barokni skladatelji zaa rani otok...kao dijete pobjeivala je na raznim natjecanjima u australiji, s...

Subota, 21. 1. 2012., 19 satiNOVA PRODUKCIJA!

ZA�ARANI OTOKBarokni skladatelji

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

Subota, 21. sije�nja 2012., 19 sati

Barokni skladatelji

ZA�ARANI OTOK

THE HD BRODCASTS ARE SUPPORTED BY

THE MET: LIVE IN HD SERIES IS MADE POSSIBLE BY A GENEROUS GRANT FROM ITS FOUNDING SPONZOR

Neubauer Family FoundationGLOBAL CORPORATE SPONSORSHIP OF THE MET LIVE IN HD IS PROVIDED BY

NOVA PRODUKCIJA!

PROSPERO David Daniels

SYCORAX Joyce DiDonatoARIEL Danielle de NieseCALIBAN Luca Pisaroni

NEPTUN Plácido DomingoMIRANDA Lisette OropesaFERDINAND Anthony Roth CostanzoHELENA Layla Claire

HERMIJA Elizabeth DeShongDEMETRIJ Paul ApplebyLISANDER Elliot MadoreKVARTET Philippe Castagner

Ashley Emerson Tyler Simpson Monica YunnusZbor i orkestar Metropolitana

Praizvedba: Metropolitan, 31. prosinca 2011.

SUBOTA, 21. SIJEČNJA 2012.

POČETAK U 19 SATI.

Georg Friedrich Händel

Antonio Vivaldi

Jean-Philippe Rameau

André Campra

Jean-Marie Leclair

Henry Purcell

Giovanni Battista Ferrandini

Jean-Féry Rebel

THE ENCHANTED

ISLANDZA�ARANI OTOK

Pasticcio u dva �inaIdeja i libreto: Jeremy Sams

Stanka nakon prvoga čina.Svršetak oko 22 sata i 30 minuta.Tekst: engleski. Titlovi: engleski.

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

ZBOROVOĐA Donald PalumboDIRIGENT William ChristieREDATELJ Phelim McDermottASISTENT REDATELJA I SCENOGRAF

Julian CrouchKOSTIMOGRAF Kevin Pollard

OBLIKOVATELJ RASVJETE

Brian McDevittKOREOGRAFKINJA Graciela DanieleANIMACIJA I PROJEKCIJE Fifty Nine Productions / Produkcija 59CONTINUO (ČEMBALO) Bradley BrookshireMUZIČKI SAVJETNIK Ellen Rosand

6 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2011./2012.

U 18. stol je�u sk ladatelj i su �esto spajali odlomke iz vlastitih djela u novu cjelove�ernju cjelinu s novim libretom, poglavito s namjerom da iskoriste pjeva�ke i interpretativne mogu�nosti najve�ih umjetnika svojega vremena. Ponekad su se uzimali odlomci iz djela raznih autora i sklapali u cjelinu. Nastajao je tako pasticcio, pastiche, kolaž najatraktivnijih arija i prizora. Ta tradicija posebno je bila popularna u Londonu.Ideju za Za�arani otok dao je umjetni�ki ravnatelj Metropolitana Peter Gelb kao pokušaj da se, uzimaju�i u obzir sve ve�u popularnost barokne opere i koriste�i pjeva�ke kvalitete vrhunskih interpreta te glazbe koji su na raspolaganju toj opernoj ku�i, stvori moderni pastiche, šarmantna c jel ina od lomaka iz djela nekol iko skladatelja, najviše Georga Friedricha Händela. Ta nova cjelina bila bi spoj starog i novog, glazbene i scenske raskoši barokne opere i tehni�kih dostignu�a

modernog doba. Scenska �arolija bila bi poput �arobnog napitka koji bi posjetitelji nakon izlaska iz kazališta ponijeli u sebi. Za�arani otok nova je cjelina koju je osmislio i za nju napisao libreto briljantni britanski redatelj, pisac, prevoditelj, skladatelj i pjesnik Jeremy Sams. Preslušao je sve Händelove opere, njih nešto više od �etrdeset. Preslušao je i djela drugih autora i sastavio izbor iz baroknih opera, kantata i oratorija, od kojih se ve�i dio rje�e izvodi. Dramsko polazište našao je u Shakespeareovoj Oluji (The Tempest), ali kako u njoj nema ljubavnog zapleta, posegnuo je za njegovom komedijom A Midsummer night’s dream (San ljetne no�i) i spojio ih. Rat Prospera i �arobnice-vještice Sycorax iz Oluje prekida �etvero ljubavnika iz Sna ljetne no�i - Helena, Hermija, Demetrij i Lisander koji odlaze brodom na svadbeno putovanje, a nevrijeme ih baci na Prosperov otok. U sukobe i zaplete koji slijede upleteni su Prosperova k�i

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a


Miranda, Sycoraxin grozni sin Caliban, princ Ferdinand koji je pretrpio brodolom, zra�ni duh Ariel i Neptun, kralj podmorja. Ta zamisao ima uporište u pjesni�kom djelu, adaptaciji Shakespeareove komedije Oluja iz pera najve�eg pjesnika i pisca engleske Restauracije Johna Drydena (1631-1700) i pjesnika i dramskog pisca Williama D’Avenanta (1606-1668) The Tempest, or The enchanted island (Oluja ili Za�arani otok), nastaloj 1667., za koju se pretpostavljalo da je glazbu skladao Henry Purcell (1659-1695), a sada se sve više pripisuje njegovu u�eniku Johnu Weldonu (1676-1736). Sams je uveo Calibanovu majku Sycorax, koja se spominje kod Shakespearea, ali se u njegovoj Oluji ne pojavljuje. Libreto je sastavio na engleskom, žele�i da posjetiteljima Meta djelo bude jasno i razumljivo i, što je još važnije, rimovano. Jezi�no ga je temeljio najviše na Drydenu i Alexandreu Popeu (1688-1744), autoru pjesama punih satiri�kih žalaca,

ali nije upotrebljavao starinske oblike “thee”, “thou” i “thine”; zamijenio ih je današnjim “you” i “your”. Sams se nada da �e dominantan biti osje�aj otkrivanja glavnih junaka koji otkrivaju otok, publike koja dolazi u kazalište da nešto sazna, pisca koji se približava cijelom stolje�u glazbe. “Mislite da nešto poznajete, a onda shvatite da zapravo ne poznajete nego po�injete otkrivati”, kaže. Sams je prepustio mašti svojh suradnika Phelima McDermotta, Juliana Croucha, Kevina Pollarda, Briana McDevitta, Fif ty Nine Productions i Graciele Daniele da do�araju raskošnu baroknu produkciju potpomognutu suvremenom videotehnologijom. Phelim McDermott je istaknuti britanski glumac, pisac i redatelj, cjelovita teatarska osobnost. Za sobom ima niz kazališnih produkcija koje su dobile prestižne nagrade. Julian Crouch je njegov asistent i scenograf (zajedno su realizirali hvaljenu produkciju Satyagrahe).

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a


Kostimograf je Kevin Pollard, majstor rasvjete Brian McDevitt, koreografkinja umjetnica s Broadwaya Graciela Daniele. U realizaciji sudjeluje tvrtka Fifty Nine Productions koja je realizirala animaciju i projekcije za broadwaysku produkciju djela War Horse (Ratni konj). War Horse je 2011.dobio nagradu Tony.Glazbeni dio koncepcije spektakla povjeren je francuskom dirigentu i �embalistu, ro�enom u Americi i školovanom na Harvardu i Yaleu, Williamu Christieju (1944.) koji je 1979. osnovao ansambl Les Arts Florissants i stekao ugled profinjenog glazbenika i povjesni�ara u istraživanju barokne glazbe. U Francuskoj je dobio odli�je Legije �asti, naslov Chevalier de l’ Ordre des Arts et Lettres (Vitez odli�ja umjetnosti i književnosti) i �lan je Académie des Beaux-Arts (Akademije lijepih umjetnosti). Mezzosopranistici Joyce DiDonato (1969.), koje se sje�amo kao paža Isoliera u izvrsnoj produkciji Rossinijeva Grofa Oryja povjerena

je uloga vještice Sycorax. Potje�e iz irsko-ameri�ke obitelji. Ro�ena je u Kanzasu, gdje je stekla i prvu glazbenu naobrazbu. Godine 1998. dobila je drugu nagradu na natjecanju Plácido Domingo Operalia i pobijedila na Natjecanju George London. Godine 2002. dobila je Nagradu Richard Tucker, 2005. prvi put je nastupila u Metropolitanu kao Cherubin u Figarovu piru, 2007. dobila je Metropolitanovu Nagradu Beverly Sills. Pjeva uloge koloraturnog mezzosoprana, ali i Octaviana u Kavaliru s ružom i Kompozitora u Arijadni na Naxosu. Interpret Prospera, ameri�ki kontratenor iz Južne Karoline David Daniels (1966.) po�eo se baviti pjevanjem kao tenor, ali nije bio zadovoljan pa je odlu�io pjevati kao kontratenor. Debitirao je 1992., godine 1997. dobio je Nagradu Richard Tucker, 1999. prvi put nastupio je u Metropolitanu u ulozi Sextusa u Händelovu Juliju Cezaru. Poslije je tuma�io i naslovni lik. U Metu je ostvario još nekoliko sjajnih uloga: Orfeja

Joyce DiDonato David Daniels

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a


u novoj produkciji Gluckove opere Orfej i Euridika 2007., Bertarida na premijeri Händelove Rodelinde 2004. i Oberona u Snu ljetne no�i Benjamina Brittena. Uloga Neptuna povjerena je slavnom španjolskom tenoru Plácidu Domingu (1941.) koji je od prvog nastupa u Metu 1968., kad je usko�io umjesto indisponiranog Franca Corellija u ulogu Maurizija u Cileinoj Adriani Lecouvreur, u njemu ostvario više od 600 nastupa u 42 uloge, a na repertoaru ih ima 128. Skrbi se za mlade umjetnike i svake godine organizira natjecanje Plácido Domingo Operalia. U novije vrijeme pjeva baritonske uloge: Simona Boccanegru i Oresta u Ifigeniji na Tauridi. Sopranistica Danielle de Niese (1979.), podrijetlom iz Šri Lanke, ro�ena u Australiji, s boravkom u SAD-u, �esta je suradnica maestra Christieja. Kao dijete pobje�ivala je na raznim natjecanjima u Australiji, s petnaest je debitirala u Operi u Los Angelesu, prvi je put nastupila u Metropolitanu 1998. kao

Barbarina u Figarovu piru. Calibana pjeva talijanski bas-bariton Luca Pisaroni (1975.), koji je debitirao 2001. kao Figaro u Figarovu piru, a prvi put nastupio u Metropolitanu 2005. kao Publije u Mozartovu Titusu. Uživa ugled jednog od najboljih mozartovskih pjeva�a današnjice pa je u listopadu prošle godine nastupio u Metu u novoj produkciji Don Giovannija. Pobjednica Metropolitan Opera National Council Auditions 2005. Lisette Oropesa, koje se sje�amo kao Lisete u Puccinijevoj Lastavici, prvoj produkciji Metropolitana koju smo gledali u ciklusu Metropolitan u Lisinskom, pjeva Mirandu, a Ferdinand je kontratenor u usponu, Anthony Roth Costanzo (1983.), pobjednik Velikog finala Nacionalnog savjeta (National Council Grand Finale) 2009. godine. Sa šest godina po�eo je svirati glasovir, a s trinaest u�iti pjevanje. Ove je sezone prvi put nastupio u Metropolitanu kao Unulfo u Rodelindi.

Plácido Domingo Danielle de Niese

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a


JEREMY SAMS O ZA�ARANOM OTOKUNe bih mogao re�i jesam li po�eo od rije�i, glazbe, pri�e ili pjeva�a koji su mi bili na raspolaganju? Svi su se ti �imbenici preplitali. Jedno je sigurno: zamisao je potekla od Petera Gelba. Rekao mi je: “Razmišljaj, posegni za skrivenim biserima jednog glazbenog stolje�a i od njih sastavi operu. I neka to bude na engleskom.” Od toga je po�elo i onda se prometnulo u otkri�e, barem za mene. Po�eo sam slušati. Vjerovao sam da dobro poznajem Händela, ali pomno ga preslušavaju�i, neprestano sam otkrivao. Sjetio sam se rije�i Georgea Bernarda Shawa kad je otkrivao izvedbu Beethovena: “Ušima sam upijao ono što gledam o�ima.” Opere - a ima ih više od 40 - �udesne su. Oratoriji su isto tako puni dramatike. Najve�e mi je otkri�e bio Händel ranih talijanskih kantata, mladena�kih remek-djela Il Trionfo del Tempo e del Disinganno (Trijumf Vremena i Prosvjetljenja) i La Resurrezione (Uskrsnu�e), iz kojih se ve� jasno razabire potpuno oblikovan genij koji širi svoja krila.

Händel je prije svega �ovjek od teatra, do dubine svojega bi�a. �ak su i njegove Four Coronation Anthems (�etiri krunidbene himne) kazališne koliko i njegove �arobne opere.Za Händelom je došao Vivaldi, koji je zahvaljuju�i sjajnim snimkama postao dio opernog repertoara. Iako se on možda ne može usporediti s Händelovom stvarala�kom širinom (a tko može?), u njemu ima bolne lirike i povrh svega poticajne energije i muževne snage neusporedive s onom njegovih suvremenika. On je zastupljen s devet arija. Mogao sam ih uvrstiti još dvadeset.Moje je zanimanje zatim zaokupio francuski barok. I tu opet nalazimo vladara kazališnog puka. Nisu to ni Lully ni Charpentier, nego Rameau. Rameau je jednostavno �udesan. Rijetko kada stara glazba zvu�i tako moderno. Ekscentri�an kao Berlioz, u životu je došao do opere kasnije i od Janá�eka i skladao je najljepšu baletnu glazbu prije �ajkovskog, neki �e re�i prije Stravinskog. “Balet sna” iz mojega drugog �ina (Za�arani otok dužnik je i tu, kao i u mnogim drugim

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a


prizorima, svojem prethodniku Broadwayu) najviše je Rameau. Rameauove opere potje�u izravno iz neobi�ne i divne škole francuskih kantata (poglavito Leclairovih), koje obiluju �arobnicama i �arolijama, a postajalo je sve jasnije da �e obje biti potrebne za moju nevjerojatnu pri�u.A sada nešto o pri�i. Moje je promišljanje bilo vrlo jednostavno: novo preuzimanje stare glazbe zahtijeva novo preuzimanje stare pri�e. Teško je (barem meni) razmišljati o pri�ama a ne posegnuti za Shakespeareom - a to se dogodilo dok sam slušao Purcellovu glazbu i odmah pomislio na Oluju. Drydenova verzija s Purcellovom glazbom zove se Za�arani otok, predobar naslov da bi se odbacio. Iako je Dryden, po definiciji, lišio napušten otok ljubavnog zapleta, ljubav je ono što pokre�e taj stroj stvaranja arija - baroknu operu. Netko se zaljubi - slijedi arija, kad se zagleda u drugoga - arija ljubomore, kad je netko prevaren - arija bijesa. Ljubav pokre�e svijet. Drydenovo dodavanje mlade lude Mirandine sestre nije previše nadahnjivalo. Ali njegovo uvo�enje �arobnice-vještice Sycorax, Calibanove majke i nekadašnje Arielove ljubavnice, bilo je predobro a da se ne bi ukralo. Nije trebalo oti�i predaleko da bi se zamislilo kako je bila zavedena, prezrena i zatim od Prospera prognana na tamnu stranu otoka. On krade njezinu zemlju, njezina sina, njezina slugu, njezino srce - a to su dobri razlozi za osvetu, pa eto osvetni�ke arije u prvome �inu, da ne spominjemo pomirenje i ariju oprosta u drugome. Ali, i dalje je nedostajao ljubavni zaplet. Trebalo je dodati goriva stroju za proizvodnju arija. Moj izbor me�u Shakespeareovim dramama uvijek je bio San ljetne no�i, najviše zbog njegovih �etvero ljubavnika koji se stalno zapli�u, zbog raznolikosti njihovih glasova, zbog njihovih stalnih dolazaka i odlazaka. I pomislio sam: ispremiješajmo ih pa �emo vidjeti kako pri�a djeluje na nas. Lisander i

Demetrij i njihove žene oti�i �e na svadbeno putovanje, a onda �e ih zahvatiti oluja koju je izazvao Ariel. A zašto je oluja zahvatila pogrešan brod? Jer je Sycorax pokvarila �aroliju. Možda ona pokušava osigurati budu�nost svojem otoku pa �e pomo�i Heleni da se zaljubi u Calibana. Možda �e se i Miranda, kojoj pomaže sve nesposobniji Ariel (koji zbog svoje bespomo�nosti uvelike sli�i Pucku), s istim žarom zaljubiti u Demetrija i Lisandra. Da ne bi sve ispalo prezamršeno, mogao bih sakriti Hermiju u špilju do po�etka drugoga �ina. I tako sam sastavljao pri�u.A to me je dovelo do podjele uloga. Ve� sam o tome razmišljao dok sam slušao Oluju i ve� sam �uo glasove. Prospero, mudar poput šamana, azijskog �arobnjaka, morao je biti samo kontratenor, zra�ni duh Ariel koloraturni sopran, Caliban bas, Sycorax dramski mezzosopran, Miranda lirski sopran. Istodobno je Metropolitan planirao sezonu i njegov je popis pjeva�a bio neobi�no sli�an mojem. Oni koje sam želio - David Daniels, Danielle de Niese, Luca Pisaroni, Joyce DiDonato i Lisette Oropesa stajali su mi na raspolaganju pa sam se po�eo osje�ati kao pohlepan dje�ak u trgovini slatkišima.A onda je došao Plácido Domingo. Gelb ga je pozvao da se pridruži produkciji. Upitao me mogu li stvoriti ulogu za njega? Mogu li? I tako je uloga Neptuna ro�ena za njega. I dobro je poslužila u zapletu. Bog (za�u�uju�e, Domingo nije nikada glumio boga) uvijek može oživjeti doga�aje i loše pretvoriti u dobro. Uvijek sam želio da likovi idu na put pa Neptun nije iznimka. Na po�etku je potišten i razdražljiv - izdaje ga snaga, njegovi su oceani one�iš�eni - ali on ponovno otkriva svoju mo� i upli�e se u ljudske zaplete. Njegov je vrhunac prvoga �ina, za�udni Händelov prizor (iz Tamerlana) koji se razrješuje u epskog Rameaua.I glazba i pri�a oblikovale su jedna drugu.


Zanosna arija sna iz Vivaldijeva Tita Manlija upravo je tražila da bude uvrštena pa sam napisao prizor sna kako bih mogao opravdati njezino uvrštenje. Pjeva�i su imali glazbu koju su silno željeli pjevati. (Zanimljivo, Vivaldi je bio na samome vrhu njihovih želja.) Ja sam bio vrlo sretan što sam mogao povezati pri�u s arijama koje su oni željeli pjevati. Sad smo ve� mogli razlu�iti što nam nedostaje da bi pri�a bila dovršena. Stupio sam u vezu s našim maestrom Williamom Christiejem i s muzikologinjom s Yalea, Ellen Rosand, izvorom znanja o svemu što je povezano uz barok, i postavljao sam pitanja poput ovoga: “Ima li u baroku brzog terceta za baritona, tenora i soprana u kojemu je žena neosjetljiva na muško udvaranje? (Da, u Händelovoj Susanni). Ima li miješanog kvarteta koji zvu�i kao da se dva para bude iz sna? (Da, u Vivaldijevoj La verità in cimento - Istina na kušnji.) Zna li itko za sekstet u baroku? (Ne zna, pa sam ja preradio jedan prema ranijem Händelovu kvartetu.) I tako dalje... do današnjeg dana. Naš je redatelj Phelim McDermott prošle godine razradio pri�u, u broadwayskom stilu, da vidi je li konzistentna. Za�udno, bila je konzistentna ali daleko je još bilo do dovršetka. Neke smo prizore odbacili, druge unijeli i tada sam po�eo davati završni oblik da bih bio siguran kako se prizori suprotnog ugo�aja izmjenjuju i proistje�u jedan iz drugoga i, što je najvažnije, da glazba proizlazi iz pri�e a nije njezin povod. Posao se, dok to pišem, nastavlja. Postavljanje na scenu ima svoje glazbene zahtjeve. Svaka je uloga napisana za umjetnika koji je stvara, a pravo je bogatstvo imati prostoriju punu prvorazrednih talenata. I gledati scenu, svjetla, zbor, kostime… sve… i do�i do sve�anosti.Još uvijek se osje�am kao pohlepno dijete u trgovini slatkišima - i debljam se iz dana u dan.

Jeremy Sams u programskoj knjižici opere

O SKLADATELJIMA

Georg Friedrich Händel ro�en je 23. velja�e 1685. u gradu Halleu na rijeci Saali. Prve glazbene spoznaje stekao je od orguljaša luteranske crkve Sv. Marije, Friedricha Wilhelma Zachaua (Zachowa) (1663-1712) kod kojega se do virtuoznosti usavršio u sviranju orgulja i �embala, a dobio je i solidno znanje iz kompozicije. Godine 1702. prema o�evoj želji po�eo je studirati pravo na Sveu�ilištu u Halleu. Dobio je jednogodišnji ugovor za mjesto orguljaša u tamošnjoj katedrali. Sljede�e godine došao je u Hamburg, prihvatio mjesto violinista i �embalista i 1705. skladao svoje prve opere, Almiru i Nerona. Na poziv kneza De’ Medicija potkraj 1706. otišao je u Italiju gdje je nastalo nekoliko njegovih crkvenih skladbi, me�u njima poznati Dixit Dominus, nekoliko kantata, dva oratorija i opere Rodrigo i Agrippina. Nastala u Napulju i praizvedena 1709. u Veneciji, Agrippina je doživjela velik uspjeh i proslavila skladatelja.

Georg Friedrich Händel


Godine 1710. Händel se iz Italije vratio u Njema�ku i u Hannoveru postao kapelnik na dvoru izbornog kneza Georga Ludwiga (1660-1727) koji �e 1714. postati engleski kralj George I. Potkraj godine otišao je u London.Händel je došao u Englesku kraljice Anne (1665-1714) koju je naslijedio hanoverski izborni knez Georg Ludwig, Händelov gospodar. Društveni, kulturni i znanstveni život bio je u punom cvatu. Nasuprot tome, glazbeni život poslije smrti Henryja Purcella gubi samosvojnost i postaje, nazovimo ga, uvoznim, jer je njegov najsnažniji predstavnik postao Nijemac, a žanr kojim je oduševljavao op�instvo bila je talijanska opera. Sljede�ih godina izvodile su se i opere u engleskom stilu i talijanske, upotpunjene pjesmama. U njima su se po�eli pojavljivati kastrati i njihovo pjevanje po�elo je zanositi slušatelje.Po�etkom 1711. Händel je londonskom op�instvu predstavio operu u talijanskom stilu Rinaldo. Postigao je golem uspjeh, unato� kritici kako je zamisao da se talijanska opera izvodi u Engleskoj - glupa. Rinaldom, prvom talijanskom operom skladanom za londonsku pozornicu, po�ela je njegova vladavina na tome podru�ju. Nakon po�etnog neprijateljstva, Englezi su posve prihvatili Händela, a talijanska opera zavladat �e engleskom pozornicom. Doduše, Händel nije odmah postao vode�i skladatelj talijanske opere. Njegova apsolutna vladavina koja �e trajati devet godina, po�ela je 1719. osnutkom Royal Academy of Music (Kraljevske glazbene akademije). Händel je u Dresdenu �uo slavnog kastrata Francesca Bernardija (1686-1758), ro�enog u Sieni i zbog toga poznatog kao Senesino, te ga je 1719. pozvao u London. Senesino, �iju su nepogrešivu intonaciju, sjajnu pjeva�ku tehniku, rafiniran stil i dramatsko tretiranje recitativa hvalili suvremenici, postao je

najpopularniji kastrat u Londonu, bio je glavna atrakcija kazališta na Haymarketu, gdje je sa senzacionalnim uspjehom pjevao u Händelovim operama i pod njegovim ravnanjem.Operna družina - Royal Academy of Music - imala je mnogo pretplatnika iz visokog plemstva. Pokrovitelj joj je bio sam kralj George I., koji je osobito cijenio glazbu svojega prijašnjeg kapelnika u Hannoveru. A bivši njema�ki kapelnik, a sad ve� cijenjeni engleski skladatelj, napisao je 1718. pastoralu Acis i Galatea, njegovo za života najizvo�enije djelo. Godine 1724. i 1725. skladao je tri svoje vrlo važne opere: Julija Cezara, Tamerlana i Rodelindu.Händel je 22. sije�nja 1727. postao podanikom britanske krune. Nakon Rodelinde prestao je skladati kantate i potpuno se posvetio operi. Nastali su tako Scipione, Alessandro, Admeto, Riccardo Primo, Siroe, Tolomeo i Lotario. Za krunidbene sve�anosti kralja Georgea II. godine 1727. skladao je �etiri anthems - himne, me�u kojima se ona s naslovom Zadok, the priest od tada izvodi na svim krunidbenim sve�anostima.A onda je došla 1728. godina i golem uspjeh The Beggar’s Opera (Prosja�ke opere) Johna Gaya (1685-1732) i Johanna Christopha Pepuscha (1667-1752). Ona je bila izraz novih umjetni�kih shva�anja engleskih gra�anskih krugova koja su se bitno razlikovala od estetike opere serie i njezine povijesno-legendarne i mitološke gra�e. Ismijavala je neprirodnost talijanske opere i naišla na oduševljeno odobravanje širokih slojeva engleskog društva. Händel je morao nakon pojave Prosja�ke opere prihvatiti �injenicu da je talijanskoj operi došao kraj. Po�eo je skladati oratorije na engleski tekst - Esther i Deborah, ali nije posve zapustio operu. Ariodante nije postigao uspjeh, ali Alcina, praizvedena 1735., bila je velik uspjeh.


Godine 1737. Händel je pretrpio moždani udar, a nakon lije�enja u Aachenu, oporavljen se vratio u Englesku. Za Engleze više nije bio stranac, nego pravi narodni umjetnik, cijenjen i slavan, George Frideric Handel. Publika koja je prije pljeskala njegovim operama Julije Cezar, Rodelinda, Poros, Ezio, Orlando i drugima, divila se njegovim himnama i blještavoj Glazbi na vodi, od 1741. hrlit �e u kazališta da bi slušala njegove oratorije Messiah, Samson, Semele, Hercules, Belshazzar, Judas Maccabaeus, Joshua, Theodora, Jephta, da spomenemo samo neke.Händel je upio razli�ite utjecaje, upoznao razli�ite na�ine izražavanja i pretvorio ih u vlastiti stil. Njegove su opere sinteza operne umjetnosti druge polovice 17. i prve polovice 18. stolje�a. Svi operni stilovi koje je upoznao na mnogim putovanjima zrcale se u njima. Njegovi veliki dramatski prizori u kojima se nižu oba tipa recitativa secco i accompagnato, ariosa i arije s psihološki izdiferenciranom izražajnoš�u u skladu s dramskim tekstom imaju veli�anstvenost vrhunskih umjetni�kih kreacija. Radost, oduševljenje, ljubav za životom - sve to zra�i iz Händelovih partitura, sve je to odraz njegove silne snage koju nikakvi porazi nisu mogli slomiti pa ni kad je pri kraju života oslijepio. Njegova glazba divno živa, sve�ano umiruju�a, oduševljeno pokretna, nimalo problemska - odražavala je ideale vremena. Ostavivši, zahvaljuju�i fantasti�noj lako�i stvaranja, brzini i genijalnosti improvizacije, golem opus skupljen u stotinu svezaka, Händel je umro u Londonu 14. travnja 1759., nepuna dva mjeseca poslije 74. ro�endana. Neposredno prije smrti napisao je posljednji dodatak oporuci: zahtjev da bude pokopan u Westminsterskoj opatiji me�u engleskim velikanima. Njegov je pogreb bio prava apoteoza. London je iskreno žalio za skladateljem koji je savršeno izrazio svoje doba.

U Za�aranom otoku najviše je korišteno odlomaka iz Händelovih djela, iz opera Alcina, Tezej, Ariodante, Deidamia, Amadigi di Gaula (Amadis iz Gaule), Atalanta i Partenope, opere-oratorija Semele, oratorija Il Trionfo del Tempo e del Disinganno, La Resurrezione, Susanna, Hercules (Heraklo) i Judas Maccabaeus ( Juda Makabejac) , kantata Notte placida e cheta (Mirna i tiha no�) i Tanti strali al sen mi scocchi (Toliko strijela u grudi mi odapinješ), pastoralne ode L’ Allegro, il Penseroso, ed il Moderato (Radost, Sjeta i Umjerenost), iz Four Coronation Anthems i prema operi Tamerlano (Tamerlan).

Antonio Vivaldi ro�en je 4. ožujka 1678. u Veneciji. Prvu glazbenu poduku dobio je od oca violinista u crkvi Sv. Marka, a otac ga je kao desetogodišnjaka i uveo u orkestar. Kad je 1703. navršio dvadeset pet godina, zaredio se. Bio je crvenokos i dobio je nadimak il prete rosso (crveni sve�enik) koji ga je pratio cijeloga života. Zbog slaba zdravlja oslobo�en je sve�eni�kih dužnosti, ali je zadržao taj �in. Stupio je u venecijanski zavod - konzervatorij (Seminario

Antonio Vivaldi


musicale dell’ Ospedale della Pietà) u kojemu je kao nastavnik violine, dirigent, ravnatelj i skladatelj proveo gotovo cijeli život. Za orkestar konzervatorija napisao je najve�i broj svojih instrumentalnih skladbi i priskrbio mu takav ugled da se smatrao jednim od najboljih u Europi. Nakon 1710. Vivaldijeva su se djela po�ela izvoditi izvan Italije, postao je slavna li�nost kojemu su dolazili u�iti i strani glazbenici. Putovao je po Europi. Umro je i pokopan u Be�u 28. srpnja 1741. godine. Poslije smrti ubrzo je pao u zaborav. Zanimanje za njega oživjelo je tek u 19. stolje�u usporedno s Bachovom renesansom. Danas se smatra središnjom li�noš�u u europskoj glazbi prve polovice 18. stolje�a, a njegova su djela bila temeljna za razvoj glazbe u drugoj polovici stolje�a. Taj najve�i talijanski barokni majstor orkestra, koji je napokon utvrdio formu koncerta, uz instrumentalnu glazbu skladao je i vokalno-orkestralnu, me�u kojom je 46 opera. Premda su suvremenici kritizirali njegovo operno stvaralaštvo, Vivaldi je u svojim kasnijim operama daleko nadišao slabosti tadašnjeg venecijanskog opernog stila, i to u instrumentalnoj obradi, u mnoštvu ansambala i zborskih dijelova, u velikom izražajnom rasponu i profinjenim recitativima. Skladao je više od 500 koncerata, me�u njima oko 350 za solo instrumente i guda�e, u njih 230 solisti�ki instrument je violina, a najpoznatija su �etiri godišnja doba. Zaslužan je za razvoj violinske tehnike. Dok je u venecijanskom konzervatoriju djelovao kao u�itelj violine, nije bio obvezan skladati crkvenu vokalnu glazbu. A kad je 1715. imenovan zborovo�om, skladao je nekoliko opusa za glas, me�u ostalima i oratorij Juditha triumphans (1716.). Stekao je ugled na tome podru�ju i izvan zidova Pietà pa je bio tražen i izvan Italije, što svjedo�i Te Deum iz 1727. koji je skladao u po�ast ro�enja dviju k�eri blizanki Luja XV.

Skladao je dvije Glorije. U njegovu opusu su i simfonije, 90 sonata i komorna glazba. Sams je u Za�arani otok uklju�io kantatu Cessate, omai cessate (Prestanite, sad ve� prestanite), motet Longe mala, umbrae, terrores (Daleko bila zla, sjene, strah) te prizore iz opera Farnace (Farnaks) iz 1727., Griselda iz 1735., Argippo iz 1730., Bajazet iz 1735., Tito Manlio iz 1719. i La verità in cimento iz 1720 godine.

Jean-Philippe Rameau ro�en je 25. rujna 1683. u Dijonu. Malo se zna o njegovih prvih �etrdeset godina, prije nego što je krenuo u Pariz da bi u njemu proveo ostatak svojega dugog života. Prve spoznaje o glazbi dobio je od oca orguljaša. Zatim je poha�ao jezuitski koledž i naposljetku zaželio postati glazbenik pa ga je otac poslao na nauke u Milano. Nakon povratka u Francusku djelovao je kao violinist i orguljaš po katedralama u provinciji. Prvi put došao je u Pariz 1706. i objavio prvu knjigu skladbi za �embalo Pièces de clavecin. Rameau je ro�en �etiri godine prije smrti Jean-Baptistea Lullyja (1632-1687), za�etnika francuske opere. Postao

Jean-Philippe Rameau


je najve�i francuski glazbenik i teoreti�ar svojega doba, izvrstan orguljaš, �embalist i skladatelj, �iji je doprinos francuskoj glazbi golem, ne samo na podru�ju opere nego i na polju komorne, vokalne i �embalisti�ke glazbe. Njegov dolazak u Pariz ozna�io je ne samo novo poglavlje u njegovu životu nego i novo razdoblje u razvoju francuskog glazbenog kazališta. Po�elo je to 1722. njegovim epohalnim djelom u povijesti glazbene teorije, Traité d’ harmonie (Traktat o harmoniji), u kojemu je glazbenoj praksi dao filozofsku dimenziju. To mu je donijelo svjetski ugled, prozvali su ga “Isaac Newton glazbe”. I danas je to nezaobilazno djelo u prou�avanju glazbe. Rameauova operna karijera po�ela je tek 1733. kad je ve� bio pedesetogodišnjak. Po�ela je uz potporu enormno bogatog mecene umjetnika i umjetnosti, Alexandrea Le Richea de la Poupelinièrea (1693-1762). Rameau je ubrzo postao dirigent njegova osobnog orkestra. Bila je to tragédie en musique (glazbena tragedija) po uzoru na Lullyjeva operna ostvarenja, Hippolyte et Aricie (Hipolit i Aricija). Praizvedena u Opéri, odmah mu je donijela slavu. Radnja se temelji na djelima velikih majstora tragedije Euripida i Jeana Racinea (1639-1699), što je navelo jednog njegova biografa da napiše “sjene Euripida i Racinea lebde nad operom i daju joj tragi�nu veli�inu koju nema niti jedno drugo Rameauovo djelo”. Godine 1735. skladao je prvo djelo u nešto lakšem žanru opéra-ballet, iznimno uspješno Les Indes galantes (Galantna Indija), 1737. nastala je njegova druga tragédie en musique - Castor et Pollux (Kastor i Poluks), a 1739. druga opéra-ballet - Les fêtes d’ Hébé (Hebine sve�anosti). Rameau je još skladao herojske pastorale (Pastorales héroiques), lirske komedije (comédies lyriques), comédie-ballet, actes de ballet i scensku glazbu za opére-comique. Compositeur du Cabinet du Roi (Skladatelj Kraljeva kabineta) umro je

dva tjedna prije svojega 81. ro�endana, 12. rujna 1764. godine.Rameauova opera ve� nosi zna�ajke rokokoa - umjesto vanjske monumentalnosti i širokih poteza donosi cizelirane detalje. Njegov je orkestar dotjeraniji i bolje iskorišten nego kod Lullyja. Harmonije, modulacije i ritmovi svježi su i privla�ni. U odnosu prema Lullyjevoj jednostavnosti, Rameauova se glazba mogla �initi - kako su joj i prigovarali njezini protivnici - suviše u�enom i kompliciranom. Prosvjetitelj, povjesni�ar i filozof, Voltaire (1694-1778) odmah je shvatio veli�inu njegove umjetnosti, dok ga je filozof, pisac i skladatelj Jean Jacques Rousseau (1712-1778), uvjereni pristaša talijanskog opernog stila, oštro napao. To je pedesetih godina 18. stolje�a dovelo do glasovitog Rata bufonista i antibufonista (Querelle des Bouffons), u kojemu su se pristaše “komplicirane” francuske tragédie en musique su�elili s pristalicama “prirodnosti i jednostavnosti” talijanske opere buffe, �ija je predstavnica bila Pergolesijeva La serva padrona (Služavka gospodarica). Rameauovu glazbu karakterizira iznimno kompozicijsko znanje jer primjenjuje do tada nepoznate tehnike, složene harmonije, uvodi novine, ali zadržava postoje�u formu.

André Campra ro�en 1660. u Aix-en-Provenceu, jedan je od vode�ih francuskih opernih skladatelja izme�u Lullyja i Rameaua. Otac mu je bio kirurg i violinist, podrijetlom iz Graglie u Italiji. Od njega je stekao prve spoznaje o glazbi. Godinama je polazio studij crkvenih nauka, 1681. imenovan je kapelanom, od 1694. do 1700. bio je maître de musique (muzi�ki direktor) katedrale Notre-Dame u Parizu. Uveo je violine u izvo�enje crkvene glazbe, što je u to doba bilo vrlo avangardno jer je violina smatrana uli�nim instrumentom. Godine 1697. po�eo se okretati kazalištu i objavio je neke kazališne skladbe pod bratovim


imenom, da ne bi došao u sukob s crkvom. Godine 1700. odrekao se položaja u katedrali i posve se posvetio glazbi za kazalište. Tada je, 1712., praizvedena njegova glazbena tragedija Idoménée. Nakon pet godina postao je slavan, ali mu je to donosilo i negativne kritike tiska pa se poslije 1720. vratio skladanju crkvene glazbe i nekim dužnostima u crkvenim kapelama. Ipak je 1730. postao Inspecteur Général (Glavni inspektor) u Opéri (Kraljevskoj glazbenoj akademiji). Umro je 1744. u 83. godini u Versaillesu. Campra je skladao nekoliko tragédies en musique, ali njegova je važnost poglavito u tome što je djelom L’ Europe galante (Galantna Europa) stvorio novi žanr, opéra-ballet. Skladao je i tri knjige kantata te crkvenu glazbu, uklju�uju�i jedan Requiem.

Jean-Marie Leclair stariji, ro�en 1697. u Lyonu, u�io je ples i violinu u Torinu. U Pariz je došao 1723. i svirao u Concert Spirituel (Duhovnim koncertima), polujavnim glazbenim priredbama. Skladao je nekoliko sonata za flautu i basso continuo. Prva mu je supruga bila plesa�ica, a druga graverka, Louise Roussel, koja je priredila za tiskanje njegova djela. Od Luja XV. dobio je naslov ordinaire de la musique (muzi�ki ordinarij) na kojemu se zahvalio 1737. zbog sukoba oko nadgledanja glazbe za kralja. Zatim je stupio u službu Kneza oranskog (Prince d’ Orange), koji je bio vrstan �embalist i Händelov u�enik i godinama je tri mjeseca u godini djelovao na njegovu dvoru, dok je ostatak godine provodio u Haagu kao kapelnik. Godine 1743. vratio se u Pariz, gdje je skladao svoju jedinu operu Scylla et Glaucus (Scila i Glauko). Do smrti je djelovao u Parizu kao violinist i skladatelj u službi vojvode od Gramonta. Smatra se osniva�em francuske violinske škole. Dobro je poznavao sve europske glazbene stilove. Mnoge njegove suite, sonate i koncerti te opera Scila i Glauko i danas se izvode, a

neka vokalna djela, baleti i ostala scenska glazba su izgubljeni. Tragi�no je skon�ao u listopadu 1764. Na�en je mrtav, izboden s le�a udarcima bodeža.

Henry Purcell ro�en je izme�u lipnja i studenoga, prema nekim izvorima 19. rujna, 1659. godine u Westminsteru u kojemu je proveo cijeli život, osim nekih razdoblja kad je izbivao s dvorom izvan Londona. Izvjesno je da je umro 21. studenoga 1695. i da je pokopan u Westminsterskoj opatiji 26. studenoga. Iznimno glazbeno nadaren, prvu je skladbu napisao kao devetogodišnji dje�ak, a odu za ro�endan Charlesa II. (1630-1685) tek nešto kasnije. Sa šest godina postao je �lan zbora Chapel Royal (Kraljevske kapele) u kojemu su talentirani dje�aci uživali prili�ne pogodnosti. U�io je pravopis, latinski i glazbu - orgulje, violinu i lutnju. Godine 1677. dobio je mjesto skladatelja Kraljevih violina, što je zna�ilo da �e ravnati guda�kim orkestrom od 24 �lana i za njega skladati razne prigodne skladbe, koje su nažalost izgubljene. Dvije godine poslije postaje orguljaš u Westminsterskoj opatiji. Po�inje skladati ode i prigodne himne - anthems - što �ini znatan dio njegove glazbene ostavštine. Godine 1682. postao je jedan od trojice orguljaša Kraljevske kapele, a to je uklju�ivalo pjevanje na prigodnim manifestacijama. Po svoj prilici bio je kontratenor. Najplodnije razdoblje Purcellova stvaralaštva po�inje 1689. dolaskom na vlast Williama Oranskog (1650-1702), od kada je britanski suveren morao biti protestantske vjere. Te je godine skladao Didonu i Eneju, najljepšu englesku operu, jedno od najljepših djela cjelokupne operne literature, biser glazbene ostavštine najdarovitijeg engleskog skladatelja koji je povezao talijanske i francuske stilske elemente i stvorio samosvojni engleski stil u baroknoj glazbi, najprofinjeniji umjetni�ki izraz engleskog


na�ina razmišljanja i doživljavanja, vrhunski obra�enog folklora, muzi�ko-dramatske masque (maske). Pripisuje mu se da je u godini svoje smrti, 1695., skladao songove (pjesme) za Drydenovu i D’Avenantovu adaptaciju Shakespeareove komedije Oluja - The Tempest, or The enchanted island - ali to danas neki muzikolozi osporavaju.

Giovanni Battista Ferrandini ro�en je 1710. u Veneciji, gdje je poha�ao Conservatorio dei Mendicanti i bio u�enik skladatelja i kontraaltista Antonija Biffija (1666-1723). Kao dje�ak je otišao u München i 1722. dobio mjesto oboista na dvoru bavarskog vojvode Ferdinanda. Sljede�e godine postao je dvorski glazbenik kneza izbornika, a od 1732. komorni glazbenik. Godine 1737. dobio je naslov Savjetnika kneza izbornika i tom prigodom promijenio je krsno ime Zaneto u Giovanni Battista, tj. Johann Baptist. Bavarsko dvorsko kazalište (Residenztheater) u Münchenu, sagra�eno prema nacrtima belg i j skog arhi tekta Françoisa de Cuvilliésa (1695-1768), otvoreno je 12. listopada 1753. Ferrandinijevom operom seriom, Catone in Utica (Katon u Utici). Godine 1755. unaprije�en je u Dvorskog trpezara (Trucheß) kneza izbornika, što mu je donosilo mirovinu. Skladao je još nekoliko opera u venecijanskoj tradiciji, niz instrumentalnih djela i mnoge arije, naj�eš�e na tekst slavnoga Pietra Metastasija (1698-1782). Godine 1739. skladao je kantatu Il Pianto di Maria or Giunta l’ ora fatal (Marijin pla� ili Kucnuo je sudbonosni �as), koja se pogrešno pripisuje Händelu. Napisao je glazbu za krunidbu cara Karla VII. 1742. u Frankfurtu. Godine 1755. povukao se u Padovu gdje su ga 1771. posjetili Wolfgang Amadeus Mozart i njegov otac Leopold. Zatim se vratio u München, gdje je umro 25. rujna 1791. u 81. godini. Ferrandinijeva djela odraz su povratka

francuskog glazbenog ukusa na talijanski na dvoru u Münchenu.

Jean-Féry Rebel (1666-1747), sin pjeva�a Jeana Rebela, tenora u privatnoj kapeli Luja XIV., bio je violinsko �udo od djeteta. Nakon studija kod velikog Jean-Baptista Lullyja razvio se u vrsnog violinista, �embalista, dirigenta i skladatelja. S trideset tri godine postao je 1699. prvi violinist Académie royale de musique, što je zna�ilo da je svirao u Opéri. Putovao je u Španjolsku i nakon povratka 1705. postao �lan vrlo uglednog sastava Vingt-quatre violons du roy (Dvadeset �etiri kraljeva violinista), 1726. imenovan je dvorskim Komornim skladateljem. Jedan je od prvih francuskih skladatelja koji su skladali sonate u talijanskom stilu. Njegove se skladbe isti�u izvornoš�u, složenim ritmovima i smionim harmonijskim jezikom koji se tada teško prihva�ao. Njegovo djelo Les caractères de la danse (Karakteristike plesa) u kojemu se glazba preplitala s plesom, inovativnog je metri�kog nadahnu�a. Uživalo je veliku popularnost i njime je 1725. u Londonu dirigirao sam Händel. Neke Rebelove skladbe opisuju se kao koreografirane “simfonije”. U njegova najoriginalnija djela ubraja se balet Les éléments (Elementi), nastao 1737., u kojemu je opisano stvaranje svijeta.

GLAZBAUvertira

Georg Friedrich Händel: Alcina, HWV 34

Prvi �in

1. “My Ariel” (Prospero, Ariel) - “Ah, if you would earn your freedom” (Prospero)Antonio Vivaldi: Cessate, omai cessate, kantata, RV 684, “Ah, ch’infelice sempre”

2. “My master, generous master - I can conjure you fire” (Ariel)


Händel: Il trionfo del Tempo e del Disinganno, oratorij, HWV 46a, I. dio, “Un pensiero nemico di pace”

3. “Then what I desire” (Prospero, Ariel)

4. “There are times when the dark side - Maybe soon, maybe now” (Sycorax, Caliban)Händel: Teseo, HWV 9, V. �in, 1. prizor, “Morirò, ma vendicata”

5. “The blood of a dragon - Stolen by treachery” (Caliban)Händel: La Resurrezione, oratorij, HWV 47, I. dio, 1. prizor “O voi, dell’Erebo”

6. “Miranda! My Miranda!” (Prospero, Miranda) - “I have no words for this feeling”(Miranda) Händel: Notte placida e cheta, kantata, HWV 142, “Che non si dà”

7. “My master’s books” - “Take salt and stones” (Ariel)Prema Jean-Philippeu Rameauu: Les fêtes d’Hébé, Drugi nastup: Glazba, 7. prizor, “Aimez, aimez d’une ardeur mutuelle”

8. Kvartet: “Days of pleasure, nights of love” (Helena, Hermija, Demetrij, Lisander) Händel: Semele, HWV 58, I. �in, 4. prizor, “Endless pleasure, endless love”

9. Oluja (Zbor) - TišinaAndré Campra: Idoménée, II. �in, 1.prizor, “O Dieux! O justes Dieux!”

10. “I’ve done as you commanded” (Ariel, Prospero)Händel: La Resurrezione, oratorij, HWV 47, “Di rabbia indarno freme”

11. “Oh, Helena, my Helen - You would have loved this island” (Demetrij)Händel: La Resurrezione, oratorij, HWV 47, I. dio, 2. prizor, “Così la tortorella”

12. “Would that it could last forever - Wonderful, wonderful” (Miranda, Demetrij) Händel: Ariodante, HWV 33, I. �in, 5. prizor, “Prendi, prendi”

13. “Why am I living?” (Helena)Händel: Teseo, HWV 9, II.�in,1. prizor, “Dolce riposo”“The gods of good and evil - At last everything is prepared” (Sycorax)Jean-Marie Leclair: Scylla et Glaucus, IV. �in, 4. prizor, “Et toi, dont lesembrasements… Noires divinités”

14. “Mother, why not? - Mother, my blood is freezing” (Caliban) Vivaldi: Il Farnace, RV 711, II. �in, 5 i 6 prizor, “Gelido in ogni vena”

15. “Help me out of this nightmare” - Kvintet: “Wonderful, wonderful” (Helena,Sycorax, Caliban, Miranda, Demetrij) Händel: Ariodante, HWV 33, I. �in, 5. prizor, s recitativom “Prendi, prendi”

16. “Welcome Ferdinand - Wonderful, wonderful,” repriza (Prospero, Miranda,Demetrij), “All I’ve done is try to help you” (Prospero) Vivaldi: Longe mala, umbrae, terrores, motet, RV 629, “Longe mala, umbrae,terrores”

17. “Curse you, Neptune” (Lisander) Vivaldi: Griselda, RV 718, III. �in, 6. prizor, “Dopo un’orrida procella”

18. “Your bride, sir? ”(Ariel, Lisander, Demetrij, Miranda) - Tercet “Away, away! You loathsome wretch, away!” (Miranda, Demetrij, Lisander) Händel: Susanna, oratorij, HWV 66, II. dio, “Away, ye tempt me both in vain”

19. “Two castaways - Arise! Arise, great Neptune” (Ariel)Pripisuje se Henryju Purcellu: The Tempest, or The Enchanted Island, Z. 631, II. �in, br. 3, “Arise, ye subterranean winds”

20. “This is convolvulus” (Helena, Caliban) - “If the air should hum with noises” (Caliban)


Händel: Deidamia, HWV 42, II. �in, 4. prizor, “Nel riposo e nel contento”

21. “Neptune the Great” (Zbor)Händel: Four Coronation Anthems / �etiri krunidbene himne, HWV 258, “Zadok the priest”

22. Who dares to call me? (Neptun, Ariel) Prema Händelovu Tamerlanu, HWV 18, “Oh, per me lieto”“I’d forgotten that I was Lord” (Neptun, Zbor) Rameau: Hippolyte et Aricie, II. �in, 3. prizor, “Qu’a server mon courroux”

23. “We like to wrestle destiny - Chaos, confusion” (Prospero) Händel: Amadigi di Gaula, HWV 11, II. �in, 5. prizor, “Pena tiranna”

Drugi �in

24. “My God, what’s this? - Where are you now?” (Hermija) Händel: Hercules, oratorij, HWV 60, III. �in, 3. prizor, “Where shall I fly?”

25. “So sweet, laughing together - My strength is coming back to me” (Sycorax) Vivaldi: Argippo, RV 697, I. �in, 1. prizor, “Se lento ancora il fulmine”

26. “Curses, a fresh disaster” (Ariel, Demetrij, Helena, Caliban) - “A voice, a face, a figure half-remembered” (Helena) Händel: Amadigi di Gaula, HWV 11, III. �in, 4. prizor, “Hanno penetrato i detti tuoi l’inferno”

27. “His name, she spoke his name” (Caliban)Händel: Hercules, oratorij, HWV 60, III �in, 2. prizor “O Jove, what land is this? - I rage”

28. “Oh, my darling, my sister - Men are fickle” (Helena, Hermija) Händel: Atalanta, HWV 35, I. �in, 3. prizor - “Amarilli? - O dei!”

29. “I knew the spell” (Sycorax, Caliban) - “Hearts that love can all be broken” (Sycorax) Giovanni Battista Ferrandini (pripisuje se Händelu): Il pianto di Maria, kantata, HWV 234, “Giunta l’ora fatal - Sventurati i miei sospiri”

30. “Such meager consolation - No, I’ll have no consolation” (Caliban) Vivaldi: Bajazet, RV 703, III. �in, 7. prizor, “Verrò, crudel spietato”

31. Masque of the Wealth of all the World / Maska bogatstva cijelog svijeta a) Kvartet: Caliban goes into his dream / Caliban tone u san, “Wealth and love can be thine” Rameau: Les Indes galantes, III. �in, 7. prizor, “Tendre amour” b) Parade / ParadaRameau: Les fêtes d’Hébé, Tre�i nastup: Plesovi, 7. prizor, Tambourin en rondeau c) The Women and the Unicorn / Žene i jednorogRameau: Les fêtes d’Hébé, Tre�i nastup: Plesovi, 7. prizor, Musette d) The Animals / ŽivotinjeJean-Féry Rebel: Les Éléments, I. �in, Tamburini I & II e) The Freaks - Chaos / Hirovi - metežRameau: Hippolyte et Aricie, I. �in, Tonnerre f) Waking / Bu�enjeRameau: Les Indes galantes, III. �in, 7. prizor, “Tendre amour,” repriza

[nema br. 32]

33. “With no sail and no rudder - Gliding onwards” (Ferdinand) Händel: Amadigi di Gaula, HWV 11, II. �in, 1. prizor, “Io ramingo - Sussurrate, onde vezzose”

34. Sekstet: “Follow hither, thither, follow me” (Ariel, Miranda, Helena, Hermija, Demetrij, Lisander)


Händel: Il trionfo del Tempo e del Disinganno, oratorij, HWV 46a, II. dio, Kvartet: “Voglio tempo”

35. “Sleep now” (Ariel)

Vivaldi: Tito Manlio, RV 78, III. �in, 1. prizor, “Sonno, se pur sei sonno”

36. “Darling, it’s you at last” (Hermija, Lisander, Demetrij, Helena) Vivaldi: La verità in cimento, RV 739, II. �in, 9. prizor, “Anima mia, mio ben”

37. “The wat’ry God has heard the island’s pleas” (Zbor) Händel: Susanna, oratorij, HWV 66, III. dio, “Imdioial Heav’n!”

38. “Sir, honored sir - I have dreamed you” (Ferdinand, Miranda)

Händel: Tanti strali al sen mi scocchi, kantata, HWV 197, “Ma se l’alma sempre geme”

39. “The time has come. The time is now” (“Maybe soon, maybe now,” repriza) (Sycorax) Händel: Teseo, HWV 9, V. �in, 1. prizor, “Morirò, ma vendicata”

40. “Enough! How dare you?” (Prospero, Neptun) - “You stand there proud and free - You have stolen the land” (Neptun) Rameau: Castor et Pollux, V. �in, 1. prizor, “Castor revoit le jour”

41. “Lady, this island is yours” (Prospero, Caliban, Ariel) - “Forgive me, please forgive me” (Prospero) Händel: Partenope, HWV 27, III. �in, 4. prizor, “Ch’io dioa?”

42. “We gods who watch the ways of man” (Neptun, Sycorax, zbor)Händel: L’allegro, il Penseroso, ed il Moderato, HWV 55, I. dio, “Come, but keep thy wonted state - Join with thee”

43. “This my hope for the future” (Prospero) - “Can you feel the heavens are reeling” (Ariel)Vivaldi: Griselda, RV 718, II. �in, 2. prizor, “Agitata da due venti”

44. “Now a bright new day is dawning” (Ansambl)Händel: Judas Maccabaeus, oratorij, HWV 63, III. dio, “Hallelujah”

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

NakladnikKoncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Za nakladnikaDražen Siriš�evi�, ravnatelj

Voditeljica marketingaMetoda Lhotka

Producent programaIvana Kosteši�

UrednicaIvana Kosteši�

TekstMarija Barbieri

Oblikovanje i grafi�ka pripremaIgor Zirojevi�, Studio Stožer

LektoricaRosanda Tometi�

TisakIntergrafika d.o.o.

Naklada 500 kom.

www.lisinski.hr

SUMRAK BOGOVA

Subota11. velja�e 2012.

18 sati

R. Wagner

NOVA PRODUKCIJA!

SAZNAJTE VIŠE O OPERI SUMRAK BOGOVA!

U uzbudljivom završetku ciklusa Prstena u kojem obmana i pohlepa vode općoj

kataklizmi, Deborah Voigt i Jay Hunter Morris ponovno će tumačiti uloge Brünhilde

i Siegfrieda. U ulogama se također pojavljuju Eric Owens (Alberich), Waltraud

Meier (Waltraute i Gibichungs), Hans-Peter König (Hagen), Wendy Bryn Harmer

(Gutrune), Iain Peterson (Günther). ”Lepageov tim dizajnera iz Siegfrieda ponovno

se okupio kako bi stvorio vizualne efekte finala Prstena. Sumrakom bogova ravnat

će maestro James Levine.

Petak, 10. veljače, 18 satiMala dvorana Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog i udruga Richard Wagner Zagreb pozivaju Vas na predavanje maestra Mladena Tarbuka o operi Sumrak bogova Richarda Wagnera. Ulaz slobodan

medijski pokrovitelj:

barokni skladatelji zaa rani otok...kao dijete pobjeivala je na raznim natjecanjima u australiji, s...

Documents