BAROKNI URBANIZAMImenom barok oznaava se stilski stupanj u europskoj umjetnosti i kulturi u vremenu izmeu renesanse i klasicizma, dakle u toku 17. i 18.st. U uem smislu pojam baroka vee se samo uz 17.st. dok prva desetljea 18.st. pripadaju rokokou. Ali u irem smislu, rokoko je kasna ili konana faza baroka koja je nastupila u 18.st.BAROK (tal. barocco, franc. baroque) termin koji se odnosi na biser, odnosno kamen nepravilnih, bizarnih, manje vrijednih oblika u prenesenom smislu bi trebao znaiti oblike pretjerane, izvjetaene, neuravnoteene, neobine, bizarne, to je u potpunoj suprotnosti s antiki inspiriranom harmonijom renesanse. U drugoj polovici 19.st. vicarski kritiar Heinrich Wolfflin i njegovi sljedbenici dali su rijei barok objektivnije znaenje: jo uvijek je oznaka za umjetnost 17. i 18.st., ali i za djela odreenih odlika, kao npr. naznaavanje pokreta, bilo stvarnog (valoviti zid, fontana iz koje iklja voda iji mlazevi stalno mijenjaju oblik), bilo predstavljanog (lice naslikano u trenutku neke naporne, nagle, nasilne radnje), nastojanje da se predstavi ili doara beskonanost (puteljak koji se gubi na horizontu, slika koja daje iluziju beskraja nebeskog svoda, igra ogledala koja mijenja i iskrivljuje perspektivu); podvlaenje znaaja svjetla i svjetlosnih efekata u shvaanju umjetnikog djela i u stvaranju krajnjeg utiska; sklonost za teatralno, scensko, grandiozno; nepotovanje granica izmeu pojedinih vrsta umjetnsoti, odnosno, nastoji se na proimanju arhitekture, skulpture i slikarstva. Brok nije samo stil, tj. uklaena cjelina oblika ve jo u veoj mjeri sklonost, ukus, stav prema ivotu i umjetnosti. GEOGRAFSKI, barokna umjetnost, obuhvatila je gotovo cijelu Europu i Latinsku Ameriku. Do pojave baroknih oblika nije dolo u svim zemljama u isto vrijeme, kao to se moe rei i za njihovo odumiranje. Mada im je porijeklo zajedniko, barokni oblici se razlikuju od jedne zemlje do druge. I ne samo to: oni veoma razvijeni i omiljeni pojedinim zemljama, u drugima su prilino rijetki. Uzrozi ovih razlika su kako geografske tako i povijesne prirode. Njegovi poeci javljaju se ve u 16.st. (vidljivo kod kasnog Michelangela, Tintoretta), odnosno potkraj renesanse i usporedno s manirizmom. Barok se razvio u svojim poecima organski iz kasne renesanse, a njegova domovina je ITALIJA, odnosno, PAPINSKI RIM (poetak 17.st.). Odatle se irio po Europi i zemljama koje su bile pod europskim utjecajem. to je vee udaljenost tih zemalja od Italije, to su se karakteristini barokni oblici u njima kasnije pojavili. I drugi imbenici su utjecali na irenje baroka tamo gdje je kulturna, vjerska i politika klima bila slina onoj u Italiji, bio je radije prihvatan i bre se razvijao, to nije bio sluaj sa zemljama u kojima se povijesne okolnosti bile drukije. Krenuvi tako iz Italije, na svom putu barok je nailazio na lokalne tendencije i kole i stapao se s njima. Tako se u mnogim oblastima razvila karakteristina nacionalna umjetnost s posebnim odlikama. U nekim oblastima, kao to je slikarstvo Rubens, Rembrandt, Velasquez, nadmaili su svoje prvobitne uzore. Tako je Italija koja je na poetku bila centar umjetnikog ivota Europe, na kraju ovog perioda izgubila vodstvo, da bi ga prepustila Francuskoj, koja e ga i zadrati. U DRUTVENOM SMISLU: pojava baroka vezuje se uz tenje PROTUREFORMACIJE i POTREBE FEUDALNE DVORSKE REPREZENTACIJE. Reformacija se borila protiv: bljetavila, sjaja, pompoznosti, bogatsva crkve, a prema tome barokna umjetnost tei sjajnom efektu i formama koje intenzivno djeluju na ula. LUTHER i CALVIN, prekinuli su univerzalnost vjerskog osjeaja srednjeg vijeka. Svaki ovjek sada je trebao sam za sebe odluiti koji mu je od mnogih propovjednika spasenje najbolje jamio za sreu u buduem ivotu, a uskoro su se svi borili za milijune dua vjernika. TRIDESETOGODINJI RAT uinio je Europu ratnim poljem. U njemakim se zemljama ubrzano irila reformacija, koju su prihvatili svi slojevi drutva. Njemaki seljaci su je prihvatili u nadi da e popraviti svoj poloaj i da e se ukinuti kmetstvo. Kada to nije ostvareno podigli su ustanke koji su ugueni u krvi. Poznati su pod nazivom veliki seljaki rat. Seljaci su tijekom rata napadali dvorce, vlastelinstva i samostane. Protiv seljaka su plemii i bogatiji graani okupili vojsku. Martin Luther se ogradio od seljakog ustanka i pozvao na njihovo guenje. Seljaka vojska je bila poraena,a voe velikog seljakog rata pogubljeni.Najpoznatiji i najrazorniji vjerski rat je Tridesetogodinji rat (1618.-1648.). Na jednoj strani su se borile katolike zemlje pod vodstvom Habsburga, a na drugoj protestantske zemlje predvoene vedskom kojoj se kasnije pridruila i katolika Francuska. Tridesetogodinje ratovanje je ponajprije opustoilo njemaki prostor, izbijala je glad, razne bolesti, a smrtno je stradalo mnogo nedunih ljudi. Rat je zavrio potpisivanjem mira kojim nijedna zaraena strana nije osigurala pobjedu. Prostor gdje se ratovalo je vjerski podijeljen na protestantski i katoliki.1648. GOD. doneen je zakon koji je davao svakom vladaru da svoj oblik vjere nametne svim svojim podanicima, a Europa je u to vrijeme bila podijeljena u niz malih kneevina od kojih je svaka imala svoju vlastitu vjeru. Na elu protureformacije bila je panjolska Isusovci su bili ti koji su ulagali u barokne crkve crkva je zapoela vladarski apsolutizam. KOLONIJALIZAM time se ekonomski centri s obala sredozemnog mora sele na atlantski ocean, pljakalo se bogatstvo kolonija. PONOVNO USPOSTAVLJANJE ROPSTVA, DOMA MANUFAKTURE DOBA RAZVOJA ZNANOSTI matematike, fizike, astronomije, a to se oituje u Newtonovom otkriu spektra duginih boja uz pomo trokutaste staklene prizme. KARAKTERISTIKENa teoretskom planu, jedna od tipinih odlika baroka bila je njegova neodreenost u sutini. Barokni umjetnici su se proglaavali nasljednicima renesanse i izjavljivali su da prihvaaju pravila renesanse, koja su, meutim, sistematski krili i svojim djelima i svojim nainom razmiljanja. Renesansa je predstavljala uravnoteenost, mjeru; barok je sazdan od pokreta, ljubavi ka beskraju i ka kontrastima. ARHITEKTURABarokna arhitektura je rairena po cijeloj Europi i Latinskoj Americi. Od zemlje do zemlje postoje znatne razlike. Barok je poznat kao fenomen pod istim imenom bez obzira na vidne razlike jer je rije o jednoj epohi i zato to postoji zajedniko porijeklo, odnosno jezgra. Karakteristine barokne graevine, one koje su graene u velikom broju i na koje je bila usmjerena panja arhitekta, bila je sakralna i profana gradnja te urbanistika ostvarenja. Sakralna gradnja obuhvaa: katedrale, manastire, samostanske crkve, hodoasnike crkve Profana gradnja obuhvaa: gradske kue, vrtne palae, ladanjski i lovaki dvorci, ljetnikovac, posebno kraljevski (karakteristian za ono vrijeme) Urbanistika: izgradnja i ureivanje gradova prema unaprijed utvrenim planovima, i ureivanje velikih parkova uz koje su se gotovo u pravilu nalazili udnovati dvorci1. OBLIKOVANJE GRAEVINE - Graevina se moe oblikovati na razliite naine, pa tako : gotiki arhitekti rade skeletnu konstrukciju napravljenu od razliitih dekorativnih i konstruktivnih elemenata potrebnih da se graevina odri, renesansni umjetnici polaze od kutije sa zidovima pravilnih oblika, a barok shvaa graevinu kao jedinstvenu masu koja se mogla oblikovati prema razliitim potrebama. Zdanje je za njih bilo jedna velika skulptura. Zgrada je bila jedinstven blok koji se treba uobliiti. Zdanje nije vie bilo osmiljeno kao zbir dijelova od kojih je svaki mogao egzistirati kao zasebna cjelina: proelje, tlocrt, unutranji zidovi, kupola, crkvena apsida itd. Tradicionalna pravila su se ublaila ili potpuno nestala.

2. PLAN GRADNJE, TLOCRT odbacuje jednostavne, analitike, osnovne sheme, kojima je renesansa nimalo sluajno bila naklonjena. Njihovo mjesto zauzimaju sloena, bogata, dinamina arhitektonska rjeenja koja su bolje odgovarala zdanjima za koje se smatralo da ih treba ne graditi od samostalnih zasebnih dijelova, ve da ih treba isklesati, dakle stvoriti jedinstvene mase, putem postepenog oblikovanja. Najomiljeniji tlocrti, u renesansi bili su kvadrat, krug, grki kri, a za barok su karakteristini elipsa, oval ili sloene sheme proizale iz geometrisjkih slika. Elipsa smjenjuje krug u 17.st. kao to heliocentrian sustav N. Kopernika zamijenjen - eliptina putanja planeta oko Sunca s razliitim brzinama kretanja koje je utvrdio J. Kepler. Nikola Kopernik 1540.god. pie o geocentrinom sustavu u svojoj knjizi De revolutionibus, a Kepler 1609.god. pie O kretanju Marsa. Pa tako Borromini projektira crkvu iji je tlocrt imao konture pele (u ast naruioca koji je u svom grbu imao pelu) i drugu, iji su zidovi bili konveksni i konkavni, ali nikako ravni. Jedan francuski arhitekt predloio je niz planova za crkve koji su odgovarali slovima, od kojih je sastavljeno ime njegovog kralja : LOUIS LE GRAND, Luj XIV.

3. ZIDOVI odbacivanje jednostavnosti koja nije odgovarala shvaanju da je zdanje isklesan blok, dovelo je do naputanja ravnih linija i glatkih porvina (koje daju utisak kutije, tj. graevine dobivene postupnim slaganjem dijelova), i do njegovog zamjenjivanja valovitim linijama i povrinama. Valoviti zidovi logini su rezultat sloenih planova i u potpunosti su odgovarali osnovnom shvaanju da je zdanje nedijeliva cjelina, ve se pomou njih ostvaruje stalno prisutna ideja baroka POKRET!! I kad je otkriven taj motiv valovitih oblika nije se zasutavio na zidovima. On postaje motivom cijele barokne umjetnosti.

4. PROELJA valovita proelja Boromini je stvorio u gotovo svim svojim djelima. Bernini ih je predloio za Louvre, a bila su tipina i za druge talijanske, austrijske i njemake arhitekte. Kao dio jedinstvene cjeline, raspored po katovima obino se zadrao. Ipak je gotovo sredinji dio bio tako projektiran da se vie rauna vodilo o tome to je iznad, a to ispod nego o tome to je sa strane. Drugim rijeima, prenaglaena je VERTIKALA, to je u otroj suprotnosti s rasporedom na horizontalne katove. Osim toga, izboeni dijelovi proelja, stupovi, pilastri, vijenci bili su sabrani u srednjem dijelu koji je na taj nain dominirao nad bonim dijelovima. Bila je to sloena, neobina, nemirna graevina koju je trebalo osvjetliti na poseban nain.

5. OSVJETLJENJE svjetlost koja na odreenom mjestu pada na neku graevinu uvijek je jednaka. Mijenjati se moe samo njezin efekt, tj. usmjeriti je da padne na jednu, a ne na drugu povrinu, i time izazvati kontraste. Poznato je da zid od opeke stvara drukiji utisak od analognog zida izgraenog od glatkog mramora ili od neobraenog kamena. Ovu injenicu su arhitekti baroka iskoristili kako na vanjtini tako i u unutranjosti zgrada. Renesanse graevine (kao veina modernih) zasnovane su na jednostavnim osnovnim proporcijama i odnosima. Njihov smisao je u toma da promatra moe vidjeti harmoninu povezanost dijelova u cjelinu. Ovi odnosi se zapaaju promatranjem materijala od kojih je graevina sazidana: od svjetla se zahtjeva jedino da ih vidimo jasno. Idealnim se smatra monokromno osvjetljenje, bez sijenki, u izvjesnom smislu objektivno, odnosno kakvo se nastoji postii u gotovo svim suvremenim zdanjima. Barok, umjesto da cijeni logiku, tei pronalasku iznenaenja, efekta, kako bi se reklo u kazalitu. Isto kao na sceni, ovo se postie usmjeravanjem svjetla na izvjesne dijelove, dok drugi ostaju u mraku ili u sjeni.

6. UKRASI suprostavljanjem jakih izboina i naglih i irokih udubljenja nastaju svjetlosni kontrasti, a povrine se mogu razbiti razmjetanjem ukrasa po njima, ili zamjenom zida obloenog mramorom te obukanim zidom od krupnog, neobraenog kamena. Sve to dovodi u prvi plan arhitektonske ukrase, ili skup malih elemenata, esto isklesanih, koji razgigravaju povrinu neke zgrade. Sve to dovodi u prvi plan arhitektonske ukrase, ili skup manjih elemenata, esto isklesanih, koji razigravaju povrinu neke zgrade. Takvi ukrasi preplavili su sve zidove, a pogotovo uglove i rubove gdje se dvije povrine spajaju, da ih prikrili, kako se na povrini zgrade ne bi vidjeli prekidi. Tako barok istie bujnost i matovitost osobine po kojima se prepoznaje.

a. VALOVITI STUPOVI Berninijevi stupovi za veliki baldahin, podignut usred crkve sv. Petra u Rimu, bio je prvi u nizu valovitih stupova koji su preplavili barokne crkve. G. Guarini uspio je postaviti itavu teoriju o valovitom stilu, tj. o cjelini baze, stupova i potpuno valovitih ukrasnih elemenata. Uz 5 osnovnih stilova (toskanski, dorski, jonski, korintski, kompozitni), dodaje se valoviti. Takoer postoje i divovski stupovi visoki kao ak 2 ili 3 kata. b. UKE i VOLUTE veliki elementi u obliku smotane trake, koji su sluili da harmonino poveu dvije tokice na raznim nivoima. Posebno su ih stavljali na proelja crkava, pa je njihova primjena postala tako esta, gotovo redovna, da se to uzimalo kao najjednostavniji znak za prepoznavanje baroknog proelja. Funkcija uki bez obzira na njihov nobian izgled, nije samo dekorativna. c. SVOENJE i KONTRAFORI crkve tog vremena imale su svodove. Njima pomau KONTRAFORI koji su se ve uveliko upotrebljavali u srednjovjekovnoj arhitekturi, koja je prva uoila problem. Da bi se ukomponirali u baroknu graevinu, trebalo je uskladiti njihov oblik s ostalim elementima, kako ne bi podsjeao na gotiku arhitekturu. Ovaj problem rijeile su volute. d. KROVNI VIJENCI dobijavaju jae izboine i odreenija udubljenja, a detalji su katkad puni fantazija. Na arhitravima, frizovima, vratima i uglovima, zavrnom svodnom kamenju, pojavljuju se volute, figure u tuku, veliki sloeni i velianstveni svitci, ili egzotine, fantastine forme. e. LUKOVI koji povezuju stupove ili pilastre, nisu vie kao ranije, ogranieni na polukruni oblik, ve su esto eliptini, ovalni i posebno oni opisuju krivulje, koje se ne vide samo sprijeda, ve se gledaju odozgo. Katkad lukovi imaju isprekidan izgled, s pravim dijelovima umetnutim u izvijene. Ova odlika se javlja i na zabatima, dekorativnim elementima iznad vrata, prozora ili uope na cijelom zdanju. Pravilan oblik zabata, bio je trokutast ili polukruni. Zabati su ponekad i nedovreni, kao da im je vrh odsjeen, ili izmijeani pravim i krivim linijama, zatim proizvoljnih oblika, slinih zavjesama iznad vrata i prozora.f. PROZORI esto sasvim drukiji nego u klasinoj arhitekturi. Pravokutni i kvadratni sa zaobljenim vrhom, tipinim za renesansu, pridruuju se ovalni i kvadratni iznad kojih je kruni luk, pravokutni iznad kojih je ovalni otvor. g. ZVONIK je predstavljao upadljiv ukras. Katkad samo jedan, katkad u paru, ali uvijek boagto ukraeni i sloeni, podizali su se na proeljima, a katkad i na kupolama crkava. U nekim zemljama (Austrija, Njemaka, panjolska) postao je pravilo.

GRADOVI 17. i 18.st.Ono to je renesansa kroz nacrte idealnih gradova teorijski postavila, barok realizira. Grad doivljava u doba baroka potpunu urbau apoteozu. Ratna tehnika se tokom 16. i 17.st. usavravala pa je u tom periodu izgraeno vie novih utvrenih gradova. Sisteme utvrenja je u 2.pol. 17.st. znatno usavrio Vauban maral Francuske niinjer Luja XIV. Graditelj utvrda, urbanist, vojskovoa. Karakterizira ga umjetniki senzibilitet i tehnika perfekcija fortifikacijskog sustava. Projektirao je oko 300 utvrda. Ovo na slici je Neu Breisach (1698.). Karakteristini elementi su:kvadratian rasterveliki kvadratini trg

Moe se zakljuiti da je u drutvenom smislu barok zavretak procesa dekadanse feudalizma, afirmacija kapitalizma i apsolutistikih monarhija. Barok je umjetnost autoriteta i slui svjetovnim i duhovnim predstavnicima (protureformacija je vratila utjecaj crkve, a ona sada prihvaa izmijenjenu sliku svijeta i potie razvoj znanosti i umjetnosti) Sakralni element nije vie duhovna vertikala grada u sredite prostorne organizacije postavlja se dvor kao apoteoza apsolutne svjetovne vlasti. Koncentracija ekonomske moi u rukama vladara dovela je nakon esnaestog stoljea do brzog porasta naroito onih gradova u kojima je bilo sjedite vladara (prijestolnice). Za relativno kratko vrijeme London je imao oko 250.000 stanovnika, Napulj 240.000 st., a Pariz je 1637. g. ve imao oko 415.000 st. Potkraj osamnaestog stoljea London je preao 800.000 st. Pariz je imao 670.000 st., a Napulj oko 430.000 st. Osnovne znaajke urbanizma baroka su:1. velianje vladara kroz rasko arhitekture dvoraca i perivoja, ali i kroz intervencije unutar samog grada2. afirmacija specifinih profesija unutar struje, kao npr. vrtnog arhitekta3. renesansnoj odmjerenosti, redu i disciplini, barok suprostavlja razuzdanost bujnost i matovitost4. stilke i kompozicijske odlike baroka iskazane su kroz asposlutnu simetriju, geometrinost, monumentalnost, centralnu perspektivu (otvorena vizura, a ne komorna prostornost); tlocrtna geometrija: krug, trapez i elipsa5. unutranja i vanjska organizacija prostora se meusobno nadovezuju i referiraju jedna na drugu6. unutranjost strukture zgrade arhitektura se usredutouje na njezinu vanjsku manifestaciju, na njezinu pojavu i znaenje u sustavu plana.7. citati, ak i upotreba antikih elemenata (originalni egip. obelisci)8. rekonstrukcija grada kojima se otvaraju guste zateene struktue, rue itave kvartove, i na njihovom mjestu formiraju nove trgove. Nastaju spojeni trgovi.U 17. st poinje masovna upotreba koija kao gradskog prijevoznog sredstva. Ureuju se ulice, Osim toga poboljava se i komunalna opremljenost grada (vodoopskrba, odvodnja). Ureuju se javni parkovi i uvodi voda kao ukras prostora. Glavni prostorni elementi baroknog grada su avenije koje su najee radijalno usmjerene prema zavrnom elementu trgu, a kasnije u vrijeme apsolutizma prema dvorcu vladara.Zaetke ove ideje nalazimo u Rimu krajem XVI stoljea kada Papa SIXTUS V. gradi iroke uline poteze (pretee avenija) kojima je povezao svetita u Rimu, kako bi olakao prolaz hodoasnicima i procesijskim povorkama. Avenije dobivaju posebno na znaenju u sedamnaestom stoljeu kada se masovnije poela upotrebljavati koija kao gradsko prometno sredstvo. Avenija je omoguavala pravolinijsko kretanje a to je bilo znaajno i za odravanje vojnih parada. Barokni trgovi su za razliku od srednjevjekovnih i renesansnih manje sluili za trgovanje i okupljanje, a vie za prezentaciju moi aristokracije i crkve. Glavna karakteristika baroknog trga (a mnogi takvi su bili projektirani, ali ne i izvedeni u nacrtima idealnih gradova) jeste aksijalna simetrina kompozicija. Barokni trg je za razliku od renesansnog otvoren i vizuelno povezan s irim prostorima grada. Zavrna toka u vizualnom doivljaju trga je najee objekat reprezentacije moi, aristokratska palaa ili crkva, te spomenik, obelisk ili fontana. Najznaajniji barokni trgovi izgradjeni su u Rimu sa tlocrtnim elementima trapeza i ovala.

1656., glavni autor: Gian Lorenzo Bernini;- tri kompozicijske cjeline: ovalni trg (Piazza Obliqua),trapezni trg, proelje crkve;- obelisk Kaligule (postavio arh. Carlo Fontana u dobaSiksta V.), dvije fontaneDomicijanov stadion, srednjovjekovni trg, baroknodovrenje trga 1651; stambene zgrade (15.17. st.);barokna crkva S. Agnese in Agone (arhitekti: Rinaldi,Borromini)

Dok je u ranom baroku (16 i poetak 17 stoljea) u pogledu oblikovanja gradskih prostora bio dominantan utjecaj Italije, dotle je u kasnom baroku (17. i 18. stoljee) predominirao utjecaj Francuske posebno Pariza.Obnova Louvrea i ureenje vrtova Tuileries - najznaajniji su zahvati u renesansi, nakon toga gradnja Pariza realizira se temeljem planova iz: 1675.,1748.,1793. g. 1675., Francois Bullet i Pierre Blondel Plan dembellissement - prijedlog bulevara na mjestu gradskih fortifikacija; sklopovi javnih zgrada, novih ulica i trgova;- 1793. povjerenstvo umjetnika donosi plan za poljepanje Pariza (malo se ostvarilo)Istaknuti arhitekti francuske kao Le Notre, Blondel i drugi bili su angairani na tim znaajnim urbanistikim zahvatima. Kad je koncem 17 stoljea izgradjen Versailles kao tipian primjer grada, rezidencije apsolutistikog vladara, to je imalo utjecaja na izgradnju nekoliko slinih poduhvata kao to su Karlsruhe u Njemakoj, Petrograd (danas Lenjingrad) u Rusiji i Washington u SAD. Osnovno obiljeje tih gradova rezidencija jesu simetrina kompozicija tlocrta grada najee sa naglaenim radijalnim ulicama avenijama usmjerenim prema palai vladara kao centru moi tog vremena. Versailles (Versaj) kojeg je izgradio francuski kralj Louis XIV daleko izvan Pariza pravi je primjer materijalizacije jednog vladarskog koncepta apsolutizma. Sve to je sluilo kralju ogromnih je dimenzija dok je sama struktura grada unutar blokova oivienih zrakasto poloenim bulevarima skuena.VERSAILLES, Vaux-le-VicomtePrimjena perivojnih detalja u oblikovanju gradova:- zvjezdasti trgovi- trokrake aleje (Patte doie)- lepezasti trg (Versailles - Place dArmes, autor: J.H.Mansart)U URBANIZMU BAROK KARAKTERIZIRA RADIKALAN PRISTUP ORGANIZACIJI GRADA. SPAJANJEM PARCELA I NOVIM REGULACIJAMA ULINE MREE, MIJENJA SE NEKOHERENTNA SREDNJEVJEKOVNA STRUKTURA. IZGRADNJA GRADA IZLAZI IZVAN UTVRENOG PERIMETRA, A POJEDINANO JE UVIJEK PODREENO GRANDIOZNOJ KONCEPCIJI C J E L I N E.

KARLSRUHEOsnovan 1715 god. Ima, u odnosu na Versailles, jo naglaeniju radialnu emu uline mree koja je na jednak nain provedena i u gradu i u parku. Izgradnja kua bila je propisana, a u gradu je bila i izvrena diferencijacija ulica po stupnju otmjenosti. PETROGRAD, Pierre Blondel 1717.Grad dobiva karakteristinu tlocrtnu matricu sa tri zrakaste avenije usmjerene prema carskom dvoru za vrijeme vladavine carice Katarine II u drugoj polovini 18 stoljea. 1763. natjeaj za urbanistiko uljepanje grada (vrijeme carice Katarine II.)VELIKA BRITANIJA- scenografski barokni principi ujedinjeni s engleskim osjeajem za krajolik i perivojnu arhitekturu;- kraljevske rezidencije s perivojem Hampton Court zaetak vrtnih gradova.LONDON1666. godine poar je unitio 13.000 zgrada u sreditu grada _ prijedlozi za urbanistiku rekonstrukciju gradaBATHTradicija termi od rimskih vremena. Grad se u 18. i 19. stoljeu razvija kao mjesto za zabavu, ladanje i odmor. Prepoznatljiv karakter gradu daje isprepletanje arhitekture i krajolika uvlaenje pastoralnih scena pejzanoga perivoja u grad.BATH - John Wood & Indigo Jones 1782.1-Queen Square (1729.)2-Kings Circus (1754.)3-Royal Crescent (1767.-74.)4-Lansdown Crescent (1789.-93.)Autori: John Wood otac (1700.-54.) i John Wood sin (r. 1727.)Zmijoliki oblici zgrada prilagoeni obliju terena, slobodnostojee zgrade u krajoliku predstavljaju najavu urbanizma 20. st