kur’an kao izvor poslanikovog, a.s., zivotopisa - almedina hadzić duranović

8/14/2019 Kuran kao izvor Poslanikovog, a.s., zivotopisa - Almedina Hadzi Duranovi

1/47

1

Kuran kao izvor Poslanikovog, a.s., ivotopisa

Almedina Hadi-Duranovi


Diplomski rad


2/47

1


1. UVOD

Allah, d.., objavio je Kur'an kroz koji su poput dragulja razasute pripovijesti o Njegovim

poslanicima prepune ivosti, akcije i pouke ljudima koji u svom ivotu nastoje nai idealni obrazac

ivota. To je zapravo glavni razlog zbog kojeg su pomenuta kazivanja o vjerovjesnicima objavljena

u Kur'anu: Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili...1 Oni su vama uzor onima

koji ele Allaha i onaj svijet.2 Idelani obrazac ponuen kroz ivote Boijih poslanika ini

izuavanje njihovog ivotopisa obaveznim svim vjernicima koji se Allahu i Sudnjem danu nadaju.

Ovo kada je rije openito o Boijim poslanicima.

Meutim, dok je poznavanje povijesti ranijih Boijih poslanika nuno zbog moralnih pouka

koje u sebi kriju3, izuavanje ivotopisa posljednjeg Boijeg poslanika Muhammeda, a.s., obavezno

je svim muslimanima. Allah, d.., kae: Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga kojise nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji esto Allaha spominje.4 Uskladiti svoj

ivot sa ivotom Boijeg Poslanika moe samo onaj ko poznaje njegovu siru5 i upuen je u sunnet

Boijeg Poslanika. Osim navedenog ajeta u kojem se vjernici eksplicitno pozivaju da slijede uzor

Boijeg poslanika Muhammeda, a.s., postoji niz drugih ajeta koji su jasan poticaj vjernicima da

izuavaju ivotopis Vjerovjesnika, a.s., i da nastoje da ga svojim primjerom oivotvore. Allah, d..,

kae: O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne naputajte ga, ta vi sluate ta on

govori.6 Onaj ko se pokorava Poslaniku, pokorava se i Allahu...7, te niz drugih ajeta sa slinim

znaenjem.

Poto je izuavanje sire Boijeg Poslanika, a.s., tako vano Allah, d.., objavio je u Kur'anu

niz ajeta u kojima navodi odreene detalje vezane za ivot Muhammeda, a.s., skreui nam, na taj

nain, panju da uloimo napor i rasvijetlimo na osnovu relevantnih dokumenata povijest

najasnijeg od svih ljudi, Muhammeda, a.s.

1 Besim Korkut,Kuran s prijevodom znaenja na bosanski jezik, Kompleks Hadim-l-Haremejni--erifejni-l-Melik

Fahd za tampanje Musfahi erifa, Medina. 1412. god. po Hidri,El-Mumtehina 4. U nastavku teksta koristitemo prijevod Kur'ana od Besima Korkuta.

2El-Mumtehina 6.3 Vidi: Nijaz ukri,Aktuelnost izuavanja sire, ivota i djela Muhammeda, a.s., Glasnik VIS-a u SFRJ, br. 6. 1983.

godina, str. 778.4El-Ahzab 21.5 Sira je izraz koji se najee upotrebljava u smislu: - biografija, ivotni put i pravac, nain i ponaanje, hronika i

povijest. Vidi: Nijaz ukri,Aktuelnost izuavanja sire, ivota i djela Muhammeda, a.s., str. 780.6El-Enfal, 20.7En-Nisa 80.


3/47

1


Da bi nam kontekst zadane teme bio jasniji prije nego to preemo na glavni dio rada navest

emo ukratko osnovne izvore sire Allahovog Poslanika, a.s. U tu svrhu svakako su nezaobilazani

radovi doc. dr. Safveta Halilovia Izvori Poslanikovog ivotopisa8, Muhammed Hamidullahova

povijest Vjerovjesnika, a.s., pod nazivom Muhammed a.s.9, te Hejkelov ivot Muhammeda,

a.s.10

Svaka povijest, pa tako i povijest Boijeg Poslanika, a.s., se susree s problemom

originalnosti izvora na kojima se temelji. Stoga je Uzvieni Allah, d.., objavio dosta ajeta u

kojima tretira teme iz ivota Muhammeda, a.s., pruajui nam glavne i najbitnije informacije u koje

nema nikakve sumnje, jer svi muslimani svijeta vjeruju da je svaka rije objavljena u Kur'anu

istinita. Jedan ajet iz Kur'ana koji govori o odreenom detalju iz ivota Boijeg Poslnika, a.s., bolji

je od mnogobrojnih tomova knjiga napisanih ljudskom rukom.

Prouavanje kur'anskih ajeta u kojima se navode detalji iz ivota Boijeg Poslanika, a.s.,predstvalja sr ovog rada. Za analizu ajeta koji govore o ivotopisu Muhammeda, a.s., i istraivanje

povjesnih podataka koristili smo historijsko-analitiki metod.

Brojni ajeti koji apostrofiraju odreene crtice iz Vjerovjesnikovog, a.s., ivota utkani su u

veliki broj kur'anskih sura. Ajeti, objavljeni u Mekki tretiraju ivot Muhammeda, a.s., i prve

zajednice muslimana u Mekki, dok medinski ajeti prate Poslanikovu, a.s., povijest u Medini.

Da bi smo hronoloki poredali ajete onako kako je povijest Boijeg Poslanika, a.s., tekla,

osim prijevoda Kur'ana na bosanski jezik od Besima Korkuta, koristili smo tefsire Ibn Kesira i

Sejjida Qutba, te razliite sire Muhammeda, a.s., prevedene na na jezik u koje, osim navedenih,

spadaju: Ibn Hiamov Poslanikov ivotopis, El-Mubarekfurijev Zapeaeni dennetski napitak,

En-Nedevijev ivot Boijeg Poslanika i Al-Sahharov Muhammed alejhi selam.

8 Safvet Halilovi Izvori Poslanikovog ivotopisa, Novi Horizonti, januar 2005. br. 65. str. 35-40.9 Hamidullah Muhammed Muhammed a.s. Starjeinstvo IZ u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji, Sarajevo, 1983. godine.10 Muhammmed Husejn Hejkel ivot Muhammeda, a.s. El-Kalem, Sarajevo, 2004. godine.


4/47

1


2. IZVORI SIRE ALLAHOVOG POSLANIKA, A.S.

Povijesna graa za izuavanje ivotopisa odreenih osoba raznolika je i zavisi od osobe koja

je predmet prouavanja. Oito je da su izvori za prouavanje povijesti Boijih poslanika razliiti u

odnosu na izvore koji se koriste za istraivanje ivotopisa ostalih ljudi jer pored materijalnih izvora

postoji Boanska objava koja nema karakter udbenika povijesti, ali su u njoj kao obrazci ponaanja

navedeni ivotni putevi raznih poslanika i odreene biografske informacije vezane za njih. Stoga je,

kada je rije o ivotopisu Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., Kur'an najpouzdaniji izvor jer je

to Knjiga liena svake sumnje. Nakon Kur'ana u najznaajnije izvore sire Allahovog Poslanika, a.s.,

spadaju:

hadiska djela, u kojima su precizno navedene rijei Muhammeda, a.s., njegovi

postupci, izgled i vojni pohodi. arapska poezija iz Poslanikova, a.s., vremena bez obzira da li se radi o poeziji

pobornika islama ili protivnika. Poznato je da je Vjerovijesnik, a.s., imao svog

pjesnika, Hasana ibn Sabita, koji je kroz poeziju opisivao uspjehe Allahovog

Poslanika, a.s., i branio ga od napada murika.

biografska djela o Poslaniku, a.s., su mnogobrojna zbog ljubavi muslimana prema

njemu. Muslimani su vrlo rano i vrlo rado poeli pisati o Poslaniku, a.s. Meu

najznaajnije pisce Poslanikove sire spadaju: Muhammed ibn Ishak

11

(umro151./768. godine) i El-Vakidi (umro 207./828. godine).12

3. KUR'AN KAO IZVOR POSLANIKOVE, A.S., SIRE

11 Muhammed ibn Ishak napisao je djeloEs-Siretun-Nebevijje. Njegovu Siru preradio je Ibn Hiam (umro 213.godine po Hidri). Ovo djelo spada u red najstarijih i najpouzdanijih pisanih djela o ivotopisau Vjerovjesnika.

12 Safvet Halilovi,Izvori Poslanikovog ivotopisa, Novi horizonti br. 65. januar 2005. god., str. 35-39.


5/47

1


Allah, d.., uinio je Poslanikov, a.s., ivot i ivotni put paradigmom za sve vjernike i

vjernice. Svi muslimani duni su svoj ivot uskladiti sa ivotom Allahovog Poslanika, a.s. No, poto

je nemogue slijediti neiji primjer ako se ne zna kakav je to primjer Allah, d.., objavio je u

Kur'anu niz povjesnih istina vezanih za Vjerovjesnikov ivotopis. Objavljivanje Kur'ana ustvari

pratilo je ivotni put Vjerovajesnika, a.s., od brda Svjetlosti i peine Hira do oprotajnog govora na

Arefatu par mjeseci prije Poslanikove smrti. U Kur'anu su, dakle, sadrani bitni podaci iz

Poslanikove sire koji stoje na raspolaganju svim vjernicima da iz njih ue i pouke izvlae. Ovo je

veoma vano zbog injenice da je Kur'an knjiga u koju nema sumnje i kao takav najpouzdaniji izvor

informacija za prouavanje ivotopisa Muhammeda, a.s. Savremeni pisac biografije Allahovog

Poslanika, a.s., Hejkel smatra: Kur'an sadri reference za svaki dogaaj u ivotu Poslanika, a.s.,

koji moe posluiti kao standarna norma i ideja vodilja u istraivanju i analizi podataka iz razliitih

biografija i sunneta.13

U razradi teme, Kur'an kao izvor Poslanikove sire, neemo koristiti kur'anske ajete

redosljedom kojim su objavljivani, ve emo slijediti ivotopis Vjerovjesnika, a.s., od roenja do

smrti crpei informacije iz Kur'ana. Razlog za ovakav stav je injenica da se, na primjer, o roenju

Vjerovjesnikovom govori poslije govora o njegovom djetinjstvu, pa bi slijeenje ovakvog rasporeda

Kur'ana u prouavanju Vjerovjesnikove, a.s., biografije izazvalo konfuziju i nejasnost.

3. 1. Prilike u Meki prije roenja Muhammeda, a.s.

Kur'an obiluje informacijama vezanim za vjeru, obiaje, kulturu i drutvene prilike koje su

vladale u Meki prije roenja Muhammeda, a.s.

3. 1. 1. Vjera predislamskih Arapa

13 Muhammed Husejn Hejkel, nav. djelo, str. 35.


6/47

1


Arapi su prije Vjerovjesnika, a.s., vjerovali u vie bogova i pridruivali su Allahu druga.

Brojni su ajeti u kojima Allah, d.., kritikuje predislamske Arape zbog njihove vjere. Allah, d..,

kae: A Kada im se kae: Slijedite ono to je Allah objavio! oni odgovaraju: Ne, nego emo

slijediti ono na emu smo nae pretke zatekli.14U drugom dijelu Kur'ana Allah, d.., nas upoznaje

s imenima nekih idola kojima su se predislamski Arapi klanjali. U Kur'anu stoji: ta kaete o Latu i

Uzzau? I Menatu treoj, najmanje cijenjenoj.15 Osim toga, predislamski Arapi ne samo da su

oboavali vie bogova osim Allaha, ve su o Allahu imali pogreno miljenje i smatrali su da su

meleki njegove keri. Allah, d.., ih osuuje zbog toga kada kae: Zar su za vas sinovi, a za Njega

keri?! To bi tada bila podjela nepravedna.16A upitaj ih: 'Zar su za Gospodara tvoga keri, a

za njih sinovi?' Zar smo u njihovu prisustvu meleke kao ene stvorili? Eto, oni, zbog toga to lau,

doista, govore: Allah, d.., je rodio' oni su zaista laljivci. Zar je On keri sinovima

predpostavio?17

3. 1. 2. Obiaji predislamskih Arapa

Ubijali su ensku djecu plaei se siromatva. Radi toga je Allah, d.., objavio: Ne ubijajte

djecu svoju iz straha od neimatine, i njih i vas Mi opskrbljujemo, jer je ubijati njih, doista, veliki

grijeh.18

En-Nesiu premjetanje svetih mjeseci je runa novotarija koju su predislamski Arapi

izmislili kako bi dozvoljavali ono to je Allah, d.., zabranio, a zabranjivali ono to je Allah, d..,

dozvolio. Naime, Arapi su kao nasljee Ibrahimove, a.s., vjere potivali etiri sveta mjeseca u

kojima je bilo zabranjeno prolijevanje krvi. Ti mjeseci su: zul-kade, zul-hide, muharem i redeb.

Meutim, ukoliko je poglavarima plemena odgovaralo da ratuju u svetom mjesecu oni su muharem

smatrali dozvoljenim za borbu, a safer su potivali kao da je muharem i proglaavali ga svetim

mjesecom. Na taj nain su dozvoljavali prolijevanje krvi u svetom, zabranjenom, mjesecu, a

zabranjivali u mjesecu u kojem je borba bila dozvoljena, da bi ispunili broj mjeseci koje je Allah,

d.., uinio svetim, a to su etiri mjeseca. Radi toga Allah kae: Premjetanjem svetih mjeseci

14El-Bekare, 170.15En-Nedm, 19-20.16En-Nedm, 21-22.17Es-Safat, 149-152.18El-Isra, 31.


7/47

1


samo se poveava nevjerovanje ime se nevjernici dovode u zabludu, jedne godine ga proglaavaju

obinim, a druge godine ga smatraju svetim, da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah uinio

svetim, pa dre obinim one koje je Allah, d.., uinio svetim, runi postupci njihovi predstavljeni

su im kao lijepi. A Allah, d.., nee ukazati na Pravi put narodu koji nee da vjeruje.19

3. 2. Roenje Muhammeda, a.s.

Roenje Vjerovjesnika, a.s., direktno se ne spominje u Kur'anu poput roenja Jahja, a.s., ili

roenja Isa, a.s, ali je u Kur'anu naveden dogaaj koji se desio u godini u kojoj je roen Muhammed,

a.s., i koji najavljuje roenje Allahovog Poslanika, a.s. Allah, d.., kae: Zar nisi uo ta je s

vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio! Zar lukavstvo njihovo nije omeo i protiv njih jata ptica

poslao, koje su na njih grumenje od gline peene bacale, pa ih je On kao lie koje su crvi istoili

uinio.20 Veina komentatora Kur'ana i Vjerovjesnikovih biografa slae se da je Muhammed, a.s,

roen u Godini slona, tj, u godini u kojoj se desio dogaaj opisan u suriEl-Fil.21

3. 3. Djetinjstvo Muhammeda, a.s., i ivot do Prve objave

Kur'an ne iznosi mnogo podataka u vezi s roenjem Muhammeda, a.s, i njegovom ivotu do

Prve objave. Vidjeli smo da roenje Allahovog Poslanika, a.s., uope nije spomenuto u Kur'anu, dok

su informacije koje govore o njegovom djetinjstvu i mladosti rijetke. injenica da se na

Muhammedov, a.s., ivot nakon to je postao Boiji Poslanik odnosi ajet o Vjerovjesniku kao uzoru

vjerovatno je razlog maloj koliini informacija vezanih za njegov ivot prije poslanstva. Ipak, Allah,

d.., u suri Ed-Duha obavjetava nas o nekim aspektima djetinjstva Vjerovjesnikova: Zar nisi

siroe bio, pa ti je On utoite pruio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio, i

19Et-Tevbe, 37.20El-Fil, 1-5.21 Vidi: Ibn Hiam,Poslanikov ivotopis, Bemust, Sarajevo, 1998. godine, str. 31., Ebul-Hasan Ali el-Husni en-Nedewi,ivot Boijeg Poslanika, Behram-begova medresa, Tuzla, 2004. godine, str.18., Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibnKesir skraeno izdanje, Visoki saudijski komitet za pomo BiH, Sarajevo, 2002. godine, str. 1531., MuhammedHusejn Hejkel, nav. djelo, str. 128.


8/47

1


siromah si bio, pa te je imunim uinio?22 U ovim ajetima opisao je stanje Muhammeda, a.s., prije

poslanstva. Naime, njegov otac Abdullah umro je prije nego to se Muhammed, a.s., rodio, a

njegova majka Amina preselila je na ahiret kada je imao est godina tako da je vrlo rano postao

siroe. Vrijeme prije braka s Hatidom ivio je kod amide Ebu Taliba koji je bio siromaan i na taj

dio ivota aludiraju navedeni ajeti. Konano, poput svojih sunarodnjaka Muhammed, a.s., nije znao

Pravi put prije poslanstva, pa ga je Allah, d.., na Pravi put uputio.

3. 4. Prva objava

Objava Kur'ana otpoela je u noi Kadr. Allah, d.., kae: Mi smo ga poeli objavljivati u

noi Kadr a ta ti zna ta je no Kadr? No Kadr je bolja od hiljadu mjeseci... 23Osim toga

Allah, d.., obavjetava nas da je no Kadr u mjesecu ramazanu, tj., da je objavljivanje Kur'ana

otpoelo u mjesecu ramazanu: U mjesecu ramazanu poelo je objavljivanje Kur'ana, koji je

potokaz ljudima, jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla.24 Svi komentatori Kur'ana

slau se da je u noi kada se desila prva objava Vjerovjesniku, a.s., objavljeno prvih pet ajeta sure

El-'Alekkoji glase: itaj u ime Gospodara tvoga Koji stvara; stvara ovjeka od ugruka. itaj,

plemenit je Gospodar tvoj, Koji pouava peru, Koji ovjeka pouava onome to ne zna.25

3. 5. Period tajnog pozivanja u islam

Vjerovjesnikovi, a.s., biografi kazuju nam da je Allahov Poslanik, a.s., u prvim trenucima

nakon to je primio objavu bio zbunjen. Pao je u groznicu i traio je od supruge Hatide da ga

pokrije. Na to njegovo stanje aludiraju sljedei Kur'anski ajeti: O ti pokriveni. Ustani i opominji i

Gospodara svog veliaj i haljine svoje oisti i kumira se kloni.26

Ovim ajetima Vjerovjesniku jenareeno da opominje svoj narod i poziva ih pravoj vjeri. Meutim, ovaj poziv prirodno je bio

22Ed-Duha, 6-8.23El-Kadr, 1-3.24El-Bekare, 185.25El-'Alek, 1-5.26El-Muddessir, 1-4.


9/47

1


ogranien na njegovu blinju rodbinu i prijatelje. Allah, d.., je iz Svoje mudrosti odredio da poziv

u islam tri godine bude tajan kako ne bi iznenadio mekansko stanovnitvo onim to bi ih

uznemirilo.27

3. 6. Javni poziv u islam

Javno pozivanje u islam Vjerovjesniku, a.s, nareeno je ajetom: I opominji rodbinu svoju

najbliu28 Ibn Kesir biljei predanje od Ibn Abasa, r.a., koji je rekao: Kada je Allah, d.., objavio

ajet: I opominji rodbinu svoju najbliu Allahov Poslanik, a.s., doao je na brdo Saffa i rekao: 'Evo

neprijateljskog upada!' Ljudi su se tada okupili oko njega. Neki su doli lino, a neki su poslali svoje

zastupnike, pa im Allahov Poslanik, a.s., ree: 'O sinovi Abdul Muttalibovi, O sinovi Fehra, o sinoviLu'ja, ta mislite ako vam kaem da je konjica u podnoju ovog brda i eli da vas napadne, da li

biste mi vjerovali?' Rekoe: 'Da, povjerovali bismo ti.' On tada ree: 'Ja vas opominjem na uasnu

kaznu.' Ebu Leheb tada ree: 'Propao, da Bog da, do kraja dana! Zar si nas samo zbog toga

pozvao?!'29 Slino predanje prenijeli su biografi Allahovog Poslanika, a.s.30 Pored ajeta u

kojem se Vjerovjesniku, a.s., nareuje da opominje svoju najbliu rodbinu javno pozivanje u islam

potvreno je ajetom u kojem stoji: Ti javno ispovijedaj ono to ti se nareuje i mnogoboaca se

okani!31 Ibn Mesud prenosi da je Muhammed, a.s., tajno pozivao u islam skrivajui se sve dok mu

nije objavljen navedeni ajet.32

3. 7. Neprijatnosti koje su Vjerovjesnik, a.s, i prvi muslimani doivljavali u Mekki

Mekanski murici nisu s odobravanjeg posmatrali irenje islama. Poto je Meka bila sredite

idolopoklonikog ivota cijele Arabije i trgovaki centar plaili su se da bi ako prihvate vjerovanje u

27 Sefijjurrahman El-Mubarekfuri,Zapeaeni dennetski napitak, El-Mudahidun, bez god. i mjesta izdanja, str. 82.28E-u'ara, 214.29 Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir skraeno izdanje, Visoki saudijski komitet za pomo BiH, Sarajevo,2002. godine, str. 968.30 Vidi: Sefijjurrahman El-Mubarekfuri,Zapeaeni dennetski napitak, str. 87-88., Muhammed Husejn Hejkel, nav.djelo,165. i dr.31El-Hidr, 94.32 Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir skraeno izdanje, str. 704.


10/47

1


Jednog Boga mogli ostati bez bogate zarade koju su ostvarivali u mjesecima hada. Zbog toga su se

estoko protivili misiji Allahovog Poslanika, a.s. Kur'an opirno govori o njihovim nastojanjima da

odvrate Muhammeda, a.s., i prve vjernike od islama. Na tom putu murici su koristili razliite

metode od kojih emo navesti samo neke:

1. Ometanje i uznemiravanje Allahovog Poslanika, a.s. Ovu metodu koristio je Ebu Leheb i

njegova supruga. Allah, d.., kae: Neka propadne Ebu Leheb i propao je! Nee mu biti od

koristi blago njegovo, a ni ono to je stekao, ui e on sigurno u vatru rasplamsalu, i ena

njegova koja spletkari; o vratu njenu bie ue od liine usukane! 33Ebu Leheb je kako smo

vidjeli ranije verbalno uznemiravao Vjerovajesnika, a.s., dok je njegova ena sakupljala trnje

i prosipala ga po putu kojim je prolazio Allahov Poslanik, a.s.

2. Vrijeanje, izrugivanje i podsmjehivanje Boijeg Poslanika, a.s. Umejje ibn Halef imao je

obiaj rugati se Allahovom Poslaniku, a.s., im ga ugleda. Allah, d.., je zbog njega objavio:Teko svakom klevetniku-podrugljivcu, koji blago gomila i prebrojava ga, i misli da e ga

blago njegovo besmrtnim uiniti.34

3. Nagovor da prestane s vjerovjesnikom misijom. Ibn Hiam prenosi predanje da su jedne

prilike dok je Allahov Poslanik, a.s., tavafio oko Kabe doli mekanski prvaci i kazali mu:

Muhammede hajde da oboavamo isto boanstvo, da zajedno uestvujemo u tome. Allah,

d.., tada je objavio: Reci: O vi nevjernici, ja se neu klanjati onima kojima vi klanjate, a

ni vi se neete klanjati Onome kome se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi

klanjali, a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam, a vama vaa, a meni moja

vjera.35

4. Ulagivanje Boijem Poslaniku s ciljem da ga odvrate od poslanike misije. Hejkel navodi

predanje prema kojem su neki ljudi u vrijeme bojkota otili kod Muhammeda, a.s., i

razgovarali s njim cijelu veer hvalei ga i dodvoravajui mu se, te da su mu se obraali sa

na gospodaru, na gospodaru dok nije odluio da odgovori na njihove zahtjeve. Allah,

d.., zatitio je Vjerovjesnika od njihovog zavoenja i objavio mu: I zamalo da te oni

odvrate od onoga to ti Mi objavljujemo, da bi protiv Nas neto drugo iznio, i tad bi te oni

smatrali prijateljem.!36

33El-Leheb, 1-5.34El-Humeze, 1-2.35El-Kafirun, 1-6.36El-Isra, 73.


11/47

1


3.8. Smrt Ebu Taliba ihazreti Hatide

Progoni idolopoklonika su se nastavljali, meutim oni se nisu usuivali direktno napastiMuhammeda, a.s., kojeg je titio njegov nadaleko potovani amia Ebu Talib. Kada se smrt

prikuila Ebu Talibu sakupili su se murici i zamolili ga da utie na Muhammeda, a.s., da ostavi njih

i njihove bogove na miru, a da e oni zauzvrat ostaviti na miru njegovog Boga. Nakon to Poslanik,

a.s., nije prihvatio njihov prijedlog oni su ljutito napustili kuu Ebu Taliba. Allah, d.., je ovaj

segment Vjerovjesnikove biografije opisao rijeima: Sad. Tako mi Kur'ana slavnoga, zbilja su u

osionosti i raskolu oni koji ne vjeruju! Koliko smo samo pokoljenja unitili prije njih! Oni su pomo

zazivali, ali za sve kasno bi! I ude se to im jedan od njih opominjatelj doe. I nevjernici vele: "Ovo

arobnjak i laov je! Zar on da uini boanstva Bogom jednim? Zbilja, ta je stvar vrlo udnovata!" I

glaveine meu njima krenue: "Ma, idite i sa vaim boanstvima se strpite! To je doista neto to

se naveliko hoe! Za ovo nismo uli mi od minulih naroda. Ovo nije drugo do izmiljotina!37 Kada

su Kurejije otile od Ebu Taliba Vjerovjesnik, a.s., ga je zamolio da izgovori kelimei ehadet. On je to

odbio i umro, a Poslanik, a.s., ree da e moliti oprosta za njega. Allah, d.., mu je u vezi s tim

objavio: Vjerovjesniku i vjernicima nije doputeno da mole oprosta za mnogoboce, makar im bili

rod najblii, kad im je jasno da e oni stanovnici u Dehennemu biti.38

Ubrzo nakon smrti Ebu Taliba umrla je hazreti Hatida. Husejn Hejkel je na divan nainopisao ta je Hatida predstavljala za Muhammeda, a.s. Njenom smru Muhammed, a.s., izgubio je

meleka milosti koji ga je umirivao i uvjeravao kad god bi se osjeao skrhanim pod bremenom koji je

nosio na svom plemenitom putu. Muhammedu, a.s., od tada e zauvijek nedostajati vjerne oi

Hatide i umirujui osmijeh ba kao to je u Ebu Talibu izgubio zatitu i sklonite od neprijatelja. 39

Godina u kojoj su umrli Ebu Talib i hazreti Hatida naziva se Godina tuge.

3. 9. Isra i mirad

Kur'an donosi informaciju o putovanju Muhammeda, a.s., od Mesdidul-Harama u Meki do

Mesdidul-Aksaa u Jerusalimu, a potom kroz sve nebeske sfere. Allah, d.., kae: Uzvien neka je

Onaj Koji je u jednom asu noi preveo Svog roba iz Mesdidul-Harama u Mesdidil-Aksa, iju smo

37Sad, 1-7.38Et-Tevbe, 113.39 Husejn Hejkel, nav. djelo, str. 210.


12/47

1


okolicu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naa pokazali.40 Allah, d.., nas u Kur'anu

upoznaje sa znamenjima koja je Vjerovjesnik, a.s., vidio na miradu: Tako Mi zvijezde kad zalazi,

va drug nije s Pravog puta skrenuo i nije zalutao! On ne govori po hiru svome to je samo Objava,

koja mu se obznanjuje, ui ga jedan ogromne snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome na

obzorju najviem, zatim se pribliio, pa nadnio blizu koliko dva luka ili blie i objavio robu

Njegovu ono to je objavio, srce nije poreklo ono to je vidio, pa zato se prepirete s njim o onome

to je vidio? On ga je i drugi put vidio, kod Sidretul-Muhtehaa kod kojeg je dennetsko prebivalite,

kada je sidru pokrivalo ono to je pokrivalo pogled mu nije skrenuo i nije prekoraio, vidio je

najvelianstvenija znamenja svoga Gospodara.41 Mirad se prema povjesniarima desio 621.

godine po Isa, a.s.42

3. 10. Hidra preseljenje Vjerovjesnika, a.s., i prvih muslimana iz Meke u Jesrib

Najvaniji dogaaj iz povjesti islama, Hidra, dobio je zaslueno mjesto u Kur'anu. Brojni

ajeti u Kur'anu podstiu vjernike da uine Hidru Allaha radi. Allah, d.., kae: Oni koji vjeruju i

koji se isele i na Allahovom putu bore, oni ele Allahovu milost. A Allah, d.., prata i samilostan

je.43 Meutim, to su uglavnom openiti ajeti u kojima se Hidra generalno tretira. Ipak, Allah, d..,

nas zbog bitnosti Hidre obavjetava o Vjerovjesnikovom preseljenju detaljno i kae: Ako ga vi nepomognete, pa pomogao ga je Allah onda kada su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode. Kada je s

njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bili u peini i kada je on rekao drugu svome: 'Ne

brini se Allah, d.., je s nama!' Pa je Allah, d.., spustio smiraj Svoj na njega i pomogao ga

vojskom koju vi niste vidjeli i uinio je da rije nevjernika bude donja, A Allahova rije ona je

gornja. Allah, d.., je Silan i Mudar.44 Ovim ajetom Allah, d.., nas obavjetava da je

Muhammed, a.s., uinio Hidru zajedno s Ebu Bekrom, te da su se njih dvojica bjeei od murika

sklonili u peinu u kojoj ih je Allah, d.., zatitio njihovog gnjeva.

40El-Isra, 1.41En-Nedm, 1-18.42 Vidi: Husejn Hejkel, nav.djelo, str. 213.43El-Bekare, 218.44Et-Tevbe, 40.


13/47

1


3.11. Dolazak u Medinu gradnja damije, bratimljenje, odnosi s jevrejima

Prva aktivnost koju je Boiji Poslanik, a.s., poveo nakon dolaska u Medinu je izgradnja

damije. Prema predanjima koja biljee Poslanikovi, a.s., biografi45 Vjerovjesnik je naredio da se

damija gradi na mjestu gdje se zaustavila njegova deva prilikom ulaska u Medinu. Muhammed,

a.s., je lino, nosei erpi i ostalu grau za damiju, uestvovao u njenoj izgradnji. Veoma radostan

zbog toga on je recitirao stihove:

Moj Allahu, nema ivota doli ivot poslije smrti,

Molimo Te, ensarijama i muhadirima Ti oprosti!46

Poslanikova, a.s., damija u Medini blagoslovljeno je mjesto u islamu. Posebno lijepu pohvalu ovoj

damiji kazao je Uzvieni Allah, d.., rijeima: Damija iji su temelji ve od prvog dana

postavljeni na strahu od Allaha, zaista vie zasluuje da u njoj obavlja namaz. U njoj su ljudi kojivole da se esto peru, a Allah voli one koje se mnogo iste.47

Nakon izgradnje damije Poslanik, a.s., je, s ciljem uvrivanja veza meu ashabima,

pobratimio muhadire i ensarije. Ovo povezivanje je, kako navodi Seyd Qutb, bilo jedinstvena veza

u historiji solidarnosti meu vjernicima. Ono je zamjenjivalo krvno bratstvo, a obuhvatalo je i

nasljedstvo i druge obaveze koje su proisticale iz rodbinskog povezivanja kao to je otkup krvarine,

itd.48

Nakon stabilizacije situacije u Medini, a posebno nakon to su muslimani zadobili ogroman

ratni plijen poslije progonstva jevrejskog plemena Benu Kajnuka iz Medine, u mjesecu zul-hideti 2.

godine po Hidri, Allah, d.., je ukinuo nasljeivanje na osnovu bratimljenja. U Kur'anu stoji: A

srodnici po Allahovoj Knjizi prei su jedni drugima od ostalih vjernika i muhadira; prijateljima

svojim moete oporukom neto da ostavite. To u Knjizi pie.49 Ovim ajetom, Allah, d.., vraa ovo

pitanje prirodnoj situaciji u islamskom drutvu: nasljedstvo, solidarnost i potpomaganje u otkupu

krvarine ponovo se prebacuje na krvnu vezu i srodstvo, kao to je to u Allahovoj Knjizi reeno, a

kako je ranije, prema prirodnom zakonu uspostavljeno. Ipak, Allah, d.., dozvoljava vjernicima da

prijateljima svojim, putem oporuke, ostave dio imetka.

45 Vidi: Sefijjurrahman El-Mubarekfuri,Zapeaeni dennetski napitak, str. 202.46 Ibid, str. 202.47Et-Tevbe, 108.48 Sayyid Qutb, U okrilju Kurana, XXI, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 1996. godina str. 152.49El-Ahzab, 6.


14/47

1


Dolazak Muhammeda, a.s., i muslimana iz Meke u Medinu teko je pao idovima. Istina, oni

su u poetku smatrali da e im Poslanik, a.s., pomoi u njihovoj borbi protiv krana, no kako je

Poslanikova, a.s., snaga i mo sve vie jaala, jevreji su se poeli bojati da e njihov uticaj na

nepismene Arape potpuno nestati. Stoga su oni otpoeli verbalni rat s Poslanikom i muslimanima.

Hejkel u Poslanikovoj, a.s., biografiji biljei interesantan sluaj rata rijeima koji se desio

izmeu Ebu Bekra i jevreja Finhas, povodom kojeg je Allah, d.., objavio odreene ajete. Naime,

Ebu Bekr je jedne prilike razgovarao s Finhasom i pozivao ga u islam. On mu je odgovorio: Tako

mi Boga, Ebu Bekre, nama ne treba Bog. Mi trebamo Njemu. Ne klanjam se ja Njemu, ve On

nama. Mi smo dovoljni sami sebi, a On nije. Da je Allah, d.., dovoljan Sam Sebi, ne bi od nas

posuivao nae bogatstvo kao to tvrdi va Poslanik. Da Mu stvarno nismo potrebni, ne bi vama

zabranio kamatu, a nama je dopustio. Finhas je pri tom mislio na ajet: Ko je onaj ko e Allahu

zajam s draga srca dati, pa da mu ga Allah, d.., mnogostruko veeg vrati!?50

Ebu Bekr je izgubiostrpljenje i udarivi Finhasa u lice zbog njegovog blasfeminog govora rekao: Tako mi Boga, da

nema sporazuma izmeu tvog i mog naroda, glavu bih ti odsjekao. Finhas se nakon toga alio

Poslaniku na Ebu Bekra i poricao svoje bogohuljenje. Allah, d.., je tada objavio ajet: Allah je uo

rijei onih koji su rekli: 'Allah, d.., je siromaan, a mi smo bogati!' Zapisat emo to to su rekli, i

to da oni ubijae vjerovjesnike bez ikakva prava! I rei emo: 'Plamenu kaznu iskusite. '51Sukobi,

arke, izdaje i prevare jevreja nisu prestajali sve dok potpuno nisu prognani iz Medine .52

3.12. Promjena Kible u namazu

Dok su boravili u Meki muslimani su se prilikom obavljanja namaza okretali prema Kabi.

Dolaskom u Medinu Allah, d.., je naredio vjernicima da se za vrijeme molitve okreu prema

Jerusalemu. Jevreji u Medini to su prihvatili s odobravanjem jer su to smatrali potvrdom da su oni u

pravu. S druge strane, Arabljanima je to veoma teko palo i eljno su oekivali naredbu da se

ponovo otponu okretati prema Meki.

50El-Bekare, 245.51Ali 'Imran, 181.52 Husejn Hejkel, nav. djelo, str. 259.


15/47

1


Razlog zbog kojeg je Allah, d.., naredio muslimanima da se okreu prema Jerusalimu je

odgojni. Allah, d.., kae: I Mi smo promijenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da

bismo ukazali na one koji e slijediti Poslanika i na one koji e se stopama svojim vratiti.53

Tumaei ovaj ajet Sejid Qutb kae: Ovaj tekst jasno govori o planu boanskog odgajanja

kojeg je Allah, d.., ponudio ovom novom drutvu, kojem On eli da bude nasljednik ideologije i

zastupnitva na Zemlji pod zastavom ovog uenja, trai od tog drutva da Mu bude iskreno, da se

oslobodi padanja na krivi put ljudi predislamskog perioda i njegovih uskih staza, da se oslobodi svih

starih karekteristika, svih pokopanih elja, da skine sa sebe svaki plat u kojeg se ogrnula u

predislamskom periodu i svaki simbol kojeg je preuzela, da se opredjeli u svom osjeanju samo za

simbol islama. Poto je smjer okretanja prema Bejtul-haramu u duama Arapa bio zaogrnut drugom

idejom, a ne idejom vjere. Bejtullah je u to vrijeme smatran Svetom kuom Arapa, dok Allah, d..,

eli da to bude Sveta Boija kua kojoj se ne pridodaje nikakav drugi simbol do Njegov simbol, nitise obiljeava bilo kakvim drugim znakom do Boijim.54

I Poslaniku, a.s., je bilo teko zbog toga to su se u namazu okretali prema Jerusalimu, no on

je iz strahopotovanja prema Allahu, d.., utio, bacajui sa udnjom pogled prema nebu i nadajui

se da e doi Allahovo upustvo sa Kiblom koje e ga zadovoljiti. Allah, d.., o tome kae: Mi

vidimo kako sa udnjom baca pogled prema nebu, i Mi emo sigurno uiniti da se okree prema

strani koju ti eli. Okreni zato lice svoje prema asnom hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja

na tu stranu.55 Prema Ibn Hiamu ovo se desilo u mjesecu abanu, na poetku osamnaestog

mjeseca od preseljenja Poslanika iz Meke u Medinu.56

Jevrejima je veoma teko palo to to su se muslimani u namazu poeli okretati prema Meki,

pa su nastojali na razliite naine da odvrate muslimane od toga. Govorili su da e prihvatiti islam

ako se muslimani vrate Jerusalimu, ranijem pravcu okretanja u namazu. Allah o tome kae: Suludi

meu ljudima e rei:'ta ih odvrati od Kible njihove spram koje bijahu? Ti reci: 'Allahu pripadaju

Istok i Zapad! On koga hoe upuuje na Pravi put!'57

53El-Bekare, 143.54 Sayyid Qutb, U okrilju Kurana, II, str. 16-17.55El-Bekare, 144.56 Ibn Hiam, nav. djelo, str. 116.57 Husejn Hejkel, nav. djelo, str. 261.


16/47

1


3. 13. Bitka na Bedru 2. godine po Hidri

Prva i najznaajnija bitka u historiji islama, Bitka na Bedru, opisana je nizom ajeta u Kur'anu.

Ipak, naziv mjesta gdje se bitka odigrala spomenut je samo jedanput. Allah, d.., kae: Allah,

d.., vas je i na Bedru pomogao, kada ste bili malobrojni!58 Ovaj ajet sadri nekoliko informacija

o bici:

1. Bitka se odigrala na Bedru mjestu izmeu Meke i Medine.

2. Muslimani su bili malobrojniji u odnosu na murike. Ibn Hiam navodi da je na Bedru bilo

314 muslimana u odnosu na oko 1000 murika.59

3. Allah, d.., pomogao je muslimane s melekima. U drugom ajetu stoji: Kada si ti rekao

vjernicima: Zar vam nee biti dovoljno da vam Gospodar va tri hiljade meleka u pomopoalje? Hoe! Ako budete izdrljivi i posluni i ako vas oni napadnu odmah, Gospodar va

e vam poslati u pomo pet hiljada meleka, sve obiljeenih.60

Allah, d.., podario je Vjerovjesniku ono to mu je obeao prije bitke: I kad vam je Allah

obeao da e vaa biti jedna od dvije skupine, a vi ste vie voljeli da vam padne aka ona koja nije

bila naoruana - Allah je htio da rijeima Svojim istinu utvrdi i da nevjernike u korijenu istrijebi.61

Dvije skupine spomenute u ajetu su trgovaka karavana koju je predvodio Ebu Sufjan i koja je

izmakla muslimanima, te naoruana skupina murika koja je krenula da se obrauna s muslimanima

i koja je, Allahovom pomou, unitena na Bedru.

No, krenimo redom. Nakon Hidre i preseljenja Muhammeda, a.s., i prvih muslimana iz

Meke u Medinu, Kurejije u Meki nisu mirovali. Sve ee su njihove prijetnje stizale u Medinu.

Tada je Allah, d.., objavio Poslaniku, a.s., ajet: Doputa se odbrana onima koje drugi napadnu

zato to im se nasilje ini, a Allah, d.., je, doista, kadar da ih pomogne.62, kojim je po prvi put,

nakon vie od deset godina trpljenja idolopoklonikih provokacija, muslimanima dozvoljeno da se

orujem brane. Nedugo poslije ovog ajeta u mjesecu abanu 2. godine po Hidri, dakle, mjesec dana

prije Bitke na Bedru, Allah, d.., je muslimanima direktnim ajetima naredio da se na Njegovom

58Ali Imran, 123.59 Ibn Hiam, nav. djelo, str. 132.60Ali Imran, 124-125.61El-Enfal, 7.62El-Hadd, 39.


17/47

1


putu bore. U Kur'anu stoji: I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi

ne otpoinjite borbu! Allah, d.., doista ne voli one koji zapodijevaju kavgu!63

Povod za Bitku na Bedru bila je karavana koju je predvodio Ebu Sufjan, a koja se sa velikim

bogatstvom vraala iz ama put Meke. Karavana je bila ogromna. Hiljadu deva natovarenih svim

vrstama robe. Za nju je bilo utroeno veliko bogatstvo Kurejija i njenim oduzimanjem muslimani

bi im zadali jak ekonomski i politiki udarac. Stoga je Poslanik, a.s., rekao ashabima da se spreme i

doekaju karavanu, nadajui se da e im je Allah, d.., pokloniti. 64 Poslanik, a.s., nije oekivao

direktan sukob i rat s Kurejijama stoga je izaao pred karavanu sa 314 ashaba. S druge strane, Ebu

Sufjan je saznao za planove muslimana i odmah obavijestio Kurejije koji skupie oko 1000 boraca

i krenue u susret muslimanima. Kur'an o tome kae: Ne budite poput onih koji su iz svojih domova

nadmeno izali da bi se svijetu pokazali....65 Ebu Sufjan je uspjenim manevrom izbjegao

muslimane i spasio karavanu. Kada su idolopoklonici dobili vijest o tome odluie da produeputovanje do Bedra. Kada su muslimani saznali za namjere idolopoklonika i oni, strahujui da se

neprijatelj moda nee zaustaviti na Bedru i da e krenuti prema Medini, takoer nastavie put

izvora Bedra. Doavi na Bedr muslimani zauzee strateke poloaje, izvrie raspored vojske i

smireni doekae no. Allah, d.., je cijelu suru objavio povodom Bitke na Bedru. Allah, d..,

kae: Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo, - to jednoj

skupini vjernika nikako nije bilo po volji. Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo oito da e

pobijediti, nekima od njih je izgledalo kao da se na oi svoje u smrt gone. 66 Kada je donesena

odluka o tome da muslimani nastave putovanje i susretnu se s muricima na Bedru, nekolicina njih se

uplaila sukoba i raspravljali su o tome da se vrate kui.

I kad vam je Allah obeao da e vaa biti jedna od dvije skupine, - a vi ste vie voljeli da vam

padne aka ona koja nije bila naoruana - Allah je htio da rijeima Svojim istinu utvrdi i nevjernike

u korijenu istrijebi; da istinu utvrdi i neistinu uniti, makar to ne bilo mnogobocima po volji.67

Ve smo spomenuli da su dvije skupine koje Allah, d.., pominje u ovom ajetu

Ebu Sufjanova karavana i idolopoklonika vojska. Ashabi su se nadali i vie voljeli da zadobiju

karavanu koja je bila slabo naoruana.

63El-Bekare, 190.64 Sefijjurrahman El-Mubarekfuri,Zapeaeni dennetski napitak, str. 223.65El-Enfal, 47.66El-Enfal, 5-6.67El-Enfal, 7-8.


18/47

1


I kada ste od Gospodara svoga pomo zatraili; On vam se odazvao: 'Poslau vam u pomo

hiljadu meleka koji e jedni za drugima dolaziti.' Allah je to zato uinio da bi vas obradovao i da

bi se time srca vaa umirila; a pobjeda je samo od Allaha - Allah je zaista Silan i Mudar.68 Boiji

Poslanik, a.s., je pred bitku molio Uzvienog Allaha da pomegne njega i njegove ashabe. Allah, d..,

mu ovim ajetom odgovara na dovu.

Kad je On uinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kiu spustio da

bi vas njome oistio i da bi od vas ejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaa

jakim uinio i njome korake vae uvrstio.69 No prije Bitke muslimani su proveli u snu, smireni i

potpuno pouzdani u Uzvienog Allaha. Ovim ajetom Allah, d.., nas podsjea na to i kazuje nam na

koji nain je to uinio.

Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: 'Ja sam s vama, pa uvrstite one koji vjeruju!' U srca

nevjernika Ja u strah uliti, pa ih vi po ijama udarite, i udarite ih po prstima.70

Ovaj ajet jasan jeargument da su meleki aktivno uestvovali u Bici na Bedru.

Zato to se suprostavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprotstavlja Allahu i

Poslaniku Njegovu, Allah e zaista strano kazniti.Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike

eka patnja u ognju.0 vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, lea im ne

okreite;onaj ko im tada lea okrene - osim onog koji se povue s namjerom da se ponovno bori ili

drugoj eti pristupi - vratie se natovaren Allahovom srdbom; prebivalite njegovo bie dehennem,

a uasno je on boravite.71

Navedeni ajeti govore o Allahovim propisima u vezi s ponaanjem u bici i zabrani dezerterstva.

Vi njih niste ubijali nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike

lijepom kunjom iskuao, - Allah zaista sve uje i sve zna.72 Biografi biljee predanje da je

Vjerovjesnik, a.s., tokom bitke uzeo aku praine i bacio je prema idolopoklonicima kazavi: Lica

vam se unakazila!73

Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabio. Ako ste se molili da pobijedite, - pa,

dola vam je, eto, "pobjeda"! A da se okanite, bolje bi vam bilo! I ako se ponovo vratite, Mi emo seponovo vratiti, i nimalo vam nee koristiti tabor va, ma koliko brojan bio, jer je Allah na strani

68El-Enfal, 9-10.69El-Enfal, 11.70El-Enfal, 12.71El-Enfal, 13-16.72El-Enfal, 17.73 Sefijjurrahman El-Mubarekfuri,Zapeaeni dennetski napitak, str. 237.


19/47

1


vjernika.74 Pred samu bitku Ebu Dehl je istupio pred murike i rekao: Boe moj, onoga ko vie

rodbniske veze kida i ko nepravilnije postupa obeshrabri danas. Boe, ko je Tebi drai i od koga si

Ti zadovoljan, danas mu pomozi. Na ove njegove rijei Allah, d.., je odgovorio ajetom: Ako ste

se molili da pobijedite, - pa, dola vam je, eto, "pobjeda"!

Uzvieni Allah, d.., pobjedu i veliki ratni plijen podario je muslimanima. Nakon bitke meu

muslimanima je dolo do rasprave o tome kome pripada ratni plijen i kako e on biti podijeljen.

Allah, d.., nas u prvom ajetu ove sure upoznaje s tim i nainom na koji je taj problem prevazien.

Allah, d.., kae: Pitaju te o plijenu. Reci: 'Plijen pripada Allahu i Poslaniku.' Zato se Allaha

bojte i izgladite meusobne razmirice i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi

vjernici.75 Poslanik, a.s., je ravnomjerno rasporedio ratni plijen koji je tako postao sredstvo za

dobroinstvo, a ne sredstvo za razdor i svau.76

3.14. Bitka na Uhudu 3. godine po Hidri

Uhud je brdo u blizini Medine. Pored njega se, godinu dana nakon Bitke na Bedru, odigrala

druga velika bitka u povijesti islama. Allah, d.., je posvetio mnogo ajeta Bitki na Uhudu

komentirajui razloge koji su doveli do ogromnih rtava meu muslimanima. Nakon poraza na

Bedru idolopoklonici iz Meke nastojali su po svaku cijenu da se osvete muslimanima. Cjelokupna

sredstva od bogate karavane koju je Ebu Sufjan spasio utroili su u opremanje vojske. Godinu dana

nakon Bitke na Bedru idolopoklonika vojska od 3000 ratnika bila je spremna i odluno je krenula

ka Medini. im je saznao za namjere murika Muhammed, a.s., je mobilizirao sve raspoloive snage

u Medini. Cijela Medina bila je na nogama. U dogovoru s ashabima odluio je da izae pred

neprijatelja i doeka ga kod brda Uhud, nedaleko od Medine.

Kada je muslimanska vojska krenula ka Uhudu, Abdullah ibn Ubejj, uveni munafik, ljutitzbog toga to nije prihvaen njegov prijedlog da se murici doekaju u Medini, okrenu lea

muslimanima i zajedno sa 300 svojih boraca vrati se u Medinu.77Allah, d.., njima kae: Ono to

74El-Enfal, 18-19.75El-Enfal, 1.76 Sayyid Qutb, U okrilju Kurana, IX, str. 251.77Sefijjurrahman El-Mubarekfuri,Zapeaeni dennetski napitak, str. 278.


20/47

1


vas je zadesilo kada su se dvije skupine sukobile, bilo je Allahovom voljom i da bi znao ko su

vjernici. I da bi znao ko su licemjeri. Njima je reeno: 'Doite, borite se na Allahovom putu ili se

branite!', a oni su kazali: 'Da znamo da e biti borbe mi bismo vas slijedili!' Toga dana oni su bili

blii nevjerovanju nego vjerovanju, jer su ustima svojim govorili ono to nije bilo u srcima njihovim.

A Allah, d.., najboilje zna to oni kriju! Onima koji se nisu borili, a o brai svojoj su govorili: 'Da

su nas posluali ne bi izginuli!', reci: 'Od sebe smrt odagnajte, ako istinu govorite!'78 Licemjeri su

znali da e do bitke sigurno doi, jer je idolopoklonika vojska bila u blizini Medine spremna da se

osveti za poraz na Bedru, ali oni su ipak govorili u ajetima spomenute rijei. Stoga je jedna od

poruka Uhuda fiziko odvajanje muslimana od munafika. To odvajanje i konani obraun s

munaficima desit e se za vrijeme pohoda na Tebuk o emu e kasnije biti rijei. Allah, d.., dalje

kae: I kada ti porani od porodice svoje da vjernicima odredi mjesta za borbu.79

Muhammed, a.s., je rasporedio svoju vojsku desno i lijevo i svima odredio poloaj za Bitkuna Uhudu. Strijelce je rasporedio na brdu i naredio im da ostanu na svojim pozicijama bez obzira na

ishod borbe. Allah, d.., o tome kae: Kada dvije skupine vae gotovo ne uzmakoe, a Allah je

njihov zatitnik!80 Dvije skupine spomenute u ajetu su strijelci rasporeeni na brdu koji su bili iz

dva plemena: Benu Harise i Benu Seleme.81

U poetku bitke muslimani su iznenadili murike i ostvarili poetnu pobjedu. Allah, d..,

kae: Allah je ve potvrdio obeanje Svoje, kada ste ih vi unitavali, voljom Njegovom, dok niste

neuspjeh doivjeli i o naredbi se razili, i nepokorni bili, nakon to vam je pokazao ta volite: jedni

od vas ele ovaj svijet, a drugi onaj svijet! Onda vas je On odvojio od njih kako bi vas iskuao! I

oprostio vam je, jer Allah je prema vjernicima neizmjerno dobar.82

U poetku bitke muslimani su ostvarili pobjedu. Kada su vidjeli da murici bjee strijelci su,

eljni ratnog plijena iznevjerili naredbu Boijeg Poslanika, a.s., i napustili svoje poloaje. O tome

Allah, d.., kae: , kada ste ih vi unitavali, voljom Njegovom, dok niste neuspjeh doivjeli i o

naredbi se razili, i nepokorni bili, nakon to vam je pokazao ta volite: jedni od vas ele ovaj svijet,

a drugi onaj svijet!

Nakon toga idolopoklonika konjica je dola muslimanima iza lea i napravili pometnju

meu njima. Poginulo je sedamdeset ashaba i meu njima hazreti Hamza, amida Boijeg

78Ali 'Imran, 166-168.79Ali 'Imran, 121.80Ali 'Imran, 122.81 Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir skraeno izdanje, str. 226.82Ali 'Imran, 152.


21/47

1


Poslanika, a.s. Meu muslimanima se rairila vijest da je i Poslanik, a.s., ubijen. Neki od njih su

zbog toga pokolebali, pa je Allah, d.., u vezi s njima objavio ajete: Muhammed je samo poslanik,

a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se vi nazad vratili. Onaj ko

se nazad vrati Allahu nee nita nauditi, a Allah e zahvalne nagraditi. Nijedna osoba nee umrijeti

bez odreenja Allahovog, asa suenog. Ko eli nagradu na ovom svijetu dat emo mu je, a ko eli

nagradu na drugom svijetu, dat emo mu je. I zahvalne emo nagraditi. A koliko je bilo

vjerovjesnika uz koje su se brojni bogougodnici borili, pa nisu klonili zbog onoga to ih je zadesilo

na Allahovom putu, niti su posustajali, niti se predavali. A Allah voli strpljive.83

Meu muslimanima je zavladala panika i oni su, ne obazirui se ni na koga, bjeali na brdo.

Poslanik, a.s, ih je zvao da se vrate i bore. O tome Allah, d.., kae: Kada ste uzmicali penjui se i

ne obazirui se ni na koga, dok vas je Poslanik zvao iza lea vaih, Allah, d.., vas je kaznio

nedaom na nedau, kako ne biste tugovali za onim to vam je izmaklo niti zbog onoga to vas jezadesilo! Allah, d.., dobro zna ono to radite!84 Nedaa na nedau, kako se to navodi u ajetu su

gubitak plijena, te pogibija i rane koje su tokom bitke na Uhudu muslimani doivjeli.85

Nakon Bitke na Uhudu muslimani su zapali u teko stanje, razoarani zbog estokog poraza.

Meutim Allah, d.., ih tjei i poruuje im: Ne klonite duhom i ne alostite se! Vi ete pobjediti,

ako budete vjernici! Ako vas rane dopadnu pa i drugi rana takvih dopadaju i te dane pobjede Mi

naizmjenice dajemo ljudima, da bi Allah znao one koji vjeruju i odabrao neke od vas za ehide. A

Allah ne voli nasilnike. I Da bi vjernike oistio, a nevjernike unitio.86

Nakon Bitke na Uhudu idolopoklonici su za vrijeme povratka u Meku razgovarali o tome

kako ni Muhammeda, a.s., nisu ubili, niti zarobljenike doveli. Razmiljali su o tome da se vrate i

dovre posao. Vjerovjesnik, a.s., je saznao za njihove namjere i poslao grupu ranjenih i umornih

ashaba za njima da im pokau da ih se ne boje. O njima je Allah, d.., objavio: Onima koji su se

Allahu i Poslaniku odazvali i nakon to ih je zadesila nevolja, te onima izmeu njih koji su dobro

inili i uvali se -pripada nagrada velika.87

Tako je zavrena Bitka na Uhudu.

83Ali 'Imran, 144-146.84Ali 'Imran, 153.85 Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir skraeno izdanje, str. 236.86Ali 'Imran, 139-141.87Ali 'Imran, 172.


22/47

1


3.15. Protjerivanje Benu Nadira 4. godine po Hidri

Uzvieni Allah, d.., vrlo detaljno nas obavjetava u suri El-Har progonstvo o progonu

idovskog plemena Benu Nadir koje je bilo nastanjeno nekoliko milja od Medine na njenim

istonim padinama, a iji lanovi su pokuali da ubiju Allahovog Poslanika, a.s. Allah, d.., kae:

Allaha hvali sve to je na nebesima i to je na Zemlji, On je Silni i Mudri! On je prilikom prvog

progonstva iz domova njihovih protjerao one sljedbenike Knjige koji nisu vjerovali.88

Sljedbenici Knjige pomenuti u ovom ajetu su pripadnici plemena Benu Nadir. Ipak, prije

nego to je pleme Benu Nadir prognano desio se jedan uasan dogaaj koji mu je prethodio i koji ga

je uzrokovao. To je ubistvo sedamdeset ashaba kod bunara Mu'ane.

Allahov Poslanik, a.s., je, na molbu Ebu Berra poslao u Nedd sedamdeset ashaba da

pouavaju stanovnitvo islamu. Ebu Berra je garantovao za njih da nee biti napadnuti. Meutim,kada su doli do bunara Mu'ane tu odsjedoe, a poslae glasnika Amiru ibn Tufejlu sa

Vjerovjesnikovim, a.s., pismom. Amir ibn Tufejl ubi glasnika, a da nije ni pogledao poruku. Nakon

toga on zatrai pomo plemena Benu Amir protiv ashaba, ali oni to odbie zbog toga to su dali rije

Ebu Berru. Ibn Tufejl tada zatrai pomo od Benu Sulejma i oni im se odzvae. Zajednikim

snagama su napali ashabe Allahovog Poslanika, a.s., i sve ih pobili, osim Ka'ba ibn Zejda. Njega su

ostavili jer je bio na izdisaju, ali je on preivio i kasnije poginuo na Hendeku.89

Pobijene ashabe pronao je Amr ibn Umejje. I njega su zavjerenici zarobili, ali su ga pustili.

On je krenuo u Medinu da obavijesti Vjerovjesnika, a.s., o onome to se desilo kod bunara Mu'ane.

Na putu prema Medini odmorio se u hladu nekog drveta. Njemu su se tu pridruila dva ovjeka iz

Plemena Benu Amir. Kada su njih dvojica zaspali Amr ibn Umejje ih ubi, kako bi osvetio poginule

ashabe, ne znajui da su oni imali ugovor s Boijim Poslanikom, a.s. Kada je stigao u Medinu

upoznao je Muhammeda, a.s., o svemu to se desilo. Poslanik, a.s., ree: Ubio si dvojicu ljudi zbog

kojih u morati platiti veliku krvarinu i zbog kojih e muslimani biti u tekoj situaciji od njihovih

saveznika jevreja.90

Poslanik, a.s., je nakon toga otiao do Benu Nadira i od njih zatraio pomo za plaanjekrvarine za ovu dvojicu ubijenih. Oni mu javno rekoe da e mu pomoi, a tajno su kovali plan kako

da ga ubiju. Allah, d.., je objavio Poslaniku, a.s., da jevreji kuju plan da ga ubiju i on ustade i otie

u Medinu. Poslanik, a.s., je upozano ashabe o namjerama jevreja, pa su brzo izvrili pripreme i88El-Har, 1-2.89 Ibn Hiam,Poslanikov ivotopis, str. 157.90 Sefijjurrahman El-Mubarekfuri,Zapeaeni dennetski napitak, str. 325.


23/47

1


krenuli u vojni pohod protiv njih. Ali, idovi su se u meuvremenu utvrdili, pa je Poslanik, a.s.,

naredio da se posijeku palme, a njihove utvrde zapale.91 O tome Allah, d.., kae: Vi niste mislili

da e otii, a oni su mislili da e ih utvrde njihove od Allahove kazne odbraniti, ali im je Allahova

kazna dola odakle se nisu nadali i On je u srca njihova strah ulio; vlastitim rukama i rukama

vjernika svoje domove su ruili. Zato uzmite iz toga pouku, o vi koji ste obdareni! Da nije bio ve

odredio da e biti protjerani, Allah bi ih jo na ovom svijetu kaznio; ali, njih na onom svijetu eka

patnja u ognju zato to su se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljali; a onoga ko se Allahu

suprotstavi Allah e, zaista, strahovito kazniti. To to ste neke palme posjekli ili ih da uspravno stoje

ostavili - Allahovom voljom ste uinili, i zato da On nevjernike ponizi.92

Jevrejima koji su bili opkoljeni u utvrdama licemjeri iz plemena Benu Avf davali su

garancije da e ih oni pomagati, a ako budu protjerani, da e i oni s njima poi. Allah o njima kae:

Zar ne vidi kako licemjeri govore svojim prijateljima, sljedbenicima Knjige koji ne vjeruju: Akobudete protjerani, mi emo sigurno s vama poi i kad se bude ticalo vas, nikada se nikome neemo

pokoriti; a ako budete napadnuti, sigurno emo vam u pomo pritei, - a Allah je svjedok da su

oni, zaista,laci: ako bi bili protjerani, oni ne bi s njima poli; ako bi bili napadnuti, oni im ne bi u

pomo pritekli; a ako bi im u pomo pritekli, sigurno bi pobjegli, i oni bi bez pomoi ostali. Oni se

vie boje vas nego Allaha, zato to su oni ljudi nerazumni. Samo u utvrenim gradovima ili iza

zidina oni se protiv vas smiju skupno boriti. Oni su junaci u meusobnim borbama. Ti misli da su

oni sloni, meutim, srca su njihova razjedinjena, zato to su oni ljudi koji nemaju pameti. Slini su

onima koji su, tu nedavno, svu pogubnost postupaka svojih iskusili - njih eka nesnosna patnja;

slini su ejtanu kad kau ovjeku: Budi nevjernik! - pa kad on postane nevjernik, on onda

rekne: Ti se mene vie ne tie, ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim!93

Jevreji u utvrdi su svakog momenta oekivali pomo svojih saveznika, ali ona nije stizala.

Kada su se uvjerili da pomo nee doio zatraili su od Allahovog Poslanika, a.s., da ih protjera, ali

da ne prolijeva njihovu krv. Poslanik, a.s., je to prihvatio. Bilo je dogovoreno da sa sobom ponesu

onoliko imovine koliko deve mogu ponijeti. Oni su tako i postupili. Neki od njih su izvaljivali ak i

navratke s vrata svojih kua i stavljali ih na deve. O tome Allah, d.., kae: ...Vlastitim rukama i

rukama vjernika svoje domove su ruili.94

91 Ibn Hiam,Poslanikov ivotopis, str. 159.92El-Har, 2-5.93El-Har, 11-16.94El-Har, 2.


24/47

1


Sav imetak koji pleme Benu Nadir nije ponijelo sa sobom pripao je Allahovom Poslaniku,

a.s., kao ratni plijen. On ga je podijelio muhadirima i nekim siromanim ensarijama. Allah, d.., o

tome kae: A vi niste kasom tjerali ni konje ni kamile radi onoga to je Allah od njih, kao plijen,

darovao Poslaniku Svome, nego, Allah preputa vlast poslanicima Svojim nad onima nad kojima On

hoe, Allah sve moe. Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah Poslaniku Svome daruje pripada:

Allahu i Poslaniku Njegovu, i blinjima njegovim, i siroadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima -

da ne bi prelazio samo iz ruku u ruke bogataa vaih; ono to vam Poslanik kao nagradu da to uzmite,

a ono to vam zabrani ostavite, i bojte se Allaha jer Allah, zaista, strahovito kanjava - i siromanim

muhadirima koji su iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine svoje lieni, koji ele da Allahovu milost

i naklonost steknu, i Allaha i Poslanika Njegova pomognu, - to su, zaista, pravi vjernici -, i onima koji

su Medinu za ivljenje izabrali i domom prave vjere jo prije njih je uinili; oni vole one ko im se

doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato to im se daje, ne osjeaju, i vie vole njima negosebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uuvaju lakomosti, oni e sigurno uspjeti.95

Pohod na Benu Nadir bio je u mjesecu rebiul-evvelu 4. godine po Hidri ili u augustu 635.

godine. U vezi s pohodom na Benu Nadir objavljen je propis o podjeli ratnog plijena. Ratni plijen

ostvaren borbom (ganima) dijeli se na petine. etiri petine dijele se meu borcima koji su ostvarili

ratni plijen, a preostala petina dijeli se na kategorijama spomenutim u ajetu: Plijen od stanovnika

sela i gradova koji Allah Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku Njegovu, i blinjima

njegovim, i siroadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima...96 to se tie ratnog plijena dobijenog

bez borbe (fej), kao to je bilo sa imovinom plemena Benu Nadir, on cjelokupan pripada Allahovom

Poslaniku, a.s., a nakon njegove smrti nekoj od pomenutih kategorija jer se Allahovi poslanici ne

nasljeuju.

3. 16. Bitka na Hendeku 5. godine po Hidri i pohod na Benu Kurejze

Bitka na Hendeku ili kako je Kur'an nazivaEl-Ahzab desila se u mjesecu evvalu 5. godinepo Hidri. Povod za bitku bilo je otvoreno neprijateljstvo koje su lanovi protjeranog jevrejskog

plemena Benu Nadir ispoljavali prema muslimanima. Njihovi uglednici su ubijedili Kurejije i

95El-Har, 7-9.96 Abdulhamid Mahmud Tuhmaz,Hanefijski fikh, knjiga 3., Sarajevo, 2004. godine, str. 96-97.


25/47

1


lanove plemena Gatafan da zajednikim snagama napadnu muslimane u Medini. To je razlog zbog

kojeg Kur'an ovu bitku nazivaEl-Ahzab Saveznici.

Muslimani su se nali u vrlo tekoj situaciji, pa su na prijedlog Selmana el-Farisija iskopali

oko Medine duboki i iroki jarak (hendek) koji ih je titio od idolopoklonikih napada. Dodatni

strah, nervozu i paniku izazvala je izdaja preostalog idovskog plemena, Benu Kurejze, koji su

ivjeli u blizini Medine, a koji su sve do tada imali korektne odnose s muslimanima. Vrlo teku

situaciju u kojoj su se nali muslimani dodatno su pogoravali licemjeri koji su na razliite naine

sabotirali muslimanske redove.

Ipak, nakon svih iskuenja, Allah, d.., je poslao estok vjetar koji je neprestano puhao

nosei atore idolopoklonika, tako da su oni odustali od dalje opsade. Nakon povlaenja saveznika

Muhammed, a.s., se obraunao s izdajnikim jevrejskim plemenom Benu Kurejza i ostvario

izvanrednu pobjedu.97

Kazivanje o Bici na Hendeku i o Benu Kurejzi Allah, d.., je objavio u suri El-Ahzab. U

prvom ajetu koji govori na ovu temu Allah, d.., spominje i poetak i kraj bitke. On kae: O

vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske dole, pa smo Mi protiv njih

vjetar poslali i vojske koje vi niste vidjeli a Allah dobro vidi ta vi radite. 98 U ovom ajetu Allah,

d.., obavjetava vjernike o pokretanju silne vojske protiv muslimana za vrijeme Bitke na Hendeku

i o tome da ih je On savladao. Nemjere saveznika su osujeene, to je direktna posljedica Allahove

volje: Allah, d.., je nevjernike pune srdbe odbio, nisu nimalo uspjeli, i vjernike je Allah borbe

potedio. Allah je, uistinu, moan i silan.99

Bezizlazna situacija u kojoj su se muslimani nalazili opisana je ajetom: Kada su vam dole i

odozgo i odozdo, a dua dola do grkljana, i kada ste o Allahu svata pomiljali . 100

Ibn Kesir navodi predanje od Ebu Huzejfe prema kojem su vojske koje su odozgo dole

saveznici, a vojske koje su odozdo dole su pripadnici plemena Benu Kurejza koji su se nalazili u

blizini Medine.

Nakon to je podsjetio vjernike na Svoju blagodat prema njima, Allah, d.., u nastavku sure

El-Ahzab govori o stranoj situaciji u kojoj su se muslimani nalazili i bijednoj poziciji munafika koji

su se na razliite naine izvlaili iz bitke.

97 Vidi: Ibn Hiam,Poslanikov ivotopis, str.166-182.98El-Ahzab, 999El-Ahzab, 25.100El-Ahzab, 10.


26/47

1


Evo kako je Ibn Hiam protumaio ajete koji govore o Bici na Hendeku. Allah, d.., kae:

Tada su vjernici bili u iskuenje stavljeni i ne mogu biti gore uznemiravani. Kad su licemjeri i oni

bolesna srca govorili: 'Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obeavali!' 101

Ovo se odnosi na rijei Mu'attiba ibn Kuejra koji je rekao. Muhammed nam je obeao da emo jesti

blago kisre perzijskog i cara rimskog, a danas niko od nas nije siguran otii ni do zahoda.102

Kad su neki medu njima rekli: 'O stanovnici Jesriba, ovdje vam nema stanka, zato se

vratite!', a drugi medu njima su traili doputenje od Vjerovjesnika i govorili: 'Kue su nae

nezatiene! - a nisu bile nezatiene, ve su oni htjeli da se izvuku.103 Ovo se odnosi na rijei Evsa

ibn Kajzija koji je pred grupom ljudi iz svog plemena kazao: Boiji Poslanie, nae kue nisu

zatiene od neprijatelja. Pusti nas da odemo do njih.104

A da su im sa raznih strana prodrli i da su potom od njih zatraili da opet postanu

mnogoboci, oni bi to, ne dvoumei oko toga, brzo uinili, a bili su se jo prije Allahu obavezali danee uzmicati, - a za Allahu datu obavezu e se odgovarati!105 Oni koji su se obavezali da nee

uzmicati su lanovi plemena Benu Haris koji su se u Bici na Uhudu gotovo pokolebali, zajedno s Benu

Selemom. Oni su se nakon to im je Allah, d.., oprostio, obavezali da vie nikada neto slino nee

pomisliti. Ovim ajetom Allah, d.., ih podsjea na to.

Reci: 'Ako bjeite od smrti ili pogibije, bjeanje vam nee pomoi, opet ete samo kratko

uivati.'Reci: 'Ko e vas od Allaha zatititi ako On hoe da vas zlo snae, ili, ko vam moe nauditi

ako On eli da vam milost ukae?' Osim Allaha, oni nee nai sebi ni zatitnika ni pomagaa. Allah

dobro zna one medu vama koji su druge zadravali i prijateljima svojim govorili: 'Prikljuite se

nama!', a samo su neki u boj ili ne elei da vam pomognu. A kad zavlada strah, vidi ih kako

gledaju u tebe kolutajui svojim oima kao pred smrt onesvijeeni; im strah mine, oni vas psuju

svojim otrim jezicima, krti da uine bilo kakvo dobro. Oni ne vjeruju, i zato e Allah djela njihova

ponititi; a to je Allahu lako. Oni misle da saveznici jo nisu otili. To jest Kurejije i Gatafan. A

kad bi saveznici opet doli, najdrae bi im bilo da su meu beduinima u pustinji i da se raspituju za

vas; a da s vama ostanu, malo bi se borili.106

Nakon toga, Allah, d.., se obraa vjernicima: Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor

za onoga koji se nada Allahovojmilosti i nagradi na onom svijetu, i koji esto Allaha spominje.A

101El-Ahzab, 11-12.102 Ibn Hiam,Poslanikov ivotopis, str.169.103El-Ahzab, 13.104 Ibid, str.169.105El-Ahzab, 14-15.106El-Ahzab, 17-20.


27/47

1


kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: 'Ovo je ono to su nam Allah i Poslanik Njegov obeali, i

Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili!" i to im je samo uvrstilo vjerovanje i predanost. Ima

vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji supoginuli, i ima ih koji to oekuju - nisu

nita izmijenili.107 Ovo se odnosi na one koji su ranije poginuli na Bedru i Uhudu, i na one koji su

prieljkivali da poginu na Allahovom putu.108

Pobjeda je dola od Allaha, a licemjeri su otkrili svoje pravo lice. Nakon Bitke na Hendeku,

Vjerovjesnik, a.s., je krenuo u pohod protiv izdajnikog plemena Benu Kurejze. Allah, d.., se s

dva ajeta osvre na ovaj dogaaj. On, d.., kae: A sljedbenike Knjige koji su ih pomagali, iz

utvrda njihovih je izveo i strah u srca njihova ulio, pa ste jedne pobili, a druge kao sunje uzeli. I

dao vam je da naslijedite zemlje njihove i domove njihove i bogatstva njihova i zemlju kojom prije

niste hodali.109

Pripadnici plemena Benu Kurejza su se predali Boijem Poslaniku, a.s., zahtjevajui daodluku o njihovoj sudbini donese S'ad ibn Muaz, koji je bio u savezu s njima. Kada je S'ad stigao

presudio je da se svi mukarci pobiju, njihova imovina razdjeli, a ene i djeca zarobe. Zbog toga je

Allah, d.., objavio: ... pa ste jedne pobili, a druge kao sunje uzeli. Tako je zavrena Bitka na

Hendeku i pohod protiv izdajnikog, jevrejskog plemena Benu Kurejze.

3.17. Potvora hazreti Aie nakon pohoda na Benu Mustalik 6. godine po Hidri

este godine po Hidri u mjesecu a'banu Poslanik, a.s., je krenuo u pohod na Benu

Mustalik, ogranak plemena Huza. Muhammed, a.s., je saznao da ovo pleme vri pripreme kako bi

napalo muslimane, pa je zbog toga izvrio potrebne pripreme i krenuo da osujeti njihove namjere.

Tom prilikom Vjerovjesnik, a.s., je poveo sa sobom svoju suprugu hazreti Aiu.

Nakon to su muslimani porazili pripadnike plemena Benu Mustalik i zadobili ogromni ratni

plijen, Poslanik, a.s., je naredio da se vrate u Medinu. Nedaleko od Medine Poslanik, a.s., je naredio

da se zaustave i odmore. Hazreti Aia se odvojila od karavane kako bi obavila neke svoje potrebe.

Tom prilikom je izgubila ogrlicu, a da to nije primijetila sve dok se nije vratila do svoje deve. Kada

je primijetila da joj nedostaje ogrlica ponovo se vratila na mjesto gdje ju je izgubila. U

meuvremenu su ljudi koji su bili zadueni za nju stavili njenu nosiljku, a da nisu primijetili da

hazreti Aia nedostaje, i otili. Kada se vratila sa ogrlicom do mjesta gdje se nalazila njena deva

107El-Ahzab, 21-23.108 Ibn Hiam, nav.djelo, str.180-181.109El-Ahzab, 26-27.


28/47

1


hazreti Aia je otkrila da su ljudi otili, pa je odluila ostati na tom mjestu znajui da e se vratiti po

nju im otkriju da je nema.

Nakon izvjesnog vremena tuda je naiao Safvan ibn Mu'attal es-Sulemi i ponudio joj da

uzjae njegovu devu i da je odvede u Medinu. Ona je to uinila i tako su njih dvoje sustigli ljude.

Kada su ih sustigli zlobnici su poeli priati rune prie i iznositi potvore na hazeti Aiu i Safvana.

Potvora zlobnika uznemirila je sve muslimane, pa ak i Boijeg Poslanika, a.s. Situacija je

bila tako napeta da je gotovo dolo do sukoba meu muslimanima. Vjerovjesnik, a.s., je otiao do

Aie i upitao je da li je istina to to ljudi govore. Ona je plaui negirala potvoru i zatraila Allahovu

pomo. Uzvieni Allah, d.., tada je objavio niz ajeta kroz koje je oslobodio hazreti Aiu optube i

uputio vjernike kako da postupaju u slinim situacijama. Meu vama je bilo onih koji su iznosili

potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih bie kanjen

prema grijehu koji je zasluio, a onoga od njih koji je to najvie inio eka patnja velika. Zato, imste to uli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: 'Ovo je oita potvora.'

Zato nisu etvericu svjedoka doveli? A poto svjedoke nisu doveli, oni su onda kod Allaha laljivci.

A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovom i na onom svijetu, ve bi vas

stigla teka kazna zbog onoga u to ste se upustili kad ste to jezicima svojim prepriavati stali i kad

ste na sva usta govorili ono o emu niste nita znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu

krupno. Zato niste, im ste to uli, rekli: 'Ne dolikuje nam da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti!

To je potvora!' Allah vam nareuje da vie nikad tako neto ne ponovite, ako ste vjernici, i Allah

vam propise objanjava; a Allah sve zna i mudar je.One koji vole da se o vjernicima ire bestidne

glasine eka teka kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate. A da nije

Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah nije blag i milostiv...'110

Uz ove ajete kojima je hazreti Aia osloboena optubi objavljen je ajet u kojem se nareuje

da se svi koji potvore nevine vjernice imaju bievati sa osamdeset udaraca.

3.18. Ugovor na Hudejbiji 6. godine po Hidri

110En-Nur, 11-20.


29/47

1


Godine izgnanstva koje su Vjerovjesnik, a.s., i prvi muslimani provodili u Medini pojaavale

su enju muslimana, prvenstveno muhadira, za Mekom. Svim stanovnicima Arapskog poluotoka

bilo je dozvoljeno da za vrijeme hada posjeuju Meku i Kabu i obavljaju hadske obrede osim

muslimanima. Kurejije su muslimanima bespravno zabranili da dolaze na hodoae u Meku.

Uzvieni Allah, d.., ih je zbog toga ukorio kazavi: A zasluuju da ih Allah, d.., kazni kad brane

drugima pristup asnom hramu, a oni nisu njegovi uvari. uvari njegovi treba da budu samo oni

koji se Allaha boje, ali veina njih ne zna.111 Ovaj ajet objavljen je nakon Bitke na Bedru, a osim

njega objavljeno je mnogo drugih ajeta koji govore o Kabi u Meki.

enja muslimana za Mekom bila je velika i Muhammed, a.s., je znao za to. este godine po

Hidri Vjerovjesnik, a.s., je sanjao san u kojem je vidio kako ulazi u Meku i ini tavaf oko nje. Svoj

san je ispriao vjernicima, a vijest se brzo proirila Medinom.

Te godine poetkom mjeseca zul-kadeta Allahov Poslanik, a.s., je krenuo sa 1400 muslimanau Meku da obavi hodoae. Iako je razglasio meu beduinskim plemenima da kree na umru u

Meku i pozvao ih da ga prate oni su to odbili pravdajui se privatnim poslovima. Allah, d.., o

njima kae: Govorit e ti beduini koji su izostali: 'Zadrali su nas imeci i porodice nae, pa zamoli

za nas oprost!' Oni govore jezicima svojim ono to nije u srcima njihovim...112 Vjerovjesnik, a.s., je

namjeravao da u miru i bez izazivanja Kurejija obavi umru i vrati se u Medinu.

Meutim, kada su Kurejije saznale za dolazak muslimana odluili su da im po svaku cijenu

zabrane ulazak u Meku. Zbog toga su im napravili zasjedu na ulasku u grad. Poslanik, a.s., je saznao

za njihove namjere i obilaznim putem krenuo u Meku. Kada su doli na Hudejbiju, mjesto juno od

Meke, Poslanikova, a.s., deva je stala. Muslimani su mislili da je umorna, no on im je rekao da je

devu zaustavio Onaj koji je zaustavio i slona kada je bio krenuo da uniti Kabu. 113 Tu su se

muslimani ulogorili.

Kurejije su neprestano slali razliite izaslanike da provjere da li muslimani stvarno ele

samo obaviti hodoae ili imaju skrivene namjere. Uvijek su dobijali identian odgovor da su oni

krenuli da obave umru i da su sa sobom poveli kurbane za rtvovanje. Poslanik, a.s., je poslao u

Meku Osmana ibn Affana da pregovara s idolopoklonicima. Poto se Osman dugo zadrao u Meki

muslimani su pomislili da su ga murici ubili. Vjernici su se zaklinjali da e ui u Meku i osvetiti

Osmanovu, r.a., smrt. O ovim dramatinim momentima Allah, d.., kae: Oni su ti koji ne vjeruju i

111El-Enfal, 34.112El-Feth, 11.113 Husejn Hejkel,ivot Muhammeda, a.s, str. 401.


30/47

1


brane vam da pristupite Mesdidul-haramu, i da kurbani koje vodite sa sobom do mjesta svojih

stignu. I da nije bilo mukaraca vjernika i ena vjernica, koje vi ne poznajete, pa da ih iz neznanja

ne biste pobili, pa bi vas zbog njih neugodnost zadesila Mi bismo vam ih prepustili. A nismo ih

prepustili zato da bi Allah, d.., u milost Svoju uveo onoga koga hoe. A da su oni bili odvojeni,

doista bismo bolnom kaznom kaznili one meu njima koji nisu vjerovali.114

Dakle, Allah, d.., nije vjernicima dopustio borbu zbog toga to se u Meki nalazio odreeni

broj ljudi i ena koji su preli na islam, a koji su krili svoje vjerovanje, pa je postojala bojazan da i

njih muslimani ubiju jer nisu znali da su preli na islam.115

Da bi provjerio odlunost vjernika i njihovu spremnost da idu do kraja, Muhammed, a.s., je

od njih zatraio da mu daju prisegu (bejat) na vjernost. Svi vjernici su dali Vjerovjesniku prisegu

ispod drveta na Hudejbiji. O tome Allah, d.., kae: Allah je zadovoljan vjernicima koji su ti

iskazali vjernost pod drvetom. On je znao ta je u srcima njihovim, pa im je spustio smiraj, anagradit e ih skorom pobjedom.116

Nakon nekoliko dana pregovora i slanja izaslanika na obje strane, Muhammed, a.s., je s

Kurejijama postigao ugovor koji se uglavnom sastojao od toga da muslimani ove godine nee

obaviti hodoae, ali da to mogu uiniti idue godine u trajanju od tri dana. Osim toga, dogovoreno

je primirje u trajanju od 10 godina, te da e svaka osoba iz Kureja koja pree na Muhammedovu,

a.s., stranu bez dozvole svoga staratelja biti vraena, dok ni jedan musliman koji napusti

Vjerovjesnika, a.s., i pribjegne u Meku nee morati biti vraen.117

Muslimanima je teko palo to to se moraju vratiti u Medinu, a da uopte nisu ni uli u

Meku. Omer, r.a., je tada rekao Poslaniku, a.s.,: Zar nam nisi rekao da emo doi do Kabe i tavaf

oko nje initi?118Vjerovjenik, a.s., ree: Ja sam to uistinu rekao, ali jesam li ti rekao da e to biti

ba ove godine? Omer, r.a., ree: Nisi. Vjerovjesnik, a.s., mu tada ree: Ti e zaista biti kod

Kabe i tavaf oko nje initi!119Uzvieni Allah, d.., je tim povodom objavio: Allah e obistiniti

san Svoga Poslanika da ete doista u Mesdidul-haram ui sigurni, ako Allah bude htio, neki

obrijanih glava, a neki podrezane kose, bez straha. On je ono to vi niste znali znao i zato vam je

prije toga nedavnu pobjedu dao.120

114El-Feth, 25.115 Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir skraeno izdanje, str. 1272.116El-Feth, 18.117 Husejn Hejkel,ivot Muhammeda, a.s, str. 407.118 Ovdje je Omer aludirao na Vjerovjesnikov san koji je sanjao u Medini.119 Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir skraeno izdanje, str. 1274.120El-Feth, 27.


31/47

1


Na povratku prema Medini Uzvieni Allah, d.., je Vjerovjesniku objavio suru El-Feth u

kojoj mu je obeao sigurnu i jasnu pobjedu nad muricima. Allah, d.., kae: Mi emo ti dati da

pobijedi pobjedom jasnom, da bi ti Allah ranije i kasnije grijehe oprostio, da bi blagodat Svoju tebi

potpunom uinio, da bi te na Pravi put uputio i da bi te Allah, d.., snanom pomoi pomogao .121

To je smirilo srca vjernika i oni su se zadovoljno vratili u Medinu.

to se tie Ugovora na Hudejbiji, Uzvieni Allah, d.., je naredio Vjerovjesniku, a.s., da

muslimanke koje pribjegnu iz Meke u Medinu ne vraa nazad. Razlog za to je izmeu ostalog i

injenica da vjernice ne mogu ivjeti u zakonskoj branoj zajednici s nevjernicima. O tome Allah,

d.., kae: O vjernici, kad vam vjernice kao muhadirke dou, ispitajte ih, - a Allah dobro zna kakvo

je vjerovanje njihovo -, pa ako se uvjerite da su vjernice onda ih ne vraajte nevjernicima: one njima

nisu doputene, niti su oni njima doputeni; a njima podajte ono to su potroili. Nije vam grijeh da se

njima enite kad im vjenane darove njihove date. U braku mnogoboke ne zadravajte! Traite ono

to ste potroili, a neka i oni trae ono to su potroili! To je Allahov sud, On sudi meu vama - a

Allah sve zna i mudar je. A ako neka od ena vaih nevjernicima umakne, i ako vi poslije u borbu s

njima stupite, onda onima ije su ene umakle - vjenane darove koje su im dali namirite. I bojte se

Allaha, u koga vjerujete!122 Tako je Allah, d.., zatitio muslimanke poniavanja i povratka u

idolopokloniku sredinu.

3. 19. Osloboenje Meke i Bitka na Hunejnu 8. godine po Hidri

Kada se Vjerovjesnik, a.s., vrati s Hudejbije nakon to je postigao desetogodinji ugovor o

nenapadanju s muricima, Allah, d.., mu je objavio poetne ajete sure El-Feth u kojima stoji: Mi

emo ti dati da pobjedi pobjedom jasnom, da bi ti Allah, d.., ranije i kasnije grijehe oprostio, da

bi blagodat Svoju tebi potpunom uinio, da bi te na Pravi put uputio i da bi te snanom pomou

pomogao.123 Pobjeda najavljena ovim ajetima jeste osloboenje Meke koje se, gotovo bez

prolijevanja krvi, desilo osme godine po Hidri. Dok je za vrijeme osloboenja Meke istio Kabu od

idola Vjerovjesnik, a.s., je uio ajet: Dola je istina, a nestalo je lai; la, zaista, nestaje.124

Nakon to su muslimani osvojili Meku brojna plemena primila su islam. Meutim, nekoliko

plemena meu kojima su najvaniji bili Sekif i Hevazin nisu mogli podnijeti pobjedu muslimana i

121El-Feth, 1-3.122El-Mumtehina, 10-11.123El-Feth, 1-3.124El-Isra, 81.


32/47

1


krenuli su da ih napadnu. Vjerovjesnik je sa muslimanima krenuo iz Meke ka neprijateljima i

sukobio se s njima u klancu Hunejna.

Murici su estoko napali na muslimane s obronaka klanca tako da su brojni muslimani

poeli bjeati. Poslanik, a.s., hrabro je ostao na bojinici pozivajui muslimane da se vrate i bore. O

tome Allah, d.., kae: Allah, vas je na mnogim bojitima pomogao, a i onoga dana na Hunejnu

kad vas je mnotvo vae zanijelo, ali vam ono ni od kakve koristi nije bilo, nego vam je zemlja

koliko god je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali. Zatim je Allah, na Poslanika

Svog i na vjernike smiraj Svoj pustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na

muke stavio, i to je bila kazna za nevjernike.125Vidjevi hrabri Poslanikov, a.s., primjer muslimani

se vratie na bojno polje i ostvarie izuzetnu pobjedu.

3.20. Pohod na Tebuk 9. godine po Hidri

Uzvieni Allah, d.., objavio je niz ajeta u suri Et-Tevbe koji govore o pohodu Allahovog

Poslanika, a.s., i njegovih ashaba na Tebuk 9. godine po Hidri otkrivajui pri tom podmuklo

djelovanje munafika.

Nakon potpisivanja Ugovora na Hudejbiji i osiguravanja junih granica islamske drave

ostalo je nerijeeno pitanje sjevernih granica i odnosa muslimana prema tadanjoj najjaoj svjetskoj

sili Bizantiji. Do Vjerovjesnika, a.s., su doprle vijesti da se Bizantija sprema napasti muslimane

kako bi im se osvetili za poraz kod Mu'te.

Allahov Poslanik, a.s., znao je da se mora suprostaviti stranoj vojnoj sili koja je prijetila

islamskoj dravi sa sjevera, te je zbog toga naredio da se otponu opsene pripreme za vojni pohod

protiv Bizantije. Poslanik, a.s., nije krio svoje planove i svi ashabi su znali gdje namjerava poi.

Tako su otpoele najopsenije vojne pripreme za vrijeme Boijeg Poslanika. Dodatnu potekou

pripremama muslimanske vojske stvarala je velika ega koja je pritiskala Arabiju i tjerala ljude u

hlad. To su koristili munafici kako bi razbili planove vjernika. Allah, d.., o njima kae:

Razdragani su bili oni koji su iza Allahova Poslanika izostali kod kua svojih; njima mrsko bi da se

na Putu Allahovu bore imecima svojim i ivotima svojim, i jo su meu se govorili: 'Ne idite u borbu

125Et-Tevbe, 25-26.


33/47

1


po egi!' Ti reci: 'Vatra Dehennema ea je!' 0, kad bi oni razmislili! Neka se oni malo smiju i neka

dosta plau! To im je nagrada za ono to stekli su!"126

Licemjeri su dolazili Allahovom Poslaniku, a.s., izmiljajui razliite izgovore kako bi im dozvolio

da ostanu u Medini. Allah, d.., o njima kae: O vjernici, zato ste neki oklijevali kad vam je bilo reeno:

'Krenite u borbu na Allahovom putu!' kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je drai ivot na ovom

svijetu od onog svijeta? A uivanje na ovom svijetu, prema onom svijetu, nije nita.127Kreite u boj,

bili slabi ili snani, i borite se na Allahovu putu zalaui imetke svoje i ivote svoje! To vam je, da

znate, bolje! Da se radilo o plijenu na dohvatu ruke i ne toliko dalekom pohodu, licemjeri bi te

slijedili, ali im je put izgledao dalek. I oni e se zaklinjati Allahom: 'Da smo mogli, doista bismo s

vama poli', i tako upropastili sami sebe, a Allah zna da su oni laljivci. Neka ti Allah oprosti to si

dozvolio da izostanu dok se nisi uvjerio koji od njih govore istinu, a koji lau. Oni koji vjeruju u

Allaha i u onaj svijet nee od tebe traiti dozvolu da se ne bore zalaui imetke svoje i ivote svoje. -A Allah dobro zna one koji su poboni. Od tebe e traiti dozvolu samo oni koji nevjeruju u Allaha i

u onaj svijet i ija se srca kolebaju, pa sumnjaju i neodluni su.Da su imali namjeru da pou,

sigurno bi za to pripremili ono to je potrebno, ali Allahu nije bilo po volji da idu, pa ih je zadrao, i

bi im reeno: Sjedite sa onima koji sjede!Da su poli s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi

medu vas smutnju ubacili, a meu vama ima i onih koji ih rado sluaju. A Allah zna nevjernike.Oni

su i prije smutnju prieljkivali i smicalice ti smiljali sve dok nije, uprkos njima, Istina pobijedila i

Allahova vjera zavladala. Ima ih koji govore: Oslobodi me i ne dovedi me u iskuenje! Eto, ba u

iskuenje su pali! A nevjernici sigurno nee umai Dehennemu. Ako postigne uspjeh, to ih ogori;

a kad te pogodi nesrea, oni govore: Mi smo i ranije bili oprezni, i odlaze veseli. Reci: Dogodie

nam se samo ono to nam Allah odredi, On je Gospodar na. I neka se vjernici samo u Allaha

pouzdaju! Reci: Oekujete li za nas ta drugo ve jedno od dva dobra? A mi oekujemo da vas

Allah sam ili rukama naim kazni. Pa iekujte, i mi emo s vama ekati. Reci: Troili milom ili

silom, od vas se nee primiti, jer ste vi opak narod. A prilozi njihovi nee biti primljeni zato to u

Allaha i u Njegova Poslanika ne vjeruju, to s predanou molitvu ne obavljaju i to samo preko

volje udjeljuju.128

Allahov Poslanik, a.s, je tokom priprema za vojni pohod upitao nekog ovjeka iz plemena

Ebu Seleme: Hoe li se boriti protiv Bizantijaca? ovjek odgovori: O, Boiji Poslanie, dopusti

126Et-Tevbe, 81-82.127Et-Tevbe, 38.128Et-Tevbe, 41-54.


34/47

1


mi da ostanem i nemoj me dovoditi u iskuenje. Ja sam poznat kao mukarac koji voli ensko

drutvo, a posebno sam slab kada se radi o bizantijskim enama. Allah je o ovome objavio ve

pomenuti ajet: Ima ih koji govore: Oslobodi me i ne dovedi me u iskuenje! Eto, ba u iskuenje

su pali!129

3.20.1.Dejul -Usre ili Vojska tegobnosti

Osim vreline ljeta i podmuklih zamki munafika niz drugih potekoa pratilo je pripremu

muslimana za pohod protiv Bizantijaca. Zbog toga je ova vojska poznata pod imenom Dejul-Usre

ili vojska tegobnosti.130 Najvea potekoa bila je materijalno opremanje vojnika. Zbog toga je

Allahov Poslanik, a.s., zatraio od bogatih muslimana da dadnu priloge i potpomognu pripremanjevojnika. Iskreni vjernici su se odazvali pozivu Allahovog Poslanika, a.s. i donosili su priloge prema

svojim mogunostima. Hazreti Osman je darovao 900 deva, 100 konja i veliku koliinu novca.

Omer je dao pola svog imetka, a Ebu Bekr cijeli imetak. Siromani su davali koliko su mogli. Neki

od njih su dali pregrt ili dva. Licemjeri su to posmatrali i meusobno komentarisali i izrugivali se s

vjernicima.131 Allah, d.., nam prenosi njihove prigovore: Oni koji vjernike ogovaraju zato to

daju zekat, a rugaju se i onima koji ih s mukom daju Allah e ih kazniti za izrugivanje njihovo i

njih eka patnja nesnosna.132

S druge strane, Allah je obeao vjernicima koji su materijalno pomagali opremanje vojske za

rat protiv Bizantijaca divnu nagradu. Allah,d.., o njima kae: I nee dati nikakav prilog, ni mali

ni veliki, niti e ikakvu dolinu prevaliti, a da im to nee zapisano biti, da bi ih Allah nagradio za

djela njihova nagradom ljepom od one koju su zasluili.133

Iako su svi iskreni vjernici davali priloge za opremanje vojske, ipak je znatan broj boraca

ostao kod svojih kua zbog toga to nisu imali adekvatnu opremu za put. Oni su duboko oaloeni

zbog toga plakali to nisu bili u mogunosti da prate Allahovog Poslanika, a.s., i njihovu vojsku.

Allah, d.., o njima kae: Ali, Poslanik i oni koji s njim vjeruju bore se zalaui imetke svoje i

ivote svoje. Njima e svako dobro pripasti i oni e ono to ele ostvariti. Allah im je pripremio

129Et-Tevbe, 49.130 Husejn Hejkel,ivot Muhammeda, a.s, str. 494.131 Sefijjurrahman El-Mubarekfuri,Zapeaeni dennetski napitak, str. 493.132 Et-Tevbe, 79.133Et-Tevbe, 121.


35/47

1


dennetske bae kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno boraviti. To je veliki uspjeh! Dolazili su

i neki beduini koji su se izvinjavali i traili doputenje da ne idu, i tako su izostali oni koji su Allahu

i Njegovu Poslaniku lagali; a teka patnja pogodie one meu njima koji nisu vjerovali. Nee se

ogrijeiti nemoni i bolesni, i oni koji ne mogu da nau sredstva za borbu, samo ako su prema

Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni. Nema razloga da se ita prigovara onima koji ine dobra djela

a Allah prata i samilostan je - ni onima kojima si rekao, kad su ti doli da im da ivotinje za

jahanje: Ne mogu nai za vas ivotinje za jahanje - pa su se vratili suznih oiju, tuni to ne mogu

da ih kupe, a ima razloga da se prigovara onima koji od tebe trae dozvolu da izostanu, a imuni

su. Zadovoljavaju se da ostanu sa onima koji ne idu u boj, Allah je njihova srca zapeatio, pa oni ne

znaju.134

3.20.2 Povratak muslimanske vojske u Medinu

Muslimanska vojska je pohodom na Tebuk ostvarila izuzetan strateki rezultat. Bizantijci su

se, kada su uli za silnu muslimansku vojsku, povukli i na taj nain priznali snagu Allahovog

Poslanika, a.s., i njegove vojske. Zatim, Vjerovjesnik, a.s., je postigao sporazum sa plemenima koja

su ivjela na sjeveru i na taj nain definitivno stavio pod svoju kontrolu i osigurao sjeverne dijelove

Arabije. Nakon dvadeset dana provedenih na Tebuku, Poslanik, a.s., i njegova vojska vratili su se

kao pobjed

kur’an kao izvor poslanikovog, a.s., zivotopisa - almedina hadzić duranović

Documents