e. a. volis badž - egipatska magija
DESCRIPTION
ezoterijaTRANSCRIPT
Naslov izvornika E. A. Wallis Budge
EGYPTIAN MAGIC
Recenzent Filip David
likovno-grafička oprema Dragan Jović
Momir Stepan ović
Lektura Dušica Banković
Korektura Dubravka Živković
Sam�stalno izdanje Bonslav Stanić
Momir Stepanović Dragan Jović
Za izdavača Borislav Stanić, Beograd
Kneza Višeslava lS b
Štampa korica .. Slobodan ]ovićN, Beograd
Štampa teksta i povez "Bakar", Bor
Tiraž SOOO
YU ISBN 86-811 69-04-]
EGIPATSKA MAGIJA
E. A. Volis Badž
Sa engleskog preveo
Borislav Stanić
Beograd, 1987.
SER DŽ. NORMANU LOKJERU, KeB., FRS., ITD., ITD., ITD.,
U ZNAK POSTOVANJA PREMA VELIKOM ASTRONOMU
I
KAO ZNAK ISTINSKE PAŽNJE PREMA
PRIJATELJU
SADRŽAJ
PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . • . . . . 9
I DREVNOST MAGIJSKE PRAKSE U EGIPTU . . . . . . . . . . . 15
II MAGICNO KAMENJE ILI AMAJLIJE . . . . . . . . . • • . . . . . . . 32
1\1 MAGICNE FIGURE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
IV MAGICNE SLIKE I FORMULE. BAJALICE ITD . . . . . . . . . 91
V MAGICNA IMENA . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
VI MAGICNI OBREDI . . . . . . . . . . . . · · · · . . . . . . . . . . . . .. . . .. 1S0
VII OPSEDNUTOST DEMONIMA. SNOVI. DUHOVI. SRECNI I NESRECNI DANI. HOROSKOPI. PREDSKAZANJA. PRETVARANJA I OBOŽAVANJE ŽiVOTINJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167
BELESKA O PISCU . . . . . . . . . .... . . . . . . . . . . . . . ..... . .. 191
•
•
PREDGOVOR
Proučavanje ostataka izvorne religijske literature drevnog Egipta koji su dospeli do nas, otkrilo je činjenicu da je verovanje u magiju, to jest u moć magičnih imena, bajalica, čini, formula, slika, figura, amajlija, i u vršenje obreda koje je pratilo izgovaranje reči moći, da izazovu natprirodne učinke, činilo veliki i važan deo egipatske religije. I sigurno je da je, uprkos neprekidnom napretku koji su Egipćani postizali u civilizaciji, i visokom intelektualnom razvoju koji su konačno dostigli, ovo verovanje uticalo na njihovu svest i, od najranijeg do najkasnijeg razdoblja njihove istorije, oblikovalo njihova shvatanja u vezi sa svetovnim isto kao i duhovnim na način koji je, u ovom trenutku istorije sveta, vrlo teško razumeti. Tako brižljiva savesnost sa kojom su vršili svoje bezbrojne verske obrede i sprovodil i pravila koja su sistematski izložili u vezi s obožavanjem božanske Moći ili moći, i njihova privrženost religijskoj magiji, učinila je da među narodima sa kojima su dolazili u dodir budu na glasu kao najreligiozniji i u isto vreme najsujeverniji ljudi. Cilj ove male knjige je da pokaže da je ovaj glas bio, u celini, sasvim zaslužen.
Egipatska magija potiče iz vremena kad su predinastički i praistorijski žitelji Egipta verovali ela su zem-
_�10�___________________________ PREDGOVOR - ------.:...:==
lja, podzemni svet, vazduh i nebo naseljeni bezbrojnim bićima, vidljivim i nevidljivim, za koje se smatralo da su prijateljska ili neprijateljska prema čoveku, već prema tome da li su prirodne pojave kojima su, kako se mislilo, oni upravljali, bile povoljne ili nepovoljne za njega. Po svojoj prirodi i atributima ova bića su, po mišljenju primitivnog čoveka, bila jako nalik njemu samom i imala su sve ljudske strasti, osećanja, slabosti i nedostatke; i glavni cilj magije je bio da čoveku obezbedi nadmoć nacl tim bićima. Naklonost bića koja su bila popustljiva i prijateljska prema čoveku mogla se steći uz pomoć darova i ponuda, ali se prestanak neprijateljstva od strane onih koji su bili nepopustljivi i neprijateljski mogao postići jedino laskanjem, ulagivanjem i dodvoravanjem, ili upotrebom amajlije, ili tajnog imena, ili magične formule, i l i figure, ili slike koja je smrtniku koji ju je posedovao dovodila u pomoć snagu bića moćnijeg oci neprijatelja koji je pretio da mu nanese zlo. Magija najvećeg broja ranih naroda imala je za cilj da prouzrokuje prenošenje moći od natprirodnog bića na čoveka, čime je trebalo da mu se omogući da postigne natprirodne ishode i da za izvesno vreme postane isto tako silan kao i prvobitni posednik moći; ali, cilj egipatske magije je bio da snabde čoveka sredstvima kojima će primorati prijateljske i neprijateljske sile, pa čak, u kasnije vreme, i samog Boga, da urade ono što on želi, bilo cla su voljne ili ne. Verovanje u magiju, a ova reč se upotrebljava u svom najboljem značenju, starije je u Egiptu od verovanja u Boga, i sigurno je da vrlo veliki broj egipatskih religijskih obreda, koji su u kasnijim vremenima vršeni kao neodvojivi deo uzvišenog duhovnog obožavanja, vodi poreklo od praznovernih običaja koji potiču i z razdoblja kada Bog, ma pod kojim imenom i u ma kom obličju, nije bio rođen u
PREDGOVOR , 1
svesti Egipćana. Svakako je moguće da čak upotreba znaka koji predstavlja sekiru, i koji služ! kao hijeroglifska oznaka i za Boga i "boga", oznaeava da Je ovo oružje i alatka korišćeno u vršenju neko� obreda povezanog sa religijskom magijom u pralstorl\sl<lm, Ih bar u predinastičkim vremenima, kad je na neki zagonetan način simbolizovalo prisustvo svemogueeg. Ah, bilo kako bilo, sasvim je sigurno da su se magija i religija razvile i delovale jedna pored druge u Egiptu kroz sva razdoblja njegove istorije, i da svako istraživ�nje jedne, koje bismo mogli preduzeti, obavezno ukljucll\e ISPItI-vanje druge. . '
Iz religijskih knjiga drevnog EgIpta sazna_Jemo da
se verovalo da je moć koju je posedovao svestemk Ih čovek koji je vladao znanjem i bio vičan magijskom delanju bila skoro bezgranična. Izgovaranjem izvesnih reči ili imena moći na odgovarajući način i odgovarajućim tonom, mogao je učiniti da bolestan ozdravi, isterati zle cluhove koji su prouzrokovali bol i patnju oboIclih, vratiti umrlog u život i dati mrtvacu moć da pr:obrazi raspadljivo telo u neraspadljivo, u kome Je dusa mogla živeti zanavek. Njegove reči su �moguća�ale ljudskim bićima da po volji UZImaJu razhelta obhCJa I da prenose svoje duše u životinje i druga
.stvorenJa; I
pokoravajući sc njegovim zapovestIma, bezIvotne flgU� re i slike su postajale živa bića i stvorovI kOJI su hltah da izvrše njegova naredenja. Sile prirode su priznavale njegovu moć, i vetar i kiša, bura i oluja, reka i more, bolest i smrt činili su zlo i uništavali njegove neprl\ate· Ije i protivnike onih koji su znali reči koje je on izvukao od bogova neba, zemlje i podzemnog s�eta. Beživotna priroda se isto tako pokoravala tlm recI m! moći, čak je i sam svet postao pošto je Tot izustio ree; pomoću njih zemlja se mogla rascepItI nadVOJe, I vode
1 2 PREDGOVOR
su se, prkoseći svojoj prirodi, mogle naslagati na gomilu, čak se i sunčevo putovanje nebom rečju moglo zaustavi ti . Nijedan bog, i l i duh, ili davo, i l i neman, nije se mogao odupreti rečima moći, i Egipćani su ih prizivali u pomoć u najbeznačajnijim kao i u najvažnijim događajima u svojim životima. Onom koji je bio upoznat sa naukom sadržanim u knjigama "dvostruke kuće života" budućnost je bila isto tako dobro poznata kao i prošlost, i ni vreme ni razdaljina nisu mogli ograničiti delovanje njegove moći; misterije života i smrti otkrivale su se pred njim, i on je mogao da skine veo koji je od znanja običnih smrtnika skrivao tajne usuda i sudbine.
Kako su ovakva shvatanja u vezi s čarobnjakovim moćima imali obrazovani ljudi u drevnom Egiptu, ne treba se mnogo čuditi kad otkrijemo da su najizopačenija verovanja i sujeverja masovno bujala među seljacima i radnicima te zemlje, koji nisu uspeli da razumeju simboliku složenih obreda koji su se vršili u hramovima, i koji su bil i isuviše neuki da bi razlikovali duhovne postavke koje im leže u osnovu. Da bi zadovoljio religijske potrebe takvih ljudi, čarobnjak je, a u kasnijim vremenima i sveštenik, smatrao da je neophodno obezbediti sjajne svetkovine i obrede koji su se obraćali prvenstveno čulima, i sledeći njihov primer, bezobzirni , a promućurni ljudi su koristili neukost većine i svojalali poznavanje natprirodnog, i tvrdili da poseduju moć nad bogovima, duhovima i demonima. To lažno znanje i moć su prodavali za novac, i zbog zarade je takozvani čarobnjak bio spreman da podrži bilo kakvu nisku radnju ili nemoralan plan koji je njegova lakoverna osoba želela da sprovede. Ova magija se izmetnula u vradžbine, demonologiju i mađije, i oni koji su se njome bavii smatrani su pomoćnicima Đavola, slugama sila mraka i izvrŠiteljima "crne veštine". U "beloj"
P"R�E�D�G�0�V�0� R ____________________ ________________ �1 3 --
i "crnoj" magiji Egipćana može se naći najveći deo magije poznate u drugim zemljama sveta; pa ipak, nemoguće je tačno reći koliki je bio njihov uticaj na verovanja i religijske sisteme drugih naroda, alt nema sumnje da se izvesna shvatanja i religijske ideje mnogih neznabožaca i hrišćanskih sekti mogu slediti pravo do njih.
Kad razmatramo uzvišeni duhovni karakter većeg dela egipatske religije, i prisetimo se njene drevnosti, teško je razumeti zašto su Egipćani brižljivo čuvah u svojim spisima i obredima tako mnogo onog što ima prizvuk prostog i detinjastog praznovefJa, kOJe Je moralo biti delo njihovih predinastičkih ili praistorijskih predaka, čak i u razdoblju svog najvećeg intelektualnog prosvećenja. Ali, ostaje činjenica da S�I 0111 verovaIr u jednog Boga koji je bio svemoguc, vecan I neVidlJIV, I
Koji je stvorio nebo, zemlju i sva bića i stvari na njoj.;.1
u vaskrsenje tela u izmenjenom i proslavljenom obhcju, koje će zanavek živeti u društvu duhova i duša pravednika u carstvu kojim vlada biće božanskog porekla, a koje je živelo na zemlji, i bilo okrutno umoreno od ruku neprijatelja, i usta lo iz mrtvih, i postalo Bog i car zagrobnog sveta; i da se, iako su verovali u sve o�? I objavljivali svoju veru sa skoro strastvenom revnoscu, izgleda nikad nisu oslobodili žudnje :a amajlijama i tal ismanima, i magičnim imenima, i recima mOCI, 1 Izgleda da su od njih očekivali spasenje svojih duša i tela, kako živih tako i mrtvih, sa istim onim poverenjem koje su polagali u smrt i vaskrsenje Ozirisa. Iznenađuje pak da oni izgleda nisu videli nikakvo neslaganje u takvoj mešavini magije i religije, i opšti stav Egipćana O ovome dobro ilustruju sledeće činjenice. U Tebi su Rau, bogu-Suncu, vršile službu brojne zajednice sveštenika, čije su se duznosti sastojale isto tohko od prepIsIvanja religijskih knjiga i čuvanja "božanskih predanJa",
14 PREDGOVOR
koliko i od službe bogu u odredeno vreme. Članovi ovih zajednica koji su pisali prepise Knjige mrtvih sahranjiva ne sa kraljevima i kraljicama, i kraljevskim ili visokim dostojanstvenicima, bez kolebanja su objavljivali snagu i svemoć Svemogućeg Boga, Čiji je vidljivi amblem čovečanstvu bilo Sunce, i Njegovu vrhovnu vlast nad stvorovima nebeskim i stvorovima zemaljskim, i očekivali bismo da oni veruju u ono što objavljuju, tj. da je Bog dovoljno moćan da zaštiti Svoj amblem na nebu. Uprkos tome, teba nski svestenici su načinili prepise dela koja sadrže tekstove koje je trebalo govoriti u odredene časove dana i noći, i dali su pravila za obavljanje magijskih obreda, čiji je priznati cilj bio da se spreči da mitsko čudovište Apep savlada boga-Sunca. I sa punom ozbiljnošću se tvrdi da ako se komad papirusa na kome je nacrtana figura čudovišta, spali u vatri od određene vrste trava, zajedno sa njegovom voštanom figurom, i ako se nad njima dok gore izgovore propisane reči, bog-Sunce će se spasti od Apepa, i ni kiša, ni oblak, ni magla neće moći da spreče da njegovo svetlo padne na zemlju. Štaviše, obredno uputstvo opisuje vršenje obreda kao delo hvale vredno!
E. A. VOLIS BADŽ London, 28. avgust 1899.
EGIPATSKA MAGIJA GLAVA I
DREVNOST MAGIJSKE PRAKSE U EGIPTU
U prvom tomu ove edicije" učinjen je pokušaj da se pred čitaoca iznese prikaz ideja i verovanja koje su drevni Egipćani imali u odnosu na Boga, "bogove", Sud, Vaskrsenje i Besmrtnost; ukratko, da se u glavnim crtama opiše gotovo sve ono što je bilo lepo, plemenito i uzvišeno u njihovoj religiji. Činjenice iz ovog izlaganja su u celini crpljene iz izvornih religijskih dela, od kojih su pojedina stara nekoliko hiljada godina, � za najranija od njih se može reći da su stara Između sest I sed�m hiljada godina; izvodi koji su navodem da bl podrza\i zaključke iznete u njemu imali su za cilj da omoguće čitaocu da sam donese sud o opštoj tačnosti zaključaka koji su tamo izneti. Mnogi pisci egipatske religije donelde su zatvarali oči pred činjenicom da je ona imala dva lica: s jedne strane je u mnogome nalikovala današnjoj hrišćanskoj religiji, a s druge religiji mnogih
* Edicija o kojoj je rcć je Books on Egypt and eho/dea. Badi jc napisao nekoliko lomova II ovoj ediciji, uključujući prvi, koji sc ovde pominje, Egipats}w religiju. (Prim.prev).
16 EGIPATSKA MAGIJA
sekti koje su delova le u prva tri i l i četiri veka naše ere, i za koje se može reći da su zadržale verovanja koja su bila delom hrišćanska, a delom nehrišćanska. U svom nehrišćanskom vidu ona predstavlja skup ideja i sujeverja koji pripadaju primitivnom il i poluprimitivnom načinu života i koji su u velikoj meri zaokupljali svest Egipćana, još dugo pošto su napredovali do visoko civilizovane države. Možemo misliti da su takve ideje i detinjaste i budalaste, ali nema n ikakvog razloga za sumnju da su za onog koji ih je posedovao one bile nešto sasvim životno, i bilo da su detinjaste ili budalaste, i l i oboje, one su svakako prešle u religiju egipatskog naroda, gde su rasle i bujale, i odakle su ih, bar dobar njihov deo, preuzeli Egipćani preobraćeni u hrišćanstvo, tj . Kopti. One se pominju u najboljim delima drevnih Egipćana, i više je nego verovatno da su iz njih prešle u književnost drugih velikih starih naroda, i preko Grka, Rimljana, Arapa i drugih, u zemlje Evrope. Nastojaćemo da na sledećim stranama čitaocu pružimo dokaz za magijsku stranu egipatske religije, kome nije bilo mesto u prethodnom delu čiji je cilj bio da opiše verovanja duhovnije prirode. Ali, kao i u knjizi o egipatskim idejama o zagrobnom životu, činjenice koje su ovde iznete crpljene su iz papirusa i drugih izvornih dokumenata, i navođeni su izvodi iz sastava koje su Egipćani stvarno koristili da bi izazvali magijske efekte.
Egipatska "magija" je bila dvojaka: (1) ona koja je korišćena iz opravdanih razloga i sa idejom da pomogne bilo živima bilo mrtvima i (2) ona koja je upotrebljavana kao potpora opakih urota i planova i imala za cilj da donese nesreće onima prema kojima je bila upravljena. U religijskim tekstovima i delima vidimo kako je od magije stvorena pomoćnica religije i kako se na nekim mestima pojavljuje uporedo sa najuzvišeni-
DREVNOST MAGIJSKE PRAKSE U EGIPTU 17
jim duhovnim idejama; i ne može biti nikakve sumnje da je glavni cilj magijski h knjiga i obreda bila korist onima koji su na neki način pribavili dovoljno znanja da bi ih mogli koristiti. Ali, Egipćani su bili dovoljno nesrećni da ih mnogi stranci koje je naneo put u njihovu zemlju nisu shvatili, i kao rezultat ovoga, pogrešne i preuveličane ideje o njihovoj religiji kružile su među okolnim narodima, a magijske obrede koji su obavljani pri sahranama neuki su predstavljali kao luckasta dela praznoverja ili kao obmane "crne" veštine. Dok je magija svakog drugog naroda drevnog Istoka bila potpuno usmerena protiv sila mraka i izmišljena da osujeti njihove strašne namere prizivanjem u pomoć neke vrste bIagonakIonih stvorenja, Egipćani su, međutim, težili da stvore mogućnost da budu u stanju da zapovede svojim bogovima da rade za njih, i da ih prisile da se pojave kad god to zažele. Trebalo je da ovi veliki rezultati budu postignuti upotrebom određenih reči koje je, da bi bile delotvorne, morao odgovarajućim tonom glasa izgovoriti čovek osposobljen prema propisima; takve su se reči mogle ispisati po izvesnim materijalima, papirusu, dragom kamenju i slično, i mogla ih je nositi neka osoba, kada se njihovo dejstvo moglo preneti na bilo koju razdaljinu. Kako je skoro svaki čovek, žena i dete u Egiptu, koji je za to imao sredstava, nosio neki zapis i l i talisman, ne treba se čuditi što su Egipćane, još u vrlo ranom razdoblju, smatrali narodom čarobnjaka i vračeva. Hebrejski, grčki i rimski pisci ukazivali su na njih kao na stručnjake u okultni m naukama i kao posednike moći koje su se mogle, prema prilici, upotrebiti za dobro ili na štetu čoveka.
Od Hebreja dobijamo, istina uzgred, važno obaveštenje o moćima egipatskog čarobnjaka. Sveti Stefan se hvali da se veliki . zakonodavac Mojsije "nauči svoj
2 Egipatska magija
18 EGIPATSKA MAGIJA
premudrosti Misirskoj'" i objavljuje da on "bješe silan u riječima i delima"', i brojne su pojedinosti iz života ovog značajnog čoveka koje pokazuju da je bio upoznat sa mnogim postupcima egipatske magije. Fraza "silan u riječima" verovatno znači da je, poput boginje lzide, bio "jak na jeziku" i da je reči moći koje je poznavao kazivao sa tačnim izgovorom, nije zastajkivao u govoru i savršeno je izdavao naređenje i izgovarao reč. Pretvaranje zmije u nešto što je prividno beživotan, drveni štap', i ponovno pretvaranje štapa u sklupčanu zmiju' su veštine koje su izvođene na Istoku od najstarijih vremena; i moć da kontroliše i upravlja pokretima tako otrovnih gmizavaca bilo je nešto čime se Egipćanin najviše ponosio i u čemu je bio najveštiji, već u vreme kad su gradene piramide. Ali, ovo nikako nije jedini dokaz da je Mojsije bio vičan egipatskoj magiji, jer su, kao i mudrac Aba-aner, kralj Nektaneb i svi drugi egipatski čarobnjaci od pamtivcka, on i Aron posedovali neobičan štap4 pomoću koga su činili čuda. Na Mojsijevu reč Aron podiže štap i udari po vodi i ona postade krv; on ga pruži preko vode i bezbrOjne se žabe pojaviše; kad je štap udario po prašini ona se pretvori u uši i tako dalje. Mojsije baci pepeo "U nebo" i od
:I: Navodi iz StClfOg i Novog zavela preuzeti su iz Vukovog i Daničićcvog prevoda, izdanje Britanskoga i inostranoga biblijskoga društva, Beograd, ]938. (Prim.prev).
I Dela 7, 22. 2 Izlazak 2, 10 i dalje. Dva Mojsijeva protivnika zvala su sc janije
i ]amvrijc. (Vicli 2. Timoliju 3, 8). 3 Da će Mojsijev stflP ili zmija progutali štapove ili zmije Egipća
na trebalo je, naravno, očekivati, baš kao što jc i objavljeno da su nje· gove magične moći jače od moći Egipćana.
4 Zanimljivu raspravu o upotrebi štapa kod Egipćana i Hebrej8 objavio jc Chabas tl Annales dIl Musee Guimet, tom l, str. 35-48, Paris, 1880.
DREVNOST MAGIJSKE PRAKSE U EGIPTU 19
njega postadoše kraste i prištevi po ljudima i stoci; on pruži svoj štap i "bješe grad i oganj smiješan s gradom silan veoma" i "propade lan i ječam"; on ispruži štap i dođoše skakavci i tama posle njih. Tad Mojsije sve ovo učini, i donese smrt svim prveneima među Egipćanima na zapovest svog Boga, pomoću reči koje mu On reče da govori. Ali, iako nam hebrejski pisac priča da egipatski vračari nisu mogli ponoviti sva čuda Mojsijeva, sasvim je sigurno da je svaki egipatski čarobnjak verovao da može izvesti dela jednako čudesna samo objavlj ivanjem' imena jednog od svojih bogova, il i rečima moći koje je naučio da izgovara; i mnogo je zabeleženih primera egipatskih čarobnjaka koji su potpuno uništili svoje neprijatelje izgovaranjem nekolikih reči koje su posedavale magijsku moć, i vršenjem nekog prividno jednostavnog obreda.' Ali, mora se napraviti velika razlika izmedu Mojsijeve magije i magije Egipćana među kojima je živeo; prva je ostvarena na zapoved hebrejskog Boga, dok su drugu izvršili bogovi Egipta na čovekovu zapoved.
Kasnije, u prikazu Mojsijevih odnosa sa Egipćanima, nalazimo pripovest o tome kako on "pruži ruku svoju na more, a Gospod uzbi more vjetrom istočnijem, koji jako duvaše cijelu noć, i osuši more, i voda se rastupi. l pođoše sinovi Izrailjevi posred mora suhim, i voda im stajaše kao zid s desne strane i s lijeve strane". Kad su Egipćani došli između dva vodena zida, Mojsije na zapoved Boga pruži svoju ruku na more "i dođe opet more na silu svoju", i "vrativši se voda potopi kola i konjike sa svom vojskom Faraonovom, što ih god bješe pošlo za njima u more'" Ali, mnogo pre Mojsija egi-
2 .
s Za pojedinosti vidi I I I glavu (Magične figure). 6 Izlazak ]4, 2]-28.
,
20 EGIPATSKA MAGIJA
patski čarobnjaci su tvrdili da gospodare vodama mora i reka, kao što možemo videti iz zanimljive priče sačuvane u Papirusu Vestkar.' Ovaj spis je bio sačinjen početkom XVIII dinastije, oko 1550. pre n. e., ali je jasno da priče u njemu potiču iz Ranog Carstva, i da su zapravo stare koliko i Velika piramida. Priču kralju Hufuu (Keops) pripoveda Baiu-f-Ra kao događaj koji se desio u doba kraljevog oca, a kao dokaz čudesnih magijskih moći koje je posedovao sveštenik' po imenu Čača-em-anh. Izgleda da je jednog dana kralj Seferu bio utučen i da se obratio dvorskom plemstvu očekujući da će oni pronaći neki način da mu razvesele srce; ali, kako nisu nikako mogli da razvedre kralja, on izdade naređenje da mu se istog časa dovede pisac knjiga, sveštenik Čača-em-anh, i u skladu s kraljevskom zapovešću on bi odmah doveden. Kad je stigao, Seferu mu reče: "Brate moj, obratih se dvorskom plemstvu tražeći neki način da oraspoložim srce, ali mi oni ništa ne nađoše." Tada sveštenik odgovori i posavetova kralja da ode do jezera blizu palate, i da po njemu zaplovi u barci udobno nameštenoj stvarima iz kraljevske kuće. "Jer", reče on, "srce Visosti tvoje radovaće se i veseliće se dok budeš plovio tamo amo i gledao divlji čestar oko jezera, i kad ugledaš njegove lepe obale i krasna polja tvoje će srce osetiti sreću." Zatim zamoli da mu kralj dopusti da pripremi putovanje, i zatraži njegovu dozvolu da ponese dvadeset kratkih vesala obloženih zlatom, a takođe i dvadeset mladih devica prelepih kosa, divnih oblina i skladnih udova, i dvadeset mreža kojima se ove device mogu odenuti umesto svojim uobičajenim haljinama.
7 Vidi Erman, Die Mi:irciJen des Papyrus Westcar, Berlin, 1890. s On je bio glavni her heb. tj. poglavar sveštenika koji su činodcj
stvovali u pogrebnim obredima i čitali službu i7. knjige.
DREVNOST MAGIJSKE PRAKSE U EGIPTU 21
Trebalo je da device veslaju i pevaju njegovoj Visosti. Kralj se saglasi sa ovim predlozima i kad je sve bilo spremno, zauze svoje mesto u barci; dok su devojke veslale tamo amo kralj ih je posmatrao i srce mu se oslobodi brige. Tad jedna od devojaka veslajući nekako zakači kosu, i jedan od njenih ukrasa načinjen od "novog tirkiza" pade u vodu i potonu; ona prestade da vesla, ali ne samo ona, već i sve druge devojke prestadoše da veslaju. Videvši da su devojke prekinule posao, kralj im reče: "Zar nećete veslati?" A one odvratiše: "Naša je predvodnica prestala s veslanjem." Okrenuvši se zatim devojci kojoj je ispao ukras preko ograde, on je upita zašto ne vesla, na šta mu ona ispriča šta se dogodilo. Kralj na to obeća da će joj vratiti ukras.
Kralj onda naredi da Čača-em-anh odmah dođe pred njega, i čim mudrac stiže, reče mu: "O, Čača-em-anh, brate moj, učinih kako si rekao, i srce Visosti moje radosno postade kad videh kako devojke veslaju. Ali tada ukras načinjen od novog tirkiza koji je pripadao jednoj od veslačica pade u vodu, i ona se zato ućuta i prestade da vesla, i uznemiri ostale svoje drugarice. Rekoh joj: 'Zašto ne veslaš?' a ona odgovori: 'Ukras [moj] načinjen od novog tirkiza pao je u vodu.' Zatim joj rekoh: 'Ja ću ti ga vratiti.'" Na ovo sveštenik i pisac knjiga Čača-em-anh izgovori izvesne reči moći (hekau), i učinivši tako da jedan deo jezerske vode pređe na drugi, nađe ukras kako leži na krhotini grnčarije, uze ga i dade devojci. Voda je tada bila duboka dvanaest lakata, ali kad je Čača-em-anh podigao jedan deo vode na drugi, taj je deo bio dubok dvadeset četiri lakta. Čarobnjak ponovo izgovori izvesne reči moći, i voda jezera postade ista kao što je bila pre nego što je učinio da jedan njegov deo pređe na drugi; i kralj priredi svetkovinu za ceo dvor i nagradi Čača-em-anha darovima svake
22 EGIPATSKA MAGIJA
vrste. To je priča o moći koju je posedavao čarobnjak u vreme kralja Hufua (Keops), koji je vladao na početku IV dinastije, oko 3800. pre n. e. Prepi s ove priče koji posedujemo stariji je od razdoblja u kome je Mojsije živeo, i otuda ne postoji nikakva mogućnost da u njoj vidimo iskrivljenu verziju čuda morske vode koja stoji poput zidova, jedan s desna, a drugi s leva; s druge strane, Mojsijevo čudo može svakako imati neke veze sa Čača·em-anhovim.
Grci i Rimljani su gajili veliko poštovanje ne samo za "mudrost" Egipćana, već i za moći dejstvene magije koje su, kako se mislilo, oni posedavali. Grčki putnici koji su poseti li Egipat doneli su u svoju zemlju mnogo obaveštenja u vezi s njegovom religijom i civilizacijom i , iako su pogrešno protumačili mnogo od onog što su tamo videli i čuli, neki od najvećih grčkih mislilaca smatrali su tu zemlju ne samo postojbinom znanja i vrelom civilizacije i umetnosti, već takođe i praizvorom onog što se zvalo "bela magija" i "crna veština". U izvesnom smislu su preuveličavali moći Egipćana, ali često kada su klasični pisci bili dobro obavešteni, samo su im pripisivali ono magijsko znanje koje su i sami egipatski čarobnjaci tvrdili da poseduju. Upečatljiv primer ovoga dat je u drugoj knjizi Apulejevih Preobražaja gde je, seti ćete se, ispričano sledeće. Učenik Telefron stiže jednog dana u Larisu, i dok je tumarao naokolo skoro bez prebijene pare, ugleda nekog starca kako stoji na velikom kamenom bloku objavljujući da će svako ko se prihvati da čuva telo mrtvaca primiti dobru nagradu. Kad je Telefron upitao da li su mrtvaci imali običaj da beže, starac na to osorno odgovori da su veštice iz cele Tesalije običavale da zubima otkidaju komade mesa sa lica pokojnika da bi pomoću njih sačinile bajalice, i da bi se zaštitila, tela mrtvaca su se morala
DREVNOST MAGIJSKE PRAKSE II EGIPTU 23
čuvati preko noći. Mladić onda upita koja bi bila njegova dužnost ako bi se prihvatio tog zadatka, i rečeno mu je da će morati da ostane potpuno budan cele noći, da netremice pilji u mrtvo telo, da ne gleda ni levo ni desno i da ne zatvara oči čak ni da bi trepnuo. Ovo je bilo apsolutno neophodno, jer su veštice bile u stanju da izađu iz svoje kože i uzmu obličje ptice, psa il i mačke, i njihovo je lukavstvo bilo toliko da su mogle uzeti obličja muva i uspavati čuvara. Ako bi popustila čuvareva pažnja i veštice osakatile telo, otkinuti komadi mesa bi se nadoknadili sa čuvarevog tela. Telefron se prihvati posla za hiljadu numija i starac ga odvede do kuće, i kad ga uvedoše u sobu u kojoj je ležalo telo, nađe čoveka kako na tablicama beleži da su nos, oči, uši, usne, brada itd. bili celi i nedirnuti. Pošto je dobio svetiljku i nešto ulja, on započe bdenje te noći, i sve je bilo kako treba, uprkos tome što se bio jako uplašio, sve do gluvog doba, kad u sobu uđe lasica i pogleda poverijivo čuvara; ali on otera iz sobe životinju - koja je bez sumnje bila veštica - a onda čvrsto zaspa. U ranu zoru ga odjednom probudiše vojničke trube, i skoro u istom trenu dođe i pokojnikova udovica sa sedam svedoka, i poče da pregleda telo da vidi da li je netaknuto; utvrdivši da nema nikakve ozlede, ona naredi upravitelju da isplati Telefrona, i bila mu je toliko zahvalna da mu je obećala da će ga primiti kao člana domaćinstva. U nameri da izrazi svoju zahvalnost, on pak upotrebi neke nesrećne reči, i istog trena sluge skočiše na njega, istukoše ga, počupaše mu kosu iz korena, podera še mu odeću i na kraju ga izbaciše iz kuće. Uskoro zatim, dok je lutao okolo, on ugleda pogrebnu povorku kako prolazi forumom, i u tom trenutku jedan starac priđe odru, i kroz jecaj i suze optuži udovicu da mu je otrovala nećaka da bi mogla da nasledi njegovu imovinu i uda
24 EGIPATSKA MAGIJA
se za svog ljubavnika. Ubrzo je svetina koja se skupila htela da joj zapali kuću, i neki je počeše kamenovati; i deca su bacala kamenje na nju. Kad je porekla optužbu i pozvala bogove da budu svedoci njene nevinosti, starac uzviknu: "Neka, onda, Božje Proviđenje odluči o istini, kao odgovor na njeno poricanje. Gle, čuveni prorok Zaklas Egipćanin je ovde među nama, i on mi je obećao da će za mnogo novca vratiti dušu pokojnika iz boravišta mrtvih u podzemnom svetu, i da će učiniti da ponovo boravi kratko vreme u svom telu." Ovim rečima on izvede čoveka odevenog u lanenu tkaninu, sa sandalama od palminog lišća, koji je, kao i svi egipatski sveštenici, brijao glavu, i pošto mu je poljubio ruke i obgrlio noge, zakleo ga je zvezdama, bogovima podzemnog sveta, ostrvom Nila, Poplavom itd., da vrati život mrtvom telu, makar i za najkraće moguće vreme, da bi se tako njegova optužba protiv udovice mogla dokazati. Tada preklinjani Zaklas dodirnu usta i grudi umrlog nekom biljkom tri puta, i pošto okrenu lice istoku i pomoli se, pluća se pokujnikova počeše nadimati i srce kucati, i podigavši glavu i ramena on upita zašto su ga vratili u život, a onda zamoli da mu se dozvoli cla počiva u miru. U tom trenutku mu se obrati Zaklas, govoreći da poseduje moć da, posredstvom svojih molitvi, učini da dođu zlodusi i da ga muče, i naredi mu da obelodani kako je umro. S teškim uzdahom on odgovori da mu je žena kojom se nedavno oženio dala da popije otrov, i da je zato umro. Žena je odmah porekla reči svoga muža, i narod koji je okolo stajao opredeljivao se za jednu ili drugu stranu. Napokon muž objavi da može dokazati istini tost svojih reči, i pokazujući na Telefrona, koji se prihvatio da mu sačuva telo, reče prisutnima da su ga veštice, posle brojnih pokušaja da izmaknu njegovoj pažnji, bacile u dubok san. Zatim su
DREVNOST MAGIJSKE PRAKSE U EGIPTU 25
ga pozvale po imenu, koje je slučajno bilo Telefron, kao i njegovog čuvara, i dok se nemoćno trudio da se pokori njihovim činima, njegov je čuvar nesvesno ustao i šetao okolo. Videvši ovo, veštice silom uđoše u sobu kroz neko nepoznato mesto, i pošto su čuvaru otkinule nos i uši, one postaviše modele ovih delova na njihovo mesto. Oni koji su čuli ove reči netremice su zurili u mladića, koji odmah podiže ruke i dodirnu ove delove, na šta mu nos ostade u ruci, a uši mu kroz prste kliznuše na zemlju.
Nas ne zanima kraj ove priče, i zato prelazimo na zapažanje da je čin dodirivanja usta koji je Zaklas izvršio, naravno, deo obreda "otvaranja usta" na koji se tako često ukazuje u religijskim tekstovima, a koji je smatran izuzetno važnim za blagodat pokojnika', i da su na moć vraćanja umrlog u život. koju Apulej pripisuje svešteniku ili čarobnjaku, egipatski mudraci u stvari polagali pravo nekoliko hiljada godina pre Hrista, kao što možemo videti u sledećoj priči iz Papirusa Vestkar.
Sin kralja Hufua (ili Keopsa, vladao oko 3800. god. pre n. e.) po imenu Herutataf, koji je bio čuven kao učen čovek i čije je ime sačuvano u "Knjizi mrtvih" u vezi sa otkrićem izvesnih poglavlja te čudesne kompilacijelO, razgovarao je jednog dana sa svojim ocem, po svoj prilici o dejstvenoj magiji koju su stari posedavali . Odgovarajući na neku Hufuovu opasku, on reče: "Sve do sada ti si jedino slušao izveštaje u vezi sa stvarima koje su poznavali ljudi drevnih vremena, i čovek ne zna da li su oni istiniti ili ne; ali, sada ću dati tvojoj Visosti da
9 Vidi VI glavu (Magični obredi). 10 Poglavlja XXX. LXIV, CXXXVII . Vidi moj Chapters of Coming
Forth by Day (tekst). str. 97, 141, 309.
26 EGIPATSKA MAGIJA
vidi mudraca u ovom vremenu, i to jednog koga ne poznaješ." Odgovarajući na Hufuovo pitanje: "Ko je taj čovek, o, !-lerutatafe?", mladić reče: "To je neki čovek po imenu Teta, koji boravi u Tet-Seneferuu, star je sto i deset godina, i do ovog istog dana jede pet stotina vekni hleba, volovsku plećku i pije sto merica piva. On zna kako da odsečenu glavu ponovo pripoji telu; on zna kako da natera lava da ga sledi, dok mu se zamka vuče po zemlji; on zna broj apteta Totovog svetilišta." Hufu je do tada dugo tražio aptet Totovog svetilišta, jer je žudeo da načini jedan sličan za svoj sopstveni "vidokrug". Iako je sada nemoguće reći šta je aptet bio, sasvim je jasno da je to predmet ili alatka koji se koristio u vezi s delovanjem neke vrste magije, i jasno je da je i kralj bio isto toliko zainteresovan za njeno obavljanje kao i njegovi podanici. Odgovarajući na sinovljeve reči, Hufu mu kaza da ode i dovede mu mudraca, i pošto je kraljevska lađa i l i barka bila pristala, Herutataf se uputi prema mestu na kome je živeo mudrac. Pošto su izvesni deo puta plovili uz reku, on i njegova družina stigoše u Tet-Seneferu i kad barke privezaše za molo, princ izađe da bi nastavio putovanje kopnom u nekoj vrsti nosiljke od abonosa, nošenoj na motkama od drveta sesnečem, obloženim zlatom. Kad je stigao u Tetino boravište, nosiljka je spuštena na zemlju i princ izađe da pozdravi mudraca, i nađe ga kako leži na pletenom krevetu ili dušeku, koji je za njega bio postavljen u dvorištu kuće, dok mu je jedan sluga prao glavu, a drugi trljao stopala. Posle prikladnog pozdrava i pomena mudračevog časnog stanja, Herutataf mu reče da je došao iz velike daljine da bi mu doneo poruku od Hufua, svog oca, i mudrac mu srdačno zažele dobrodošlicu i proreče da će se Hufu visoko uzdići. Pošto se izmenjaše pozdravi, Herutataf pomognu Teti da ustane, i sta-
DREVNOST MAGIJSKE PRAKSE U EGIPTU 27
rac krenu prema molu naslanjajući se na ruku kraljevog sina; i kad tamo stiže, zamoli da se obezbedi brod za prevoz njegove dece i knjiga. Dva su broda odmah bila pripremljena, posada popunjena i Teta u pratnji porodice zaplovi niz Nil sa HerutataEom.
Posle izvesnog vremena družina stiže u !-luEuovu palatu i HerutataE dođe pred oca i izvesti ga da je doveo mudraca Tetu da ga vidi; !-lufu izdade naređenje da ga smesta dovedu pred njega, i pošto izađe u stubište palate, uvedoše Tetu. Hufu mu reče: "Kako to, Teta, da te nikad nisam video?" A mudra� odgovori : "O, Prinče, onaj koji je pozvan dolazi; i pošto me ti pozva, gle, ovde sam." !-lufu mu reče: "Da li je tačno, prema onom što se priča, da t i znaš da telu pripojiš glavu koja je odsečena?" A mudrac odgovori: "Da, o, moj gospodaru Prinče, ja uistinu znam kako da to uradim." A Hufu reče: "Neka mi se dovede sužanj koji je u tamnici zatvoren, da mu izreknem presudu", ali Teta odvrati: "Ne, moj gospodaru kralju, neka se ovo ne izvrši na čoveku, već na nekom stvoru koji pripada svetim životinjama." Tada mu neko donese gusku, i pošto joj od se če glavu, on položi njeno telo na zapadnu, a glavu na istočnu stranu stubišta. Teta se onda uspravi i izgovori izvesne reči magijske moći, na šta se telo poče micati, isto kao i glava, i svaki put kad bi se pokrenuli bejahu sve bliže jedno drugom, dok najzad glava ne dođe na svoje pravo mesto na ptici, koja odmah zagaka. Posle ovoga Teti donesoše i pticu het-aa, i na njoj on izvede isto čudo kao i na guski; i da bi dokazao da poseduje sličnu moć i nad životinjama, dovedoše mu vola, i pošto mu odseče glavu koja pade na zemlju, on izgovori reči magijske moći, i vo se uspravi i nastavi da živi kao i pre. , Dve priče iz Papjrusa Vestkar koje su gore navede
ne dovoljne su da dokažu da je veština magijskog dela-
28 EGIPATSKA MAGIJA
nja bila poznata Egipćanima već u IV dinastiji, i sve što iz kasnijih tekstova saznajemo, ukazuje da je gotovo nemoguće zamisliti neko razdoblje u Egiptu u kome nije bilo tako. Ali, "mudrost" Egipćana je bila dvojne prirode, to jest, posedovali su dve vrste "mudrosti" koje su im omogućavale da opšte i sa materijalnim i sa duhovnim svetom; okolni narodi, međutim, nisu razlikovali ove dve vrste i zbog toga su pogrešno shvatili suštinu ovog pitanja.
Jedno od najstarijih imena za Egipat jeste "Kamt" i l i "Kemt", i ta reč znači "crn" i l i "mračan"; pristajala je ovoj zemlji zbog tamne boje mulja koji je obrazovao tlo sa obe strane Nila; egipatski hrišćani, i l i Kopti, preneli su ovu reč Grcima, Rimljanima, Sirijcima i Arapima u obliku Heme. Egipćani su, još u vrlo ranom razdoblju, bili poznati po svojoj veštini u preradi metala i pokušajima da ih pretvaraju i oni su, prema grčkim piscima, koristili živu u procesima kojima su odvajali metale zlato i srebro iz prirodne rude. Iz ovih procesa je dobijan "crni" prah ili materija za koju se smatralo da poseduje najčudesnije moći, i da u sebi sadrži osobenosti različitih metala; u njemu je bila sadržana njihova stvarna suština. Na mistički način je ovaj "crni" prah bio poistovećen sa telom koje je bog Oziris posedovao u podzemnom svetu, i oboma su se pripisivale magične osobine, i za oboje se mislilo da su izvor života i moći. Tako se, uporedo s razvojem veštine uobičajenih postupaka obrade metala, u Egiptu razvijalo i verovanje da magijske moći postoje u sredstvima za ubrzanje topljenja i u legu rama; i veština prerade metala, i poznavanje prirode metala i njihovih magičnih moći, bili su opisani imenom "Hemeja", to jest, "preprava crne rude" (ili "praha") koja je smatrana aktivnim principom u pretvaranju metala. Arapi su ovom imenu pripojili
•
DREVNOST MAGIJSKE PRAKSE U EGIPTU 29
član aj, i tako dobijamo reč AI-Hemeja, i l i Alhemija, koja će ovekovečiti slavu Egipćana kao uspešnih znalaca i "bele magije" i "crne" veštine.
Pored zanatske veštine, Egipćani su bil i vični i književnim sastavima i plodni stvaraoci knjiga, posebno onih koje se odnose na obrede vršene za blagodat umrlog. Nemamo, na žalost, nikakvog načina da doznamo šta su rani savremeni narodi mislili o egipatskim pogrebnim obredima, ali se čini izvesnim da su uglavnom na osnovu njih oni pribavili slavu čudotvoraca. Da je kojim slučajem nekom pripadniku pustinjskog plemena bilo dopušteno da posmatra obrede koji su se vršili kada su kraljevi za koje su sagradene piramide bili u njih polagani, priče koje bi poneli sa sobom bile bi primljene kao siguran dokaz da su Egipćani imali moć da umrlog ožive, da udahnu život kipovima i da izdaju naređenja svojim bogovima samo izgovoranjem njihovih imena kao reči moći. Nizovi hijeroglifa kojima su često bil i prekrivani zidovi grobnica, i figure bogova, naslikane i l i isklesane na stelama i sarkofazima, sigurno b i ostavile još jači utisak na varvarski narod koji je uvek sa strahopoštovanjem gledao na pisanu reč i onog koji je razume. Sledeća priča od Masudija" pokazaće nam gledišta koja su Arapi imali u vezi sa natpisima i figurama bogova u egipatskim hramovima. Kada se Faraonova vojska utopila u Crvenom moru, izgleda da su se žene i robovi uplašili da ih ne napadnu kraljevi Sirije i l i Zapada; u ovakvoj neprilici oni za kraljicu izabraše neku ženu po imenu Daluka, jer je bila mudra, razborita i vična magiji. Prvi Dalukin posao je bio da ceo Egipat okruži zidom koji su čuvali muškarci
11 Les Prairies d'Or (ured. B, de Meynard i P. de CourteHle), Paris, 1863, tom II, str. 398. ,
, 30 EGIPATSKA MAGIJA
postavljeni duž njega na malim rastojanjima, a cilj joj je isto toliko bio da zaštiti svog sina, koji se bio potpuno predao lovu, od napada zveri, koliko i Egipat od najezde nomadskih plemena; pored toga, ona oko zida postavi figure krokodila i drugih strašnih životinja, Za vreme svoje tridesetogodišnje vladavine ona ispuni Egipat hramovima i figurama životinja; takode načini figure muškaraca u obličju stanovnika zemalja koje okružuju Egipat, Sirije i Zapada, i životinja koje su jahali, U hramovima je skupila sve tajne prirode i sve privlačne i l i odbojne sile koje su sadržane u mineralima, biljkama i životinjama, Izvodila je vradžbine u onom trenutim kada su nebeska tela u svom obrtanju bila podložna delovanju više sile, I ako bi neka vojska krenula iz bilo kog dela Arabije ili Sirije da napadne Egipat, kraljica bi učinila da figure vojnika i životinja koje su jahali nestanu pod zemljom, i ista sudbina bi odmah zadesila živa stvorenja koja su one predstavljale, ma gde da su se usput našla, i uništenje figura na kipovima povlačilo je za sobom uništenje neprijateljske vojske, Ukratko, oni koji nisu mogli ni da shvate velike figure bogova koje su bile isklesane ili naslikane na zidovima, ni da pročitaju hijeroglifske natpise koji su ih pratili, smatrali su da one nisu ništa drugo nego magijske figure i formule namenjene da služe kao talismani,
Istoričar Masudil' navodi primer moći delotvorne magije koju je posedovao neki Jevrejin, a koji potvrduje cla su magijski postupci Egipćana prešli na istok i našli pogodno tlo kod Jevreja koji su živeli u Vavilonu i oko njega, Ovaj čovek je rode n u selu Zurarah u kufskoj oblasti, i bavio se dejstvenom magijom, U džamiji u Kufi,
12 Les Prairies d'Or (ured. B. de Meynard). Paris, 1865, lom IV, str, 266, 267,
, I
DREVNOST MAGIJSKE PRAKSE U EGIPTU 31
u prisustvu Valicla ibn Ukbaha, on je prouzrokovao nekoliko natprirodnih pojava, i učinio da stasit kralj, koji je jahao konja, u galopu prede dvorište džamije, Zatim se pretvori u kamilu i hodaše po konopcu; i učini da prikaza magarca prode kroz njegovo telo; i najzad, pošto je ubio čoveka, on mu od se če glavu i odvoji je od trupla, i kaci prede mačem preko oba dela, oni se spojiše i čovek ožive, Ovo poslednje delo podseća na spajanje glave mrtve guske sa telom i vraćanje životinje u život, kako je ranije bilo opisano,
Sacla moramo ukratko opisati glavna sredstva na koja su Egipćani računali u magijskom delanju, to jest magično kamenje ili amajlije, magične figure, magične slike i formule, magična imena, magične obrede itd" i one delove Knjige mrtvih koji se odnose na ove teme uopšte,
GLAVA I I MAGleNO KAMENJE ILI AMAJLIJE
• "AMAJLIJA" je ime dato onoj vrsti predmeta, ukrasa i
delova odeće i opreme, načinjenih od raznih materijala koje su koristili Egipćani, a kasnije i drugi narodi, da bi zaštitili ljudsko telo, bilo živo ili mrtvo, od štetnih uticaja i napada vidljivih i nevidljivih neprijatelja. Reč "amajlija" potiče od arapskog korena koji znači "nositi, držati", otuda je amajlija "nešto što se nosi" i ovo ime se široko upotrebljavalo za svaku vrstu talismana ili ukrasa kojima su pripisivane natprirodne moći. Nije jasno da li je amajlija pre svega bila namenjena zaštiti živog ili mrtvog tela, ali izgleda da je prvobitno bila nošena da bi štitila svog vlasnika od divljih životinja i zmija. Vremenom su se razvijale religijske ideje i verovanja, i kao posledica toga pronađene su nove amajlije koje su predstavljale nova shvatanja; i predmeti koji su mogli da zaštite žive bil i su u stanju, lakom promenom u svesti onih koji su ih nosili, da zaštite i mrtve. Štaviše, kako je očuvanje pokvarljivog tela, sa svim njegovim netaknutim udovima, bilo od životne važnosti za život duhovnog i nepokvar/jivog tela, za koje se verovalo da nastaje iz njega, mrtvo telo je pod uticajem novih verovanja postalo pravo skladište amajlija. Svaki
MAGiČNO KAMENJE ILI AMAJLIJE 33
deo tela je bio stavljen pod posebnu zaštitu neke amajlije i izvestan broj predmeta, za koje se verovalo da uopšte čuvaju telo od zmija, crva, plesni, raspadanja i truljenja, bio je nesebičnom rukom položen po telu, oko njega i izmedu zavoja u koje je bilo zavijena. Ne može se reći kada su Egipćani počeli da stavljaju amajlije na svoje mrtve, i isto tako je nemoguće reći kada se rodilo verovanje u dejstvenost takve i takve amajlije; izgleda, medutim, jasno da izvesne amajlije predstavljaju tako stara verovanja i sujeverja, da su čak i Egipćani ponekad bil i u nedoumici oko njihovog porekla i značenja .
Postoje dve vrste amajlija: (1) one koje su ispisane magičnim formulama i (2) one koje to nisu. U najranijim vremenima su formule i l i molitve bile izgovarane nad amajlijama koje su nosili živi i l i koje su na umrle stavljali sveštenici i l i ljudi koje je zajednica odredila da vrše versku službu; ali nije bilo u moći svakog čoveka da ih koristi, i u srazmerno ranom dobu reči magijske moći i molitve bile su urezane na amajlijama, koje su tako postale nosioci dvostruke moći, to jest moći za koju se mislilo da je svojstvena materiji od koje je načinjena amajlija, i one koja je ležala u rečima ispisanim po njoj. Najranije ime za formule nađene na amajlijama je hekau, i za pokoj nika je bilo toliko nužno da bude snabdeven ovim hekau, ili "rečima moći", da je u XVI veku pre n. e., a verovatno i više od hiljadu godina ranije, u Knjigu mrtvih bio ubačen poseban odeljak13 sa ciljem da ih navede da dođu do njega, ma na kom se mestu nalazile, "hitrije od hrtova i brže od svetlosti". Najranije poznate egipatske amajlije su komadi zele-
13 Tj., XXIV poglavlje. koje nosi Il<lslov "Poglavlje o donošenju rcči moći Ozirisu II podzemnom svetu H,
3 Egiparska magija
34 EGIPATSKA MAGIJA
nog škriljca, različitih oblika, životinjskih ili drugih, koji su stavljani na grudi pokojnika; nađeni su u velikom broju u praistorijskim ili predinastičkim grobovima na nekoliko mesta u Egiptu. Skoro je neverovatno da su Ih načinili urođenici koji su nastanjivali Egipat, jer, uprkos raznim pretpostavkama u vezi s njihovom namenom i upotrebom, gotovo je sigurno da, kako je M. ) . de Morgan rekaol', oni "pripadaju kultu". Prema ovom piscu, njihova upotreba je bila izrazito raširena do kraja neolitskog razdoblja, ali su, dolaskom. naroda .koji zovemo Egipćanima, oni postah vrlo retki. U kasIlIJem razdoblju su životinjski oblici nestali, a njihovo mesto su zauzele ploče od škriljca, pravougaonog oblika, po kojima su grubim potezima urezane figure životinja itd. Teorija da su ovi predmeti služili kao brusevI iii kao ploče za otiranje boje neće se održati iz razloga koje je M. ). de Morgan naveo. Štaviše, u zelenom kamenom skarabeju koji se u dinastičkim vremenima stavljao na grudi pokojnika, verovatno nalazimo preživeli običaj upotrebe zelene amajlije od škriljca iz predmastičkih vremena u Egiptu, i u pogledu cilja sa kojim je načinjen, i u pogledu materijala. Ali, običaj pisanja hekau, ili reči moći, na papirusu je skoro isto toliko star koliko i običaj njihovog pisanja na kamenu, i iz natpisa na zidovima hodnika i odaja piramide Unasa, kralja Egipta oko 3300. pre n. e., vidimo da je s njim bila sahranjena "knjiga sa rečima magijske moći".I5 Na drugom mestu" se kaže da je knjiga koju je Teta, kralj Egipta oko 3266. pre n. e., imao kod sebe "imala uticaj na srce bogova"; i nema sumnje da je cilj svakog religijskog teksta
1 4 Etlmographie Pri:historique, sir. 144. IS Unas, ured. Maspero, red 584. 16 Teta, ured. Maspero, red 351.
•
• MAGleNO KAMENJE ILI AMAJLIJ E 35
koji je ikad ispisan na grobnici, steli, amajliji, kovčegu, papirusu itd., bio da pokojniku da vlast nad bogovima, da bi ih tako mogao naterati da izvrše njegovu volJu.
1. AMAJLIJA SRCA, <o Srce nije bilo samo sedište životne moći, već isto
tako izvor i dobrih i rđavih namera; ponekad je označavalo i svest. Posle smrti je čuvano sa posebnom pažnjom i odvojeno balsamovano, a onda, zajedno
_sa
plućima, smeštena u posudu koja je stavljena pod zastltu boga Tuamutefa. Njegovo očuvanje je smatrano tohko značajnim, da je u Knjigu mrtvih u ranom razdoblju bio unesen jedan tekstl', sa ciljem da pokojniku obezbedi srce umesto onog koje je uklonjeno u postupku balsamovanja. Tekst glasi:
"Neka srce moje bude sa mnom u Kući srca! Neka grudi" moje budu sa mnom u Ku�i. srca'. Neka �rce moje sa mnom bude, i neka tamo pocme,. Ih Ja necu .okUSIti kolače Ozirisove na istočnOj stralll Cvetnog lezera, niti ću imati barku da pođem niz Nil, ni drugu da l<renem uzvodno, niti ću moći da s tobom niz Nil zaplovim. Neka mi [daju] usta moja da mogu da gavan m njima, i moje dve noge da njima hodam, i moje dve ruke i šake da neprijatelja savladam. Neka ml se otvore vrata neba; neka mi Seb, princ bogova, širom otvon svoje dve vilice; neka mi otvori oba oka koja su povezana' neka učini da raširim noge kOJe su zajedno zavl-J • _ • • jene; i neka Anpu (Anubis) butine moje čvrstll� . UCll1l da mogu na njima stajati. Neka boglnp Sehet UCIIll da ustanem da bih se mogao na nebo uznetl, I neka bude
17 Poglavlje XXVI, pod naslovom "Poglavlje o davanju srca pokojniku."
18 Doslovno "pericardium", srčani omotač",
3 '
36 EGIPATSKA MAGIJA
izvršeno ono što ja naredim u Kući Ptahovog Kaa. Razumeću srcem svojim i zagospodariću srcem svojim, steći ću vlast nad rukama svojim, steći ću vlast nad nogama svojim, imaću moć da učinim sve što moj ka (tj. dvojnik) zaželi . Duša moja neće biti sputana telom na kapiji podzemnog sveta, već ću ući i izaći u miru."
Verovalo se da će pokojnik, kad izgovori ove reči, odmah steći moći koje je želeo da poseduje u budućem svetu; i kad je stekao vlast nad svojim srcem, srce, dvojnik i duša su imali moć da idu kud zažele i da rade šta i m je volja. Spominjanje boga Ptaha i njegove saputnice Sehet pokazuje da je ovo poglavlje delo sveštenika iz Memfisa, i da su ideje otelovljene u njemu vrlo stare. Prema Nehtu-Amenovom papirusu, amajlija srca, koja se pominje u gornjem poglavlju, trebalo je da bude načinjena od lapis-Iazulija, i nema sumnje da se verovalo da ovaj kamen poseduje izvesna svojstva koja su bila korisna onima koji su ga nosili. Setićete se, takođe, da je, prema jednom predanjul', pronađen tekst LXIV poglavlja Knjige mrtvih ispisan slovima od lapis-Iazulija za vlade Hesep-tija, kralja Egipta oko 4300. pre n . e., i način na koji je ova činjenica pomenuta u obrednom uputstvu ovog poglavlja dokazuje da mu je pridavan poseban značaj.
Ali, iako se srce moglo čoveku dati posredstvom gornjeg poglavlja, bilo je neophodno da pokojnik povede najveću brigu da mu ga ne odnese čudovište, pola čovek a pola zver, koje je išlo naokolo tražeći srca koja je moglo da odnese. Da bi se sprečila ovakva nesreća, bilo je napisano ništa manje nego sedam poglavlja Knjige mrtvih (No. XXVII. XXVI I I, XXIX, XXIXA, XXX, XXXA i XXXs). Poglavlje XXVII je bilo povezano sa
1 9 Vidi Chapters of Coming Fortl1 bij Day (prevod, str. 1 1 9) .
MAGiČNO KAMENJE ILI AMAJLIJE 37
amajlijom srca načinjenom od belog, poluprozirnog kamena, i ono glasi:
"Zdravo da si, ti koji odnosiš srca! Zdravo, ti što kradeš srca, i koji činiš da srce čovekovo prođe kroz preobražaje svoje shodno delima svojim, ne daj da mu pred tobom naškodi ono što je učinio! Klanjam vam se,
nIB b
, l
Sveštenik Nefcr-uben-f štiti svoje srce od razoritelja srca. (Iz Navil!e, Todrcnbllch, tom l, tabla 39)
o, bogovi večnosti, vi posednici neprolaznosti, nemojte zgrabiti ovo srce Ozirisovo", i ne dajte da se reči zla pojave protiv njega; jer to je srce Ozirisovo, i ono pripada njemu koji je sa imenima mnogim'l, moćniku čije su reči udovi njegovi i koji pušta da mu srce u telu svom boravi. Pobedonosno je srce Ozirisovo i ono se pred bogovima obnavlja: on je stekao moć nad njim i nije bio osuđen prema onome što je učinio. Stekao je moć nad udovima svojim. Srce ga njegovo sluša, on je
20 Tj., pokojnik koji je bio poistovećen sa Ozirisom, bogom i sudijom mrtvih,
'I T' T J., ot.
. ,
•
38 EGIPATSKA MAGIJA
gospodar njegov, ono je u telu njegovom i neće ga nikad napustiti. Ja, Oziris, pobednički u miru i pobedonosan u divnoj Amenti i na planini večnosti, naređujem ti [o, srce] da mi budeš pokorno u podzemnom svetu,"
Još jedno poglavlje (XXIXB) je bilo vezano za amajliju srca načinjenu od kamelija na, čiji se tako brojni primerci mogu naći u velikim muzejima; tekst glasi: "Ja sam Benu", duša Raova, i vodič bogova koji su u podzemnom svetu, Njihove božanstvene duše izađoše na zemlju da izvrše volju dvojnika njihovih, neka zato i Ozirisova duša izađe da izvrši volju njegovog dvojnika," Benu je takođe bila i Ozirisova duša, i tako je amajlija obuhvatala i Ozirisovu i Raovu zaštitu,
Od svih poglavlja koja se odnose na srce, među Egipćanima je najomiljenije bilo ono koje je opšte poznato kao Poglavlje XXXB, i njegov se značaj sa religijske tačke gledišta ne može nikad prenaglasiti, Starost ovog poglavlja je nesumnjiva, jer prema Nuovom papirusu", spisu sa početka XVIII dinastije, ono potiče iz vremena Hesep-tija, kralja Egipta oko 4300, pre n, e . , i izgleda da je bilo dodatak ili dopuna LXIV poglavlju, koje je tvrdilo da u jednom poglavlju donosi suštinu svih "Poglavlja izlazaka danju", U obrednom uputstvu za verziju ovog poglavlja, datu u istom papirusu", poglavlje XXXB je povezano sa Herutatafom, sinom Hufua (Keops), čovekom poznatim po mudrosti, i tamo se nalaže da se reči ovog poglavlja izgovaraju nad skarabejom od tvrdog zelenog kamena, koji će se staviti na pokojnikove grudi, gde je normalno bilo srce; tada će
22 Ptica BCllu se obično poistovećuje sa feniksom. 23 Brit. muz., No 10477, list 13. 24 Vidi lisI 21.
MAGIĆNO KAMENJE ILI AMAJLIJE 39
ova amajlija izvršiti za njega "otvaranje usta"", jer će reči poglavlja zaista biti "reči moći", Od izgovaranja reči ovog poglavlja nad skarabejom do njihovog urezivanja na njemu bio je samo jedan korak, i on je učinjen već u IV dinastiji. Tekst ovako glaSi:
Merenje pisara Ncbscnija njegovim srcem na terazijama u prisustvu Ozirisa. (Iz Nebscnijcuog papirusa, list 4)
"Srce moje, majko moja; srce moje, majko moja! Srce moje kojim sam na svet došao! Neka mi se ništa ne ispreči na [mom] sudu; neka mi ne bude prepreka u prisustvu suverenih prinčeva; neka se ti od mene ne odvojiš u prisustvu onog koji čuva Terazije! Ti si moj dvojnik (ka), stanovnik mog tela, bog Hnemu koji sastavlja i jača udove moje, Izadi na mesto sreće kuda idemo, Neka Senil, koji od'ređuju okolnosti života ljudskih, ne daju da mi ime zasmrdi, Neka nam bude ugodno, i neka nam ono što čujemo ugodno bude, i neka se tamo od srca radujemo dok se reči mere, Neka se ništa lažno protiv mene ne izusti pred velikim bogom, gos-
2S Vidi VI glavu (Magični obredi) .
,
40 EGIPATSKA MAGIJA
podarom Amenteta. Uistinu, kako ćeš veliki biti kad u pobedi ustaneš."
Ovo je poglavlje pokojnik kazivao kada se nalazio u Ozirisovoj Sudnici, dok mu je srce na terazijama mereno perom, simbolom onog što je pravedno i istinito. Na osnovu izvesnih papirusa izgleda kao da je prethodne reči trebalo, strogo uzevši, da kaže pokojnik, kada je meren prema sopstvenom srcu, a ta ideja je sasvim različita od one o sudenju srcu pred bogovima.
2 . AMAJLIJA SKARABEJA. � Iz onog što je ranije rečeno, videće se da je vrlo ra
no bilo propisano da se amajlija srca, koja je bila povezana sa najvažnijim i najomiljenijim poglavljima za zašti tu srca, pravi u obliku skarabeja. Ideje koje su Egipćani imali o ovom insektu možemo slediti sve do vremena gradnje Piramida26, i nema sumnje da su one preclstavljale verovanja koja su čak i u tako ranom razdoblju bila vrlo stara. Izgleda da je Egipćanin ovako razmišljao: pošto je prirodno srce izvađeno iz tela pre balsamovanja, a telu je potrebno drugo da služi kao izvor života i kretanja u novom životu, drugo srce se mora staviti na njegovo mesto. Kameno srce je, međutim, bilo da je načinjeno od lapis-lazu lija i l i karnei ijana, i pak samo kameno srce i, iako posredstvom ispra vno izgovorenih molitvi ono sprečava da prirodno srce odnesu "oni koji otimaju srce", ono samo ne poseduje ništa što bi se moglo iskoristiti za davanje novog života i bića telu na kome leži. Sam skarabej i l i buba pak poseduje izvanredne moći, i ako se načini figura skarabeja i
26 Kaze sc da je kralj Teta "živco kao skarabcj" ( Tera, rcd 89); i opCI sc bic; "Pepi je sin Skarabeja koji jc rođen II ' Ictepetu pod kosom severnog Jusaasa." (Pepi, rcd 422).
MAGIĆNO KAMENJE ILI AMAJLIJE 41
po njoj ispišu odgovarajuće reči moći, ne samo da će se zaštititi mrtvo prirodno srce, već će se onom na čije je telo postavljen dati takođe i novi život i biće. Štaviše, skarabej je bio lIZor i simbol boga Hepere, nevidljive moći stvaranja koja je pokretala sunce preko neba. Naročita buba koju su Egipćani odabrali kao uzor za amajlije pripada porodici Lamellicorn koja se hrani balegom i živi u tropskim zemljama. Primerci su većinom crne boje, ali se medu njima mogu naći i neki ukrašeni najbogatijim bojama metalnog sjaja. Postoji upadljiva osobenost u građi i položaju zadnjih nogu, koje su postavljene tako blizu završetka tela i tako daleko jedna od druge, da ovaj insekt poprima najneobičniji izgled dok hoda. Ovaj naročiti raspored je, međutim, posebno pogodan za svoje vlasnike pri valjanju lopti od izmetnih materija u koje polažu jaja. Ove lopte su u početku nepravilnog oblika i mekane, ali , postepeno, i za vreme kotrljanja, postaju zaobljenije i tvrele; guraju ih zadnjim nogama. Ponekad su ove lopte četiri do pet santimetara u prečniku, i bube stoje skoro na glavama dok ih kotrljaju, glava okrenutih od lopti. Ovo manevrisanje ima za cilj zatrpava nje lopti u rupe, koje su ovi insekti pre toga iskopdli da bi ih u njih smestili; i kad se izlegu, larve se hrane balegom iz ovih lopti. Izgleda da ove bube nemaju sposobnost da prepoznaju sopstvene lopte, pošto će se, u slučaju da izgube sopstvenu, dočepati onih koje pripadaju drugima; istina, kažu da ponekad nekoliko njih pomaže pri kotrljanju iste lopte. Mužjaci isto kao i ženke učestvuju u kotrljanju lopti. Lete za vreme najvrelijeg doba dana."
27 Vidi J . O. Westwood, Introduction to Ihe Modern CI(lssification of Jnsects, London, 1839, tom l . str. 204 i dalje.
42 EGIPATSKA MAGIJA
Stari su narodi imali nekoliko zanimljivih shvatanja o skarabeju, bilo o vrsti scaraboeus sacer ili ateuchus Aegyptiorum28, i Elijan, Porfirije i Horapolo su tvrdili da ne postoji ženka skarabeja. Poslednji od navedenih pisaca je smatrao da skarabej označava "samo rođenog", jer je on samonastalo stvorenje, budući da ga ženka nije začela. On dalje kaže da ova buba kotrlja od istoka prema zapadu loptu koju je napravila od balege, i pošto je iskopala rupu, ona je zakopava u nju dvadeset osam dana; dvadeset devetog dana ona otvara loptu i baca je u vodu, a iz nje izlaze skarabej i . Činjenica da skarabej leti za vreme najvrelijeg doba dana učinila je da se ovaj insekt poistoveti sa suncem, i da se lopta sa jajima poredi sa samim suncem. Nevidljiva moć Boga, koja se ispoljava u obličju boga Hepere, bila je uzrok sunčevog kotrljanja preko neba, a čin kotrljanja je doneo skarabeju ime heper, tj. "onaj koji kotrlja". Sunce je nosilo u sebi klice života, i kako je lopta ovog insekta sadržavala klice mladih skarabeja, bila je takođe poistovećena sa suncem kao stvorenjem koje na poseban način stvara život. Kako je bog Hepera takođe predstavljao nedelatnu, ali živu materiju, koja samo što nije započela životni tok, u vrlo ranom razdoblju je bio smatran bogom vaskrsenja; i pošto je skarabej bio poistovećen s njim, ovaj insekt je odjednom postao simbol boga i uzor vaskrsenja. Mrtvo ljudsko telo je, međutim, u jednom svom vidu nosilo u sebi klicu života, to jest klicu duhovnog tela, koje je probuđeno u život posredstvom molitvi koje su izgovarane i obreda koji su vršeni na dan sahrane; sa ove tačke gledišta, lopta sa jajima ovog insekta i mrtvo telo bili su istovetni. Kako je ovaj insekt davao skriveni život svojim jajima u lopti, tako
28 Vidi Mummy. str. 233.
MAGleNO KAMENJE III AMAJLIJE 43
će, mislilo se, i model skarabeja, sam po sebi simbol boga Hepere, takode dati skriveni život mrtvom telu na koje je stavljen, ali samo pod uslovom da su odgovarajuće "reči moći" bile prvo nad njim izgovorene ili po njemu ispisane. Izgleda da se još od pamtiveka u Egiptu i istočnom Sudanu ideja "života" dovodila u vezu sa skarabejom, jer se do dana današnjeg ovaj insekt suši, tuca i meša s vodom, a zatim ga piju žene koje veruju da je to sigurno sredstvo za stvaranje velikih porodica. U drevnim vremenima, kada je čovek želeo da odagna posledice čini i vradžbina svake vrste, mogao je to učiniti odsecanjem glave i krila velike bube, koje bi onda skuvao i stavio u ulje, Glava i krila bi se potom zagrevali i natopili uljem zmije apnent, i pošto bi se još jednom prokuvali, čovek bi trebalo da popije ovu mešavinu.29
U Egiptu su pronadene nebrojene hiljade amajlija skarabeja, i njegovi različiti oblici su izvanredno brojni. Pravljeni su od zelenog bazalta, zelenog granita, krečnjaka, zelenog mermera, plavog blata, paste, plavog stakla, purpura, plavog i zelenog gleđosanog porcelana itd.; i reči moći su u glavnim crtama obično urezivane u podnožju. U retkim slučajevima skarabej ima ljudsko lice ili glavu, i ponekad su mu na leđima ucrtane figure Raove barke, ptice Benu, "Raove duše" i Horovog oka, Zeleni kameni skarabeji su često umetani u zlato, i imaju zlatnu prugu preko leđa sve do mesta gde se spajaju krila; ponekad su cela leđa pozlaćena, a ponekad je podnožje prekriveno zlatnom pločom u koju su utisnute ili urezane reči moći. Ponekad je podnožje skarabeja načinjeno u obliku srca, i ta činjenica doka-
29 Vidi Joachim. Das iiiteste Buch aber HeiJJwndc. Berlin. 1890. str. 160.
44 EGIPATSKA MAGIJA
zuje bliskost veze koja je postojala između amajlija srca i skarabeja. U kasnijim vremenima, to jest oko 1200. pre n. e., veliki pogrebni skarabeji su bili umetani u grud ne ukrase u obliku pilona " načinjene od porcelana različitih boja, na kojima je Sunčeva barka ucrtana raznim bojama ili izrađena u reljefu, a skarabej je postavljen tako da izgleda kao da se prevozi barkom; s leve strane stoji Izida, a s desne Neftida 30 Najstariji zele-
Pisar An! drži �grlicu sa �r.lIdnim ukra,som na kome jc figura Raovc barke kOJa nOSI skarabcj. ill bubu, II pnsustvu Anubisa, boga mrtvih. (Iz Anijeuog papimsa, tabla lS)
ni kameni skarabej koji mi je poznat nalazi se u Britanskom muzeju (No. 29224); pronađen je u Kurni kod Tebe i pripada razdoblju XI dinastije, oko 2600. pre n. e. Ime čoveka za koga je bio napravljen (izgleda da je on bio službenik Amenovog hrama) bilo je po njemu
. • ]Jročcljc e�i.patskog hrama LI obliku zarubljene piramide. Glav-ni ulaz SC nalazI Izmedu dva pilona. (Prim.prev). 3? U Pppyr,lIs of Ani, London, 1895, sir. 262. dao sam preglcd glavnih varijanti pogrebnog skarabeja.
MAGleNO KAMENJE ILI AMAJLIJE 45
ispisano svetlom bojom koja je kasnije glazirana; na ovom zanimljivom predmetu nema "reči moći".
Kad je jednom usvojen običaj sahranjivanja skarabeja sa telima umrlih, navika njihovog nošenja kao ukrasa na živima je ušla u modu, i zato se hiljade skarabeja skoro svake vrste mogu naći u mnogim zbirkama, i verovatno je da je broj njihovih različitih oblika bio ograničen jedino maštovitošću onih koji su ih proizvodili u drevnim vremenima. Upotreba amajlije skarabeja prešla je u zapadnu Aziju i u nekoliko mediteranskih zemalja, i oni koji su ga nosili pripisivali su mu izgleda skoro istu ideju kao i njegovi rani pronalazači, Egipćani. Jz grčkog magijskog papirusa koji je preveo Gudvin", možemo videti da su izvesni svečani obredi bili obavljani nad skarabejom pre nego što je nošen kao amajlija, čak i u razdoblju vladavine Grka i Rimljana. Tako se u vezi s "Horovim prstenom" i "obredom bube" kaže da se uzme buba, izvajana kako je dole opisano, i da se postavi na list papira i da ispod lista treba da bude tkanina od čistog lana; ispod staviti neki predmet od maslinovog drveta, i na sredinu lista metnuti malu kadionicu u kojoj treba posvetiti izmirnu i kifi. Neka se nađe pri ruci mala posuda od hrizolita u koju se stavi mast od ljiljana, i l i izmirne, ili cimeta, i uzme se prsten koji je prethodno očišćen i stavi u mast, i posveti se u kadionici sa kifijem i izmirnom; prsten se ostavi tri dana, pa se izvadi i stavi na sigurno mesto. Neka za vreme svetkovine bude pri ruci nekoliko čistih hlebova i dozrelog voća, i pošto se prinese još jedna žrtva nad stabljikama vinove loze, za vreme žrtvovanja se izvadi prsten i z masti i namaže mirišljavim uljem iz nje. Namazati se rano ujutru i, okrenuvši se prema isto-
J I Fragment of a Graeco-EglJption Work upon Magic (Publications of thc Cambridge Antiquarian Society. 1852).
•
,
46 EGIPATSKA MAGIJA
ku, izgovoriti dole napisane reči, Buba treba da bude izrezana od dragocenog smaragda; probuši se i kroz nju se provuče zlatna žica, pa se ispod bube izreže sveta Izida i, pošto se posveti kako je gore opisano, upotrebi se, Odgovarajući dani za svetkovinu su bili 7, 9, l a,
12, 14, 16, 21 , 24, i 25, od početka meseca; drugih se dana uzdržavati, Čarobne reči koje treba izgovoriti ovako počinju: "Ja sam Tot, pronalazač i tvorac lekarstava i slova; priđi mi, ti koji si pod zemljom, podigni se do mene, ti veliki duše,"
3, AMAJLIJA KOPCE, tl Ova amajlija predstavlja kopču sa lzidinog pojasa,
i obično je pravije na od karneiijana, crvenog jaspisa, crvenog stakla i drugih materija crvene boje; ponekad je pravljena od zlata i od pozlaćenih materijala, Uvek je dovođena u vezu sa CLVl poglavljem Knjige mrtvih, koje je često po njoj ispisivano, a koje glasi:
"Krv Izidina, i snaga Izidina, i Izidine reči moći će silne biti da deluju kao moći za zaštitu ovog velikog i božanskog bića, i da ga sačuvaju od onog koji bi mu nešto gnusno učinio,"
Ali, pre nego što je kopča obešena pokojniku oko �rata, kako je nalagalo obredno uputstvo, morala je biti zaronjena u vodu u kojoj su bili namočeni cvetovi an ham; i kad su nad njom izgovorene navedene reči iz Poglavlja kopče, amajlija je pokojniku donosila zaštitu Izidine krvi i njenih reči moći, Seti ćete se da je ona vaskrsla mrtvo Ozirisovo telo posredstvom svojih reči moći, i s tim u vezi postoji legenda da je ona svojom magijskom moći tako začarala boga-Sunca Raa, da se on ozbiljno razboleo, Druga svrha kopče je bila da pokojniku obezbedi pristup na svako mesto u podzemnom
,
t
MAGlCNO KAMENJE ILI AMAJLIJE 47
svetu, i da mu omogući da ima "jednu ruku prema nebu, a drugu prema zemlji",
4, AMAJLIJA TET, TI Ova amajlija verovatno predstavlja stablo drveta u
koje je boginja Izida sakrila mrtvo telo svog muža, a čeI i ri prečage označavaju četiri strane sveta; postala je simbol od najvećeg religijskog značaja za Egipćane, i uspravljanje Teta u Buzirisu, koje je simbolizovalo vraćanje Ozirisovog tela u prvobitno stanje, bila je jedna od najsvečaniji h ceremonija koje su izvođene u vezi sa slavljenjem Ozirisa, Tet ne predstavlja, kako su neki mislili, ni zidarski sto ni merač vodostaja Nila, Uvek je dovođen u vezu sa CLV poglavljem Knjige mrtvih, koje glasi:
"Ustani, o, Ozirise! Ti imaš kičmu svoju, o, Nepomično-srce! Vrat i leđa su ti učvršćeni, o, Nepomičnosrce! Na postolje svoje stani, ja pred tebe vodu dono
sim, i prinosim ti Tet od zlata da se možeš tu radovati," Kao i kopča, i Tet je morao biti zaronjen u vodu u
kojoj su bili namočeni cvetovi anham, i stavljen na vrat pokojnika, kome je davao moć da vrati svoje telo u prvobitno stanje i da postane savršeni HU (tj, duh) u podzemnom svetu, Na kovčezima desna pokojnikova ruka drži kopču, a leva Tet; oboje su napravljeni od drveta, uprkos Činjenici da obredno uputstvo Poglavlja Te nalaže da Tet bude od zlata,
5, AMAJLIJA JASTUKA, ':i
Ova amajlija je model jastuka koji se nalazio pod vratom mumije II kovčegu, i njegova svrha je da "uzdigne" i da zaštiti glavu pokojnika; obično je načinjena od
48 EGIPATSKA MAGIJA
hematita i ispisana tekstom CLXVl poglavlja Knjige mrtvih, koji glasi:
"Uzdigao si sc, o, bolesni što ničice ležiš. Glavu tvoju ka obzorju podižu, ti ustaješ i pobeduješ zbog onog što je za tebe učinjeno. Ptah zbaci neprijatelje tvoje, jer je naredeno da se to za tebe učini. Ti si Hor, sin Hatarin, . . . koji vraćaš glavu posle klanja. Glavu tvoju posle [klanja] neće od tebe odneti, glavu tvoju neće nikad, nikad od tebe odneti."
6. AMAJLIJA LE5INARA, � Namena ove amajlije je bila da pokojniku pruži
zaštitu posredstvom moći Izide kao "božanske majke", a bila je načinjena od zlata, u obliku lešinara koji raširenih krila lebd: L I vazduhu, držeći u svakoj kandži simbol "života" t, i stavljala se oko vrata pokojniku na dan sahrane, Sa ovom amajlijom je bilo povezano CLVII poglavlje Knjige mrtvih i obredno uputstvo je nalagalo da se ono nad njom izgovara; ovaj tekst glasi:
" Izida dolazi i lebdi nad gradom, i naokolo luta tražeći tajno boravište Horovo dok se on pojavljuje iz baruštine papirusa, i ona mu podiže rame koje je u lošem stanju. On je član zajednice u božanskoj barci, i vlast nad celim svetom njemu je dosudena, Ratovao je silno i učini on da mu se dela pamte; on učini da se strah od njega širi i da strahopoštovanje pred njim vlada, Štiti ga majka, moćna gospodarica, i ona mu prenese moć svoju," Prva aiuzija se odnosi na brigu koju je Izida pokazala prema Horu dok ga je odgajala u močvarama papirusa, a druga na njegov sukob sa Setom, koga je porazio uz pomoć Izidine moći,
, � ,
4 Egipatska magija
._' -'" o '. ,
• " --�
<= ,
• -•
-• 'o • > -o � " M o � ,
- M M ,-" • .- -- � • � •
-.'
o' � • :::: � :::: .� < � , o -
§' -,--
-0 ,0 z ·:;-. o ,,; -C 'c N .-N -
- -
0 -0 . -, --č r -- Ll.l E r
, , • = " -
'o = 0 '0 • •
> o o .- � .,.; • o -- o • .-o
� , • ,-, -o <
• " • • .-o-., .-,-E = o , o
50 EGIPATSKA MAGIJA
7 , AMAJLIJA ZLJ\TNE OGHLlCE, � Ova amajlija je imala za cilj da pokojniku da moć
da se oslobodi svojih zavoja; obredno uputstvo za CLVIII poglavlje Knjige mrtvih nalaže da se načini od zlata i da mu se stavi oko vrata na dan sahrane, Tekst ovog poglavlja glaSi: "O, moj oče, moj brate, majko moja lzido, ja sam se odvio i ja vidim, Jeelan sam oel onih koji Sll se odvili i koji vide boga Seba," Ova amajlija je vrlo retka, i izgleda da je odražavala verovanja koja su nastala u razdoblju XXVI dinastije, oko 550, pre n, e,
8, AMAJLIJA PAPIRUSOVOG ŽEZLJ\, i Ova amajlija je bila namenjena da pokojniku vrati
snagu i obnovi mladost; bila je načinjena od majke smaragda, ili od svetlozelenog ili plavog porcelana, i kad su reči CLlX poglavlja Knjige mrtvih nad njom bile izgovorene, stavljana mu je oko vrata na dan sahrane, Čini se da je za vreme XXVI dinastije i kasnije amajlija predstavljala moć Izide, koju je ona dobila od svog oca, muž,a Renenet, boginje obilne žetve i hrane, U ranijem razdoblju, sudeći po tekstu CLX poglavlja, amajliju je bog Tot stavljao u ruke pokojnika, koji kaže: "Ona je dobro očuvana, i ja sam dobro očuvan; ona nije oštećena, ni ja nisam oštećen; ona nije istrošena, ni ja nisam istrošen,"
9 . AMAJLIJA DUSE, � Ova amajlija je bila načinjena od zlata sa umetnu
tim dragim kamenjem, u obliku sokola sa ljudskom glavom, i pošto su reči LXXXIX poglavlja Knjige mrtvih bile nad njom izgovorene, obredno uputstvo poglavlja Je nalagalo ela bude stavljena na grudi pokojnika, Svrha ove amajlije je vidljiva iz teksta u kome pokojnik kaže:
MAGleNO KAMENJE ILI AMAJLIJE 51
"Zdravo da si, bože Aniu! Zdravo da si, bože Pehrer, koji u dvorani svojoj boraviš I Dajte da duša moja može elo mene doći, ma gele bila, Ako bude oldevala, dajte onda ela mi se duša vrati, ma gde se nalazila", Dajte da posedujem dušu svoju i duh svoj. i dajte da s njima budem istina glasa ' , ma gde oni bili", Zdravo da ste, bogovi, koji vučete barku gospodara miliona godina, koji je iz podzemnog sveta dovlačite, koji činite da ona plovi preko Nut, koji činite da duše udu u svoja duhovna tela, , , , dajte da duša Ozirisova32 pred bogove izađe, i da bude istina glasa sa vama na istoku neba, i da dođe do mesta na kome je juče bila, i da uživa dvostruki mir u Amentetu, Neka na svoje prirodno telo pogleda, neka na Svom duhovnom telu počine i neka joj telo ne istruli i nikad se ne raspadne!" Tako je amajlija duše imala za cilj da omogući duši i da se sjedini sa balsamovanim telom, i da po volji bude sa duhom (hu) i duhovnim telom,
10, AMAJLIJA LESTVICA, \� U grobnicama Starog i Srednjeg Carstva često su
pronalaženi mali drveni predmeti i druge stvari u obliku lestvica, ali njihovo značenje nije uvek jasno. Iz tek-
• Odlučujući se za ovaj izraz Volls Bađi, II svom delu Eg!Jptian Gods, lom ll , str. 146, kaže: "Egiplolozi su pažljivo istraživali smisao ovih reči, ali se nisu složili II pogledu njihovog značenja; zato jc maa !'C:11 preveclel�. k.ao, 'pobedonosan. pobcdnički, pravedan, opravdan, ISl'lI �U-�O�orccl, ]stll�Jt gJilS, moćnik rcči i govora' itd. Njihovo pravo ;"nacenlc Izgleda d� le :o�laj čija j� rc� prava i istinita', lj. onaj čiju rcč sma!raJu pravom I , l�t .. mtom .om kOjima je upućena i, prema tome, Illa sla da zapoved] ] �] nared] osoba koja jc u Sudnici proglašena za !f!aa heru,. to smes!a ]zvršavajl!. �ića ili stvorovi kojima se zapoveda ll ] naredll)e. Pred covekoll1 kOJ] JC maa heru otvaraju se sva vrata II Po.dzemnom svetu i svaka. neprijateljska sila, živa ili neživa, bila jc pnnudena da mu se skloIll s puta." (Prim.prev).
32 Tj. pokojnikova, koji jc poistovećcn sa bogom Ozirisom.
4 '
,
52 EGIPATSKA MAGIJA
stava ispisanih po zidovima hodnika i odaja piramida Unasa, Tete, Pepija i drugih starih kraljeva, jasno je da su prvobitni Egipćani verovali da je dno nebesa, koje je takode bilo i nebo ovog sveta, bilo načinjeno od ogromne gvozdene ploče, pravouganog oblika, čija su se četiri ugla oslanjala na četiri stuba koji su služili kao oznake strana sveta. Na ovoj gvozdenoj ploči su živeli bogovi i blaženi pokojnici, i cilj svakog dobrog Egipćanina je bio da tamo ode posle smrti. Na izvesnim svetim tačkama ivica ploče je bila tako blizu vrhovima planina, da se pokajnik lako mogao na nju uspuzati i tako se dokopati neba, ali je na drugim tačkama razdaljjna između nje i zemlje bila tako velika, da mu je bila potrebna pomoć da bi je dosegao. Postojalo je verovanje da je i sam Oziris imao izvesnih teškoća da se uspne na gvozdenu ploču, i da se jedino pomoću lestvica koje je dobavio njegov otac Ra, on konačno popeo na nebo. S jedne strane lestvica je stajao Ra, a s druge Hor", sin Izidin, i svaki od ovih bogova je pomagao Ozirisu da se popne. Prvobitno su dva čuvara lestvica bili Hor Stariji i Set, i u ranim tekstovima se na više mesta spominje pomoć koju su oni pružili pokojniku, koji je, naravno, poistovećen sa bogom Ozirisom. Ali, u nameri da podseri ove bogove na njihovu pretpostavljenu dužnost, i l i da ih prisili da je izvrše, često se u grobnici model lestvica stavljao na mrtvo telo i l i pored njega, i pripreman je poseban sastav koji je trebalo da omogući pokojniku da se pomoću lestvica popne na nebo. Tako se u tekstu napisanom za Pepija34 pokojnik obraća lestvicama ovim rečima: "Klanjam vam se, o, božanske Lestvice! Klanjam vam se, o, Lestvice Setove!
33 Vnas. rcd 579. J.I Red 192.
MAGiČNO KAMENJE ILI AMAJLIJE 53
Stojte uspravno, o, božanske Lestvicel Stojte uspravno, o, Lestvice Setove! Stojte uspravno, o, Lestvice Horove, kojima je Oziris na nebesa izašao kad je svoju magičnu moć nad Raom iskoristio . . . Jer Pepi je sin tvoj, i Pepi je Hor, i ti si Pepija rodio isto kao što si rodio boga koji je gospodar Lestvica (tj. Hora); i ti ćeš Pepiju dati Lestvice boga (tj. Hora), ti ćeš mu dati Lestvice boga Seta kojima će ovaj Pepi na nebesa izaći kad bude svoju magičnu moć nad .Raom iskoristio. O, ti bože onih čiji dvojnici (kau) dalje idu, kad Oko Horova uzleti na Tatovo krilo na istočnoj strani božanskih Lestvica (i l i Lestvica Boga), o, ljudi čija tela [će ići] u nebesa, Pepi je Oko Horova, i kad Oko skrene na svako mesto gde je on, Pepi ide uporedo sa Okom Horovim; o, vi koji ste braća bogova, radujte se što Pepi s vama putuje. l braća Pepijeva, koja su bogovi, zadovoljna će biti kad sretnu Pepija, isto kao što je zadovoljan Hor kad sretne Oko svoje. On je postavio Oko svoje pred svog oca Seba, i svaki bog i svaki duh pruža ruku svoju prema Pepiju kad sa Lestvica na nebesa izađe. Pepi ne treba ni da 'ore zemlju', ni da 'skuplja darove'; i ne treba da ide ni u Dvoranu koja je u Anuu (Heliopolj), ni u dvoranu Jutra koja je u Anuu; jer ono što on vidi i ono što on čuje će ga hraniti i održavati kad se sa lestvica na nebu pojavi. Pepi se diže kao ureus' na čelu Setovom, i svaki bog i svaki duh pruža ruku prema Pepiju na Lestvicama. Pepi je kosti svoje prikupio, on je telo svoje sakupio i on brzo ode u nebo uz pomoć dva prsta" boga Lestvica (tj. Hora}." DrugdeJ6 se bogovi Hansu, Sept
'Sveta egipatska kobra. (Prim. prev). 35 Uporedi. "Daj Pepiju ova dva prsta koja si dao Neferti. kćeri
velikog boga, kao glasnike nebesa zemlji." (Pepi, red 422). 36 Pepi, red 200.
54 EGIPATSKA MAGIJA
itd. prizivaju da prinesu Pepiju lestvice, i same lestvice se pre�l�nju da �ođu sa svojim imenom, i na drugom mestu CItamo: Klanjam vam se, o, Lestvice koje nosite zlatnu vazu Duhova Pea i Duhova Nehena, pružite ruku svoju Ovom Pepiju i dajte mu da zauzme mesto svoj� između dva velika boga koja su na mestu ovog PepIJa; uzmite ga za ruku i povedite ga prema Sehet-Hetepu (tj. ]elisejskim poljima), i dajte mu da zauzme mesto svoje među zvezdama koje su na nebu."
U tebanskoj recenziji Knjige mrtvih takođe se vidi važnost lestvica, jer u CXLlX poglavlju" pokojnik kaže: "Postavio sam Lestvice medu bogove, i ja sam božansko biće među njima"; i u CLl I I poglavlju on kaže: "Oziris Nu će izaći po tvojim Lestvicama, koje je Ra za njega napravio, i Hor i Set će ga čvrsto uzeti za ruku." Konačno, kad je običaj ostavljanja modela lestvica u grobnici izašao iz upotrebe, sveštenici su se pobrinuli da se za potrebe umrlih lestvice naslikaju na papirusima na kojima su ispisivani tekstovi iz Knjige mrtvih i sa njima sahranjivani.39
1 1 . AMAJ LIJA DVA PRSTA. ,',' I
. Ova amajlija je predstavljala dva prsta, kažiprst i srednji prst, kOJe Je bog Hor koristio dok je pomagao svom ocu OZl[[SU da se uz lestvice'lO popne na nebo kao što je gore bilo objašnjeno; nalažena je u unutraš:
njosti mumija i obično je načinjena od opsidijana i l i hematlta.
37 Pepi, red 47J. �: V � d � mOj. Chapters .of C�ming forth bIJ Day, prevod, str. 270. VI (II PapJrljS of Am, 2 . Izdanje. tab. 22.
40 Vidi Pepi, red ]96.
MAGleNO KAMENJE ILI AMAJLIJE 55
12. AMAJLIJA HOROVOG OKA. �
Amajlija Horovog Oka, il i Učat, jedna je od najuobičajenijih, i izgleda da je bila u širokoj upotrebi u svim razdobljima. Pravljena je od zlata, srebra, granita, hematita, kamelijana, lapis-Iazulija, porcelana, drveta itd., iako uputstvo poznog poglavlja Knjige mrtvih'" propisuje da amajliju treba načiniti i l i od lapis-lazu lija ili od kamena mal1. Postoje dve vrste Učata, jedna gleda u levu stranu, a druga u desnu, i one zajedno predstavljaju dva Horova oka, od kojih je jedno, prema drevnom tekstu, bilo belo, a drugo crno; s druge tačke gledišta, jedan Učat predstavlja Sunce, a drugi Mesec, ili Raa, odnosno Ozirisa. Ali, uopšteno govoreći, kad su Egipćani nosili Učat kao amajliju, hteli su da im ona donese blagodati snage, krepkosti, zaštite, bezbednosti, dobrog zdravlja i slično, i imali su na umu Horovo Oko, verovatno ono belo, odnosno Sunce. U religijskim tekstovima se često koristi izraz meh Učat, tj. "ispunjavanje Učata", i iz mnogih razmatranja jasno sledi da se on odnosi n a Sunce u letnjem solsticiju; tako izgleda da je amajlija imala za cilj da svom nosiocu donese snagu i zdravlje slično onom koje je imalo Sunce u godišnjem dobu kad je najmoćnije. U CLXV I I poglavlju Knjige mrtvih pokojnik kaže: "Bog Tot donese Učat i oporavi ga pošto je otišao, o, Ra. Oluja mu veliki bol nanese, ali Tot ga oporavi pošto iz oluje izade. Ja sam zdrav i on je zdrav; ja sam, zdrav i on je zdrav; i zdrav je Nebseni, gospodar poštovanja ." Da bi se pokojniku obezbedila puna korist od amajlije Učat, trebalo je obavezno načiniti jednu od lapis-Iazulija i pozlatiti je, i onda joj pri neti darove u letnjem solsticiju; drugu je zatim
41 Tj., ext.
56 EGI PATSKA MAGIJA
trebalo napraviti od jaspisa, i ako bi posle izgovaranja posebnog poglavlja (CXL) ona bila položena na bilo koji deo pokojnikovog tela, on bi postao bog i zauzeo bi njegovo mesto u Raovoj barci. u' ovom solsticiju je trebalo zapaliti dvanaest žrtvenika", četiri za Ra-Temua, četiri za Učat i četiri za druge bogove koji su pomenuti u poglavlju. Zanimljiv primer korišćenja učata nalazimo u grčkoj bajalici za otkrivanje lopova, napisanoj tek u IV veku naše ere '3 U njoj se kaže da treba "uzeti biljku he/i1bei i bug/os, iscediti sok, zapaliti zgnječene listove i pomešati pepeo sa sokom. Namazati i pisati po zidu Hoo ovim sredstvima. Uzeti običan komad drveta, istesati od njega čekić i udarati se po uvetu izgovarajući ovu bajalicu: 'Zaklinjem te svetim imenima, vrati lopova koji je odneo tu li tu] stvar, Halhak, Halkoum, Hiam, Har, Hroum, Zbar, Beri, Zbarkom, Hre, Kariob, FaribolI, i strašnim imenima ftfHPPllLllOOOOOUUUV UUhJWIJJ
WIJJlpJhJ ",. ', ., Iza ovih reči sledi slika učala sa ovakvim rasporedom odredenih samoglasnika sa svake njegove strane:
w a uu "
lill '111/11 lPl1l'1l1 ~ U H HEHE lPJ11TllJ
aaaaaaa EEEEEE a(wanaa
42 Po jedan za svaki mesec LI godini. 43 Kenyon, Catalogue of Greek Papyr;, str. 64. :'; U gno��ic�om si�tcmu SC smatralo da sedam samoglasnika
<;<ldn'c sva BozJa Imena, I oni SlI, prema lome, bili najmoćniji kad su korišćeni kao bajalica.
MAGiČNO KAMENJE ILI AMAJLIJE 57
Bajalica se nastavlja: "'Vrati lopova koji je ukrao tu [i tul stvar: kako se ja ovim čekićem po uvu udarao, tako i lopova po oku udarali, sve dok mu oko ne otekne i tako ga oda. ' [zgovarajući ove reči udarati se čekićem.'''IS
13 . AMAJLIJA "ZIVOTA". sr (ANI-I)
Nije poznat predmet koji ova amajlija predstavlja, i od svih predloga koji su dati u vezi s tim nijedan nije neprildadniji od onog koji mu pripisuje falusno poreklo. Ma šta predstavljao, sigurno je da simbolizuje "život"; nosi ga svaki bog i izgleda da je, čak i u najranijim vremenima, bio uobičajen prikaz nekog predmeta koji se u najudaljenijem razdoblju koristio kao amajli-
o ja. U Anijevom papirusu (2. izd., tabla 2.) Anh se LOJ diže iz Tela, i r�lke koje polaze od njega nose SunT čev disk, kao SLO se ovde vidI. Ova amaJIt)a )e
� pravije na od različitih materijala i uglavnom se upotrebljavala kao privezak na ogrlici.
14. AMAJLIJA NEFER, ! Ova amajlija označava "radost, sreću" itd, i pred
stavlja muzički instrument; pravljena je od kamelijana, crvenog kamena, crvenog porcelana i slično, i bila je omiljeni oblik privezaka za ogrlice i derdane.
15. AMAJLIJA ZMIJSKE GLAVE, """)
Ova amajlija je stavljana na mrtvo telo da ga čuva od zmijskih ujeda u podzemnom svetu i l i u grobnici.
-15 Vidi Goodwin, Fragment of a Graeco-Egyptian wor}� upon Magic, str. 7.
58 EGIPATSKA MAGIJA
Pravljena je od crvenog kamena, crvenog jaspisa, crvene paste i karneiijana. Kako je boginja Izida često predstavlJana zmiJom, a crveno je njoj svojstvena boja, izgleda da je ideja sa kojom je ova amajlija upotrebljavana bila pobeda nad zmijama u grobu, uz pomoć moći IZIde, velIke boginje-zmije. Ova moć je amajliji bila preneta posred�tvom reči XXXIV poglavlja Knjige mrtvih, kOJe su cesto po njoj ispisivane. Tekst glasi: "O, ZmIJo! Ja sam plamen koji obasjava Otvarača stotina i
j ,
"
i , ) I
Sveštenik !-Ip;,r-l1ch do�irllie kip pokojnika alatkom IIrhc/ulII da bi izazvclO otvaranje usta", (Iz Anijevo() papirusa, tabla 15)
stc:tin� godina, .i steg boga Tenpua", ili, kako drugi kazu, s�eg mladih bIljaka I cvetova. Idi od mene, jer ja sam bozanski RIS." ['Jeki su bili mišljenja da zmijska glava predstavlja zmiJu koja se izdiže nad glavom ovna na alatki urhekau kO)3 se upotrebljavala pri vršenju obreda "otvaranja usta"."
46 Vidi opis ovog obreda II VI glavi.
MAGiČNO KAMENJE ILI AMAJLIJE 59
16. AMAJLIJA MENAJ, � Ova amajlija se u Egiptu koristila već u vreme Vl
dinastije, i sa sistrumom' su je nosili bogovi, kraljevi, sveštenici, sveštenice itd.; obično su je držali u ruci, ali su je često i nosili oko vrata. Njena namena je bila da onom koji ju je nosio donese radost i sreću, i verovalo se da ima magična svojstva; predstavljala je hranu" i snagu, a smatralo se da je, mistički gledano, u njoj sjedinjena sposobnost muških i ženskih organa za razmnožavanje. Amajlija je pravljena od bronze, kamena, porcelana i e1rugih materija, i kad je stavljena na telo umrlog, donosila mu je moć života i ponovnog rađanja.
17. AMAJ LIJA SAM. 1: Ova amajlija je verovatno imala za cilj da predsta
vi neki organ ljudskog tela i upotrebljavala se od najstarijih vremena; pravljena je od lapis-lazu lija i drugih tvrdih kamenih materijala, i u kasnijem razdoblju se često sreće u zavojima mumije. Njeno prvenstveno značenje je "sjedinjenje" i odnosi se na čulno uživanje.
18. AMAJLIJA ŠEN. Q Ova amajlija je predstavljala sunčevu putanju i po
stala je simbol neograničenog vremenskog razdoblja, tj. večnosti; stavljala se na telo umrlog sa ciljem da mu ela život koji će trajati sve e10k se sunce kreće svojom puta-
'Udarački muzički instrument, čegrtaljka, sastoji se od drške i drvenog, metalnog ili glinenog okvira II koji su umetnute prečage, često sa praporcima. (Prim. prev).
47 Menal je povezan sa korenom od koga vodi poreklo rcc za "dadilju" (meniU): vidi Lefćburcov članak "Le Menat el le Nom dc l'Eunuque" II Proc. Soc. BibI. Arch., 189], str. 333.
60 EGIPATSKA MAGIJA
njom po nebu. Na slici odaje" za mumije vide se boginje Izida i Neftida kako kleče i rukama se oslanjaju na šen. Figure šena su bile naslikane na stelama kovčezi-, ma itd.; kao amajlija, većinom je pravljen od lapis-Iazulija ili od karneiijana. Smatralo se da amajlija kartuša' O nije ništa drugo nego izduženi šen, ali se ona verovatno odnosi na uobičajeno značenje O , tj. "ime".
19 . AMAJLIJA STEPENICA, LI Izgleda da ova amajlija ima dva značenja; jedno je
da podigne do neba, a drugo je Ozirisov presto. Kad je bog ŠU, prema jednoj legendi, poželeo da podigne boginju Nut iz zagrljaja boga Seba, tako da joj telo, oslonjeno na njene raširene ruke i noge, formira nebo, ustanovio je da za to nije dovoljno visok; u nevolji se poslužio stepenicama, i pošto se popeo na vrh, bio je u mogućnosti da to učini. U četvrtoj oblasti ]elisejskih polja" naslikano je troje takvih stepenica. U XXlI poglavlju Knjige mrtvih pokojnik se moli da "deli sudbinu onog koji je na vrhu stepenica", tj. Ozirisa, i na pogrebnim slikama se vidi kako ovaj bog sedi na vrhu stepenica i drži svoje uobičajene simbole vlasti i dostojanstva. Amajlija Stepenica je obično pravljena od zelenog i l i plavog glaziranog porcelana.
48 Vidi Papyrus of Ani, 2. izd., table 33, 34. ·Ovalan . okvir, !zdužen prsten koji okružuje hijeroglife imena egi
pa!s.k?g kr,alJa. Ova) prsten, prvobitno konopac, bio jc namenjen da zast.ti nosioca okruženog imena od povrede i naročito od štetne magije" Kar�uš je takođe amajlija sličnog oblik�, nošena
'kao zaštita
od gubitka Imena, tj. identiteta. (Prim. prev). 49 Vidi Papyrus of Ani, 2. izd., tabla 35.
MAGleNO KAMENJE ILI AMAJLIJE 61
20. AMAJLIJA ŽABE. � Ova amajlija je simbol plodnog života i vaskrsenja.
Sa vaskrsenjem je bila povezana žaboglava boginja Hekt, žena Hnemuova, i kad je ova amajlija bila stavljena na telo umrlog, imala je za cilj da mu prenese Hektinu moć. Žaba je često prikazivana na gornjem delu grčkih i rimskih svetiljki od terakote koje su pronadene u Egiptu, i na jednoj od njih je na grčkom ispisan moto: "Ja sam vaskrsenje."so
Amajlije koje su najčešće otkrivane u grobnicama i na mumijama su one gore opisane, ali je poznato i ne-koliko drugih, tj. ej Bela kruna Juga, V Crvena luuna Severa, CQ] obzorje, ili mesto gde sunce izlazi, CO ugao, koji simboliše zaštitu, -m- rogovi, disk i pera, A ili '*' visak itd. Pored toga, svaki prsten, privezak, ukras ili ma kakav predmet u kome je bilo urezano ime boga ili njegov amblem ili slika, postajao bi amajlija sa zaštitničkim moćima; i izgleda da su ove moći ostajale dejstvene sve dok je trajao materijal i sve dok ime, amblem ili slika nisu sa njega bili izbrisani. Upotreba amajlija je u Egiptu bila raširena od najranijih vremena do rimskog razdoblja, i kad su prihvatili hrišćanstvo, Egipćani su, isto kao i gnostici i poluhrišćanske sekte, utkali u svoju novu veru mnoga shvatanja i verovanja koja su imali njihovi takozvani neznabožački preci, a sa njima i upotrebu imena drevnih egipatskih bogova, boginja, demona i formula, koje su koristili na skoro isti način na koji su ona bila korišćena od davnina.
so Vidi Lanzone. Diz;onario, str. 853.
I
GLAVA I I I
MAGleNE FIGURE
Ranije je bilo rečeno da je ime, amblem ili slika boga i l i demona mogla postati amajlija koja je imala moć da zaštiti onog koji ju je nosio, i da je takva moć trajala sve dok je trajao materijal od kog je bila načinjena, ako ime, amblem ili slika nisu sa nje bili izbrisani. Egipćani su, medutim, otišli korak dalje, verujući da je moguće preneti figuri bilo kog čoveka, žene, životinje ili živog stvorenja dušu bića kog je ona predstavljala, i njegove odlike i atribute. Kip boga u hramu je sadržavao u sebi duh boga kog je predstavljao, i od pamtiveka je narod Egipta verovao da svaki kip i svaka figura poseduje uvek prisutnog duha. Kad su pokršteni Egipćani napali "idole bezbožnika", pokazali su da su u ovo verovali, jer su se uvek trudili da obore kipove grčkih i rimskih bogova, znajući da ako ih jednom sruše, duhovi koji u njima stanuju neće imati više gde da borave, biće beskućnici i bez moći. Setićete se da se u apokrifni m jevanđeljima tvrdi da je u Egiptu, kad su Bogorodica i njen Sin tamo stigli, "bilo potresa i podrhtavanja širom zemlje, i svi idoli padahu sa postolja svojih i lomiše se u komade". Onda su svi sveštenici i plemići otišli kod nekog sveštenika sa kojim je "đavo iz
MAGleNE FIGURE 63
idola razgovarao", i upitali ga za značenje ovih pojava; i kad im je on objasnio da se korak sina "tajnog i skrivenog boga" spustio na zemlju egipatsku, oni prihvatiše njegov savet i načiniše figuru ovog boga. Egipćani su priznali da je novi bog bio veći od svih njihovih bogova zajedno, i bili su sasvim spremni da podignu njegov kip, jer su verovali da će, ako tako učine, naterati makar jedan deo duha "tajnog i skrivenog boga" da dođe i boravi u njemu. Na sledećim stranama ćemo se truditi da opišemo glavne načine na koje su Egipćani upotrebljavali figure bogova, ljudi i životinja, kojima su magične moći bile predate vršenjem izvesnih simboličkih obreda i izgovaranjem određenih reči moći; i kako su se one mogle upotrebiti u službi i dobra i zla.
Na jedan od najranijih primera korišćenja magične figure ukazuje se u Papirusu Vestkar'l, gde čitamo da je kraljević Haf-Ra ispričao Hufuu (Ke ops) priču o događaju koji se zbio u vreme Neb-kaa ili Neb-kau-Raa, kralja III dinastije, koji je vladao oko 3830. pre ll. e. Izgleda da je jednom ovaj kralj poseti o jednog od svojih visokih dostojanstvenika po imenu Aba-aner, čija se žena strasno zaljubila u nekog vojnika iz kraljevske pratnje. Ova gospođa mu je poslala na poklon sanduk sa odećom po svojoj d�rkinji, koja mu je jasno stavila do znanja želju svoje gospodarice, jer se on S
njom vratio Aba-anerovoj kući. Tu je ugledao ženu i ugovorio s njom sastanak u maloj kući koja se nalazila na ima.nju njenog muža, a ona naloži jednom od Aba-anerovih slugu da pripremi kuću za njen i ljubavnikov dolazak. Kad je sve bilo spremno, ona ode do kuće i tamo ostade ceo dan pijući i vodeći ljubav s muškarcem, sve do zalaska sunca; i kad se spusti veče, on ustade i
51 Ured. Erman, <;tr. 7 i 8.
64 EGIPATSKA MAGIJA
side do reke, u čijoj ga vodi služavka okupa. Ali sluga, kO)l Je pnpremlo kuću, odluči da sa ovim upozna svog gospodara, I sledećeg jutra, č im je svanulo, on ode do Aba-anera i ispriča mu sve što se dogodilo. Dostojanstvemk ne odgovori na izveštaj svog sluge, već mu naredI da donese Izvesne materije i kutiju načinjenu od slonovače i dragocenog materijala. Iz kutije izvadi nešto voska, koji se, nema sumnje, tamo čuvao za prilike slične ovoj, i načini krokodi la dugog sedam pedalja, i kad je nad njim izgovorio izvesne magične reči, reče: "Kad onaj čovek siđe da se kupa u mojoj vodi, ščepaj ga." . Okrenuvši se zatim slugi, dađe mu voštanog krokodIla I kaza mu: "Kađ onaj čovek, po svojoj svakodnevnoj navici, siđe da se opere u vodi, baci ćeš krokodila za njim"; i pošto je uzeo voštanog krokodila od svog gospodara, sl uga ode svojim putem.
Aba-anerova žena ponovo naredi slugi koji se starao o imanju da pripremi kuću u vrtu, rekavši mu: "Pazi, provešću u njoj neko vreme." Tako je kuća bila pripremlJena I snabdevena svim što je neophodno, i ona dade sa onim čovekom i tamo S njim provede neko vreme. Kada se spusti veče, čovek siđe do vode da se opere, kao što je po navici radio svakog dana, i sluga pođe za nJIm I bacI u vodu krokodila od voska, koji se Istog časa pretvori u živog krokodila dugog sedam lakata (oko četiri metra). zgrabi čoveka i odvuče ga pod vodu.
U međuvremenu se Aba-aner zadržao sa svojim kraljem Neb-kau-Raom sedam dana, a onaj čovek je ostao u dubini vode bez vazduha. l sedmog dana Aba-aner, her helP, izađe s kraljem u šetnju, i pozva Njego-
52 Tj., svc�tcl1ik-.do�tojanst\'enik koji jc vršio najvažnije pogrebne obrede; uvek JC lo bIo covek vrlo ucen i, uopšte, visokog ranga.
MAGleN E FIGURE 65
vo Veličanstvo da dade i sam sc uveri u čudesnu stvar koja se u to vreme desila jednom čoveku; i kralj pode s njim. Kad su stigli do vode, Aba-aner prizva krokodila rečima: "Donesi čoveka ovamo", i krokodil izade iz vode noseći čoveka sa sobom. I kad kralj pn meti da je krokodil grozno čudovište, Aba-aner se saže i uze ga u ruku, na šta ovaj odmah postade voštani krokodil kakav je i pre bio. Posle toga Aba-aner ispriča kralju šta se desIlo Izmedu njegove žene i čoveka koga je krokodil doneo iz vode, na šta kralj reče krokodilu: "Uzmi ono što je tvoje i odlazi"; i krokodil smesta zgrabi čoveka, skoči s njim u vodu i nestade u dubinama. l po lualjevskom naredenju uhvatiše Aba-anerovu ženu, odvedoše je u severni deo palate j spališe, a njen pepeo baciše u reku. Ovde, dakle, vidimo da se već u I I I dInastiji verovalo da se voštani krokodil, nad kojim su izgovorene izvesne reči, može po voljI pretvoriti u živog gmizavca, i da se isto tako moglo učimti da čovek živi pod vodom sedam dana bez vazduha. Takode zapažamo da je veliki sveštenik-dostojanstvemk, her heb, tako često izvodio ovakva magična dela, da je radi toga u sobi uvek držao spremnu kutiju sa materipma i alatkama; i očigledno ni on sam, ni kralj, ni sluga nisu smatrali njegovo delanje neprimerenim njegovom visokom verskom položaju.
Ali , u vreme kad je Aba-aner činio čuda pomoću voštanih figura, verovatno da bi naškodio i ozledIo svoje neprijatelje, sveštenici su se starali o sreći i blagostanju umrlih takode pomoću figura načinjenih od različitih materijala. Prema jednom vrlo ranom verovanju, mrtvi su odlazili u oblast zvanu Sehet-Aaru, gde su vodili život koji se nije mnogo razlikovao od života koji su vodili na zemlji. Iz slika avao mesta koje su naslikane na kovčezima Xl dinastije, vidimo da je ono bi-
5 Eglpa(sks magija
66 EGIPATSKA MAGIJA
lo okruženo vodenim tokovima, ispresecano kanalima i da je, u stvari, veoma nalikovalo običnom, dobro održavanom imanju u Delti. Bića koja su živel a na ovom mestu su, ipak, imala iste potrebe kao i ljudska bića, to jest, potrebu za hranom i pićem, i l i hlebnim kolač ić i ma i pivom. Postojanje hleba i piva pretpostavljalo je postojanje pšenice i ječma, a njihova proizvodnja je podrazumevala oranje zemlje i rad poljoprivrednika. Ali, Egipćanin nije imao želje da nastavi da ore, žanje i priprema zemlju za nove useve u zagrobnom svetu, on se stoga trudio da ovo izbegne tako što bi neko drugi umesto njega obavio taj posao. Ako su reči moći izgovorene nad figurom mogle da je navedu da učini zlo, slično su i reči moći izgovorene nad figurom mogle da je navedu da učini dobro. Prvo je sastavljana formula53, čije je izgovaranje trebalo da oslobodi pokojnika potrebe za ma kakvim radom, i kad je sam pokojnik rekao: "Podižem ruku neradnog čoveka. Dodoh iz grada Unu (Hermopolj). Ja sam božanska Duša koja živi, i vodim sa sobom srca majmuna", mislilo se da će živeti bez truda. Kako su stanovnicima Sehet-Aarua bili potrebni hrana i piće, oni su se morali pripremiti, i neophodni poljski radovi su se, na neki način, morali obaviti. Da bi se ova teškoća reši la, mala kamena figura pokojnika je bila sahranjena zajedno s njim, ali pre nego što je položena u grob, sveštenici su nad njom izgovarali reči moći koje će učiniti da ona za pokojnika obavi svaki posao koji mu u Ozirisovom carstvu bude dosuđen. Kasnije su ove reči bile ispisane hijeroglifima na figuri, i još kasnije je figura bila snabdevena pred-stavama korpe od užadi, pluga � i biča 1\, koje su
53 Tj., V poglavlje Knjige mrtvih.
MAGiČNE FIGURE 67
upotrebljavali egipatski radnici za nošenje plodova, oranje i vršidbu. Formula54 reči moći koje su bile ispisane na takvim figurama menjala se u različitim razdobljima, ali jedna od najstarijih, koja se upotrebljavala za vreme XVIII dinastije, navodi pokojnika da figuri, koja se zvala "Šabti", kaže:
"O, t i Šabti figuro pisara Nebsenija, ako me zovnu, i l i ako mi dosude ma kakav posao od poslova koje treba obaviti u podzemnom svetu kad na čoveka dođe red - gle, sve smetnje ( i l i prepreke) pred tobom će tamo biti uništene - neka presuda padne na tebe umesto vazda na mene, što se tiče sejanja polja, ispunjavanja kanala vodom i donošenja peska sa istoka na zapad." Posle ovih reči sledi odgovor figure: "Zaista sam ovde, i [učiniću] sve što narediš." Egipćani su najviše želeli da izbegnu radove đubrenjaS5 zemlje, sejanja semena, posla koji se morao obavljati stojeći u vodi po suncu, i naporan rad na šadufu, i l i oruđu za podizanje vode iz Nila i navodnjavanje zemlje. U grobovima ne otkrivamo samo jednu figuru, već nekoliko, i kaže se da je u grobnici Setija l, kralja Egipta oko 1370. pre n. e., pronađeno ništa manje nego sedam stotina drvenih ušabtiu ispisanih VI poglavljem Knjige mrtvih i pokrivenih bitumenom. Nesmanjena upotreba figure šabti nastavila se sve do rimskog razdoblja, kada su kutije pune neispisanih porcelanskih figura nepravilnog oblika sahranjiva-ne u grobnicama sa .umrlima. _
Sledeći primer korišćenja magičnih figura koji je vredan spomena nalazimo u službenom izveštaju o zaveri protiv Ramzesa Ill, kralja Egipta oko 1200. pre n. e. Izgleda da je izvestan broj visokih dostojanstvenika,
54 Tj., V poglavlje Knjige mrtvih. 55 Ovo je, mislim, značenje donošenja peska sa istoka na zapad.
s ·
68 EGIPATSKA MAGIJA
medu kojima je bio i nadzornik riznice, zajedno sa nekim pisarima, sklopio zaveru protiv kralja, očigledno s namerom da ga svrgne S prestola. Oni su u svoje planove uvukli izvestan broj dama povezanih sa dvorom (neki su mišljenja da su one pripadale haremu), i stan ovih dama je postao glavni štab zaverenika. Jedan dostojanstvenik je optužen za "prenošenje poruka njihovim majkama i sestrama koje je trebalo da podbodu ljude i podstaknu zločince da naškode gospodaru"; drugi je optužen da je pomagao i podsticao zaveru tako što je postao jedan od kolovođa; jedan je optužen da je bio upoznat sa celom stvari i da je prikrivao svoje znanje o njoj; drugi da je "slušao razgovor nekih ljudi koji su sklopili zaveru sa ženama Per-henta i da ga nije izneo protiv njih" i tako dalje. Zavera se uskoro iz Egipta proširila na Etiopiju, i nekog visokog oficira iz te zemlje je u nju uvukla njegova sestra, koja ga je saletala da "podstiče ljude da čine zločin i 'da sam učini zlo gospodaru"; sestra ovog oficira je bila u Per-hentu i tako je mogla da da svom bratu najsvežija obaveštenja o tome kako napreduje zavera. Nezadovoljan nastojanjima da se u ustanku vojnika i civila kralj zbaci s prestola, izvesni Hui, visoki dostojanstvenik i nadzornik [kraljevskih] goveda, naumio je da se posluži magijom da bi pomogao njihove zle namere, i sa ovim u vidu on ode do nekog ko je imao pristup kraljevoj biblioteci, i od njega dobi knjigu koja je sadržavala magične formule i uputstva za dejstvenu magiju. Pomoću ove knjige on je stekao "božansku moć" i bio u stanju da na ljude baca čini. Pošto je prisvojio knjigu, on potraži neko mesto na kome bi bez uznemiravanja mogao da nastavi svoj magijski posao, i najzad ga nađe. Tu se dade na posao da od voska načini ljudske figure, kao i amajlije ispisane rečima magijske moći koje će podstaći ljubav, i uspeo
DREVNOST MAGIJSKE PRAKSE U EGIPTU 69
je da ih unese u kraljevsku palatu uz pomoć dostojanstvenika Atirme; i izgleda da su oni koji su ih uneli u palatu i oni koji su ih primili bili pod Huijevim magijskim uticajem. Verovatno su ljubavni napici bili namenjeni damama koje su bile upletene u zaveru, ali je namena voštanih figura bila nesumnjiva, jer su imale za cilj da kralju nanesu zlo. U međuvremenu je Hui veoma marljivo proučavao svoje magijsko delo, i uspeo da nađe delotvorne načine da sprovede sve "užase i sve pokvarenosti koje mu je srce moglo zamisliti"; ova sredstva je koristio sa punom ozbiljnošću, i najzad je počinio teške zločine koji su bili užas svakog boga i boginje, a kazna za takve zločine bila je smrt. Na drugom mestu se Hui optužuje za pisanje knjiga i l i formula magičnih reči, sa ciljem da ljudi pomere pameću i da u njih utera strah; i za pravljenje bogova od voska i ljudskih figura od iste materije, koje su mogle prouzrokovati da ljudska bića koja su predstavljale postanu oduzeta i bespomoćna. Ali, njihovi napori su bili uzaludni, zavera je otkrivena i celu stvar su pažljivo ispitivala dva mala istražna suda, čiji su članovi najvećim delom bili kraljevi bliski prijatelji; kralj im je naredio da "oni koji su krivi moraju umreti od sopstvenih ruku, i o tome mi ništa ne govorite". Prvi sud, koji se sastojao od šest članova, ispitivao je krivicu muževa i rodaka kraljevskih dama, kao i krivicu samih dama, ali pre nego što su završili posao, trojica od njih su bila uhapšena jer je otkriveno da su dame imale velikog uticaja na njih, da su se zajedno sa damama provodili, i da zato više nisu bili nepristrasne sudije. Bili su uklonjeni sa svojih poverIjivih položaja oko kralja, i pošto su ispitani, i njihova krivica jasno dokazana, odsečene su im uši i nosevi za kaznu i opomenu drugima da ne sklapaju prijateljstva sa kraljevim neprijateljima. Drugi sud, koji se sastojao
70 EGIPATSKA MAGIJA
od pet članova, ispitivao je. slučajeve onih koji su bili optuženi da su "navodili ljude i podsticali zločince da učine zlo svom gospodaru", i pošto su im dokazali krivicu, šestoricu su osudili na smrt, jednog po jednog, sledećim rečima: "Pentaura, koji je takođe poznat i pod drugim imenom. Optužen je za prestup koji je učinio u sprezi sa svojom majkom Ti, kad je skovala zaveru sa ženama Per-henta, jer je nameravao da nanese zlo svom gospodaru. Pred sudije je doveden da čuje presudu, i oni ga proglasiše krivim, i osudiše na smrt, da strada od sopstvene ruke." Podli Hui, koji je pravio voštane figure i čarao sa namerom da kralju nanese bol, patnju i smrt, takođe je prisiljen da izvrši samoubistvo "
Gornja priča o čuvenoj zaveri protiv Ramzesa III je veoma korisna, jer dokazuje da su magijske knjige postojale u Kraljevskoj biblioteci, i da to nisu bile samo rasprave o magijskim postupcima, već odredena dela sa detaljnim uputstvima čitaocu kako da vrši obrede koji su bil i neophodni da bi se formule i l i reči moći učinile dejstvenim. Videli smo sada da su se voštane figure koristile i da učine dobro i da učine zlo, od III do XX dinastije, i da su ideje koje su Egipćani imali u vezi s njima bile skoro iste 1200. pre n. e. kao i dve hiljade i petsto godina ranije; takođe smo videli da je bila veoma raširena upotreba figura LlšabtiLl, koje su imale za cilj da oslobode pokojnika potrebe za radom u zagrobnom svetu. Ne treba se čuditi što su se takve figure koristilc u predinastičkim vremenima, kad su se iz stanja poluvarvarstva Egipćani polako civilizovali, i neka ne iznenadi da su kao preživeli običaj postojale u ranim
56 Vidi Devćria, Lc Papyrus jlldiciaire de Turin in jOllrnal Asiatique, 1865; i Chabas, Le Papyrus Magiqllc Harris. SIr. 169 i dalje.
MAGiČNE FIGURE 71
dinastijama, pre nego što su ljudi uopšte shvatili da velikim moćima Prirode, koju su obožavali, ne može vladati čovek i njegove sićušne reči i dela, ma kako da su tajanstveni i uzvišeni . Značajno je, međutim, otkriti da je upotreba voštanih figura igrala istaknutu ulogu u izvesnim svakodnevnim službama koje su se vršile u hramu Amen-Raa u Tebi, i još je značajnije da su se ove službe vršile u vreme kad su među narodima civilizovanog sveta Egipćani bili na glasu zbog svoje učenosti i mudrosti. Jedna zajednica sveštenika koji su pripadali hramu bavila se prepisivanjem himni i religijskih sastava u kojima su jedinstvo, sila i moć Boga bili jasno izloženi, a u isto vreme je druga zajednica bila zaposlena vršenjem službe čija je svrha bila da se Sunce, koje se obnavljalo u Raovom obličju i bilo uzor i simbol Boga na zemlji, spase od napada čudovišta zvanog Apep!
Setićete se da je XXXIX glava Knjige mrtvih sastav napisan s ciljem da se porazi izvesna zmija, kojoj su davana mnoga imena, i da se pokojnik izbavi od njenih napada. U njoj se opisuje kako je čudovište savladano, i pokojnik mu kaže: "Ra te primorava da se okreneš, o, ti koji si mu mrzak; on te gleda, vraćaj se. On ti glavu probija, on ti lice preseca, on ti glavu nadvoje deli i gnječi je na zemlji svojoj; kosti su ti smrskane, udovi su ti iščupani i bog Aker te je osudio, o, Apepe, ti neprijatelju Raov. Vraćaj se, Nemani, pred stre lama od njegovih zrakova. Ra je reči tvoje srušio, bogovi su ti lice unazad okrenuli, Ris ti je grudi razderao, Škorpija te je u okove stavila i Maat je poslala uništenje tvoje. Bogovi juga i severa, zapada i istoka, lancima ga svezaše, i okovima ga okovaše; bog Rekes ga je srušio i bog Hertit ga je u lance bacio."57 Starost ovog sastava nije nam po-
S7 Vidi Chapters of Coming Forth by Day, str. 89.
72 EGIPATSKA MAGIJA
znata, ali su njegove verzije pronadene u mnogim prepisima Knjige mrtvih koje su nastale za vreme XVl l l dinastije. Kasnije su se, medutim, ideje iz njega razvijale i samo delo je znatno prošireno, i u doba Ptolomeja je od njega nastala knjiga zvana "Knjiga o rušenju Apepa", koja se sastojala od dvanaest poglavlja. U isto vreme je postojalo i drugo delo sa istim naslovom; ono nije bilo izdeljeno na poglavlja, ali je sadržavalo dve verzije pripovesti o Stvaranju, spisak Apepovih rđavih imena i himnu Rau " Jedno od poglavlja prvog dela nosilo je naslov "Poglavlje o paljenju Apepa", i ono glasi: "7apali se, Apepe, ti neprijatelju Raov! Oko Horovo p(lbeduje prokletu dušu i sen Apepovu, i plamen Oka Hnrovog proždire tog neprijatelja Raovog; i progutaće plamen Oka Horovog sve neprijatelje Moćnog Boga, živ"t! snaga! zdravlje! i u smrti i u životu. Kad je Apep predat plamenu", kaže obredno uputstvo, "reći ĆeŠ ove reči moći: 'Okusi smrt, o, Apepe, vraćaj se, povuci se, o, n('prijatelju Raov, padni, odstupi, vraćaj se i povuci se! C>terah te i na komade te isekoh.
Ra pobeduJe t\pepa. Okusi smrt, Apepe. Ra pobectuje Apepa. Okusi smrt, Apepe. !{a pobeduje Apepa. Okusi smrt, t\pcpe. J 'a pobeduje t\pepa. Okusi smrt, Apepe.'"
Poslednje recenice su kazane četiri puta, odnosno po jedna za svakog boga strana sveta. Tekst se nastavip: "Nazad, Nemani, neka ti dode kraj! Zato sam na tebe plamen usmerio, i zato sam te uništio, i zato sam te na zlo osudio. Kraj, kraj neka ti dođe! Okusi smrt! Ne-
58 Dao sam hiwroglifski prepi s oba dela, sa prevodima, II Archaeologla, tom LI J.
MAGiČN E FIGURE 73
ka ti dođe kraj ! Nikad više ustati nećeš." To su reči moći, a slede ih uputstva za vršenje obreda, koja glase:
"Ako hoćeš da uništiš Apepa, izgovorićeš ovo poglavlje nad figurom Apepa koja je nacrtana zelenom bojom na listu novog papirusa, i nad voštanom figurom59 Apepa na kojoj je urezano njegovo ime i ispunjeno zelenom bojom; i stavićeš ih u vatru da ona proguta neprijatelja Raovog. I zapali ćeš tu figuru u zoru, i drugu u podne, i još jednu u sumrak kad se Ra spušta u zemlju života, i još jednu u ponoć, i još jednu u osmi čas dana, i još jednu predveče; [i ako je potrebno) možeš ovo činiti svakoga sata danju i noću, i u dane praznika ... i svakog dana. Na taj način će Apep, neprijatelj Raov, biti uništen u pljusku, jer će Ra sijati i Apep će zaista biti uništen." l pošto su i papirus i figura "spaljeni u vatri 'od trave hesQu, njihove ostatke treba pomešati sa izmetom i baciti u vatru; ovo ćeš uraditi šestog časa noći i u zoru petnaestog dana [u meseeu) . J kad je figura Apepa stavljena u vatru, pljunućeš na njega nekoliko puta svakog sata u laku dana, sve dok se ne okrene senka. Ovo ćeš uraditi kad na istoku neba besne bure dok Ra zalazi, da bi sprečio dalji dolazak oluja. Učinićeš ovo i time sprečiti dolazak pljuska ili olujne kiše, i tako će sunee zasijati."
U drugom delu ove knjige, pripovedaču se kaže da izgovori "acllučno ustima" sledeće: "Padni na liee svoje, o. Apepe, neprijatelju Raovl Plamen koji izlazi iz Oka Horovog na tebe ide. Gurnut si u plamen ognjeni i on ti se primiče. Plamen je njegov koban za dušu tvoju, i
59 Teokri! nam je sačuvao dokaz da su Grci upotrebljavali voštane figure jos vrlo rano. Tako II PharmaJ?eurria (r. 27 i dalje) gospođa okreće kolo i obraća se Risu ovim recima: NKao što ja topim ovaj vosak, tlZ pomoć boga, neka i njega isto tako brzo ljubav istopil" (Langov Translation, str. 12).
74 EGIPATSKA MAGIJA
za duh tvoj. i za tvoje reči moći, i za telo tvoje, i za sen tvoju. Gospodarica vatre te pobeđuje, plamen ti dušu probija, on ti donosi kraj i baca se na obličje tvoje. Oborilo te je Oko Horova koje je nadmoćno nad neprijateljem svojim, ono te je uništilo, velika te vatra iskušava, Oko Raovo te pobeđuje, plamen te proždire i ono što je njemu izmaklo bića nema. Vraćaj se, jer si presečen nadvoje, duša ti je smežurana, tvoje prokleto ime je u zaboravu zakopano, i tišina je nad njim, i nestalo je [iz sećanja] . Do kraja si došao, oteran si i zaboravljen, zaboravljen, zaboravljen" itd. Da bi ove reči bile delotvorne, onom koji ih govori kaže se da napiše Apepava imena na novom papirusu i da ga spali bilo kad se Ra rađa, ili u podne, ili u zalazak sunca itd. U drugom delu ovog spisa, posle niza propisanih kletvi koje bi trebalo izreći nad Apepom, obredno uputstvo nalaže da ih izgovori osoba koja se okupala i koja je obredno čista, i kad ovo učini, ona treba da na komadu novog papirusa zelenom bojom napiše imena svih nemani koje su u Apepovoj pratnji, kao i imena njihovih očeva, majki i dece. Zatim mora da napravi od voska figure svih ovih demona, i pošto po njima ispiše njihova imena, mora da ih sveže crnom dlakom i onda baci na zemlju i udari levim stopalom, i probode kamenim kopljem; kad ovo učini treba da ih baci u vatru. Više puta se kaže: "Dobro je za čoveka da redovno govori ovu knjigu pred uzvišenim bogom", jer ako se ovo učini, verovalo se da će mu ona dati moć "i na zemlji i u podzemnom svetu". Najzad, pošto su pobrojana Apepava imena, poziva se onaj koji će izvući korist iz njihovog poznavanja da "načini figuru zmije sa repom u ustima, i pošto joj je zabio nož u leđa, da je baci na zemlju i kaže: 'Apep, Neman, Betet"'. Da bi se uništile nemani koje su u Apepovoj pratnji, moraju se zatim načiniti još
MAGIĆNE FIGURE 75
neke njihove slike ili figure, sa rukama svezanim na leđima; treba ih zvati "Deca nedelatnosti". U Papirusu se dalje kaže: "Načini drugu zmiju sa mačjim licem, sa nožem zabijenim u njena leđa, i zovi je 'Hemhem' (Rikač). Načini još jednu sa licem krokodi la, sa nožem zabijeni m u leđa i zovi je 'Hauna-aru-her-hra'. Načini još jednu sa licem patke, sa nožem zabijenim u leđa i zovi je 'Aluti'. Načini još jednu sa licem bele mačke, sa nožem zabijenim u leđa, čvrsto je sveži i zovi je 'Neprijatelj Apep'." To su bila sredstva koja su Egipćani koristili kad su želeli da odagnaju kišu i oluju, grom i munju, maglu i oblake i da obezbede vedro i čisto nebo kojim sunce može putovati.
Poglavljem "Magične figure" sigurno se mora obuhvatiti takozvana Ptah-Seker-Ausar figura koja je obično pravljen;, od drveta; često je masivna, ali je ponekad šuplja i obično je postavljena na pravougaono drveno postolje, koje može biti puno i l i izdubljeno. Tri boga ili trojstvo Ptaha, Sekera (Soharis) i Ausara (Oziris) trebalo je da predstavljaju boga sunčevog rađanja (Ptah), boga noćnog sunca (Seker) i boga vaskrsenja (Oziris). Ime Ptah znači "Otvarač" i obično se pridavala suncu kao "otvaraču" dana; ime Seker znači "Onaj koji je zatvoren", to jest, noćno sunce, na koje se gledalo kao na sunce koje je privremeno sahranjeno. Kako se čovekov život na zemlji poistovećivao sa životom sunca, on je "otvarao" i l i počinjao svoj život kao Ptah, i posle smrti je bio "zatvoren" ili "položen u kovčeg" kao i ono. Ali, sunce se ponovo rađa kad prođe noć, i pošto započinje novi život obnovljenom snagom i energijom, ono postaje uzor novog života kojim će, kako su se Egipćani nadali, živeti u zagrobnom svetu. Teškoća je: međutim, bila kako pribaviti zaštitu Ptaha, Sekera I Ozirisa, i kako ih navesti da za čoveka učine ono što su
76 EGIPATSKA MAGIJA
učinili za sebe, i tako osigurati njihove atribute. Za postizanje ovog cilja figura je bila oblikovana tako da uključi glavne karakteristike obličja ovih bogova, i umetnuta u pravougaono drveno postolje koje je trebalo da predstavlja kovčeg ili sanduk i z koga izlazi trojstvo Ptah-Seker-Ausar, Na samoj figuri i na stranicama postolja su bile ispisane molitve za blagodat čoveka za koga je bila napravljena, i Egipćanin je verovao da ove molitve podstiču sile i moći ova tri boga da dođu i borave u drvenoj figuri. Da bi se postolje figure učinilo što je moguće sličnijim kovčegu, jedan mali deo pokojnikovog tela je bio pažljivo balsamovan i stavljen u njega, i ako tri boga zaštite i sačuvaju taj deo, i ako ga ožive u odgovarajuće vreme, mislilo se da će celo telo biti zaštićeno, sačuvano i oživljeno. Često je, a posebno u kasnijem razdoblju, bilo pravljeno udubljenje na stranici postolja, i u njega polagan mali svitak papirusa ispisan tekstom odredenih poglavlja Knjige mrtvih, i tako je pokojniku bila obezbeđena dodatna sigurnost u vaskrsenje njegovog duhovnog tela u budućem svetu. Ovi mali papirusni svici su često ispisani samo kratkim tekstovima i odlomcima, ali ponekad, kao u slučaju sveštenice Anhai, lep, veliki papirus", ispisan broj nim tekstovima i oslikan vinjetama, bio je stavljen u figuru boga, koji je u ovom slučaju bio samo u obličju Oziri sa.61 Izgleda da je figura Ptah-Seker-Ausar bila dosl'a korišćena u kasnom razdoblju u Egiptu, jer su pronađeni mnogi pisani primeri koji ne samo da su nečitld, već i dokazuju da umetnik nije imao ni najmaglovitiju predstavu o značenju onog što je pisao. Moguće je da
60 OVJj papirus sc čuva II Britanskom muzeju (No 10472). 6 1 Britanski muzej. Nil 20868.
•
_ .. _--,,-- ' .- •
-•
, .
•
, ,
I r ,
-- - - -,
I i , l
I
I l , i i , i
l •
,
, ,
! ,
. -_.-
Figura Plah·Sekcr-Ausar sa �lLpljinom koja sadrži deo balsamovanog ljudskog tela. (Britanski muzej, No. 9736)
MAGleNE FIGURE 79 •
su ih upotrebljavali uglavnom siromašni, kojima su izgleda zamenjivali skupe grobnice.
Vraćajući se još jednom predmetu voštanih figura, može izgledati čudno što je srazmerno tako veliki deo figura bogova koje su nosili živi ljudi i koje su stavljane na telo umrlih kao amajlije bio načinjen od skoro svakog materijala osim voska. Ali, razlog za ovo ne treba daleko tražiti; vosak je materijal koji lako menja oblik na temperaturi i pod pritiskom, a činjenica da se od pamtiveka koristio za pravljenje figura koje su imale namenu da čoveku učine zlo, a ne dobro, takođe je mogla navesti one koji su pravili amajlije u obličju bogova da odaberu neki drugi materijal. U stvari, ipak je poznato nekoliko figura bogova načinjenih oci voska koje su služile kao zaštitne amajlije, i vredna je spomena grupa od četiri, koja predstavlja četiri Horova deteta, a koja se sada čuva u Britanskom muzeju. Četiri Horova deteta, ili bogovi četiri strane sveta, zvali su se Mesta, Hapi, Tuamutef, I<ebhsenuf, i s njima su bile povezane boginje Izida, Neftida, Neit i Serket. Mesta je imao glavu muškarca, predstavljao je jug i štitio želudac i debelo crevo; Hapi je bio psoglav, predstavljao je sever i štitio tanko crevo; Tuamutef je imao glavu šakala, predstavljao je istok i štitio pluća i srce; i I<ebhsenuf je bio sa glavom sokola, predstavljao je zapad i štitio jetru i žučnu kesu. Različiti čovekovi unutrašnji organi su bili izvađeni iz tela pre balsamovanja, i pošto su natopljeni izvesnim materijama za skupljanje i bitumenom, bili su zamotani zavojima i stavljeni u četiri posude napravljene od kamena, mermera, porcelana, zemlje ili drveta. Svaka posuda je stavljena pod zaštitu jednog od četiri Horova deteta, i pošto je bila šuplja, a njen poklopac načinjen u obliku glave onog boga koga je predstavljala, i kako je posuda posredstvom natpisa
80 EGI PATSKA MAGIJA
na njoj postala boravište boga, može se reći da je pokOJnikov organ koji je u nju bio položen bio zapravo stavljen u boga. Običaj odvojenog balsamovanja utrobe je star, i poznato je nekoliko njegovih primera iz vre:nena XI dinastiie; čak su i u ovako ranom razdoblju cetIrl posude sa balsamovanom utrobom bile stavljene u pogrebni sanduk ili škrinju, koji se postavljao na saonice, i vukao u pogrebnoj povorci odmah iza kovčega.
Četiri Horova deteta.
J-Iapi Mesta Tuamutcf Kebhscnuf
Oz.iris izlazi iz pogrebnog k?yceg<l dr�cći simbol "i.ivo!a" II svakoj ruci. (Iz Am)evog paplTllSa, t<lbla 8)
Otkriva:n0 da su u kasnijim vremenima učinjeni mnogi pokusaji da se pokojniku osigura blagodat zaštite ova četiri boga, a da se ne izlaže troškovima za posude od kamena; ovo se moglo postići tako što bi se sa njim sahranjivala četiri modela i l i "lažne" posude, ili četiri
porcelanske figure četiri boga, � n � E , i li četiri
voštane figure. Iz nekog nepoznatog razloga grupa o
MAGleNE FIGURE 81
kojoj je reč je napravljena od voska." Četiri Horova deteta su igrala vrlo važnu ulogu u pogrebnim delima ranih dinastija; prvobitno su predstavljali četiri potpornja neba, ali su ubrzo svakog od njih počeli da smatraju bogom jedne četvrtine zemlje, a takođe i one četvrtine neba koja je bila iznad nje. Kako se pokojnik stalno molio da može da ide kud god zaželi, kako na zemlji tako i na nebu, nema sumnje da je za svoje blagostanje bilo neophodno da umi lostivi ove bogove i stavi se pod njihovu zaštitu, što se jedino moglo osigurati izgovaranjem određenih reči moći nad njihovim figurama, ili nad posudama koje su ih predstavljale.
Ali, ako je verovati grčkoj tradiciji, od svih Egipćana koji su bili vični dejstvenoj magiji, vodeći je bio Nektaneb, poslednji kralj koji je rođen u Egiptu, oko 358. pre n. e. Prema Pseudo-Kalistenu, i verzijama njegovog dela koje su prevedene na pehlevi, arapski, sirijski i dvadesetak drugih jezika i dijalekata, ovaj kralj je bio čuven kao čarobnjak i mudrac, i do tančina je poznavao svu egipatsku mudrost. Znao je šta je u dubinama Nila i na nebesima, bio je vičan čitanju zvezda, tumačenju predznaka, sastavljanju horoskopa, gatanju, proricanju sudbine nerođenog deteta i dejstvenoj magiji svake vrste, kao što ćemo videti; za njega se govorilo da je gospodar zemlje i da vlada svim kraljevima pomoću svojih magičnih moći. Kad god mu je zapretila najezda s mora i l i kopna, on je uspevao da slomi moć svojih neprijatelja i da i h otera od svojih obala ili sa granica; ovo je činio na sledeći način. Ako bi ga neprijatelj napao S mora, on se, umesto da pošalje svoje mornare da se bore s njim, povlačio u određenu odaju, i pošto je izneo posudu koju je čuvao za ovakve prilike,
62 M! 15563, 15564. 15573 til 15578 II Drugoj egipatskoj sobi.
6 Egipatska magija
82 EGIPATSKA MAGIJA
napunio bi je vodom, i pošto bi načinio voštane figure neprijateljskih brodova i ljudi, a takođe i svoj ih ljudi i brodova, stavio bi ih u vodu u posudi, svoje ljude na jednu stranu, a neprijatelje na drugu. Onda bi izašao, i pošto bi obukao plašt egipatskog proroka i u ruku uzeo štap od abonosa, vratio bi se u odaju i, izgovarajući reči moći, prizvao bogove koji pomažu pri magijskom delanju, i vetrove, i podzemne demone, koji mu odmah priskaču u pomoć. Uz njihovu pomoć ljudske figure od voska odjednom oživeše i počeše borbu, i brodovi od voska takođe počeše da se kreću; ali, figure koje su predstavljale njegove ljude savlaclaše one koje su predstavljale neprijatelja, i kao što figure brodova i ljudi neprijateljske flote potonuše na dno zdele, tako i pravi brodovi i ljudi potonuše na dno mora. Na ovaj način je uspevao c1a sačuva svoju moć, i nastavljao je da vlada svojim kraljevstvom dugi niz godina. Ali, jednoga dana dodoše neki izvidači i obavestiše Nektaneba da je veliki broj istočnih naroda sklopio savez protiv Egipta, i da njihove združene snage tog trenutka nastupaju protiv njega. Kad je kralj čuo novosti, nasmejao se, i pošto je rekao nekoliko podrugljivi h reči o svojim neprijateljima, otide u svoju ličnu odaju, i pošto je ulio vodu u posudu, započe svoje uobičajeno magijsko delanje. Ali, kad je izgovorio reči moći, pogledao je voštane figure i video, na svoj užas, da bogovi Egipta krmane neprijateljskim brodovima i vode njihove vojnike u rat protiv njega. Čim je Nektaneb ovo video, shvatio je da je na pomolu kraj egipatskog kraljevstva, jer su do tada bogovi uobičajavali da s njim rado razgovaraju i da mu ukazuju pomoć kad god mu je bila potrebna. Tad žurno napusti odaju, i pošto je obrijao glavu i bradu i prerušio se navukavši običnu odeću, on brodom otide u
I
MAGleNE FIGURE 83
Pelu u Makedoniji, gde se nastanio kao lekar i egipatski vračar.
Propuštajući, za sada, da spomenemo sadržaj IV glave Pseudo-Kalistena, u kojoj je opisano kako Nektaneb sastavlja .Olimpijin horoskop, dolazimo do odlomka u kome je ispričan način na koji je on poslao kraljici san posredstvom voštane figure. Cilj mu je bio da uveri kraljicu da će joj noću doći egipatski bog Amen. Da bi ovo učinio on je ostavi. i otišavši u pustinju, sakupi nekoliko trava koje je znao da upotrebi da bi naveo ljude da usne snove, i pošto ih je doneo sa sobom, on iscedi iz njih sok. Zatim načini u vosku figuru žene, i na njoj napisa Olimpijino ime, isto kao što je tebanski sveštenik načinio figuru Apepa u vosku i u njoj urezao njegovo ime. Nektaneb onda zapali sveti ljku, i pošto je na voštanu figuru kraljice izlio sok od biljaka, on prizva demone da bi Olimpija usnila san u kome joj dolazi bog Amen i grli je, i kaže joj da će roditi sina koji će joj se osvetiti tako što će se osvetiti njenom mužu Filipu. Opisana sredstva, međutim, nisu bila jedina koja je Nektaneb znao za izazivanje snova, jer kad je hteo da navede Filipa Makedonskog da u snu vidi odredene stvari. i da protumači ono što je video, on bi Filipu koji je spavao poslao sokola, koga je prethodno začarao magičnim rečima, i u jednoj noći je soko preleteo razdaljinu od Makedonije do mesta na kome se Filip nalazio, i stigavši do njega rekao mu šta će u snu videti, i on je to video. Ujutru je Filipu san objasnio tumač snova, i on je bio zadovoljan što je dete6J, koje je trebalo da rodi njegova žena Olimpija, bilo sin libijskog boga Amena (ili Amona). koji je smatran ocem svih kraljeva koji su
63 Tj., Aleksandar Veliki.
6 .
•
84 EGIPATSKA MAGIJA
se popeli na egipatski presto, a nisu pripadali kraljevskoj lozi te zemlje "
Ovde, u vezi sa upotrebom voštanih figura kod Egipćana, moramo spomenuti jednu il i dve priče i predanja o Aleksandru Velikom, koje očigledno potiču iz egipatskih izvora. Arapski pisac Abu-Saker, koji je stvarao u Xlll veku naše ere, pominje predanje po kome je Aristotel dao Aleksandru kutiju vezanu lancem, u kojoj je bio zakucan izvestan broj voštanih figura, i naložio mu da je ne ispušta iz ruku i ne daje nikome osim svojim poverljivim slugama. Kud god je Aleksandar išao i kutija je trebalo da ide s njim, i Aristotel mu je rekao da nad njom izgovara određene formule kad god bi je podizao ili spuštao. Figure u kutiji su predstavljale različite oružane snage koje će se Aleksandru, po svoj prilici, suprotstaviti. Neki od modela su u rukama držali olovne mačeve koji su bili savijeni unazad, neki su u rukama držali koplja sa vrhovima okrenutim nadole, a neki su imali lukove presečnih tetiva; svi oni su bili stavljeni u kutiju licem okrenuti nadole. Sudeći po onome što znamo o idejama koje leže u osnovu upotrebe voštanih figura kod Egipćana i Grka, očigledno je da je, dajući Aleksandru ove modele i reči moći da ih koristi s njima, Aristotel verovao da mu daje sredstva da svoje neprijatelje učini sličnim figurama iz kutije, tako da ne budu u stanju da ga napadnu."
U grčko-rimskom razdoblju" voštane figure su korišćene za vršenje svih vrsta magijskih obreda, i dva
64 Za dalje spominjanje snova vidi posjednju glavu ove knjige. 65 Vidi moj Life and Exploits of Alexander the Great Uednotomno
izdanje), str. XVI. 66 Grci SlI još vrlo rano koristili bajalice, kao što se može videti
kod Pindara, Pyrhia, IV, 213; ovaj pisac je živeo II prvoj polovini petog veka pre Hrista.
MAGleNE FIGURE 85
sledeća primera pokazuju da se ideje koje leže u osnovu njihove upotrebe nisu ni najmanje promenile. Ako je ljubavnik želeo da osigura naklonost svoje ljubav�ice, upućivan je da načini figuru psa od voska pomesanog sa katranom, smolom itd., dugačku osam prstiju, i da ispiše određene reči moći na mestu gde bl treb3'lo da se nalaze rebra. Bilo je zatim neophodno na plocIcI ispisati druge reči moći, i l i imena bića za koja se smatralo da poseduju magične moći; na ovu pločicu se morala postaviti figura psa, i pločica se nameštala na tronožac. Pošto je ovo uradio, ljubavnik mora da izgovori reči moći koje su ispisane na slabi nama psa, a takođe i imena koja su ispisana na pločici, i desi će se jedna od ove dve stvari: pas će i l i zarežati i škljocnuti zubima na ljubavnika, i l i će zalajati. Ako zareži i škljocne zubima, ljubavnik neće zadobiti predmet svoje žudnje, ali ako zalaje, žena će mu doći. U drugom primeru se nalaže ljubavniku da načini dve voštane_ figure; jednu u obličju Aresa, a drugu u obličju žene. Zenska fIgur." treba da kleči i da su joj ruke svezane pozadl, a muska fIgura treba da stoji iznad nje sa mačem pod njenim grlom. Na udovima ženske figure treba ispisati veliki broj imena demona, i kad ovo uradi, ljubavnik treba da uzme trinaest bronzanih igala i da ih zabada u njene udove, govoreći: "Probijam" (ovde pominje ime uda)
. "da bi
mislila na mene." Ljubavnik zatim mora da IspIse određene reči moći na olovnoj ploči, koja se mora privezati za voštane figure strunom od trista šezdeset i pet čvorova, i figure i ploču treba zakopati u grob nekog ko je umro mlad i l i je umoren. On onda mora izgovoriti dugu bajalicu bogovima pakla, i ako je sve ovo izvedeno
86 EGIPATSKA MAGIJA
na odgovarajući način, ljubavnik će zadobiti ženinu naklonost "
Iz Egipta je, preko Grčke i Rima, upotreba voštanih figura prešla u Zapadnu Evropu i Englesku, i u srednjem veku je stekla veliku naklonost onih koji su se zanimali "crnom veštinom" ili onih koji su želeli da ozlede svoje susede ili neprijatelje. Mnoge priče kruže o tome kako su u Italiji i Engleskoj neuki ili zlobni ljudi pravili od voska modele svojih neprijatelja i kačili ih iznad ognjišta, ne suviše blizu vatre, da se mogu lagano rastopiti, i kako su ljudi koje su predstavljale takve figure postepeno gubili snagu, nisu mogli da spavaju i polako se razboljevali i umirali. Ako su u voštane figure u odredeno vreme bile zabodene igle i čiode, patnje živih su bivale još teže, a njihova smrt mnogo bolnija.
Šarp navodi" da je pred kraj Vll veka kralj Dafus bio tako omražen, da je "družina veštica ispekla na drvenom ražnju njegovu sliku načinjenu od voska, izgovarajući izvesne bajalice, i prelila figuru otrovnom tečnošću. Kad su uhvaćene, ove žene su izjavile da će se, kao što se vosak topi, i kraljevo telo raspasti, i da bajalice sprečavaju da se u snu odmori". Sledeća dva izvoda iz Veštic&' Tomasa Midltona tumače shvatanja o voštanim figurama koja su vladala u Engleskoj u vreme kad je ovaj pisac živeo.70
67 (;injcnice iz ovih dvaju primera upotrebe voštanih figura i dveju baja1ica za izazivanje vielenja i snova (vidi str. 85 ) i primer upotrebe Demokritove sfere (str. 185 ) dugujem g. F. G. Kcnyonu. pomoćniku direktora LJ OJelj. rukopisa Britanskog muzeja.
68 Vidi C. K. Sharpc, Witchcraft in Scotland, London 1884, str. 2 1 . 69 London, 1778. 70 Raden oko 1570. umro oko .1626.
MAGiČNE FIGURE
I
"Hekat: Je l i srce voštano Sve volšebnim iglama izbodeno?
Stadlin: Učinjeno je, Hekal. Hekat: l je l i slika seljakova, i žene njegove,
U va tru već metn u ta? Stadlin: Obe se peku, još kako. Hekat: Dobro:
87
Onda se polako tope srži njihove l bolest tromesečna život iz njih isisava."
(Čin l, slika 2.)
I I
"Hekat: Kakvu smrt želiš Almahildu? Vojvotkinja: Nenadanu i podmuklu. Hekat: Tad ti udovoljih.
Ovde leže darovi obeju; nenadana i pod-mukla: Slika njegova u vosku načinjena i nežno izlivena Vatrom raspirenom, potpaljenom očima mrtvaca, Izjedaće ga postepeno."
(Čin V, slika 2.)
Gospodin Elvorti u svojoj vrl.o zanimljivoj knjizi
"Urokljivo oko"" navodi neke upecatIJIve pnmere spa
ljivanja srca potpuno izbodenih iglama u magijske
svrhe poslednjih godina. Tako Je Jedna stanca IZ Me�.
dipa imala svinju koja se razbolela, I ona � trenutku.lz
misli da je životinja "ureknuta"; u nevolji Je potrazIla
7l London, 1 895. str. S3, 56.
•
88 EGIPATSKA MAGIJA
savet "bele veštice", tj. "mudrog" čoveka, i po njegovim uputstvima je ovako postupila. Nabavila je ovčje srce, i pošto ga je sveg izbola iglama", stavila ga je da se peče pored vatre, dok su njeni prijatelji i susedi pevali:
"Ne mislim ja ovo srce da spalim, Već njegovo srce želim da spalim Želeći da bez mira i odmora budu Sve dok ne umru i ne odu,"
S vremena na vreme je njen sin Džon sipao so u vatru, što je doprinosilo tajanstvenosti ovog prizora, i najzad, kad se pečenje produžilo do duboko u noć, odnekud iskoči neka crna mačka koju, naravno, odmah proglasiše za demona koji je iste ran. U oktobru 1882. ponovo je nađeno srce potpuno izbodeno iglama u udubljenju dimnjaka u staroj kući u selu Ešbritl; i 1890. je nađeno još jedno zakuca no za "gredu" u dimnjaku stare kuće u Stejolgrouvu.
Veštinu pravljenja takvih figura kralj Džems I pripisuje "Divelu" i opisujući ono što su veštice u stanju da "�ostignu uz pomoć moći svog gospodara"", kaže: " U ov im vremenima on neke druge uči kako da načine slike od voska ili gline: da se pečenjem njihovim osobe čije imc nose neprestano tope ili suše od bolesti koja ne prolazi . . . Oni mogu pečenjem slika začarati i uzeti život muškarcima ili ženama, o čemu sam ranije govorio, što isto tako može i Gospodar njihov obaviti, jer ia-
72, U .[!
lcstu Nort Rajding y jorkširu rđavi uticaji su se otklanjali pomoclI zlvog .�rnog petla kOJI "beše izboden iglama i živ ispečen II gluvo doba naCl, dok su sva vrata, prozori i rupe i pukotine bili zapušeni" (vidi Blakeborough, Wir, Character, Folk-lore and Customs of the Norrh Hiding of Yorkshire, London ]898, str. 205.
73. Sledeće reči izgovara Episteman II Daemon% gic, in Forme of one Dialogue, London. 1603. druga knjiga, glava V, str. 44, 45.
MAGiČNE FIGURE 89
ko (kao što pre rekoh) taj vosak kao sredstvo nema nikakvu prednost u toj promeni, zar on ne može još sasvim dobro, čak u istoj meri kao njegovi omađijani robovi, da razmekša taj vosak na vatri, zar ne može, kažem to ovom istom prilikom, podmuklo, kao duh, tako da oslabi i rastera životne duhove bolesnika, da učini, s jedne strane, da zbog malaksalosti znojenjem izgubi telesne sokove: a s druge strane, zbog nepostojanja ovih duhova koji uzrokuju varenje, da tako oslabi njegov stomak, da se ovaj prvobitni životni sok njegov neprekidno gubi znojenjem s jedne strane, a nikakav novi se ne dobija umesto njega zbog nedostatka varenja, s druge, da on najzad iskop ni, kao što i slika njegova kraj vatre umre? I da podli i lukavi veštak, mučeći ga, jedared jednim, tako odmeri razmak između delovanja jednog i drugog, da se oba završe u isto vreme." Tako smo videli da je verovanje u dejstvenost voštanih figura staro najmanje šest hiljada godina i, sudeći po odlomcima iz dela savremenih pisaca, njegovo postojanje nije nepoznato ni u našoj zemlji u današnje vreme.
Ovo poglavlje se na zgodan način može završiti beleškom o koristima koje je od upotrebe voštane figure imao hrišćanski trgovac u Levantu. Prema jednom etiopskom rukopisu iz Britanskog muzeja", ovaj čovek je bio brodovlasnik i trgovac, i obično je svoju robu slao na tržište sopstvenim brodovima; u njegovo vreme su, međutim, morem harali gusari, i bio je na velikom gubitku zbog njihovih uspešni h napada na njegove brodove. Na kraju se odlučio da sam otputuje jednim od svojih brodova sa izvesnim brojem naoružanih ljudi, da bi mogao da se suprotstavi svakom napadu koji su gusari mogli preduzeti, i da ih kazni za ranije pljačke.
74 Oriental 646. list 29b i dalje.
90 EGIPATSKA MAGIJA
Ubrzo po isplovljavanju, on nabasa na gusarski brod, i odmah započe borba između njegove posade i pljačkaša, u kojoj je bio pogođen strelom u oko; on prekide borbu i onda otplovi prema luci koja se nalazila blizu manastira u kome je Bogorodica, po predanju, činila čuda posredstvom svoje slike koja se u njemu nalazila. Kad je trgovac stigao u luku, bio je tako iscrpljen zbog ranjenog oka, da se nije mogao micati, i ustanovljeno je da je deo strel.e koja ga je pogodila ostao zabijen u oku; i osetio je da će umreti ako odmah ne dobij� Bogorodičinu pomoć. U toj nevolji neki hrišćanin dode do broda i načini voštanu figu·ru trgo)lca, i pošto zabode u jedno oko model strele koja ga je pogodila, odnese figuru u manastil: udaljen nekoliko kilometara, i zamoli kaluđere da mu dopuste da je prinese do slike Bogorodice. Kad je ovo učinjeno i kad su izgovorene molitve, slika Bogorodice ispruži ruku i smesta izvadi model strele .iz oka voštane figure trgovca, tako da u njemu ne ostade nijedan slomljen deo. Kad je voštana figura vraćeqa na brod, ustanovljeno je da je komad slomljene strele bio izvučen iz trgovčevog oka u istom trenutku kad je i BogorodicA izvukla strelu iz oka voštane figure. Trgovčevo oko onda zaceli i on povrati vid.
•
,
,
•
, •
•
•
•
GLAVA IV
• •
MAGiČNE SLIKE I FORMULE, BAJALICE ITD.
Iz onoga što je ranije bilo rečeno, očigledno je da je Egipćanin verovao da je posredstvom formula i reči moći moguće oživeti svaku figuru naČinjenu u obličju čoveka ili životinje i primorati je da radi bilo u korist, bilo na štetu bližnjih. Pored toga, on je jako verovao u dejstvenost predstava ili slika bogova i božanskih bića i stvorenja, pod uslovom da su određeni ljudi na odgovarajući način izgovorili nad njima reči moći. Ako bi se ova Činjenica imala na umu, nestao bi veliki deo teškoća u razumevanju religijskih tekstova, i videlo bi se da mnoge prividno detinjaste činjenice imaju važno značenje. Ako pogledamo u grobnice ranog razdoblja, vidimo da su na zidovima naslikani brojni prizori na kojima je pokojnik predstavljen kako bogovima nudi daro-
. '
ve i vrši v,erske obrede, kao i mnogi drugi na kojima on upravlja poslom na svom imanju i vodi domaćinstvo. To što su ovakve slikG bile naslikane na zidovima grobnica nije bila samo posledica oholosti, jer je Egipćanin u. dnu srca verovao i nadao se da su one uistinu predstave onoga što će on raditi u budućem svetu, i verovao je da će reči njegovih molitvi slike pretvoriti u stvarnost i crteže u materiju. Bogati Egipćanin je ostav-
•
92 EGIPATSKA MAGIJA
ljao za sobom sredstva za darove koji su bili potrebni njegovom kau, i l i dvojniku, i bio je u stanju da se pobrine za održavanje svoje grobnice, kaoue kapele, kao i za sveštenika, odnosno sveštenike koji su mu vršili službu.
Boginja Hator daje pisaru Aniju hranu i piće sa drveta si komore koje raste pored toka. (lz Anijevog papirusa, tabla 16)
Sve klase su verovale da će ka, ako nije nahranjen kako treba, biti primoran da luta naokolo i skuplja nečistoću I sve drugo slično tome što nađe na putu, kao što se vidi iz LlI poglavlja Knjige mrtvih, u kome pokojnik kaže: "Ono čega se gnušam, ono čega se gnušam, neka ne jede,:,. O
,no čega se gnušam, ono čega se gnušam
Jeste necIstoca; neka ne budem prinuđen da je okusim umesto kolača [koji se nude] Dvojnicima (kau). Neka me ne dotakne, neka ne budem prinuđen da je u šaka-
MAGIĆNE SLIKE I FORMULE, BAJALICE ITD. 93
ma držim; i neka ne budem prisiljen da po njoj u sandalama gazim." I u CLXXXIX poglavlju on se moli da ne bude prinuđen da pije nečistu vodu ili da se na ma koji način njom zaprlja. Čak ni bogataš nije bio siguran
Pisar Ani i njegova žena stoje II toku i piju vodu. (Iz Anijevog papirusa, tabla 16)
da će se propisani darovi hrane i pića zanavek prinositi ili moći ostavljati u njegovu grobnicu: šta je onda trebalo da učini siromah da bi svoj ka sačuvao od sramote da jede nečistoću i pije prljavu vodu? Da bi se rešila ova teškoća, od kamena je napravljen model oltara i na njega su stavljeni modeli kolača, urni s vodom, voća, mesa itd; u slučajevima gde ovo nije bilo moguće, u samom kamenu su bili isklesani darovi; tamo gde rođaci umrlog nisu mogli podneti čak ni trošak oltara, u grobnici je ostavljan oltar na kome su bili naslikani darovi, i sve dok je kroz izgovorene molitve on postojao, ni ka nije oskudevao u hrani. Ponekad ni oltar, ni model, ni slika oltara nisu stavljeni u grobnicu, i molitva da bogovi daju pokojniku pogrebne obroke, ispisana na nekom komadu grobnog nameštaja, bila je jedina mera
94 EGIPATSKA MAGIJA
preduzeta za kaove potrebe; ali, svaki put kad bi neko prošao pored grobnice i izgovorio molitvu povezavši s njom ime čoveka koji je tu bio sahranjen, njegov bi ka bio snabdeven svežom zalihom darova jela i pića, jer su njihovi modeli ili slike sa natpisa odmah postajali stvarni, N a unutrašnjoj strani drvenih kovčega XII dinastije, oko 2500, pre n, e" naslikan je čitav niz predmeta koji su, u još ranijim vremenima, bili zapravo ostavljani u grobnicama sa mumijom; ali, malo po malo, ljudi su prestajali da dobavljaju brajne predmete vezane za sahranu umrlog koje je propisivao stari ritual, i pouzdali Sl!' se da će tekstovi i formule koji su naslikani na kovčegu slike pretvoriti u zbilju, i osim jastuka, malo toga su ostavljali u grobnici, .
Oko hiljadu godina kasnije, kad su religijski tekstovi koji su činili Knjigu mrtvih bili ispisani na papirusima umesto na kovčezima, pridodat im je veliki broj crteža i l i vinjeta; mnogima od njih je pridavana posebna val,nost, i sledeći su vredni spomena,
Seti ćete se da CXXV poglavlje Knjige mrtvih sadrži takozvanu "odrečnu ispoved", koja se izgovara u Dvorani Maati, kao i znatan broj imena bogova i bića, čije je poznavanje najvažnije za 'dbbrobit 'pokojnika, Na kraju poglavlja nalazimo sledeći iskaz: "Ovo poglavlje će izgovoriti pokojnik pošto se oprao i očistio, i pošto se odenuo, i obuo bele kožne sandale, i pošto su mu antimanom obojene oči, i telo mu pomazano mirom anti, 'i kad je ponudio darove volova, ptica, mirisa, kolača, piva i vrtnog bilja, I gle, naslikaćeš sliku onog što će se desiti u Dvorani Maati, na novoj keramičkoj pločici oblikovanoj od zemlje, po kojoj nije gazila ni svinja ni ma koja druga životinja, I ako po njoj ispišeš ovo poglavlje, pokojnik će ojačati; i deca će njegova ojačati; i ' ime mu neće 'nikad pasti u zaborav; i hleb, i kolači, i
,
MAGleNE SLIKE I FORMULE, BAJALICE ITD. 95
poslastice, i vino, i meso će mu se dati na oltaru velikog boga; i neće ga odbiti ,ni na jednim vratima' u podzemnom svetu; i uvešće ga zajedno sa Kraljevima Severa i Juga; i ' biće on u pratnji Ozirisovoj vazda i zanavek" Ovde, dakle, nalazimo odličan primer dalekosežnih uticaja slike udružene sa odgovarajućim rečima moći, i svaka slika u Knjizi mrtvih je bila jedmiko dej'stvena u izazivanju određenog ishoda, a ishod je uvek bio u vezi sa dobrobiti umrlog,
Prema nekim odlomcima i poglavljima, pokojnik se plašio da će mu u podzemnom svetu nedostajati i vazduh i voda, kao i hrana, i da bi otklonio svaki rizik od takve nesreće, na njegovom papirusu su bile ' naslikane slike na kojima se on prikazuje kako u rukama drži jedro (simbol vazduha, vetra i daha) i stoji u vodi do članaka 75, a ispod njih su bili ispisani tekStovi slični ovima: "Usta moja i nozdrve moje su otvorene u Tatuu (Busi ris), i imam svoje mesto mira u Anuu (Heliopolj), koje je kuća moja; boginja Sešeta je za mene sagradi, i bog Hnemu podiže za mene zidove njene"," "Zdravo da si, bože Tem, podaj mi dah sveži koji boravi u nozdrvama tvoj im! Ja veliki presto grlim koji je u Hemenuu (Hermopolj) i motrim na Jaje Velike Gakuše; ja klijam kao što ono klija; ja živim kao što ono živi;'i moj dah je njegov dah."76 Ali, trebalo je da se obavi još jedna "izuzetno velika misterija" da bi se pokojniku omogućilo da po volji uđe na nebo kroz njegova četvora vrata, i da uživa u vazduhu koji dolazi kroz svaka od njih, Severac je pripadao Ozirisu, jugo Rau, zapadni vetar Izidi i istočnjak Neftidi; i da bi pokojnik stekao moć nad svakim pojedinim vetrom, bilo je neophodno da bude
75 Vidi vinjete iz poglavlja LIV-LX Knjige nirtvih. 76 Vidi Chapters of Coming Forth bU Da!), str. 106.
, , '
96 EGIPATSKA MAGIJA
gospodar vrata kroz koja su oni duvali. Ova moć se jedino mogla steći tako što bi se dalo da se na kovčegu naslikaju slike četvora vrata sa figurom boga Tota koji otvara svaka od njih. Ovome se pridavao neki poseban značaj, jer obredno uputstvo kaže: "Neka niko ko je izvan ne zna ovo poglavlje, jer je ono misterija velika, i oni koji u baruštinama borave (tj. neuki) ne znaju ga, Ti ovo nećeš učiniti u prisustvu nekoga ko ti nije otac, i l i sin, ili t i sam; jer to je izuzetno velika misterija koju nijedan čovek, ma ko da je, ne zna,""
Jedna od radosti za kojima je pokojnik žudeo bila je plovidba nebom u Raovoj barci, u društvu sa bogovima Ozirisovog pogrebnog kruga; ova sreća mu se mogla osigurati slikanjem određenih slika i izgovaranjem određenih reči moći nad njima. Na komadu čistog papirusa trebalo je nacrtati barku mastilom načinjenim od zelenog abu ta, pomešanog sa vodom anti, i na njoj bi trebalo da budu figure Izide, Tota, Šua, Hepere i pokojnika; kad se ovo uradi, papirus se mora pričvrstiti pokojniku za grudi, vodeći računa da mu u stvari ne dodiruje telo. Onda će njegov duh svakoga dana ulaziti u Raovu barku, i bog Tot će paziti na njega, i on će otploviti sa Raom kud god zaželi," Na drugom mestu se nalaže da se Raova barka naslika "na čistom mestu", i da se na pramcu naslika figura pokojnika; ali, smatralo se da Ra putuje u jednoj barci (zvanoj "Atet") do podneva, a u drugoj (zvanoj "Sektet") do zalaska sunca, i za pokojnika je trebalo obezbediti zalihe u obema barkama. Kako se ovo postizala? Na jednoj strani sl ike barke trebalo je nacrtati figuru jutarnje Raove barke, a na drugoj figuru popodnevne barke; tako je jedna slika
77 Ibid., str. 289. 78 Ibid., str. 162.
MAGIC':NE SLIKE I FORMULE, BAJALICE ITD. 97
mogla da se pretvori u dve barke. I pod uslovom da su odgovarajući darovi ostavljeni pokoJmku na Ozmsov rođendan, njegova će duša živeti večno i on neće umreti drugi put " Sudeći po obrednom uputstvu uz poglavIje80 u kome su dati ovi nalozi, njegov tekst je nastao najkasnije u doba Heseptija, petog kralja I dinastije, koji je vladao oko 4350. pre n. e., i običaj da se barka slika na papirusu verovatno potiče iz tog vremena. Sledeca dva uputstva iz CXXXIlI, odnosno CXXXIV poglavlja još bliže će objasniti značaj takvih slika:
1 . "Ovo poglavlje će se izgovarati nad barkom dugačkom četiri lakta, načinjenom od zelenog porcelana [na kome su naslikani] božanski suvereni zapove.dnici gradova; i slika neba sa zvezdama ce se takođe naomtl, i nju ćeš obredno očistiti sodom i tamjanom. I pazI, načinićeš Raovu sliku žutom bojom na novoj ploči i stavićeš je na pramac barke. I pazi, načinićeš sliku duha koga želiš da učiniš savršenim [i stavićeš je] u ovu b�rku, i učinićeš da ona zaplovi barkom [kOJa ce biti naclJ1Jena u obliku barke] Raove; i u njoj će on videti obličje samog boga Raa, Neka je ne pogleda oko čovekovo, osim tebe samog, ili oca tvoga, ili sina, i čuvaj [ovo] sa velikom pažnjom. Tada će duh bez mane biti u srcu Raovom, i daće mu moć sa zajednicom bogova; i bogovi će na njega gledati kao na božansko biće sebi slično; i živi i umrli će na lica svoja pasti, i videće ga u podzemnom svetu u obličju zračenja Raovog."
2. "Ovo će se poglavlje izgovarati nad sokolom koji stoji i na glavi ima belu krunu, [i nad figurama] bogova Tema, Šua, Tefnut, Seba, Nut, Ozirisa, Su tija i Neftide, naslikanih žutom bojom na novoj ploči, koja će se
79 Ibid., str. 212. 80 Tj., CXXX.
7 Egipatska magija
98 EGIPATSKA MAGIJA
postaviti u [model] barke [Raove], pored figure duha koga ćeš ti savršenim učiniti. Pomazaćeš ih kedrovom mašću, i na vatri ćeš im tamjan ponuditi, i živinu ćeš ispeći. Ovo je čin veličanja Raa dok putuje, i prouzrokova će da biće čovekovo sa Raom bude dan za danom, ma kuda bog plovio; i zaista će uništavati neprijatelje Raove redovno i neprestano."
Duša pisara /\nija posećuje njegovo balsamovano tclo dok leži na odru tl grobnici. (Iz Anijeuog papirusa, tabla 17)
Mnoge slike i l i vinjete nose sa sobom i svoje značenie, na primer, slika duše koja lebdi nad mrtvim telom koje leži ispod nje na odru odmah upućuje na ponovno spajanje duše sa telom; slika pokojnika kako odlazi od "mesarskog panja" i nož sa koga kaplje krv upućuje na beg od svirepe smrti; slika duše i duha kako stoje ispred otvorenih vrata nagoveštava da duša ima slobodu da po volji luta naokolo; i slika duše i senke u činu prolaska kroz vrata grobnice jasno pokazuje da ovi delovi čovekove sveukupnosti nisu za sva vremena zatvoreni u grobnici. Ali, ideje koje su nadahnjivale slikanje drugih vinjeta nisu tako jasne, na primer one ko-
"
MAGleNE SLIKE I FORMULE, BAJALICE ITD. 99
je prate poglavlja CLXI1-CLXV u kasnoj ili saitskoj recenziji Knjige mrtvih, iako, na sreću, obredna uputstva uz ova poglavlja razjašnjavaju njihovu namenu. Tako slika koja stoji iznad CLXf1 poglavlja predstavlja kravu koja na glavi ima rogove, disk i dva pera, i iz obrednog uputstva vidimo da je njenu figuru trebalo način"iti od zlata i pričvrstiti je pokojniku za vrat, i da mu je drugu, nacrta nu na novom papirusu, trebalo staviti pod glavu.
Anubis drži mumiju pisara Anija; pored vrata grobnice stoje duša i duh pokojnika II obličju sokola sa ljudskom glavom, odnosno ptice benu.
(Jz Anijevog papirusa, tabla 16)
Ako se ovo učini "tada će u njemu sve vreme biti obilje toplote, isto kao i kad je bio na zemlji. l posta će sličan bogu u podzemnom svetu, i neće ga nikad odbiti na kapijama tamošnj im", Kaže se da reči ovog poglavlja imaju veliku moć zaštite (tj. one su bajalica od najvećeg značaja), "jer to učini krava za svog sina Raa dok je zalazio, i dok mu je boravište bilo okruženo zajednicom bića vatre". Krava je, naravno, [zida-Hatar, i reči i slika se zajedno odnose na neki doga d aj iz Raovog ili Horovog života. Sasvim je očigledno da su reči moći, i l i
7 '
. ,
100 EGIPATSKA MAGIJA
bajalica, koje je izgovorila lzida-Hator, izbavile boga iz neke nevolje, i pretpostavljalo se da će, kao što su spasle boga i koristile mu, isto tako spasti pokojnika i biti mu od koristi. Reči moći glase: "O, Amene, o, Amene, koji si na nebesima, okreni lice svoje mrtvom telu sina svoga, i učini ga jakim i čil im u podzemnom svetu." I ponovo smo upozoreni da su ove reči "velika misterija" i da je "oko čovekovo ne srne videti, jer je odvratno
Pisar Ani p.rv�lazi .kroz v�ata grobnice; napolju su njegova senka i njegova
duša II obltCJlI ptlce sa ljudskom glavom. (Iz Anqevo(} papif!1sa, tabla 18)
[svakom čoveku] da je zna. Sakrij je, dakle; Knjiga gospodarice skrivenog hrama ime je njeno".
Ispitivanje mumija kasnog razdoblja pokazuje da su Egipćani zapravo crtali na papirusu sliku krave i stavljali je pokojniku pod glavu, i da je krava samo jedna među brojnim drugim slikama koje su nacrtane na istom papirusu. Uz slike su bili ispisani magijski tekstovi, i kad se vremenom papirus počeo lepiti na platno,
MAGleNE SLIKE I FORMULE, BAJALICE ITD. 101
potisnuo je zlatnu figuru krave koja je bila privezana za vrat pokojnika i , strogo uzevši, postao je amajlija, iako je njegov uobičajeni naziv među arheolozima "hipocefalus". Slika na sledećoj strani lepo prikazuje ovaj predmet. Primetićete da je hipocefalus okrugao; to je zato što on predstavlja zenicu Horovog Oka, koja je u Egiptu od pamtiveka smatrana izvorom celokupne oplodne moći, razmnožavanja i života. U prvoj grupi bogova su: Nehebka, koja Horu nudi njegovo Oko, boginja sa Horovim Okom umesto glave, gore opisana krava Izide-Hator, četiri Horova deteta, dva lava, deo ljudskog tela, pilon sa glavama Hnemua, boga razmnožavanja, i Hor-Ra. U drugoj grupi su Sunčeva barka koju otiskuje Hor i Mesečeva barka sa Harpokratom na pramcu. U drugim scenama su prikazani bog Hepera u svojoj barci, Hor u svojoj barci i Hor-Sept u svojoj barci. Bog sa dva lica predstavlja dvostruki l ik sunca, na zalasku i izlasku, a bog sa ovnujskim glavama, koga obožavaju majmuni, jeste mistično obličje Hnemua, jednog od velikih bogova razmnožavanja, koji je u još kasnijim vremenima postao biće čije je ime u obliku Hnumis ili Hnoubis zauzimalo tako važno mesto među magičnim imenima koje su koristili gnostici. Dve sledeće molitve sa hipocefalusa i lustrovaće ranije navedene reči moći upućene Amenu, tj. Skrivenom: 1 . "Ja sam Skriveni na mestu skrivenom. Ja sam savršeni duh među pratiocima Raovim, i ja uđoh i izađoh među savršene duše. Ja sam mOĆna Duša obličja boje šafrana. Iz podzemnog sveta sa Raom izađoh iz Kuće Velikog Starca u Heliopolju. Ja sam jedan od duhova koji i z podzemnog sveta izađoše: podaj mi ono što telu mom treba, i nebesa za dušu moju, i mesto skriveno za mumiju moju." 2. "Neka da bog, koji je sam skriven, i čije je lice zaklonjeno, koji obasjava svet u svom životnom
•
102 EGIPATSKA MAGIJA
obličju, i podzemni svet, da mi duša večno živi ! Neka veliki bog u svome disku daruje zrake svoje podzemnom svetu Heliopolja I Podaj mi ulazak i izlazak iz podzemnog sveta bez ometanja ili prepreke."
Poglavlje CLXlII Knjige mrtvih je bilo napisano da spreči raspadanje čovekovog tela u podzemnom svetu, i da ga spase od duša koje su bile tako nesrećne da u njemu budu zatvorene na različitim mestima, i da bi se ono učinilo potpuno dejstvenim, bilo je propisano da se izgovara nad trima slikama: (1) zmija sa nogama, koja na glavi ima disk i dva roga; (2) uča�l, ili H:>I(" 'O Oko, "u čijoj će zenici biti slika Boga podignute šake sa licem božanske duše, sa perjem i leđima poput sokola"; (3) učat, ili Horova Oko, "u čijoj će zenici biti slika Boga oodignute šake sa licem boginje Neit, sa perjem i leđima poput sokola". Ako se za pokojnika ovo učini, "on neće biti vraćen ni sa jednih vrata II podzemnom svet I, on će jesti, piti i njegovo će telo vršiti prirodne funkcije kao i dok je bio na zemlji; i niko neće ustati da ga prekori; i biće zaštićen od ruku neprijateljskih uvek i za svagda."82
Da bi reči moći koje čine CLXIV poglavlje Knjige mrtvih bile dejstvene, morale su biti izgovorene nad figurom boginje Mut koja je trebalo da ima tri glave. Prva glava je bila glava boginje Pehat i imala je pera; druga je bila glava muškarca i imala je na sebi krune Juga i Severa; treća je bila glava lešinara i imala je pera; figura jc imala par krila i lavlje kandže. Bila je naslikana crnom, zelenom i žutom bojom na komadu tkanine anes; ispred i iza nje je bio naslikan kepec koji je na glavi nosio pera. PO jedna ruka i šaka svakog kepeca je
81 Vidi gore, str. SS . 82 Vidi Chaplers of Coming Forth by Dalj, str. 292 .
I I
I I I i I I
------------·--------�r
-
•
L _ _ _ _ _ . _ _ -:"�:::::_=:::=_ ___ .._l I lipoccfaJus ili predmet kOJi jc slavljen pod glavu pokojnika Sai-ellena da
održava tclcsnu IoplolU.
MAGiČNE SLIKE I FORMULE. BAJALICE ITD. 105
bila podignuta, i svaki je imao dva lica, jedno sokola, a drugo muškarca; telo im je bilo zdepasto. Pošto su ove figure bile načinjene, kaže se da će pokojnik biti "sličan bogu u društvu bogova podzemnog sveta; neće nikad, nikad biti vraćen; telo njegovo i kosti njegove biće slične telu i kostima onog koji nikad nije umro; piće vodu na izvoru toka; dobi će okućnicu u Sehet-Aaruu; postaće zvezda nebeska, krenuće u boj sa zmijolikom nemani Nekau i sa Tarom iz podzemnog sveta; neće biti zatvoren sa dušama okovanim; imaće moć da se spase, ma gde bio; i crvi ga neće izjedati.""
Opet, da bi reči moći koje čine CLXV poglavlje bile dejstvene, obrednim uputstvom je bilo propisano da "budu izgovorene nad figurom Boga podignute šake, koja će na glavi imati pera; noge će joj biti široko raširene, njen središnji deo će biti u obličju bube i biće obojena plavom bojom načinjenom od lapis-Iazulija pomešanog sa vodom iwmai. I izgovoriće se nad figurom sa glavom muškarca, i šake i ruke njene širiće se od tela; iznad desnog ramena njenog biće glava ovna, i iznad levog ramena njenog biće glava ovna. I naslikaćeš figuru Boga podignute šake na komadu tkanine odmah iznad srca pokojnikovog, i naslikaćeš još jednu iznad grudi njegovih; ali , neka bog Sukati, koji je u podzemnom svetu, za to ne sazna". Ako bi se ovako učinilo, "pokojnik će piti vodu na izvoru toka, i sijaće kao zvezda na višnjem nebu". Verovatno je da su poglavlja CLXII-CLXV bila sastavljena relativno kasno.
Ovde se mora navesti još jedan primer magičnih slika Knjige mrtvih. Vinjeta CXLV'" poglavlja sadrži slike sedam krava "i njihovog bika" i četiri krme; sedam krava se odnose na sedam Hatorinih boginja, bik
8J Vidi Chapters of Coming Forth by Day. str. 294.
106 EGIPATSKA MAGIJA
je, naravno, Raovo obličje, a četiri krme se odnose na četiri četvrtine zemlje i na četiri strane sveta. Tekst poglavlja sadrži imena krava, bika i krma, i odredene molitve za pogrebne darove. Pokojnik bi bio snabdevan • "obiljem hrane redovno i neprestano zauvek", ako bi se za njega učinile sledeće stvari. Trebalo je na tabli (7) bojama naslikati slike krava, njihovog bika i krma, i kad bi se Ra, bog-Sunce, uzdigao nad njima, trebalo bi da prijatelji umrlog polože pred njega darove; ove bi darove na mistički način prihvatili bogovi i boginje koji su predstavljeni slikama, i za uzvrat bi oni darivali pokojnika svim ponudama ili poklonima jela i pića koje bi on tražio. Štaviše, "ako se ovo učini", kaže se, "Ra će biti krmanoš pokojniku, i biće snaga koja ga štiti, i umesto njega će učiniti kraj svim neprijateljima njegovim, i u podzemnom svetu. i na nebesima, i na zemlji, i na svakom mestu na koje bi mogao stupiti."
Videli smo ranije, u opisu amajlija koje su koristili Egipćani, kako su i materija od koje je načinjena amajlija i reči koje su po njoj bile ispisane posedovali magične moći, ali iz nekoliko primera datih na papirusima možemo shvatiti da su i samo pisane reči u nekim slučajevima bile dovoljne da izazovu izuzetne posledice. Ovo je, svakako, vrlo prirodan razvoj, i bajalice i l i reči moći koje nisu tražile ništa drugo osim da budu ispisane na papirusu, ili platnu, da bi proizvele magično dejstvo, biće omiljene kod svih muškaraca i žena, a posebno među siromašnima i neukima. Na pisanu reč se na Istoku od pamtiveka gledalo s poštovanjem, i prepis svetog spisa ili teksta nosi se do dana današnjeg sa skoro istim idejama i verovanjima o njegovoj zaštitničkoj moći kao i u najranijim vremenima. U drevnom Egiptu se cela Knjiga mrtvih, kao i njeni različiti delovi koji su obično prepisivani na papiruse, sastojala od niza "reči
•
MAGiČNE SLIKE I FORMULE. BAJALICE ITD. 107
moći", i savremeni Egipćanin gleda na Kuran na isti način kao što je njegov predak gledao na starije delo. Čudan odlomak iz teksta ispisanog u unutrašnjosti Unasove piramide glasi (r. 583); "Kost i telo koji nemaju nikakvog spisa jadni su, ali gle, Unasov spis je zapečaćen velikim pečatom, i gle, on nije zapečaćen malim pečatom." Teško je u potpunosti objasniti ovaj odlomak, ali nema sumnje da ovde srećemo aluziju na običaj da se sa umrlim ostavljaju spisi za koje se verovalo da poseduju magične moći. Određeni odeljci ili delovi religijskih knjiga drevnih naroda uvek su smatrani važnijim od drugih, i uzimajući u obzir veliku dužinu takvih sastava, tome se ne treba čuditi. Egipćani su koristili dva oblika LXIV poglavlja Knjige mrtvih, i nema nikakve sumnje da je kraći oblik već za vreme l dinastije, oko 4300. pre n. e., trebalo da predstavlja suštinu celog dela, i da se njegovo izgovaranje smatralo isto toliko dejstvenim kao i izgovaranje svega ostalog '" Značajna je činjenica da se ovaj oblik zove "Poglavlje o poznavanju 'Poglavlja izlazaka danju' u jednom jedinom poglavlju", i tvrdi se da potiče iz vremena I -leseptija, kralja l dinastije, oko 4300. pre n. e., dok je "otkriće" dužeg oblika pripisano vladavini Men-kau-Raa (Mikerin), kralja IV dinastije, oko 3600. pre n. e. Zanimljivo je primetiti kako se izvesna poglavlja i formule uporno pojavljuju u pogrebnim papirusima različitih razdoblja, i izgleda da se ovo može objasniti činjenicom da Je narod napravio izbor još vrlo rano, i da je ovaj izbor prepisi van sa dodacima ili izostavljanjima koje su prijatelji pokojnika dopuštali ili smatrali neophodnim. Jedno je
84 Slično i Arapi pridaju isti toliki značaj Fali, ili tlvoc!n<?111 poglavlju, i poglavlju koje objavljuje jedinstvo Boga (eXli). kao I OSIalku Kllrana.
108 EGIPATSKA MAGIJA
sasvim sigurno: svaki čovek u Egiptu je umirao sa čvrstim uverenjem da će tokom putovanja na onaj svet biti snabdeven rečima moći koje će mu omogućiti da onamo ode neometan, i dati mu obilje hrane i pića. Ovo shvatanje vidimo iz reči moći u sledećim odlomcima: "Neka Tot, koji poseduje i ispunjen je rečima moći, dođe i odreši zavoje, čak i zavoje Setove koji mi usta sputavaju . . . Što se tiče reči moći i svih reči koje se protiv mene mogu izgovori ti, neka im se bogovi suprotstave i neka im se svaki pojedini bog iz zajednice bogova odupre."" "Gle, prikupljam reč moći ma gde bila, i od svakoga ko je ima, hitrije od hrtova i brže od svetlosti."" Krokodilu koji dolazi da od njega odnese reči moći, pokoj nik kaže: "Odlazi. vraćaj se, odlazi, ti krokodilska nemani Sui! Nećeš mi pristupiti, jer ja živim od reči moći koje su uza me . . . Nebesa imaju moć nad dobima svojim, i reči moći imaju vlast nad onim što poseduju; usta će moja, dakle, imati vlast nad rečima moći koje su u njima."" Odeven sam (?) i potpuno snabdeven tvojim rečima moći, o, Ra, koje su na nebu iznad mene, i u zemlji ispod mene."" Dvema boginjama Sestrama-Mert pokojnik kaže: "Reči moći su moja poruka vama. Ja sijam iz barke Sektet, ja sam Hor, Izidin sin, i dođoh da vidim oca svog Ozirisa."" "Postadoh duh u obličjima svojim, stekoh vlast nad svojim rečima moći. i dosuđeno je da budem duh."90 "Zdravo da si. ti što glave odsecaš, i lica rasecaš, ti što odnosiš sećanje na rđa-
85 Vidi Chapters of Coming Forrh by Day, str. 70. 86 Ibid., str. 7l. 87 Ibid., str. 81. 88 Ibid., str. 84. 89 INd., str. 87. 90 Ibid., str. 129.
MAGiČNE SLIKE I FORMULE, BAJALICE ITD. 109
ve stvari i z usta duhova pomoću reči moći koje su u njima, . . . neka mi se usta čvrsto ne zatvore Z?og reči moći koje su u tebi . . . Vraćaj se i odlazi pred re�lm� koje izgovori boginja Izida kad si došao da b�CIS s,:canJe na rđave stvari u usta Ozirisu,"91 Na amaJhJI Kopce nalazimo ispisane reči: "Neka krv Izidina, i ,:,oći (?) Izidine i Izidine reči moći budu moćne da zastlte ovog sll-, nika" itd., i u molbi koju upućuje Ozirisu, Tot kaže: "Ja sam Tot, miljenik Raov, gospodar moći, koji ono što čini do povoljnog svršetka dovodi, silnik reči moći, koji je u barci miliona godina, gospodar zakona, podJarmlJI-vač dveju zemalja" itd " . . .
Iz gornjih odlomaka smo saznah ne samo kohko Je veliko bilo poverenje koje je pokojnik polagao u svoJe reči moći, već i da su izvori iz kojih su one poticale bdi bogovi Tot i Izida. Setićete se da Tota zovu "pisar bogova", "gospodar pisanja", "gospodar papirusa", "tvorac palete i mastionice", "gospodar božanskih reči :', tj : svet ih spisa i l i tekstova, i kako je bio gospodar knjiga I moći govora, smatran je posednikom sveg znanja, bilo ljudskog, bilo božanskog. Za vreme stvaranja sveta
.on
je bio taj koji je volju neviđene i neznane stvaralacke Moći pretvorio u reči, i koji ih je tako IZgovono da Je vaseljena postala, i on je bio taj koji se, primenjujući svoje znanje, pokazao kao zaštitnik i prijatelj Ozirisa, [zide i njihovog sina Hora. Na osnovu podataka IZ tekstova saznajemo da Tot nije pomogao ovim trima bogovima fizičkom snagom, već tako što im je predao reči moći i podučio ih kako da ih upotrebe: Znamo da Je Oziris porazio neprijatelje i da je obnovIo svoJe telo I postao car podzemnog sveta i bog umrlih, ah ovo Je
91 Ibid., sIr. 150.
92 Ibid., str. 340.
1 10 EGIPATSKA MAGIJA
. mogao da učini jedino pomoću reči moći koje mu je predao Tot, koji ga je naučio kako da ih izgovara pravilno i odgovarajućim tonom. Na osnovu ovog verovanja pokojnik uzvikuje: "Zdravo da si, Tote, koji učini Ozirisa pobednikom nad neprijateljima, učini i da Ani neprijatelje pobedi u prisustvu velikih i suverenih prinčeva koji su u Tatuu", ili na bilo kom drugom mestu. Bez reči moći koje mu je predao Tot, Oziris bi bio nemoćan pred napadima neprijatelja, a slično bi i umrli, koji je uvek poistovećivan sa Ozirisom, bio istrgnut iz postojanja u trenutku smrti da nije bilo reči moći koje su donosili spisi sahranjeni s njim. U sceni Sudenja Tot izveštava bogove o ishodu merenja srca na terazijama, i predaje njegovom vlasniku reči koje je izgovarao u svojim molbama; i sve što se bogovima može reći u pokojnikovu korist on govori, i sve što se može učiniti za njega on čini. Ali, pored toga što je bio zaštitnik i prijatelj Ozirisov, Tot je bio oslonac kome je Izida hitala u nevolji. Reči himne objavljuju da je ona znala "kako da odagna zlu kob" i da je bila "jakog jezika i ispravno izgovarala reči moći koje je poznavala, nije zastajkivala u govoru i savršeno je izdavala' naredenja i kazivala reč"", ali ovaj opis samo dokazuje da ju je Tot podučio veštini dejstvenog izgovaranja reči moći, i da njemu, u stvari, ona duguje mnogo više. Kad je pronašla mrtvo telo svog muža Ozirisa, lebdela je iznad njega u obličju ptice, napravila povetarac mašući krilima i odaslala svetlo od sjaja svog perja, i najzad je umrlog vratila u život svojim rečima moći; iz njihovog zagrljaja rođen je I-Ior, i majka ga je dojila i gajila u svom skrovištu u ba-
93 Chabas, Rcuuc Arche% gique, 1857. SIr. 65 i dalje; Monuments Egypliens. tab. XXII i dalje; i za skori prevod vidi moj First Steps in Egyptian, str. ]79-]88.
MAGiČNE SLIKE I FORMULE, BAJALICE ITD. 1 1 1
ruštinama papirusa. Posle izvesnog vremena počeo je da je proganja Set, ubica njenog muža, koji je, izgleda, nju i njenog sina Hora zatvorio u kuću kao zarobljenike, Zahvaljujući, međutim, Totovoj pomoći, ona noću izađe i na putu joj se pridružiše sedam škorpija," zvanih Tefen, Befen, Mestet, Mestetef, Petet, Tetet i Matet, od kojih su tri poslednje pokazivale put. Vodič je dovede do močvara Per-suija95 i do grada dveju boginja sandala, odakle je počinjala močvarna zemlja Atuova, Putujući dalje stigoše u Teb", gde je upravitelj oblasti imao kuću za svoje dame; gospodarica kuće nije primila Izidu zbog škorpija koje su bile s njom, jer je pogledala sa vrata i ugledala Izidu kako dolazi. Na ovo se škorpije posavetovaše i htedoše da je ubode škorpija Tefen, ali u tom trenutku jedna sirotica koja je živela u močvari otvori Izidi vrata svoje kolibe, i boginja se u njoj skloni. U međuvremenu se škorpija ispod vrata ušunjala u kuću upravitelja, ubola sina gospodarice, a kuću zapalila; nikakva voda nije mogla da ugasi vatru, a nije bilo ni kiše da to učini, jer tad nije bila sezona kiša. Otkako se ovo desilo ženi koja nije nanela Izidi nikakvo stvarno zlo, jadno stvorenje je lutalo gradskim ulicama glasno zapomažući od bola i jada, jer nije znala da l i će joj sin ostati živ ili će umreti.
Kad Izida ovo vide, zažali zbog deteta koje je bilo ujedeno, i kako je u celoj toj stvari oko zatvaranja vrata majčine kuće pred licem boginje on bio nedužan, ona odluči da ga spase, Odmah zatim ona pozva rastrojenu
94 Priča jc ispričana tl čuvenoj Meternichstelc, ured. Goienischcff, Leipzig, 1877.
9S Tj., Krokodilopolj. 96 Grad dveju sandala. Dve sandale su bile napravljene od kože
boga Nehcsa ili Sela, l -Iorovog protivnika.
1 1 2 EGIPATSKA MAGIJA
majku rečima: "Priđi, priđi! Jer reč je moja talisman koji život donosi! Ja sam ćerka dobro znana i u tvom gradu, i otkloniću zlo rečju iz usta svojih koju me otac nauči, jer ja sam ćerka njegovog tela." Tad Izida stavi ruke na dečakovo telo, i da bi vratila duh u njega, reče:
"Dođi, Tefene, iz zemlje se pojavi, odlazi odavde, blizu ne prilazi!
Dođi, otrove Tefenov, iz zemlje se pojavi. Ja sam Izida, boginja, gospodarica reči moći, koja magična dela čini, čijeg su glasa reči mađije.
Pokori mi se, o, gmizavče svaki što ujedaš, i padni glavačke I
re! 0, otrove [Mestetov il Mestetefov, ne penji se go-
0, otrove Petetov i Tetetov, ne primiči se! 0, Matete, padni glavačke!"
. Boginja Izida tad izgovori izvesne bajalice, koje joj le dao bog Seb da bl od sebe oterala otrove, i reče: "Odlazi, odbij, povuci se, o, otrove", dodajući reči "Mer-Ra" ujutru i "Jaje Guske se pojavljuje sa si komore" uveče, dok se obraćala škorpijama. Ove rečenice su bile talismani. Posle toga je Izida jadikovala da je usamljenija i nesrećnija od svih ljudi u Egiptu, i da je postala :"čna starcu koji je prestao da gleda i da posećuje lepe zene u nJihovim kucama; i ona naredi škorpijama da svoJ pogled odvrate od nje i da joj pokažu put do močvara i tajnog mesta koje se nalazi u gradu I-Iebt. Tada su reči vapaja: "Dečak živi, otrov umire! Kao što sunce živi, tako otrov umire" bile izgovorene, i vatra u ženinoj kući ugašena, i nebo se radovalo Izidinim reči ma. Kad je Izida rekla da je "ženin sin bio uboden zato što je njegova majka zatvorila vrata svoje kuće pred njemm licem, a da njoj ništa nije učinila", reči vapaja "De-
MAGiČNE SLIKE I FORMULE, BAJALICE ITD. 1 13
čak živi, a otrov umire" behu još jednom izgovorene, i ženin sin se oporavi.
Izida zatim ovako nastavi priču: "Ja, Izida, začeh dete, zatrudneh sa Horom. Ja, boginja, rodih Hora, sina Izidinog, na ostrvu (ili gnezdu) u Atuu, močvarnoj oblasti; i silno se radovah zbog toga, jer smatrah Hora darom koji će mi nadoknaditi gubitak oca njegovog, Skrivah ga najpažljivije i tajih ga u strahu svome, a zapravo beše dobro skriven, i onda pođoh u grad Am. Kad pozdravih stanovnike njegove, okrenuh se da potražim dete, da ga podojim i opet u ruke uzmem. Ali, nađoh odojče svoje, Hora, divnog, zlaćanog, na samrti! Zemlju je orosio vodom iz oka svoga i penom sa usana svojih, telo mu ukočeno bejaše, srce nepomično i nijedan mu se mišić u udovima ne micaše," Tad gorko zavapih, i stanovnici papirusnih baruština do mene odmah dotrčaše iz kuća svojih, i jadikovahu nad velikom nesrećom mojom; ali nijedan ne otvori usta svoja da nešto kaže, jer je svako u tuzi velikoj zbog mene bio i niko nije znao kako da vrati život Horu. Tad mi priđe neka žena dobro poznata u svom gradu, jer je pripadala plemenitom rodu, i pokuša da oživi Hora, ali, iako joj srce bejaše puno znanja, sin moj ostade nepomičan." U međuvremenu narod primeti da je sin božanske majke Izide bio zaštićen da ga ne nađe njegov brat Set, da kroz biljke među kojima je bio skriven nije moglo da prođe nijedno neprijateljsko biće, da bi reči
97 Ovo je tačan opis stanja životinje koju jc ubola mala crna š�or�ija II �gipl� i. Sudanu. Vid.�o sam kuju pukovnika V. H. Drejdza, Subru . kOJu JC kod MeravIJa septembra 1897. ubola crna ŠkOfpij�, i za otprilike jedan sat ona je bila II Horovom stanju koje je gore opisano, i ceo logor je bio utučen, jer su i gospodar i pas bili miljenici s�i�. Kad. �iše nij�_bilo moguće održavati je II životu, major C. R. Grifit l o�talt J� ur�mse �I vedra s vrelom vodom nekoliko sati, i II smiraj dana JC lakse disala I ubrzo se oporavila.
,
1 14 EGI PATSKA MAGIJA ----------------------------�----------
moći Temua, oca bogova, "koji je na nebesima", spasie život Horu, da njegov brat Set nikako nije imao pristupa mestu na kome se nalazilo dete, koje je, u svakom sl učaju, bilo zaštićeno od njegove zlobe; i najzad je ustanovljeno da je Hora ubola škorpija, i da ga je gmizavac "koji srce razara" ranio i verovatno ubio,
U tom času je stigla boginja Neftida, i lutala je l1aokolo kroz baruštine papirusa gorko jadikujući zbog bola svoje sestre Izide; s njom je takođe bila Serket, boginja škorpija, koja je stalno pitala: "Šta se desilo s Horam?" Onda Neftida reče Izidi : "Uzvikni molitvu do neba, i neka mornari barke Raove prestanu s veslanjem, i neka se barka Raova zbog Hora ne pokrene na putanji svojoj"; i Izida smesta posla vapaj svoj do neba, i molba njena stiže do "Barke miliona godina", i Sunce stade nepomično i barka se njegova sa mesta ne pokrenu zbog boginjine molbe, [z barke izađe bog Tot sa magičnim moćima, noseći sa sobom veliku moć da tako zapoveda, da se reči iz njegovih usta moraju odmah ispuniti; i reče on Izidi: "O, ti boginjo [zida, čija usta znaju kako da izgovore čini ( i l i talismane). Hor, dete tvoje, neće stradati, jer njegovo zdravlje i sigurnost zavise od Raove barke, Dođoh danas u božanskoj barci Diskovoj (Aten) do mesta na kome je juče bila, Kad tama (i l i noć) vlada, svetlo će je poraziti zbog Horovog zdravlja ( i l i sigurnosti), radi [zide, majke njegove - i slično će se desiti svakome ko poseduje ono što je [ovde] napisano (?l," Ono što se zatim dogodilo je, naravno, očigledno, Hor je bio vraćen u život na veliku radost majke Izide, koju je više nego ikad zadužio bog Tot, jer je došao da je spase nevolje - Sinovljeve smrti, isto kao što je učinio kad joj je muž umro, Kako je Izida oživela i muža i sina rečima moći i talismanima koje je posedovala, smrtnik je mislio da je za njega apsolutno neophodno da po
MAGIĆNE SLIKE I FORMULE, BAJALICE ITD, 1 1 5
svaku cenu obezbedi njenu naklonost i zaštitu, jer su večni život i smrt bili u njenim rukama, Vremenom ju je Egipćanin poštovao sve više i više, i kako je ona bila gospodarica bogova i neba, pripisivana joj je moć jednaka Raovoj, U stvari, prema jednoj legendi koja je stigla do nas i koja je, ispisana na papirusu ili platnu, činila magičnu formulu protiv otrova svakojakih gmizavaca, ona je učinila smeo pokušaj da Rau otme njegovu moć i da tako postane gospodarica vaseljene, Kako je ovo učinila ispričano je u hijeratskom* papirusu koji se čuva u Torinu", iz koga je naČinjen sledeći prevod; zasluga za prvo otkrivanje tačnog značenja teksta pripada M, Lefebru,
LEGENDA O RAU I IZIOI
"Poglavlje o božanskom bogu, samostvorenom biću, koje stvori nebo i zemlju, i vetrove [što daju] život, i vatru, i bogove, i ljude, i zveri, i stoku, i gmizavce, i ptice u vazduhu, i ribe u moru; on je kralj ljudi i bogova, on ima jedno doba života (o) i s njim su razdoblja od po sto i dvadeset godina samo kao godina; imena su njegova mnogobrojna i neznana, čak ih ni bogovi ne znaju,
·Egipatsko kurzivno pismo, dobilo imc od grčkog hieratikos (sveštcllIčko) II vreme kad ie korišćeno samo za pisanje svetih tekstova. Svakodnevni svetovni dokumenti pisani su drugim načinom, demolskim (od grčkog demotikos: "za narod" ili "za opstu upotrebu"). Treće pismo, hijeroglifi (sveti urezi), korišćeno je samo na ziclovima hramova i javnim spomenicima, gde su slova II obliku slika bila urezana II kamenu. Razlikovali su ga od druga dva oblika egipatskog pisma, pisanih mastilom po papiruslI ili drugim mekanim površinama. (Prim. prev).
98 Vidi Pleyte i Rossi, Lc Papyrus de T!lrin, 1869-1876, tab. 31-37 i 131-138; Takode vidi Lefebure II Aegyptische Zeitschrift, 1883, str. 27 i dalje; Wiedemann, Religion der a/Fen Aegyprer, 1890, str. 29 i dalje; i mej Papyrus of Ani, 1895, str. LXXXIX i First Steps in Egyptian, 1895, sir. 241-256,
8 '
1 16 EGIPATSKA MAGIJA
Izida bejaše tada žena koja vladaše rečima moći; srcu su joj dojadili mi l ioni ljudi, zato ona izabra milione bogova, ali je još više poštovala milione duhova {hu}. I razmišljaše ona u srcu svom: 'Zar ja ne mogu uz pomoć svetog imena Božjeg zagospodariti zemljom i postati boginja kao Ra na nebu i na zemlji?' I gle, Ra je svakog dana ulazio na čelu svoji h svetih mornara i sedao na presto dvaju obzorja. Sad je božanski (tj, Ra) ostario, iz usta balavi. pljuvačka mu na zemlju pada i bale mu na tlo kaplju. I lzida ih u ruci zamesi sa zemljom, i od nje načini svetu zmiju u obliku strele; ne uspravi je pred licem svojim, već je ostavi na zemlji, da leži na stazi kojom je veliki bog izlazio, po želji srca svoga, u svoje dvostruko kraljevstvo. Tad se uzdiže sveti bog, i bogovi koji su ga pratili kao da je Faraon pođoše s njim; i on izađe kao što je činio svakog dana; i sveta zmija ga ujede. Plamen života ga napusti, i on, koji je među kedrovima (?) boravio, bejaše savladan. Sveti bog otvori usta svoja, i krik visosti njegove dopre do neba; njegova zajednica bogova reče: 'Šta se desilo?' I bogovi njegovi uzviknuše: '$ta je to?' Ali Ra ne mogaše da odgovori, jer mu vilica drhtaše i svi mu se udovi tresoše; otrov se brzo raširi kroz telo njegovo, baš kao što Nil hita kroz celu zemlju njegovu. Kad veliki bog utvrdi srce svoje, zavapi onima koji u njegovoj pratnji bejahu: 'Priđite, o, vi koji se rodiste iz tela moga, vi bogovi koji iz mene izađoste, kažite Heperi da me kobna nesreća snađe. Srce je moje oseća, ali je oči moje ne vide; ruka je moja ne izazva, niti znam ko mi ovo učini. Nikad bol takav ne osetih, čak ni bolest više patnje ne zadaje, Ja sam princ, sin prinčev, sveta suština koja je od Boga potekla, Ja sam veliki, sin velikog i otac moj namisli ime moje; ja imam mnoštvo imena, i mnoštvo obličja, i biće je moje u svakom bogu. Oglasiše me glasnici Temu
CMc..A-"G::.:I",Č--,N",E.:cSc::Lc..IK:.:E"I--,F.:c0c..Rc..Mc..U",L:::Ec..' c::B"A",JA"L::.:IC:::.E::c..IT.:cD,C' ______ --.:.11 7
i Hor, i otac moj i majka moja izgovoriše mi ime; ali ga onaj što me stvori sakri u meni, jer ne htede da reči moći ma kog vidovnjaka nada mnom vlast imaju, Izađoh da pogledam ono što načinih, prolazih kroz svet koji stvorih, kad gle! nešto me ujede, ali ne znam šta. Je l i vatra? Je li voda? Srce mi gori, telo mi se trese i drhtanje mi sve udove zahvati. Neka mi se dovedu deca moja, bogovi, koji poseduju reči moći i magični govor, i usta što znaju kako da ih kažu, a takođe i sile koje sežu čak do nebesa.' Tad mu zapomažući od jada dođoše deca svakog boga. I Izida takođe stiže, noseći sa sobom svoje reči magične moći, i usta joj bejahu puna daha životnog; jer talismani njeni pobeđuju patnje bolesnika i reči njene ponovo oživljavaju grla onih koji su umrl i , l ona progovori: 'Šta se dogodilo, o, sveti Oče? Šta se desilo? Da te nije ujela zmija i da stvor kog si t i sazdao nije glavu svoju na tebe digao? Zaista će je utući moje dejstvene reči moći, i oteraću je pred pogledom tvojih sunčevih zrakova.' Sveti bog otvori usta i reče: 'Kretah se stazom svojom, i prolazi h kroz dve oblasti zemalja svojih po želji srca svoga, da vidim ono što sazdah, kad gle! Ujede mc zmija koju ne videh, Je li vatra? Je l i voda? Hladniji sam od vode, vreliji od vatre, Telo mi se preznaja, drhtim, oko mi snage nema, nebo ne mogu videti, i znoj mi na lice navire kao da je leto.' Tad Izida reče Rau: 'O, sveti Oče, kaži mi ime svoje, jer onaj ko bude spasen bio, tvoji m će imenom živeti.' I Ra reče: ' Ja načinih nebo i zemlju, sastavih planine, sa zdah sve što je na njima, načinih vodu, učinih da se rodi boginja Meht-urt i stvorih "Bika majke njegove", iz koga ljubavne naslade izviru. Ja nebo stvorih, ja raširih dva obzorja kao zavesu i u bogove stavih dušu njihovu, Ja sam onaj koji, čim otvori oči, svetlo nastaje i čim ih sklopi, tama biva, Na zapovest njegovu Nil se diže i bo-
�8 _ _______________ _____________ �E�G�IP�A�T�S�KA�M�A�G�IJ�A
govi mu ime ne znaju. Ja načinih časove, stvorih dane, doneh godišnje svečanosti, stvorih poplavu Nila. Ja sazdajem vatru života i hranu u kuće donosim, Ja sam Hepera ujutru, Ra u podne i Temu uveče.' Otrov nije u međuvremenu uklonjen iz njegovog tela, već je prodro dublje, i veliki bog ne mogaše dalje ići.
Tad [zida reče Rau: 'Ono što si kazao nije ime tvoje. Kaži mi ga, i otrov će uzmaći; jer će živeti onaj čije će ime biti otkriveno.' Tad otrov buknu kao vatra i , beše bešnji od plamena iz peći, i uzvišenost velikog boga reče: 'Pristajem da me Izida ispita, i da ime moje od mene pređe na nju.' Onda se bog sakri od bogova, i mesto njegovo u Barci miliona godina ostade prazno, I kad dođe vreme da izađe srce Raovo, Izida reče svom sinu Horu: 'Bog se zakletvom obavezao da oslobodi svoja dva oka (tj. sunce i mesec).' Ovo je bilo ime velikog boga uzeto od njega, i Izida, gospodarica reči magične moći, reče: 'Odlazi, otrove, iz Raa izađi. O, Oko Hornvo, izađi iz boga, i zasijaj van usta njegovih . Ja sam "lIla koja dela. Ja sam ona koja natera pobeđeni otrov d 1 na zemlju padne, jer je oduzeto ime velikom bogu. Nd<a Ra živi, i neka otrov umre! Neka otrov umre, i neka Ra živi ! ' Ovo su reči Izide, moćnice, gospodarice bogova, koja je znala Raa po imenu."
Iz nekoliko reči teksta koji sledi gornju priču, saznajemo potom da ona nije napisana toliko sa ciljem da uputi čitaoca kako se sastavlja magična formula, jer se kaže da ju je trebalo izgovarati iznad figura Temua i Hora, i Izide i Hora, to jest, iznad figura Temua večernjeg sunca, Hora Starijeg, Hora sina Izidinog i same [zide. Temu očigledno zauzima Raovo mesto, jer predstavlja sunce kao starca, tj. Raa na završetku njegovog dnevnog života, kad je izgubio snagu i moć. Tekst je bajal ica i l i magična formula protiv zmijskog ujeda, i mis-
MAGleNE SLIKE I FORMULE, BAJALICE ITD. 1 1 9
lilo se da će pisana slova, koja su predstavljala Izidine reči, spasti život svakom koga ujede zmija, baš kao što su i Rau spasie život. Da su nam bila poznata potpuna uputstva u vezi s upotrebom figura Temua, Izide i dva boga Hora, verovatno bismo otkrili da je trebalo da u pantomimi prikažu scene koje su se odigravale između Raa i Izide kad je boginji uspelo da mu oduzme ime. Tako imamo dovoljan dokaz da je [zida posedovala čudesne magične moći, i pošto je tako, iz tekstova saznajemo da su odluke o životu i smrti, bar što se tiče pokojnika, bile u njenim rukama. Njene reči moći su, takođe, bile neprocenjiv imetak, jer ih je dobila od Tota, koji je bio personifikacija svesti i raZllma Tvorca, i tako im je poreklo bilo božansko, i sa ove tačke gledišta bile su nadahnute.
U jednom papirusu iz doba Ptolomeja nalazimo neke zanimljive podatke o velikoj veštini u magijskom delanju i o znanju magičnih formula koje je posedovao princ zvani Setnau Haem-Uast. Znao je kako da se koristi moćima amajlija i talismana, i kako da sastavi magične formule, a bio je učitelj i religijske, i književnosti "dvostruke kuće života", i l i biblioteke magijskih knjiga. Jednoga dana, dok je o tim stvarima pričao jednom od kraljevih mudraca, čovek se nasmeja na njegove opaske, i Setnau mu odgovori: "Ako hoćeš da pročitaš knjigu koja poseduje magične moći, pođi sa mnom i pokazaću ti je, Knjigu je napisao sam Tot, i u njoj se nalaze dve formule. [zgovaranje prve će opčiniti (ili začarati) nebo, zemlju, pakao, more i planine, i uz njenu pomoć ćeš videti sve ptice, gmizavce i ribe, jer će njena moć dovesti ribe na površinu vode. Izgovaranje druge će omogućiti čoveku koji je u grobnici da uzme obličje koje je imao na zemlji" itd. Upitan gde se knjiga nalazi, Setnau reče da je u grobnici Ptah-nefer-kaa u Memfisu.
120 EGIPATSKA MAGIJA
Malo zatim, Setnau ode tamo sa svojim bratom i provede tri dana i tri noći tražeći Ptah-nefer-kaovu grobnicu, i trećeg je dana nađoše; Setnau izgovori nad njom izvesne reči, i zemlja se otvori i oni siđoše do mesta na kome je bila knjiga. Kad braća uđoše u grobnicu, videše da je osvetljena jakom svetlošću koja je izlazila iz knjige; i kad pogledaše okolo, ugledaše ne samo Ptah-nefer-kaa, već i njegovu ženu Ahuru i njihovog sina Merhua. Ahura i Merhu su bil i sahranjeni u Koptu, ali su njihovi dvojnici, posredstvom Totove magijske moći, došli da žive sa Ptah-nefer-kaom. Setnau i m reče da je došao da odnese knjigu, ali ga Ahura zamoli da to ne čini, i ispriča mu kakve su nesreće pratile one koji su je već posedovali. Čini se da je ona bila Ptah-nefer-kaova sestra kojom se on oženio, i posle rodenja njihovog sina Merhua, njen muž se izgleda isključivo posvetio proučavanju magijski h knjiga, i jednog dana Ptahov sveštenik obeća da će mu reći gde se može naći magijska knjiga koja je gore opisana, ako mu da sto srebrnjaka i pribavi dva lepa kovčega. Kad je dobio novac i kovčege, Ptahov sveštenik reče ,Ptah-nefer-kau da je knjiga u gvozdenoj kutiji na sredini reke kod Kopta. "Gvozdena kutija je u bronzanoj kutiji, bronzana kutija je u kutiji od palminog drveta, kutija od palminog drveta je u kutiji od abonosa i slonovače, kutija od abonosa i slonovače je u srebrnoj kutiji, srebrna kutija je u zlatnoj kutiji, i u zlatnoj (sic) kutiji leži knjiga. Kutija u kojoj se nalazi knjiga okružena je rojevima zmija, škorpija i gmizavaca svih vrsta, a oko nje je sklupčana zmija koja ne može da umre." Ptah-nefer-ka reče svojoj ženi i kralju šta je čuo, i najzad se uputi u Kopt sa Ahurom i Merhuom kraljevskim brodom; kad stigoše u Kopt, on ode u Izidin i Harpokratov hram i prinese žrtvu i izli livenicu ovim bogovima. Pet dana kasnije,
MAGiČNE SLIKE I FORMULE, BAJALICE ITO. 121
visoki sveštenik Kopta napravi za njega model splava i figure radnika snabdevene alatima; tad izgovori nad njima reči moći i one postadoše živi ljudi koji disaše, i otpoče potraga za kutijom. Pošto su radili tri dana i tri noći, stigoše do mesta gde je bila kutija. Svojim rečima moći Ptah-nefer-ka rastera zmije i škorpije koje su svile gnezdo oko kutija, i dva puta je uspevao da ubije zmiju sklupčanu oko kutije, ali bi ona opet ožive la; trećeg puta je ise če na dva dela i stavi pesak između njih, i ovog puta ona ne uze ponovo svoje staro obličje. On onda otvori kutije jednu za drugom, i uzevši zlatnu kutiju u kojoj beše knjiga, odnese je do kraljevskog broda. Zatim pročita iz nje jednu od dve formule i tako opčini ili začara nebo i zemlju da nauči sve njihove tajne; pročita drugu i vide sunce kako se diže na nebu sa svojom zajednicom bogova itd. Onda njegova žena Ahura pročita knjigu i vide sve što je i njen muž video. Ptah-nefer-ka tad prepisa spise na komadu novog papirusa, i pošto je tamjanom posuo papirus, rastvori ga u vodi i popi ga; tako je stekao znanje koje je bilo u magijskoj knjizi. U međuvremenu su ova dela razgnevila boga Tota, i on reče Rau šta je Ptah-nefer-ka učinio. Zbog toga izađe zapoved da se Ptah-nefer-ka i njegova žena i dete nikad ne vrate u Memfis, i na povratku u Kopt Ahura i Merhu padoše u reku i utopiše se; i vraćajući se s knjigom u Memfis, Ptah-nefer-ka se takođe utopi. Setnau se, međutim, nije dao odvratiti od svoje namere, i navaljivao je da dobije knjigu koju je video kod Ptah-nefer-kaa; ovaj onda predloži da odigraju igru dame i da pobednik dobije knjigu. Igralo se do pedeset dva poena i, iako je Ptah-nefer-ka pokušao da prevari Setnaua, izgubio je igru. U tom času Setnau posla svog brata Anhaheruraua gore na zemlju da mu donese Ptahove talismane i druge njegove magijske spise, i kad se ovaj
•
1_22 ____________________________ �EG�I�P�A�TS�K�A�M�A�G�I J�A
vrati, stavi ih na Setnaua, koji se odmah vinu u nebo stežući u ruci čudesnu knjigu. Kako je izlazio iz grobnice ispred njega je išlo svetlo, a tama se za njim spuštala; ali, Ptah-nefer-ka reče svojoj ženi : "Nateraću ga da ubrzo vrati ovu knjigu, noseći nož i štap u ruci i vatrenu posudu na glavi." Nema potrebe ovde pomi njati kako je Setnaua opčinila lepotica zvana Tabubu i njegove muke zbog toga: dovoljno je reći da mu je kralj naredio da knjigu vrati na njeno mesto, i da se Ptah-nefer-kaovo proročanstvo ispunilo."98
U vezi sa predmetom Izidinih magijski h moći moraju se ukratko spomenuti čudne male stele, zaobljenih vrhova, na čijim su prednjim stranama urezane figure boga Hora, koji stoji na krokodilima: obično su poznate kao "Horovi cipusi". Najveći i najlepši primerak ove značajne vrste predmeta je čuvena "Meternihova stela", pronadena 1828. godine za vreme gradnje cisterne u franjevačkom manastiru u Aleksandriji, koju je princu Meternihu darovao Muhamed Ali paša. U stanju smo, na sreću, da datu jem o ovu stelu, jer se na njoj pojavljuje ime Nektaneba l, pretposlednjeg domaćeg egipatskog kralja, koji je vladao od 378. do 360. pre n. e., i iz mnogih izvora znamo da se takav spomenik mogao stvoriti samo negde u to vreme. Iz dveju njenih slika koje su ovde prikazane vidimo da su na njoj uklesane i urezane figure mnogih bogova drevnog Egipta, bogova dobro poznatih sa spomenika ranijih dinastija, a takođe i figure niza demona, čudovišta i životinja koje ima-
98 Za prevod vidi I3rugsch, Le Roman dc SetnaIl (u Revuc Archeofogiqllc, 2. edicija, tom XVI. ]867. str. 161 i da\je); Maspero, Contes Egl)pticns, Paris . . 1882. str. 45-82; Records of Ihe Past, tom IV, slr. 129-148; i za izvorni dcmotski tekst vidi Marictlc. Les Papyrus dil Musćc dc 801l1aq, tom I, 1871, tab. 29-32; Revillout, Lc Roman de Setno, Paris, 1877: l-less, Roman von Sfne Ho-m-l1s, Leipzig, 1888 .
Horov ciplIS. (Vidi Mctcrnichs/cJle, ured. Go1ćnischeff, tabla 1)
• •
I
• = -o ·
o --=
o o
MAGleNE SLIKE I FORMULE, BAJALICE ITD. 125
ju i mitološku i magijsku važnost. Mnoge od njih prate tekstovi koji sadrže magijske formule, magična imena i mitološke aluzije. U glavnoj sceni vidimo Hora, ili Harpokrata, kako stoji na dva krokodila; na čelu m u je ureus i na glavi s desne strane nosi uvojak kose, simbol mladosti. U rukama drži zmije, lava i antilopu, i po izrazu njegovog lica jasno je da i h se nimalo ne boji. Iznad glave mu je, kako se obično smatra, bradata glava Besova. S njegove desne strane su: (1) učar", sa ljudskim rukama i šakama; (2) Hor-Ra, sa glavom sokola, koji nosi sunčev disk i ureus i stoji na vijugavoj zmiji; (3) Oziris, u obličju sokola koji stoji na žezlu, sa krunom atef; (4) boginja Izida koja stoji na vijugavoj zmiji; (5) boginja Nehebet, u obličju lešinara, koja stoji na žezlu papirusa. S njegove leve strane su: (1) učat sa ljudskim rukama i šakama; (2) papirusni steg sa perima i menatima1OO, (3) bog Tot koji stoji na vijugavoj zmiji; (4) boginja Uačet, u obličju zmije, koja stoji na žezlu papirusa. Kako Hor simboliše mladost, snagu i izlazeće sunce, i glava iznad njega je verovatno trebalo da predstavlja Raovu (ili Besovu) glavu starca; očigledno je ovde aluzija na boga koji je "uveče star i ponovo postaje mlad". Učati i figure bogova simbolišu sunčeve moći i božanstva koja su gospodari reči moći, i na Jugu i na Severu, kojima mladi bog Hor pobeđuje sve neprijateljske životinje, gmizavce i stvorove što pužu, koji žive u vodi i na kopnu. Iznad ove scene i oko nje je nekoliko redova figura bogova i prikaza mitoloških scena, od kojih su mnoge očigledno preuzete sa vinjeta Knjige mrtvih, čiji je cilj da pokažu da svetlo pobeđuje tamu, da dobro savlađuje zlo i da obnovljeni život dolazi po-
99 Vidi gore, str. 55 100 Vidi gore, str. S9
126 EGIPATSKA MAGIJA
sIe smrti. Tekstovi koji ispunjavaju sav prostor koji nisu zauzele figure opisuju izvesne uzgredne događaje iz velikog dvoboja Hora i njegovog brata Seta, i pričaju priču O Izidinim lutanjima sa sinom Horom i njenim patnjama u zemlji papirusnih baruština, čiji smo kraći izvod gore dali (vidi str. 111 -1 1 S .) ; pored toga, unete su i molitve izvesnim bogovima. Ceo spomenik nije ništa drugo nego talisman, ili džinovska amajlija sa urezanim magičnim figurama i rečima moći, i bio je, bez sumnje, postavljen na nekom istaknutom mestu u dvorištu ili u kući da zaštiti zgradu i njene stanovnike od napada neprijateljskih bića, vidljivih i nevidljivih, i verovalo se da je njegova moć neodoljiva. Nema značajnijeg boga čija figura nije na njemu, i nema demona, ili zle životinje, ili gmizavca koji na njemu nije naslikan poražen; poznavanje drevne egipatske mitologije i veština koju je pokazao kreator ovog talismana izvanredni su. Mali Horovi cipusi sadrže samo izvode iz scena i tekstova koje nalazimo na "Meternihovoj steli", i nema sumnje da je ona, ili slični predmeti, bila izvor iz koga vodi poreklo tako mnogo figura eudnih bogova pronađenih na gnostičkim gemama. Neke od figura bogova na cipusima su u ptolomejskom i rimskom razdoblju bile izlivene u bronzi ili isklesane u kamenu, i zakopane u grobnicama i pod temeljima kuća da oteraju svaku neman koja bi došla da učini zlo, bilo živima, bilo mrtvima.
Arapski istoričar Masudi je sačuvaolOI neobičnu legendu o talismanima koje je koristio Aleksandar Veliki da bi zaštitio grad Aleksandriju za vreme gradnje, i kako je legenda egipatskog porekla i potiče iz razdoblja
101 Vidi Les Prairies d'Oro ured. B. de Meynard i Pavel de Courteille. Paris, ]861, tom I I . str. 425 i dalje.
llorov cipus. (Vidi Mt?tcrnichstt:lle, ured. Golcnischcff, tabla 3)
-
MAGiČNE SLIKE I FORMULE. BAJALICE ITD. 129
koje vremenski nije mnogo udaljeno od doba u kome je načinjena Meternihova stela, vredna je spomena. Kad su bili položeni temelji grada, i kad su zidovi počeli da se dižu, svake noći su neke divlje životinje izlazile iz mora i rušile sve što je preko dana bilo sagradeno; postavljeni su stražari da ih oteraju, ali i pored toga bi svakog jutra videli da je posao urađen prethodnog dana propao. Posle mnogo razmišljanja Aleksandar smisli kako da stane na put morskim čudovištima. Načini kutiju dugu deset i široku pet lakata, sa stranama od staklenih ploča pričvršćenih za okvire katranom ili smolom. Aleksandar se smesti u ovu kutiju sa dvojicom veštih crtača, i pošto je zatvorše, dva broda je odvukoše na more; i kad joj za dno zakačiše tegove od gvožđa, olova i kamena, ona poče da tone, vođena užadima kojima se upravljalo sa brodova, do mesta na koje je Aleksandar želeo da stigne. Kad je kutija dodirnula morsko dno, zahvaljujući providnosti staklenih strana i morske vode, Aleksandar i njegova dva pratioca su mogli da posmatraju različita morska čudovišta koja su prolazila, i on primeti da ona, iako sa ljudskim telima, imaju glave zverova; neka su imala sekire, neka testere, neka čekiće i sva su jako ličila na radnike. Dok su prolazila ispred kutije, Aleksandar i njegova dva crtača sa velikom tačnošću precrtaše na papir njihova obličja i naslikaše njihova grozna lica, oblike i stas; kad su ovo dovršili dali su znak, i kutiju izvukoše na površinu. Čim je Aleksandar stigao na kopno, naredio je svojim kamenorescima i drvodeljama da prema crtežima koje su napravili on i njegovi drugovi načine morska čudovišta, i kad su završili, on naredi da se ona postave na postolja duž morske obale, i nastavi da zida grad. Kad se spustila noć, pojavila su se kao i obično morska čudovišta, ali čim su 1Igledala svoje figure postavljene uz
9 Egipatska magija
•
•
130 EGIPATSKA MAGIJA •
obalu, smesta su jurnula natrag u vodu i nikada se više nisu pojavila. Kada je grad sagrađen i nastanjen, morska čudovišta se, međutim, opet pojaviše, i svakog bi jutra bilo otkriveno da je nekoliko ljudi nestalo; da bi ovo sprečio, Aleksandar postavi talismane na stubove koji su, prema Masudiju, tamo bili i u njegovo vreme. Svaki je stub bio u obliku strele, visok osamdeset lakata i oslanjao se na bronza nu ploču; talismani su smešteni pri njihovoj osnovi, i bili su u obličju figura i l i kipova izvesnih bića sa odgovarajućim natpisima, i kako su postavljeni pošto su za tu priliku bili izvršeni pažljiV I astronomski proračuni, možemo pretpostaviti da su učinili ono što je kralj želeo.
GLAVA V
MAGIČN,I IMENA
Egipćani su, kao i mnogi orijentalni narodi, pridavali vrlo veliku važnost poznavanju imena, i znanje kako da se upotrebe i spomenu imena koja poseduju magične moći bilo je neophodno kako živima tako i mrtvima. Ako je čovek znao ime boga ili davola, i njime mu se obratio, verovalo se da je ovaj bio obavezan da mu odgovori i učini sve što on želi; i posedovanje znanja imena nekog čoveka omogućavalo je njegovom susedu da mu učini dobro il i zlo. Ime koje je bilo predmet kletve donosilo je zlo svom vlasniku i, slično, ime koje je bilo predmet blagoslova i l i molitve za blagodat oSiguravalo je svom gospodaru mnogo dobrih stvari. Za Egipćanina je ime bilo isto toliko deo čovekovog bića kao i duša, ili dvojnik (KA). i l i telo, i sasvim je sigurno da ovo shvatanje potiče iz ranijih vremena. Tako u tekstu koji je ispisan po unutrašnjim zidovima1O' piramide Pepija I, kralja Egipta oko 3200. pre n.e . , čitamo: "Pepi se očisti. On u ruku svoju uze palicu mah, obezbedi sebi presto i zauze mesto svoje u barci velikih i malih zajednica bogova. Ra Pepiju daje da na zapad
9 '
]02 Red 169.
I I
132 EGIPATSKA MAGIJA •
plovi. on mu mesto utvrđuje iznad mesta gospodara dvojnika i zapisuje Pepija kao čelnika onih koji žive. Vrata Peh-kaa koja su u ambisu otvaraju se Pepiju. vrata od gvožđa koje je tavanica nebesa otvaraju se Pepiju. i on prolazi kroz njih; on na sebi ima panterovu kožu. i palica i bič su mu u ruci. Pepi napred stupa sa telom svojim. Pepi je srećan sa imenom svojim. i on živi sa svojim kaom (dvojnikom)." Začudo. spominju se samo telo, ime i dvojnik kralja, kao da je ovo troje sačinjavalo svu njegovu sveukupnost; vredno je zapaziti kakva se važnost pridaje imenu u ovom odlomku. U tekstu iz piramide drugog jednog kralja lOJ, nalazimo molitvu koja se tiče očuvanja imena, koja je toliko zanimljiva da njen prevod ovde navodimo u celini; ona glasi: "O. Velika zajednice bogova koji u Anuu (Heliopolj) boravite, dajte da Pepi Nefer-ka-Ra napreduje (doslovno 'proklija'), i neka napreduje njegova piramida, njegova večna građevina, isto kao što napreduje ime Temua, poglavara devet bogova. Ako napreduje ime Šua, gospodara gornjeg svetišta u Anuu. tad će i Pepi napredovati, i napredovaće njegova piramida, njegova večna građevina' Ako napreduje ime Tefnut, gospodarice donjeg svetišta u Anuu, ime će Pepije'lo biti utvrđeno, i ova njegova piramida će biti utvrđena do cele večnosti' Ako napreduje ime Sebovo u 'poštovanju zemlje', tad će i ime Pepijevo napredovati, i ova njegova piramida će napredovati, i ova njegova građevina će napredovati do cele večnosti! Ako napreduje ime Nut u Kući Šentovoj u Anuu, ime će Pepijevo napredovati, i ova njegova piramida će napredovati, i ova njegova građevina će napredovati do cele večnosti' Ako Ozirisovo ime napreduje
103 Pepi I I (ured. Maspero. r. 669 i dalje. Rccucil, tom XII, 1892, str. 146).
•
MAGIĆNA IMENA 133
u nomi Abidosa, tad će Pepijevo ime napredovati, i ova njegova piramida će napredovati, i ova njegova građevina će napredovati do cele večnosti! Ako Ime Ozms ]-Ient-Amenteta napreduje, tad će Pepijevo ime napredovati, i ova njegov� piramida će napredovati,_ i ov� njegova građevma ce napredovati do cele vecnos�l . Ako ime Seta, žitelja Nubta (Ombos) napreduje, tad ce Pepijevo ime napredovati, i ova njegova piramida će napredovati, i ova njegova građevina će napredova
,ti
do cele večnosti! Ako ime Horovo napreduje, tad ce Pepijevo ime napredovati, i ova njegova piramida će napredovati, i ova njegova građevina će . napredovati do cele večnosti! Ako Raovo ime na obZOrJU napreduje, tad će Pepijevo ime napredovati, i ova njegova piramida će napredovati, i ova njegova građevina će napredovati do cele večnosti! Ako ime Hent-mertija napreduje u Sehemu (Letopolj), tad će Pepijevo ime napredovati, i ova njegova piramida će napredovati, i ova njegova građevina će napredovati do c�le večnosti! Ako ime Uatčep u Tepu napreduje, tad ce PeplJevo Ime napredovati i ova njegova piramida će napredovati, l ova njego;a građevina će napredovati do cele večnosti!" Gornja molitvena formula bila je začetak većine molitvi i tekstova koji su imali za cilj da "učine da ime pro: klija ili napreduje", a koji su bili tako često prepIsIvam u saitskom, ptolomejskom i rimskom razdoblju. SVI OVI sastavi pokazuju da se, od najranijih <1.0 najkasnijih vremena, verovanje vezano za važnost ocuvanp Imena mje u Egiptu nikad promenilo, i sin koji je poma
_gao da
se očuva očevo ime, a uz to i sećanje na njega, ucmlo je delo za svaku pohvalu. U ovom poglavlju nas, ipak, ne zanima toliko uobičajena i neuobičajena upotreba imena, i gornje Činjenice su pomenute samo da_bi pokazale da je čovekovo ime smatrano njegovim sustmsklm de-
134 EGIPATSKA MAGIJA
lom, i da je brisanje imena neke osobe bilo ravno njenom uništenju. Bez imena nijedan čovek nije mogao biti prepoznat na sude nju, i kako je čovek došao na svet samo kad mu se objavilo ime, tako se i budući život mogao postići samo kad su se bogovi zagrobnog sveta s njim upoznali i izgovorili ga.
Prema priči o Stvaranju koja je ispričana u Papirusu Nesi-AmsuI04, pre nego što je nastao svet i sve što je na njemu, postojao je samo veliki bog Neb-er-čer, jer čak ni bogovi ne behu rođeni. Sada, kad je došlo vreme da bog sve sazda, on kaže: "Ja doneh (tj. stvorih) lista svoja, i izustih ime svoje kao reč moći, i tako se razvijah u razvicima boga Hepere, i razvih se iz prvobitne materije koja se razvijala nebrojenim mnoštvom razvoja od početka vremena. Ničeg tada ne beše na ovoj zemlji [pre mene], i ja sve stvorih. Nikog ne beše da radi sa mnom u to vreme." Na drugom mestu, to jest u drugoj verziji priče, bog Hepera kaže: "Razvio sam se od prvobitne materije koju sam stvorio, razvio sam se i z prvobitne materije. Ime mi je 'Oziris', klica prvobitne mrtterije." Ovde, dakle, imamo dokaz da su Egipćani smatrali da je do stvaranja došlo kad je bog Neb-er-čer, i l i Hepera, izgovorio sopstveno ime. Opet, u priči o Rau i [zidi, datoj u prethodnom poglavlju, videli smo da je [zida, iako je mogla da načini zmiju i navede je da ujede Raa, koji se od ujeda jako razboleo, bila nemoćna da na nebu i na zemlji učini ono što želi, sve dok nije ubedila boga da joj otkrije svoje ime kojim vlada vaseljenom. Predavši boginji svoje ime, bio je u njenoj vlasti, i u ovom slučaju vidimo izrazit primer verovanja da je poznavanje imena boga, đavola ili ljudskog bića podrazumevalo vlast nad njim. Na drugom mestu smo videli
10·1 Vidi moju raspravu II Arcaeoiogia, tom Lli, London, J891.
MAGiČNA IMENA 135
da je Ra, uzor i simbol Boga, opisan kao bog sa "mnogo imena" i u čudesnom sastavu XVII poglavlja Knjige mrtvih'05, nalazimo sledeće tvrđenje: "Ja sam veliki bog Nu, koji samog sebe rodi i koji učini da ime njegovo postane zajednica bogova." Zatim dolazi pitanje: "Šta to znači?" ili "Ko je ovo?" [ odgovor: "To je Ra, tvorac ime[naJ udova svoj ih, koji nastadoše u obličju bogova koji su u pratnji Raovoj." Iz ovoga vidimo da su svi "bogovi" Egipta bili samo personifikacije Raovih IMENA, da je svaki bog bio jedan od njegovih udova i da je ime boga bilo siim bog. Bez poznavanja imena bogova i đavola podzemnog sveta, mrtvi bi Egipćanin loše prošao, jer bi njegova lična sloboda bila ograničena, putevi i staze bi mu bili zaprečeni, kapije zdanja podzemnog sveta bi mu se neizbežno zalupile pred nosom i neprijateljske sile koje su ga u stopu pratile bi ga dokrajčile; ove činjenice najbolje ilustruju sledeći primeri:
Kad pokojnik dolazi u Sudnicu, na samom početku svog govora kaže: "Klanjam ti se, o, Veliki Bože, ti Gospodaru Maati, dođoh ti, o, moj Gospodaru, i stigoh ovde da mogu gledati lepotu tvoju . Ja te znam, i ime ti znam, i znam imena četrdeset dva boga koji žive s tobom u ovoj Dvorani Maati."'06 Ali, iako mu bogovi mogu biti naklonjeni, a on na suđenju proglašen pravednikom, on ne može proći do drugih bogova podzemnog sveta ako ne zna imena izvesnih delova Dvorane Maati. Posle suđenja on dobija mistično ime "Onaj koji je cvećem snabdeven i boravi na svom maslinovom drvetu", i tek pošto je izgovorio ovo ime, bogovi kažu: "Prođi." Zatim ga bogovi pozivaju da pristupi u Dvoranu Maati, ali mu ne dopuštaju da uđe sve dok, odgovara-
105 Vidi Chapters of Coming Forth by Day, sIr. 49. 106 Vidi Chapters or Coming Forth by Day, str. 19) .
136 EGIPATSKA MAGIJA
jući na pitanja koja su mu uputili reze, nadvratnici, pragovi, zasuni, šarke, krila i dovratnici, nije rekao njihova imena. Pod Dvorane mu neće dozvoliti da po njemu korača ako mu ne kaže ne samo njegovo ime, već i mistična imena svojih nogu i stopala kojima se spremao da na njega stupi. Kad je sve ovo bilo učinjeno, čuvar Dvorane mu kaže: "Neću ime tvoje najaviti [bogu], ako mi ne kažeš kako se zovem", i pokojnik odgovara: '''Prosuditelj srca i tragač za uzdama' ime je tvoje." Čuvar uzvraća: "Ako ti najavim ime, moraš kazati ime boga koji boravi u času svome", i pokojnik izgovara ime "Maau-Taui". Ali, čuvar još uvek nije zadovoljan, i kaže: "Ako ti najavim ime, moraš mi reći ko je onaj što mu je krov od vatre, čiji su zidovi [natkriljenil živim ureusima, i kome je kućni pod tok vodeni? Ko je on, pitam? (tj., kako mu je ime?)." Ali, pokojnik je, naravno, naL čio ime Velikog Boga, i odgovara: "Oziris." Čuvar Dve rane je sada zadovoljan i kaže: "Pristupi, zaista će mu : e ime tvoje pomenuti"; on dalje obećava da će kolači, )ivo i pogrebni obroci u kojima će pokojnik uživati dOl i i z "Oka Raovog".
L jednom drugom poglavljuJO', pokojnik se obraća sedmorici bogova i kaže: "Zdravo da ste, vi sedam bića što pre;udu izričete, što Terazije podupirete u noći suda Učat:)Vog, što glave odsecate, što vratove komadate, što srca silom uzimate i razdirete mesta gde su srca utvrđena, što pokolje pravite u jezeru Vatre, ja vas znam, i znam imena vaša; zato i vi mene poznajte, isto kao što ja znam imena vaša." Pošto je objavio da sedmorica bogova znaju njegovo ime i da on zna njihova, pokojnik više ne strepi da će ga snaći zlo.
107 Vidi Chapters of Coming Forth by Day, str. 128.
::M:::A�G::,IČ:"N"A='M::,E::.N::A� ______________ _ 137
U jednom delu Ozirisovog kraljevstva je bilo sedam dvorana ili zdanja kroz koja je pokojnik želeo da prođe, ali je svaku kapiju čuvao vratar, stražar i glasnik, i pokojnik je morao posebno da se pripremi da zadovolji ova bića, kako bi stekao pravo da prođe pored njih. Na prvom mestu, trebalo je od nekog materijala načiniti figure sedam kapija (ili i h naslikati na papirusu), kao i figuru pokajnika: trebalo je da ona priđe svakoj od kapija, stane pred nju i izgovori molbu koja je bila pripremljena posebno za tu priliku. U međuvremenu su but, glava, srce i papak crvenog bika bili ponuđeni pred svakom kapijom, kao i vrlo veliki broj raznih darova koje ne bi trebalo potanko opisivati. Ali, svi ovi obredi ne bi pomogli pokojniku da prođe kroz kapije ako nije znao imena sedam vratara, sedam stražara i sedam glasnika koji su ih čuvali. Bogovi prve kapije su bili : Sehet-hra-ašt-aru, Semetu i Huheru; druge: Tun-hat, Seket-hra i Sabes; treće: Am-huat-ent-pehfi, Res--hra i Uaau; četvrte: Hesef-hra-ašt-heru, Res-ab i Nete-ka-hra-hesef-atu; pete: Anh-em-fentu, Ašebu i Tebherkehaat; šeste: Akentauk-haheru, An-hra i Metes-hra-ari-še; sedme: Metes-sen, Aaa-heru i Hesef-hra-hemiu. l tekst, koji pokojnik izgovara svim Dvoranama, počinje: "Zdravo da ste, vi Dvorane' Zdravo da ste, vi što načiniste Dvorane Ozirisove! Zdravo da ste, vi što pazite na Dvorane vaše! Zdravo da ste, vi što svakodnevno razglašavate poslove dveju zemalja za boga Ozirisa, pokojnik vas zna, i zna imena vaša."'08 Pošto je kazao imena i ispravno izgovorio molbe, pokojnik je kroz sedam Ozirisovih Dvorana išao kud god je hteo.
Ali, pored sedam dvorana, pokojnik je morao da prođe kroz dvadeset i jedan skriveni pilon Ozirisove
1 08 Vidi Chapters of Coming Forth by Day, SIT. 24].
138 EGIPATSKA MAGIJA
kuće na Jelisejskim poljima, i da bi to uradio, morao je da objavi imena svakog pilana i njegovog vratara, i da uz to uputi kratku molbu. Tako on kaže prvom pilanu: "Ja putem svojim prođoh, ja te znam i ime ti znam, i znam ime boga koji te čuva. Ime ti je 'Gospodarica drhtanja, visokih zidova, suverena gospodarica, vIadarka razaranja, koja dovodi u red reči što vraćaju vihor i oluju, koja spasava od propasti onog što stazom putuje'; ime tvog vratara je Neri." Kod drugog pilana on kaže: "Ja putem [svojim] prođoh, ja te znam i ime ti znam, i znam ime boga koji te čuva. Ime ti je 'Gospodarica neba, gospodarica sveta, koja vatrom proždire, gospodarica smrtnika koja ljude zna.' Ime tvog vratara je Mes-Ptah" i tako dalje, kod svakog pilana. U kasnijoj i dužoj verziji ovog poglavlja, koje je napisano da bi se pokojniku pružilo ovo znanje, on obaveštava boga svakog pilana kakvom se očišćenju podvrgao; tako bogu prvog pilana kaže: "Pomazao sam se mirom hati [načinjenim od] kedra, odenuo sam se ruvom menh (platno). i sa sobom nosim žezlo svoje načinjeno od drveta heti. " Posle ove besede, bog pilana kaže: "Prođi, onda, ti si čist."
Kad se setimo da je, prema jednom od najstarijih verovanja vezanih za zagrobni život. izgledalo da će se on voditi u Sehet-Aaruu, i l i Poljima trske, oblasti koja je, kao što znamo sa crteža koji je predstavljaju, a stigli su do nas, bila ispresecana kanalima i strujama, odmah je jasno da je pokojniku bila potrebna barka da bi prešao iz jednog njenog dela u drugi. Čak i ako pretpostavimo da je bio dovoljno srećan da sam stigne do ove oblasti, nije bilo moguće da sa sobom ponese barku. Da bi se reši la ova teškoća, barka i svi njeni različiti delovi bili su nacrtani na papirusu, na kome je za pokojnika bio ispisan izbor iz poglavlja Knjige mrtvih, i po-
MAGIĆNA IMENA 139
znavanje teksta onog poglavlja koje je pripadalo odgovarajućem crtežu učinilo bi da on postane stvarna barka. Ali, pre nego što bi mogao da uđe u nju, stub za koji je bila privezana i svaki deo same barke zahtevali su da im kaže njihova imena, tako:
Stub za privezivanje: "Reci mi kako se zovem." Pokojnik: "Gospodar dveju zemalja, stanovnik sve-
tilišta" ime je tvoje. [(rrna: "Reci mi kako se zovem." Polwjnill: "Noga Hapiu" ime je tvoje. Konopac: "Reci mi kako se zovem." Polwjnik: "Dlake kojima Anpu dovrši posao oko
mog balsamovanja" ime je tvoje. Ležišta za vesla: "Reci nam kako se zovemo." PollOjnik: "Stubovi podzemnog sveta" ime je vaše. Oslonac: "Reci mi kako' se zovem." Pokojnik: "Akau" ti je ime. jarbol: "Reci mi kako se zovem." Pokojnik: "Onaj što gospodaricu vraća posle nje-
nog odlaska" ime je tvoje. Donja paluba: "Reci mi kako se zovem." Pokojnik: "Steg Ap-uata" ime je tvoje. Gornji direk: "Reci mi kako se zovem." Polwjnik: "Ždrela Mestino" ime je tvoje. jedro: "Reci mi kako se zovem." Pokojnik: "Nut" t i je ime. Kožno remenje: "Reci nam kako se zovemo." Pokojnik: "Oni koji su načinjeni od kože bika Mne-
visa, koga zapali Suti", ime je vaše. [(ratka vesla: "Reci nam kako se zovemo." Pokojnik: "Prsti Hora prvorođenca" ime je vaše. Crpka (?): "Reci mi kako se zovem." Pokojnik: "Ruka Izidina. koja briše krv sa Oka Ho
rovog", ime je tvoje.
140 EGIPATSKA MAGIJA
Daske: "Reci nam kako se zovemo." Pokojnik: "Mesta, Hapi, Tuamutef, Kebhsenuf, Ha
kau, Tet-em-aua, Maa-an-tef, Ari-nef-česef", imena su • vasa.
Pramci: "Kaži nam kako se zovemo." •
Pokojnik: "Onaj koji je na čelu svojih noma" ime je vase.
Korito: "Reci mi kako se zovem." Pokojnik: "Merti" je ime tvoje. Krma: "Reci mi kako se zovem." Pokojnik: "Aka" ti je ime; "Zlatnik u vodi, skriveni
zrak" ime je tvoje. Kobilica: "Reci mi kako se zovem." Pokojnik: "Butina Izidina koju Ra nožem od se če
da skupi krv u barci Sektet" ime je tvoje. Mornar: "Reci mi kako se zovem." Pokojnik: "Putnik" ti je ime. Vetar: "Reci mi kako se zovem." Pokojnik: "Severac, koji dolazi od Tema do noz
drva Ozirisovih", ime je tvoje. l kad je pokojnik ovima objavio njihova imena,
pre nego što je mogao da krene na put, morao je reci, rečnim obalama i zemlji reći njihova mistična imena. Kad je i ovo učinio, barka ga je primala kao putnika, i mogao je po svojoj volji otploviti do svakog dela ]elisejskih polja.
Među bićima koje je pokojnik želeo da izbegne u podzemnom svetu bila su i ona koja "postavljaju zamke, bacaju mreže i koja su ribari", i koja će ga uhvatiti u svoje mreže. Izgleda da je bilo apsolutno neizbežna da on nabasa na ova bića i njihove mreže, jer je celo poglavlje Knjige mrtvih napisano sa ciljem da mu omogući da im izmakne nepovređen; bog, njihov vođa, zove se "bog čije je lice iza njega" i "bog koji je svojim
MAGleNA IMENA 141
srcem zagospodario". Da bi pobegao iz mreže koju su bacali "ribari koji mrežama svojim postavljaju zamke i koji tumaraju odajama vodenim", pokojnik je morao da zna imena mreže, konopaca, čaklje, udica i svakog pojedinog njenog dela; bez ovog znanja ništa ga nije moglo izbaviti iz ' nevolje. Na nesreću, mi razumemo samo mali deo aluzija na mitološke događaje koje su sadržane u imenima različitih delova sprave za bacanje mreže, ali je sasvim sigurno da se one odnose na izvesne događaje iz života bogova koji se pominju, i da su oni bili dobro poznati piscima i čitaocima religijskih tekstova.
I z gornjeg opisa načina na koje je pokojnik prolazio kroz kapije i dvorane podzemnog sveta i izbegavao lovca i njegovu mrežu, odmah ćemo shvatiti da je, u nekim slučajevima, samo poznavanje imena bilo dovoljno da mu pomogne da savlada teškoće; ali, u drugim, bilo je neophodno napisati ime koje je posedavalo magičnu moć na nekom predmetu, amajliji i slično. Štaviše, mislilo se da neki bogovi i đavoli imaju moć da uzimaju različita obličja, i kako je svako obličje nosilo sopstveno ime, bilo je neophodno znati sva ta imena da bi se imala apsolutna moć nad bogom sa mnogo obličja. Tako se u "Knjizi o zbacivanju Apepa"109 kaže da ne samo da treba načiniti voštanu figuru čudovišta, već i po njoj ispisati njegovo ime, tako da se, kad se figura uništi spaljivanjem u vatri, i njegovo ime takođe uništi; ovo je upečatljiv primer verovanja da je ime bilo neodvojivi deo sveukupnosti živog stvora. Ali, Apep je imao mnogo obličja i, prema tome, mnogo imena, i sve dok ga ne bi prizvali ovim imenima, još je imao moć da čini
. 109 Papyrus of Nesi-Amsll, stub. XXIII, r. 6. (Archaeologia, tom
Lli) .
142 EGIPATSKA MAGIJA
zlo; navedena knjiga 110 nam stoga daje spisak njegovih imena, među kojima nalazimo sledeća: "Tutu (tj. Dvostruki zlikovac), Hau-hra (tj. Lice okrenuto unazad), Hemhemti (tj. Rikač), Ketu (tj. Zločinac), Amam (tj. Gutač), Saatet-ta (tj. Zatamnjivač zemlje), [ubani, Hermuti, Unti, Karauememti, Hesef-hra, Sehem-hra, Hak-ab, Nai, Dai, Betešu, Harebutu četvorostruka neman" itd. Sva ova imena predstavljaju, kao što se može i videti iz nekoliko primera čiji su prevodi dati, različite vidove Apepa, đavola groma, munje, oblaka, kiše, magle, oluje i slično, i želja da se oni personifikuju da bi se personifikacije mogle napasti posredstvom magičnih obreda i reči moći izgleda, u stvari, detinjasto.
Prelazeći sada na određena poglavlja Knjige mrtvih koja obiluju imenima magične moći I" , primećujemo da je bog Amen, čije je ime značilo "skriveni", imao brojna imena, od čijeg je poznavanja zavisila pokojnikova zaštita. Tako on kaže: "O, Amene"', Amene; o, Re-lukasa; o, Bože, Prinče bogova istoka, ime je tvoje Na-ari-k, ili (kako neki kažu) Ka-ari-ka, Kasaika je tvoje ime. Aretikasatika je tvoje ime. Amen-na-an-ka-entek-šare, ili (kako drugi kažu) Tek-šare-Amen-kereti je ime tvoje. 0, Amene, dopusti mi molbu, jer ja, baš ja, ime ti znam. Amen ti je ime. [rekai ti je ime. Markatai ti je ime. Rerei ti je ime. Nasakbubu ti je ime. Tanasa-Tanasa ti je ime. Šarešatakata ti je ime. 0, Amene, o Amene, o, Bože, o Bože, o, Amene, ime ti obožavam." Na drugom mestul 13 se pokojnik obraća Sehet-Bast-Rau, govoreći; "Ti si boginja-vatra Ani-sešet, koja prili-
1 10 Ibid., stub. XXXII. r. 13. 1 1 1 Poglavlja CLXII, CLXIII, CLXIV, CLXV. 1 12 Vidi Chapters of Coming Forth by Day. sl r. 295. I tJ Ibid., str. 293.
MAGiČNA IMENA 143 ����--------------------
ku ne propušta; ime ti je Kaharesapusaremkakaremet. Ti si nalik moćnom plamenu Sakenakat koji je na pramcu barke oca tvog Harepukakašarešabaiu, jer gle, ovo je [ime otkriveno] u govoru Crnaca, i Antija, i Nubijaca . . . Sefiperemhesihrahapučetef t i je ime. Atareamčerkemturennuparšeta je ime jednog od tvojih božanskih sinova i Panema je ime drugog." I u drugom jednom poglavljul 14 pokojnik kaže bogu Paru; "Ti si moćnik imena medu bogovima, moćni trkač koraka moćnih; ti si bog moćnik koji dolazi i od tlačitelja spasava kukavnog i ojađenog; obazri se na vapaj moj. Ja sam Krava, i tvoje božansko ime je u ustima mojim, i ja ću ga izgovoriti; Hakahakaher ti je ime; Aurauaakersaankrebati ti je ime; Herserau ti je ime; Harsata ti je ime. Molim se imenu tvome . . . 0, budi milosrdan prema pokojniku, i daj da mu pod glavom toplo bude, jer je on zaista duša velikog božanskog Tela koje u Anuu (HeIiopolj) počiva, čija su imena Huheperuru i Barekatača-a " r .
Ovi primeri upotrebe imena koja poseduju magične moći ilustruju polureligijsko shvatanje imena koja su Egipćani imali, i sada moramo ukratko da razmotrimo kako se koristilo znanje o imenu u svrhe manje važne od postignuća života i sreće u budućem svetu. U čuvenom magijskom papirusul15 koji je objavio Šabas"', nalazimo niz zanimljivih bajalica i magičnih formula koje su bile napisane da bi zaštitile svoga vlasnika od napada svakojakih morskih i rečnih čudovišta, i iz njega navodimo sledeći primer; "Zdravo da si, gospodaru bogova l Oteraj od mene lavove iz zemlje Meru
. ];\ Vidi Chaptl'fs of Coming Forth by Dnlj, str. 289. liS Britanski muzej, No ]0042. 1 16 Le Papyrus Mag/que Harris. Chalon-sur-Saone, 1860.
144 EGIPATSKA MAGIJA
(Meroe?), i krokodile koji i z reke izlaze, i ujede svih otrovnih gmizavaca koji iz jama svojih gamižu. Vraćaj se, o, krokodile Mak, ti sine Setov! Ne kreći se uz pomoć repa svoga ! Ne pomeraj noge svoje ni stopala! Usta svoja ne otvaraj! Neka se voda pred tobom pretvori u vatru što proždire, o, ti, koga sazdaše trideset i sedam bogova, i koga zmija Raova u lance baci, o, ti što si stavljen u okove gvozdene pred barkom Raovom1 Vraćaj se, o, krokodile Mak, t i sine Setov!" Ove je reči trebalo reći nad figurom boga Amena nacrtanom na glini; trebalo je da bog na vratu ima četiri ovnujske glave, pod nogama je trebalo da mu bude figura krokodila Mak, a s leve i desne njegove strane trebalo je da budu psoglavi majmuni, tj. preobraženi duhovi zore, koji su Rau pevali himne obožavanja kad se rađao svakoga dana.' 17 Pretpostavimo još jednom da je neko vodeno čudovište želelo da napadne čoveka u barci. Da bi ovo izbegao, čovek bi stao ispred brodske kUĆice, i uzevši u ruku tvrdo jaje, rekao: "O, jaje i z vode koje se raširi po zemlji, sušti no božanskih majmuna, koje si veliko gore na nebu i dole na zemlji, koje boraviš u gnezdima što su u vodi, ja s tobom iz vode izađoh, ja s tobom bejah u gnezdu tvome, ja sam Amsu iz Kopta, ja sam Amsu, gospodar Kebua." Kad bi izgovorio ove reči, životinji i z vode bi izgledao kao obličje boga Amsua, sa kojim se poistovetio, i ona bi se uplašila i pobegla. Na kraju papirusa iz koga smo naveli ove odlomke, nalazimo niz magičnih imena koja se mogu ovako pročitati: Atir-Atisa, Atirkaha-Atisa, Samumatnatmu-Atisa, Samu anemui-Atisa, Samutekaari-Atisa, Samutekabaiu-Atisa, Samučakareča-Atisa, Tauuarehasa, Kina, Hama, Senentu-
117 Vidi scenu II zaobljenom delu Meternihove stele prikazane na str. 123.
•
MAGiČNA IMENA 145
ta-Batet-sataiu, Anrehakata-sataiu, Haubailra-Haari. Sasvim je sigurno da su od ovih i sličnih magičnih imena gnostici i druge njima bliske sekte preuzimali imena koja su toliko voleli da ispisuju na svojim amajlijama i takozvanim magijskim papirusima. Poslednja vrsta spisa nesumnjivo sadrži srazmerno vrlo veliki deo magijskih ideja, verovanja, formula itd., koje su u Egiptu bile raširene od vremena Ptolomeja do kraja rimskog razdoblja, ali od oko 150. pre n. e. do 200. n. e. papirusi pokazuju tragove uticaja grčkih, hebrejskih i sirijskih filozofa i čarobnjaka, i sledeći odlomak"' će nam ovo potvrditi: "Zovem te, bezglavi, što sazda zemlju i nebo, što stvori noć i dan, tvorče svetla i tame. Ti si Osoronofris, koga nijedan čovek nikad ne vide; ti si labas, ti si la pos, ti razdvoji pravdu od nepravde, t i sazda žensko i muško, ti pusti iz sebe semenje i voće, ti učini da ljudi vole jedni druge i mrze jedni druge. Ja sam Mojsije, prorok tvoj, kome si predao misterije svoje, obrede Izrailjeve; ti pusti iz sebe vlagu i sušu i hranu svaku. Poslušaj me: Ja sam anđeo Fapro Osoronofris; ovo je tvoje istinsko ime, predato prorocima Izrailjevim. Poslušaj me''' . . . . '' Iz ovog teksta je očigledno da je ime Osoronofis iskrivljen prikaz starih egipatskih imena velikog boga mrtvih "Ausar Unnefer" i izgleda da je Fapro egipatski Per-aa (doslovno "velika kuća") i l i "Faraon", sa određenim članom pa kao prefiksom. Zanimljivo je primetiti da se pominje Mojsije, i ta činjenica izgleda da pokazuje jevrejski uticaj.
118 Vidi Goodwin, Fragment of a Craeco-Egyptian Wor/? upon Ma gic, str. 7.
119 Ovde sledi izvestan broj imena, na primer, Reibet, Athcleber· slhe, 8latha. Abeu, Ebenphi.
10 Egipatska magija
•
146 EGIPATSKA MAGIJA
U jednoj drugoj magičnoj formuli čitamo'20: "Zo� vem tebe, što stvori zemlju i kosti, i sve telo i sav duh, što postavi more i što potresaš nebesa, što razdvoji svetlo od tame, velika svesti što upravljaš, što sve odre� đuješ, ti svetsko oko, duše duhova, bože bogova, gospo� daru duhova, nepomični Aeone, IAOOUEI. čuj glas moj. Zovem te, što si vladar bogova, Zevs gromovnik, Zevs kralj, Adonaj, gospodar, laoouee. Ja sam onaj što te pri� ziva jezikom sirijskim, veliki bože, Zaalaer, Iffu, ne og� luši se o hebrejsku molbu Ablanatanalb, Abrasiloa. Jer ja sam Siltahoouh, Lailam, Blasalot, lao, Jeo, Nebout, Sabiotar, Bot, Arbatiao, laot, Sabaot, Patoure, Zagoure, Barouh, Adonaj, Eloaj, Jabraam, Barbarauo, Nau, Sif" itd. Bajalica se završava tvrđenjem da "razvezuje lance, podiže zavese, donosi snove, stvara naklonost; može se uopšte koristiti u svakoj prilici po vašoj volji ". U nave� denom tekstu odmah zapažamo upotrebu sedam sa� moglasnika koji čine "ime u kome su sadržana sva Ime� na, sva Svetla i sve Moći".12I Sedam samoglasnika se, naravno, odnose na tri samoglasnika "lao"l22, koji su predstavljali jedno od hebrejskih imena za Svemogućeg Boga, "Jah". Imena "Adonaj, Eloaj" takođe su, preko hebrejskog, izvedena iz Biblije, i Sabaot je još jedna do� bro poznata hebrejska reč koja znači "nafore"; da pro� stor dopušta, neka od preostalih imena bi se mogla ob� jasniti hebrejskim i sirijskim rečima. Na papirusima i amajlijama samoglasnici su ispisani u magičnim kom� binacijama tako da obrazuju trouglove i druge slike;
I2' G d ' ' 2 OO WlIl, op. CIt., str. ]. 121 Vidi Kenyan, Gree}( Papyri in the British Museum, London,
1893, str. 63. 122 Jer bi JaoQuei verovatno trebalo čitati [aa ouci.
MAGiČNA IMENA 147
često su sa njima pronalažena imena sedmorice Božjih arhandela; nav0dimo sledeće primece:
J.Jo. 1.123
A c2
H H H I I I l
OOO O O "f "f "f 'r 'r "f
w Ctl U)(O W (jJW
No, 2.124
a'2 )jIOVW �)llOUWa 7!lOVwa'2 LQuwa 121} ouwa E:l'1l vwa E: 17LO waC:11LOU
No. 3.125
,,"x" �A pa$al1A 'YU pOJA O'Ovp'�A t;at;'�A
1306aK'�A avAo/A
U kombinaciji sa izvesnim brojem znakova koji vode poreklo od gnostika, sedam samoglasnika su po� nekad bili urezani na pločama, i l i ispisani na papirusi� ma, sa ciljem da vlasniku daju moć nad bogovima, de· monima ili bližnjima. Primer koji je dole odštampan pronaden Je na papirusu iz Britanskog muzeja i prati bajalicu napisanu s ciljem da se savlada zla namera ne� prijatelja i da se obezbedi od strepnji i noćnih utvara .'" Ipak, od svih imena pronađenih na gnostičkim gema� ma, dva se najčešće javljaju, tj. Hnubis (ili Hnumis) i Abrasaks (ili Abraksas) . Prvi je obično prikazivan kao velika zmija sa glavom lava okruženom sa sedam il i dvanaest zrakova. Iznad sedam zrakova se nalaze, sva� ki na po jednom njegovom vrhu, sedam samoglasnika grčkog alfabeta, koje neki dovode u veZll sa sedam ne�
123 Britanski muzej, gnostičb gema, N2 G. 33. 124 Kenyan, Gree}? Pnpyri, str. 123. 1 25 Ibid., str. 123. Ova imena se čitaju Mihael, Rafael, Gabriel,
Suriel, Zazici, Badakie! i Su lie!.
lO '
126 Kenyon, op. cit., str. 121.
148 EGIPATSKA MAGIJA
besa; i na zadnjoj strani amajlije, na kojoj se nalazi figura Hnumisa, obično nailazimo na znak SSS- il i trostruko S sa prečagom. Hnumis je, naravno, obličje drev�og egipatskog boga Hnemua, i l i "Stvoritelja" čoveka i zivotinja, boga kome su bili pripisani mnogi atributi Tvorca vaseljene. Hnemu je, međutim, često prikazivan sa glavom ovna, i u kasnijim vremenima je kao "lepi Raov ovan", imao četiri glave; na egipatskim spomemClma katkad Ima glavu sokola, ali nikad lava. Bog
,.-.- a{3'AavaeavaA{3a I cl I I
Y -F © L Y � )A( , w
"* �
a B B V @ LT , w o a v , aKpafLfLaxafLapn w , w
w v w N H I N � >O a
~ o , * 8 � }\ <. , X.2h, Z , w � ? #" B ,
a CL 0.'1] 'AaL 'AffL Ta�(U
Amajlija i,splsa
,na znak�vima i slovima magične moći za pobeđivanje pakosti
nepriJatelJa. (Jz Bnt. muz., grčki papirus, No. CXXIV � 4. jJj 5 . vek)
Abrasaks je predstavljan u obličju sa ljudskim telom glavom sokola i l i petla i nogama koje se završavaj� zmIJama; u jednoj ruci drži nož i l i kamu, a u drugoj štit na kome je Ispisano veliko ime lAW. i l i JAH. Postoji znatna razlika u mišljenjima u vezi sa značenjem i poreklom ":nena Abrasaks, ali nema sumnje da je bog koji ga je nOSIo bIO jedno obličje boga-Sunca, i da je trebalo
,
MAGIĆNA IMENA 149
da predstavlja neki vid Tvorca sveta. Verovalo se da ovo ime poseduje magične moći najvišeg reda, i izgleda da ga je Vasileides127, koji ga je prvi upotrebio u drugom veku, smatrao nepobedivim imenom. Verovatno je, međutim, da je njegovo tačno značenje izgubljeno u rano doba i da se ono ubrzo izmetnulo u čisto magijski simbol, jer ga često nalazimo ispisanog na amajlijama uporedo sa scenama i figurama sa kojima, kako se čini, ne može imati nikakve veze. Sudeći po izvesnim gnostičkim gemama iz Britanskog muzeja, Abrasaksa bi trebalo poistovetiti sa politeističkom figurom koja stoji u gornjem delu Meternihove stele prikazane na str. 127. Ova figura ima dva tela, jedno muškarca, a drugo ptice; iz njih se šire četiri krila i iz svakog njegovog kolena izlazi zmija. Ima dva para ruku i šaka; jedan par je raširen preko krila i svaka šaka drži simbole "života", "postojanosti" i "moći", i dva noža i dve zmije; drugi par je spušten, desna ruka je zgrabila znak života, a druga žezlo. Lice mu je neobično i verovatno predstavlja lice Besa, ili sunca kao starca; na glavi mu je predmet u obliku pilo na sa figurama različitih životinja, a iznad njega par rogova koji nose osam noževa i figuru boga podignutih ruku i šaka, koji simboliše "milione godina". Bog stoji na ovalu u kome su naslikane figure različitih "tifonskih" životinja, i sa svake strane njegove krune pruža se nekoliko simbola vatre. Ne može se sa sigurnošću reći da li je u gnostičkom sistemu Abraksas poprimio sva imena i atribute ovog boga.
127 Onaj Aleksandrijski, koji je živeo oko 120. n. c. Bio je Menanderov učenik, i objavio je da je primio ezoterično učenje od svetog Petra iz Glaucije, učenika apostolovog.
GLAVA VI MAGiČNI OBREDI
Na prethodnim stranicama smo videli kako su Egipćani koristi li magično kamenje i l i amajlije, magične reči, Inagične slike i magična imena za izvršavanje i dobrih i rdavih dela; preostaje nam cla razmotrimo ove magične obrecle u kojima se veština čarobnjaka-sveštenika očitovala u najvećoj meri i sa najvišim ciljevima, to jest, cla se sačuva balsamovano ljudsko telo i da se obav" simboličke radnje koje će mu povratiti prirocIne funkcije. Kad pomislimo na uzvišeni način života koji su, kako se verovalo, vodile ' duše blaženih na nebu sa bogovima, teško je razumeti zašto su se Egipćani toliko trudili cla sačuvaju fizičko telo od raspaclanja, Nijedan Egipćanin koji je verovao u Spise nije uopšte očekivao da će se njegovo raspadljivo telo vazneti na nebo i živeti sa bogovima, jer je nedvosmisleno objavljeno cla ono ost.je na zemlji, dok duša boravi na nebu. Ipak, sigurno je da je očuvanje tela na neki način i iz nekog razloga apsollltno neophodno, jer zašto bi veština balsamovanja cvetala nekoliko hiljada godina, da nije bilo nekog jakog razloga, pored pridržavanja konzervativnog običaja i tradicionalne primene; kralj i sveštenik, plemić i priprost i bogat i siromašan ne bi nikada optereti-
MAGiČNI OBREDI 151
l i svoje rodake i naslednike troškovima skupih pogrebnih ceremonija i vršenjem obreda koji nisu ni od kakve koristi. Na prvi pogled takode izgleda čudno kad se uvidi da su Egipćani pomno nastojali da umrlog na naJbolji način snabdeju propisanim zalihama
. pogrebIlIh
darova, jer kad počnemo o tome da razmisiJamo, pn: mećujemo da u pripremanju blagost�nja umrlom III najmanja stvar nije bila prepuštena slucaJU. Na prImer, papirus će sadržavati nekoliko molitvi i . slika sa odgovarajućim formulama, a cilj svake od nJih Je da pokOJniku da hranu i piće; bilo koja od njih bila bi dovoljna za tu svrhu ali se mislilo da je u tako važnoj stvari naj-, . bolje dvostruko se osigurati, i ako je bilo i najmanje sumnje u dejstvenost jednog poglavlja, dodavalI su Jedno ili više njih iste vrste. Slično tome, kako Je pnrodno telo posle smrti sklono truljenju, najveća pažnJa Je bila posvećena balsamovanju njegovih različitih delova, da možda ne bi neki od njih slučajno bio propušten i da ne bi istrulio i raspao se, bilo zbog izostavljanja reči moći koje su se morale nad njim izgov?riti, bilo zbog nemarnog vršenja nekog .obreda. r:glpcalllr: Je }vrdlO da je besmrtan I verovao Je da ce UZI vatI vecIlI ZIVOt u duhovnom telu; pa ipak je vršenjem magijskih obreda I
izgovaranjem reči moći pokušao da postigne da niego-vo raspadljivo telo traje za navek, Verovao Je da ce se hraniti nebeskom i nekvarljivom hranom od kOJe I bogovi žive, ali u isto vreme nije žalio ni truda ni novca da bi obezbedlO cla mu se grobIlIca u određe1llm razmacima tokom cele godine snabdeva kvarljivom hranom u obliku darova volovskog i živinskog mesa, kolača hleba i slično. Balsamovao je svoje mrtve, zavijao ih pl�tnenim zavojima i vršenjem magijskih .obreda i izgovaranjem reči moći zatim nastojao da n)l�ovlm udOVIma vrati moć da jedu, piju, pričaju, razmi sIJaJu I krecu
•
152 EGIPATSKA MAGIJA
se po volji. U stvari, svi sada raspoloživi dokazi izgleda da potvrđuju da on nikad nije uspeo da se priseti da se bogovi mogu snaći i bez njegove pomoći, i l i da slike ili predstave scena koje su se odigrale u životu, smrti, sahrani i vaskrsenju Ozirisovom, u koje se on tako bezrezervno uzdao, možda mogu zatajiti i ne biti isto tako dejstvene kao stvarna moć samog boga.
Ispitivanje mumija nam je prilično jasno pokazalo koji su metodi prihvaćeni za pripremanje tela za zavijanje i konačno ukrašavanje, a načini na koje su se uklanjali kvarJjivi delovi tela dobro su poznati iz dela Idasičnih i drugih pisaca. Ipak, za opis načina na koji je telo zavija no, spisak balsama i drugih materija koje su korišćene u ovom postupku, i reči moći koje su izgovarane dok je svaki zavoj postavljan na svoje mesto, moramo se obratiti vrlo zanimljivom papirusu koji je izdao i preveo M. Maspero pod naslovom Le Rituel de IEmbaumementl28 Prvi deo papirusa, koji je verovatno davao. uputstva za vađenje utrobe iz tela, nedostaje, i samo Je odeljak koji se odnosi na zavijanje sačuvan u celini. Tekst počinje besedom pokojniku u kojoj se kaže: "Miris Arabije ti je pri net, da ti kroz miomiris boga miris savršenim učini. Ovde su ti pri nete tečnosti koje od Raa izađoše da savršenim učine . . . miris tvoj u Dvora�i [za Suđenje]. O, dušo miomirisa velikog boga, tl nOSIS tl sebI tako sladak miris da se lice tvoje neće ni IzmenItI 111 svenuti . . . Udovi će se tvoji u Arabiji podmladiti i duša će se tvoja pojaviti iznad tela tvoga u Ta-neteru (tj. 'božanskoj zemlji')." Posle ovoga je trebalo da sveštenik i l i čovek koji je vršio balsamovanje uzme posudu sa tečnošću koja je u sebi sadržavala deset mirisa, i da njom dvaput namaže telo od glave do stopala,
"8 U M ' . emOtre sur quelques Papyrus du Louvre. Paris. 1875.
• ::M::A:::G�IČ�N::::I..:O�B�R.::E:::D:::I ________________ 1_53
vodeći posebno računa da besprekorno namaže glavu. Zatim je trebalo da kaže: "Ozirise (tj. pokojniče), ti primi miris koji će ti udove savršenim učiniti. Ti primaš izvor [života] i uzimaš obličje velikog Diska (tj. Atena), koji se sjedini s tobom da donese večno obličje udovima tvojim; sjedinićeš se s Ozirisom u velikoj Dvorani. Balsam ti dolazi da ti oblikuje udove i da ti razveseli srce, i pojavićeš se u obličju Raovom; jakim će te učiniti kad u suton na nebu zalaziš, i raširiće miris tvoj po nama ma Akerta . . . Ti kedrovo ulje u Amentetu primaš, i kedar koji iz Ozirisa izlazi do tebe dolazi; od neprijatelja te spasava i u nama ma te štiti. Ti Izidu preklinješ i Oziris ti glas čuje, i Anubis ti dolazi da te pozove. Ti primaš ulje zemlje Manu koje sa Istoka stiže i Ra se uzdiže nad tobom na kapijama obzorja pred svetim vratima Neitinim. Ti ideš tamo, duša je tvoja na gornjem nebu i telo je tvoje na donjem nebu . . . O, Ozirise, neka Oko Horova učini da ono što ističe iz njega dolazi do tebe i do srca tvoga zanavek!" Pošto su ove reči bile izgovorene, ponavljao se ceo obred, i onda su unutrašnji organi, koji su bili izvađeni iz tela, stavljani u "tečnost dece Horove", tako da tečnost ovog boga može u njih ući, i tokom ovog postupka nad njima je čitano poglavlje i stavljani su u pogrebnu škrinju. Kad je ovo bilo urađeno, unutrašnji organi su stavljani na telo, i pošto je ono ravno položeno, kičma je uronjena u sveto ulje, a lice pokojnika okrenuto prema nebu; onda je na kičmu stavljan zavoj Sebeka i Sedija. U dugoj besedi upućenoj pokojniku kaže se da je tečnost "tajna" i da se izlila iz bogova Šua i Seba, i da će smola iz Fenikije i bitumen iz Biblosa učiniti njegovu sahranu savršenom u podzemnom svetu, i dati mu njegove noge, olakšati kretanje i posvetiti mu korake u Sebovoj Dvorani. Zatim su pokojniku pri neti zlato, srebro, lapis-Iazuli i tir-
,
154 EGIPATSKA MAGIJA
kiz, i kristal da mu osvetli lice, i karnelijan da mu ojača korake; oni su činili amajlije koje će mu osigurati slo� bodan prolaz u podzemnom svetu. Za to vreme je kič� ma držana u ulju, a pokojnikovo lice je okrenuto pre� ma nebu; onda počinje pozlaćivanje noktiju na prstima nogu i ruku. Kad je ovo urađeno, i delovi prstiju zamo� tani u platno načinjeno u Sa isu, pokojniku se obraćaju na sledeći način: "O, Ozirise, ti primi svoje nokte od zlata, prste od zlata i palac od metala srnu (ili uasrn); tečnost Raova u tebe ulazi isto kao i u božanske udove Ozirisove, i putuješ nogama svojim do besmrtnog bora� višta. Ti ponese šake svoje do kuće večnosti, ti si zla� tom upotpunjen, ti jasno sijaš u metalu srnu i prsti tvoji sijaju u boravištu Ozirisovom, u svetilištu samog Hora, 0, Ozirise, zlato planina ti dolazi; ono je sveti talisman bogova u boravištima njihovim i ono lice tvoje osvetlja� va na donjem nebu. Ti dišeš u zlatu, ti se pojavljuješ u metalu srnu i primaju te stanovnici Re�staua; ti se pre� tvori u jastreba od zlata uz pomoć svojih amajlija (ili talismana) iz Zlatnog grada" itd, Kad su izgovorene ove reči, pokojniku prilazi sveštenik koji je personifikovao Anubisa i vrši odredene simboličke obrede pored nje� gove glave, i na nju stavlja određene zavoje. Kad su gla� va, usta i lice bili dobro natopljeni uljem, na čelo se stavljao zavoj Nehebin, Hatorin zavoj na lice, Totov za� voj na oba uva i Nebt�Hetepin zavoj na potiljak. Preko glave je stavljan Sehetin zavoj, iz dva dela, i preko sva� kog uva, svake nozdrve i svakog obraza bio je pri� čvršćen zavoj ili platnena traka; preko čela su išla četiri komada platna, dva preko temena, dva preko usta, i dva u ustima, preko brade dva i preko potiljka četiri v l ika komada; trebalo je da dvadeset dva komada s le� ve i desne strane lica prelaze preko oba uva. Gospoda� rici Zapada se onda obraćaju ovim rečima: "Učini da
-MAGiČNI OBREDI 155
disanje nastane u glavi pokojnika u podzemnom svetu, i da vidi očima svojim, i da sluša sa svoja dva uva; i da kroz nos svoj diše; i da bude u stanju da glasove izgova� ra ustima svojim; i da bude u stanju da govori jezikom svojim u podzemnom svetu. Primi glas njegov u Dvora� ni Maati i govor njegov u Dvorani Sebovoj u prisustvu Velikog Boga, gospodara Amenteta." Besede koje zatim slede odnose se na uživanja i zadovoljstva budućeg života koja će mu se osigurati posredstvom ulja i balsa� ma, koji su valjano pobrojani i opisani, i posredstvom magičnih figura koje SI1 iscrtane po zavojima. Uzgred se pominjl1 zaštitna svojstva tirkiza i drugog dragog ka� menja, i posle daljeg mazanja llljem i stavljanja zrna iz� mirne i smole, objavljuje se da je pokojnik "primio gla� vu svoju" i obećava mu se da se ona više nikad neće od njega odvoji ti. PO završetku obreda koji se odnose �a glavII, pokojnik ima moć da ulaZI medu svete I savrse� ne duhove, ime mu se veliča medu ljudima, obitavaoci neba mu primaju dušu, bića iz podzemnog sveta mu se preo telom klanjaju, stanovnici zemlje ga obožavaju i žitelji pogrebne planine m;1 mladost obnavlJaJu. Pored ovoga, Anubis i Hor dovrsavaju njegove zavoJe, I bog Tot štiti njegove udove svojim rečima magične moći; i on sam je naučio magične formule koje su neophodne da ne bi skrenuo sa puta II podzemnom svetu, a takode i pravi način kako da ih izgovori. Sve ove blagodati SI1 mil bile osigurane upotrebom zavoja i balsama koji po� seduju i magična imena i svojstva, i rečima moći koje su izgovarali sveštenici recitujući Ritual balsamovanja, i obredima koje je sveštenik koji je oličavao Anubisa vršio pored pokojnikovog tela oponašajući obrede koje je bog Anubis vršio za mrtvog boga Ozirisa II davna vremena.
,
156 EGIPATSKA MAGIJA �------------------------------------
Zatim je leva pokojnikova šaka bila balsamovana i zavijena prema uputstvima datim u Ritualu balsamovanja. Šaka je bila raširena na komadu platna i preko prstiju je navučen prsten; zatim je ispunjena sa trideset šest materija koje se koriste za balsamovanje, prema broju obličja boga OZirisa. Pošto je ovo urađeno, šaka je zavijena šestostrukom platnenom trakom na kojoj su iscrtane figure Izide i Hapija. Kroz sličan postupak je prolazila i desna šaka, jedino su po zavojima iscrtane figure Raa i Amsua; i kad su nad obema šakama izgovorene odgovarajuće reči, božanska zaštita im je bila osigurana. Posle ovoga su se vršili obredi za desnu i levu ruku, i za njima je usledilo trljanje tabana, nogu i butina, prvo uljem od crnog kamena, a onda svetim uljem. Prsti na nogama su bili umotani u platno, i komad platna je stavljen na svaku nogu; na svakom komadu je nacrtana figura šakala, ona na desnoj nozi je predstavljala Anubisa, a ona na levoj Hora. Pošto su cvetovi biljke anham i druge materije bile stavljene pored nogu i na njih, i pošto su natopljene vodenim rastvorom abonosove smole i svetim uljem, i pošto su izgovorene odgovarajuće besede, obred zavijanja tela je bio završen. Sve što se moglo učiniti da se telo zaštiti sada je učinjeno, i svaki njegov deo je, posredstvom reči moći koje pretvaraju raspadljive materije u neraspadljive, zauvek zaštićen; kad je poslednji pokrov od purpurnog ili belog platna bio vezan preko tela, ono je bilo spremno za grobnicu.
Ipak, izgleda da Ritual balsamovanja koji je ukratko opisan pripada kasnom razdoblju egipatske istorije i , iako su ideje i verovanja sadržani u njemu stari koliko i sama egipatska civilizacija, čini se da je on trebalo da zameni mnogo starije i podrobnije delo, koje se koristilo već u doba kada je sagrađena Velika piramida, s
MAGiČNI OBREDI 157
namerom da se izgovara za vreme vršenja složenog niza obreda, od kojih neke još uvek nismo potpuno razumeli. Izgleda da je obavljanje svih ob:eda trajalo nekoliko dana, i jasno je da je samo bogatas mogao sebi dozvoliti troškove koji su morali pratiti tako v:.ličanstvene sahrane; za Siromašnije slojeve su se razliCItI obredi morali znatno skratiti, i otkrivamo 'da Je u vrlo ranom razdoblju skraćeni oblik rituala zauzeo njihovo mesto. Od svih obreda najvažniji je bio "Otvaranje usta i očiju", koji se vršio bilo �a. samoj m
.umiji, bilo na kipu
koji ju je predstavljao. Vec Je bilo receno da.su Eglpca
ni verovali da kipu mogu preneti atnbute Iicn.ostl kOJu
je predstavljao i, isto tako, da je ono što se. �
CIIll lopu balsamovane osobe, učinjeno i nJoJ. KonscenJe . Iopa umesto stvarne mumije ima očigledne prednosti, Jer se obred mogao obaviti u svako doba i na svakom mestu, a prisustvo mumije nije bilo neophodno. U stvan, obred se obavljao u odaji na ulazu u grob
.IlICU, . l l i Izvan
grobnice na mestu koje je bilo .obredno CIStO l l i posve: ćeno, i u njemu su učestvovali : (1) Her-�eb, l l i glaVIlI sveštenik koji vrši obred, koji je u ruCI ?rzao sv!tak papirusa. (2) Sveštenik Sem. (3) Smer, kOJI Je,
2�ozd�, bIO
neki blizak pnJatelJ umrlog. (4) Sa-mer-ef' , . 1 1 i covek koji je bio i l i s in pokojnika ili njegov zastupIlIk. (S) �erau-ur i l i žena koja je predstavljala [Zidu. (6) Cerau-se
raut i l i žena koja je predstavljala Neftidu. (7) Menhu,
i l i d'želat. (8) Sveštenik Am-asi. (9) Sveštenik Am-hent.
(10) Izvestan broj ljudi koji su predst�vlJah Horovu naoružanu stražu. Svi su oni postali uceSIllCI scena kOJIma je trebalo predstaviti događaje koji su se desili u vezi sa sahra nom Ozirisa, sa kOJim se pokoJIlIk sada pOlStovećuje; dve žene su predstavljale boginje Izidu i Ne-
1 29 Tj., "sin koji ga voli".
158 EGIPATSKA MAGIJA
ftidu, a muškarci bogove koji su im pomagali u vršenju njihovih pobožnih dužnosti, Iz prizora!3O koji prate tekstove'3 1 koji se odnose na obred otvaranja usta i očiju, vidimo da je on počinjao prskanjem vodom oko kipa ili mumije iz četiri posude, svaka za jednu četvrtinu zemlje, i izgovaranjem beseda bogovima Horu, Setu, Totu i Septu; ovaj čin je pokojniku vraćao sposobnost mišljenja. Posl� prskanja vodom usledilo je očišćenje tamjanom, kOJI se takođe nalazio u četiri posude, jedna za svaku četvrtinu zemlje. Sagorevanje ove materije sladunjavog mirisa potpomagalo je otvaranje pokojnikovih usta i jačanje njegovog srca. U tom času bi sveštenik Sem navlačio kravlju kožu i, legavši na neku vrstu divana, pravio se da spava; prodrmao bi ga sveštenik Am-asi u prisustvu Her-heba i sveštenika Am-henta i , kad bi sveštenik Sem seo na stolicu, ova četiri čoveka bi zajedno predstavljala četiri Horova detetam, ili bogove sa glavama sokola, majmuna i šakala, odI1osno čoveka. Onda bi sveštenik Sem rekao: "Videh oca svog u svim obličjima njegovim", što Su ostali, jedan za drugim, ponavljali. Teško je objasniti značenje ovog dela obreda, ali M. Maspero133 misli da je trebalo da pokojmkovom telu vrati njegovu senku (haibitj, koja je od njega otišla kad je umro. Pošto je uvodno očišćenje završeno, i pošto se senka još jednom spojila s telom, kipu ili mumiji su prilazili ljudi koji su sačinjavali Horo-
130 Vidi Dumichen, Der Grabpa/ast des Patuamenap, Leipzig, tom l, ]884; tom II . 1885; lom III , 1894; i Champollion, Monuments, Paris, 1845 . • om III . • able 243-248.
. 131 Vidi S�hi.aparclli, II Libro dei Funerali degli ontieh; Egiziani, Tormo, 1882; Vidi takode Maspero, Le Ritllel du sacrifice funeraire (Reulle de I'Histoire des Religions, tom XV, str. 159 i dalje).
132 Tj., Mesta, Hapi, Tuamutef i Kebhsenuf. 133 Op. cit., str. 168.
•
,
MAGleNI OBREDI 159
vu naoružanu pratnju; pošto je preuzeo ulogu Hora, sina Ozirisa i Izide, jedan od njih mu prstom dodiruje usta. Her-heb bi se zatim pripremio da izvrši žrtvovanje koje je trebalo da podseti na pokolj nemani, Setovih prijatelja, iz nekog vrlo ranog razdoblja. Izgleda da je Horova duša boravila u oku, i da je Set umalo nije progutao; ali, Hor porazi Seta i spase sebi oko. Setovi pomagači se zatim pretvoriše u životinje, ptice i ribe, ali ih uhvatiše i glave im odsekoše. Set je, prikrivši se u obličju svinje, ipak uspeo da pobegne. Žrtva se sastojala od jednog ili dva bika (ili krave), dve gazele ili antilope i patki. Kad je bik bio zaklan, odsekli bi mu prednju nogu i izvadili srce, i pri neli i h kipu ili mumiji; sveštenik Sem bi onda uzeo nogu koja je krvavila i njom dodirnuo, ili se pretvarao da dodiruje, usta i oči četiri puta. Zaklane gazele ili antilope i patke bile bi jednostavno ponuđene pred kipom. Zatim bi sveštenik Sem rekao kipu: "Dođoh da te zagrlim, ja sam Hor, sin tvoj, ja ti usta pritisnuh; ja sam sin tvoj, ja te volim . . . Usta ti bejahu zatvorena, ali ja za tebe uredih usta tvoja i zube tvoje."Onda bi prineo dve alatke, �, zvane "Seb-ur" odnosno "Tuntet", i dodirnuo usta kipa ili mumije, dok bi Heb-her govorio: "Usta t i bejahu zatvorena, ali j a za tebe uredih usta tvoja i zube tvoje. Otvaram za tebe usta tvoja, otvaram za tebe oči tvoje. Otvorih za tebe usta tvoja alatkom Anubisovom. Otvorih ti usta alatkom Anubisovom, gvozdenom spravom kojom su otvorena usta bogova. Hore, otvori usta! Hore, otvori usta! Hor otvori oči umrlom, kao što je u davna vremena otvorio usta Ozirisu, gvožđem koje iz Seta izađe, alatkom gvozdenom kojom bogovima usta otvara. On usta tvoja njom otvori. Pokojnik će hodati i govoriti, i telo će njegovo biti sa velikom zajednicom bogova u Velikoj kući
•
•
160 EGIPATSKA MAGIJA
Starca u Anuu, i primiće tamo krunu ureret od Hora, gospodara čovečanstva." Tako se otvaraju usta i oči pokojniku. Onda bi sveštenik Sem uzeo u ruku alatku zvanu ur hekau, tj. "moćnik čarolija", neobičan, krivudav komad drveta, čiji je jedan kraj bio u obliku ovnujske glave nadvijene ureusom, i četiri puta dodirnuo usta i oči kipa ili mumije, dok je za to vreme Her-heb izgovarao dugu be sed u u kojoj objavljuje da je ovaj deo obreda osigurao pokojniku sve blagodati koje su pripale bogu Ozirisu zbog delovanja Nut, Hora i Seta, kad je bio u sličnom stanju. Bilo je rečeno da se svaki pokojnik nadao da će biti snabdeven hekau, ili rečima moći, koje su mu neophodne u budućem svetu, ali bez usta nije bio u mogućnosti da ih izgovori. Kako su usta, ili pre mogućnost njihove upotrebe, bila vraćena pokojniku, bilo je izuzetno važno da mu se daju ne samo reči moći, već takođe i sposobnost da ih izgovara tačno i na takav način da ih bogovi i druga bića saslušaju i pokore im se; četiri dodira alatkom ur hekau po usnama davala su pokojniku sposobnost da izgovara prave reči na pravi način u svakoj od četiri četvrtine sveta. Posle ovoga je obavljeno nekoliko drugih obreda sa ciljem da se "sinu koji ga voli" ili njegovom zastupniku dozvoli da učestvuje u otvaranju usta svog oca. Da bi ovo učinio, uzeo je u ruku metalno dleto i dodirnuo otvore usta i očiju, i onda bi ih sveštenik Sem prvo dodirnuo svojim malim prstom, a zatim vrećicom napunjenom komadima crvenog kamena ili karnei ijana, da bi, kako M . Maspero misli, usnama i očnim kapcima povratio boju koju su bili izgubili za vreme balsamovanja. "Sin koji ga voli" je onda uzimao četiri predmeta zvana "gvožđe Juga i gvožđe Severa", i svaki od njih četiri puta stavljao na usta i oči, dok je Her-heb izgovarao odgovarajuću besedu u kojoj se kaže da su kipu ili mumiji
MAGleNI OBREDI 161
usta i oči zauvek utvrđeni. Pošto je ovo uradio, sveštenik Sem donosi alatku zvanu "Peš-en-kef", \f, i njom dodiruje usta mumije i l i kipa i kaže: "O, Ozirise, ja učvrstih za tebe dve vilične kosti na licu tvome, I one su sada odvojene"; to jest, zavoji kojima su bile svezane ne mogu više sprečavati vi lično kre�anje kad pol�oJnIk zaželi da jede. Posle upotrebe Pes-en-kefa, svestemk Sem donosi korpu i l i neku posudu sa hranom lopta stog oblika, i po naređenju Her-heba prin?si je �stima mumije, i kad se ovaj deo obreda zavrSI, sves.remk Sem
uzima nojevo pero i maše ispred njenog lIca cetm puta, ali nije jasno sa kOjim ciljem. T? su obredI za kOJe se mislilo da ih je neophodno IzvrsItI da bl se pokojnIku vratile funkcije koje je njegovo telo imalo dok Je �llo na zemlji. Ali, moramo se prisetiti da je do ovog casa bio žrtvovan samo "bik juga" i da je trebalo da sada bude prinet "bik severa"; i svi obredi koji su već bili obav: ljeni morali su se ponoviti da bl. pokoJmk stekao m()c da po celoj zemlji ide kud mu Je volja. Od naJramJlh vremena su Jug i Sever bile dve velIke oblastI na kOJe Je svet podeljen, i svaka oblast je imala svoJe posebne bogove, i svakog od njih je pokojn:k morao umIlostIVItI; stoga je bilo propisano da se vrse dvostrukI relIgIjskI obredi. U kasnijim vremenima je svaka oblast podelJena na dva dela, i četiri podeljka dobijena na ovaj naČIn bila su razdeljena na četiri Horova d.e
teta; otuda su se molitve i formule obično izgovarale cetm puta, po Jednom u čast svakog boga, i obredna uputstva u vezI S
ovim su jasna. . . . . , Na ograničenom prostoru ove knjIge nIJe .m
oguce prikazati sve scene obreda otvaranja usta I oClJu kOJe su naslikane u grobnicama i na drugIm mestIma, �1I Je na strani 163 dat opšti prikaz obreda, kako Je cesto predstavljan na papirusima XVlJl i XIX dinastije. S des·
1 1 Egipatska magija ,
,
162 EGIPATSKA MAGIJA
ne strane vidimo grobnicu u obliku piramide u tebanskom brdu, sa otvorenim vratima, a pored nje je pogrebna stela sa zaobljenim vrhom na kome je uklesana figura pokojnika koji s poštovanjem stoji pred Ozirisom, kao i molitva bogu za pogrebne darove. Anubis, bog mrtvih, grli mumiju, pokazujući tako spremnost da pokojnika uzme pod svoje okrilje. Pokojnikova žena, Naša, stoji plačući ispred mumije, a kod nogu kleči još jedna žena koja plače, verovatno njegova ćerka. Anubis i mumija stoje na sloju peska koji je tu postavljen sa ciljem da posveti zemlju. Sveštenik odeven u panterovu kožu drži kadionicu sa zapaljenim ta:njanom u jednoj ruci, i vazu iz koje škropi vodom, u drugOj. Jedan pomoćnik drži dve alatke, "Tut-net" i "Seb-ur", u desnoj ruci, i alatku "Ur hekau" u levoj; drugi prinosi četiri posude sa mirom. U donjem delu je krava sa teletom i dva čoveka koja mumiji donose but, za koji pretpostavljamo da je nedavno odsečen sa zaklanog bika, i srce koje mu je upravo izvađeno. Vidimo kako na stolu leže brojni predmeti "Meshet", "Peš-en-kef" i druge alatke, dva kompleta od po četiri posude za čuvanje mira i ulja, vreće sa bojom, gvožđe juga i severa itd. Tekst koji u kratkim vertikalnim trakama prati scenu glasi: "Poglavlje o otvaranju usta kipa Ozirisovog, kraljevskog pisara, Hunefera, koje treba izvršiti [kad] mu lice [gleda] prema jugu, [i kad je postavljen] na pesak iza njega. l Her-heb će reći četiri puta svešteniku Semu dok obilazi oko njega noseći četiri posude s vodom: 'Ti si čist sa očišćenjem Horovim, i Hor je čist sa tvojim očišćenjem. Ti si čist sa očišćenjem Totovim, i Tot je čist sa tvojim očišćenjem. Ti si čist sa očišćenjem Sepovim, i Sep je čist sa tvojim očišćenjem. Ti si čist sa očišćenjem Sebovim, i Seb je čist sa tvojim očišćenjem. Čist. Čist.' [Kaži] četiri puta. 'Tamjan ti se nudi od tamjana Horo-
•
- .
•
.. . " , ,... -
. .0.-". . . .. . �
- . . {����) ��
•
MAGIC':NI OBREDI 165
vog, i tamjan se nudi Horu od tvoga tamjana. Tamjan ti se nudi od tamjana Totovog, i tamjan se nudi Totu od tvoga tamjana. Tamjan ti se nudi od tamjana Sepovog, i tamjan se nudi Se pu od tvoga tamjana. Tamjan t i se nudi od tamjana Sebovog, i tamjan se nudi Sebu od tvoga tamjana.'" Navedene reči su ceo tekst koji je, kako je pisac smatrao, bilo neophodno dati u Huneferovom papirusu, i očigledno je da je prikaz obreda otvaranja usta i očiju skratio što je više mogao.
Posle obreda otvaranja usta sledili su brojni drugi manje važni obredi koji su imali za cilj da mumiju ili kip snabdeju mirisima, balsamima i različitim delovima odeće; oni nisu bili od suštinske važnosti, ali im je pridavan dovoljan značaj da bi se njihovo izvođenje smatralo skoro obaveznim. Među predmetima koji su se darivali pokojni·ku u ovim obredima, mirisi i mirisni balsa mi igraju značajnu ulogu, i ovome se ne treba čuditi. Od pamtiveka su se na Istoku određenim vrstama ulja pridavala magična svojstva, i važno mesto koje su zauzimala u obredima i ritualima mnogih naroda dokazuje da se očekivalo da će njihova upotreba biti praćena izuzetnim efektom. Živi su upotrebljavali ulje da omekšaju kožu i da je zaštite od sunčeve vreli ne, a mrtvi su bili njime premazivani za vreme balsamovanja da bi njihova koža, kroz magične reči koje su bile izgovorene dok se ulje utrljavalo, mogla zauvek ostati meka, i da bi lekovita svojstva ulja mogla zalečiti rane nastale pri balsamovanju. Jedan 'kratak pogled na egipatske medicinske papiruse pokazaće da se ulje pojavljuje u mnoštvu recepata, i ono nije bilo ništa manje korisno čarobnjakul34 nego lekaru u izazivanju dobrih ili rđavih učinaka. Izgleda da ga je prvi koristio sa ciljem
. 134 Vidi opis obreda bube. str. 45 . •
•
,
166 EGIPATSKA MAGIJA
da izazove preobražaje, isto kao što ga je sveštenik primenJ1vao u vršenju izvesnih važnih verskih obreda i , neobični preživeli običaj njegove primene pominje Lukijan13S, koji navodi da se žena pomoću njega preobrazila u sovu. Žena se prvo svukla i, otišavši do svetiljke, bacila dva zrna tamjana u plamen i i zgovorila izvesne reči; zatim je prišla velikom sanduku u kome je bilo nekoliko boca i, izvadivši jednu koja je, po mišljenju pisca, sadržavala ulje, celo telo natrljala tečnošću, od glave do pete, počinjući od završetka noktiju, i odjednom počeše da joj rastu perje i krila, a povijeni, rožnati kljun zameni joj nos. Za vrlo kratko vreme je u svakom pogledu l iči la na pticu, i kaci vide da je dobro prekrivena perjem, prhnu i , ispustivši krik sove, nesta kroz proZOr.136 Mnoge zanimljive obrede koji su se vršili u vezi sa kazivanjem izvesnih poglavlja Knjige mrtvih nećemo ovde pominjati, jer oni samo i lustruju verovanja koja smo već opisali.
"' L " ,I ' lIClIIS sive n SInUS, XLII, 12 (ured. Dielot str. 449). Uporedi ta-kođe § 54 « tr. 466). ' ,
136 I . . , , . . . .Z recI XPIC1"�o.TI fi.ffi.o.)'fIJfi.fll� l1!"o.>'fllfo.aa 611011 1I'OI.,)tTflf
( Vidi LICII;15 sive A,sinus, XLII, 54. ured. Didot, str. 466), jasno je da jc osoba kOJ� govon verovala da je pretvorena u magarca pomoću "čarobnog ulja".
• ,
GLAVA VII
OPSEDNUTOST DEMONIMA, SNOVI. DUHOVI. SREĆNI I
NESREĆNI DANI, HOROSKOPI, PREDSKAZANJA,
PRETVARANJA I OBOŽAVANJE ŽiVOTINJA
Egipćani su, kao i mnogi drugi istočnjački narodi, verovali da se izvesne bolesti i tegobe mogu jednostavno leči ti samo izvesnim lekovima, dok je za neke, pored lekarija, bilo potrebno i kazivanje reči moći da bi se postiglo ozdravljenje. Postoji dobar razlog za verovanje da su neke bolesti bile pripisane delovanju zlih duhova i l i demona, koji su imali moć da ulaze u ljudska tela i muče ih u srazmeri sa svojom opakom prirodom i uticajem!37, ali tekstovi ne pružaju mnogo obaveštenja
IJ7 Ovo verovanje je još 1895. postojalo II Irskoj, jer je, prema TajmslI od 2, 3, 6. i 8. aprila, Majki Kliri okrivljen 1. aprila tl Klonmelu da je 14 . marta spalio svoju ženu Bridžet, staru 27 godina, kao vcšlicu, i tako izazvao njenu smrt II Baltivadcllu, grofovija Tipereri. Jo hana Bark sc zaklela da su ključalc trave iz tiganja na vatri bile silom sipane pokojnici II grlo, dok je njen mUl., lj ime Oca, Sina i svetoga Duha, pitao da li mu je žena. Onda ju je svukao do gola, bacio na pod i , izlivši po njoj parafin, zapalio je. Kliri, kome su pomagali Di. Dan, P. Kenedi, V. Kenedi i drugi, dovuče je zatim do vatre, i natera je da II nju sedne da bi "isterao vešticu" koja ju je obuzela. Onda su je položili na krevct i tukli, dok jc njen muž govorio: "Odlazi", �isleći na zlog duha, ili duhove, i u šest sati ujutro 15. marta, poslah su po sveštenika da istera duhove koji su, kako se mislilo, ispunjavali kuću.
•
168 ____________________________ �E�G�I�PA�T�S�K�A�M2A�G�IJ�A
O Ovome. Slučajno. međutim, imamo jeđan zanimljiv dokaz da su strani narodi verovali da su Egipćani mogli da leče bolesti izazvane opsednutošću demonima. i primena njihovog znanja u opisanoj prilici je smatrana toliko značajnom, da je priča o tome bila urezana na steli'38 i postavljena u hramu!39 boga Honsua u Tebi. tako da je svako mogao pročitati i saznati kakvo su čudesno ozdravljenje postigli njegovi sveštenici. Izgleda da je kralj Ramzes II bio u Mesopotamiji "po volji svojoj, godinu za godinom" i svi poglavari okolnih zemalja su dolazili da mu izraze poštovanje i nastojali su da obezbede njegovu blagonaklonost i zaštitu, verovatno čak i savez, donoseći mu poklone od zlata, lapis-Iazulija i tirkiza, i svakojake vrednosti koje je davala zemlja, i svako se trudio da raskošju poklona nadmaši suseda. Tal no dođe, između ostalih, i Princ od Behtena, i ispre i svih darova koje pokloni Njegovom Veličanstvu pos avi svoju najstariju ćerku. koja beše veoma lepa. Kad je ugleda, kralj shvati da je ona najlepša devojka koju je ikada video, i dodeli joj titulu "Kraljevske supruge, vrhovne gospodarice, Ra-neferu" (tj. "lepote Raa", boga-Sunca) i povede je u Egipat; i kad stigoše u tu zerr, lju. kralj se njome oženi. Jednoga dana, u petnaestoj gudini kraljeve vladavine, kad je Njegovo Veličanstvo bilo u Tebi na proslavi svečanosti Amen-Raa, glasnik dođe do kralja i najavi dolazak izaslanika Princa od
T:avar I?cnis Gani. je bio prisutan 11 to vreme, i okrivljen kao saučesnik pre Izvršenog ell1a. Uhapšenici su proglašeni krivim i osuđeni na sledeće vremenske kazne: M. Kliri 20 godina, Dž. Dan 3 godine. P. Kenedi S godina, V. Kenedi 18 meseci, Di. Kenedi 18 meseci, Boland Kenedi 6 meseci, MajkI Kenedi 6 meseci.
138 IZvorno objavio Prisse, Monuments Egyptiens, Paris, ] 847. tab. 24. •
139 S��a se čuva LI NacionalnOj bibl ioteci. LI Parizu ; za pun opis i prevod Vidi E. de Rougć Etude sur une stele Egyptienne, Paris. 1858.
OPSEDNUTOST DEMONIMA. SNOVI. DUHOVi • . . . 169
Behtena, koji je doneo bogate poklone za kraljiCU Ra-neferu. Kad ga dovedoše pred kralja. on se pokloni, govoreći: "Neka ti je slava i hvala. o, ti Sunce naroda; daj da živimo pred toboml" Kad izgovori ove reči, savi se. tri puta glavom dodirnu zemlju i reče: "Dođoh tebi. o, moj suvereni Gospodaru, u ime gospodarice Bent-ent-rešt, mlađe sestre kraljevske supruge Ra-neferu, jer, gle. zla bolest ophrva joj telo; preklinjem Veličanstvo tvoje da pošalje lekara'40 da je pogleda." Na to kralj odmah naredi da se donesu knjige "Dvostruke kuće života" i da dođu učeni ljudi, i kad se pojaviše pred njim, on im naredi da među sobom izaberu čoveka "mudrog srca i veštog prsta" koga bi mogao poslati u Behten; tako i učiniše, i izbor im pade na Tehuti-em-heba. Kad dođe pred kralja, ovaj mudrac dobi naređenje da krene za Behten zajedno sa izaslanikom, i on otputova; i kad stigoše tamo. egipatski sveštenik ustanovi da je gospodaricu Bent-ent-rešt opseo demon ili duh nad kojim on nemaše moći. Videvši da sveštenik ne mogaše izbaviti njegovu ćerku, Princ od Behtena još jednom odasla do kralja, preklinjući ga da pošalje boga da mu pomogne.
Kad izaslanik iz Behtena stiže u Egipat, kralj beše u Tebi. i kad ču šta se traži. on uđe u hram Hansu Nefer-hetepa, i usrdno zamoli boga da dozvoli svom drugom delu Honsuu da ode u Behtem i spase ćerku princa te zemlje od moći demona koji ju je opseo. Čini se da je mudrac Tehuti-em-heb bio poslan u Behten po savetu boga, jer kralj kaže, obraćajući se bogu: "Dođoh još jednom pred tebe"; ali, u svakom slučaju. Hansu Nefer-hetep pristade na njegovu molbu i četvorostruka mera magične moći beše predata kipu boga koji je tre-
140 Rch het, "znalac stvariH,
170 EGIPATSKA MAGIJA
balo da ode u Behten. Bog, koji je sedeo u barci, i pet drugih barki sa figurama bogova u njima, zajedno sa kolima i konjima sa desne i leve strane, krenuše iz Egipta, i posle putovanja od sedamnaest meseci stigoše u Behten, gde su primljeni sa velikim počastima. Bog Honsu otide do mesta na kome je bila Bent-ent-rešt, i pošto nad njom izvrši magični obred, demon izade iz nje i ona smesta ozdravi. Tad se demon obrati egipatskom bogu i reče: "Prijatan je i dobrodošao dolazak tvoj kod nas, o, veliki bože, ti pobedniče vojske mraka! Behten je grad tvoj, stanovnici njegovi tvoji su robovi i ja sam tvoj sluga; i otići ću na mesto odakle dodoh da mogu da te slavim, jer ti zato dođe ovamo. [ preklinjem Visost tvoju da zapovedi da Princ od Behtena i ja ovde zajedno održimo svetkovinu." Honsu se složi sa demonovom molbom i zapovedi svom svešteniku da kaže Princu od Behtena da napravi veliku svetkovinu u demonovu čast; kad je ovo učinjeno na Honsuovu zapoved, demon otide u svoje boravište.
Kad Princ od Behtena vide da je Honsu ovako moćan, on i sav njegov narocl se silno obradovaše, i on odredi cla se bogu ne dozvoli povratak u Egipat, i zbog toga Honsu ostade I I Behtenu tri godine, četiri meseca i pet dana. Jednog je dana, medutim, Princ spavao i usnio san II kome je video boga Honsua kako izlazi iz svog svetilišta u obličju sokola od zlata, i pošto se podigao u vazduh, odleteo je u Egipat. Princ ustade vrlo uznemiren, i pošto upita egipatskog sveštenika, dobi od njega odgovor da je bog otišao u Egipat i da se njegova kočija mora sada poslati nazad. Tad Princ dade Honsuu velike poklone, i oni behu odneseni u Egipat i položeni pred boga Honsu Nefer-hetepa u njegovom hramu u Tebi. U ranohrišćanskim književnostima nalazimo brojne primere opsednutosti demonima u kojima
- , -�:1 :..! - , o • l - . -
Sleta koja beleži iSIt.!rivanjc davola iz princeze od �chtcna . . Na dc�noj s�rani kralj nudi tamjan Hansu �efer-hetcpll.
�a na le�oJ sveštemk nuđl tamJan
J-IonSllu, �vclikorn bogu kOJI tefa đavole . (Iz Pnssc, Monuments, tabla 24)
•
•
•
OPSEDNUTOST DEMONIMA. SNOVI. DUHOVi • . . . 173
demon koji je ušao u telo uzmiče pred demonom moćnijim od sebe, ali isterani demon je uvek neprijateljski raspoložen prema onom koji ga isteruje, i odstupa pred njim gnevan i osramoćen. Činjenica da se verovalo da je moguće da se demon iz Behtena i bog Honsu zbratime i zajedno prisustvuju svetkovini koju je priredio
. Princ, pokazuje da je narod Behtena pripisivao iste atribute duhovima ili demonima kao i ljudima. Demon koji je obuzeo princezu prepoznao je u Honsuu biće moćnije od sebe i , poput pobeđenog kralja, želeo je da se sa svojim osvajačem što bolje nagodi i živi s njim u dobrim odnosima.
Egipćani su verovali da su im božanske sile često objavljivale svoju volju posredstvom snova i pridavali su im znatnu važnost; činilo im se da figure bogova i prizori koje su videli u snu dokazuju postojanje drugog sveta, koji se nije mnogo razlikovao od onog koji im je već bio poznat. Poznavanje veštine izazivanja snova i sposobnost njihovog tumačenja bili su visoko cenjeni u Egiptu, kao i drugde na Istoku, i sveštenik ili dostojanstvenik koji je njima bio obdaren uzdizao se ponekad do položaja sa najvećim počastima u državi, što možemo videti iz Josifovog141 primera, jer je postojalo opšte uverenje da se čoveku u snu otkriva kratak uvid u budućnost. Kao primere snova zabeleženih u egipatskim tekstovima možemo navesti snove Totmesa IV, kralja Egipta oko 1450. i Nut-Amena, kralja Istočnog Sudana i Egipta, oko 670. pre n. e. Jednoga dana je Princ, prema ste li koju je podigao ispred grudi Sfinge u Gizi, lovio u blizini znaka Ra-Harmahisa, i seo je da se odmori u njegovoj senci, zaspao i usnio san. U snu mu se javio bog i, objavljujući da je on bog Harmahis-He-
•
Hl Vidi Stvaranje, glave 40, 41 .
•
174 EGIPATSKA MAGIJA
pera-Ra-Temu, obećao da će mu. ako očisti nanose peska kojima je bila zasuta Sfinga, njegova slika. dati vrhovnu vlast nad zemljama Juga i Severa. tj. celim Egiptom. Posle izvesnog vremena je Princ postao kralj Egipta pod imenom Totmes IV. i stela koja nosi datum 19. dana meseca Hator prve godine Totmesa IV. dokazuje da je kraljevski snevač ispunio želje boga.H2 O Nut-Amenu, sledbeniku velikog Pianhija. koji se spustio iz Gebel Barkala i osvojio ceo Egipat od Sijenea do mora. čitamo da je u prvoj godini svoje vladavine jedne noći usnio san u kome je video dve zmije. jednu na svojoj desnoj, a drugu na levoj ruci; kad se probudio one bejahu nestale. Pošto je zatražio tumačenje sna, rekoše mu: "Zemlja Juga je tvoja i vladaćeš zemljom,Severa; Bela kruna i Crvena kruna će ti glavu ukrasiti. Daće ti se zemlja uzduž i popreko, i bog Amen, jedini bog, s · toborn će biti."I" Dve zmije su bile simboli boginja Nehebet i Uačet, gospodarica Juga, odnosno Severa. Podstaknut ovim snom, Nut-Amen izvrši uspešan pohod na Egipat i donese natrag mnogo plena, čiji je Jedan deo posvetio službi svog boga Amena.
Kako se za snovima i viđenjima u kojima se snevaču mogla otkriti budućnost jako žudelo, egipatski čarobnjak se prihvatio da ih izazove kod svoje klijentele različitim sredstvima, kao što su crtanje magičnih slika i kazivanje magičnih reči. Navodimo sledeće primere bajalica za izazivanje viđenja i snova, preuzete iz papirusa N2 122 iz Britanskog muzeja, redovi 64 i dalje i 359 i dalje.l"
142 Vidi Vyse, Appendix, London, 1842, tom III, str. 114 i dalje. 143 Vidi Brugsch, Egypt under the PharQohs, tom I I , str. 259. 144 Vidi Catalogue of Greek PapYTi, tom I, str. ] 18.
•
OPSEDNUTOST DEMONIMA. SNOVI. DUHOVi .... 175
"Za postizanje snoviđenja od [boga] Besa. Na svojoj levoj šaci načini crtež Besa, kao što je dole pokazano, i zamotaj šaku trakom crne tkanine koja je bila posvećena Izidi (7), i lezi da spavaš ne izgovorivši nijednu reč, čak i ako te neko nešto pita. Ostatak tkanine obavij oko vrata. Mastilo kojim pišeš mora da se sastoji od kravlje krvi, krvi belog goluba, svežeg (7) tamjana, izmirne, crnog pisaćeg mastila, rumeni ce, soka od dudinja, kišnice i soka od pelena i grahorice. Njim napiši molbu svoju pred zalazak sunca, [pa kaži] : 'Pošalji istinskog vidovnjaka iz svetišta, preklinjem te, Lampsu-
•
er. Sumarta. Baribas. Dardalan, lorIeks: o. Gospodaru, pošalji sveto božanstvo Anut, Anut, Salbana, Hambre. Breit, sad, sad, brzo. brzo. Dođi još ove noći."· l45
"Za izazivanje snova: uzmi čistu platnenu vreću i na njoj ispiši imena koja su dole data. Presavij je i od nje napravi fitilj za svetiljku, i pošto si preko nje izlio čisto ulje, zapali je. Ove reči treba napisati: 'Armiut, Lailamhoih, Arsenofrefren. Fta, Arhentehta.' Onda, kad uveče pođeš n a počinak ne uzevši hranu (ili, čist, ničim uprljan), učini ovako. Priđi svetiljci i sedam puta ponovi dole navedenu formulu; zatim je utrni i lezi da spavaš. Ovo je formula: 'Sahmu . . . epa erna Ligotereenh: Aeon, Gromovnik. Ti što zmiju proguta i mesec istroši. što uzdižeš točak sunčev u dobu njegovom, Hteto ti je ime; tražim, o. gospodari bogova, Set, Hreps, dajte mi obaveštenje za kojim žudim.'"
Egipćani su imali osobene ideje o građi čoveka koje su jako pogodovale verovanju u prikaze i duhove. Prema njima, čovek se sastojao od fizičkog tela. senke, dvojnika. duše. srca, duha zvanog hu. moći, imena i du-
I4S Skica boga Besa data je na kraju papirusa. Vidi opis Meternihave stele gore, str. 122. i dalje.
176 EGIPATSKA MAGIJA
hovnog tela. Posle smrti tela senka je odlazila od njega i mogla mu se vratiti jedino vršenjem mističnog obreda; dvojnik je živeo sa telom u grobu i tamo ga je posećivala duša čije je boravište bilo na nebu. Duša je, po jednom gledištu, bila materijalna i verovalo se da se, kao i ka, il i dvojnik, služi pogrebnim darovima koji su ostavljani u grobnici; jedna od glavnih namena pogrebnih darova jela i pića bila je da dvojnika zadrži u grobnici, kako ne bi imao potrebu da luta izvan nje tražeći hranu. Iz mnogih tekstova se jasno vidi da će dvojnik, ako nema dovoljno hrane, odlutati iz grobnice i pojesti svakojake otpatke i piti svaku prljavu vodu koju usput nade. Ali, pored senke, dvojnika i duše, i pokojnikov duh, koji je obično obitavao na nebu, mogao se ponekad naći u grobnici. Postoji, međutim, dobar razlog za tvrđenje da je besmrtni deo čoveka koji je živeo u grobnici i imao posebno boravište u kipu pokojnika bio "dvojnik". Ovo dokazuje činjenica da je deo grobnice bio odvojen z� kaa, i li dvojnika, koji se zvao "kaoua kuća" i da je sveštenik, zvani "kaou sveštenik" bio posebno određen da u njemu vrši službu. Dvojnik je uživao u mirisu tamjana koji mu je nuđen u određeno vreme svake godine u grobnici, kao i cveće, trave, hrana i piće; i kip pokojnika u kome je boravio dvojnik nalazio je zadovoljstvo u svim različitim prizorima koji su bili naslikani i l i isklesani na zidovima različitih odaja u grobnici i ponovo uživao u svim radostima u kojima mu je telo uživalo na zemlji. Još vrlo rano je ka, ili dvojnik, bio u svakom pogledu duh Egipćana, Izgleda da je u kasnijim vremenima hu, ili "duh" bio s njim poistovećen, i u tekstovima nalazimo česte aluzije na svetost ct.arova prinetih huu, i na njihove oblasti, tj. krajeve, u kOJima leže njihova balsamovana tela.
OPSEDNUTOST DEMONIMA, SNOVI, DUHOVI, ... 177
Ne možemo reći da li je postojalo neko opšte verovanje da je ka ili hu mogao ili da je održavao odnos sa svojim rođacima i l i prijateljima koje je žive ostavio na zemlji, ali je poznat primer u kome se muž žali svojoj ženi, koja je već,tri godine mrtva, na nevolje koje mu je donela otkad je umrla. On opisuje sopstvene zasluge i dobre postupke prema njoj za njena života, i izjavljuje da ne može da podnosi zlo kojim mu vraća. Da bi njegova žalba doprla do nje, on je prvo zapisa na papirusu, onda otide do njene grobnice i tamo je pročita, i na kraju pričvrsti papirus na kip ili figuru svoje žene koji se nalazio u grobnici; pošto je njen dvojnik i l i duh živeo u grobnici, on bi, svakako, pročitao zapis i razumeo ga.l" Šteta je što nemamo načina da saznamo kakav je bio ishod muževljeve žalbe. Na drugom mestu 1" nalazimo deo razgovora koji je Amenov sveštenik po imenu Honsu-em-heb vodio sa dvojnikom ili duhom neke osobe koga je uznemirio dok je tražio pogodno mesto za izgradnju grobnice, u kome duh umrlog priča živom čoveku neke pojedinosti iz svoga života, Drevni su Egipćani sa strahopoštovanjem gledali na groblja zbog duhova umrlih koji u njima borave, čak ih i narodi koji govore arapski iz Egipta i Sudana, ako isključimo "kopača starina", veoma poštuju iz istog razloga, l<8
146 Z I k 'd' I .
cl e st VI I ... eemans, Monuments Egyptiens, Partie l l , tab. 18�, �84, Lcydcn. 1846; za hijeroglifski prepis vidi Maspero, !oumal ASJatJqlJc, Ser. 7, tom 15, maj i jlln 1880, str. 365-420.
147 V'd' G I' . h ff I t O COISC e II Recueil de Travaux, tom III. str. 3-7. 14H Kad sarry 18��. posetio Mc.roeve piramide, poveo sam sa so
bom mesnog �e}ha. l cDvcka sa deca kom da se staraju o magarcima. Kad sr:no došli na o,ko P?ia milje od piramida, ova trojica stadoše i zamoliše me da dalje odjašem sam, a kad ih upitah zašto ne žele da S� sa I�n? � .popnu l�2. breg do piramida, šejh odvrati da su ih sagradi.1 1 k ral !ev� CIJI duhOVI JOš uvek tamo borave, i da bi bilo nedolično da Ih on I njegovi pratioci "uznemiravaju". Navaljivao sam da pode, ali
12 Egiparska magija
178 EGIPATSKA MAGIJA
Savremeni sudanski narodi čvrsto veruju da duhovi poginulih u borbi borave na polju gde su oni pali, i li gde su im tela sahranjena, i vojnici desetog bataljona vojske lorda Kičenera izjavljuju da na grob hrabrog majora Si dni ja, koji je bio pogođen dok je 7. avgusta 1 897. predvodio juriš svog puka u bici kod Abu Hameda, "svake noći propisno motre duhovi vojnika urođenika ubijenih kod Abu Hameda, koji stražare kraj groba svog mrtvog komandanta, zaustavljajući svakog prolaznika uz sve vojničke pojedinosti. Crnci tako slepo veruju u ovu legendu, da posle sumraka nijedan od njih neće da se približi grobu. Misli se da bi svakog ko to učini odmah zaustavio fantomski stražar, čak se i reči (na arapskom): 'Straža, istupaj !' često jasno čuju, tako se priča. dok se ponavljaju na izvesnoj udaljenosti, preko, u pustinji."'"
on odgovori: "U našoj zemlji nije običaj da se tamo ide", tako da dalje nastavim sam. Kad sam na nalazištu oko piramida proveo oko dva sata fOlOgrafišući i mercći, stiže šcjh sa dečakom, ali ga ništa nije moglo ubedili da prošeta okolo, i pošto je seo, poče da govori molit· ve iz KlIrana prigušenim glasom, i II prekidima mc je požurivao da sc vratin1 11 njegovu kuću od slame na obali reke šIO je moguće pre. Bio jc čvrsto uveren da jc prizma tični kompas koji sam koristio talisman, i kad je stigao kući. usrdno JC zahvaljivao Bogu šIo ga nislI napali duhovi umrlih.
149 Vidi ilustrovane novine Sl?eč, Nq 332, od 7. juna 1889, str. 277. Sledeći članak iz Tajmsa od 7. jula 1899. je vredan spomena:
"GI{QB BRITANSKOG POMORSKOG OFICIRA U Ji\I'i\NU. - Nedavno je do britanskog konzula u I-liogou stigao glas da se grob jednog britanskog pomorskog oficira nalazi blizu sela na ostrvu I l irošima, u Unutrašnjem japanskom moru - mesto koje stranci retko posećuju - i da ga iz nekog razloga, seljaci iz susedstva pažljivo ureduju. Konzul je, u !;kladu s tim, stupio u vezu sa guvernerom oblasti kojoj je pripadalo ostrvo; posle izvršene istrage guverner je mogao da pošalje kOI1ZIIlu povest usamljenog groba. Priču je guverner pridodao svom zvaničnom izveštaju, a sastavio ju je očigledno starešina sela ili neki jednako nizak činovnik, tl valja je spomenuti. Brod Siluija je mnogo godina bio zauzet premeravanjem japanskih obala: 'Prve godine ere Meidi, koja odgovara 1868. n. e., brod Njegovog Britanskog Veličanstva SiJ·
OPSEDNUTOST DEMONIMA. SNOVI. OUHOVI .... 179
Egipćani su verovali da je čovekova sudbina ili usud odlučena još pre njegovog rođenja, i da on nema nikakvu moć da je izmeni. Njihovi su mudraci, međutim, tvrdili da mogu da predvide kakva bi mogla biti sudbina, pod uslovom da dobiju određene podatke, to jest. ako im se saopšti datum njegovog rođenja, i ako su u stanju da utvrde položaj planeta i zvezda u to vreme. Boginja usuda ili sudbine zvala se "Šai" i nju je obično pratila druga boginja, zvana "Renenet", koja se obično smatra gospodaricom sreće; obe se pojavljuju u sceni Suđenja, gde u ime pokojnika izgleda nadgledaju merenje srca. Ali, i druga boginja, Meshenet, ponekad je prisutna, i čini se da je ona takođe imala uticaja na čovekovu budućnost; u svakom slučaju, mogla je da predskaže kakva će biti ta budućnost. Tako čitamo da su ona i Izida, Neftida i Heket, preqlšene u žene, otišle do kuće Ra-usera, čija je žena Rut-Tetet bila na porođaju;
uija nastavljao je putovanje preko Unutrašnjeg mora, kad se razbole oficir palube po imenu Lejk. Iskrcali su ga na ostrvu Hirošima: u.�el.u Hirošima, okrug Naka, pokrajina Sanuki j oblast Kagava. SlIulJa JC nastavila plovidbu duž obale Hirošime i bacila sidro u zalivu Enoura, da sačeka oporavak oficira. Za nekoliko dana, međutim, on umre i kapetan S. Džon sahrani njegove ostatke II zemlju koja je pripad;la hramu Ikvodi iznad svetilišta Enoura i, pošto postavi drveni krst da bi označio grob, otplovi. Nekoliko godina kasnije, kad je ovaj spomenik skoro iščez�o pod uticajem. vetra i �iše. m:az� i ?neg?, Avaburi Tokvai, starešma hrama Ikvodl, sa ostalima, recc: Z�lsta ce biti pretužno ako se dozvoli da se grob našeg samotnog gosta IZ daleka, koji je postao duh tl tuđoj zemlji. potpuno z�boravi:." Na to T�r�vaki Kaemon, glavar seoskog udruženja, sa drugima kOJI su saosecali, kao što je Oka Rjohaktl, napravi plan za podizanje kamenog spomenika, i kako primorci jednodušno pružiše pomoć, posao bi p�iveden kraju. Ovo se zbilo 7. dana jedanaestog meseca četvrte god me cre Meiđi - to jest, 1871. godine. Od tada je prošlo skoro 30 zima, i za to vreme ostrvljani ne zanemariše grob. Naročito se od 10. do 16: dana sedmog meseca, po starom kalendaru, još mogu naći osobe kaje s.va� ke godine ureduju i čiste grob, i prinoseći cveće i tamjan, oplakUJU 1 teše duh umrlog.'"
'2 .
•
-
, 180 EGIPATSKA MAGIJA
kad su uvedene u njenu sobu, pomogle su joj da rodi trojke, i kako je svako dete dolazilo na svet, Meshenet bi objavljivala: "On će biti kralj i imaće vlast nad celom zemljom," I ovo proročanstvo se ispuni, jer ta tri dečaka postadoše tri kralja V dinastije ISO Sedam boginja Hator su takođe mogle predskazati čovekovu budućnost, jer se u dobro poznatoj "Priči o dva brata" kaže da, kad je bog Hnemu, na zahtev Ra-Harmahisa, stvorio za Batu ženu "koja beše lepša od svake druge žene na vasceloj zemlji, jer u njoj beše duh svakog boga", one dođoše da je vide, i da u jedan glas rekoše: "Uzrok njene smrti biće nož," Tako se i zbi, jer prema priči, kad je kralj koji se njome oženio čuo od njenog prvog muža da ga je ona ostavila i nanela mu zlo, on joj je sudio u prisustvu svojih poglavara i plemića, i "jedan izvrši odluku njihovu", tj" osudiše je na smrt i pogubiše, Slično tome, u jednoj drugoj priči, sedam Hatora dođoše da vide sina koji se rodio nekom kralju kao odgovor na njegove molitve bogovima, i kad su ga ugledale, rekoše: "Umreće od krokodila, zmije ili psa," Priča dalje kaže kako je on izmakao krokodilu i zmiji i, iako kraj nedostaje, sasvim je jasno da ga je njegov pas slučajno ujeo i da je od ujeda umro I'1 Pouka svih ovih priča je da nije moguće izbeći sudbini, i najverovatnije da je u vezi s njenom nepromenljivošću savremeni Esipćanin samo nasledio shvatanja svojih predaka,l52 Covekov je život mogao, međutim, biti srećan ili nesrećan, zavisno da li je čas
150 Vidi Erman, Westcar Papyrus, Berlin, 1890. hijeroglifski prepis, tab. 9 i ID.
151 Vidi Maspero, Contes Egyptiens, str. 29-46. �S2 Net.tki m�lh.amedanac veruje da je čovekova sudbina zapisana na nJegovOJ glaVI, I da su šavovi zapisi. Nijedan ih čovek, međutim ne može pročitati. Vidi reči Zain al-Mavasifa u Burtonovom Alf Lay
'.
lah wa Lay/ah, tom VIII, str. 237.
OPSEDNUTOST DEMONIMA, SNOVI, DUHOVI, ... 181
nekog dana i l i dan sam bio srećan ili nesrećan, i svaki dan egipatske godine je bio podeljen na tri dela, od koj ih je svaki bio srećan ili nesrećan, Kad je Olimpija trebalo da rodi Aleksandra Velikog, Nektaneb je stajao pored nje i osmatrao nebeska tela, i s vremena na vreme je preklinjao da se suzdrži dok ne dođe povoljan sat; i sve dok nije video izvesni sjaj na nebu i primetiO da su sva nebeska tela u povoljnom položaju, nije joj dopustio da rodi dete, I kad joj je rekao: "O, kraljice, sada ćeš roditi vladara sveta", dete je ispalo na tlo, dok se zemlja tresla, munje sevale i gromovi tutnjali. 153 Tako je sasvim očigledno da je budućnost deteta zavisila čak i od sata u kome je rođeno,
U magijskim papirusima se često kaže da tih i tih dana ne treba vršiti izvesne magijske obrede, jer se mislilo da će ih neprijateljske sile tada učiniti nemoćnim, i da će bogovi silniji od onih koje je molilac prizivao biti na vrhuncu, Do nas su, na sreću, dospeli papirusi koji sadrže prepise egipatskog kalendara u kojima je svaka trećina svakog od tri stotine i šezdeset dana godine označena kao srećna ili nesrećna, i iz drugih papirusa saznajemo zašto su određeni dani bili srećni ili nesrećni, i zašto su drugi to bili samo delimično, Uzimajući za primer mesec Tot, koji je bio prvi mesec egipatske godine i počinjao, po gregorijanskom kalendaru, 29, avgusta, otkrivamo da su dani obeleženi na sledeći način:
1 53 Vidi Pscudo-Kalisten. I, 12.
,
-
182 EGIPATSKA MAGIJA
Dan 1 U b Dan 11 rH Dan 21 b H " 2 U b n 12 ' H " 22 ' " " 3 H' " 13 6!H(Si() " 23 Ur " 4 T H 1 4 b H " 24 b U "
I " 5 U b " 1 5 b H 1 1 25 b U
,
I
Y U , H r Hr 6 ,
" I " 16 )) 26 ,
" 7 b a " 17 6 6 6 l) 27 6 6 6 8 6 6 Y 1 8 6 6 6 6 U " " " 28
" 9 U 6 " 19 6 U " 29 U ! " 10 6 6 6 p 20 '" " 30 � p 6 0 6 ""
Ovde znak b znači "srećan", a , znači "nesrećan"; tako se na prvi pogled može videti koja je trećina dana srećna ili nesrećna, i čovek koji je vodio računa o kalendaru bi se, naravno, ponašao u skladu s tim. Mora se primetiti da su sveštenici ili čarobnjaci koji su sastavili kalendar imali dobre razloge za svoja razvrstavanja ciana, što možemo videti iz sledećeg primera. Devetnaesti dan Tota je u navedenoj listi obeležen kao potpuno srećan, tj. svaka njegova trećina je srećna, i
154 Vidi Britanski muzej. Papirus No 10474.
•
OPSEDNUTOST DEMONIMA. SNOVI. DUHOVi .... 183
papirus Salijer IV'55 ga takođe označava kao potpuno srećnog, i navodi razlog: "To je dan svetkovine na nebu i na zemlji u prisustvu Raa. To je dan kad je plamen bio bačen na one koji su sledili barku u kojoj je bilo svetilište bogova; i na ovaj dan su bogovi davali pohvale jer su zadovoljni" itd. U obema listama je 26. dan označen kao potpuno nesrećan, zato što je "ovo bio dan borbe između Hora i Seta". Prvo su se tukli u obličju muškaraca, onda su uzeli obličje medveda i tako su se borili tri dana i tri noći. Izida je pomogla Setu kad je počeo da popušta u borbi, a Hor na to majci odseče glavu, koju Tot svojim rečima moći pretvorI u kravlju l postavi je na njeno telo. Na ovaj dan bi trebalo prinosit i darove Ozirisu i Tatu, a svaki rad je potpuno zabranjen. Kalendari srećni h i nesrećnih dana se, međutim, ne slažu uvek u pogledu nekih dana. Tako je u gornjoj listi 20. dan Tota označen kao potpuno nesrećan, a u papirusu Salijer IV je on potpuno srećan, ali se čitaocu kaže da toga dana ne obavlja nikakav posao, ni da kolje volove, n i da prima tuđinca; na ovaj dan su bogovi iz Raove pratnje pobili pobunjenike. U vezi sa četvrtim danom sledećeg meseca (Paofi ), papirus Salijer IV kaže: "Ne izlazi iz kuće ni sa jedne njene strane; ko god je rođen na ovaj dan umreće od bolesti aat " . U vezi s petim danom se kaže: "Ne izlazi iz kuće ni sa jedne njene strane, i nemoj imati odnos sa ženom. Na ovaj dan su sve stvari izvršene u božanskOj prisutnosti, i veličanstvo boga Mentua je tada zadovol jno. Ko god je raden na ovaj dan umreće od neumerenosti u polnom opštenju." U vezi sa devetim danom se kaže: "Ko god je rođen na ovaj dan umreće od starosti" i u vezi sa petnaest im: "Ne izlazi uveče iz svog stan.a, jer zmija Uač, sin
lSS Vidi Chabas. Lc Calendrier, str. 24.
,
184 EGIPATSKA MAGIJA
boga, izlazi u ovo vreme, i nesreće je slede; ko god je vidi, smesta će izgubiti oko." Opet, dvadeset šesti dan Paofija je bio srećan za planiranje kuće; petog dana Hatora se nije smela zapaliti vatra u kući; šesnaestog dana je bilo zabranjeno slušati vesele pesme jer su na ovaj dan Izida i Neftida tugovale za Ozirisom u Abidosu; čovek rođen dvadeset trećeg dana će se utopiti i tako dalje. Ali, na tri stotine i šezdeset dana datih u kalendarima srećnih i nesrećni h dana, mora se dodati pet umetnuti h dana koji su smatrani veoma važnim i od kojih je svaki imao posebno ime. Prvog je rođen Oziris, drugog Heru-ur (Aroueris), trećeg Set, četvrtog Izida i petog Neftida; prvi, treći i peti od ovih dana su bili nesrećni i u te dane se nije trebalo prihvatati nikakvog posla. Obredno uputstvo koje se odnosi na ove dane'56 tvrdi da svako ko zna njihova imena neće nikad patiti od žeđi, da ga nikad neće snaći bolest i da ga boginja Sehet"7 neće nikad posedovati; ono takođe nalaže da se figure pet gore pomenutih bogova nacrtaju balsamom i mirisom anti na komadu finog platna, očigledno da služi kao amajlija.
Iz života Aleksandra Velikog, od Pseudo-Kalistena ISS, doznajemo da su Egipćani bili vični proricanju sudbine po zvezdama i da su sastavljali horoskop na osnovu poznavanja tačnog trenutka čovekovog rođenja. Nektaneb je u ovu svrhu koristio tablicu načinjenu od zlata, srebra i drveta akacije, za koju su bile pričvršćene tri trake. Na spoljašnjoj traci je bio Ze vs sa trideset šest dekanija koji ga okružuju; na drugoj je bilo
156 Vidi Chabas, op. cit., str. 104. o o
157 Ok,O Schetino je izgl�d� uzimalo oblik škodljivi h isparenja na poljIma pn zalasku sunca; Vid, Chabas. op. cit., str. 78.
158 I 4.
OPSEDNUTOST DEMONIMA, SNOVI, DUHOVI"" 185
predstavljeno dvanaest znakova Zodijaka; i na trećoj Sunce i Mesec.'" Postavio je tablicu na tronožac i onda na nju iz kutijice istresao modele sedam zvezda'60 koje su bile u trakama, i stavio u srednju traku osam dragih kamenova; rasporedio ih je na mesta na kojima će se, kako je smatrao, u vreme rođenja Olimpije nalaziti planete koje su oni predstavljali, a onda iz njih prorekao njenu sudbinu. Ali, upotreba horoskopa je mnogo starija od vremena Aleksandra Makedonskog, jer je za grčki horoskop'6l u Britanskom muzeju prikačeno "uvodno pismo nekog učitelja astrološke veštine svom učeniku, po imenu Hermon, u kome ga on podstiče da vrlo tačno i pažljivo primenjuje zakone koje su drevni Egipćani, svojim marljivim posvećivanjem ovoj veštini, otkrili i predali potomstvu ". Tako imamo dobar razlog da tvrdimo da je rodno mesto horoskopa Egipat. U vezi sa horoskopom mora se spomenuti Demokritova "sfera" ili "sto" kao sredstvo za predskazivanje života i smrti. U magijskom papirusu'62 se kaže da treba "saznati u kom je mesecu bolesnik pao u postelju i ime koje je dobio pri rođenju. Proračunati [putanju] Meseca i videti koliko je proteklo razdoblja od trideset dana; onda u tablici obeležiti broj preostalih dana, i ako se broj nalazi u gornjem delu tablice, on će živeti, a ako je u donjem delu, umreće".
159 Navodim iz svog History of Alexander the Great, Cambridge, 1889, str. S,
160 Tj., Sunce. Mesec. Zevs. Kron, Afrodita i Hermes; moramo dodati Marsa prema Mcuselovom grčkom tekstu.
161 Prvi put izdao Kenyon, Catalogue of Greek Papyri, tom l, str. 13? i dalie.
162 Leydcn Pap. V (ured. Leemans). stub. XI, r. l i dalje.
•
•
186 EGIPATSKA MAGIJA
TABLICA
1 10 19 2 11 20 3 13 23 4 14 25 7 16 26 9 17 27
S 1 5 22 6 18 28 8 21 29
12 24 30
I iz religijske i iz profane egipatske književnosti doznajemo da su bogovi i čovek mogli u budućem životu po svojoj volji da uzmu obličje svake životinje, ptice, biljke ili živog stvora kog su želeli, i jedno od najvećih uživanja kojima se čovek unapred radovao bilo je posedovanje ove moći. Ovo dokazuje činjenica da je ni manje ni više nego dvanaesti" poglavlja Knjige mrtvih posvećeno snabdevanju pokojnika rečima moći, čije je kazivanje bilo neophodno da bi mu omogućilo preobražaj u "sokola od zlata", "božanskog sokola", "vladara suverenih prinčeva", "boga koji u mraku daje svetlost", lotos, boga Ptaha, pticu benu (tj, feniksa), čaplju, "živu dušu", lastu, zmiju Sata i krokodila; i jedno drugo poglavlje 164 mu je omogućavalo da se preobrazi u "svako obličje koje poželi". Naoružan ovom moći, on je mogao da živi u vodi u obličju krokodila, u obličju zmije je
163 Tj., poglavlja LXXVII do LXXXVIII. 164 Tj., poglavlje LXXVI .
OPSEDNUTOST DEMONIMA, SNOVI, DUHOVI, . . . 1S7
mogao da se šulja preko zemlje i sten a, u obličju gore spomenutih ptica mogao je da leti kroz vazduh, lebdi i spusti se na pramac Raove barke, u obličju lotosa je imao vlast nad poljskim biljem i u Ptahovom obličju je postao "moćniji od gospodara vremena i steći će vlast nad milionima godina". Za pticu benu se, setićete se, govorilo da je "duša Raova", i uzimajući ovo obličje pokojnik se poistovećivao sa Heperom, velikim bogom stvaranja, i tako dobijao atribute duše boga-Sunca. Na Jelisejskim poljima je mogao da uzima bilo koje obličje i da otpliva i preleti bilo koje rastojanje u bilo kom smeru. Važno je napomenuti da se kao uzor njegovog mogućeg pretvaranja u životinje ne pominje nijedna poljska ili divlja životinja.
Kako su duše preminulih mogle uzimati obličje bilo koje životinje ili biljke, Egipćani su verovali da su tako i "bogovi", koji su im u skoro svakom pogledu jako nalikovali, mogli uzimati, što su i činili, obličja ptica i zveri; ovo je bila osnovna ideja takozvanog "egipatskog obožavanja životinja", koja je podstakla na šalu kultivisanog Grka i na Egipćane navukla podsmeh i porugu ranohrišćanskih pisaca. Ali, ako se ova stvar pobliže ispita, nestaje njena prividna besmislenost. Egipćani su poštovali izvesne ptice, životinje i gmizavce, jer su smatrali da one poseduju određene osobine bogova kojima su bile posvećene, Bik je bio uzor snage i oplodne moći boga razmnožavanja u prirodi, a krava je bila uzor njegove ženske kopije; svaka sveta životinja i živi stvor je imao neku odliku ili atribut koji je bio pripisan nekom bogu, i kako je svaki bog bio samo jedno obličje Raa, odlika ili atribut pripisan njemu pripadao je samom bogu-Suncu. Obrazovani Egipćanin nije nikad obožavao životinju kao životinju, već samo kao ovaploćenje boga, i poštovanje ukaziva no životinjama u Egip-
,
188 EGIPATSKA MAGIJA
tu nije se n i na koji način razlikovalo od poštovanja ukazivanog kralju, koji je smatran "božanskim" i ovaploćenjem boga-Sunca Raa, koji je bio vidljivi simbol Tvorca, Odnos kralja prema Rau bio je istovetan odnosu Raa prema Bogu. Hebreji, Grci i Rimljani nisu nikad shvatili logičnu ideju koja leži u osnovu poštovanja koje su Egipćani ukazivali životinjama, i zato su očigledno pogrešno razumeli njihovu religiju. Neuki ljudi, bez sumnje, često zamene simbol onim što on simbolizuje, ali je pogrešno reći da su Egipćani obožavali životinje u uobičajenom smislu reči, i ovu činjenicu ne možemo nikad dovoljno da istaknemo. Budući da je imao ovakva shvatanja o preobražajima, nema ničeg nerazumnog u počastima koje je Egipćanin ukazivao životinjama. Kad bi sveta životinja umrla, bog koga je ona predstavljala potražio bi drugu životinju iste vrste da bi se u njoj ponovo ovaplotio, i pošto je jednom bilo stanište boga, mrtvo telo životinje je balsamovano i s njim se postupalo skoro na isti način kao i sa ljudskim telom posle smrti, da bi moglo da uživa u besmrtnosti. Ova shvatanja nam, bez sumnje, izgledaju čudno ako ih prosuđujemo savremenim meril ima, ali ona su činila neodvojivi deo religijskih verovanja Egipćana, od najranijih do najkasnijih vremena. Značajna je, međutim, činjenica da su Egipćani, uprkos najezdama, ratovima sa strancima, unutrašnjim razmiricama i spoljašnjim uticajima svih vrsta, ostali privrženi svojim bogovima i ponekad detinjastim i nelogičnim metodima koje su usvojili da bi im služili sa konzervatizmom i žarom koji su im doneli glas najreligioznijeg i , u isto vreme, najsujevernijeg naroda antičkog sveta. Ma kakva književna blaga mogla u budućnosti izaći na videlo kao rezultat iskopavanja u Egiptu, sasvim je neverovatno da ćemo iz te zemlje ikad dobiti bilo kakvo staroegipatsko
OPSEDNUTOST DEMONIMA, SNOVI, DUHOVI, . . . 189
delo koje se s pravom može svrstati u ateističku i slobodoumnu književnost; Egipćanin je mogao biti više ili manje religiozan u skladu sa svojom prirodom i temperamentom, ali je, sudeći po spisima njegovih sveštenika i učitelja koje sada posedujemo, čovek bez vere i Boga u ovom i l i onom obliku bio sasvim redak, ako ne i nepoznat.
,
,
, ,
,
•
,
•
,
,
BELEŠKA o PISCU
Badž. ser Ernest Alfred Tompson Volis (1857-1934) je bio istaknuti engleski arheolog i orijentalis!. Studirao je semitske jezike na H ristovom koledžu u Kembridžu, Bio direktor Odeljenja egipatskih i asirskih starina Britanskog muzeja u Londonu, za koji je prikupio veliki broj tablica pisanih klinastim pismom, egipatskih papirusa i grčkih, koptskih, arapskih, sirijskih i etiopskih rukopisa, Preduzimao je česta putovanja u Mesopotarniju, Egipat i Sudan, gde je proučavao spomenike i rukovodio arheološkim iskopavanjima u Ninivi, Deru, Asuanu i Gebe! Barkalu (drevna prestonica Etiopije),
Badž je mnogo prevodio sa akadskog, koptskog, sirijskog, etiopskog i egipatskog, i napisao preko sto radova o egipatskoj književnosti i religiji. Preveo je i Koptske homilije, koje se vezuju za ranu istoriju hrišćanske crkve. Među njegovim najznačajnijim delima su standardni tekst Knjige mrtvih i Egipatski bogovi.
Proizveden je u viteza 1920, godine .