cijela skripta za prvi kolkovij 1-172 str

5/27/2018 Cijela SKRIPTA Za Prvi Kolkovij 1-172 Str

1/31

METODOLOGIJA 1 KOLOKVIJLOGIKA- kao filozofijska disciplina bavi se prouavanjem oblika valjane misli i prouavanjemprimjene valjane misli u procesu spoznaje.LOGIKA-gr. Lokikos-logos: rije, govor, um, razum, misao)- filozofijska disciplina o oblicimavaljane misli, te o metodama i uvjetima znanstvene spoznaje.SPOZNAJA-jedan od temeljnih oblika ovjekovog bivstovanja; djelatnost kojom ovjek otkrivaistinu; takoer, rezultat te djelatnosti.MISAO-obino definiramo kao unutarnji (psihiki) doivljaj kojim utvrujemo postojanje i svojstvaraznovrsnih pojava, otkrivamo odnose meu tim pojavama i svojstvima, te utvrujemo postojanjenekog reda meu njima.MISAO-proizvod miljenja, doivljaj kojim ovjek utvruje neko stanje stvari (postojanje predmeta,stvari i pojava, njihova obiljeja, odnose meu njima i meu njihovim svojstvima); misao se izraavasudom ili tvrdnjom, a podrazumijeva odreene predodbene podatke i odraava odreeni stupanjuvjerenja subjekta o stanju stvari.POJAVA- sve ono to se osjetno kao predmetno zamjeuje, percipira, svaki svjesni doivljaj;senzualizam, kriticizam, racionalizam, empirizam, kritiki realizam i drugi spoznajno- teorijski pravcirazlikuju se u tumaenju pojava (pojavnosti) u procesu spoznaje objektivnog svijeta.

OSNOVNI OBLICI I VRSTE MISLI:1. Pojam kao misao o sutini ili biti nekog stvarnog ili pomiljenog predmeta odnosnopojave (nrp. kua, ovjek, ljubav, patriotizam,; visoko, nisko; tvrdo, meko; toplo, hladno;lijepo: bijelo, plavo i sl.

2. Sud kao misao konstatacije kojom se neto tvrdi ili porie i koja je nuno istinita ilineistinita(npr. ovjek je ivo bie, lav je zvijer, maka je sisavac, pravda uvijek pobjeuje,neki filmovi nisu zanimljivi)

3. Zakljuak kao logiki postupak kojim se jedan sud izvodi iz nekogdrugog odnosno naosnovi jednog suda (neposredni zakljuak), ili na osnovi dvaju odnosno vie sudova(posredni zakljuak),

4. Dokaz kao logiki postupak kojim se utvruje i obrazlae istinitost nekog suda odnosnotvrdnje ili teze.

TVRDNJA- u uem smislu: afirmativan sud (potvrivanje umjesto negiranja) u irem smislu:afirmativan ili negativan sud kojim se prihvaa ili odbacuje neka veza pojmova; teza (pret)postavkaznanstvena tvrdnja, afirmativna ili negativan razlikuje se od obine zamisli ili od sasvim neosnovanepretpostavke, jer se u dokazivanju utvruje kao istina nova spoznaja ili kao neistina odnosno kaozabluda.TEZA- gr. Thesis; postavka)-pretpostavka, pouak, znanstvena tvrdnja koju (tek) treba dokazati; udijalektici, tezi se kao tvrdnji suprotstavlja druga (proturjena) teza odnosno antiteza, a iz togasuprotstavljanja proizlazi nova teza;prema shvaanju dijalektikog materijalizma u priimanju i borbisuprotnosti- svako postojanje i svako kretanje u osnovi su antitetine odnosno oprjene prirode pa sesvaka strana u lancu borbe suprotnosti moe shvatiti kao antiteza onoj drugoj strani: antiteza negirapostojee stanje odnosno tezu.

MILJENJE- kao najsloenijim vidom ovjekove psihike i kognitivne (spoznajne aktivnosti), kaoimplicitnim i simbolinim misaonim postupkom na apstraktnoj razini obraujemo pojmove, sudove,zakljuke, dokaze, ideje, predodbe, slike i simbole- kako ranije zapamene il zamiljene tako iaktualno percipirane, te razrjeavamo raznovrsne recentne (nove) probleme i posredno spoznajemostvarnost.STVAR(NOST)-lat. Res: stvar,stvarno)- pojavni, zbiljski, izvansvjesnopostojei, osjetilno-doivljivii realni predmet, ono to objektivno i zbiljski postoji, neovisno o ljudskom miljenju i spoznaji, odstvari su sazdani svijet stvari i stvarnosti (lat. Res corporales), pojam stvari ontoloki i spoznajno-teorijski suprotan je pojmu osobe, jer osoba osim to kao i stvar jest, posjeduje duh pa je vie negostvar.PRAKSA- (gr. Praksis materijalno i osjetilno ovjekovo djelovanje)- prema dijalektikom

materijelizmu (karl heinrich marx, friedrich engles) ovjek je bie prakse, a objekt odnosno svijet kojinas okruuje- stvarnost koju ovjek, praktiki djelujui, stalno transformira: budui da je praksa bitovjekove egzistencije i povijesti, svoje recentne i svoje povijesne probleme on i ne moe rjeavati


2/31

samo miljenjem, teoretski, nego u stvarnoj povijesnoj i aktualnoj praksi; praksa je s jedne straneosnova i oblik ljudskog postojanja, ona predstavlja klju za razumijevanje ovjekova razvitka,evolucije i oovjeenje, njegove povijesti i svijesti,k a s druge strane, praksa je i kriterije istine, jer seproblem istine i ne moe razmatrati izvan prakse.Evolutivno i generiki najue povezano s govorom kao sustavom simbola i sredstvomkomunikacije,miljnje svoju fizioloku osnovu ima u IVANOM SUSTAVU, posebno u SIVOJ KORIVELIKOG MOZGA (KORTEKS)

- kada raspravljamo o pojmovima, sudovima, zakljucima i dokazima kao vrstama i oblicima mislinalazimo se u PODRUJU LOGIKE.- kada govorimo o poimanju, suenju, zakljuivanju i dokazivanju kao procesima vrstama i oblicimamiljenja nalazimo se u PODRUJU PSIHOLOGIJE I SPOZNAJE TEORIJE .GNOSEOLOGIJA- (gr. Gnosis, gnoseos; spoznaja + logos)- teorija spoznaje; filozofijska disciplinao vrelima, putovima i mogunostima spoznaje, isto to i spoznajna teorija.METODOLOGIJA- (gr. Methodos: traenje, istraivanje- logos)- dio logike koji prouavanjemspoznajnih metoda primjenjivih u svim znanostima, sve se vie osamostaljuju i posebne metodologije,za samo odreene znanosti ili skupine znanosti.SPOZNAJNA TEORIJA- filozofijska disciplina koja prouava mogunost, granice, objektivnu

vrijednost, podrijetlo, izvore i predmet spoznaje; u vezi s pitanjem o podrijetlu spoznaje, u povijestifilozofije sukobljavali su se1. empirizam- izvor spoznaje pronalazi odnosno vidi u iskustvu,2. racionalizam-izvorom spoznaje smatra ljudski um,3. senzualizam (kao radikalniji oblik empirizma)- izvorom spoznaje pronalazi u osjetima i u

osjetilnom iskustvu,4. kriticizam- sinkretiki oblik empirizma i racionalizma (sve pojavno, sve postojee, podlono

je objektivnom ocjenjivanju, vrednovanju, analitikom preispitivanju),5. intuicionizam- intuiciju nadreuje racionalnom spoznavanju, iracionalizam- stvarnost se ne

moe intelektualno, razumski spoznati, bitak svijeta nije racionalan, te drugi filozofijskipravci: na pitanje o mogunosti granicama i vrijednosti odgovarali su

6. dogmatizam- nekritiko miljenje koje se zasniva na autoritativnim sudovima to nepodlijeu ni ispitivanju ni sumnji;

7. skepticizam- koji sumnja u svaki spoznajni i praktini kriterij prosuivanja i u vrijednostisvih apodiktinih teorijskih i praktinih tvrdnji (metodiki ili sustavni, totalni ili parcijalnimradikalni ili umjereni, metafiziki, logiki, etiki, religijski) te

8. kriticizam i pozitivizam (ograniavaju spoznaju na ono to se smatra materijalnominjenicom i odriu vrijednost apstraktnoj misaonoj djelatnosti) kao posredujui pravci: u vezis pitanjem o predmetu spoznaje suprotstavljeni su pravci u povijesti ljudske misli bilirealizam i idealizampri emu se

9. realizamse javljalo kao naivni ili kao kritiki, a idealizam- kao subjektivni i kao objektivni,kao posredni pravac javljao se

10. fenomenalizam- koji pod predmetom spoznaje podrazumijeva fenomene odnosno pojave.TEORIJA-(gr. Theoria: gledanje, razmatranje, znanost)- sistematizirano, promiljeno, koherentno i

uopeno sveukupno znanje o nekoj pojavi ili o nekoj skupini pojava zasnovano na uoavanju njihovihbitnih obiljeja i bitnih zakonomjernosti; generalizirano znanstveno objanjenje i interpretacijaodreenog iskustva iz jednog principa; temeljni znanstveni pojmovi neke discipline (teorija skupova,teorija vrijednosti, teorija relativnosti)

METODOLOGIJA

Uenje o nainima loginih oblika misli u procesu spoznaje, predstavlja praktini dio logike u kojoj seispituju mogunosti i ispravnost primjene logikih oblika u miljenju, posebno prilikom znanstvenihistraivanjaMETODOLOGIJA SE MOE DEFINIRATI KAO znanost o metodama koje se primjenjuju uprocesu spoznaje odnosno u procesu znanstvenog istraivanja i u izlaganju rezultata znanstvenogistraivanja

METODOLOGIJA KAO DIO LOGIKE OBUHVAA I PODRAZUMIJEVA: Teorijsko obrazlaganje naela i pretostavki znanstvene spoznaje-kako se radi o dijalektikojlogici to se u logikoj metodologiji navode i obrazlau naela i pretostavke dijalektike


3/31

metode te ispituju uvjeti za njihovu primjenu i pravilnu upotrebu da bi se dolo do ispravnih ivaljanih rezultata

Razmatranje posebnih znanstvenih metoda karakteristinih za odreene znanosti jer svakaznanost ima i svoje specifine metode

Razmatranje kriterija istine i kriterija pravilnosti u procesu znanstvene pojave odnosnoznanstvenog istraivanjaLOGIKA PREDSTAVLJAs jedne strane teoriju, a s druge metodu.

ONI KOJI SU ZASTUPALI PRVO STAJALITE U POVIJESTI LOGIKE ULI SU KAOpristalice formalizma u logici,ONI KOJI SU ZASTUPALI DRUGO STAJALITE KAOpristalica sadrajne logikeKLASIFIKACIJA LOGIKE:

Elementarna ili formalna odnosno tradicionalna- koja prouava forme i naela valjanih vezamisli

Metodologiju koja prouava raznovrsne metode spoznaje.U OKVIRU ELEMENTARNE ODNOSNO TRADICIONALNE LOGIKE TE U OKVIRU

MODERNE LOGIKE KOJA SE RAZVIJA OSOBITO OD DRUGE POLOVICE 19

STOLJEA PROUAVAJU SE PITANJA:

Pojmova, sudova, zakljuaka i osnovna naela misli, te naela i zakoni istinitog miljenja a u sklopumetodologije pitanja analize, sinteze, apstrakcije i konkretizacije, generalizacije i specijalizacija,definiacije, deskripcije i eksplanacije, divizije i klasifikacija, indukacije i dedukacije, dokazivanja iopovrgavanjaPOJAM JEjedan od osnovnih oblika misli odnosno misao o biti onog to mislimo ili misao o bitnimobiljejima, svojstvima ili oznakama onoga to mislimo ili misao o opem obiljeju onog o emumislimo.OBILJEJA SVOJSTVA ILI KARAKTERISTIKE PRIPADAJU predmetima, stvarima ipojavama o kojima mislimo odnosno o kojima gradimo pojam, a mogu biti nuna i sluajnaNUNA SU OBILJEJAneodvojiva od predmeta stvari ili pojave kojima pripadaju te ine njihovubit ili sutinu.SLUAJNA ILI AKCIDENTALNA OBILJEJAo tim obiljejima ne ovisi bit predmeta, stvari ilipojave, pa kao mislene oznake ne ulaze ni u pojam o njimaSLUAJNA ILI AKCIDENTALNA OBILJEJAsvojstva ili karakteristike predmetima pripadajukao unutarnja ili kao vanjskaUNUTARNJA IM PRIPADAJU KAOnaini ili modusiVANJSKAspram drugih predmeta stvari i pojava kao odnosi i relacijePOJAM SE NAJEE SASTOJI ODoznaka o vie nunih obiljeja ili svojstava koja pripadajudotinom pojedinanom predmetu, stvari ili pojavi o kojima mislimo odnosno od skupa misli o vienunih obiljeja ili oznaka predmeta, stvari ili pojava koja pripadaju pojedinim grupama, klasama,vrstama ili rodovimatih predmeta, stvari ili pojavaMODUS u ontolokom smislu:konkretni nain oitovanja bitka, bivanja i stanja;nestalno svojstvosupstancije- za razliku od atributa kao stalnog svojstva; naini zakljuivanja u pojedinim figuramakategorikogRELACIJA nain na koji razliiti pojmovi stoje jedni s drugima u vezi odnosno prema komu iliemu, vezanost ili stupanje u dodir s kim ili s im, uvjetovanost jedne veliine drugom veliinom;veza doticaj, razmjer, razmakBITNOSTIMA ILI ESENCIJAMA- nuna obiljeja predmeta , stvari ili pojave koja ine njihovu bitili sutinu, pa kao oznake ulaze i u pojam o njimaPRIDJELICE ILI ATRIBUTIona druga nuna obiljeja predmeta stvari ili pojave koja iz te biti ilisutine nuno proizlazeTROKUTpojam o predmetu odnosno o predmetima

NAIN IZRAAVANJA POJMAPojam se izraavanazivom ili opisomKAD SE POJAM IZRAAVA NAZIVOM to je najea jedna rije i to imenica( knjiga, svjetlo,

zagreb, more), pridjev( npr. Bijel, veseo, najvei), broj, prilog( dolje, lijevo) ili neka druga vrsta rijei,KAD SE POJAM IZRAAVA OPISOM to moebiti skup rijei, npr. Pedagoki optimizam,metodologija drutvenih znanosti, ivotinjsko carstvo, tradicionalna logika


4/31

ODNOS IZMEU NAZIVA I POJMA PREMA KOJEM JEDAN NAZIVApo svojem znaenjupokriva dva ili vie razliitih pojmova naziva se VIEZNANOST ILI EKVIVOKACIJA ILIHOMONIMIJAU UEM SMISLU HOMONIMIJA SE POJAVLJUJE kao istozvunost rijei koja u razliitimpodrujima i kontekstima poprima sasvim razliito znaenje dakle oznaava razliite pojmoveKOD ISTOZVUNOSTIjednom rijeu izraavamo dva ili vie razliitih naziva odnosno dva ili vierazliitih pojmovaSINONIMIJA ILI SUZNANOSTponekad se za isti naziv naziv odnosno za isti pojam koriste pozvunosti posve razliite ali po znaenju istovjetne ili vrlo bliske rijeiSINONIMI ILI SUZNANI NAZIVI:Cesta, put, vatra i oganjSADRAJ POJMA- prema tomu ini skup njegovih bitnih oznaka ili ukupnost njegovih bitnih ilinunih obiljejaOPSEG I DOSEG POJMA-u odnosu na pojam trokut, pojmovi iljastokutan trokut, pravokutnitrokut, tupokutan, nejednakostranian trokut jesu pojmovi vrste ili vrsni trokuti dok je pojam trokut uodnosu na spomenute trokute POJAM RODA ILI RODNI POJAMRODNI SU POJMOVI U ODNOSU NAsvoje vrsne pojmove vii odnosno iri

VRSNI SU POJMOVI U ODNOSU NA SVOJErodne pojmove nii jer potpadaju pod sbvoje rodnepojmove odnoso ui( jer obuhvaaju manje predmeta)RODNI ILI VII(IRI)obuhvaaju svoje vrsne pojmove dok vrsni ili nii( ui) potpadaju pod svojerodne pojmoveOPSEG ILI SFERA- nii odnosno ui pojmovi koji ulaze u neki vii odnosno iri pojamOPSEG ILI SFERA INIT E POJMOVIo svim ve navedenim vrstama trokuta s obzirom nakutove i straniceOPSEG POJMA MOEMO DEFINIRATI KAOskup niih odnosno uih pojmova koji obuhvaajedan vii odnosno jedan iri pojamOPSEG POJMA SE MOE DEFINIRATI I KAOukupnost svih predmeta na koje se pojam odnosiPOD OPSEG POJMA PODRAZUMIJEVA SVE NJEGOVE NIE(UE) pojmove a druga svepredmete na koje se pojam odnosi

EKSPLICITNIM ILI NEDVOSMISLENIM SADRAJEM POJAM skup oznaka o bitnim inunim obiljejima nekog pojma, dakle sastavnice ili esencije toga pojma koje ine njegov sadrajIMPLICITNIM ILI RAZUMLJIVIM SADRAJEM POJMA- skup bitnih oznaka pojma koji neulazi u pojam i nisu njegove sastavnice te one oznake koje se iz toga pojma mogu izvestiU PROLI REALNI DOSEG POJMA KNJIEVNIKui e svi knjievnici koji su postojali dosadaBUDUI DOSEG POJMA svi knjievnici koji e postojati bilo kada u budunostiPOJAM MUZA nema realnog dosega, ali ima imaginarni doseg pojma i primjenjuju se na svih 9muza iz grkih mitovaRODNI POJAM KAO VII NADREEN JEvrsnom pojmu kao niemVRSTA MMOE BITI RODOM svom niem pojmu, a njezin rod vrstom njemu nadreenihpojmova

AKO POJMOVI POTPADAJU POD RAZLIITE RODOVE (raznorodni ili heterogeni) meunjima postoji RODNA ILI GENERIKA RAZLIKAISTORODNI ILI HOMOGENI- pojmovi koji kao usporedne vrste potpadaju pod ist i rod. Meunjima postoji vrsna ili specifia razlikaVRSNI POJAM UVIJEK IMAmanji opseg a vei sadraj od svog rodnog pojma, dok rodni pojamima uvijek vei opseg, a manji sadraj od svog vrsnog pojmaAKO SU POJMOVI U MEUSOBNOM ODNOSU RODA I VRSTE TADA VRIJEDIPRAVILO:to je opseg pojma manji to mu je sadraj vei i obrnuto to je opseg pojma vei to mu je sadrajmanjiSADRAJ I OPSEG POJMA SUobrnuto razmjerni

PROIRENI SADRAJsadraj pojma obuhvaa i sadraje svih niih pojmova koje obuhvaaKADA NE VRIJEDI PRAVILO O OBRNUTOJ RAZMJERENOSTI SADRAJA I OPSEGAPOJMA VRIJEDI PRAVILO:


5/31

to je vei proireni sadraj pojma to mu je vei i opseg odnosno to je manji proireni sadraj pojmato mu je manji i opseg ili opseg i proireni sadraj pojmova upravo su razmjerniDETERMINACIJA ILI ODREIVANJEPostupak po kojem nekom pojmu dodajemo nove oznake kako bismo mu poveali sadraj a smanjiliopseg te dobili novi odreeniji i manje openit ili posebniji pojamAPSTRAHIRANJE, APSTRAKCIJA ILI ODMILJANJE-Obrnuti postupak kojem nekom pojmu oduzimamo neko obiljeje kako bismo smanjili njegov sadraja poveali opseg te dobili novi openitiji apstraktniji ili odmiljeni pojamTeorije o pojmovima:

1. Premaformalistikomshvaanju, pojam se definira kao element sudakoji sadri skupoznaka ili pak kaoskup oznaka, dok se oznake definiraju kao elementi pojmova.

2. Pristalice psihologistike teorije u pojmu vide opu predodbu o onome to jezajedniko veem broju predmeta (som). Predodba ni onda kad je opa , ni pojam onjemu nisu istovjetni.

3. Nominalistipod pojmom podrazumijevaju samo rije odnosno ime kojim oznaavamojedan ili vie pojedinanih predmeta ili stvari. Pojmova prema nominalistima nema,postoje samo pojedinani predmeti i stvari, te rijei i imena kojima ih oznaavamo.( naziv- trokut - , triangl, mnogokut, poligon i dr. mogu oznaavati skup pojedinanih

predmeta ili stvari samo ako oznaavaju i pojam o njima)4. Po vulgarno-materijalistikoj i realistika teorija teoriji pojam se shvaa kao

misaoni odraz bitnih tj. nunih, zajednikih, staalnih, opih obiljeja materijalnihstvari (vlak- misaoni odraz bitnih ili opih obiljeja svih vlakova, riba- misaoni odrazzajednikih i nunih obiljeja svih riba).

No, osim o materijalnim, pojam moemo imati i o nematerijalnim predmetima istvarima, (psihikih procesima - percepcija, veselje, ljutnja..) to s ene uklapa uvulgarno-mat.teoriju pojma. Taj nedostatak vul.-mat.nastoji nadoknaditi realistikateorija pojma, bliska vul.-mat. Osim o mater.predmetima i stvarima, prema realistikoj

teoriji , pojam, kao odrazbitnih i nunih opih i zajednikih obiljeja tih stvari ipredmeta, moemo imati o svim realnim stvarima i procesima i o psihikim procesimate o obiljejima realnih stvari i procesa (miris, ljepota, boja) i njihovim meus.Odnosima.

Klasifikacija pojmova

1. Klasifikacija pojmova prema svojstvima Individualni (pojedinani) su pojmovi u iji doseg ulazi samo jedan

pojedinaan predmet, tj. jedna pojedinana pojava, razredni (klasni) supojmovi oni iji doseg ili podruje primjene obuhvaa skup meusobno slinihili u nekim obiljejima meusobno povezanih pojedinanih predmeta.

Npr.pojam Sava je misao o biti jedne pojedinane rijeke , nasuprot tomu pojam rijeka

odnosi se na bitna svojstva brojnih rijeka . rijeka ini skupove predmeta nekihzajed.svojstavaili obiljeja koja ih povezuje. Takve skupove predmeta nazivamo

razredima il i klasama, a pojmove o njima razrednim il i klasnim

Jednostavan je pojam iji se sadraj sastoji od samo jednog bitnog obiljeja(oznake) (crno, bijelo, kiselo, ljuto itd.) , asloenonaj iji se sadraj sastoji oddva ili vie bitnih obiljeja (sastavnica).(trokut- trostr. , mnogokut)

Pojmove kojima mislimo o prisutnosti nekih svojstava, stanja, procesa ilirelacija, nazivamo pozitivnim (ispravnost, humanost, pravednost, iscrpnost,

ishranjenost, iskvarenost). Negativnim pojmovima mislimo o odsustvu nekog

svojstva, stanja, procesa ili odnosa (neispravnost, nehumanost, nepravednost,

neiscrpnost, neishranjenost). Obino ih izraavamo negativnim terminima, uhrvatskom jeziku najee tako pozitivnom terminu dodamo prefiks ne-, bez-ili a-. No, ponekad se i pozitivnim terminima oznaavaju negativni


6/31

pojmovi(hromost, lijenost, oskudica), a negativnim terminima pozitivni

pojmovi (nezgoda, nevolja,neprilika).

Bez obzira na svoje mjesto u nekoj klasifikaciji, svaki je pojam istovremeno iapstraktan i konkretan, ali u odreenom stupnju odnosno u odreenoj mjeri.

Apstraktnost pojma manifestira se u njegovoj misaonoj udaljenosti,

inteligibilnosti i izdvojenosti od (njegova) predmeta, te u nepotpunojsadrajnosti u odnosu na njegov predmet, dok se konkretnost svakog pojmasastoji u njegovoj bliskosti s dotinim predmetom, u meusobnoj interaktivnoj

povezanosti oznaka koje mu sadrajno pripadaju, te u adekvatnosti i potpunostipodudaranja njegovog logikog sadraja se strukturom sadraja njegovog

predmeta.

Da je neki pojam jasan, rei emo ako nam je u potpunosti poznat njegovopseg. Pod nejasnimpodrazumijevat emo pojam iji nam je opseg poznatnepotpuno ili djelomino. S jasnoom i nejasnoom pojmova povezani su

pojmovi o njihovoj nerazgovijetnosti ili razgovijetnosti. S ovim su pojmovima

usko povezani i pojmovi razgovjetnosti i(li) nerazgovjetnosti. Razgovjetan je

onaj pojam kojem u potpunosti i tono znamo sadraj, nerazgovjetnaonaj ijisadraj poznajemo nepotpuno ili samo djelomino. To sve zajedno ne moemo

poistovjeivati. Studenti su marljivi pojmovi koji se ne proteu na itavu klasu, niti se

ograniavaju na neki njezin dio, zovemo nekvantificiranim. Svi ili (neki)studenti su marljivipojam student je kvantificiran.

Svi studenti su marljivi pojam je univerzalan (opi) jer se misli na svelanove klase, a u iskazu Neki studenti su marljivi pojam je partikularan(poseban) jer se misli samo na neke lanove klase. Osim o univerzalnom i

partikularnom obliku pojma, u logici se esto govori o distribuiranoj

(raspodijeljenoj) i o nedistribuiranoj(neraspodijeljenoj) primjeni pojma.Pojam studenti , ako mislimo u itavom njegovom opsegu, u smislu svistudenti kaemo da je pojam raspodijeljen ili distribuiran , a ako ga uzimamo udijelu njegove klase u smislu neki studenti kaemo da je taj pojam

neraspodijeljen ili nedistribuiran.

Pod kolektivnim (zbirnim) pojmom stoji misao nekog kolektivnog predmeta,skup predmeta koji ine jednu cjelinu (opor, stado, roj, ekipa, jato,eta,momad). Osnovna pretpostavka za postojanje kolektivnog pojma jemeusobna veza vie pojedinanih predmeta koji ine predmet takvog pojma, ate pojedinane predmete odreenom cjelinom (npr.cjelinom odreene vrste,zajednicom mjesta na kojem jesu itd.). Nasuprot kolektivnim svi su ostali

pojmovi opi ili individulani, a moemo ih nazvati i nekolektivnim. Nekikolektivni pojmovi mogu istovremeno biti ili univerzalni ili partikularni.

Pojam svi opori je univerzalno-kolektivni pojam, a pojam neki opori

partikularno kolektivni. Isto tako neki kolektivni pojmovi mogu biti iindividualni (Kanarsko otoje, Maksimirska uma).

Druge podjele i vrste pojmova: pojmovi za bia, stvari i stvari -procese,kvantitativni pojmovi, kvalitativni pojmovi, relacijski pojmovi kao misli o

odnosima meu predmetima ili meu njihovim oznakama(jednjak, slian, nii,ispod, implikacija, konjunkcija), pojmovi dispozicije kao zamisli odreenesklonosti ili podobnosti bia i stvari da u nekim uvjetima izraze odreenasvojstva(zapaljiv, precizan, pozoran, pokvarljiv, nepredvidiv)kategorijalni pojmovi ili kategorije najvii,najiri, najopenitiji,

najodmiljeniji odnosno najapstraktniji


7/31

Kategorijaknjiga, str. 26- zovemo ih i osnovnim pojmovima(kretanje, prostor)- iz njih se izvode drugi nii i manje openiti pojmovi, a

iznad njih nema viih i openitijih pojmova.

2. Klasifikacija pojmova prema odnosima meu pojavama U logikoj se terminologiji pod identinim (istovjetnim) pojmovima misli napojmove istog sadraja i istog opsega (vatra, oganj). Pod ekvipolentnim (jednakovrijednim, zamjeninim) podrazumijevamo

pojmove razliitog sadraja i istog opsega (4/8, 2/4). U meusobno superordiniranom (nadreenom) i subordiniranom

(podreenom) odnosu jesu vii i nii pojmovi odnosno pojmovi roda i pojmovivrste (knjievnik, romanopisac; umjetnost, poezija, zvijer i maka).

Interferirajui (ukrteni) su pojmovi koji meusobno imaju djelominozajedniki sadraj i djelomino zajedniki opseg (politiar, lovac).

Pod koordiniranim(usporednim, subodreenim) pojmovima podrazumijevamodva ili vie pojmova koji su podreeni ili subordinirani istom viem pojmu, a usvom sadraju imaju meusobno nespojive oznake, pa ne mogu imati nidjelomino zajedniki opseg. Ribe, gmazovi -kraljenjaci

Kontrarnim(suprotnim) smatramo dva meusobno koordinirana pojma koji semeusobno razlikuju vie nego bilo koja druga dva koordinirana pojma (bijelo,crno). Visok i nizak, svijetlo i mrano, djed i unuk

Kontradiktorni pojmovi - Meusobno kontradiktorna (proturjenasubodreena) su dvakoordinirana pojma od kojih jedan potpuno negira sadrajdrugog, a svojim opsegom obuhvaa opsege svih drugih pojmova osim tog

jednog.

Kontradiktorno-koordinirani - Meusobno kontradiktorna (proturjenasubodreena) su dva koordinirana pojma od kojih je jedan negacija posebne ilispecifine oznake drugoga, a oba zajedno iscrpljuju opseg pojma koji im jesuperordiniran odnosno nadreen. (ono sa bijelom bojom,genijalan/negenijalan, lijep/nelijep)

Razdvojeni(neusporedivi, disparatnim) su pojmovi koji nemaju ni zajednikogsadraja ni zajednikog opsega, ne stoje u nikakvom odnosu, nisu niekvipolentni, ni kontrarni, ni kontradiktorni, a nemaju ni zajedniki vii pojam,nisu ni usporedivi (kocka,glista; auto, maka).

SUDmisao kojom se neto tvrdi ili porie, tj. misao koja sadri neku istinosnu vrijednost.

Ili je istinit ili neistinit, nema 3.mogunosti.Sud je oblik i vrsta misli, a suenjeje oblik i vrsta miljenja kao psihikog i spoznajnog

procesa. Logiari u razmatranju sudova za pojam suda koriste i termine iskaz ili stav.Pojam izraavamo jednom ili s vie rijei, a sud- reenicom, ali naj.strukturiranom.Klasifikacija sudova

1. Tradicionalnapodjela potjee jo od starogrkih filozofa Aristotela i Teofrasta, aprema njemakom filozofu Immanuelu Kantu, koji ju je simetrino zaokruio, sudovedijelimo

Podjela sudovapo kvantiteti Opi (univerzalni) sud pojam subjekta obuhvaen je u potpunom

opsegu (svi profesori su ueni;sve lastavice su ptice svi S su P) Posebni (partikularni) sud obuhvaen je samo dio opsega pojma(subjekta), (neki profesori su dosadni; neki S su P)


8/31

Pojedinani (singularni) sud pojmom, subjektom misli se samo najedan pojedinani predmet (Ivan je ovjek, Zg je glavni grad HR)

Generalni (nekvantificirani) sud opseg nije izriito odreen pa semoe misliti na itav opseg subjekta i(li) samo na dio toga opsega(lastavica je ptica, kupanje je zdravo)

Podjela sudova po kvaliteti Afirmativni (jesni) sud tvrdi se neto to jest (neki profesori SU

dosadni, svi psi su ivotinje) Negativni (nijeni) sud neto se porie (neki studenti NISU lijeni) Limitativni sud varijanta afirmativnih ili negativnih sudova, spadaju

oni s afirmativnom kupolom i s negativnim predikatom (lopovi su

nepouzdani, sunanje je nezdravo) Kombinirana podjela sudova po kvantiteti i kvaliteti

Univerzalno-afirmativni sudoviuniverzalni po kvantiteti, afirmativnipo kvaliteti (svi klaunovi su nestani; svi S su P), oznaka a

Partikularno-afirmativni sudovipartikularni po kvantiteti, afirmativnipo kvaliteti (neki profesori su rastresni, neki S su P), oznaka i Univerzalno-negativni sudovi univerzalni po kvantiteti, negativni po

kvaliteti (nijedan lav nije tigar, nijedan S nije P), oznaka e

Partikularno-negativni sudovipartikualrni po kvantiteti, negativni pokvaliteti (neki studenti nisu lijeni, neki S nisu P), oznaka o

Podjela sudova po modalitetu ili po nainu oitovanja, stupnju vjerojatnosti,sudove moemo podijeliti na modalne i nemodalneMODALNI :

Apodiktiki sudovi tvrdi se s potpunom sigurnou da neto nunojest, da neto mora biti, ili da neto ne moe biti (kvadrat ne moe bitikrug, S mora biti P, S ne moe biti P)

Problematiki sudovi veza se izmeu subjekta i predikata postavljakao vjerojatna ili kao mogua ali ne i sigurna (bura e vjerojatno

prestati, S moe biti P, S ne mora biti P) NEMODALNI (asertoriki) sudovi prihvaajui ili odbijajui,

jednostavno izriemo da neto jest tako kako se tvrdi odnosno izrie, ato izricanje ne ini nunost nego samo faktinost veze subjekta i

predikata (autobus je danas stigao na vrijeme, neki romani nisu dosadni

S jest P, S nije P)

Podjela sudova po relaciji Kategoriki (bezuvjetni) sudovi odnos subjekta i predikata niim nijeuvjetovan. Tvrdimo da neto bezuvjetno je ili nije. (sve make su

sisavci, nijedna riba nije sisavac, S jest P/S a P; S nije P/S e P)

Hipotetiki (pogodbeni, uvjetni) sudovi odnos izmeu subjekta ipredikata uvijek je neim uvjetovan. (ako je A, onda je B/ ako p, ondaq)- ako bude padala kia usjevi e dobro roditi. To je sloeni ilisastavljeni sud koji se sastoji od 2 jednostavna suda. Hipotetiki sudoviija istinitost zavisi o istinitosti sudova koji ga ine, zovu seimplikativni sudovi, a odnos meu njima zovemo implikacijom(oznaava se /; izraz pqtreba itati ako p onda q).

Disjunktivni (rastavni) sudovi sloeni (sastavljeni) sud s dva ili viepredikata odnosno od dva jednostavna suda koji se meusobno


9/31


10/31

sudova uvijek je istinit, oba ne mogu biti niestinita, ali oba ponekad mogu biti

istinita.

Odnosi meu sudovima (kontrarnost, kontradikcija, subalternacija, supkontrarnost) obino seprikazuju takozvanim logikim kvadratom, a istinosne vrijednosti meu sloenim sudovima i

izmeu sudova u njihovom sastavu istinosnim tablicama.Logiki (Aristotelov) kvadrat

svi S su P nijedan S nije P

neki S su P neki S nisu P

gornji lijevi vrh kuta a univerzalno afirmativni sud; istinito za sve lanove skupa(sve ptice lete)

gornji desni vrh kuta euniverzalno negativni sud; apsolutno suprotno (nijedna pticane leti)

donji lijevi vrh kuta ipartikularno afirmativan; (neka ptica leti) donji desni vrh kuta opartikularno negativan; (neka ptica ne leti)

a/ekontrarni (suprotni) i/osupkontrarni (podsuprotni) a/i; e/osubalternirani (podreeni) a/o; e/ikontradiktorni (protuslovni)

Istinosne tablice ili tablice istinosnih vrijednosti su tablice pomou kojih prikazujemo odnose:izmeu istinosnih vrijednsoti jednostavnih sudova i istinosnih vrijednosti sloenog suda koji

je sastavljen od tih jednostavnih sudova, te odnose izmeu istinosnih vrijednosti dvajusloenih sudova. Istinitost oznaavamo slovom I(1; T), a neistinitost N(0; F)Istinosna tablica za implikativnisud; pq; ako p, onda q

Prva Druga Treap -

razlog

q -

posljedica

Ako p,

onda q

p q Ako p,

onda q

p q Ako p,

onda qIstinit Istinit Istinit I I I (T) 1 1 1

Istinit Neistinit Neistinit I N N (F) 1 0 0

Neistinit Istinit Istinit N I I (T) 0 1 1

Neistinit Neistinit Istinit N N I (T) 0 0 1

Istinosna tablica za alternativnisud; p^q; ili p, ili q

Prva Druga Treap -

razlog

q -

posljedica

ili p, ili

q

p q ili p, ili

q

p q ili p, ili

q

Istinit Istinit Neistinit I I N 1 1 0

Istinit Neistinit Istinit I N I 1 0 1

Neistinit Istinit Istinit N I I 0 1 1

Neistinit Neistinit Neistinit N N N 0 0 0

N N

I I

N I

N I

I N

I N

a Kontrarnost (suprotnost) e

Kontradikcija (protuslovlje)

i Supkontrarnost (podsuprotnost) o

Subalternacija

(podreenost)

Subalternacija

(podreenost)


11/31


12/31

1. Neposredni (izravan, direktan) zakljuci iz jednog suda izvodi se samo jedan drufgisud, sastoji se od jedne premise i konkluzije, odnosno samo dva suda. U tradicionalnoj

logici takav se zakljuak zove izvod. Po logikom kvadratu

o Po kontrarnostio Po kontradikcijio Po supkontrarnostio Po subalternaciji

Po konverziji Po ekvipolenciji Po kontrapoziciji

2. Posredni zakljuci Deduktivne

JednostavniSloeni

Induktivne

Analogijske

Logike pogreke u zakljuku

Zakljuak smo definirali kao posebno strukturiranu sloenu misao o dva ili vie sudova, odkojih jedan slijedi iz jednog ili iz vie njih, s time da je zakljuak valjan ako mu konkluzijalogiki slijedi i samo ako slijedi iz premisa. Istinitu konkluziju moemo dobiti iz valjanogzakljuka koji polazi od istinitih premisa, spomenuvi i neke drugaije sluajeve odnosnomogunosti izvoenja istinite konkluzije. Ako konkluzija u zakljuku logiki ne slijedi iz

premisa, onda je takav zakljuak nevaljan, premda i valjane i nevaljane misli razliitasadraja mogu imati isti oblik.Ako su zakljuci po sadraju razliiti, a po obliku isti, nisu valjani i zato im konkluzije nisuistinite. To su logiki pogrene misli, odnosno logiki pogreni zakljuci, a takve pogreke uzakljuivanju zovemo logikim pogrekama u irem smislu (glumac je umjetnik, riba jekraljenjak, hrast je biljka..). Pogreke u zakljuivanju, koje se temelje na slinosti valjanog inevaljanog zakljuka, zovemo logikim pogrekama u uem smislu (sve su ribe kraljenjaci,svi su kraljenjaci ribe).

Vrste logikih pogreaka

1. Razliite vrste zakljuakaa. Nenamjernost/namjernost


13/31

Paralogizmi nenamjerne logike pogreke koje ponekad inimounato nastojanju da mislimo valjano, da nam zakljuci budu i valjani iistiniti, te bez namjere da nekog prevarimo

Sofizminamjerne, hotimine i svjesne logike pogreke, koje inimou nakani da nekog zbunimo, dovedemo u zabludu ili prevarimo. Osim

takvih postoje i virtuozni sofizmi, takoer namjerne logike pogreka,ali kod kojih, iako odmah osjetimo pogreku, najee ne vidimo uemu se sastoji, niti kako ju ukloniti.

b. IzvorGovorne pogreke

Pogreka dvoznanosti, istozvunosti ili ekvivokacije moenastati ako u zakljuku upotrijebimo homonime (rijei istogzvuka i oblika, a razliitog znaenja). Tada i konkluzija moe

biti besmislena.

Pogreke dvosmislenosti ili ambigviteta vanost zareza, prijeili poslije odreene rijei, mijenja se znaenje reenice

Pogreka kompozicije Pogreka divizije nastaje kad se svojstvo koje pripada nekoj

cjelini ili skupini pripie pojedinom dijelu cjeline ili pojedinomlanu skupine

Pogreka naglaska ili akcenta pojavljuje se ili uslijedprevianja duine ili intonacije naglaska na slogu ili uslijedprevianja naglaene rijei u reenici

Pogreka govornih oblikaIzvangovorne pogreke

Pogreka akcidencije definira se kao pogreka koja nastajekad se pretpostavlja da neto, to vrijedi openito, vrijedi i pod

posebnim uvjetima koji u opoj formulaciji pravila nisu uzeti uobzir

Pogreka brkanja relativnog i apsolutnog Pogreka nepoznavanja pobijanja Pogreka konsekventa Pogreka anticipacije principa

2. Posebne vrste zakljuakaa. Pogreka iste konverzije sve su ribe kraljenjaci; svi su kraljenjaci ribe

pogreka je nastala jer je izvedena ista konverzija univerzalno-afirmativnog

suda, ime je prekreno pravilo da je kod takvog suda mogua samo neistakonverzija. Ako drugi dio zakljuka zamijenimo partikularno.afirmativnim neki su kraljenjaci ribe dobili smo valajn zakljuak

b. Pogreka uetvorenja pojmova javlja se u kategorikom silogizmu, a nastajeako sredni pojam u premisama ima dava znaenja ili dvosmisleno znaenje(lisica)

c. Pogreka neraspodijeljenog srednjeg pojma ako suprotno pravilimakategorikog silogizma srednji pojam ne raspodijelimo barem u jednoj premisi,uinit emo logiku pogreku neraspodijeljenog srednjeg pojma (umjetnici)

d. Pogreka nedoputenog proirenja pojavljuje se u dva oblika: kaonedoputeno proirenje veeg pojma i kao nedoputeno proirenje manjeg

pojma (pauk; sport)


14/31

e. Pogreka negacije antecedenta osnovno pravilo hipotetiko-kategorikogsilogizma u modusu ponendo ponens koji prikazujemo pq, p::q, je da

konsekvent (posljedak) hipotetikog suda moemo potvrditi ako smo potvrdiliantecednet (prednjak). Ako od negacije antecedenta zakljuimo na negacijukonsekventa, nastaje negacija antecedenta. (autorski honorari i cijene knjiga)

f. Pogreka afirmacije konsekventa u modusu tollendo tollens hipotetiko-kategorikog silogizma (pq, q :: p), ako manjom premisom zanijeemokonsekvent vee premise, moramo zanijekati i antecedent vee premise. Akomanjom premisom potvrdimo konsekvent vee premise, i konkluzija e biti

pogrena, a zakljuak nevaljan (ako autorski honorari rstu, rastu i cijeneknjiga.Cijene knjiga rastu, dakle rastu i autorski honorari)

g. Pogreka nepotpune disjunkcije disjunktivno-kategoriki silogizam(paralologram) je valjan ali mu je konkluzija neistinita. Neistinitost konkluzije

posljedica je neistinitosti premise, koja je neistinita jer njome nije izvrenapotpuna disjunkcija.

h. Pogreka prebrze generalizacije nastaje, osobito u induktivnomzakljuivanju, kad iz nedovoljnog broja sluajeva ili iz nedovoljnog brojaobiljeja ili iz nebitnih ili manje bitnih sluajeva i obiljeja nekog predmeta ili

pojave, iz razloga previda ili nestrpljenja ili iz nekog drugog razlogabrzamoka opojkonkluziji odnosno ka opem sudu o tome predmetu ili pojavi

i. Pogreka poslije toga, dakle zbog toga - inimo ovu pogreku ako iz slijedanekih pojava, iz njihove meusobne vremenske sukcesije, zakljuimo onjihovoj meusobnoj uzronoj povezanosti (grmljavina)

Spoznajna vanost pojma, suda i zakljukaPojam jedan od osnovnih oblika mislitj. kao misao o biti onoga to o nekom predmetumislimo ili kao misaoo bitnim svojstvima onoga o emu mislimoPojmovi se razli kuj u po sadraju(sadraj pojma- skup svih njegovih sastavnica tj.skup svih

njegovih bitnih i nunih oznaka) i po opsegu (opseg pojampodrazumijeva skup svih niihpojmova koje taj pojam obuhvaa) te da pojam naj.izraavamo jednom rijeju ili s vie rijei.Vanost pojma spoznajnu vanost razmatramo sa stajalita njegove geneze, predmetneodreenosti te sadraja i opsega, apstraktnosti i konkretnosti, statinosti i pokretnosti, te sdijalektikog stajalita:

Geneza pojma (nastajanje, raanje, razvijanja, prihvaanje novog pojma o tomuistomu) sloen i proturjean kognitivni put gdje se ovjek ve na individualnojspoznajnoj razini, nuno koristi imanentno misaonim operacijama(razlikovanje,identificiranje, izdvajanje, usporeivanje, spajanje, uopavanje).

Pojam- naroito aktivan misaoni oblik i proces shvaanja sutine predmeta, stvari,pojava i procesa u miljenju, da pojam ini i osobit rezultat djelotvorne osjetilnosti iovjekovog svjesnog napora ka spoznavanju objektivne stvarnosti , te ti pojmovi

predstavljaju i rezultat individualne i drutvenopovijesne ovjekove prakse, tijekomkoje se i pojmovi i miljenje i ljudski mozak i ljudska spoznaja mijenjaju i razvijaju.

Predmetne odreenosti te sadraja i opseg pojma svaki pojam ima i svojpredmet, pod kojim se podrazumijeva neka stvar, predmet, pojava ili proces kao

dio(djeli) objektivne (drutvene, psihike) stvarnosti. Predmet pojma jeobjektivna,bivstvujua osnova pojma.Pojam je (za)misaoo biti onoga to o nekoj stvari ili pojavi mislimo, sadraj

predmeta pojma (knjiga- kao djelia objektivne stvarnosti ine listovi, korice, uvez,

tekstovi, ilustracije, kao materijalne datosti) i sadrajpojma (knjiga- ini naa misao otomu predmetu i nae misli o navedenim materijalnim initeljima, obiljejima i


15/31

svojstvima toga predmeta tj.mislimo vie listova s tekstom ili s tekstom i slikamapovezanih zajednikim koricama kao cjelina za itanje) ne mogu biti istovjetni.Sadraj pojma kao subjektivna zamisao objektivne stvari, pojave ili procesa, inemisaoni odrazi materijalnih (drutvenih, prirodnih) obiljeja ili svojstava njegovoga

predmeta.

Ako je predmet sloen ( npr. mnogo elemenata kao atompozitivno nabijena jezgra,protoni, neutroni, omotai) isadraj pojmao tomu predmetu bit e sloen. Dva pojmaidentinog sadraja ne mogu postojati.Sastavnice predmeta pojma kao i njihove misaone refleksije u pojmu mogu biti:

bitne i nebitne, konstantne i promjenljive, vlastite i zajednike te ope, posebne ipojedinane.

a) Bitne (sutinske) i nebitne sastavnice predmeta pojma i pojma- Bitne(sutinske) sastavnice su one bez kojih ni predmet ni pojam nebi mogli

postojati, bez kojih se ni predmet pojma ni pojam nebi mogli zamisliti (ovjek-misaono bie).Nebitne ili sluajne odredbe i predmeta pojma i pojma one bezkojih se i predmet i pojam mogu zamisliti, mogu postojati (visok, nizak,

bijelac, crnac).b) konstantne i promjenljive- Konstantne ili stalne su sastavnicekoje traju dugo,

trajno ili relativno trajno (trokut- trostranian). Promjenjive ili nestalne(efemerne) one odredbe predmeta pojma i pojma koje traju kratko ili su inae

podlone promjenama (trokut- promjenjivi kutovi)c) vlastite i zajednike- vlastite- koje se odnose posebno samo na taj predmet

odnosno pojam, samo na taj rod (zvijer- onjaci, jake pande).Zajednikeoneodredbe koje pripadaju veem broju stvari, pojava tj. pojmova, a ne samo tomu

predmetu odnosno pojmu(kopneni sisavac, kraljenjak). Odnos dijalektikenaravi.

d) ope, posebne i pojedinane- ope ili generalne- odnose na cijele skupine,rodove ili vrste (ovjek-sposobnost miljenja), posebne- pripadaju samodotinoj vrsti, skupini ili rodu(zvijer-snane pande), pojedinane- odnose na

pojedinaan predmet, stvar ili pojavu (Marko- denjak).Pod opsegom ili sferom pojma podr.se ukupnost svih niih, pojmova njemu

podreenih (knjiga- sve pojmove o knjigama, udbenike, monografije), odnosnopodnjegovim dosegom- ukupnost svih predmeta, stvari ili pojava na koje se pojam

odnosi (sve pojedinane knjige obuhvaene navedenim vrstama knjiga).Ako nekome pojmu dodamo neko novo obiljeje poveat emo mu sadraj, asmanjiti opseg(paralelogram- istostranian i pravokutan neemo misliti na sve

paralelograme nego samo na kvadrate). Ako nekom pojmu oduzmemo neko obiljeje,

smanjit emo mu sadraj, a poveati opseg. (pravokutan trokut oduzmemopravokutan, smanjimo mu sadraj na pojam trokut a poveamo opseg jer nee bitisamo pravokutni nego i iljastokutni i tupokutne).Determinacija- postupak po kojem dodavanjem novih obiljeja nekom pojmu

poveavamo njegov sadraj, a smanjujemo opseg te dolazimo do novog, posebnijegmanje openitog pojma. Apstrakcija- obratni postupak po kojem pojmu oduzimamoneka njegova obiljeja i smanjujemo mu sadraj, a poveavamo opseg te dolazimo donovog , apstraktnijeg, openitijeg pojma. Sadraj pojam vei- to mu je opseg manji.to je sadraj pojam manji to mu je opseg vei.

Apstraktnost i konkretnost pojmaopese izjednauje s apstraktnim, a posebnospojedinanim ili konkretnim, pojam se tumai kao apstraktni oblici miljenja, kao isti

oblici (misli) bez veze sa sadrajem ili kao isto subjektivne funkcije spoznaje bezveze s objektivnom stvarnou i bez meusobne povezanosti.


16/31

Prema realnodijalektikoj metodi:1. Apstraktnost pojma znai prije svega misaonost (ne osjetilnost) jer se nijedan

pojam osjetilno ne opaa, nego misli(pretpostavka poimanju da je neto stvar,proces ili pojava, a da su sasvim drugo njihova svojstva, osobine ili refleksije

pojedinih svojstava i osobina, osjetilno se ne opaa nego se zamilja.

2. ovjeku je inherentna sposobnostapstraktno/ neosjetilno , njime pojave , stvari ipredmeti iz objektivne stvarnosti putem misaonih operacija shvaaju dublje,istinitije i potpunije nego na razini osjetilnih doivljaja njihovih pojedinanihoznaka jer su i sami pojmovi subjektivno misaoni oblici, putem kojih se shvaajuobjektivna obiljeja procesa te se to shvaanje imanentan miljenju zasniva naosjetilnom,percepcijama i predodbama koje su uvijek konkretne

3. Apstraktnost se ne sastoji samo u misaonosti nego u njegovoj nepotpunojsadrajnosti tj.misaonoj izdvojenostipojedinih opih, specifinih ili nebitnih od

bitnih svojstava, oznaka ili obiljeja stvari ili pojave koje se pojmom zamiljaju,dok konkretnostne sastoji samo u konkretnosti osjeta, percepcija i predodbi kaoosjetilne osnove, ve i u svestranom misaonom shvaanju predmeta pojmausveukupnosti njegovih bitnih oznaka

4. Apstraktnost i konkretnost pojma dijalektiki su povezane, uvjetovane imeuzavisne pa je svaki pojam istovremeno apstraktan i konkretan, ali su stupanj,mjera i kvaliteta te konkretnosti tj.apstraktnosti za svakipojam naroiti, posebni

Od bitnog je znaaja konkretna mjera apstraktnosti tj.konkretnosti ona se kree urasponu od max apstraktnih (ista ideja) i minimalno konkretnih do min apstraktnih imax konkretnih (atom, oksidacija) tj.do istinitih i znanstveno utemeljenih pojmova.

Statinost i pokretnost pojmova gledati sa stajalita posrednog i neposrednogpoimanja nekog procesa, pojave ili stvari . Pojam ne predstavlja samo zamisao nego i

svojevrstan moment veze s drugim pojmovima

Dijalektiko shvaanje pojma svaki objektivno istinit pojam mora biti stvaralakimisaoni odraz dijalektikog jedinstva raznovrsnosti initelja stvari, pojava ili procesakoji se njime zamiljaju, a sadraj mora initi stvarno dijalektiko jedinstvoraznovrsnih, dinamikih i promjenjivih predmetno- misaonih obiljeja (uzrok- veza,odnos, uinak)Zakljuno pojam prema dijalektinom shvaanju : konkretno dijalektiko

jedinstvo razliitih opih, posebnih i pojedinanih kao i , u momentu svoga prijelaza udrugi pojam- suprotnih i proturjenih predmetno misaonih svojstava ili obiljeja oodr.predmetu, pojavi ili procesu, u odreenoj mjeri.O odnosu pojma i sudadijalektino jedinstvo odnosastvar- proces

Svaki predmet i pojava jesu kaostvar- procesPojam- misao o biti onoga to mislimo tj.misao o bitnim karakteristikama ili o biti

predmeta o kojem mislimo , a sudmisao kojom se neto tvrdi ili porie tj.logikioblik pomou kojeg mislimo nekostanje stvari, onda je i u miljenjusve pojam- sud.Pojam i sud ine jedinstven i cjelovit oblik miljenja i nerazdvojno dijalektiko

jedinstvo. Sudovi se sastoje od pojmova i pojmovi od sudova.

Pojam je sustav sudova o nekom odr.predmetu ili o nekoj odr.pojavi te sud

predstavlja svojevrsnu sintezu pojmova kao to i pojam ini svojevrsnu sintezusudova. ILI :Pojamsustav dijalektikih veza i odnosa o nekom predmetu tj.stvari-

procesu, u miljenju ini svojevrstan misaoni prijelaz ka drugom, viem obliku misli(miljenja), a sud misao o toj vezi tj. dijalektinom odnosu i vezama izmeu

predmeta i njegovih obiljeja ustvari- procesu. Sud eksplicira odr.veze, omoguuje


17/31

i ini prilaz pojmu, proistjee iz ranijih pojmova i vodi k novim pojmovima , apojam se javlja kao osnova i kao rezultat suenja.O jedinstvu pojma, suda i zakljuka meusobno se uvjetujuPojam- vorna toka preko kojeg dolaze odredbe suda, a sudmisao kroz koju seeksponira sadraj pojma. Pojam=element suda, sud= element pojma

Zakljuak= oblik misli , zakljuivanje= proces miljenjaO pojmu zakona istinitog miljenja- zakoni istinitog miljenja predstavljaju:- S objektivnog polazita: stvarno postojee kategorijalne odnose izmeu

predmeta, stvari i pojava koji (odnosi) ine sutinu logikih procesa i oblikamiljenja kao istinitog shvaanja tih kategorijalnih odnosa, predmeta, stvari i

pojava

- Subjektivnog tj. spoznajno misaonog polazita- osnovne, ope i istinite iskazeili sudove do kojih se o tim odnosima, predmetima, stvarima i pojavama dolo u

procesu miljenja.O uenju tradicionalne logike o zakonima istinitog miljenja 4 zakona (identiteta,

proturjenosti, iskljuenja treeg, zakon dovoljnoga razloga)

Prva 3 iz antike filozofije , 4. uveo Gottfried Wilhelm Leibniz1. Zakon identiteta- kad ga primjenjujemo na pojmovesvaki je pojam jednak samome

sebi, svaka stvar jednaka je samoj sebi, svaki pojam identian je svojim oznakama ,dakle A je A (A=A). U podruju sudova , ako je istinit je istinit ako nije, nije pp

2. Zakon proturjenosti ili zakon neproturjenosti- u primjeni na pojmove znai da nijedan pojam nije ono to nije, ni jednom pojmu se ne smije oduzeti oznaka koja mupripada, ni pripisati obiljeje koje mu ne pripada, ne smiju ni jednom pojmu pripisatidvije proturjene oznake, te da se nijednom pojmu ne smije i pripisati i oduzeti istaoznaka

- Dakle , Anije non Aili Anije Bi non B. U podruju sudovajedan isti sud nemoe biti istinit i neistinit tj. da je od dva kontradiktorna suda jedan istinit Zg jevei od Rijeke , da to tvrdimo krimo zakon proturjenosti

p p (ita:non:p i non p)3. Zakon iskljuenja treeg- nijednom se pojmu ne mogu oduzeti obje kontradiktorne

oznake, tj.svakom se pojmu mora pripisati jedna od kontradiktornih oznaka , A jeBili B.(Voda je tekuina i netekuina) to je krenje zakona iskljuenja treeg. U podrujusudova svaki je sud istinit ili neistinit , od 2 kontradiktorna suda jedan je istinit.(London je velegrad, London nije velegrad) Oznaka: p v p(p ili nonp) .p p - (p ili non p)- Svaki je sud ili istinit ili neistinit. (zakon proturjenosti) od 2kontrad.suda jedan je istinit, drugi neistinit (zakon iskljuenja treeg) oni

predstavljaju sintezu zakona proturjenosti i zakona iskljuenja treeg.4. Zakon dovoljnoga razloga- Leibniz- nijedna injenica nije postojea ili istinitom, nitisud istinit, a da se u njemu ne nae dovoljno razloga da je doista tako, a ne drukije,

premda nam najee takvi razlozi ne mogu biti poznati.Arthur Schopenhauer ga oblikuje u 4 modaliteta:

-naelo bitka- dijelovi prostora i vremena se meusobno odreuju i uvjetuju- naelo kauzaliteta- svako bivanje ima svoj razlog/uzrok- na.motivacije- svaka aktivnost ima razlog,motiv- na. Spoznavanja(za logiku znaenje) - svaki sud mora imati dovoljan razlog ako

pretendira na spoznajnu vrijednost

Prigovori tradicionalno- logikim zakonima istinitoga miljenja dijele se na opravdane

ili neopravdane prigovore


18/31


19/31

ZAKON PREDMETNOSTI ISTINITOG MILJENJA- jedan od prvih uvjeta istinitog miljenajest njegova predmetnost odnosno objektivnost, to znai da svaki pojam, sud i zakljuak, svakateorija moraju biti usmjereni na predmet miljenja koji se miljenjem objektivno shvaa.ISTINITO MILJENJE PREDMETNO JE U DVOSTRUKOM SMISLU: zato to je usmjerenona predmet o kojem se misli i zato to taj predmet za zamilja objektivno, onakvim kakav taj predmetstvarno jest.

ZAKON SADRAJNOSTI ISTINITOG MILJENJA-prema ovom zakonu miljenjem, da bi biloistinito, mora se shvatiti predmet onakvim kakav predmet jest, a da bi bilo istinito, mora se shvatiti

predmet onakvim kakav predmet jest, a to e biti samo ako svaki logiki sadraj pojma, suda izakljuka odgovara sadraja predmeta toga pojma, suda odnosno zakljuka. (ako sadraj dotinogpojma, zakljuka, suda ne odgovara svome predmetu taj e pojam, sud, zakljuak biti pogreanodnosno neistinit) .ZAKON SADRAJNOSTI ISTINITOG MILJENJA MOEMO FORMULIRATI: miljenje,da bi bilo istinito, mora imati sadraj koji mora odgovarati sadraju predmeta miljenja. Ta sadrajnaadekvatnost podrazumijeva i konkretnost i svestranost miljenja, pa ako je sadraj miljenjaadekvatniji sadraju predmeta miljenja, utoliko je i samo miljenje istinitije.ODLIKE LOGIKOG FORMALIZMA SUprazna apstraktnost i jednostranost.

ZAKON ODREENOSTI ISTITNIOG MILJENJA- ovaj zakon iju objektivnu osnovu iniodreenost predmeta miljenja iz objektivne stvarnosti, moemo izraziti; istinito miljenje odreeno jepo svome sadrajno predmetnom znaenju i po stupnju svoje spoznajne i objektivne istinitosti.ISTINITO MILJENJE ODREENO JE I U SMISLU STUPNJA IZVJESNOSTI SPOZNAJEtj. u smislu logiko- spoznajnog modaliteta sudova i zakljuaka te zakona openito, a taj se modalitetkree u rasponu od manje ili vee problematinosti, mogunosti ili vjerojatnosti,preko izvjesnosti istvarnosti do apodiktinosti odnosno nunosti.ZAKON ZASNOVANOSTI ISTINITOG MILJENJA- da bi neko miljenje izraeno pojmom,sudom, zakljukom, teorijom ili uenjem bilo istinito, te prihvaeno i priznato kao istinito osimodlikama predmetnosti, sadrajnosti i odreenosti ono se mora odlikovati i osnovanou to znai damora biti zasnovano na izvjesnim razlozima, a ne samo proizvoljno iznjeto.

PPRAKTINO SPOZNAJNI POSTUPAK ZASNIVANJA ISTINITOSTI MILJENJA

ODVIJA SE U 3 OSNOVNA STUPNJA ODNOSNO ODLIKA: obrazlaganje, dokazivanje ipraktino provjeravanje,OBRAZLAGANJE- obrazloenost kao naelo istinitog miljenja u logiku je unio GOTTFIEDWILHELM LEIBNIZ a podrazumijeva da svako miljenje da bi bilo priznato kao istinito mora bitiobrazloeno odnosno- mora se zasnovati na razlozima (razlozi mogu biti jaki i slabi, odgovarajui ineodgovarajui , dovoljni i nedovoljni, znanstveni i proizvoljni te objektivni i subjektivni)DOKAZIVANJE dokazanost u odnosu na obrazloenost predstavlja vii stupanj zasnovanostiistinitog miljenja, a proizlazi iz strogog znanstveno- metodolokog obrazlaganja odreenog miljenja,npr. Postupcima odnosno metodama indukcije dedukcije, hipotetike dedukcije. Miljenje koje nijedokazivao odgovarajuim metodama za izvoenje istinitih sudova na osnovni prethodnih spoznaja, nemoe se priznati kao istinito. Zato se znanstvena spoznaja veim dijelom sastoji u dokazivanjupostavljenih hipoteza, teorija ili uenja, a manjim dijelom u izlaganju rezultata.

PRAKTINO PROVJERAVANJE- najvii stupanj zasnivanja istinitog miljenja nije opisanodokazivanje, nego povezivanje toga miljenja (spoznaje ) s njegovim predmetom tj. s objektivnomstvarnou odnosno provjeravanje toga miljenja u praksi. Ljudska praksa ima najviu spoznajnuvrijednost jer praksa za razliku od teorije, ima dostojanstvo stvarnosti, ona je osnovni izvor i najviikriterij istinite spoznaje, dakle i najvii oblik zasnivanja i provjeravanja istinitog miljenja.Miljenje provjereno u praksi kao rezultat spoznaje odlikuje najviim moguim stupnjem istinitosti.ZAKON ZASNOVANOSTI ISTINITOG MILJENJA: istinito miljenje jest i mora bitiobrazloeno, dokazano i u praksi provjerenoZAKON POVEZANOSTI ISTINITOG MILJENJA- ovaj zakon svoju objektivnu osnovu ima uosnovnom dijalektikom zakonu ope povezanosti i meusobne uvjetovanosti predmeta i pojava uobjektivnoj stvarnosti a izraava se kao jednostavna povezanost misli te kao sustavnost miljenja

odnosno kao spoznajno potpuno sreena i logiki dosljedna slika ili sustav sudova o odreenompodruju spoznaje.


20/31

JEDNOSTAVNA POVEZANOST MISLI- jednostavnu ili obinu povezanost pojmova i sudova sdrugim pojmovima i sudovima moemo uoiti na pojmu broj, koji je povezan s npr. S pojmovimaklasa, veliina, kvantiteta, nula, slijed, vee, manje, jednako ili sa sudovima.LOGIKA DOSLJEDNOST- pod logikom dosljednou miljenja prema dijalektikoj logici, uuem smislu podrazumijeva se sklad pojmova sudova teorijskih postavki ili uenja s osnovnimzakonima dijalektikog miljenja, tj. vjernost miljenja samim predmetima miljenja, a u irem smislu-sklad tj. koherentnost pojmova, sudova i postavki openito unutar jedne cjelovite teorije ili uenja,SUSTAVNOST MILJENJA- sustavnost kao najvii oblik logike povezanosti s miljenja inelogika povezanost i dosljednost pojmova i postavki nekog sustava uenja ili teorije, a temeljne odlikesu joj sreenost i klasifikacija naela i postavki u skladu s naelima i shvaanjima spoznaje u tompredmetnom podruju. (ISTITNITO MILJENJE LOGIKI JE POVEZANO OBJEKTIVNONDOSLJENO I USUSTAVLJENO TJ. SUSTAVNO)ZAKON RELATIVNE STALNOSTI I RAZVOJNOSTI ISTINITOG MILJENJA- spoznaja,pojmovi, sudovi, postavke, teorije i uenja mogu biti stalni, relativno stalni tj. relativno trajni, inepromjenjivi, ali i promjenjivi, nestalni odnosno- razvojni.

SKUPINA ZAKONA KOJA SE ODNOSI NA ISTINITO ZAMILJANJE PREDMETAMILJENJA OBUHVAA; opi zakon istinitog zamiljanja predmeta i posebne zakone istinitog

zamiljanja predmeta miljenja.ZAKONI ISTINITOG ZAMILJANJA PREDMETA MILJENJA SUOPI ZAKON ISTINITOG ZAMILJANJA PREDMTEA MILJENJA: opizakon istinitogzamiljanja predmeta miljenja glasi: istinito miljenje svoje predmete zamilja onakvima kakvi oniobjektivno jesu odnosno krae istinito miljenje jest objektivno.,Misliti istinito znai predmete o kojima mislimo, zamiljati onakvima kakvi oni stvarno i objektivnopostoje, to znai pojavama i stvarima- procesima o kojima mislimo (poimamo, sudimo, zakljuujemo)pripisivati samo one oznake koje objektivno imaju.MILJENJE UKOLIKO JE OBJEKTIVNIJE, UTOLIKO JE ISTINITIJE.UNIVERZALNO ZNAENJE ZAKONA ISTINITOG ZAMILJANJA PREDMETAoevidnoje kod svakog pojma i kod svake tvrdnje.POSEBNI ZAKONI ISTINITOG ZAMILJANJA PREDMETA MILJENJA- u posebne

zakone istinitog zamiljanja predmeta miljenja ubrajaju se : zakonom jedinstva, zakon identiteta,zakon razliitosti ,zakon suprotnosti, zakon proturjenosti i neproturjenosti te zakon razvojnosti istalnosti predmeta miljenja.ZAKON JEDINSTVA-izraava se na dva naina odnosno u dva oblika: kao osnovni zakon istinitogzamiljanja predmeta miljenja, te kao naelo jednostavnog ili obinog zamiljanja jedinstvapredmeta. Osnovni zakon istinitog zamiljanja predmeta miljenja izraava kompleksno jedinstvoraznovrsnih, najee proturjenih meusobno uvjetovanih i dijalektiki povezanih initelja nekogpredmeta miljenja a moe se izraziti stavom; svaki realno sloen predmet predstavlja jedinstvo ilikompleks raznovrsnih ili suprotnih, tijekom svog razvoja i proturjenih, initelja odnosno kvalitetarazvoja i procesa.Ako neki predmet miljenja u objektivnoj stvarnosti realno predstavlja samo jednostavne, obineodnosno mehanike ili vanjske veze istih makar raznovrsnih ili istovrsnih i relativno statinih

elemenata i oznaka, tada u njegov odraz u miljenju izraava naelom JEDNOSTAVNOG ILIOBINOG ZAMILJANJA KOJE GLASI Svaki predmet sloen od relativno statikih imeusobno nezavisnih initelja ini jednostavno odnosno obino jedinstvo.ZAKON IDENTITETA- s tradicionalnog logikim shvaanjem zakona identiteta te s nekimpitanjima i problemima njegove primjene u istinitom miljenju ve smo se sreli dok emo ovdje otomu budui da je za dijalektiku ulogu i za dijalektiko miljenje- jednostranost, ogranienost ineobjektivnost jednostavne identinosti izraene sudom svaka stvar identina je samoj sebi (A=A) uvijek bila jasna, ukratko izloiti jedno od dijalektikih shvaanja.ZAKON OPEG IDENTITETA- izloena shvaanja o kompleksnom, dinamikom odnosnodijalektikom identitetu stvariprocesi , kretanja zbivanja, u zamiljanju predmeta utvruju sezakonom opeg identiteta koji se moe izraziti; Svaki sloen, jedinstven i individualan predmet jest

jednosti razliitih, suprotnih, tijekom promjene predmeta i proturjenih svojih initelja dok je u svojojpotpunosti i cjelini svaki individualan predmet ma koliko kompleksan- kompleksno identian i jedanu smislu jednosti mnogog raznovrsnog i promjenljivog.


21/31

NAELO JEDNOSTAVNOG IDENTITETA- spomenutu najjednostavniju sloenost predmetasvedenu na jedan jedini initelj odnosno na samo jednu jednostavnu oznaku, na jednostavno jednu iistu stvar kad govorimo o zakonitosti zamiljanja predmeta miljenja, moemo izraziti naelomjednostavnog identiteta koje se izraava stavom: u krajnje pojednostavljenom vidu svaki pojedinaanpredmet jest jednostavno jednoZAKON RAZLIITOSTI- kao to kategorijalnom nizu jedinstva i kategorijalnom nizu identinostiodgovaraju zakon jedinstva i zakon identinosti tako kategorijalnom nizu razliitosti- suprotnosti-proturjenosti odgovaraju zakon odnosno naelo raznovrsnosti , suprotnosti i proturjenosti neproturjenostiZAKON RAZLIITOSTIpredmeta odnosi se na kategorijalne relacije razliitosti jedinstvenih iidentinih predmeta miljenja, a ostvaruju se kao opi zakon razliitosti i kao naelo jedinstvenerazliitosti.OPI ZAKON RAZLIITOSTI- opim zakonom razliitosti utvruju se injenice razliitostiodnosno raznovrsnosti svih jedinstvenih i identinih sloenih predmeta, a izraava se stavom: svakijedinstveni i opeidentini predmet sadri razliite initelje.ZAKONITOSTI JEDINSTVA I IDENTINOSTI PREDSTAVLJAJU osnovu dijalektikesinteze, a zakonitosti razliitosti bilo jedinstvenog bilo identinog, osnovu dijalektike analize.

Aristotelovom aksiomu identinosti, prema kojem je svaki predmet jedno, dijalektika logika kaobitno naelo u spoznaju uvodi razdvajanje onoga to je jedno i spoznavanje njegovih razliitihsuprotnih i proturjenih initelja koji se u spoznavanju robe treba sagledavati ponaosob i u cjelinidakle analitiko sintetiki bez ega istinito zamiljanje robe kao predmeta miljenja nije mogue.NAELO JEDNOSTAVNE RAZLIITOSTI-izraava se vanjska jednostavna razliitost predmetai predmetnih oznaka a to naelo glasi: svaki jednostavan predmet i svaka jednostavna oznakapredmeta, kao sloen pojedinaan predmet, razlikuje se na jednostavan nain od svakog drugog takvogpredmeta ili takve oznake (ova kua se razlikuje od one kue)ZAKON SUPROTNOSTI- odgovara predmetno kategorijalnim relacijama suprotnosti, bilojedinstvenih bilo identinih predmeta. Njime se utvruje da usuprot elementarno- logikom uenju, ujedinstvenim pa i u identinim predmetima postoje suprotni initelji i oznake.ONTOLOKU OSNOVU OVOG ZAKONA INI- opi dijalektiki zakon jedinstva i borbe

suprotnostiOPI ZAKON SUPROTNOSTI- opi zakon suprotnosti kazuje da svaki jedinstven i opeidentianrazvojan predmet sadri suprotne oznake koje se meusobno uvjetuju i prelaze jedne u druge. Takvi supredmeti npr. Stvari- procesi i procesi stvarnog miljenja, a takve su suprotnosti u odnosima npr.Ope- posebno, posebno- pojedinano, atrakcija- repulzija, apstraktno- konkretno, nasljeivanje-prilagoavanje i slinoNAELO JEDNOSTAVNE SUPROTNOSTI- poseban sluaj ope suprotnosti ini jednostavnasuprotnost, koja se utvruje naelom jednostavne suprotnosti. To naelo glasi: svake dvijejednostavne, kvalitativno ili kvantitativno bitne ili krajnje razliite oznake predmeta- jednostavno susuprotne. Takve su oznake gore- dolje, dobro- zlo, svjetlo- tama,..ZAKON PROTURJENOSTI I NEPROTURJENOSTI- u dijalektikoj logici postulirani su kaozakon proturjenosti, zakon neproturjenosti, zakon iskljuenja treeg, te zakon neiskljuenja treeg.

Naelo proturjenosti se u teoriji logike u smislu apsolutnog iskljuivanja postojanja i nepostojanjajednog i istog pridavanja istinitosti i neistinitosti jednom i istom u isti mah, sve do danas istie kaoosnovni zakon istinitog miljenja pa je po tom naelu nemogue da jedno te isto u isti mah i jest i nijeda jednom te istom subjektu istovremeno i u istom smislu pripada i ne pripada jedan te isti predikat.Za prihvaanje zakona neproturjenosti kao glavni razlozi isticane su injenice da nepridravanje togavodi ka neodreenosti, konfuziji i zabludama u miljenju dok su kao glavni argumenti za usvajanjezakona proturjenosti isticani ; da je zakon neproturjenosti jednostran i da onemoguuje spoznajupromjenjivih i razvojnih predmeta i da je upravo zakon proturjenosti zakon na osnovi kojeg se moeshvatiti promjenljiva i razvojna stvarnost i tako e doi do istinite spoznaje.ZAKON PROTURJENOSTI- utvruje nain shvaanja predmeta miljenja iji su kategorijalniinitelji ope i posebne te jednostavne relacije proturjenosti. Zato razlikujemo opi zakon

proturjenosti i naelo jednostavne proturjenosti.OPI ZAKON PROTURJENOSTI zakonom ope proturjenosti shvaaju se dva predmetnainitelja ope proturjenosti istog predmeta odnosno stvari ili pojave koji ne samo da se meusobno


22/31

iskljuuju nego se i usvajaju ili dijalektiki identificiraju i prelaze jedni u druge. Taj zakon glasi: Svakirazvojan predmet, svaka stvar-proces, ukljuujui i procese miljenja, sadre meusobno povezane,uvjetovane i prijelazne proturjene initelje.NAELO JEDNOSTAVNE PROTURJENOSTI- poseban je vid opeg zakona proturjenostikoje se odnosi samo na jednostavno meusobno iskljuivanje dvaju jednostavnih initelja u okviruistog predmeta a glasi : Svake dvije jednostavne, razliite il i suprotne oznake u okviru jednogidentinog predmeta ili identine pojave, jednostavno su proturjene i meusobno se iskljuuju.ZAKON NEPROTURJENOSTI- nerazdvojno je poput svojih predmeta iz objektivne stvarnosti,povezan sa zakonom proturjenosti. Predmeti su mu kategorijalne ope neproturjenosti i jednostavneneproturjenosti pa se neproturjenosti i utvruju zakonom ope neproturjenosti i naelomjednostavne neproturjenosti.ZAKON OPE NEPROTURJENOSTI- zakonom ope neproturjenosti utvruje se opaneproturjenosti relativno statikih stvarnih i misaonih jedinstava i identiteta odnosno predmetamiljenja koji ne sadre opu proturjenost. To su predmeti u kojima nema initelja koji semeusobno ne samo iskljuuju nego ni onih koji bi prelazili jedni u druge. Taj se zakon moe izrazitistavom: nijedan relativno statian, jedinstven i identian predmet nije opeproturjean.Openeproturjene su relativno konstantni pojmovi, teorije i uenja, bez obzira na svoju sloenost te

obiljeja i oznake pojedinih predmeta kao jednostavno jednih npr. Jednostavno pozitivnog ilijednostavno negativnog.NAELO JEDNOSTAVNE NEPROTURJENOSTI- predmet naela jednostavneneproturjenosti ine jednostavne neproturjenosti svih realnih i istinitih misaonih jedinstava iidentiteta. Osnovu ovog naela ini istina da jednostavne proturjene oznake predmeta koje semeusobno iskljuuju ne mogu predstavljati nikakav jedinstven ni identian predmet. Naelo glasi:Nijedan jedinstven niti identian predmet ili predmetna oznaka ne sadri jednostavnu proturjenost.IZ NAELA JENOSTAVNE NEPROTURJENOSTIproizlazi da jednostavna proturjenost A=non A ne postoji ni u jednom ope ni posebno jedinstvenom predmetu a jo anje u jednostavnojedinstvenom i jedinstveno identinom predmetu. To znai da ni Hegelovo A= A i non A nema osnoveu objektivnom svijetu, jer jednostavno A ne moe biti identino s non A . jednostavna proturjenostiustvari predstavlja metafiziku identifikaciju dvaju jednostavnih predmeta ili dvaju initelja nekoga

predmeta koji se meusobno iskljuuju.ZAKON ISKLJUENJA TREEG- vrijedi samo za elementarno- logiku jednostavnu identinosti jednostavnu proturjenost, te za jednostavnu neproturjenost predmetnu odreenost. Izraziti se moetrojako: u svojoj konkretnoj elementarno- logikoj formi te u odnosu na sudove.KONKRETNO- elementarnologiki zakon iskljuenja treeg kao zakon istinitog zamiljanjapredmeta miljenja izraava se ovako: svaka stvar odnosno svaki predmet ili njihovo obiljeje jesujedna ili druga tree je iskljueno. To proizlazi iz objektivne odnosno ontoloke odreenosti jednejednostavno proturjene stvari prema kojoj jedna stvar (x)jest A ili B samo ako su A I B jednostavnoproturjene tj. ako se iskljuuju. Tako neki cijeli broj jest jednostavan ili sloen A. Einstein je iv ilimrtav, Zagreb je grad ili velegrad, izmeu dvije mogue oznake stvari kao realna priznaje se jednatree je iskljuenoAPSTRAKTNO- elementarnologiki zakon iskljuenja treeg odnosi se na apstraktne jednostavneproturjenosti izmeu oznake neke stvari ili nekog predmeta i njezine apstraktne negacije a glasi:svaka stvar odnosno svaki predmet ili predmetno obiljeje jesu jedno ili nejedno tree je iskljuenoU ODNOSU NA SUDOVE- za podruje sudova, zakon iskljuenja treeg moe se izraziti; od dvajednostavno proturjena suda mogue je da prvi bude istinit, a drugi neistinit, ili da prvi bude neistinita drugi istinit, tree, tj. da oba budu istinita ili da oba budu neistinita iskljueno je.ZAKON NEISKLJUENJA (UKLJUENJA) TREEG nasuprot elementarno logikojjednostavno identinoj i jednostavno proturjenoj predmetnoj odreenosti stvari pojava i njihovaobiljeja koje se shvaaju zakonom iskljuenja treeg (X jest A ili B tree mogunosti nema odnosnoA je B ili non B, tree mogunosti nema) u objektivnoj stvarnosti i u podruju miljenja postoje brojnestvari, pojave, procesi i injenice koje po svojoj biti proturjee zakonu iskljuenja treeg, jer osimmogunosti Aili B odnosno B ili non B ostavljaju mogunosti ili vjerojatnosti neke tree ili etvrte

odnosno ak i n- te opcije.ZAKON RAZVOJNOSTI I STALNOSTI PREDMETA MILJENJA- zakoni razvojnosti istalnosti kao zakoni istinitog zamiljanja predmeta miljenja svoju ontoloku osnovu imaju u


23/31

dijalektikim zakonima apsolutne razvojnosti i relativne stalnosti svih stvari i pojava objektivnestvarnosti odnosno u samoj objektivnoj stvarnosti, a odnose se na kategorijalna obiljejapromjenljivosti i stalnosti predmeta miljenja. Da bi miljenje bilo istinito nije dovoljnoda se odlikujepromjenljivou i stalnou ono se pored toga mora zasnivati na istinitom zamiljanju predmeta a to sezamiljanje utvruje zakonima razvojnosti predmeta i zakonima stalnosti predmeta.ZAKONI RAZVOJNOSTI PREDMETA- su opi zakon razvojnostipredmeta i zakon jednostavnepromjenjivosti predmeta.OPI ZAKON RAZVOJNOSTI PREDMETA opi dijalektiki zakon razvojnosti predmetautvruju da se svaki razvojni predmet, svaka stvar- proces kao kompleksna jedinstva i kao kompleksniidentiteti na osnovi svojih unutarnjih proturjenosti razvijaju i prelaze u druge predmete vee ilimanje sloenosti. Taj se zakon izraava stavom : svaki razvojni predmet, kao zamisao stvari procesa,razvija se na osnovi svojih unutarnjih proturjenih initelja u drugi razvojni predmet a taj u trei.ZAKON JEDNOSTAVNE PROMJENJIVOSTI PREDMETA- odnosno zakon jednostavne

promjene svaki jednostavan predmet ii jednostavna predmetna odreenosti mijenja se u drugu naosnovi jednostavne proturjenosti. Takve jednostavne promjene predmeta miljenja jednostavnomnegacijom izvjesnih odredba predmeta i zamiljanjem drugih ili drukijih predmeta zbivaju se upodruju apstraktnog miljenja. Prema ovome zakonu jednostavnom negacijom mogu mijenjati i

pojedine odredba cjelina koja pripada pojmu cijeli broj dobit emo pojam razlomka ili decimalnogbroj.ZAKON STALNOSTI PREDMETA MILJENJA- tim zakonom se zamiljaju kompleksne pojavei stvariprocesi u svojoj opoj stalnosti, a taj zakon glasi ; svaka odreena stvar proces po svojemje identitetu i jedinstvu relativno nepromjenjiva. Ovim se zakonom istinitog zamiljanja predmetamiljenja dakle utvruje da ne samo jednostavni nego i dijalektiki kompleksni i razvojni identitetpojava i stvari-procesa moramo zamiljati samo kao relativnestalne.ZAKON JEDNOSTAVNE STALNOSTI PREDMETA MILJENA- u istinitom zamiljanju tihpredmeta odnosi se na stalnost jednostavno identinih tj. jednostavno jednih predmeta i takvihnjihovih obiljeja a izraava se stavom; svaki jednostavni predmet ili jednostavna oznaka su kaoidentino jedno- stalni. Takva stalnost postoji samo kod nekih predmeta miljenja a kod apstraktnihjednostavno identinih predmeta kao to su jednostavno da jednostavno ne jedno i slini stalnost u

smislu ovoga zakona jednaka je nepromjenljivostiPREDMET ODNOSNO OBJEKTIVNU OSNOVU ANALIZE I SINTEZEini stvarno postojee iobjektivno jedinstvo nekoga predmeta neke stvari ili neke pojave odnosno zbiljsko jedinstvenoraznovrsnosti njihovih obiljeja i sastavnih elemenata. No analizu i sintezu ne povezuje samo predmetnego i zajedniki cilj, a to je spoznaja neke stvari, predmeta i pojave odnosno stvari - procesa kaocjeline odnosno kao jedinstva svih dijelova elemenata ili oznaka koje ih ine.ANALIZAje svaka operacija ralanjivanja, razlaganja ili rastavljanja sloenih predmeta, pojava ilicjelina na njihove dijelove s ciljem da se podrobnije sagledaju i ispitaju dijelovi i pojedinosti. U logicii metodologiji pod analizom podrazumijevamo metodski postupak putem kojeg na isti nain i u istomecilju ralanjujemo misaone tvorevine; pojmove, sudove, zakljuke, te sustave pojmova, sudova izakljuaka.POSTUPKOM ANALIZEbez obzira na podruje u kojem se primjenjuje ralanjujui neki predmet

stvar ili pojavu ili pak sadraj, skup, sustav, doivljaj i slino, obino ispitujemo relacije,odnose iinterakcije meu sastavnim dijelovima ili elementima tih stvari, predmeta pojava, sadraja, sustavadoivljaja, traei uzrone ili neke druge veze meu njima.EKONOMSKOM ANALIZOMmoemo pored ostalog analizirati ; bilancu- ralanjivanje strukturei utvrivanje kvantitativnih odnosa vrijednosti sadranih u bilanci , ope trokove - sagledavanje iispitivanje trokova po strukturi, vrstama te vremenu i mjestu nastanka, cijene kotanja - utvrivanjeukupnosti trokova po jedinici proizvoda ili usluga odnosno ekonominosti poslovanje, fiksnuimovinu- sagledavanje strukture, vrste i starosti kapaciteta te stupanj angairanosti fiksne imovine,proizvodnju- ralanjivanje tehnike, tehnoloke, ekonomske iorganizacijske strane proizvodnog iliuslunog procesa, te na toj osnovi planiranje organizacije rada, zadatka, realizacija- sagledavanje iispitivanje uspjenosti prodaje gotovih proizvoda ili usluga po vrstama i kvaliteti proizvoda ili usluge,

te trite- ralanjivanje i sagledavanje injenica, okolnosti i uvjeta koji utjeu na prodaju i plasmanproizvoda ili usluga ili pak na nabavu i sirovina repromaterijala i slino.


24/31

ANALIZU I SINTEZU NE POVEZUJE SAMOpredmet nego i zajedniki cilj, a to je spoznajaneke stvari, predmeta, pojave odnosno stvari procesa kao cjeline odnosno kao jedinstva svih dijelovaelemenata ili oznaka koje ih ineANALIZA JEsvaka operacija ralanjivanja, razlaganja ili rastavljanja sloenih predmeta, pojava ilicjelina na njihove dijelove s ciljem da se podrobnije sagledaju i ispitaju dijelovi i pojedinosti kako bise bolje i sigurnije sudilo o cjeliniU LOGICI I METODOLOGIJI POD ANALIZOM PODRAZUMIJEVAMOmetodski postupakputem kojeg na isti nain i u istom cilju ralanjujemo misaone tvorevine: pojmove, sudove,zakljuke, te sustave pojmova, sudova i zakljuakaPOSTUPKOM ANALIZE BEZ OBZIRA NA PODRUJE ISPITUJEMO obino relacije,odnose, interakcije meu sastavnim dijelovima ili elementima tih stvari predmeta, pojava traeiuzrone ili neke druge veze meu njimaEKONOMSKOM ANALIZOM MOEMO ANALIZIRATI:

Bilancu- ralanjivanje strukture i utvrivanje kvantitativnih odnosa vrijednosti sadranih ubilanci

Ope trokove- sagledavanje i ispitivanje trokova po strukturi vrstama te vremenu i mjestunastanka

Cijene kotanja- utvrivanje ukupnosti trokova po jedinici proizvoda ili usluga odnosnoekonominosti poslovanja Fiksnu imovinu-sagledavanje strukture, vrste i starosti kapaciteta te stupanj anagairanosti

fiksne imovine kako bi se utvrdila njihova ekonominost i profitabilnost Proizvodnju ralanjivanje tehnike, tehnoloke, ekonomske i organizacijske strane

proizvodnog ili uslunog procesa Realizaciju- sagledavanje i ispitivanje uspjenosti prodaje gotovih proizvoda ili usluga po

vrstama i kvaliteti proizvoda ili usluga

Trite- ralanjivanje i sagledavanje injenica, okolnosti i uvjeta koji utjeu na prodaju iplasman proizvoda ili usluga ili pak na nabavu sirovina

POSTUPAK ANALIZE NI U STVARNOSTI NI U MILJENJU NE MOE ODVOJITI odpostupka sinteze, a ni od postupka kao to su konkretizacija, determinacija, generalizacija, apstrakcijaU ANALIZI SE MILJENJE KREE OD cjeline k njezinim dijelovima te ka sagledavanju tihdijelova i odnosa meu njimaSINTEZA- je svaka metodska i misaona operacija putem koje se nasuprot analizi jednostavne

misaone tvorevine ili dijelovi pojedinih predmeta pojava i sustava spajaju u sloene, sloeni u josloenije ili pak se u logici pojmovi ueg opsega udruuju u logiki ire ili se predikacijom slijevaju usudove.POD SINTEZOM PODRAZUMIJEVA SE ovjeku priroena i na iskustvu zasnovana psihikadjelatnost kojom se u procesu miljenja doivljajni elementi stapaju u cjelovite doivljaje, npr. osjeti upercepciji, percepcije u predodobiSINTEZA KAO STVARALAKO SINTETIKO MILJENJE PREDSTAVLJA stapanjepojedinih elemenata koji svaki za sebe imaju svoje posebno znaenje u cjelinu u kojoj dobivaju novo

znaenje znaenje cjeline kao nove stvari predmeta ili pojaveANALIZA I SINTEZA UVIJEK IDU zajedno meusobno se proimlju, isprepliu i dopunjujuinei zajedno jedinstvenu analitiko sintetiku spoznajuAPSTRAKCIJA I KONKRETIZACIJA-Predstavljaju posebne misaone i metodske postupke analize i sinteze bez kojih bih spoznavanje opegi posebnog u nekoj pojavi, stvari procesu odnosno u nekom predmetu spoznaje bilo nemogueAPSTRAKCIJA SE U NOVIJIM FORMALNIM LOGIKAMA SHVAA KAO:Odbacivanje razliitog iz neke grupe ili skupine srodnih predmeta ili pojava odnosno kao apstrakcijaod neeg i kao izdvajanje jedinstvenog ili istog kod tih predmeta ili pojava odnosno kao apstrakcijaneegaPREMA DIJALEKTIKOJ LOGICI APSTRAKCIJA JE analitiki misaoni proces svakogizdvajanja odvajanja ili razluivanja bilo izdvajanja ili odvajanja bilo izdvajanja ili odvajanja opeg

ili odbacivanja posebnog bilo misaoni proces izdvajanja ili razluivanja posebnog i pojedinanog , aodbacivanje opeg


25/31

PREMA DIJALEKTIKOG LOGICI APSTRAKCIJA IMA DVOJAKO ZNAENJE :apstrakcija opeg i apstrakcija posebnog i pojedinanog.APSTRAKCIJA PREDSTAVLJAmisaono udaljavanje od realno konkretnog

APSTRAKCIJA ZA RAZLIKU OD ANALIZE ZNAI:Izdvajanje tih pojedinanih, posebnih ili opih odnosno tih sluajnih, moguih povremenih,zajednikih ili bitnih oznaka te pojave ili stvari procesaAPSTRAKCIJA S JEDNE STRANE INI integralni dio procesa analize S DRUGE STRANEINIsvojevrsnu nadgradnju ili kvalitativno vii, relativno samostalni analitiki postupakBEZ ANALIZE APSTRAHIRANJEne bi bilo mogueKONKRETIZACIJA SE U FORMALNOJ LOGICI SHVAA kao determinacija odnosno kaoodreivanje opeg posebnim oznaka ili obiljejima i to samo u smjeru od opeg ka posebnomKONKRETIZACIJA JE POSTUPAK PROCESsuprotan apstrakcijiPREMA FORMALNOJ LOGICI OPE SHVAA kao iskljuivo apstraktno, a posebno kaoiskljuivo konkretnoFORMALNO LOGIKA KONKRETIZACIJA ZASNIVA SEna takvom shvaanju apstraktnog ikonkretnogFORMALNA LOGIKA METAFIZIKI KONKRETIZACIJU SHVAA KAO odreivanje

apstraktno opeg posebnim oznakamaDIJALEKTIKA LOGIKA KONKRETIZACIJU SHVAA KAO shvaanje jedinstvaapstraktbno opeg u posebnom i pojedinanom i kao shvaanje jedinstva apstraktno posebnog s opimu svakom predmetu pojavi i stvari procesuKONKRETIZACIJA KAO MISAONI METODSKI POSTUPAK SUTINSKI JE sintezaapstraktno opeg s posebnim i pojedinanim ili apstraktno posebnog s opimU KRETANJU MILJENJA KONKRETIZACIJA ZA RAZLIKU APSTRAKCIJEPREDSTAVALJAmisaono pribliavanje stvarnom i konkretnom jedinstvu predmeta konkretizacijeAPSTRAKCIJA KONKRETIZACIJA KAO JEDINSTVENI ANALITIKO SINTETIKIMETODSKI MISAONI POSTUPAK TAKOER SE OSTVRAJUE U DVA ELEMENTARAOBLIKA:

Generalizacija i specijalizacija

GENERALIZACIJA-ili uopavanje kao metodski i misaoni postupak zasniva se na apstrakciji ikonkretizaciji i na analizi i sintezi, a u kretanju miljenja predstavlja misaoni prijelaz od pojedinanih iposebnih svojstva predmeta ka njihovim opim i generalnim obiljejimaGENERALIZACIJA JE METODSKI MISAONI POSTUPAK PUTEM KOJEG PREKOpojedinanog i posebnog u tom pojedinanom iposebnom uoavamo i shvaamo opeZA DIJALEKTIKU LOGIKU MOE SE REI DA kao teorijska znanost predtavljageneralizaciju cjelokupne znanstvene spoznajeSPECIJALIZACIJA JE misaoni i metodski postupak suprotan generalizaciji a u spoznaji seostvaruje kao misaoni prijelaz od spoznavanja opih obiljeja ili osobina predmeta miljenja kaspoznavanju njihovih posebnih i pojedinanih svojstva i obiljeja ili pak ka spoznavanju posebnihpojmova i pojedinanih sluajeva opegDA BI SE SPECIJALIZACIJOM DOLO OD OPEG DO POSEBNOG NUNO JEmisaono

provesti analizu stvarno opeg, apstrakciju posebnog iz opeg, te konkretizaciju toga posebnog u opetj. provesti sintezuSPECIJALIZACIJA SE ZASNIVA NA analizi i sintezi s jedne strane, te na apstrakciji ikonkretizaciji s druge straneSPECIJALIZACIJU MOEMO DEFINIRATI KAOsloeni dijalektiki misaoni postupak putekkojeg se shvaa posebno i pojedinano u opem preko posebnog i pojedinanogSVAKA SPECIJALIZACIJA PREDSTVALJA I DIJALEKTIKU ANALIZU stvarnogjedinstva opeg, posebnog i pojedinanog u odreenom predmetu miljenja na njegova posebnaobiljeja ili osobineDIVIZIJOM KAO JEDNIM VIDOM SPECIJALIZACIJE, specijaliziraju se opi i openitijipojmovi

DEDUKCIJOM KAO DRUGIM VIDOM SPECIJALIZACIJE, specijaliziraju se opi sudovi istavoviDEFINICIJOM KAO LOGIKIM POSTUPKOM ODREUJE SE I UTVRUJEsadraj pojma


26/31

DEFINIENDUM-pojam iji se sadraj odreuje( definira)DEFINIENS-pojam pomou kojeg se sadraj odreujeU SASTAV DEFINIENSA ULAZE najblii vii rodni pojam (genus proximum) i vrsna razlika(differentia specifca)DEFINICJA TREBA BITI IZVEDENA POMOUnajblieg vieg rodnog pojma i vrsne razlikeDEFINICIJA MORA BITIadekvatna , ni preiroka ni preuska, to znai da po opsegu- definiensmora biti jednak definiendumuDEFINICIJA NE SMIJE BITIpreobilna (abundantna), nego akuratna(tona, pomno uinjena), totreba sadravati samo bitna obiljeja pojmaDEFINICIJA SE NESMIJEkretati u krug , to znai da se pojam koji se definira ne smije odreivatipojmom koji je i sam definiran definiendumomDEFINCIJA MORA BITIjasna

POMONI POSTUPCI KOJI SE RADE KADA U POJMOVIMA SE NE MOGU NAI VIIRODNI POJAM ILI VRSNA RAZLIKA:ostenzivna definicija, genetika definicija, implicitnog definiranja, deskripcija ili opisivanje, tedistinkcija ili razlikovanje.PRI DESKRIPCIJI NABRAJAMO oznake, obiljeja, ili atribute definienduma ne odreujui nj

njihov meusobni odnos ni rang, a ni genus ni differentiu specificuPOD DISTINKCIJOM SE PODRAZUMIJEVApostupak kojim se jedan pojam objanjava tako dase uputi na neki srodni pojam radi razgovijetnog sagledavanja kvalitativnih i kvantitativnih razlika

meu njimaTEMELJ PROCESA SPOZNAJE I ZNANSTVENOISTRAIVAKOG RADAjasno definiranjepojmova odnosno nedvosmisleno razlikovanje predmeta, stvari i pojava te njihovih kvalitativnih ikvanitativnih predstavlja temelj procesa spoznaje i znanstvenoistraivakog rada jer bez jasnihpojmova i bez razgovijetnog razlikovanja nije mogue ni istinito poimanje suenje ni zakljuivanjeDESKRIPCIJA- ili opis je metodski postupak putem kojeg se sustavno, jasno i logiki i iscrpnoizlau obiljeja oznake ili svojstva nekog pojma ili neke radnje, zbivanja, procesa, pojave odnosnoneke relacije meu tim oznakama i obiljejima ili meu nekim pojavama.SVRHA ZNANSTVENE DESKRIPCIJE JE to jasnija i to razgovjetnija slika o predemtu

opisivanja A CILJzasnivanje to jasnijih pojmova odnosno izricanje to istinitijih sudovaZNANSTVENI OPIS MORA BITI objektivan, logian, detaljan, precizan, potpun, pregledan isvestran

TIJEKOM ZNANSTVENOG ISTRAIVANJA DESKRIPCIJA ILI OPIS SE PRIMJENJU Uopservaciji, promatranju, opaanju, u analizi, sintezi, u pokusu ili eksperimentu, u objanjenju, ueksplanaciji, u predviabnju i u postavljanju hipoteze, u dokazivanju i opovrgavanju i u drigim fazamaEKSPLANACIJA ili objanjenje se u metodologiji i inae u gnoseologiji smatra sutinskim ciljemznanstvene spoznajePUTEM EKSPLANACIJE TAJ PREDMET ILI POJAM SPOZNAJEMODUBLJE, sagledavajui njihove unutarnje veze, uvjetovanost, relacije, funkcije i uzorkete dobivajuiodgovor na pitanjezato i pod kojim uvjetima su ti predmeti i pojave takvi kakvi jesuZNANSTVENO OBJASNITI NEKU POJAVU , STVAR PROCES, DOGAAJ ILI NEKOZBIVANJE ZNAI: spoznati njihove funkcije i zakonitosti te uvjete i uzorke njihovog nastajanja,razvijanja, mijenjanja i nestajanjaZNANSTVENO OBJANJENJE DEFINIRA SE KAO supsumiranje injenica pod jedan zakonodnosno kao eksplicitno ili implicitno supsumiranje predmeta objanjenja pod ope pravilnosti a iztogslijdi da znanstveno objanjenje kao metodski postupak ne podrazumijeva iskljuivo kauzalno, nego isvoenje neke injenice pod bilo koju drugu opu pravilnost, dakle i pod ope pravilnosti statistikeprirode ili pod pravinlosti koje vrijede za stohastike procesePROMATRANA SA STAJALITA LOGIKOG SADRAJA EKSPLANACIJA ILIOBJANJENJE MOGU SE DEFINIRATI KAO shvaenje pojedinanog i posebnog na osnoviopeg te kao shvaenje opeg na osnovi pojedinanog odnosno posebnogZNANSTVENO OBJANJENJE MOE SE IZVODITI U 3 OSNOVNA OBILKA:Implikacijom, dedukcijom i indukcijom

SVAKO ZNANSTVENO OBJANJENJE SASTOJI se od predmeta objanjenja odnosno odonoga to se objanjava( injenioca, pojava, kvaliteta) i od sredstva objanjenja odnosno od onogaime se objanjava predmet objanjavanja


27/31

EKSPLANANDUM- ono to se objanjavaEKSPLANANS- ono ime se i na osnovi ega se objanjavaEKSPLANANS KAO SREDSTVO OBJANJAVANJA SASTOJI SE OD opisa antecedentnihokolnosti i od objanjenja opih zakona po kojima se dotina pojava zbilaPOD ANTECEDENTNIM OKOLNOSTIMA PODRAZUMIJEVA se fiziki ili drugi uvjeti iliprilike ili psihika stanja u kojima se neka pojava kao predmet objanjenja zbila,pratila, ptromatrala,prouavala i shvatilaPRIRODA PREDMETA OBJANJENJA MOE SE NAELNO RAZLIKOVATI znanstvenoobjanjenje injenica i znanstveno objanjenje zakonaZNANSTVENO OBJANJENJE INJENICA budui da utvrivanje injenica kao realno iobjektivnopostojei stvari, pojava, procesa, zbivanja, relacija, kvaliteta ini jedan od polaznih i bitnihkoraka u znanstvenom istraivanju i u spoznaji njihovo adekvatno objanjenje predstavlja temeljanmetodoloki i logiki uvjet odnosno pretpostavku za objektivno istraivanje i za istinitu spoznajuZNANSTVENO OBJANJENJE ZAKONA- zakon se eksplanira nekim drugim zakonom koji jeopenitiji od onog koji se objanjavaPRIRODA SREDSTVA OBJANJENJA s obzirom na prirodu sredstva objanjenja moe senaelno razlikovati kauzalno, statistino i teleoloko objanjenje

KAUZALNO OBJANJENJE- predmet kauzalnih ili uzronih objanjenja su uzrono posljedineveze izmeu pojava, stvari- procesa ili dogaaja ili pak uzrono posljedine veze unutar tih pojava,stvari procesa i dogaaja po kojima se te pojave stvari procesi ili dogaaji stvarno zbivaju.ZATO U EKSPLANANSU KAUZALNOG OBJANJENJA MORA BITIbarem jedan opi ilineki posebni zakon uzronostiSTATISTIKO OBJANJENJE- nazivamo znanstveno objanjenje koje u sastavu eksplanansadakle sredtva objanjenja ima neki statistiki zakonTEOLOKO OBJANJENJEu teolokom objanjenju kao sredstvo objanjenja koristi se svrha ilismisao eksplananduma odnosno predmeta ili pojave koja se objanjavaFUNKCIONALNA EKSPLANACIJA- okriva se uloga svojstva ili oznake neke pojave u toj pojaviodnosno funkcija neke pojave u procesu ili sustavu s nekim drugim pojavama i to neovisno o tomu dali je ta uloga ili ta funkcija mehanika ili uzrona bitna ili nebitna i bez obzira na to da li ta svojstva ili

oznake odnosno te pojave pridoniose jaanju ili slabljenju pojave ili procesa ili su pak u odnosu nanjih neutralne

STRUKTURALNOM EKSPLANACIJOM NEKA SE POJAVA SAGLEDAVA I

OBJANJAVAu nekom irem sustavu ili strukturi u kojima ta pojava opstojiADEKVATNOST EKSPLANACIJE- da bi bila adekvatna odnosno da bi se znanstvenimobjanjenjem doista objanjavao eksplanandum ona mora ispunjavati neke uvjete odnosno kriterijeDA BI EKSPLANACIJA BILA ADEKVATNA MORAJU SE ISPUNJAVATI NEKU UVJETI:

Sudovi kojima se opsuje eksplanandum moraju biti istiniti ili barem vjerojatni te proizlaziti izsudova kojima se izraava eksplanans, to znai da eksplanans mora biti dovoljan zaobjanjenje eksplananduma

Sudovi kojima se izraava eksplanans takoer moraju biti instiniti il i barem vjerojatni, istiniteili vjerojatne znanstvene hipoteze, zakoni ili teorije to znai da eksplanans mora biti realan iobjektivan

Eksplanandum i eksplanans moraju biti meusobno logiki povezani, jer ako meu njimanema takve logike povezanosti tada ni objanjenje nee biti ni adekvanto ni realno negomoda tobonje u svakom sluaju pogreno

Izmeu predmeta sudova eksplnanduma i predmeta sudova eksplanansa ako su ti predmetirealni onda meu njima mora postojati misaona veza

Model ili logika forma znanstvenog objanjenja mora odgovarati strukturi odnosno tipupredmeta koji se objanjava to znai da e se za objanjenje pojedinane pojave kaonajadekvatniji postupak koristiti implikacija i dedukcija a za objanjenje masovnih pojava-postupak i metoda statistike indukcije

DIVIZIJAodnosno podjela ili razdioba kao logikim metodskim postupkom za razliku od definicije

odreuje se utvruje objanjava ili eksplicira opseg pojmaSVAKA SE DIVIZIJA SASTOJI OD :


28/31

Pojma iji je opseg divizijom utvruje odnosno od pojmovne diobene cjeline Stajalita ili naela po kojima se divizija provodi odnosno od osnove razdiobe Niih pojmova koji ulaze u opseg pojma koji se razdjeljuje odnosno od lanova razdiobe

PREMA BROJU LANOVA RAZDIOBE MOEMO RAZLIKOVAT:Dihtomiju ili dvodiobu(npr. muko ensko)

Trihotomiju i trodiobu( kategorike, hipotetike, disjunktivneTeratomiju ili etverodiobu( studente prve, druge tree godine)Penatomiju iili petodiobu( sve ljude po bolji koe)NAELA DIVIZIJE- da bi divizija bila sustavna i valjana mora biti izvedene po odreenimnaelima. TO SU: odreenost predmeta razdiobe, jedinstvenosti, relativna posebnosti svakog diobenoglana, jedinstvo posebnih lanova, te potpunost i postupnostNAELO ODREENOSTI PREDMETA RAZDIOBEpodrazumijeva da opi pojam iji se opsegrazdjeluje mmora biti misaono precizno odreen jasan i razgovijetan, odnosno jasano inedvosmislenmo razgranien od drugih pojmova s kojima je neposredno ili posredno povezanNAELO JEDINSTVENOSTI- znai da razdioba mora biti uinjena po jednom a ne po dva ili vienaela jer bi u protivnom bila nejedinstvena odnoso heteronomnaNAELO RELATIVNE POSEBNOSTI SVAKOG DIOBENOG LANA znai da se lanovi

diobe unutar opeg pojma koji je predmet razdiobe moraju meusobno jasno razlikovati po svojimposebnostima istoga reda i iste vrsteNAELO JEDINSTVA POSEBNIH LANOVAsvi posebni lanovi razdiobe premda razliiti iliak i suprotni ipak moraju imati i odreena zajednika sadrajna obiljeja to znai da moraju initidijalektikojedinstvo u opem predmetu odnosno diobenoj cijeliniNAELO POTPUNOSTI I POSTUPNOSTIBit e ispunjeno ako se polazna diodbena cjelina kao opi pojam raspodijeli postupno, iscrpno ipotpuno u okviru naela odreene razdiobeKLASIFIKACIJA podrazumijevamo se sloeni sustavdivizije, subdivizije i kodivizija ili paralelnihdivizija u kojem je usustavljeno i sreeno itavo jedno podruje ljudskog znanja.POD KLASIFICIRANJEM PRVOTNO SE SMATRALO rasporeivanje pojedinanih predmetapo redovima razredima, vrstama odnosno klasama pa bi prema tomu klasificiranje predstvljao

metodski postupak suprotan postupku divizije.POSTUPAK IZVOENJA DIVIZIJE IMA KARAKTER: dedukcije, analize, konkr

cijela skripta za prvi kolkovij 1-172 str

Documents