bosna i humsko plemstvo u xv

Bosna i humsko plemstvo u XV. stolje u (1.ć

dio)

Objavio: Matej Škarica, mr.sc. info.

Srednji vijek - BiH u srednjem vijeku

Autor Matej Škarica, mr.sc. info. 21.04.2008.

Kraljica Katarina Tomaš Kosa ač

U narednih nekoliko poglavlja ili dijelova ovoga rada uz feudalnu

kraljevinu Bosnu, politi ke odnose vremena te humsko, odnosnoč

hercegova ko plemstvo doba, bit e rije i i o životu bosanske kraljiceč ć č

Katarine Tomaš, u širim društvenim krugovima imenom poznatije kao

http://povijest.net/sadrzaj/lenta/srednji-vijek/bih.html

http://povijest.net/sadrzaj/lenta/srednji-vijek.html

http://povijest.net/component/comprofiler/userprofile/Skarica.html

http://povijest.net/sadrzaj/lenta/srednji-vijek/bih/455-bosna-hum-15st-1.html


http://povijest.net/sadrzaj/lenta/srednji-vijek/bih/455-bosna-hum-15st-1.pdf

http://povijest.net/component/mailto/?tmpl=component&link=aHR0cDovL3BvdmlqZXN0Lm5ldC9zYWRyemFqL2xlbnRhL3NyZWRuamktdmlqZWsvYmloLzQ1NS1ib3NuYS1odW0tMTVzdC0xLmh0bWw%3D


Katarina (Vuk i ) Kosa a. Kronološkim redom e biti obra enič ć č ć đ

najzna ajniji doga aji njenog života, a posebno izdvojene nekeč đ

"epizode" za koje se smatra da su ili da bi mogle imati utjecaja na

njene životne odluke od njenog ro enja do godine pada kraljevineđ

Bosne 1463. pod tursku vlast, pa sve do njene smrti - 1478. godine u

Rimu.

Podru je rada ne e obuhva ati mnoga imena politi kih sudionikač ć ć č

vremena tj. nema namjeru baviti se brojnim podacima i injenicamač

vezanim uz politi ke prilike, istorodne vladaju e struje, frakcije ili tzv.č ć

plemenitaške ku e, inozemne utjecaje doba, pojedince itd. - Naravno,ć

osim pojedinih klju nih. Takav osvrt uzeo bi mnogo vremena i prostorač

te vjerojatno skrenuo sa prave putanje itateljevu pozornost kao i ovajč

rad kojem je namjera biti uputstven te priru nikom u svrhu stru nogč č

savjetništva u stvaranju odre enog scenarija - ili nekog sli nogđ č

slikovnog ili gluma kog uprizorenja.č

Ponešto o politi kom ozra ju u Hercegovini i Bosni po etkomč č č

XV. stolje ać

Današnji naziv zemlje Hercegovine dolazi od njema kog naziva zač

vojvodu - herzog. U prijevodu bi to doslovno zna ilo Vojvodina. Noč

takav naziv nipošto nema veze sa današnjom pokrajinom na Balkanu

u sklopu republike Srbije. Hercegovina se pravim imenom, tako re i odć

davnina i ranog Srednjeg vijeka nazivala Humskom zemljom, Humom,

ak je u tom slu aju istozna nica i naziv Zahumlje. Humska zemljač č č

obuhva ala je uglavnom kamenito ili kraško podru je oko rijekeć č

Neretve uglavnom isto no od ove tokom snažne rijeke, prostiru i seč ć

sve do Dubrovnika i obuhva aju i mjesta poput Dubrava, Stoca,ć ć

Popova polja, Stona, Dabra, idu i tako prema Travunji i granici sać

Dukljom (otprilike podru jima današnje Crne Gore - i to prema onimč

krajnjim južnim dijelovima, odnosno podru ju strateški okrenutomč

prema primorju).1 Što se ti e zapadnih grani nih podru ja, nailazi seč č č

na maglovite i nejasne navode. Neretva je tako navedena kao

svojevrsna crta prema zapadu i tu manje-više završavaju sve ve eć

rasprave. No to je upitno i neprirodno s obzirom na gospodarske

pokrete i trgovinu, a samim time i širenje politi kog utjecaja. Premač

zapadu, Hum odnosno Hercegovina, zasigurno obuhva a i podru jeć č

oko Ljubuškog, poput Klobuka te rijeke Tihaljine pa povremenim

utjecajem ''ide'' zvukovnoš u možda i dalje prema Imotskom. Nać

odre en na in sam se name e dojam da je Hum odnosnođ č ć

Hercegovina mnogo ve i i širi pojam, pogotovo nakon smrti velikogć

hercega Hrvoja. Ipak, u slu aju ovog rada te op enito; podru ječ ć č

današnje Hercegovine otprilike smjerom od Ljubuškog prema Mostaru,

pa prema sjeveru sa Konjicom sve dolje do Trebinja i Dubrovnika

nazovimo Humom ili Humskom zemljom. Ponegdje se navode i

podru ja uz obale rijeke Drine, to nije Podrinja, no sada je u takveč č

rasprave možda i nepotrebno ulaziti.

Bosanski vojvoda, splitski herceg2 Hrvoje Vuk i 1350 - 1416. (otacč ć

mu Vukac, knez) glasovitog tre eg imenskog dodatka - Hrvatini (odć ć

djeda Hrvatina, kneza u Klju u 1299. u tzv. Donjim krajevima),3 rodioč

se u Kotor Gradu na rijeci Vrbanji4 (današnji gradi Kotor Varoš uć

blizini Banja Luke) gdje mu je otac imao baštinu. Oženio se Jelenom,

k erkom cetinskog kneza Ivana Nelipi a iz Omiša i tako postaoć ć

hrvatski vlastelin. Bosanski kralj Stjepan Tvrtko koji je uspio ujediniti

ve inu hrvatskih ali i odre en broj srpskih plemi a u velikoj zajednicić đ ć

zemalja i podru ja južno od Velebita sa gradovima, Kninom, Splitom,č

Trogirom, Klisom, Omišom, Šibenikom., proglasio se 1390. kraljem

Hrvatske i Dalmacije unato jakom ugarskom kralju Žigmunduč

Luksemburškom. Osobno je visoko cijenio Vuk i evu obitelj. Tako ječ ć

na svom dvoru kod Visokog deset godina ranije, to nije 12. ožujkač

1380. kneza Hrvoja imenovao vojvodom. Poslije smrti napuljskog

kralja Karla Dra kog, Hrvoje Vuk i zajedno sa kraljem Tvrtkom seč č ć

udružuje u savez protiv hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda

Luksemburškog.5 Cilj mu je bio otrgnuti se od ugarskog utjecaja i

Budima te ujediniti hrvatske pokrajine Dalmaciju, Bosnu i Hrvatsku. No

to je bio vrlo zahtjevan i težak plan. Nedugo nakon djelomi nogč

uspjeha u svom naumu 1391. godine, Stjepan Tvrtko umire u

pedesetoj godini života. Tvrtkovo postignu e i naslije e brzo seć đ

raspade pod slabim mu nasljednikom Stjepanom Dabišom koji sa

ugarskim kraljem sklopi mir u akovu. Žigmund uskoro raznimĐ

prijevarama i prijetnjama prema Ostoji uspije da preuzme toliko željeni

naslov hrvatsko-dalmatinskog i bosanskog kralja. Na kra e vrijeme seć

Žigmund okrenu od Hrvatske i Bosne da bi se pripremio za borbu sa

Turcima koja se imaše odviti na Nikopolju. 1396. sa vojskom od oko

40 tisu a vojnika sastavljene od Nijemaca, Engleza, Poljaka ić

Francuza krene u boj sa turskim sultanom Bajazitom s ciljem da

potpuno uništi Turke u Europi. Bajazit ga spremno do ekuje i razbič

njegovu vojsku a Žigmund se jedva spasi bijegom pomo u la eć đ

Dunavom u Crno more. Sljede e godine vratio se preko Carigrada uć

Dubrovnik.6 Turci su ovom pobjedom sada imali gotovo otvorena vrata

za prodore dalje prema Europi.

Hrvoje Vuk i Hrvatinič ć ć

Kasnije Hrvoje kao saveznik napuljskog kralja Ladislava dobiva titulu

hrvatsko-dalmatinskog bana. Op enito Hrvoje Vuk i bio je glasovit ić č ć

mo an velikaš koji se volio prokazivati u posebnom sjaju i stilskomć

svjetlu svoga doba. Barem je to vidljivo na poznatom portretu iz

njegovog za ono doba bogato ukrašenog misala. Na tom prikazu on je

jaha na bijelom konju ukrašenom vrpcama i crvenkastim sedlom. Uč

ratnoj je odori sve anog izgleda nose i posebni dugo koplje i štit nač ć

kojem je prikazan lav te polu-ispružena ruka koja drži ma . Obu en ječ č

po zapadnoj modi XIV stolje a, vjerojatno kao talijanski velikaši nose ić ć

crvenu kapu u obliku vijenca ili u kojoj su zaki ena tri pera. Vuk i jeć č ć

danas simbol snažnog i domoljubnog povijesnog lika no može se re ić

kako je kao spretan velikaš svoga vremena kroz promidžbu oko sebe

gradio sliku vrsnosti i mo i. On je darovatelj crkve i promicatelj vjere alić

prije svega mo an feudalac koji na trenutke pokazuje veliku koli inuć č

neovisnosti i samostalnosti u odlu ivanju. Vladarom je uz primorskeč

gradove te otoke i velikih dijelova takozvanih Donjih Krajeva ili Kraja,

tj. porje ja rijeke Vrbasa do Banjaluke koja uskoro još više proširuje.č

Hrvojeva mo i naklonost Ladislavu Napuljskom izaziva bosanskogć

kralja Stjepana Ostoju. No njega Hrvoje svrgava i zakonitim kraljem

umjesto sebe, za kralja proglasi sina Stjepana Tvrtka. To bijaše

Stjepan Tvrtko II. 1404 - 1409. U vrijeme prve vojne protiv Bosne

1405. god. ugarski kralj Žigmund oženio se k erkom Hermanać

Celjskog - Barbarom, te odlu i da ponovno napadne Bosnu u višeč

navrata, no svi su bili bezuspješni. Uvidjevši da Bosnu teško može

zauzeti svojim pohodima odlu i da papu Grgura XII. nagovori dač

povede ''križarsku vojnu'' protiv tobožnjih brojnih krivovjernika

bogumila po Hrvatskoj, Bosni i Dalmaciji. Sakupivši tako veliku vojsku

1408. god. provali u Bosnu te na izdaju zarobi kralja Stjepana Tvrtka II.

skupa sa stotinu i sedamdeset velikaša koje sve osim kralja na

povratku kod Dobor-grada pogubi na okrutan na in. Na glas o tojč

nesre i herceg Hrvoje se pokori kralju Žigmundu, te tako nakon akć č

dvadeset i pet godina borbe hrvatski ustanak protiv ugarskog

protivnika bijaše ugašen. Uz navedeno, Hrvoje nedugo prije izgubio

otoke (Bra , Hvar i Kor ulu) i Split u sukobu sa Sandaljom Hrani em.č č ć

Hrani je bio zauzet u borbi sa Turcima, a to je 1413. iskoristio vojvodać

Hrvoje kako bi mu iznenadnim napadom oduzeo posjede. Žigmunda je

to razljutilo do te mjere da je naredio svojim velikašima da odmah

napadnu Vuk i eve zemlje. U novonastaloj situaciji Split je najpriječ ć

odbacio Hrvojevu vlast. Hrvoje se nakon toga povla i u Jajce 7 ... gradč

koji je sam podigao najve im dijelom te ga op enito obogatio;ć ć

gra evinski, kulturno, utvrdio vojno i upravno, postavivši ga tako kaođ

najzna ajniji grad u Bosni tog vremena. Na izgradnji brojnih objekata uč

navedenom sudjelovali su vrsni dalmatinski klesari i arhitekti.

Ipak, Žigmund na kraju od svih hrvatskih velikaša bi priznat za kralja.

Ladislav Napuljski vidjevši da ne e mo i poslije takvih prilika ostati nać ć

hrvatskom prijestolju odlu i da se na krajnje podao i sraman na inč č

izvu e iz novonastale situacije. Prodaje prava na Dalmaciju za 100č

tisu a dukata Mleta koj Republici! Tako Venecija bez borbe ste eć č č

najve u korist od me usobnih sukoba Hrvatske i Ugarske ostavšić đ

prisutnom u Dalmaciji sve do svoje propasti 1797. god.8 Godine 1416.

umire zasigurno po politi kim ali i kulturnim postignu ima te zna enjuč ć č

veliki vojvoda Hrvoje Vuk i Hrvatini .č ć ć

Sude i po upletenosti državica sa talijanskog poluotoka u hrvatske ić

bosansko-humske poslove, može se zaklju iti kako je postojala jakač

prekomorska sveza talijanskih knezova i visokog plemstva sa

doma im velikašima. Jer što bi osim papinske vlasti koja je u to dobać

vrhovni autoritet u zapadnoj Europi u dalmatinskim, hrvatskim

humskim i bosanskim podru jima radio primjerice jedan napuljskič

feudalac visokog ranga poput Ladislava Napuljskog i sli nih? O ito ječ č

preko-jadranska politi ka konekcija bila i ve a nego što danasč ć

možemo zamisliti. O sli noj svezi sa Ugarskom ne treba ni raspravljatič

- ugarska prisutnost bila je skoro pa svakodnevna i vrlo o ita. Ugarskič

se kraljevi tako u razdoblju od svakih nekoliko godina zalije u uć

pohode ili imaju teritorijalne težnje prema Hrvatskoj i Bosni. Hrvatska

je ponešto razvijenija od Bosne imaju i dužu tradiciju politi keć č

samostalnosti i to je donekle štiti, dok je Bosna na raskrš u naroda ać

štite je ponajviše njena priroda; brdovitost, rije ne udoline, šume, goreč

i planine. Na takvim podru jima napredovanje ve ih grupacijač ć

srednjovjekovnih vojski je gotovo onemogu eno.ć

Godine 1414. upadoše Turci u Bosnu iz tri pravca, jedan je išao

dolinom Bosne prema sjeveru, drugi preko zapadne Bosne prema

Hrvatskoj, a tre i dolinom Vrbasa do uskoplja na sam teritorij vojvodeć

Hrvoja. Turci sada u prodoru po eše da pustoše šire i strah te se velikč ć

broj velikaša odlu i skloniti u susjedni Dubrovnik. Turci odjednom uč

Bosni naspram kralju Stjepanu Ostoji postaviše protukralja Tvrtka II.

kojeg podržaše i knez Pavao Radenovi i njegov sin Petar Pavlović ć

9.Pavlovi i kao plemi ka ku a ve tada pokazuju velik utjecaj i mo uć ć ć ć ć

Južnim krajevima. No ubrzo su se Turci povukli iz Bosne sa velikim

plijenom ostavljaju i za sobom nered i pomutnju me u vlastelom. Turcić đ

su se vratili i sljede e godine, no sada ih je kod Usore u tzv. ''dobojskojć

bitci'' do ekao ugarski kralj koji nije mogao više trpjeti este plja kaškeč č č

upade. Ugarsku vojsku kojoj se nisu pridružili vode i bosanski velikašić

iako su bili u navodno dobrim odnosima sa Žigmundom Turci su

potukli nanijevši Ugarima velik poraz. Sljede ih deset godina ugarskić

utjecaj u Bosni je time uvelike oslabio. 1416. sa snovima o vra anjuć

Splita i oduzetih mu zemalja prema Hrvatskoj, umire vojvoda Hrvoje a

njegove zemlje razdijeliše me u sobom Mle ani, Dubrov ani i kraljđ č č

Stjepan Ostoja koji se odlu i oženiti Hrvojevom udovicom Jelenom.č

Pod njegovu vlast tako je dospjelo Jajce i još neke zemlje u sjeverno-

zapadnoj Bosni. Za to vrijeme u Humu zapo inje žestoki sukobč

Kosa a i Pavlovi a, a u Bosni se stvaraju uvjeti za novi gra anski rat.č ć đ

Kosa a se 1420. udružuje sa Turcima i njihovom Portom - od lat.č

portus - vrata, dok bi doslovni prijevod naziva Porta prema turskom bi

bio, kancelarija paše ili velikog vezira,ina e, osmanska vlada.10 Uč

novoj vojnoj i jednoj bitci pogiba i sam vojvoda Petar Pavlovi . U Bosnić

se protukralj tvrtko II. Tvrtkovi s turskom pomo u name e kao vlast teć ć ć

mu se pridružuje i vojvoda Sandalj koji je u ratu sa Pavlovi ima zbogć

nekih prijašnjih posezanja za posjedima. Uz podršku i brojnih drugih

bosanskih velikaša uspješno potiskuju kralja Stjepana Ostoji a ić

Pavlovi e. Tvrtko II. te godine se sljede e godine proglašava kraljemć ć

Bosne i vlada do 1443. god. Turci mu u vladavini ne smetaju jer su se

ve povukli iz zemlje.11ć U me uvremenu Bosna kao kraljevinađ

doživljava koliki-toliki uspon.

Bilješke

1. Usp. NIKI , Andrija, Doga ajnica Bosne i Hercegovine 614. -Ć đ

1918., Franjeva ka knjižnica i arhiv, Mostar, 2003., str.č 21. i 22.

2. NIKI , A., nav. dj., str. 99.Ć3. Usp. MILETI , Franjo, Fojni ki grbovnik, Rabic, Sarajevo,Ć č

2005., str. 100.

4. NIKI , A., nav. dj., str. 79. 76.Ć5. DODIG, Radoslav, Društvo za prou avanje hrvatske kulturneč

povijesti - Mostar, Troplet - mala uljudbena knjižica, VELEBIT -

VELEGRAF, Zagreb, 1994., str. 31.

6. ŠIŠI , Ferdo, Povijest Hrvata: pregled povijesti hrvatskogĆ

naroda, Marjan tisak, Split, 2004., str. 226.

7. Usp. ŠIŠI , F., nav. dj., str. 230.Ć8. ŠIŠI , F., nav. dj., str. 226 - 228.Ć9. ŽIVKOVI , Pavo, Povijest Bosne i Hercegovine do konca XVIII.Ć

stolje a ., HKUD Napredak, Mostar, 1994., str. 52.ć10.BIHALJI - MERIN, Oto, i dr., Opšta enciklopedija, Prosveta,

Beograd, 1966., str. 343.

11.ŽIVKOVI , P. nav. dj., str. 55. i 56.Ć

NAPOMENA: Uz dopuštenje autora ovaj je lanak preuzet sa internetč

stranica Ramske zajednice Zagreb.

Tags:

• bih

• bosna

• hrvoje vuk i hrvatinič ć ć

• hum

• katarina kosaca

• kosaca

• rama

• ramska zajednica zagreb

Slicni clanci

• Politi ke prilike srednjovjekovne Bosne (1) - Uvodč

http://povijest.net/sadrzaj/lenta/srednji-vijek/bih/464-politika-srednjovjekovne-bosne-1.html

http://povijest.net/component/tag/ramska%20zajednica%20zagreb.html

http://povijest.net/component/tag/rama.html

http://povijest.net/component/tag/kosaca.html

http://povijest.net/component/tag/katarina%20kosaca.html

http://povijest.net/component/tag/hum.html

http://povijest.net/component/tag/hrvoje%20vuk%C4%8Di%C4%87%20hrvatini%C4%87.html

http://povijest.net/component/tag/bosna.html

http://povijest.net/component/tag/bih.html

http://www.ramska-zajednica.hr/povijest.htm

• Politi ke prilike srednjovjekovne Bosne (2) - Temelji državnosti ič

prilike do sredine XV. stolje ać• Politi ke prilike srednjovjekovne Bosne (3) - Ku e i dinastiječ ć

• Politi ke prilike srednjovjekovne Bosne (4) - Kultura i vjerskič

ustroj

• Politi ke prilike srednjovjekovne Bosne (5) č - Pad Bosne

• Politi ke prilike srednjovjekovne Bosne (6) - Nekad i danasč

Quote this article on your site


dio)




O Humu - Zahumlju, Hercegovini i politi kim odnosima dobač






http://povijest.net/sadrzaj/lenta/srednji-vijek/bih/455-bosna-hum-15st-1.html#%23









http://povijest.net/component/mailto/?tmpl=component&link=aHR0cDovL3BvdmlqZXN0Lm5ldC9zYWRyemFqL2xlbnRhL3NyZWRuamktdmlqZWsvYmloLzQ1Ni1ib3NuYS1odW0tMTVzdC0yLmh0bWw%3D


Grb obitelji Kosa a-Kosa ič č ć

Može se re i kako je jedno vrijeme glavni grad Hercegovine bio Blagaj.ć

Smješten iznad izvora rijeke Bune koja je lijeva pritoka Neretve, kao

utvr eno i ure eno sjedište lokalnog velikaša slovio je i kao hercegovođ đ

vrlo omiljeno mjesto. Kao to ka koja sa jedne strane i jednim dobrimč

dijelom nadzire dolinu rijeke Neretve (pogledom prema zapadu) i put

prema Stocu i jugoistoku..., nalazio se nedaleko brda Hum kraj

Mostara. Ovdje bi moglo biti upitno na koju se to no lokaciju poč

imenom Hum misli? Iako možemo re i da je mjesto tvrdog gradać

Blagaja i današnjih ostataka starog stolnog mjesta orijentirano prema

specifi nom brdu Hum, tako er se možemo pitati ima li op i nazivč đ ć

Zemlje kakve veze sa zempljopisnim oblikom iznad grada Mostara? -

Ili je možda sve samo rasprostranjeni obi aj nazivanja i pukeč

podudarne slu ajnosti?č

Ina e, Blagaju izrazito blizu brdo Hum iznad Mostara moglo je kaoč

takvo dobiti ime prema Zemljici humskoj, dakle obratno prvoj

mogu nosti. Samim svojim izgledom ova krška uzvisina nepravilnogć

polu-loptastog oblika dominira prostorom mnogo više od Blagajske

uzvisine, usjeka ili okolice uop e. No to sad i nije toliko važno, madać

valja napomenuti kako se Mostar danas di i svojom povijesno-čkulturnom svezom sa Kosa ama i cjelokupnim naslije em toga doba.č đ

U gradu postoji dom kulture koji nosi ime ovog vojvode, a pred njim se

odnedavno nalazi i spomenik kraljici Katarini Kosa a k erki hercegač ć

Stjepana, koji su primjerice Mostarci prihvatili bez ikakvih u javnosti

poznatih pomisli na protivljenje - dakle sa velikim odobravanjem. Iako

je vrlo zadovoljavaju i izgled bron anog spomenika tj. odljeva,ć č

poprili no je upitno kako je to no kraljica izgledala u svojim srednjimč č

godinama? - Kako je izgledala uop e? Teško je sa sigurnoš u re i.ć ć ć

Nije rijetkost da u nekim poslovnim uredima nai ete na kopijuđ

poznatog portreta lika mlade kraljice koji prema promatra u upe atljivoč č

gleda sa svojim crnim o ima dok se iza nje vidi neki grad na uzvisini,č

po mogu nosti upravo rodni joj kraljevski grad Blagaj ili moždać

Bobovac u kojem je kasnije živjela. Katarina je s vremenom sve više

popularna i omiljena u narodu, mada se o njoj kao i povijesti naših

prostora još uvijek vrlo malo zna ili u i u školama. Još je mnogoč

informacija i zapisa skriveno po mra nim podrumima, odnosnoč

crkvenim te pogotovo franjeva kim arhivama. Mostar je kao naselječ

iznikao ponajviše za vrijeme turske vladavine u XVI. stolje u kada je ić

izgra en nadaleko poznati kameni Stari most. U do sada poznatimđ

izvorima mjesto današnjega Mostara prvi put se spominje 3. travnja

1452. u jednom spisu Dubrov ana, u kojemu oni pišu da se knezč

Vladislav, sin hercega Stjepana, njihova neprijatelja, odmetnuo od oca

sa svojom majkom, i da je zauzeo grad Blagaj, To evac, Vratar uđ

Sutjeskoj i dvije tvr ave na Mostu Neretve. Dvije godine poslije toga,đ

to nije 1. lipnja 1454. napuljski kralj Alfonso I. Aragonski (1442 -č

1458.) u povelji kojom uzima u zaštitu hercega Stjepana, nabraja sve

Hercegove posjede i gradove. Izme u ostalog tu je i grad Most sđ

pripadnim mjestima, grad Nebojša u župi Ve eri i te gradovi Borovac ič ć

Biograd na lijevoj obali Neretve kod Konjica.12

Blagaj

Prvotni mostarski most kojeg spominju Dubrova ki trgovci bio ječ

najvjerojatnije drvena konstrukcija koja je visjela na jakim željeznim

lancima. Kod pojedinih autora navodi se kako je 1466. godine

ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin na tom mjestu podigao kameni

most. To ne bi moglo biti to no s obzirom da na tom mjestu uvjeta ič

vremena ali i znanja za gradnju pouzdanog kamenog luka nije bilo.

Kameni most sagra en je u Mostaru tek 1566. godine i to se sađ

sigurnoš u može re i sude i po zapisima turskih kroni ara iz XVII.ć ć ć č

stolje a, poput Evlije elebije.13 Sa znatnom sigurnoš u se pak možeć Č ć

re i kako su u doba odmetnutog hercegovog sina Vladislava nać

obalama zasigurno postojale nadzorne gra evine tj. kule koje suđ

stajale iznad lan anog mosta. Dubrova ki ljetopisac Jakov Lukari uč č ć

svojim Dubrova kim analima zabilježio je 1605. god. da je Vladislavč

nakon zavade sa svojim ocem, zauzeo Blagaj i zatim i Mostar, ija seč

tvr ava nalazi na rijeci Neretvi, a sagradio ju je 1440. Radi-gost, ku niđ ć

upravitelj Stjepana Kosa e. Dodatak u imenu .-gost govori nam da seč

radi o bogumilskom nazivu ili inu ili možda o ne emu ve em sč č ć

obzirom da mu je povjerene gradnja ovako važnog objekta. U povelji

od 3. velja e 1445. herceg Kosa a Radina naziva ''starcem'' kao ič č

Dubrov ani u jednom pismu iz travnja iste godine. Po Dubrov anima -č č

to bi bio Radin Butkovi , osoba u službi Kosa a i vjerojatno je u kroz tuć č

službu bio nadglednik radova. 14

Mostar je dakle prvotno trgovinski a potom i vojno zna ajna prometnač

to ka kojom je Kosa a nastojao op enito u vrstiti svoj položaj uč č ć č

okrugu Blagaja i dalje prema sjeveru. Iznad mosta nalazi se brdo Hum

zaobljenog oblika, masivom manjim dijelom spojeno za susjedno

Brkanovo brdo. Ina e, nalazimo da diljem današnje Hercegovineč

postoje razne izvedenice iz imena Hum, poput: Zahum ili Zahumlje,

Podhum, Humac i sl. Može se re i da se tek od po etka XV. stolje a ilić č ć

bolje re eno u prvoj polovici istog, odre eni velikaši posebne politi ke ič đ č

gospodarske mo i po inju glasno nazivati hercegom, što su onu u biti ić č

bivali - vojvode. Ta njema ka ina ica titule tj. sve ani naslov potje e izč č č č

navedenog razdoblja, a naro ito se svi ala visokim plemi ima poputč đ ć

Hrvoja Vuk i a te posebice Stjepanu Kosa i, tadašnjem gospodaruč ć č

ve eg dijela Humske. Valikaši poput njega i službeno preuzimaju teć

titule stavljaju i ih u protokolarni optjecaj i na znanje kroz povelje,ć

upravne spise, darovnice i sl.

Ako su protekla stolje a bila vrijeme udaranja temelja svojevrsnojć

bosanskoj nezavisnosti i državnosti, može se re i da je kraj XIV i velikć

dio XV stolje a bio krajnje politi ki nepredvidiv, nemiran i protkanć č

borbom za posjedima te politi kom mo u. Od 1380. do 1415. god.č ć

traje razdoblje borbe za u vrši vanje Bosne kao kraljevine i gradnječ ć

zaštite od vanjskih utjecaja. No tako er, karakteristika toga vremenađ

su u estali me usobni sukobi izme u humskih odnosno bosanskihč đ đ

plemenitaša. U stalnoj borbi za vlaš u i ve im brojem posjeda,ć ć

vladarske ku e i mo nije obitelji se iscrpljuju u manjim bitkamać ć

otvaraju i time put za lakši upad; prvotno ugarskih, a potom i mnogoć

pogubnijih turskih vojski. Pavlovi i i Kosa e se tako primjerice svakoć č

malo sukobljavaju oko raznih pitanja - po evši od zemlje pa sve doč

politi kog opredjeljenja ili strane naklonosti. esto su izme uč Č đ

sukobljenih strana posrednici ili miritelji i bosanski velikaši te kraljevi.

No umjesto iskrenih namjera stvaranja povjerenja i pomirenja, više je

onih koji u tom posredništvu pokušavaju manipulirati politi kimč

bodovima za vlastiti interes. Stvara se tzv. ''vrzino kolo'' ili klupko koje

se sa svakim pokušajem popravka sve više zapli e. Tako er,ć đ

promatraju i sve iz odre enog sociološko-moralnog karaktera, stje eć đ č

se dojam kako je Bosna tog doba zemlja spletki, spletkarenja, borbe

za mo te ljudske dvoli nosti u pogledu politi kog odlu ivanja ić č č č

upravljanja. Uz sve navedeno, može se re i kako je Bosna i zemljać

protuslovlja

Bilješke

12 PAVLOVI , Ante, Stari mostovi u Mostaru, Crkva na kamenu,Ć

Mostar, 2004., str. 14.

13 Usp. PAVLOVI , A., nav. dj., str. 18.Ć14 Usp. PAVLOVI , A., nav. dj., str. 19. i 20.Ć



Tags:

• blagaj

• bosna

• bosna u srednjem vijeku

• evlija elebijaČ


• hum

• humsko plemstvo

• kosaca

• rama


Slicni clanci

• Bosna i humsko p lemstvo u XV. stolje u (1. dio)ć

• Bosna i humsko plemstvo u XV. stolje u (3. dio)ć






• Bosna i humsko plemstvo u XV. stolje u (9. dioć )
















http://povijest.net/component/tag/humsko%20plemstvo.html



http://povijest.net/component/tag/evlija%20%C4%8Celebija.html

http://povijest.net/component/tag/bosna%20u%20srednjem%20vijeku.html


http://povijest.net/component/tag/blagaj.html




ustroj

• Politi ke prilike srednjovjekovne Bosne (5) - Pad Bosneč

• Politi ke prilike sredč njovjekovne Bosne (6) - Nekad i danas



dio)




O Humu - Zahumlju, Hercegovini i politi kim odnosima dobač














http://povijest.net/component/mailto/?tmpl=component&link=aHR0cDovL3BvdmlqZXN0Lm5ldC9zYWRyemFqL2xlbnRhL3NyZWRuamktdmlqZWsvYmloLzQ1Ni1ib3NuYS1odW0tMTVzdC0yLmh0bWw%3D


Grb obitelji Kosa a-Kosa ič č ć

Može se re i kako je jedno vrijeme glavni grad Hercegovine bio Blagaj.ć

Smješten iznad izvora rijeke Bune koja je lijeva pritoka Neretve, kao

utvr eno i ure eno sjedište lokalnog velikaša slovio je i kao hercegovođ đ

vrlo omiljeno mjesto. Kao to ka koja sa jedne strane i jednim dobrimč

dijelom nadzire dolinu rijeke Neretve (pogledom prema zapadu) i put

prema Stocu i jugoistoku..., nalazio se nedaleko brda Hum kraj

Mostara. Ovdje bi moglo biti upitno na koju se to no lokaciju poč

imenom Hum misli? Iako možemo re i da je mjesto tvrdog gradać

Blagaja i današnjih ostataka starog stolnog mjesta orijentirano prema

specifi nom brdu Hum, tako er se možemo pitati ima li op i nazivč đ ć

Zemlje kakve veze sa zempljopisnim oblikom iznad grada Mostara? -

Ili je možda sve samo rasprostranjeni obi aj nazivanja i pukeč

podudarne slu ajnosti?č

Ina e, Blagaju izrazito blizu brdo Hum iznad Mostara moglo je kaoč

takvo dobiti ime prema Zemljici humskoj, dakle obratno prvoj

mogu nosti. Samim svojim izgledom ova krška uzvisina nepravilnogć

polu-loptastog oblika dominira prostorom mnogo više od Blagajske

uzvisine, usjeka ili okolice uop e. No to sad i nije toliko važno, madać

valja napomenuti kako se Mostar danas di i svojom povijesno-čkulturnom svezom sa Kosa ama i cjelokupnim naslije em toga doba.č đ

U gradu postoji dom kulture koji nosi ime ovog vojvode, a pred njim se

odnedavno nalazi i spomenik kraljici Katarini Kosa a k erki hercegač ć

Stjepana, koji su primjerice Mostarci prihvatili bez ikakvih u javnosti

poznatih pomisli na protivljenje - dakle sa velikim odobravanjem. Iako

je vrlo zadovoljavaju i izgled bron anog spomenika tj. odljeva,ć č

poprili no je upitno kako je to no kraljica izgledala u svojim srednjimč č

godinama? - Kako je izgledala uop e? Teško je sa sigurnoš u re i.ć ć ć

Nije rijetkost da u nekim poslovnim uredima nai ete na kopijuđ

poznatog portreta lika mlade kraljice koji prema promatra u upe atljivoč č

gleda sa svojim crnim o ima dok se iza nje vidi neki grad na uzvisini,č

po mogu nosti upravo rodni joj kraljevski grad Blagaj ili moždać

Bobovac u kojem je kasnije živjela. Katarina je s vremenom sve više

popularna i omiljena u narodu, mada se o njoj kao i povijesti naših

prostora još uvijek vrlo malo zna ili u i u školama. Još je mnogoč

informacija i zapisa skriveno po mra nim podrumima, odnosnoč

crkvenim te pogotovo franjeva kim arhivama. Mostar je kao naselječ

iznikao ponajviše za vrijeme turske vladavine u XVI. stolje u kada je ić

izgra en nadaleko poznati kameni Stari most. U do sada poznatimđ

izvorima mjesto današnjega Mostara prvi put se spominje 3. travnja

1452. u jednom spisu Dubrov ana, u kojemu oni pišu da se knezč

Vladislav, sin hercega Stjepana, njihova neprijatelja, odmetnuo od oca

sa svojom majkom, i da je zauzeo grad Blagaj, To evac, Vratar uđ

Sutjeskoj i dvije tvr ave na Mostu Neretve. Dvije godine poslije toga,đ

to nije 1. lipnja 1454. napuljski kralj Alfonso I. Aragonski (1442 -č

1458.) u povelji kojom uzima u zaštitu hercega Stjepana, nabraja sve

Hercegove posjede i gradove. Izme u ostalog tu je i grad Most sđ

pripadnim mjestima, grad Nebojša u župi Ve eri i te gradovi Borovac ič ć

Biograd na lijevoj obali Neretve kod Konjica.12

Blagaj

Prvotni mostarski most kojeg spominju Dubrova ki trgovci bio ječ

najvjerojatnije drvena konstrukcija koja je visjela na jakim željeznim

lancima. Kod pojedinih autora navodi se kako je 1466. godine

ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin na tom mjestu podigao kameni

most. To ne bi moglo biti to no s obzirom da na tom mjestu uvjeta ič

vremena ali i znanja za gradnju pouzdanog kamenog luka nije bilo.

Kameni most sagra en je u Mostaru tek 1566. godine i to se sađ

sigurnoš u može re i sude i po zapisima turskih kroni ara iz XVII.ć ć ć č

stolje a, poput Evlije elebije.13 Sa znatnom sigurnoš u se pak možeć Č ć

re i kako su u doba odmetnutog hercegovog sina Vladislava nać

obalama zasigurno postojale nadzorne gra evine tj. kule koje suđ

stajale iznad lan anog mosta. Dubrova ki ljetopisac Jakov Lukari uč č ć

svojim Dubrova kim analima zabilježio je 1605. god. da je Vladislavč

nakon zavade sa svojim ocem, zauzeo Blagaj i zatim i Mostar, ija seč

tvr ava nalazi na rijeci Neretvi, a sagradio ju je 1440. Radi-gost, ku niđ ć

upravitelj Stjepana Kosa e. Dodatak u imenu .-gost govori nam da seč

radi o bogumilskom nazivu ili inu ili možda o ne emu ve em sč č ć

obzirom da mu je povjerene gradnja ovako važnog objekta. U povelji

od 3. velja e 1445. herceg Kosa a Radina naziva ''starcem'' kao ič č

Dubrov ani u jednom pismu iz travnja iste godine. Po Dubrov anima -č č

to bi bio Radin Butkovi , osoba u službi Kosa a i vjerojatno je u kroz tuć č

službu bio nadglednik radova. 14

Mostar je dakle prvotno trgovinski a potom i vojno zna ajna prometnač

to ka kojom je Kosa a nastojao op enito u vrstiti svoj položaj uč č ć č

okrugu Blagaja i dalje prema sjeveru. Iznad mosta nalazi se brdo Hum

zaobljenog oblika, masivom manjim dijelom spojeno za susjedno

Brkanovo brdo. Ina e, nalazimo da diljem današnje Hercegovineč

postoje razne izvedenice iz imena Hum, poput: Zahum ili Zahumlje,

Podhum, Humac i sl. Može se re i da se tek od po etka XV. stolje a ilić č ć

bolje re eno u prvoj polovici istog, odre eni velikaši posebne politi ke ič đ č

gospodarske mo i po inju glasno nazivati hercegom, što su onu u biti ić č

bivali - vojvode. Ta njema ka ina ica titule tj. sve ani naslov potje e izč č č č

navedenog razdoblja, a naro ito se svi ala visokim plemi ima poputč đ ć

Hrvoja Vuk i a te posebice Stjepanu Kosa i, tadašnjem gospodaruč ć č

ve eg dijela Humske. Valikaši poput njega i službeno preuzimaju teć

titule stavljaju i ih u protokolarni optjecaj i na znanje kroz povelje,ć

upravne spise, darovnice i sl.

Ako su protekla stolje a bila vrijeme udaranja temelja svojevrsnojć

bosanskoj nezavisnosti i državnosti, može se re i da je kraj XIV i velikć

dio XV stolje a bio krajnje politi ki nepredvidiv, nemiran i protkanć č

borbom za posjedima te politi kom mo u. Od 1380. do 1415. god.č ć

traje razdoblje borbe za u vrši vanje Bosne kao kraljevine i gradnječ ć

zaštite od vanjskih utjecaja. No tako er, karakteristika toga vremenađ

su u estali me usobni sukobi izme u humskih odnosno bosanskihč đ đ

plemenitaša. U stalnoj borbi za vlaš u i ve im brojem posjeda,ć ć

vladarske ku e i mo nije obitelji se iscrpljuju u manjim bitkamać ć

otvaraju i time put za lakši upad; prvotno ugarskih, a potom i mnogoć

pogubnijih turskih vojski. Pavlovi i i Kosa e se tako primjerice svakoć č

malo sukobljavaju oko raznih pitanja - po evši od zemlje pa sve doč

politi kog opredjeljenja ili strane naklonosti. esto su izme uč Č đ

sukobljenih strana posrednici ili miritelji i bosanski velikaši te kraljevi.

No umjesto iskrenih namjera stvaranja povjerenja i pomirenja, više je

onih koji u tom posredništvu pokušavaju manipulirati politi kimč

bodovima za vlastiti interes. Stvara se tzv. ''vrzino kolo'' ili klupko koje

se sa svakim pokušajem popravka sve više zapli e. Tako er,ć đ

promatraju i sve iz odre enog sociološko-moralnog karaktera, stje eć đ č

se dojam kako je Bosna tog doba zemlja spletki, spletkarenja, borbe

za mo te ljudske dvoli nosti u pogledu politi kog odlu ivanja ić č č č

upravljanja. Uz sve navedeno, može se re i kako je Bosna i zemljać

protuslovlja

Bilješke

12 PAVLOVI , Ante, Stari mostovi u Mostaru, Crkva na kamenu,Ć

Mostar, 2004., str. 14.

13 Usp. PAVLOVI , A., nav. dj., str. 18.Ć14 Usp. PAVLOVI , A., nav. dj., str. 19. i 20.Ć



Tags:

• blagaj

• bosna


• evlija elebijaČ


• hum



http://povijest.net/component/tag/evlija%20%C4%8Celebija.html



http://povijest.net/component/tag/blagaj.html


• humsko plemstvo

• kosaca

• rama


Slicni clanci









• Politi ke prilike sredč njovjekovne Bosne (1) - Uvod




ustroj





dio)































http://povijest.net/component/mailto/?tmpl=component&link=aHR0cDovL3BvdmlqZXN0Lm5ldC9zYWRyemFqL2xlbnRhL3NyZWRuamktdmlqZWsvYmloLzQ1OC1ib3NuYS1odW0tMTVzdC00Lmh0bWw%3D


Herceg Hrvoje Vuk i - Hrvatinič ć ć

Kaos u Bosni i Humskoj zemlji

Tako od po etka stolje a sve više rastu i stasaju uvjeti za gra anskič ć đ

rat.21 Sukobi su toliki da se ini da svi ratuju protiv svakoga. Vojvode ič

njihove plemi ke pristalice esto odlu uju o tome koji e kralj biti nać č č ć

vlasti., tko imati pravu a tko ''vladavinu samo naizgled''. U takvim se

odlukama, igrama a nerijetko i spletkama s vremenom po inju isticati:č

herceg Hrvoje Vuk i - Hrvatini , te kraljevi poput Stjepana Ostoje, kojič ć ć

primjerice 1409. po drugi put sjeda na kraljevski prijestol na njemu

ostavši do 1418. god.. vojvoda Vlatko Hrani - potomak bosanskogć

župana Vuka od takozvanih Južnih strana zvanog još i Hrana... kasnije

herceg Stjepan Vuk i Kosa a sinovac Sandalja Hrani a koji gač ć č ć

vjerojatno 1435. naslje uje.22 Uz navedena prezimena kao vrlođ

zna ajne glave velikaških ku a tu su Pavao Radinovi , kasnije njegovč ć ć

sin Radoslav Pavlovi u Podrinju, Kova evi i, Radivojevi i,ć č ć ć

Zlatonosovi i23, Zvijezdi i - potomak ovih je fra An eo Zvizdovi kojić ć đ ć

je od sultana Mehmeda II. el Fatiha dobio Ahdnamu,24 povelju o

slobodi katoli ke vjeroispovijesti u Bosni.č

Iako su prezimena mnogih obitelji danas u osnovama utvr ena iđ

prepisana iz prašnjavih arhiva u knjige, za mnoga prezimena još se

to no ne zna otkuda su ili kako su nastala. Što se ti e prezimena -č č

tako re i - obi nih pu ana koja su na našim prostorima tek po ela dać č č č

se upotrebljavaju prije nekih par stolje a - to nije carskomć č

habsburškom odredbom iz sredine XVIII. stolje a; za poznatija starać

plemi ka imena treba pak re i da se umnogome temelje nać ć

jednostavnoj nadogradnji nastavka na imenski korijen. Tako u preko

osamdeset posto slu ajeva vlastelinska prezimena nastaju odč

osobnog imena oca, djeda, naslova nekog znamenitog poduhvata ili

tjelesne osobine na iju se imensku osnovu potom dodaje nastavakč

-i . Uz to, popularnost imena Stjepan tijekom stolje a kraljevske Bosneć ć

suvremene izu avatelje povijesti zna ponekad dovesti i do poteško a uč ć

postavljanju prema redu rada, suodnosu likova i sl. O ito da seč

tradicija spomenutog doba esto mješala sa nemaštovitošu u dvanjuč

osobnih imenima kada uzmemo u obzir da je svaki drugi ili ak svakič

sljede i visoki plemi ili poglavar po nasljedstvu nosio ime Stjepan.ć ć

Ponekad konfuzna jednoli nost bosanskih prezimena sa nastavkom ič ć

donekle se nastoji razbiti i pomo u ki enih obiteljskih grbova na kojeć ć

se dodaju razni slikovni elementi kao što je ve obi aj u Europi togać č

doba. Naj eš i prate i likovi su životinje i (agresivne) zvijeri poputč ć ć

lavova, medvjeda?, razne grabežljive ptice, polu-zmajevi, zmije, jeleni,

konji, i sl. Svakako, tu su uvijek prisutne lente, kacige, krila, tvr ave,đ

simboli poput zvijezda, mjeseca, koplja, kocki, ak i izgledomč

neobi nih ljudi koji nose razne predmete25. te razne me u-č đkombinacije navedenih. Iz današnjeg kuta se sve to doima kao dje jač

igra no u biti je bilo vrlo ozbiljno shva ano. U pitanju je bila astć č

pojedinca te kroz njegova djela cjelokupna ast imena krvne zajedniceč

koje nosi. Zbog te asti se nerijetko povla ilo oružje i znala je "pasti"č č

krv. asno ime i obiteljski grb bili su jedan od vrhovnih identifikacijskihČ

znakova.

Ve ina njih povremeno ili u estalo sudjeluju u borbi za vlast ili pozicijuć č

bližu prijestolju. Kosa a je od samog dolaska na vlast u tzv. Južnimč

stranama ili Zahumlju u otvorenom sukobu sa velikašima Pavlovi imać

te ho e da ih u potpunosti ''istrijebi''. Pavlovi i su ina e gospodarić ć č

trebinjski, a sa Kosa ama ih veže krvna veza. Naime, Teodora sestrač

kneza Stjepana udata je za Radoslava Pavlovi a.26 U me usobnojć đ

mržnji te dvije ku e, natje u se tko e više napakostiti drugome. Takoć č ć

obi aj pozivanja Turaka u pomo kojeg je najozbiljnije utemeljio Hrvoječ ć

Vuk i Hrvatini , sa ovom dvojicom postaje gotovo norma. 1449.č ć ć

godine Turci upadaju na zemlje i posjede Pavlovi a pustoše i ih. Dvijeć ć

godine prije toga Kosa a uz dogovore sa papinskim legatom prelazi nač

katoli ku vjeru uz zakletvu Papi da bi ga možda na neki na inč č

obmanuo te time stekao odre ene poene ili sam službeni naslovđ

hercega. 1448. godine mu taj naslov i stiže od cara Fridrika III27, a

vjerojatno po preporuci Pape Nikole V.28 No iste ili možda već

po etkom sljede e godine uzima naslov hercega od Svetoga Save,č ć

ime se o ito vra a krivovjerju. Papa je na odre en na in obmanut.č č ć đ č

Dubrov ani vojvodi taj naziv odmah priznaju te ga ak u dobroj namjerič č

izbjegavanja rata prebacuju i na njegovu djecu. No ve sljede eć ć

godine Kosa a ratuje protiv Dubrovnika koji ini sve na miran ič č

diplomatski na in da ne do e sukoba. Planira napade u dogovorimač đ

sa Napuljskim kraljem, Genovežanima, ak i Aragonskim kraljem,č

Mle anima te naravno Turcima. No bezuspješno jer se od kraja 1450.č

Kosa a nekoliko puta sa etama zalije e na Konavle plja kaju i ga teč č ć č ć

sa topovima bombardira sam Dubrovnik29 (u ljeto 1451.). Dubrov anič

uz svoje podižu i unajmljene talijanske pješake, njih oko 5 000. No

uskoro ih na dogovorenoj istini izvan grada Herceg žestoko potu e.č č

Na bojnom polju ostalo je tako na stotine mrtvih tijela vojnika i plemi a.ć

Za udno, herceg Kosa a je bio lan dubrova kog plemstva tj.č č č č

gra anin, a Dubrov ani sada ve koliko-toliko nemo ni na lijep suđ č ć ć

na in sugerirali da kao takav ne smije udarati i i i u neprijateljstvoč ć

protiv svoga grada! Turci sa kojima je Kosa a u nekoj vrsti savezništvač

ohrabruju ovakvo ponašanje hercega na što on u sljede ih nekolikoć

godina opet po inje da skuplja ete u nadi da osvoji Dubrovnik. Kakoč č

navode spisi - Dubrov ani u krajnjem pokušaju ak javnim proglasomč č

raspisuju ucjenu na Kosa inu glavu da bi se riješili kako se govorilo -č

izdajnika i napasnika. te .tko ga pogubi da e dobiti nagradu od 15 000ć

zlatnih dukata i doživotno svake godine 300 dukata uz ku u u gradu uć

vrijednosti 2000 dukate te doživotni status gra anina!đ

Rat izme u herecega Kosa e i Dubrovnika potraja oko dvije godine.đ č

Njime se najviše okoristiše Mle ani koji 1452. zauzeše hercegoveč

zemlje; donju Neretvu ili podru je oko Metkovi a i Krajinu (okoč ć

Makarske), doprijevši tako na jugu Dalamacije sve do granica sa

Dubova kom republikom.30Ostaje vrlo dvojbeno i upitno što zapravoč

zna i taj naslov Hercega od Svetoga Save? Ima li ta titula doista vezeč

sa srpskim svecem i naslovom ili je to takav obi aj doba s obzirom nač

povezanost i blizinu bizantskog kulturnog utjecaja? Srpski knezovi i

velikaši u Kosa ino vrijeme nisu prisutni niti ozbiljnije aktivni u Humu ič

Bosni, a Kosa a se više puta javno o ituje kao pripadnik zapadnogč č

krš anskog obreda. pa se tako ne može na i neka direktna vezać ć

izme u te titule i pravoslavlja.31 U Dubrovniku primjerice i dan danasđ

nalazimo osobna imena vrlo sli na nekim srpskim ili pravoslavnimč

korijenima ali to ne zna i da su osobe koje nose to ime srpskog ilič

pravoslavnog pripadništva. To je kulturalna i povijesna ostavština

strane vladavine u ranom srednjem vijeku. Uz ovaj službeni i svima

o iti naslov, Kosa i se ujedno od strane Dubrov ana pripisuje i nekač č č

firentinska priležnica sa kojom je uvelike ljubovao na sramotu svoje

zakonite žene Jelene. Iako se to no ne zna tko je bila ta Firentinka,č

vjeruje se da je trgova kim putem stigla u Hercegovinu i Kosa i takoč č

re i, zapela za oko. Dubrova ka promidžba nastojala je raširiti ovuć č

sramotnu vijest diljem Europe da u ini što ve u štetu Kosa i.32 Noč ć č

izgleda da je on nastavio sa obi ajem svoga velikaškog života punogč

silništva, uživanja i utrke za još ve om mo i. Nema dvojbe kako jeć ć

vojvoda Kosa a bio domišljat, silan, ratoboran i u odlukama krajnječ

nepredvidiv ovjek ali se sa istom takvom sigurnoš u može re i kakoč ć ć

je bio i veliki domoljub. Hercegovinu je želio oja ati i osamostalitič

nekad do te mjere da se sukobljavao sa svima onima koji nisu mislili

kao i on. Ratovanje sa Dubrovnikom i bosanskim kraljem, naginjanje

as vjernosti papi, as nekakvoj zasebnoj doma oj crkvi, pozivanječ č ć

Turaka u pomo u sukobu sa trebinjskim rodom Pavlovi a i sl.,ć ć

zasigurno ne idu u prilog njegovoj kona noj slici kao prvog pravogč

vladara i upravitelja Hercegovine. No mora se priznati kako je Kosa ač

u nekim crtama neobi no poseban lik iznikao iz bosansko-humskeč

zemlje.

Bilješke

21 Usp. ŽIVKOVI , P., nav. dj., str. 45 - 52.Ć

22 Usp. POPARI , Bare, Tužna povijest Hercegove zemlje, LUKOMĆ

d.o.o., Zagreb, 1997., str. 13 - 15.

23 NIKI , Andrija, nav. dj., str. 19.Ć24 Usp. MILETI , F., nav. dj., str. 118.Ć25Usp. MILETI , F., nav. dj., str. 155., 219.Ć26 POPARI , B., nav. dj., str. 16.Ć27 Usp. LASZOWSKI, Emilij, Znameniti i zaslužni Hrvati..., Hrvatski

štamparski zavod, Zagreb, 1925., str. 41.

28 Usp. POPARI , B., nav.dj., str. 34 - 36.Ć29POPARI , B., nav. dj. str. 44.Ć30 LASZOWSKI, E., nav. dj., str. 41.

31 Usp. POPARI , B., nav. dj. str. 34.Ć

32 POPARI , B., nav. dj. str. 45. i 46.Ć



Tags:

• an eo zvizdoviđ ć

• bosna


• hum

• humsko plemstvo

• kosa eč

• rama


http://povijest.net/component/tag/kosa%C4%8De.html





http://povijest.net/component/tag/an%C4%91eo%20zvizdovi%C4%87.html



• vlatko hranić

Slicni clanci













ustroj





dio)




Posebnosti doba i mogu i na ini vo enja ratać č đ























http://povijest.net/component/tag/vlatko%20hrani%C4%87.html



http://povijest.net/component/mailto/?tmpl=component&link=aHR0cDovL3BvdmlqZXN0Lm5ldC9zYWRyemFqL2xlbnRhL3NyZWRuamktdmlqZWsvYmloLzQ1OS1ib3NuYS1odW0tMTVzdC01Lmh0bWw%3D


Prvi komadi artiljerije bili su nezgrapni i poprili no opasni za rukovanje.č

Na slici je prikazan tzv. bombard top s po etka XV. stolje a. Vrlo ječ ć

vjerojatno da su ovakvi primjerci bili prisutni u srednjovjekovnoj Bosni

ali u malim koli inama te na strateškim mjestimač

Po povijesnim opisima i navodima, mnogi od navedenih velikaša

neobi no su aktivni što se ti e putovanja, vojnih pokreta ili politi kihč č č

poduhvata. "Operiraju" tako na konju i sa sigurnosnom pratnjom

primjerice od prostora današnje primorske Crne Gore i isto neč

Hercegovine pa sve do Kupresa na zapadu i središnje te isto neč

Bosne, tj. manjih utvr enih gradova uz Drinu. Da li je to dosta bilo takođ

ili je to dugi vremenski period predstavljen kroz stalna "skakutanja" iz

to ke u to ku, teško je re i sa sigurnoš u? Jedno je dobrim dijelomč č ć ć

sigurno, znatan dio njih rijetko se kad smiruje u svojemu dvoru, utvrdi

ili županiji. Stvaraju se i me usobni plemenitaški ili županski savezi,đ

potpisuju dogovori i ugovori, ratuje se, zasjeda na narodnim saborima

ili pak putuje diplomatski ili u vjerskim procesijama. Pojam ratovanja

uklju uje velikim dijelom i manje okršaje obijesnih ili silnih vitezovač

negdje na proplanku, ledini, polju, na nekoj uzvisini ili drvenom mostu,

a zbog razloga odbrane asti, zbog dugova, ugroženih posjeda ili pakč

samo onako - radi odmjeravanja snaga. Nije rijetkost da se kroz napad

iskušava i odmjerava snaga protivnika za budu e namjere. Ne bi bilać

rijetkost ni kretanja u takve okršaje sa novim oklopom, opremom ili u

nekoj posebnoj skupini organiziranoj u posebnoj formaciji. U takvim

bolje re eno grupnim okršajima bilo bi više porezanih i gadnoč

ozlje enih negoli mrtvih u nekom zna ajnijem broju koji bi mogaođ č

ugroziti politi ku stabilnost šireg okruga ili regije.č

No rijetki su bili maštoviti i domišljati kada je u pitanju vojna

organizacija. Samo su bogatiji mogli priuštiti takve pokušaje ili druk ijuč

vojno ure enje.đ

Koristile su se

uglavnom stare

provjerene metode

napada u zgusnutim

kopljani kimč

redovima, a svaka

nova i neobi nijač

ideja dolazila bi

izvana - iz Europe.

Svaka posebna ustrojba takvog oblika zahtijevala je inteligentne i

pismene zapovjednike, dobrim dijelom neovisne, pomalo drskog ili

odvažnog stava. Svaka nepromišljenost u strateškim odlukama - od

(gr .) strateg - osoba koja vodi cjelokupnu vojku ili jedan njen dioč

služe i se ratnom vještinom ili naukom za ostvarivanje željenog ciljać

pomo u glavne to ke napada.33 - skupo se pla ala, dok su kazneć č ć

znale biti žestoke.

Obi ni baca kamenja ili katapult - najraširenije opsadno oružje izč č

vremena prije pojave težeg vatrenog oružja. Katapult idejno potje eč

još iz anti kog dobač

No rijetkost su u ovom slu aju posebne strategije i dugoro noč č

prora unati vojni pokreti koji uklju uju tehni ka pomagala ili strojeve. Uč č č

stanju rata mnogo je frakcija koje su neovisne ili pokazuju slabu

podložnost nekom vojskovo i ili vrhovnom zapovjedniku u likuđ

generala ili ratnog feudalnog poglavara. Tako se vojne skupine ili u

boljem slu aju postrojbe sastoje samo od skoro pa na silu unova enihč č

seljaka. Oni su slab oslonac kada se do e u sukob primjerice sađ

oklopljenim feudalcima, lakom konjicom, profesionalnim streli arima,č

kopljanicima., da ne govorimo o vitezovima ili pak o nekim vatrenim

komadima artiljerije. Tužna bi bila scena odnosno prikaz razbijenih i

obezglavljenih lako naoružanih pješaka kada se u njih zaleti uvježbana

i oklopljena skupina konjanika dugo-kopljanika. Tako naoružana

oklopljena konjica u ve ini slu ajeva inila je najprobraniji tj. najvažnijić č č

dio vojske koji bi se klinom zalijetao u sredinu isturenog neprijateljskog

reda. esto bi to bio jedan od najzna ajnijih bojnih poteza na polju,Č č

ako ne i jedini strateški potez za manje maštovite kapetane i generale.

Oslanjanje na istu silu središnjeg napada uz pomo konjske snage,č ć

metalne dijelove oklopa spojenih kožnim kop ama, jurišni gnjev, kopljač

i duge ma eve bio bi jedini strateški potez. Nakon toga slijedilo bič

uglavnom me usobni pješa ki pokolj nerijetko pod rojevima strijela. Nođ č

prvom polovicom XV. stolje a javlja se u ve im mjerama i vatrenoć ć

oružje, uglavnom manje topni ki komadi upitne terenske pokretljivosti.č

Prva primitivna, vrsta ru nog strelja kog vatrenog oružja sa dugomč č

cijevi pod nazivom arkebuza34 javlja se krajem XIV. i po etkom XV.č

stolje a. ini prijelaz od samostrela i malog ru nog topa ka pušci, a uć Č č

po etku je bila tako teška i nestabilna da se prilikom korištenja držalač

na metalnom potpornju. Vojnici koji su baratali takvim novim oružjem

zvali su se arkebuziri i mogli su na bojnom polju u initi znatnu štetuč

neprijateljskom odredu ili odjednom okrenuti tijek borbe u vlastitu

korist. Vjerojatno se ovo novo vatreno oružje raširenije koristilo u vojsci

bosanskog kralja te pojedinih mo nijih velikaša.ć

Tako er, krajem XIV. stolje a pristižu i prvi manji, tj. za posadeđ ć

upotrebljiviji komadi topništva.

Bosna je zemlja bogata šumama. Drvo je kao i svugdje diljem Europe

glavni konstrukcijski materijal. No ne bilježi se u spisima postojanje

glasovitijih bosanskih streli ara, samostrelaša; graditelja baca ač č

kamenja, velikih strijela ili pak opsadnih tornjeva i strojeva. Ugari su

primjerice tradicionalno vješti u gradnji obi nih ili oja anih lukova,č č

kasnije i lijevanju topovskih cijevi, jer su u ve em kontaktu sać

Austrijancima i Nijemcima - odnosno germanskim obrtni kimč

skupinama. No Ugari se ne smatraju posebno poželjnim osobama

zbog njihove politike zadiranja u doma e bosansko-humske prilike kaoć

i zbog njihovog stranog pomalo odbojnog jezika i temperamenta. Sa

sjevera, središnje Italije kao i iz pojedinih dijelova Austrije i Njema keč

dolaze razni pla enici, okrutni i vješti, no ponekad upitno pouzdani nać

bojnom polju. Pla enike u slu ajevima velike vojne ugroze ili potrebeć č

mogu unajmljivati samo bogatiji plemi i tj. kraljevi podložnici. Pla enicić ć

su živopisan i neuobi ajen dodatak vojnoj skupini. Naj eš e su bilič č ć

svojevrsni profesionalci: okrutni, otvrdnule naravi, samotni zbog na inač

života, željni novca, plijena, slave ali i pustolovne akcije.

Bilješke

33 BIHALJI - MERIN, O., i dr., nav. dj., str. 654.

34 /hr.wikipedia.org/wiki/Arkebuza, (20. 12. 2007.)



Tags:

• bosna


• hum

• humsko plemstvo

• rama


Slicni clanci













ustroj


























dio)













http://povijest.net/component/mailto/?tmpl=component&link=aHR0cDovL3BvdmlqZXN0Lm5ldC9zYWRyemFqL2xlbnRhL3NyZWRuamktdmlqZWsvYmloLzQ2MC1ib3NuYS1odW0tMTVzdC02Lmh0bWw%3D


Narodna i "visoka kultura" u kraljevskoj Bosni i vojvodskom Humu

Ne smije se velikaški i feudalni život promatrati samo kroz raznorazne

politi ke igre, borbe, vojne planove, okršaje i sukobe. Život nač

dvorovima Bosne ugleda se na društveni život zapadne Europe; od

talijanskih državica apeninskog poluotoka, prostora današnje

Ma arske (nekada kraljevine Ugarske), Austrije i Njema ke (politi kiđ č č

usitnjenog i usložnjenog germanskog kulturnog i govornog podru ja),č

pa sve tako do Francuske te Španjolske koja se gr evito osloba alač đ

od islamskog, to nije arapsko-maurskog utjecaja. Velik je utjecaj ič

kulture istoka - Bizantinskog, a sa dolaskom Turaka i udnovatogč

maloazijskog na ina života. No bosanska kultura je velikim dijelomč

izvorna, svoja i originalna.. Na izvornim kamenim narodnim

spomenicima - ste cima, uz misti ne simbole poput svastike,ć č

polumjeseca, krstova, ljudi širokih ramena koji podižu ruke u vis prema

nebu, slike lova, plesa u kolu i sl., mogu se vidjeti i uglavnom rijetki

prizori iz života na dvoru. Život je uglavnom težak i škrt za obi nogč

ovjeka koji je kmet i zemljoradnik obvezan služiti na posjedu plemi a.č ć

Taj težak život donekle olakšava i utjecaj sve enstva koje nastojić

o uvati ljude od este feudalne krutosti i bahatosti, gladi, bolesti ič č

nevolja koje bi dolazile izvana, od tu ina poput Ugara, Turaka iliđ

Mle ana. Narod to cijeni ali esto ima i tvrdokorna vjerovanja kojač č

potje u još iz vremena prije dolaska krš anstva na podru ja. U Bosnič ć č

se tako esto isprepli e tajnovito i sujevjerno sa službenim ič ć

pravovjernim.

Vezano za graditeljstvo, u Bosni se ina e ukorijenio goti ki stilč č

gradnje. Prije njega bio je kao i u cijeloj Europi zastupljen romani ki stilč

gradnje crkava. Jednostavnije oblike goti kog stila su u Bosnuč

najvjerojatnije mogli donijeti dominikanci u XIII. stolje u ali e pravić ć

prodor doživjeti za vrijeme dolaska franjeva kog reda, odmah posliječ

1340. i njihovog ozbiljnijeg organiziranja.35

Na bogatijim bosanskim dvorovima su i umjetnici odnosno više

zanatlije poput zlatara, kaligrafa (Vladislav sin hercega Kosa e bio ječ

kaligraf)36, klesara i kova a, glazbenika itd.. U Kraljevoj Sutjesci uvač č

se dio goti koga krilnoga oltara sa slikom poklonstva kraljeva nač


dio)




Stranica Hrvojeva misala

Bosna i kneževina Hum-Neretva: Još jedan pregled povijesnih

zbivanja prve polovice XV. stolje ać

Pogledajmo još jedan pregled odre enih navoda o stanju u Bosni odđ







http://povijest.net/component/mailto/?tmpl=component&link=aHR0cDovL3BvdmlqZXN0Lm5ldC9zYWRyemFqL2xlbnRhL3NyZWRuamktdmlqZWsvYmloLzQ2MS1ib3NuYS1odW0tMTVzdC03Lmh0bWw%3D


po etka XV. stolje a do god. 1420.:č ć

Ugarski kralj Žigmund (Sigismund) zvani Luksemburgovac, htio je

poraziti oja alog vojvodu Hrvoja Vuk i a, proglasivši ga izdajnikomč č ć

unato svim Hrvojevim naporima da dokaže odanost ugarskom dvoru.č

Kralj mu oduzima Split, otoke i Sanu. Hrvoje je u jednom trenutku spas

vidio u savezništvu s Turcima koji na njegov poziv oko 1414. god.

upadaju u Bosnu. Iako su Turci i prije u manjim vojnim skupinama tj.

neovisno upadali u Bosnu, prvi put ih jedan feudalac sa tako visokim

položajem i zna ajem otvoreno poziva da mu asistiraju u borbi zač

vlast! Tursko Carstvo trenutno podržava bosansko plemstvo

predvo eno Tvrtkom II. kojega je Hrvoje želio dovesti na prijestoljeđ

umjesto Ostoje. Turci u bitci sljede e godine pobje uju ugarsku vojskuć đ

kod Doboja u Lašvanskoj dolini pa je ina e veliki ugarski utjecaj uč

Bosni zna ajno opao, a vlastela i Ostoja su se sada odjednom okrenulič

protiv Ugarske. Sandalj, sin Vlatka Hrani a ina e ro en u sljedbi tzv.ć č đ

crkve bosanskih krstjana, izmirio se s Hrvojem i usprkos osmanlijskom

uspjehu, politi ki odabir Tvrtka II. nije se dogodio.č

Sultan je za kralja potvrdio Stjepana Ostoju. U dogovoru s kraljem

Ostojom, Sandalj zajedno s nekim srpskim plemi ima ubija knezać

Pavla Radinovi a koji je podržavao Tvrtka II.! - dok su sinovi knezać

Pavla - da bi se održali - pozvali Turke u pomo da pustoše Hrani eveć ć

zemlje. Velmože tako ne pozivaju turske ete samo kao pomo uč ć

me usobnom obra unu nego onda kao turski saveznici iz nuždeđ č

uzimaju i stvarne obveze postaju i sultanovim podložnicima. Pritom jeć

Sandalj priznao tursku vlast.

Zemlju su tako razdirali esti unutrašnji sukobi i borbe za velikaškač

veleposjedni ka i titularna prava... op enito, vladao je feudalni neredč ć

pri emu su velikaši svoje posjede pretvarali u samostalna podru ja.č č

Mada se od osamdesetih godina XIV. stolje a prati povremenoć

osmansko prisustvo u srednjovjekovnoj Bosni, tek su doga aji izđ

drugog ili tre eg desetlje a XV. stolje a ozna ili njihov zna ajnijić ć ć č č

politi ki utjecaj. Središnji dijelovi Bosne poput Usore i Soli stavljeni suč

pod tursku upravu.



















Tako er, nedvojbeno su sukobi izme u krš anskih plemi a omogu iliđ đ ć ć ć

snaženje turskog utjecaja u Bosni. U po etku su Turci upadali gotovoč

neplanski, divlja ki, siju i sa svojim akindžijama (lakom konjicom)č ć

strah, pustoše i okolice gradova kroz manje pohode. Sada suć

islamske vojske odjednom važan i ravnopravan initelj u razvojuč

doga aja u Bosni i njenoj dinasti koj borbi protiv Ugarske. Tužno aliđ č

neosporivo, takve su se društveno-politi ke prilike stvorile i zavladale. Ič

to je sve više bivalo tako te je malo tko mogao osporiti osmanlijsku

politi ku, a potom i veliku vojnu prisutnost u Bosni. No malo tko ječ

znao da e ta prisutnost i i preko granica postojanja bosanskogć ć

suvereniteta, to nije od granice potpunog uništenja krš anskih,č ć

katoli kih i zapadnoeuropskih korijena srednjovjekovne Bosne ič

Huma.40

Kaoti no stanje se nastavlja. Poslije smrti Stjepana Ostoje 1418.č

vladarom je postao njegov sin Stjepan koji se suo io s istimč

problemima i to suparništvom plemi kih obitelji te turskim uplitanjem.ć

Prodao je Dubrovniku Konavle, a Venecija mu je otela otoke. Zamjerio

se i hereti koj crkvi bosanskih krstjana ili bogumila te je na kraju okoč

1421. godine i protjeran. Ina e, ta u nekim unutarnjim velikaškim ič

narodnim krugovima priznata ''crkva bosanskih krstjana'', od Rima i

katoli ke Crkve smatrana je veoma opasnom i otpadni kom.č č

Dogmatski ali ponekad i fizi ki obra uni sa njom su trajali ve nekolikoč č ć

stolje a - to nije od vremena narodnih vladara banova, poput Kulinać č

bana ili banova Prijezde I. i II., Stjepana I. i II., Mateja Ninoslava od

roda Kotromani a, itd.41Lokalno plemstvo po Bosni i Humu je snažnimć

vezama povezano sa sve enstvom i katoli kom crkvom. Sve enici suć č ć

ispovjednici, savjetnici ali i pismeni ljudi na dvoru. Takve osoba uvijek

je potrebno i pametno imati uz sebe. Tim više što su i izaslanici

vrhovne duhovne vlasti na zemlji - Rimske Svete Stolice. U Bosni

djeluju nekoliko sve eni kih redova, no najaktivniji je franjeva kić č č

isposni ki red. Franjevci se nalaze u Visokom ve od samogč ć

utemeljenja Bosanske vikarije 1340. godine, djeluju i u velikom žaru.ć

Ban Stjepan podigao im je i samostan sv. Nikole ije je ime nosio prvič

vikar fra Peregrin Saksonac. To pokazuje koliko je povjerenje ban





imao u fratre i što su zna ili za njegovu zemlju. Fratri svojim uzornimč

životom i svjedo anstvom su to i potvrdili. Radili su na suzbijanjuč

hereze tj. krivovjerja i obra anju bogumila, koji iznenada godine 1450.ć

napadaju na samostan, razaraju ga i spaljuju, a pojedinu bra u ak ić č

pogube! Treba re i kako prisutnost bogumila nije bila tolika koliki jeć

obi aj spo itavati danas. Ugarski kraljevi su esto znali koristiti ilič č č

izmišljati opasnost od bosanskih krivovjernika tzv. bogumila kako bi to

iskoristili za pritisak na bosanske velikaše ili za nezakonite upade u

Bosnu. Ti upadi su nekoliko puta tijekom povijesti bili oja anič

papinskim trupama nazivaju i se ak i ''malim križarskim vojnamać č

protiv patarena''.

Danas se uz odre eno istraživanje te upotrebu logike i imalo dubljegđ

razmišljanja može zaklju iti kako je patarenskog ili bogumilskogč

crkvenog sektaštva bilo i u Dalmaciji, a ne samo u Bosni kako se to

svako malo kroz povijesnu literaturu spominje. No postoji jedna bitna i

vrlo vjerojatna razlika - u Bosni su uz puk i plemi i u zna ajnom brojuć č

pristajali uz takvo krivovjerje, dok u Dalmaciji to nije zabilježeno u

raširenijem broju koji bi zabrinjavao papinski Rim. Dalmacija je tako erđ

bila bliže zapadno-europskom krš anskom utjecaju, dok je zatvorenostć

i teža prohodnost u Bosni pogodovala razvoju skrivenih i misti nihč

vjerovanja u sklopu katoli anstva. Nauka popa Bogomila uz svekolikič

dualizam ili dvojnost unutra pokvarenog ljudskog bi a propovijedać

kako je ovaj svijet na injen od strane zloga. Ti (tako nazvani) bogumilič

u svojoj za udnoj skromnosti i asketizmu svojstvenim za Bosnu takoč

bježe od materijalnog plaše i se utjecaja ne astivoga. U zamislima iduć č

ak do te mjere da žele sprije iti ra anje i potomstvo kako seč č đ

prokletstvo ljudskog naslije a ne bi širilo dalje. No takve krajnje teorijeđ

nalazimo u fatalizmu europskog Srednjeg vijeka i na drugim mjestima,

ne samo u Bosni ili Dalmaciji. U estale borbe za mo , posjede,č ć

me usobni feudalni ili gra anski ratovi, glad, op a neimaština nižihđ đ ć

slojeva, ropstvo, progoni na vjerskoj ili pripadnoj osnovi, bolesti poput

kuge itd., takvim idejama koje bi gajile odre ene tajne ili polu-tajneđ

vjerske skupine, kroz desetlje a samo bi davale dodatnu potvrdu. Onoć

što se danas može primijetiti kod znatnog broja bosanskih Muslimana

jest velika sli nost sa odre enom bogumilskom skromnoš u i goreč đ ć

navedenim gotovo sudbinski (ponekad te pomalo fatalisti kim)č

promatranjem života. Još je to više obi aj u seoskim zajednicamač

negoli u naprednijim gradskim sredinama. ini se kako je znatan dioČ

tog (navodnog) bogumilskog življa prešavši na islam prenio sa sobom i

odre ena vjerovanja uklopivši ih potajice u u enja islama. I ta su seđ č

vjerovanja i obi aji uklopili toliko dobro da ih takore i službeni islamč ć

tijekom stolje a nije napadao ili izdvajao iz dogme (službena vjerskać

doktrina, u enje ili nauk koji služi kao pravilo)42 kao što je bio obi ajč č

sa katoli kom Crkvom.čSmjernice:

1. 1. Me usobni sukobi u Bosni po etkom XV. stolje a sađ č ć

prekidima traju do 1416. Tuku se Kosa e i Pavlovi i, kraljevi ič ć

protukraljevi. Povremeno se upli u i Turci koji su esto i pozvanić č

da budu saveznici.

2. Sukobi tadašnjih zemljoposjednika koji se danas znanstveno

nazivaju vlastelinima i visokim plemstvom. Po ponašanju su pak

krupniji lokalni zemljoposjednici koji svoje titule nerijetko i

kupuju.

3. Prava vlast je u rukama Turaka, Venecije ili Mleta ke republike ič

Dubrov ana koji su po strani ali imaju velik diplomatsko-čpogodbeni ugled.

Op enito: Pojedini srpski velikaši i pogledi prema Bosnić

Što se ti e susjednih zemalja - Srpski vladari su od prvih po etka imalič č

pretenzije na bosanske teritorije ali dobrim dijelom u stolje ima poslijeć

završetka banske vladavine u Bosni (sredinom XIV. stolje a), to nijeć č

nisu posjedovali zna ajnije vojne snage da ostvare svoje težnje. Takoč

se ne bilježi neki ve i i trajniji vojni poduhvat od strane srpskih vladarać

koji su ina e dodatno zabrinuti bugarskim, bizantskim i problemati nimč č

pitanjima sa podru ja koji se danas zovu crnogorskim. No srpskač

država oduvijek je na Bosnu gledala kao zanimljiv i mogu noš u dragć ć

dio zemlje u svome okviru, pogotovo na obližnja podru ja oko rijekeč

Drine. Drugi razlog zašto su Srbi bili vezani za Bosnu je obiteljska

veza Tvrtka I. sa Nemanji ima, a kada su se stekle prilike i u Raškojć

poslije smrti cara Uroša I. 1371. god. nastao me usobni velikaškiđ

sukob oko zemlje.43 Tvrtko se brže-bolje proglasio i kraljem Srbije,

odnosno Raške. Plo a se tako najednom okrenula. Bosna je uč

pogledu odre ene samostalnosti ja ala i u drugoj polovini XIV. stolje ađ č ć

stvaraju i uvjete potrebite za budu u kraljevinu po ela se javljati kaoć ć č

nezanemariv regionalni me unarodni subjekt. Tako er, valja naglasitiđ đ

kako je zemljopisni položaj - op enito teren na kojem po iva Bosna ić č

Humska - jako nepristupa an i težak za vojne pohode ve eg obujma.č ć

Povezanost pojedinih srpskih rodova sa bosanskom vlastelom je u

slu ajevima poznata. Kraljevina Bosna se sredinom XV. stolje a,č ć

to nije 1451. god. zbog grada Srebrenice sukobljava sa despotovinomč

Srbijom. Prije toga je srpski despot urad Brankovi zauzeo grad iĐ ć

rudnik Srebrenicu. Pojmovno, despot je bivao carski pokrajinski

namjesnik u negdašnjem Bizantu; obi no bi vladao okrutno,č

samovoljno i silom predstavljaju i neku vrst tiranina.44 Kod Srba seć

ovakav naslov tj. titula javlja esto u Srednjem vijeku. .Herceg Stjepanč

Kosa a tako otvoreno staje na stranu despota Brankovi a protivč ć

bosanskog kralja Stjepana Tomaša.45 Taj humsko-srpski savez protiv

kralja Stjepana naime traje od 1443. godine. Stjepan Tomaš (sin kralja

Stjepana Ostoje) te je godine naslijedio preminulog kralja Stjepana

Tvrtka II. Kotromani a. Istovremeno u Bosni postoji i protukralj - to jeć

Radivoj Ostoji .ć

Vezano za zemljopisne odlike, valja napomenuti: Uz brdovitost, strme i

oštre litice klanaca u kojima je lako napraviti zasjedu ili zaprije itič

prolaz konjici i transportu, veliku prirodnu zapreku inile su rijeke poputč

Drine, Neretve, Vrbasa i Bosne... Oštri vremenski uvjeti, planinski

prijevoji koje je potrebno svladati da bi se tek pristupilo opsjedaju

odre ene utvr ene to ke bili su samo jedna od popratnih pojava uđ đ č

ratovanju toga doba. Srednjovjekovna Bosna je jedna od zemalja u

kojoj kao tadašnji predvodnik vojske ne bi poželjeli ratovati. Zemlja se

znala transformirati u nepredvidivu i posve negostoljubivu ako bi se u

nju upalo kao silni, nerazumni stranac ili agresor. Nakon takvih

postupaka doma i puk pod vodstvom manjih lokalnih plemi a ilić ć

starješina odmetao bi se u povremene pobunjenike koji bi znali

zadavati poprili ne glavobolje stranim etama ili trupama. Može se re ič č ć

kako je Bosna uvelike slovila kao polu-pusta, pomalo negostoljubiva,

tajnovitoš u ogrnuta pa ak i egzoti na zemlja. Tu je uz odre enuć č č đ

dozu istinitosti bila prisutna i pripovjedna promidžba toga doba. Bosna

nije imala dugu samostalnost kao kraljevina. Može se re i da nikada uć

potpunosti nije bila nezavisna od zemalja i stranih sila koje je okružuju.

I mada je kao takva donekle i dobro uspijevala u srednjovjekovnom

jugoisto nom europskom okružju. ipak nije mogla preživjeti nesloguč

me u doma im plemenitaškim redovima i kasnije upade Turakađ ć

Osmanlija. Veliki prodor Turaka još je više osnažen padom

Konstantinopola nekih deset godina prije pada Bosne. Bizant je

uništen 1453. god. - nekadašnje slavno Isto no rimsko Carstvo palo ječ

svedeno na oto i e obrane, prije toga postupno je slabila bugarska ič ć

srpska država. U glavnom bizantskom gradu koji se hrabro branio tri

mjeseca, nad poraženima je u injen strašan masakr koji je trajaoč

danima. Ra una se da su otomanski Turci imali nekoliko stotina tisu ač ć

vjerskih zalu enih vojnika naspram par tisu a branitelja. Taj porazđ ć

imao je gotovo isti u inak na krš anski svijet kao i pad Jeruzalema dvač ć

stolje a prije. 46Šok je vjerojatno bio ogroman. Zanimljivo je da suć

Turcima u opsadi ovog nesretnog grada pomogli ma arski tj. ugarskiđ

graditelji topova, napravivši nacrte za odljev velikih komada artiljerije

kojima su kasnije provaljene nadaleko poznate zidine Konstantinopola

odnosno Carigrada.

Bilješke

40 hr.wikipedia.org/wiki/Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku, (18.

12. 2007.)

41 Usp. ŠIŠI , F., nav. dj., str. 225.Ć42 ANI , V., BROZOVI -RON EVI , D., i dr., nav. dj., str. 381.Ć Ć Č Ć43 ŽIVKOVI , P., nav. dj., str. 31.Ć44 ANI , Vladimir, BROZOVI -RON EVI , Dunja, i dr., HrvatskiĆ Ć Č Ć

enciklopedijski rje nik, Novi Liber, Zagreb, 2004., str. 313.č45 NIKI , Andrija, nav. dj., str. 127.Ć46 READ, Piers-Paul, Templari, Stari grad, Zagreb, 2003., str. 355.


stranica Ramske zajednice Zagreb .

Tags:

• bosna


• hum

• humsko plemstvo

• rama


Slicni clanci













ustroj





























dio)










http://povijest.net/component/mailto/?tmpl=component&link=aHR0cDovL3BvdmlqZXN0Lm5ldC9zYWRyemFqL2xlbnRhL3NyZWRuamktdmlqZWsvYmloLzQ2Mi1ib3NuYS1odW0tMTVzdC04Lmh0bWw%3D


Životni put posljednje bosanske kraljice Katarine

Katarina je bila i franjeva ka tre oredica. K erka hercega Stjepana Vuk i a i ženeč ć ć č ć

mu Jelene, k eri Stjepana Lazarevi a, srpskog kneza, koji su bili bogumili, i ženać ć

pretposljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaša. Tako iz navedenog

Katarininog porijekla proizlaze i odre ena srpska posezanja i dan danas zađ

Bosnom. Ne može se zanijekati da se njen otac nije nazivao hercegom od

svetoga Save i da nije bio povezan sa srpskim plemstvom rodbinski ili politi ki, noč

to ne daje za pravo nekome da na tom osnovu svojata nešto što u etni koj osnovič

nije njegovo. Tako er se može re i kako su tadašnji Srbi te po današnjoj BiHđ ć

znatnim dijelom naseljenici vlaškog ili tzv. morla kog korijena iako imenom isti -č

ali zapravo zna ajno; pojmovno, pripadni ki i kulturološki razli iti. Nakonč č č

višestoljetne turske vladavine, nažalost srpsko plemstvo je dobrim dijelom kao i

hrvatsko, gotovo izbrisano sa politi ke karte. Srbi u famoznoj bitci na Kosovskomč

polju, a Hrvati nekih stotinu godina kasnije - u krvavoj katastrofi na Krbavskom

polju kod Udbine, 9. rujna 1493. godine.47 No Hrvati su se još dugo vremena

održavali u primorskim te dijelovima sjeverozapadne Hrvatske dok su Srbi uz

manje sjeverne dijelove oko podru ja današnjeg Beograda uspijevali opstati tekč

do po etka XVI. stolje a. Prije toga treba naglasiti kako su Srbi razbijeni još uč ć

velikim bitkama poput one kod rnomena na rijeci Marici u tadašnjoj Trakiji - 26.Č

rujna 1371. (pogibelj kralja Vukašina zajedno sa despotom Uglješom) i na Kosovu

polju 1389. na Vidovdan, 15. lipnja u kojem je poginuo i turski sultan Murat, a

potom i knez Lazar od Muratovog nasljednika Bajazita I.48 Srpsko plemstvo nije

tada potpuno prestalo postojati ali je tada postalo vazalno i pasivno. Ovim velikim

gubitcima Turcima se dobrim dijelom tada otvara put prema Bosni i daljnjem

nadiranju.

Zna ajna zanimljivost je kako se Katarina Vuk i Kosa a obratila na katoli kuč č ć č č

vjeru prije udaje. Vrlo je pobožna žena i gradi katoli ku crkvu o svom trošku uč

Vrilima, a u Jajcu crkvu i franjeva ki samostan! Dio Jajca, gdje se nalazila ovač

crkva, naziva se i dan-danas Katina. Sama je vezla misnice i šila misno ruho,

u e i lokalne žene da rade isto. U Kraljevoj Sutjesci žene i danas vezu marame ič ć

sve ana ruha po na inu na koji su nau eni od kraljice Katarine. U znak velikogč č č

poštovanja pjevaju pjesme o njenoj posebnosti i dobroti, vezu i marame sać

originalnim tradicionalnim šarama nau enima od Katarine. Poslije pada Bosneč

Katarina bježi u Dubrovnik. u Rimu ostaje do kraja života, žive i, kao franjeva kać č

tre oredca i kao udovica, neobi no uzornim životom. Pokopana je u franjeva kojć č č

bosna i humsko plemstvo u xv

Documents