremu Ka'be uei pri tom ajete: Dola je Istina, a nestalo je lai; la, zaista,13

Menat je najstariji idol kojem su se klanjali i kojeg su cijenili i oboavali svi Arapi. Arapska plemena koja su nastanjivala Mekku i Medinu prinosili su rtve njemu u ast. Ipak, od svih plemena Evs i Hazred su se posebno isticali u potivanju i oboavanju Menata. Amir ibn Jesar kazuje da su tokom hodoaa Mekki pripadnici Evsa i Hazreda sve obrede obavljali zajedno s ostalim plemenima, ali kad bi se poslije boravka na Mini vratili u Mekku i vrili obrede obilaska oko Kabe, odlazili bi do Menata, pred njim brijali i iali glave i molili ga da im podari nagradu. Smatrali su da nisu upotpunili obrede hada ako tako ne postupe. Za vrijeme osloboenja Mekke, Allahov Poslanik, a.s., poslao je Aliju da srui Menata i razbije ga u komade. O predislamskim boanstvima vie pogledaj u: Abu al-Fara, Abdurrahman ibn al-ewzi, Talbisu Iblis, 2003., str. 64-65. 14 Wedd, kip u liku stasalog mukarca, bio je idol plemena Kelb. Njegov hram se nalazio u mjestu Dewmetu-l-Dedel. Vjerovali su da je on bog sudbine i pred njegovim kipom su bacali strelice za gatanje. 15 Suva je bila idol plemena Huzejl. Njen kip napravljen je u liku ene bujnih grudi. Smatrana je za boicu plodnosti. 16 Jegusa su oboavala plemena Murad i Gatafan. Predstavljen je u liku lava. Vjerovalo se da je on gospodar ivota i smrti. Njemu su se klanjali prije odlaska u bitku. 17 Jeka su oboavali stanovnici Hemedana. Njegov kip bio je u liku brzog arapskog konja. Smatran je za boga snage i vjetine, pa su ga ratnici posebno potovali. 18 Nesr je bio idol stanovnika Himejra. Bio je predstavljen u liku sokola. Vjerovalo se da je on bog neba i vjetra. Vidi: Kur'an, Nuh, 23. 19 Vidi: Ibn Hiam, Poslanikov ivotopis, Bemust, Sarajevo, 1998. godine, str. 228.; Sefijjurrahman Al-Mubarekfuri, Zapeaeni dennetski napitak, El-Mudahidun, bez god. i mjesta izdanja, str. 460.21

nestaje.20 Dola je Istina, a lai je nestalo.21 Zatim je naredio svojim drugovima da porue sve kipove koji su se nalazili u drugim mjestima. Zajedno s ruenjem kipova prestali su svi obredi, rituali i obiaji vezani za njihovo oboavanje, jer se obredi, prema Kur'anu, posveuju iskljuivo Uzvienom Allahu. 22 Predislamski Arapi su iz neznanja i sujevjerja neke ivotinje, kada bi prole kroz odreene ivotne faze, poklanjali svojim idolima i iz razliitih razloga smatrali svetim. To su: behira (al-bahra),23 saiba (al-siba),24 vesila (al-vasla)25 i ham (al-hm).26 S obzirom da je takav postupak bio u suprotnosti s osnovnim uenjem islama prema kojem je sveto samo ono to Allah, d.., i Njegov Poslanik, a.s., proglase svetim, zabranjen je ajetom: Allah, d.., nije propisao ni behiru ni saibu ni vesilu ni hama; to oni koji ne vjeruju govore o Allahu lai, i veina njih nema pameti.27 Jedan od predislamskih obreda koje je islam ukinuo jeste obiaj stanovnika Medine da, kada se vraaju s hada ili s puta,20

21

Kuran, Al-Isr, 81. Kuran, Saba, 49. 22 Kuran, Al-Anm, 162. 23 Behira je deva koja je orodila petero. Ako peto bude ensko, razreu joj uho i zabrane njeno jahanje, mlijeko i bilo kakvo iskoritavanje. 24 Saiba je ovca ili koza koju su predislamski Arapi ostavljali pred svojim bogovima i nita od nje nisu koristili. Ona je bila poklon njihovom idolu. 25 Vesila je ovca koja je ojanjila sedmero janjadi. Kad se sedmi put ojanji, razreu joj uho i puste je da ide na bilo koje pojilite. Svu janjad koju ojanji poslije toga smiju jesti samo mukarci, osim ako bi ojanjila mrtvo janje, poslije koga bi opet mogli svi jesti. 26 Ham je mujak deve s kojim je neka deva orodila desetero. Kada orodi deseto, posvete ga idolima, zabrane da se jae i kau: Ovako nam je Allah, d.., naredio. 27 Kuran, Al-Mida, 103.22

ne ulaze u svoje domove na vrata, ve sa stranje strane. Vjerovali su da je to bogobojazno djelo, da tako treba postupiti i da je to sastavni dio njihove vjere. Kur'an je korigovao njihovo krivo vjerovanje i ukazao na pravu vjeru, odnosno na izvorni smisao estitosti i bogobojaznosti. Allah kae: Ne iskazuje se estitost u tome da sa straenje strane u kue ulazite, nego je estitost u tome da se Allaha bojite. U kue na vrata njihova ulazite i Allaha se bojte, da biste postigli ono to elite.28 Krivo vjerovanje uzrokuje krive, sramotne i nesretne postupke. U nastavku rada ukazat emo na neprekinuti niz loih obiaja predislamskih Arapa koji su izvirali jedan iz drugog. Moda je najsramnije obiljeje ivota predislamskih Arapa ubijanje enske djece. U vrijeme kada islam nije bio moan da se otro suprostavi ovom nesretnom obiaju, Allah se obraa razumu i osjeaju ljudi rijeima: I kada iva sahranjena djevojica bude upitana zbog kakve krivice je umorena?29 Njen jedini grijeh bilo je iskrivljeno vjerovanje Arapa koji su sebe smatrali odgovornim za opskrbu i nafaku. Kad je islam ojaao, eksplicitno je zabranio ovaj gnusni postupak pouavajui ljude da je opskrba i nafaka u Boijim rukama. Allah kae: Ne ubijajte djecu svoju od straha od neimatine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh.30 I dok su ensku djecu smatrali izvorom sramote, Arapi su se veoma ponosili mukom djecom, to ih je odvelo u drugu krajnost. Naime, meu njima je bio veoma rairen obiaj28

Kuran, Al-Baqara, 189. Kuran, At-Takwir, 8-9. 30 Kuran, Al-Isra, 31.29

23

usvajanja muke djece. Neko bi jednostavno posinio djeaka koji mu se sviao i javno se izjasnio o tome. Posinak je dobijao ista prava i dunosti kao i krvno roena djeca. Ovaj obiaj je bio toliko rairen da je i Muhammed, a.s., prije nego to je postao Boiji Poslanik, posinio Zejda ibn Harisa. Obiajem adopcije uinjena je nepravda krvnim potomcima koji su ostajali bez dijela nasljedstva. Nepravdu koju su Arapi inili svojoj djeci islam je ispravio i porodine odnose uredio na prirodnoj osnovi uvaavajui krvnu vezu pri nasljeivanju. S druge strane, Allah podsjea vjernike da i posinci imaju oeve za koje treba vezati njihovo porijeklo. U Kur'anu stoji: ...Niti je posinke vae sinovima vaim uinio. To su samo vae rijei, iz usta vaih, a Allah istinu govori i na pravi put izvodi. Zovite ih po oevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije. A ako ne znate imena oeva njihovih, pa braa su vaa po vjeri i tienici su vai...31 S obzirom da su posinke smatrali ravnim sinovima, predislamski Arapi su njihove razvjenane supruge zabranjivali pooimima. Allah, d.., je ovaj obiaj ukinuo na dramatian nain na primjeru Svog Poslanika i njegovog posinka Zejda ibn Harisa. Naime, Zejd ibn Haris je bio oenjen Zejnebom bint Dah s kojom nije mogao nai zajedniku rije i od koje se, nakon izvjesnog vremena razveo. U elji da potpuno razbije predrasude vezane za posinka koje su bile duboko ukorijenjene u tradiciji predislamskih Arapa, Allahov Poslanik, a.s., se vjenao Zejnebom. U Kur'anu stoji: A kada ti ree onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro uinio: 'Zadri enu svoju i boj se Allaha!' u31

Kur'an, Al-Ahzab, 5-6.

24

sebi si skrivao ono to e Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a pree je da se Allaha boji. I poto je Zejd s njom ivio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustruavali vie da se ene enama posinaka svojih kada se oni od njih razvedu kako Allah odredi, onako treba da bude.32 enidba Muhammed, a.s., sa Zejnebom i ukidanje ovog obiaja nije prolo bez prigovora. Licemjeri su priali da je Muhammed oenio suprugu svog sina.33 Meutim, postojee predrasude vezane za porodine odnose islam je u potpunosti razbio i oslobodio okova proisteklih iz vremena neznanja. Glavna obiljeja drutvenog ivota predislamskih Arapa bili su vino, kocka, kumiri i strelice za gatanje. Arapi su konzumirali mnogo alkohola. Vinom su se ponosili toliko da su mu skladali stihove i pisali hvalospjeve. Druenje uz alkoholna pia esto bi zavravalo prinoenjem rtve idolima. Nakon prinoenja rtvi prisutni su se kockali bacajui odreeni broj strelica, a predmet dobiti bila je rtvovana ivotinja. 34 Na strelicama bi napisali imena uesnika, a zatim ih izvlaili. Onaj ija bi strelica bila prva izvuena dobio bi najvei komad mesa, a znalo se desiti da osoba koja je prinijela rtvu nita ne dobije.35 Islam je kritikovao takav nain javnog ivota Arapa iz doba neznanja i zabranio ga ajetom: O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, ejtanovo djelo, zato se toga klonite da biste postigli to elite.36

32

Kur'an, Al-Ahzab, 37. Sayd, Qutb, U okrilju Kur'ana 2, FIN, Sarajevo, 1996, str. 29. 34 Mehmed, Handi, Tefsirske i hadiske rasprave: u Izabrana djela Mehmeda Handia, knj. 4, Ogledalo, Sarajevo, 1999., str. 112. 35 Sayd, Qutb, U okrilju Kur'ana, FIN, Sarajevo, 1997, str. 30-31. 36 Kuran, Al-Mida, 90.33

25

Pored klanjanja kipovima koje su svojim rukama pravili, predislamski Arapi su vjerovali u boanstvenost nebeska tijela: Sunca, Mjeseca i zvijezd. Smatrali su da zvijezde utjeu na njihove ivote i odreuju im sudbinu. Izvravajui svoju plemenitu misiju Allahov Poslanik, a.s., je pouavao vjernike da sve to se deava, biva Boijom voljom. Zejd ibn Halid alDuheni, r.a., kae: Klanjali smo sabah-namaz za Poslanikom, a.s., na Hudejbijji na izmaku kine noi, te kad smo zavrili namaz, Poslanik se okrenuo prema klanjaima i upitao: 'Znate li ta vam je Gospodar va poruio?' Oni odgovorie: To samo Allah i Njegov Poslanik, a.s., znaju.' 'Kazao vam je', odgovori im Poslanik, a.s.: 'Meu Mojim robovima ima onih koji su jutro doekali kao vjernici u Mene ili kao nevjernici. Oni koji su kazali: 'Kia nam je pala kao blagodat Allahova i Njegova milost' - ta oni su iskreni vjernici u Mene i poricatelji zasluga zvijezda, a oni koji su kazali: 'Kia nam je pala zahvaljujui zvijezdama - pa oni su nevjernici u Mene, a oboavatelji zvijezda."'37 Uz navedene obrede, rituale i obiaje, dokinuti su mnogi drugi kao to je gatanje po letu ptica, bacanju piljaka i iz crta u pijesku, 38 proricanje budunosti sa sedam strelica ispred kipa Hubela,39 zihar,40 te brojni nepravedni ugovori i graanski nemoralni poslovi. 41

37

38

El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa saetak ... hadis br. 56. str. 34. Jusuf, al-Qaradawi, Halal i haram u islamu, Ljiljan, Sarajevo, 1997. godine, str. 322-323. Sve navedeno dokinuto je hadisom u kojem stoji: Gatanje iz crta u pijesku, iz leta ptica i bacanjem piljaka spada u irk. 39 Hubel je jedan od brojnih idola predislamskih Arapa. Njegov kip nalazio se u Kabi. Ispred kipa nalazile su se strelice za gatanje, tako da su ga smatrali za boga sudbine. Vidi: Salih Safet Bai, Arapski obiaji iz26

Spomenuti obiaji predislamskih Arapa bili su inficirani klicom idolopoklonstva i kao takvi su u direktnoj suprotnosti s islamskim uenjem i naelima erijata. Islam ih je ukinuo, a umjesto njih ustanovio je nove. Enes ibn Malik, r.a., kazuje: Kad je Vjerovjesnik, a.s., doao u Medinu, zatekao je kod stanovnika Medine praznike od dva dana u koje su se oni igrali i veselili. Allahov Poslanik, a.s., upitao ih je o tim danima, a oni su mu odgovorili da ti praznici datiraju jo iz vremena neznanja. Vjerovjesnik, a.s., im tad ree: Allah vam ih je zamijenio boljim danima od njih. To su ramazanski i Kurbanbajram.42 Allahov Poslanik, a.s., slino je postupio i kada su u pitanju mjesta na kojima su se nalazili idoli predislamskih Arapa. On je Mugiru ibn u'bu poslao s odredom vojnika u Taif da srue idola Lata i da na njegovom mjestu sagrade damiju to su i uinili. 43 Ustanovljeni obrazac koriten je kasnije u vrijeme kada su drugi narodi prihvatali islam i postajali dio velike islamske kulture i civilizacije.

doba dahilijjeta o kojima govore Kuran i hadis, Glasnik IVZ, Sarajevo, 1944. godine, br. 2-3, str. 31. 40 U predislamsko doba zihar je predstavljao razvod braka. Naime, kada bi neko elio da se razvede rekao bi svojoj eni: Ti si mi poput lea (zihar) moje majke. 41 Muharem tulanovi, 'Urf Obiaj kao pomoni izvor erijatskog prava sa osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, IPA, Biha, 2004., str. 140-143. 42 Ebu Davud, Sunen, Poglavlje o bajram-namazima, Knjiga I, hadis br. 246., str. 295. 43 Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir... str. 1310.

27

Reformirana predislamska tradicija Prije Muhammeda, a.s., meu Arapima su djelovali Ibrahim i Ismail, a.s. Oni su ostavili dubok trag u tradiciji predislamskih Arapa, posebno u obredima hada. Meutim, protokom vremena gubio se ispravni smisao i znaenje obreda hada, a ljudi su unosili sve vie obiaja suprotnih izvornoj Ibrahimovoj, a.s., vjeri i zdravom razumu. Islam nije ukinuo obrede hada, jer je njihova svrha i namjena od Boga objavljena, 44 ve ih je reformirao, popravio i oistio od natruha koje su tokom vremena ljudi unijeli u njih. Kurejije iz Mekke i oni koji su se drali njihovih obiaja, u doba prije pojave islama, predstavljali su posebnu drutvenu klasu poznatu pod nazivom Hums. Jedna od privilegija Humsa bila je boravak na Muzdelifi 9. zulhideta, dok su svi ostali ljudi tog dana boravili na Arefatu. Njihov postupak bilo je u suprotnosti s principom jednakosti ljudskog roda pred Bogom kojeg je islam zastupao, te je dokinut rijeima Uzvienog: Zatim krenite odakle kreu ostali ljudi i traite oprosta od Allaha, jer Allah, uistinu, prata i samilostan je.45 Interesantno je napomenuti da je Muhammed, a.s., za razliku od drugih Kurejija, i prije nego to je postao Boiji Poslanik, 9. zul-hideta odlazio na Arefat i tamo boravio s drugim ljudima. Njegov postupak izazivao je uenje ljudi naviklih da lanovi Humsa budu na Muzdelifi. 4644

Allah, d.., je naredio Ibrahimu da obzanani ljudima had. (Kur'an, AlHa: 27) 45 Kuran, Al-Baqara, 199. 46 Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir... str. 133.28

Premda su obavljali obrede hada, predislamski Arapi nisu znali njihov pravi znaaj i smisao, niti su ih povezivali s Ibrahimom i Ismailom, a.s., ve su smatrali da su to obiaji njihovih predaka. U predislamsko doba na Safi se nalazio idol s likom mukarca po imenu Asaf, a na Mervi enski kumir Naila. Arapi su izmeu njih obilazili i njima se klanjali. 47 Nakon to su primili islam, ljudi su se ustruavali da obilaze izmeu Safe i Merve na nain kako su to inili u predislamskom periodu, smatrajui da je to idolopokloniki obred. 48 Uzvieni Allah je u vezi s tim objavio: Safa i Merva su od Boijih znakova, pa ko hodoasti Kabu ili obavlja umru, nije mu grijeh obii Safu i Mervu!...49 Islam nije ukinuo obred sa'ja izmeu Safe i Merve, jer je on izvorno povezan s Haderom, majkom Ismaila, a.s., 50 ve ga je oistio od idolopoklonikih dodataka i ukazao na njegov pravi smisao i svrhu. Iz identinih razloga, islam je zabranio tavaf oko Ka'be nagim hodoasnicima. Naime, idolopoklonici iz Mekke imali su sramotno pravilo prema kojem hodoasnici-stranci nisu mogli tavafiti u svojoj odjei,Jusuf Rami , Povodi objave Kurana, El-Kalem, Sarajevo, 1990., str. 3233. 48 Sayd, Qutb, U okrilju Kur'ana 2, FIN, Sarajevo, 1996, str. 47. 49 Kuran, Al-Baqara, 158. 50 Prema predanju, Ibrahim, a.s., je po Boijem nareenju ostavio svoju suprugu Haderu i sina Ismaila u dolini Mekke. Hadera je dojila Ismaila i pila vodu iz mjeine. Kada je u mjeini nestalo vode, oednjeli su i ona i njen sin. Vidjevi da se dijete privija od ei, ona je krenula u potragu za vodom. Okrenula se prema Safi, najbliem breuljku, i popela se na njega. S njega je osmotrila dolinu, ali nije vidjela nikoga. Zatim se spustila sa Safe, i, kada je stigla na sredinu doline, zadigla je rub svoje haljine i potrala onako kako ovjek tri u nevolji, dok nije prela dolinu i dola do Merve, pa se popela i na nju. Odatle je ponovo pregledala dolinu, ali opet nije vidjela nikoga. To je sve ponovila sedam puta. Na taj nain se obavlja saj izmeu Safe i Merve. (Er-Rifa'i, 2002: 95)2947

ve su morali kupiti odjeu u Mekki. Ako neko ne bi imao sredstava da kupi odjeu, obilazio bi nag oko Ka'be.51 U doba neznanja Arapi su vjerovali da njihova boanstva zahtijevaju krv i meso kurbana. Zbog toga su krv rtvovanih ivotinja prolijevali po zidovima Ka'be, a njihovo meso vjeali na stubove oko Ka'be. S obzirom da je rtvovanje kurbana obred koji je izvorno povezan s Ibrahimom, a.s., islam ga je prihvatio, ali je idolopokloniku praksu polijevanja Ka'be krvlju ukinuo. Allah kae: Do Allaha nee doprijeti meso njihovo i krv njihova, Ali e Mu stii iskreno uinjena dobra djela vaa.52 Odreeni drutveni ugovori i pravni poslovi, ija osnova nije bila u suprotnosti s duhom i nakanom erijata, a koje su ljudi na razne naine zloupotrijebili i izmijenili, nisu potpuno dokinuti ve su reformirani i usaglaeni s principima islamskog prava. U predislamsko doba Arapi su imali obiaj da potpuno slobodno raspolau imetkom i da ga oporukom, ukoliko nisu imali mukih nasljednika, ostavljaju kome hoe. Tu praksu, koja je bila nepravedna prema drugim nasljednicima, islam je reformirao i dozvolio mogunost oporuke u iznosu jedne treine imovine.53 Pored reforme testamentalnog prava, islam je reformirao i nasljedno pravo predislamskih Arapa. Najvanije reforme su proglaavanje suprunika nasljednicima; supruga, roditelji i preci dobili su pravo nasljedstva ak i kad ima51

Tirmizijin Dami-Sunen, Tirmizijina zbirka hadisa, Prijevod i komentar Mahmut Karali, knj. 3. Eli Ibrahim-paina medresa, Travnik, 2001. Hadis br. 872., str. 265. 52 Kur'an, Al-Ha, 37. 53 Fikret Kari, Studije o erijatskom pravu, Bemust, 1997., str. 75.30

mukih nasljednika; te je uvedeno ope pravilo da ene dobijaju polovinu dijela mukarca.54 Prema svjedoenju hazreti Aie, u predislamsko doba postajale su etiri vrsta brakova. Prva vrsta bio je uobiajeni brak kao to i danas postoji. ovjek bi zaprosio neku enu, dao joj mehr i zatim se oenio njom. Na ovakav nain mogao je biti sklopljen monogamni ili poligamni brak. Druga vrsta braka bio je brak istibda (al-istibd). To je brak u kojem bi mu svojoj supruzi nakon menstruacije naredio da ide do drugog ovjeka i da ima odnos s njim. To se inilo da bi dijete imalo plemiko porijeklo, ili u sluajevima kada mu ne bi mogao imati djece. Trea vrsta braka je bila ograniena poliandrija, na nain da grupa ljudi, najvie njih deset, odrava odnose s istom enom. Ako ona zatrudni, pozvala bi sve mukarce i obznanila ije je dijete. ovjek koji je proglaen ocem, nije se mogao odrei te dunosti. etvrta vrsta braka bila je neograniena poliandrija, prema kojoj je neogranieni broj ljudi odravao odnose s nekom enom. Kada bi ona zanijela dijete, pozvali bi vjetaka koji bi na osnovu izgleda djeteta presudio ko je otac. Ni u ovom sluaju ovjek koji bi bio proglaen ocem ne bi se mogao odrei te obaveze. 55 Sve navedene vrste braka, osim prve, islam je dokinuo, a poligamiju ograniio i dozvolio pod odreenim uvjetima. Allah kae: ...Onda se enite sa onim enama koje su vam doputene, s dvije, s tri, ili s etiri. Ako strahujete da neete pravedni biti, onda s jednom...56

54 55

Fikret Kari, op.cit. str. 76-77. Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, knj. 2., Sarajevo, 2003., str. 25-26. 56 Kuran, An-Nisa, 3.31

Brak se u Arabiji prije islama zakljuivao na tri naina: otmicom,57 kupnjom i slobodnim ugovorom. Islam je dokinuo praksu otmice i kupovine ena, a brak je uinio ugovorom o zajednikom ivotu. ena je prije islama bila objekat branog ugovora. U islamu ena je postala subjekat s punim pravom da ugovara ono to joj najvie odgovara. Mehr koji je prije islama pripadao roditeljima djevojke, islam je dodijelio supruzi, da raspolae s njim po elji. 58 Konano, ukinut je obiaj prema kojem je ena bila nasljeivana poput ostale imovine. Allah kae: O vjernici, zabranjuje vam se da ene kao stvari nasljeujete...59 I prije islama postojao je obiaj akike, obrednog rtvovanja za zdravlje i napredak novoroeneta. Prema tom obiaju, novoroene se mazalo krvlju rtvovane ivotinje. Islam je reformirao obred akike, na nain da se rtva posveuje iskljuivo Allahu, d.., a da se dijete ne mae krvlju rtve jer je krv neista. Svrha obreda ostala je ista.60 Prihvaena predislamska praksa i obiaji Obiaje predislamskih Arapa koji nisu bili u suprotnosti s Kur'anom i sunetom islam je prihvatio i uvrstio u svoje norme i propise. Uz to, uvjet da bi neki predislamski obiaj, ili praksa, bio prihvatljiv sa stanovita islama, jeste da je koristan i da ne57 58

I meu starim Slavenima otmica je bila jedan od naina sklapanja braka. Mehmed Begovi, erijatsko brano pravo, Izdavako-knjiarsko preduzee Geca-Kom, Beograd, 1936.,str. 36-41. 59 Kuran, An-Nisa, 19. 60 Samir Beglerovi, Nekoliko rijei o akiki i propisima oko novoroeneta, http://www.znaci.com/serijatsko_pravo/serijat/art471_0.html (zadnja posjeta 03. 04. 2007.)32

proizvodi nikakvu tetu.61 Ovaj uvjet je veoma bitan, jer pomae u razumijevanju odnosa islama prema predislamskoj tradiciji Arapa, ali i drugih naroda koji su kasnije primili islam. Jasan dokaz prihvatljivosti obiaja predislamskih Arapa su rijei Allaha, d..: Otac djeteta duan je da ih (majku i dijete) prema mogunosti (bil-ma'ruf) hrani i odijeva...62 Klasini komentatori Kur'ana sintagmu bil-ma'ruf tumae obiajem, tj., otac djeteta duan je da ih prema obiaju mjesta u kojem ive hrani i odijeva. 63 Kad se jedna od supruga Ebu Sufijana (Abu Sufjn) poalila Poslaniku, a.s., da Ebu Sufijan ne daje dovoljno novca za izdravanje nje i djeteta, osim ako ona kriom uzme iz njegovog imetka, a da on za to ne zna, Poslanik, a.s., joj je rekao: Nema grijeha da na prikladan nain (prema obiaju) troi za porodine potrebe.64 Zatim, tu spadaju obiaji uvakufljavanja pokretne imovine, te obiaj davanja dijela branog dara nevjesti odmah prlikom sklapanja braka, uz odgaanje plaanja drugog dijela. 65 Islam potuje prirodu ovjeka koji ima potrebu da se smije, plae, veseli, tuguje i raduje, te je stoga ostavio netaknutim sve obiaje iz ivotnog ciklusa koji nisu bili u suprotnosti s osnovnim naelima erijata. Prirodno je da se ljudi vesele za vrijeme svadbe, jer je to radostan in formiranja nove porodice. U tradiciji predislamskih Arapa bio je obiaj da se za vrijeme svadbe pjevaju pjesme i udara u def. Islam tu

61

Muharem tulanovi, 'Urf Obiaj kao pomoni ..." str. 113-114. Kuran, Al-Baqara, 233. 63 Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir... str. 156. 64 El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa saetak ... str. 384-385. 65 Muharem tulanovi, 'Urf Obiaj kao pomoni ..." str. 113.62

33

tradiciju nije ukinuo,ve je, u okvirima morala, asti i potivanja, njeguje i preporuuje. Allahov Poslanik, a.s., jednom prilikom je upitao djevojku koja je bila kod nevjeste: ta je uradila mlada?' 'Odveli smo je kod njenog mua', odgovorila je. 'A jeste li s njom poslali djevojku koja e udarati u def i pjevati?', upita Allahov Poslanik, a.s. 'A ta e pjevati?', pitala je djevojka. 'Govorit e stihove: Doli smo vam i vas nali Na va pozdrav odzravili Da vam nema eenoga zlata ene bi vam bile bez nakita I da nema penice uzrele, Ne bi cure bile debele.66 Stihovi navedeni u ovom predanju pripadaju anru narodnih umotvorina komponovanih da na lijep i moralno prihvatljiv nain uveseljavaju svadbene sveanosti. Pozitivan odnos Allahovog Poslanika, a.s., i njegovo podsticanje ljudi da budu veseli, radosni i razdragani prilikom sklapanja braka, utjecat e na pozitivan odnos islama prema predislamskim svadbenim, ali i drugim prigodnim sveanostima naih predaka. Metod kojim se Poslanik, a.s., odnosio prema obiajima i praksi predislamskih Arapa, primijenit e stoljeima kasnije uenjaci i misionari koji su islam irili meu bosanskohercegovakim stanovnitvom.

66

Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh 2..., str. 114-115.34

GLAVA II IRENJE ISLAMA U BOSNI I HERCEGOVINI PRIHVATANJE ISLAMA KAO SIMBOL PRIHVATANJA OSMANSKE DRAVEO fenomenu masovnog irenja islama u Bosni i Hercegovini napisani su radovi, 67 koji se, uglavnom, bave datiranjem; drutveno-politikim i socijalno-klasnim uvjetima za vrijeme prvih stoljea irenja islama; te religijskoideolokim faktorima koji su imali odraza na intenzitet i snagu irenja islama. Osnovni zakljuak koji se iz tih radova moe izvui jeste da je irenje islama veoma kompleksan i vieslojan proces, te da se bez uvaavanja svih navedenih uzroka ne moe ispravno objasniti. Preferiranje samo jednog od faktora irenja islama u odnosu na ostale otvara vie pitanja nego to ih rjeava.68

Vladislav Skari, irenje islama u Bosni i Hercegovini, Gajret, Kalendar za 1940., str. 29-33.; Mehmed Handi, Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo, 1940; Fehim Efendi, O islamizaciji, Gajret, Kalendar za 1941., str. 64-78.; Nedim Filipovi, Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku, Godinjak, knj., VII, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj., 5., Sarajevo, 1970., str. 141-167.; Adem Handi, O islamizaciji u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku, separat, Sarajevo, 1970; te Muhamed Hadijahi, Porijeklo bosanskih muslimana, Sarajevo, 1990; Fenomenu irenja islama i islamske kulture u Bosni i Hercegovini posveeneno je cjelokupno izdanje POF-a, br. 41. Sarajevo 1991. godine, s vrlo interesantnim i zanimljivim tekstovima. 68 O tome vidi: Muhamed Hadijahi, Porijeklo bosanskih muslimana, Sarajevo, 1990., str. 80-111.35

67

Neosporna je injenica da je bosansko-hercegovako stanovnitvo od druge polovine XV do kraja XVII stoljea postepeno, ali masovno prihvatilo islam. Primarno pitanje kojem smo posvetili panju u ovom radu nije zato se islam masovno proirio, ve kako se islam proirio? Analizom vjerskih prilika, povijesnih dokumenata i opih prilika koje su vladale u Bosni i Hercegovini prije i za vrijeme Osmanske carevine, pokuali smo objasniti fenomen prihvatanja islama po dubini tj., u kojem obimu je bosansko-hercegovako stanovnitvo primilo islam stvarno, a ne samo deklarativno. Ujedno smo na taj nain pruili odgovore na pitanje postavljeno u naslovu rada. Glavni uzrok povrnog primanja islama u prvim stoljeima osmanske vlasti pronali smo u vjerskoj "zaputenosti" bosansko-hercegovakog stanovnitva. Stoga smo dosta prostora u radu posvetili multireligioznosti, borbi za crkvenu prevlast i vjerskoj "zaputenosti" predosmanskih stanovnika Bosne. Na problem povrnosti prihvatanja islama od strane lokalnog, starosjedilakog stanovnitva ukazivali su brojni autori,69 a najvie podataka o tome nalazi se u radovima Aleksandara Solovjeva70 i Muhameda Hadijahia.71 No, motiv prouavanja povijesnih izvora je razliit. Dok je dr. Slovjev dokumente koji ukazuju na povrnost prihvatanja islamaU veini radova o irenju islama u Bosni i Hercegovini, od kojih smo neke naveli u prvoj fusnoti, sa nekoliko reenica se ukazuje na problem povrnosti prihvatanja islama, ali se ta tema dalje ne proiruje i razrauje. 70 Aleksandar Solovjev, "Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne", Godinjak Istorijskog drutva BiH, god. I, Sarajevo, 1949. godine, str. 4277. 71 Dosta detalja o karakteru prihvatanja islama nalazi se u ve pomenutom djelu Muhameda Hadijahia Porijeklo bosanskih muslimana.3669

koristio u svrhu dokazivanja teze o povezanosti irenja islama a nestankom Crkve bosanske, dotle nas slini izvori zanimaju kao povijesno svjedoanstvo o prihvatanju nove vlasti i njene civilizacije kroz formalno, simbolino prihvatanje islama. Taj je trend u Bosni i Hercegovini, za razliku od krajeva naseljenih Albancima,72 trajao u jednom povijesnom periodu, da bi se okonao razvojem islamske kulture i civilizacije, stasanjem novih generacija koje su islam prihvatile kao sistem ivota i neodvojivi dio svog linog, kolektivnog, kulturnog i nacionalnog identiteta. Multireligijski koncept predosmanske Bosne i Hercegovine i borba za crkvenu prevlast U ivotu srednjovjekovnog ovjeka religija je igrala kljunu ulogu. Premda religija ima onozemaljski beckground, ona je u isto vrijeme, nametala sopstveni sistem ovozemaljskog ivota, postajui kohezivni faktor koji je spajao narode, nadilazei kulturne, jezike i geografske barijere. Stoga ne udi injenica da su srednjovjekovni vladari nastojali odravati dobre odnose s religijskom dostojanstvenicima preko kojih su ostvarivali svoje politike ciljeve, kao to su i crkveni dostojanstvenici (prije svih katolike pape) imali neprikosnoveni svjetovni autoritet s kojim su, izmeu ostalog, postavljali kraljeve i vladare europskih drava. injenica je,72

O kripto-kranima meu Albancima i razliitim sinkretistikim elementima kod muslimana unutar Osmanske carevine pogledaj radove dr. Olge Zirojevi, "Alahovi hriani", Republika, br. 282-283, Beograd, Godina XIV, april 2002. godine, te rad Leopolda Rankea Srbija i Turska u devetnaestom veku, prevod Stojana Novakovi, Beograd 1892., str. 512513.37

takoer, da u Europi tokom srednjeg vijeka nije postojala vjerska tolerancija. irom Europe primijenjivao se princip: cuius regio ilijus religio ija drava toga i vjera, to je imalo za posljedicu postojanje religijski unificiranih drava gdje su skupine proglaene za krivovjerje i herezu bile proganjane i nasilno pokrtavane. Uz Osmansku carevinu iji je vjerski identitet temeljen na principima islama, izuzetak od ovog pravila bila je srednjovjekovna Bosna i Hercegovina. U Bosni i Hercegovini toga doba nije postojala jedna i jedinstvena dravna crkvena zajednica kao to je to bio sluaj sa susjednim dravama: Srbijom i Hrvatskom, ve su se neprestano za prevlast borile tri vjeroispovijesti: katolika, paterenska i kasnije pravoslavna.73 Brdsko-planinski predio Bosne i Hercegovine sa svih strana podjednako udaljen od stranih utjecaja oduvijek je bio prostor u kojem su se razliite religije i kulture susretale, proimale i meusobno nadopunjavale. Kada su krajem VI vijeka Slaveni naselili ove prostore, nisu iskorijenili lokalno romanizirano stanovnitvo koje se povuklo u brda i postepeno pod jakim utjecajem nadmonijih komija slaveniziralo.74 Ve tada je stvorena sinteza izmeu staroslavenske religije naih predaka, o kojoj na alost nemamo domaih pisanih podataka i religije starosjedilakog stanovnitva. Iako su paganski Slaveni73

Boris Nilevi, "Slika religioznosti srednjovjekovne Bosne pred osmanski dolazak", POF, br. 41. Sarajevo 1991. godine, str. 343. 74 Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, BZK Preporod, 2. Izd., Sarajevo, 1998. godine, str. 22.; O ovoj temi, takoer, vidi: Enver Imamovi, Prostor Bosne i Hercegovine u prethistoriji i antici, u: Bosna i Hercegovina od nasjtarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata, tab Vrhovne komande Oruanih snaga Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1994. godine, str. 14.38

sve katolike crkve i bazilike na koje su naili poruili i spalili, ipak je odmah nakon naseljavanja Balkanskog poluostrva katolika crkva zapoela proces pokrtavanja idolopoklonikih susjeda. Pri tome je poluila promjenjiv rezultat. Neki bosanski knezovi, poput kneza Ratimira naprimjer,75 otro su se suprostavljali novoj religiji, dok su drugi, poput Bladina, bili znatno blai, popustljiviji i tolerantniji prema kranima. ini se da je prvi bosanski knez koji je definitivno prihvatio kranstvo bio Budimir, a njegov sin Svetolik je uz narodno ime uzeo i kransko ime Stjepan ime je i formalno pokazao da je kranin. 76 Stanovnitvo je slijedilo primjer svojih knezova i nominalno prihvatilo kranstvo nastavljajui da i dalje njeguje obiaje, obrede i rituale koje su donijeli iz prapostojbine. Kranstvo je na taj nain fomalno ulo u ivot tek pokrtenih stanovnika Bosne i Hercegovine obogativi njihov unutranji svijet novim idejama o Bogu i svijetu. Ipak, ivot obinog ovjeka nije se sutinski mijenjao. Dvije injenice upuuju na takav zakljuak. Prva je nedostatak jake crkvene organizacije sposobne da se uhvati u kotac s obimnim poslom pouavanja novih konvertita osnovama komplikovanog kranskog uenja. U poetku su crkveni obredi, u duhu irilometodske tradicije, izvravani po istonom obredu na narodnom, slavenskom jeziku. Formirano je nekoliko samostana iz kojih su djelovali misionari vrlo bliski lokalnom stanovnitvu i njegovim obiajima. Katolikoj crkvi to nije odgovaralo, pa je uporedo s ovim irilo-metodskim75

Ivan Mui, Vjera crkve bosanske - Krstjani i pogani u srednjovjekovnoj Bosni, Split, 2008. god. str. 38. 76 Muhamed Hadijahi, Povijest Bosne u IX i X stoljeu, BZK Preporod, Sarajevo, 2004., str. 173-180.39

samostanima formirana polovinom XI stoljea Bosanska biskupija. 77 U nastojanju da Bosanska biskupija takoer uspostavi to blii kontakt sa stanovnitvom, bilo je dozvoljeno da biskupi budu domai ljudi. Meutim, to je izazvalo suprotan efekat jer su se i biskupi Bosanske biskupije povezali s narodom i suraivali s monasima iz starih, irilo-metodskih samostana. ini se da su monasi iz starih irilo-metodskih samostana i narodni obiaji imali vei uticaj na bosanskog biskupa, nego to je on uspjevao iriti kransko uenje meu njima. To nije prolo neopaeno u Rimu, jer je papa Grgur IX "poetkom juna 1232. godine pozvao kalokog nadbiskupa i zagrebakog biskupa da ispitaju stanje u bosanskoj biskupiji jer je saznao da je bosanski biskup bez ikakvog obrazovanja, da javno titi heretike, da nikada u svojoj crkvi ne slui slubu Boiju, niti dijeli crkvene sakramente, da su mu crkvene dunosti toliko tue da ne zna ni obred krtenja, jer ivi s jereticima u nekom selu i svog roenog brata, oiglednog heretika titi i brani umjesto da ga je ve na poetku vratio na pravi put." 78 Nakon to su se uvjerili u "zaputenost" domaeg svetenstva, za biskupa Bosanske biskupije postavljen je stranac, Ivan iz Wildeshausena, koji nije bio prihvaen od lokalnog stanovnitva, tako da je 1252. godine bio prisiljen napustiti Bosnu i preseliti sjedite biskupije u akovo u Slavoniji. 7977 78

Muhamed Hadijahi, op.cit., str. 235-238. Dragoljub Dragojlovi, Krstjani i jeretika crkva bosanska, SANU, Balkanoloki institut, Posebna izdanja knj.30, Beograd, 1987. godine, str. 61. 79 Sneanja Vasilj, Sreko Daja, Marko Karamati i dr. Tomo Vuki, Katolianstvo u Bosni i Hercegovini, drugo dopunjeno izdanje, Napredak, Sarajevo 1997. godine, str. 41.40

Druga injenica koja upuuje na zakljuak da je stanovnitvo Bosne i Hercegovine formalno prihvatilo kranstvo jeste pojava heretikog uenja. Progonjeni iz susjednih drava heretici su nali utoite u irilo-metodskim samostanima koji su osloboeni bilo kakvog nadzora postali plodno tlo za irenje hereze. 80 Prve izvjetaje o pojavi heretikog uenja dolaze od dukljanskog vladara Vukana. 81 On je 1198. godine obavijestio papu Inocenta III da se u Bosni pojavilo krivovjerje koje podravaju bosanski ban Kulin, njegovi roaci, te da mu je pristupilo vie od 10.000 krana.82 Iako pomenuti broj pristalica heretikog pokreta moe biti pretjeran, on ipak ukazuje na injenicu da se, do vremena Kulina bana, paterenstvo proirilo u Bosni uivajui podjednako povjerenje i u narodu i kod bosanskih vladara. Od tada, pa sve do pada kraljevstva u ruke Osmanlija, traju nastojanja Katolike crkve da uz vojnu pomo Ugarske, koja je u tome imala uz vjerske i politike interese, iskorijeni heretiko uenje i nasilno pokrsti bosanske paterene. Meutim, krstaki pohodi protiv paterena nisu poluili oekivani rezultat ve su jo vie produbili jaz i poveali neprijateljstvo bosansko80

Pojava hereze u Bosni i Hercegovini je pitanje oko kojeg se istraivai jo uvijek spore. Na osnovu nekih izvora da se zakljuiti da je heretiko uenje ulo u Bosnu iz Dalmacije. Drugi opet smatraju da je hereza ula u Bosnu preko Ugarske. Trei ostavljaju mogunost da je hereza u Bosni samonikla iz starih samostana. Dr. Hadijahi navodi tri gradivne sastojnice crkve bosanske: a) starokranska irilo-metodska podloga, b) manihejske naslage i c) slavensko-paganski zaostaci. O tome vie vidi u: Muhamed Hadijahi, Povijest Bosne u IX i X stoljeu, BZK Preporod, Sarajevo, 2004. godine. 81 Elma Haimbegovi, "Prve vijesti o pojavi hereze u Bosni", Prilozi, 32, Sarajevo, 2003., str. 39. 82 John V.A. Fine, Bosanska crkva - Novo tumaenje, BKC, Sarajevo, 2005., str. 138.41

hercegovakog naroda prema slubenom kranstvu i Ugarima. Iako su pojedini bosanski vladari iz politikih razloga, da bi se dodvorili Katolikoj crkvi, formalno prihvatali kranstvo oni, sve do pred kraj Bosanskog kraljevstva, nisu nastojali da ukinu paterensko uenje. ta vie, velikodostojnici Crkve bosanske uivali su nesumljiv ugled na dvoru, a posebno meu niom vlastelom. Katolika crkva, s druge strane, nije mogla gledati kako se u Bosni hereza iri, pa je uz vojne aktivnosti krajem XIII stoljea, tanije 1291. godine zatraila od franjevakog reda da u Bosnu uputi dva franjevca s ciljem vraanja paterena u okrilje Katolike crkve. Skoncentrisani uglavnom u gradovima franjevci su imali ogranien uspjeh, te su tek u tridesetim godinama XV stoljea uspjeli da preuzmu utjecaj na dvoru koji su do tada imale starjeine Crkve bosanske. 83 No, uspjeh franjevaca na dvoru vie je bio rezultat vojno-politikih okolnosti, nego stvarne duhovne potrebe bosanskih vladara. Naime, u jesen 1386. godine, za vrijeme vladavine Tvrtka I Kotromanjia, manji odred osmanske vojske provalio je u Bosnu i Hercegovinu sve do Neretve gdje ih je zaustavio Tvrtkov vojvoda Vlatko Vukovi. Od tog vremena Osmanlije postaju sastavni dio spoljno-politikih odnosa 84 srednjovjekovnih bosanskih vladara. Latentnu opasnost od Osmanlija koja se nadvila nad Bosnom i Hercegovinom iskoristila je Katolika crkva kako bi, konano, nakon nekoliko stoljea upornog nastojanja, preuzela od Crkve bosanske83

Anto Babi, Bosanski heretici, Svjetlost, Sarajevo, 1963. godine, str. 154155. 84 Imamovi, Mustafa, Historija Bonjaka, BZK Preporod, Sarajevo, 1998. godine, str. 63-64.42

primat na dvoru. Papa je uvjetovao kralja Stjepana Tomaa da mora, ukoliko eli da njegova kruna bude formalno priznata, prihvatiti katoliku vjeru, to je ovaj i uinio 1445. godine. 85 Nakon toga iz Rima je vren pritisak na kralja da primjeni dravnu silu protiv bosanskih heretika. Jasno mu je stavljeno do znanja da, ako rauna na pomo ugarske vojske u borbi protiv Osmanlija mora maem, ognjem i smru ukloniti paterene iz Bosne. 86 Nemajui drugog izlaza, kralj je 1449. ili 1450. pokrenuo opsenu vojnu akciju protiv pristalica Crkve bosanske. Mnogi patereni su u strahu za opstanak prividno preli na katoliku vjeru, dok su se drugi sklanjali na posjede velikaa kamo nije dosezala kraljeva vlast, ili su se stavljali pod zatitu Osmanlija. Proganjanje paterena trajalo je cijelo desetljee, tako da su 1460. godine poslanici iz Bosne uvjeravali papu da je kralj opasni narod paterena istjerao iz itavog podruja nad kojim se protee njegova vlast."87 Premda se djed Crkve bosanske sa uim rukovodstvom sklonio kod Hercega Stjepana, kraljevim progonima Crkvi bosanskoj je zadan odluujui udarac i ona se kao organizirana zajednica nakon toga vie ne spominje. No, zadovoljstvo Rima i Katolike crkve zbog uspjeha u borbi protiv bosanskih heretika bilo je kratkog daha. Tri godine nakon to su stigle u Rim vijesti o zavretku progona paterena, 1463. godine sultan Mehmed II el-Fatih osvojio je Bosnu i unitio srednjovjekovno bosansko plemstvo. Ni katolika ni pravoslavna crkva nisu imale dovoljno vremena da od dojueranjih paterena naine po svoj mjeri krane, jer je pod zatitom mone OsmanskeImamovi, op.cit., 77 Anto Babi, Bosanski heretici, str. 155. 87 Anto Babi, Bosanski heretici, str. 155-156.86 85

43

carevine zapoeo proces irenja islama koji je za dva vijeka, polovinom XVII stoljea postao dominirajua religija u Bosni i Hercegovini. Zadivljujua je injenica da vjerski ivot bosanskohercegovakog stanovnitva u srcu June Europe, na dohvat Rima, tokom cijelog srednjeg vijeka, sa vjerskim slobodama i tolerancijom drugih i drugaijih, predstavlja paradigmu buduem modernom ustrojstvu drutvenih odnosa u Europi. Premda su o bosanskim paterenima, bogumilima, izmaticima, hereticima i manihejcima napisani brojni, ponekad izrazito kontradiktorni radovi, neosporna je injenica da su vjerske slobode i tolerancija neodvojivi dio njihovog karaktera. Osloboeni crkvenih stega i svetih sakramenata srednovjekovni stanovnici Bosne su ivjeli prema narodnim obiajima i tradiciji koju su donijeli sa sobom iz slavenske prapostojbine. Vjerska "zaputenost" srednjevjekovnih stanovnika Bosne i Hercegovine Mada su svi faktori neophodni da srednjovjekovna Bosna i Hercegovina postane primjerna kranska drava, od kojih izdvajamo: blizinu Rima, duhovnog centra zapadnog kranstva, geografsku okruenost izrazitim kranskim dravama, povijesno iskustvo ivota u okviru rimske drave, privredna povezanost s katolikim Dubrovnikom, Ugarskom i hrianskom Srbijom, te postojanje desetina antikih crkvi irom Bosne i Hercegovine, to se nije desilo. Iako je nakon formalnog irenja kranstva uspostavljena Bosanska biskupija koja se prvi put po imenu spominje u buli pape Klementa III 08.01. 1089. godine, slubeno kranstvo nije se uvrstilo i44

ojaalo meu srednjovjekovnim stanovnicima Bosne i Hercegovine, ve je njihova duhovna nadgradnja krenula u sasvim drugom i neoekivanom pravcu. 88 Umjesto uobiajenih vijesti o aktivnostima kranskih sveenika, iz Bosne su stoljee kasnije, 1189. godine u Rim stigle dramatine vijesti o irenju krivovjerja. 89 ta se desilo? Zato se u Bosni i Hercegovini proirilo heretiko uenje? Naalost, nauka do danas jo nije dala zadovoljavajui odgovor. No, to za ovaj rad nije ni bitno. Bitan je zakljuak koji se iz toga moe izvui, a to je da veina stanovnika nije iskreno i zduno prihvatila kranstvo i njegovo uenje ve su zatieni visokim planinama, dubokim klancima i nepreglednim umama zajedno ivjeli pripadnici slubenog kranstva, kranskih sekti i nepokrteni sljedbenici stare slavenske religije. O tome don Ante kobalj kae: "U Bosni je u ono doba bilo vie vjerskih sljedbi, to jest i katolika, i krivovjeraca, i izmatika, i nevjernika, nepokrtenih pripadnika staroslavenskog 90 paganstva." Unutar pomenutih skupina ivio je veliki broj stanovnitva osloboen strogih vjerskih pravila i Katolike i Crkve bosanske. Franjevci, kao pripadnici slubene Katolike crkve, susretali su se sa nizom potekoa u svom misijskom djelovanju i nastojanju da proire Kristov nauk u Bosni i88

Sneanja Vasilj, Sreko Daja, Marko Karamati i dr. Tomo Vuki, Katolianstvo u Bosni i Hercegovini, drugo dopunjeno izdanje, Napredak, Sarajevo 1997. godine, str. 32. 89 Franjo, anjek, "'Krstjani' crkve bosanske", Radovi - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 32-33, Zagred 1999-2000, str. 423-424. 90 Ante kobalj, "Bosanska crkva i njezini sljedbenici". U: Obredne gomile, vlastita naklada, 'Sveti Kri na iovu', 1970. str. 482. Navedeno prema Ivan Mui, Vjera crkve bosanske - Krstjani i pogani u srednjovjekovnoj Bosni, Split, 2008. god.45

Hercegovini. Neke od njih sumirao je fra Bartol iz Alverne, vikar bosanske biskupije, u poznatoj "Dubia" koje je 1372. godine i poslao ih papi u Avignon na rjeavanje. Glavna pitanja tiu se: a) pokrtavanja, jer su tadanji Bosanci za fra Bartola i papu nekrteni, odnosno nevjernici, b) braka, jer su neki htjeli da se krste, ali nisu htjeli da prihvate sakrament braka.91 S druge strane, prema uenju Crkve bosanske ljudi su se dijelili na savrene "prave krstjane i krstjanice koji grijeha ne ljube" i na "mrsne ljude", kojima je bilo doputeno da ive obinim ivotom.92 "Savreni krstjani i krstjanice" su nakon primanja duhovnog krtenja ivjeli u monakim zajednicama po strogim pravilima reda. Prezirali su jedenje mesa i svega to potie od mesa. Smatrali su da se niko ko jede meso ne moe spasiti bez ponovnog krtenja. Uz to, krstjani su u cilju postizanja duhovne istoe odbacivali svaki tjelesni dodir sa enama, a analogno tome odbacivali su i brak kao najveu smetnju za spasenje. 93 Sve to nije bilo privlano veini "mrsnih ljudi" koji su dostojanstvenike Crkve bosanske potovali i uvaavali, ali su ivjeli po svojim narodnim pravilima i obiajima. Spasenje su mogli zasluiti primanjem duhovnog krtenja pred kraj ivota, tako da se nisu urili pokoriti strogim pravilima reda.

91

Bonicije Rupi, "Znaenje "Dubia" fra Bartola iz Alverne iz god. 1372/73. za povijest Bosne", Zbornik ZPZ, br. 16., str. 76-85. 92 Anto Babi, Bosanski heretici, Svjetlost, Sarajevo, 1963. godine, str. 118. 93 Dragoljub Dragojlovi, Krstjani i jeretika crkva bosanska, SANU, Balkanoloki institut, Posebna izdanja knj.30, Beograd, 1987. godine, str. 214-216.46

Ako "mrsni" ljudi, dakle, nisu ivjeli po pravilima ni jedne crkvene zajednice, ni slubene Katolike, niti heretike Crkve bosanske, ostaje nam jedino da zakljuimo da je veina stanovnika tadanje Bosne i Hercegovine ivjela prema staroslavenskim, paganskim tradicijama koje su naslijedili od svojih predaka. Izmeu "savrenih" pripadnika Crkve bosanske i obinih "mrsnih" ljudi postojala je velika razlika. Sima irkovi o tome kae: "Savremenicima je bila sasvim jasna duboka razlika izmeu krstjana, pravih ubeenih jeretika i obinih ljudi koji, verovatno, nisu uvek bili daleko od istinskog paganstva."94 Da je tako, izmeu ostalog, svjedoe paganski elementi prisutni na stecima 95 i obilje predkranskih obiaja, obreda i rituala prisutnih u narodnim obiajima i praksi bosansko-hercegovakog stanovnitva.96 Slino miljenje dijeli i Ivan Mui koji tvrdi: "Kad se sumiraju svi izvori o srednjovjekovnoj Bosni, proizilazi da su tada u bosanskom stanovnitvu brojnou preovladavali nekrteni, ali u smislu da

Sima irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd 1964., str. 108. 95 Nakon analize postojeih simbola na stecima Ivan Mui tvrdi da: "Preovladavanje predkranske simbolike starosjeditelja na stecima nedvojbeno potvruje da preci najveeg dijela stanovnitva srednjovjekovne Bosne nikada nisu bili istinski kristijanizirani." Vidi:Ivan Mui, Vjera crkve bosanske... str. 54. 96 Davne 1900. godine, kada su etnoloka istraivanja junoslavenskih naroda bila tek u povoju, dr. Nikola Vitez Grieti Gaparevi tvrdi kako su Muhamedovci Bosne i Hercegovine sauvali mnogo staroslavenskih obiaja u obitelji: Tako u prositbi, udaji, djeverstvu, kumstvu, pri porodu, smrti, gatanju i vraanju. Vidi: Vitez Nikola Gaparevi Grieti, O vjeri starih Slovjena prema pravjeri Arijaca i prasemita, Mostar, 1900. godine.47

94

je papinski Rim i krstjane poeo od treeg desetljea XIII stoljea tretirati kao nekrtene."97 Jo jedna injenica upuuje na zakljuak da je veina stanovnika srednjovjekovne Bosne ivot ureivala prema narodnim obiajima i tradicijama, daleko od kranskog, odnosno paterenskog uenja. Naime, ve smo napomenuli da su tokom razvijenog srednjeg vijeka u Bosni djelovale dvije crkvene zajednice98 Crkva bosanska i Katolika crkva. Sveenici obje crkve bili su smjeteni u samostane (katolici) ili hie (patereni) daleko od naroda. I dok su fratri, sa manjim ili veim, ali uglavnom ogranienim uspjehom, nastojali pokrstiti nekrtene, dotle su sveenici Crkve bosanske u svojim hiama ivjeli svetakim ivotom duhovno odvojeni od obinog naroda. Takva situacija trajala je do pred kraj bosanskog kraljevstva kada su nekrteni mogli, pod prijetnjom da e izgubiti posjede i biti prognani, nominalno prihvatiti katolianstvo. Meutim, tada Katolika crkva jednostavno nije imala dovoljno vremena da se posveti vjerskoj naobrazbi tih konvertita. Oni su za vrijeme Osmanske drave uglavnom prihvatili islam. 99 O tome John V.A. Fine u svojoj znaajnoj studiji Bosanska crkva - Novo tumaenje kae: "Brzina s kojom97

Ivan Mui, Vjera crkve bosanske... str. 58. Na podruju tadanje Bosne nije postojala organizirana pravoslavna crkvena zajednica. O tome Dr. iro Truhelka kategorino tvrdi: "Na podruju to ga zaprema trokut od Drine do Neretve i mora, a na sjeveru do Save, u srednjem vijeku nema apsolutno nikakvih podataka da je tu postojala bilo koja grko-istona (pravoslavna) crkva ili manastir. Samo s onu stranu Neretve u Humskoj Zemlji, koja je neko prelazno potpadala pod suverenitet srpskih kraljeva, postojale su crkve u Trebinju i manastir u Stonu." Vidi: Dr. ito Truhelka, Studije o podrijetlu, Matica Hrvatska, Zagreb, 1941. godine, str. 38. 99 Ivan Mui, Vjera crkve bosanske... str. 29.98

48

je Crkva (bosanska) nakon osmanskog osvajanja ieznula i brzina stanovnitva da prihvati druge vjeroispovjesti mogao bi biti dokaz da Bosanska crkva nije stvorila jake veze sa svojim sljedbenicima. Tako, izgleda, da je seljatvo, ak i vlastela svoje ivote i dalje ivjelo prema svojim tradicionalnim uzorima, dok je uenje Crkve na njih malo uticalo."100 ivot po tradicionalnim, tj., paganskim, staroslavenskim izvorima ostavio je dubokog traga na prasku i obiaje bosanskog, pogotovu, seoskog stanovnitva koje je u najveem obimu prihvatilo islam. To stanovnitvo dolaskom Osmanlija i prihvatanjem islama nije kanilo mijenjati svoje ivotne navike i obiaje po kojima se prije islama ravnalo. Po ve uhodanaj matrici, kao to su stoljeima ranije prihvatili kranstvo i islam su prihvatili da bi se zatitili i slobodno ivjeli u novim politikim i drutvenim okolnostima. To im je bilo omogueno nepostojanjem islamskih vjersko-prosvjetnih institucija: damija i mekteba po ruralnim naseljima do poetka XVII vijeka. 101 Stoga emo u nastavku rada, na primjeru Bosanskog i Klikog sandaka, ukratko predstaviti konfesionalnu strukturu stanovnitva i vjerske prilike do poetka XVII vijeka.

100

John V.A. Fine, Bosanska crkva - Novo tumaenje, BKC, Sarajevo, 2005., str. 274. 101 Do poetka XVII vijeka najvei broj stanovnika Bosne i Hercegovine prihvatio je islam. Premda je sluajeva primanja islama bilo i kasnije oni nisu bili tako masovni kao u XV i XVI vijeku. Istodobno, vrijeme do poetka XVII vijeka smatramo formativnim kada je u pitanju simbioza predislamskog i islamskog uenja koje je podjednako oblikovalo ivot obinog ovjeka u Bosni i Hercegovini. Naime, do poetka XVII vijeka ve je prolo nekoliko generacija novih muslimana koji su usklaivali svoj ivot sa islamskim uenjem, tako da se do tog vremena izfiltriralo sve to je bilo u direktnom sukobu sa duhom islama.49

Konfesionalna struktura stanovnitva i vjerske prilike u Bosni i Hercegovini do kraja XVI vijeka Poetkom osmanske vladavine 1463. godine veinu stanovnitva u Bosni i Hercegovini inili su katolici, odnosno kripto-katolici, nekrteni, koji su prisilno za vrijeme kralja Stjepana Tomaevia formalno prihvatili kranstvo. Analizirajui grau iz do tada objavljenih turskih deftera Sreko Daja navodi da je 1468. godine u Bosni bilo 37.604 kuanstava. Od tog broja 37.272 kue, odnosno 99.10 %, su bile kranske (ili kripto-kranske), dok je muslimanskih kua bilo samo 332 odnosno 0,9%.102 Meutim, stoljee i po kasnije, poetkom XVII stoljea konfesionalna struktura bosansko-hercegovakog stanovnitva dramatino se promijenila. Na prostoru Bosanskog sandaka103 1604. godine bilo je 64.721. domainstvo. Od tog broja muslimana je bilo 45.941 kua sa 4.979 neoenjenih (potencijalne kue), dok su krani ukupno (katolici i pravoslavni) brojali 18.891. kuu. To znai da su poetkom XVII stoljea ubjedljivu veinu od 71%, inili muslimani, prema 21% koliko je bilo krana. Veoma je interesantno da je od ukupnog broja muslimana u to vrijeme povlatenih gradskih kua bilo 9.843 sa 2.429 neoenjenih (21%), dok je 36.098 sa 2.550 neoenjenih (79%) otpadalo na muslimansko rajinsko (zemljoradniko)

102

Sreko Daja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Mostar, 1999. godine. str.69. 103 Centralnog sandaka u Bosni i Hercegovini koji je obuhvatao 55 nahija.50

stanovnitvo.104 To je za ovaj rad vrlo bitan podatak jer su centri islamske kulture i duhovnosti, sa damijama, medresama, mektebima i tekijama bili gradovi, dok je nivo vjerske prosvjeenosti u prigradskim naseljima bio veoma nizak. Rajinsko stanovnitvo je, bez vjerskih uenjaka koji bi ih neprestano pouavali i vjerskih objekata u kojima bi obavljali obrede, nastavljalo ivjeti po ustaljenim obiajima. Do poetka XVII vijeka islam se u Klikom sandaku105 najvie proirio meu rajinskim (zemljoradnikim) stanovnitvom. U nahiji Uskoplje je cjelokupno rajinsko stanovnitvo 100 % prihvatilo islam. I u drugim nahijama omjer rajinskog muslimanskog stanovnitva prema kranskom bio je izrazito veliki. U nahiji Livno bio je 93% muslimanskog rajinskog stanovnitva, u Neretvi 91.5%, u Rami 91%, u Glamou 67%, te u nahijama Sinj i Cetina po 95%.106 Istodobno, sve damije i drugi vjersko-prosvjetni objekti: medrese, mektebi i tekije u Klikom sandaku do poetka XVII stoljea nalazili su se u gradovima, dok je muslimansko seosko stanovnitvo ivjelo skoro bez ikakve vjerske prosvjeenosti.107 Ako se uzme da je omjer zemljoradnikog prema gradskom104

Adem Handi, "Konfesionalni sastav stanovnitva u Bosni i Hercegovini u prvim stoljeima osmanske vladavine", POF, 42-43/1992-93, Sarajevo, 1995. str. 134. 105 Kliki sandak obuhvatao je 42 nahije sa sljedeim gradovima, kasabama: Konjic, Prozor, Prusac, Oborci, Donji Vakuf, Gornji Vakuf, Livno, Sinj, Klis, Vrlika, Drni, Skradin, Glamo, Knin, Jezero, Zemunik i Hrvace. 106 Fehim Spaho, "Prihvatanje islama kod stanovnitva Klikog sandaka", POF, br. 41, Sarajevo, 1991, str. 287-288. 107 Vidi: Fehim Spaho, "Damije i njihovi vakufi u gradovima Klikog sandaka poetkom XVII vijeka", Anali GHB, V-VI, Sarajevo, 1978. str. 217-230.51

muslimanskom stanovnitvu na podruju Klikog sandaka slian onome u Bosanskom sandaku tj., 80% prema 20%, ispada da je ogromna veina muslimanskog stanovnitva koje je tek prihvatalo islam ivjelo bez kljunih obrazovnih institucija potrebnih za vjersko prosvjeivanje. Ali, potekoe u irenju islamskog uenja nije predstavljalo samo nepostojanje vjerskih objekata, ve je veliki problem bio u nedostatku domaih vjerskih slubenika. Naime, kako to lijepo primjeuje dr. Adem Handi: U gradovima je postojao po jedan imam samo za obavljanje molitve sa posadama, a i sami ti imami bili su vojnici (mustahfizi) vezani za grad ne moe se drugo pretpostaviti nego da je u prvim decenijama prihvatanje islama imalo deklarativni karakter, sastojalo se samo u preuzimanju muslimanskog imena.108 Na osnovu deftera iz najranijeg perioda osmanske uprave, da se zakljuiti da je u osmanskoj vojsci bilo muslimana iz drugih janoslavenskih drava (Srbija i Makedonija) koje su ranije ule u sastav Osmanske drave i koji su mogli pouavati nove muslimane osnovama islamskog uenja, ali je njihov utjecaj bio ogranien na gradove u kojima su se nalazile vojne postaje. Broj Bonjaka koji su u to doba pohaali visoke kole u Istanbulu i drugim centrima Osmanske carevine takoer nije bio znaajan, a i ti uenjaci koji su se, poput Hasana Kafije iz Prusca, nakon kolovanja vraali u domovinu, djelovali su kao kadije, muftije ili muderisi u gradskim naseljima. 109 Tek kasnije, poetkom XVI vijeka108

Adem Handi, O islamizaciji u sjeveroistonoj Bosni u XV i XVI vijeku, separat, Sarajevo, 1970. godine, str. 28. 109 Od 216 uenjaka i pjesnika rodom iz Bosne koje u svom znaajnom djelu "Blistavi dragulj - ivotopis uenjaka i pjesnika iz Bosne" samo je njih 12 djelovalo u Bosni i Hercegovini do poetka XVII stoljea. Vie o52

osnivanjem medresa, prvo u Sarajevu, a potom i u drugim gradovima irom Bosne i Hercegovine koluju se domai vjerski slubenici koji preuzimaju i, kako e se to u budunosti pokazati s uspjehom izvravaju, asnu obavezu vjerskog prosvjeivanja, prvo gradskog, a potom i prigradskog stanovnitva. No, do poetka XVII vijeka na prostoru Klikog sandaka, prema do sada poznatim dokumentima, ne postoje medrese, to znai da na ovom prostoru djeluje veoma mali broj vjerskih slubenika koji poznaju bosanski jezik. Prvu medresu na prostoru Klikog sandaka osnovao je Hasan Kafija Pruak tek 1612. godine u Pruscu.110 Nakon toga slijede medrese u Konjicu: medresa Mehmed aua osnovana 1622. godine i medresa Junuz aua osnovana neto kasnije, neposredno nakon 1623. godine. 111 Prvu medresu u Livnu osnovao je Mustaj-beg tek 1642. godine.112 Dakle, islam se na podruju Klikog sandaka do poetka XVII vijeka najvie proirio meu zemljoradnikim, rajinskim stanovnitvom. U isto vrijeme na tom podruju, prema do sada poznatim podacima ni u jednom selu ne postoje vjerske institucije: damije i mektebi, niti je do poetka XVII vijeka postojala medresa u kojoj bi se kolovao domai vjerski kadar. S obzirom da veina stanovnitva nije bila u mogunosti, barem u to vrijeme, temeljito upoznati uenje islama, ne moe se govoriti o sutinskom, istinskom prihvatanju islama i njegovihovome vidi: Mehmed Hamdi, Teme iz knjievne historije, Ogledalo, Sarajevo, 1999. godine, str. 33-304. 110 Ismet Kasumovi, kolstvo i obrazovajne u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, Islamski kulturni centar, Mostar, 1999., str.220. 111 Ismet Kasumovi, op.cit., str. 225-227. 112 Ismet Kasumovi, op.cit., str. 248.53

normi, ve se radi o prihvatanju osmanske vlasti i dravne religije, pogotovu zbog toga to se irenje islama najvie intenziviralo nakon bitke na Mohau 1526. godine kada je poraena mona Ugarska, a narod u Bosni izgubio svaku nadu u povratak kranske vlasti. Stoga je, dr. Adem Handia u pravu kad tvrdi: Prihvatanje islama u prvim decenijama bilo vie politiki gest kojim se na najubjedljiviji nain izraavalo priznanje osmanskog poretka i prihvatanje osmanske dravne misli, nego to je mogao predstavljati stvarno ostavljanje svoga, a prihvatanje tueg kulta.113 Slino miljenje dijeli i Nedim Filipovi koji smatra da je "masovni prelazak bosanskog seljatva na islam znaio ne samo prostu zamjenu jedne monoteistike vjere, drugom monoteistikom vjerom, nego i prihvatanje vlasti i islamske civilizacije."114 Veliki broj novih muslimana i nepostojanje odgovarajuih vjersko-prosvjetnih institucija proizveli su ideoloku i religijsku zbunjenost muslimana u Bosni i Hercegovini, pogotovu seoskog stanovnitva, koje je nominalno prihvatajui islam i dalje nastavljalo da ivi po ustaljenim predislamskim tradicijama i obiajima, na slian nain kao to su njihovi preci stoljeima ranije prihvatili kranstvo.

113

114

Adem Handi, op.cit., str. 28-29. Muhamed Hukovi, Ahmet Kasumovi, Ismet Smajlovi, Muhamed Hevai Uskufi,Univerzal, Tuzla, 1990., str. 16.54

Ideoloka i religijska zbunjenost muslimanskog stanovnitva u Bosni i Hercegovini do kraja XVI vijeka ivot izmeu predkranskih, kranskih i islamskih normi, odnosno ideoloko i religijsko lutanje seoskog muslimanskog stanovnitva u Bosni i Hercegovini, izazivalo je podsmjeh pravih Turaka. Nove muslimane Turci su nazivali poturi, neznalice, neotesanci i dvovjerci. 115 U nastavku rada analizirat emo povijesne izvore iz tog vremena koji zorno svjedoe o religijskoj nestabilnosti lokalnog seoskog stanovnitva rastrzanog izmeu starih predislamskih obiaja i novog islamskog uenja. Prezir koji su Turci osjeali prema bosanskim muslimanima najvjernije je opisan u rukopisu koji je pronaao i objavio Mehmed Handi. Ovaj rukopis zapravo predstavlja i najupeatljiviju deskripciju ideoloke zbunjenosti novih muslimana i njihov vjerski ivot na bridu izmeu ranijih predkranskih i kranskih normi s jedne i islamskih pravila s druge strane. Rukopis potie iz 993. godine po Hidri, odnosno 1585. godine, a prepis rukopisa kojime se Handi sluio nastao je 1050. godine po Hidri, odnosno 1640. godine.116 Kako smo naglasili, proces irenja islama u Bosni i Hercegovini otpoeo je polovinom XV stoljea, to nepoznatom autoru spomenutog rukopisa omoguuje da s dovoljne vremenske distance analizira nain na koji su stari Bonjani prihvatali islam. Dio rukopisa koji govori o karakteru115

Aleksandar Solovjev, "Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne", Godinjak Istorijskog drutva BiH, god. I, Sarajevo, 1949. godine, str. 56. 116 Mehmed Handi, Jedan prilog povijesti prvih dana irenja islama u Bosni i Hercegovini, Kalendar Narodne uzdanice, Sarajevo, 1930., godina VI, str. 29-45.55

prihvatanja islama stanovnitva Bosne i Hercegovine u prvom stoljeu Osmanske vlasti, zbog njegove vanosti donosimo u cijelosti. U rukopisu stoji: U prolo vrijeme u vilajetu Bosni bijae kranska vjera i Mesihov vjerozakon. Kada je bilo sueno da se ovaj vilajet osvoji i da se u tim pokrajinama sud i uprava drave Osmanovia proiri, onda je radi popisa (stanovnitva) iz prijestolnice (Carigrada) odreen (za to) po svoj prilici muharir Mesih-paa. Spomenuti muharir sa eljom da obavi popis doe u spomenuti vilajet. Stanovnitvo sela u tome vilajetu zatee raskomadano i rastrgano. Stoga od prvaka toga naroda i dobrih ljudi toga plemena sakupi nekoliko staraca i od njih zatrai objanjenje same stvari i ree im: "Ovaj vilajet vodom, zrakom i ljepotom zemlje odskae nad ostalim pokrajinama nastanjene etvrti zemaljske, pa zato su stanovnici tako razbijeni? Kakav bi nain bio da se ovaj narod ponovo, kao to je bio, oivi i popravi?" Oni mu odgovore: "Ova razruenost i iskomadanost dolazi od bojazni velike dizje i straha od poveanja dravnih daa". Tada spomenuti muharir dostavi njihovo stanje sretnoj Porti i uvaenim vezirima, ali ne dobije dozvole da ukine dizju i dravne dae. Reeni muharir odlikovae se pameu i razboritou, te na ovaj nain uredi stvar: Odlui da na koji nain ukine ime dizje, a da mjesto dizje odredi neku drugu dau. Sloi se sa spomenutim uglednim starcima da iz svakog sela doe po nekoliko ljudi i da radi opeg interesa na ovaj nain izlaz nau: Nek iz svakog sela po jedan mukarac primi muslimansko ime, te da im se zbog toga imena oprosti dizja. Ovo je objavljeno po svim selima i krajevima. Uglavnom se sloe i uvide da im je u tome korist. Svaki jednostavno svoje ime prevede na turski jezik. Kome je56

bilo ime "ivko" prozove se "Jahja", kome je bilo ime "Vuk" uzme ime "Kurt", a kome je bilo ime "Gvozden" uzme ime "Timur". im se prozovu muslimanskim imenima, dizja bude ukinuta, a mjesto nje na posjede kojima su raspolagali i koji se zvahu "batina" odrede po jedan dukat. I tu rascjepkanu divlja na ovaj nain pridobiju; sela se poprave, a stanovnici ukidanjem imena dizje veseli i radosni postanu. Kada se korist upotpunila i ovaj posao bio svren, podijele se na tri grupe. Jedna grupa koja se povela za svjetiljkom Boije Upute spasi se bezvjerstva. Njihovo stanje odgovarae njihovim imenima i postadoe muslimani. Druga grupa po onoj kur'anskoj "Mi smo ovako nali svoje oeve" rekavi: "Vama vaa vjera, a meni moja" ostade u propasti bezvjerstva. Ostali ostadoe kao kolebajua grupa. Strahujui i bojei se kazne4 nijesu se mogli natrag povratiti, a nijesu opet ni napustili propisa i obiaja oeva i djedova. U njihovu nestaloenom vjerovanju ostalo je kolebanje i sumnja, pa niti su tano primili islamske propise niti su bili otvoreni krani. U pustinji nevjerstva kao ivotinje lutahu. Ova se grupa danas zove "poturima". Rije "potur" je sastavljena iz dvije rijei, a to su "po" i skraeni oblik od rijei "Turin". U "kranskom jeziku" rije "po" znai polovicu, a "Turin" znai musliman. Cio sastav znai "polu-musliman".117 Oni su od one vrste za koju Kur'an kae: "Ti su kao goveda ili117

Prema pievu miljenju rije "potur" dolazi od "pola turina" tj. pola muslimana. Meutim, ovo miljenje nije tano, jer rije "potur" oznaava ovjeka, koji je nanovo primio islam ili se poturio. Od ovog korijena je pored rijei "potur" i rije "poturica" pa i "poturiti se" i "poturenjak" i sline rijei. Razumije se, da su neki ljudi, koji su tada radi interesa, kako pisac kae, primili islam, bili slabi muslimani, te su na taj nain dali povoda da se iz rijei "potur" razumijeva polumusliman. (primjedba prevodioca Mehmeda Handia)57

jo gori."118 Po svom neistom vjerovanju uvaju bezvjerske propise, a bojei se ponienja paze i na ehlisunetski put. Prije bi govor i uzgoj djelovao na ivotinju, nego li na njih, a u ovjenosti i ljudstvu prema njima ivotinja je ovjek. Iako u djetinjstvu po prirodnoj sposobnosti i nastojanjem mudrih uitelja pokazuju lijepe kretnje, ali opet potomci ne odustaju od puta svojih prea i odgoj se kod njih ne moe ustaliti kakono je o tome lijepo rekao ugledni ejh Sa'dija: Ne niti svoga ivota, ne uzgajaj nevaljca! Moe li od slabog eljeza izai dobra britka sablja? Ukratko rekavi uzgoj kod nedostojnog ne moe se ustaliti. Slino kao to orah na kubetu ne moe stajati. Zbog toga su moni vladari i ugledni sultani zabranjivali mijeanje Turaka i potura. Izmeu njih ima ih dosta sa dvovrsnim zapisima. 119 Ispod pazuha mu krst ne izlazi, nego se i buni protiv odbacivanja krsta. U jednom selu u Bosni umre jedan hadija. Ljudi koji su ga opremali nau mu na vratu objeena dva zapisa u votanoj muemi. Otvore ih i pogledaju, kad li u jednom ispisani ajeti, a u drugom kranskim jezikom nekakve nevezane molitve. Upitaju o tome njegovu majku, a ona im odgovori: "U ovom je selu prije bio jedan blagoslovljen pop iji su zapisi za uvanje djeijeg zdravlja bili sigurni. Tada sam radi bereketa zatraila i uzela ovaj", i opet ga uzme, te potravi po licu i oima poljubi ga sa puno uvjerenja. One koji po erijatu idu za Poslanikom Bog uva od svake opasnosti, ije je vjerovanje neisto,118 119

Kuran, Al-'Araf, 179. Jedan od popa, drugi od hode. (prim. prev.)58

Kakva korist od zapisa njemu!120 Premda navedeni rukopis, kako to lijepo primjeuje Mehmed Handi, nije pisan s opreznou kojom se piu historijska djela, on je vrijedan izvor podataka o procesu irenja islama u Bosni i Hercegovini u prvom stoljeu Osmanske uprave. Anonimni pisac s kraja XVI stoljea dijeli bosansko stanovnitvo na muslimane koji su u potpunosti prihvatili islam i njegove norme, nevjernike, pod kojima misli na pripadnike Pravoslavne i Katolike crkve, i na poture, koji su, prema njegovom tumaenju, "polu-muslimani". Kako smo ranije napomenuli, prihvatanje islama u prvim decenijama bilo je vie formalne nego sutinske prirode, ali se smjenom generacija, razvojem gradova i irenjem islamske kulture i civilizacije, formiralo jezgro muslimana koji su ivjeli po islamskim normama. S druge strane, prigradska i seoska naselja, a posebno naselja koja su veoma udaljena od gradova, a time i od utjecaja islamske kulture i civilizacije, nisu u prvom stoljeu irenja islama bila obuhvaena islamskim prosvjeivanjem i obrazovanjem. Stoga je razumljivo da su na selu ivjeli ljudi koji nisu dovoljno poznavali islamske propise to je smetalo anonimnom piscu iz XVI stoljea koji ih uporeuje sa ivotinjama. Rije potur prema turskobosanskom rijeniku iz XVII stoljea koji je napisao Muhamed Hevai Uskufi, znai seljak. Prema tome potur nije polumusliman, ve osoba sa sela. 121120

Mehmed Handi, Jedan prilog povijesti prvih dana irenja islama u Bosni i Hercegovini, u: Mehmed Handi, Teme iz ope i kulturne historije, Izabrana djela, knj. V, Ogledalo, 1999., str. 68-73. 121 Muhamed Hukovi, Ahmet Kasumovi, Ismet Smajlovi, Muhamed Hevai Uskufi, Univerzal, Tuzla, 1990., str.174.59

Postojanje dvojakih zapisa, od hode i od popa o kojima autor rukopisa iz 1585. godine podrugljivo govori, potvreno je i takozvanim Kunovskim zapisom koji je otkriven 1905. godine u selu Jemite, iznad sela Kunova (opina Foa). Kunovski zapis nalazio se u unutranjosti borove klade dva metra duboko u zemlji. Svrha zapisa napisanog bosanicom s latinskim dijelovima bila je zatita dvadeset i devet muslimanskih porodica koje se u zapisu poimenino navode: ...o(t) (tres)ka i ot di(ja)vo(la) (i) ot zlogo gra(da) i gro(ma) (i) suhogo vet(ra) (i) da(da) (stude)nag(o)....122 Muslimani Kunova, su, po miljenju dr. Muhameda Hadijahia, zatraili od nekog sveenika, vjerovatno Crkve bosanske, da im sastavi zapis koji bi trebao uvati njih i njihovo selo od prirodnih nepogoda. Premda svi muslimani, u zapisu se prirodne nepogode tjeraju sa: ...arhangelom Mihailom, sa vasemi silami nebeskiemi, i Gavrilom, i sa sedem riei koe ree Hristos na krstu vise(i) Bogu: 'Oe, prosti onim koi me mue za ljubav tvoju. I ja prostim za ljubav tvoju!'123 Koritenje crkvene terminologije u svrhu zatite muslimana i njihovog mjesta jasno upuuje na dokaz da je islam u Bosni i Hercegovini, premda vrlo rano i masovno prihvaen, ipak postepeno potiskivao nasljeene navike i obiaje, prvenstveno stanovnika sela gdje je prosvjeivanje bilo najslabijeg intenziteta. Interesantno je da je Kunovski zapis nastao124 priblino u isto vrijeme, u ezdesetim godinama XVI vijeka,122

Hadijahi, Muhamed, O jednom manje poznatom domaem vrelu za prouavanje crkve bosanske, Prilozi, Institut za istoriju, godina X/II, br. 10/2, Sarjevo, 1974. godine, str. 58. 123 Muhamed Hadijahi, op.cit., str. 67-68. 124 Po miljenju dr. Hadijahia koji je muslimanska imena spomenuta u rukopisu uporedio sa Hercegovakim defterom iz 1585. godine.60

kada i anonimni rukopis iz 1585. godine ija se historijska vrijednost time jo vie potvruje. Nedostatak islamskih prosvjetnih institucija po selima u prvim stoljeima osmanske vlasti i povrno poznavanje islamskih propisa doveli su do ideoloke zbunjenosti novih muslimana i njihovih potomaka o kojoj pie anonimni pisac 1585. godine, ali i Jeronim Zlatari, putopisac koji je za interese Austrije istraivao stanje u Bosni. 125 Zlatari izmeu ostalog kae: "U toj provinciji s njenim krajevima nalazi se pod brigom fratara oko 20 hiljada krana od nekog znaaja i veliki broj potura koji bijahu nekada krani, a zbog velikog tiranstva neprijatelja postadoe muslimani, ali nisu dobri Turci, niti krani...Oni su sebi sauvali ime krana za svaki sluaj da bi mogli rei

elementi staroslavenske tradicije u kulturi bošnjaka - elvir duranović

Documents