1

Boæje kraljevstvo

2

NakladnikZNACI VREMENA

znaci-vremena.com

UrednikMario ©ijan

Prijevod s engleskogBoæidar LaziÊ

LekturaMarijan MalaπiÊ

KorekturaBrankica VukmaniÊ

TisakZNACI VREMENA

Zagreb 2014.

3

Boæjekraljevstvo

VjeËnost veÊ ovdje

4

CIP zapis dostupan u raËunalnomkatalogu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice

u Zagrebu pod brojem 871783

ISBN 978-953-183-203-8

5

UvodGilbert Cangy

Dobrodoπli u Molitveni tjedan za mladeu 2014. godini! Ove Êemo godine priÊi temio Boæjem kraljevstvu. Vidjet Êemo kako onazauzima srediπnje mjesto u Isusovom naukui πto bi nama mladima ona mogla znaËiti.

Bio sam na drugoj godini studija teolo-gije na Koledæu Avondale u Australiji, kadame je poslovoa u tvornici za proizvodnjuzdrave hrane, dok sam radio u noÊnoj smje-ni, pitao mogu li sa πest rijeËi obuhvatiti Isu-sovu misiju, a da to budu samo Isusove rije-Ëi. Odustao sam nakon nekoliko pokuπaja. Jed-nostavno nisam znao. Ohrabrio me je i uputiona Evanelje po Marku 1,14.15.

Marko opisuje poËetak Isusove sluæbe nasljedeÊi naËin:

“Poπto je Ivan bio zatvoren, doe Isusu Galileju. Tu je propovijedao Radosnu vijestBoæju. Govorio je: ‘Ispunilo se vrijeme, bli-

6

zu je kraljevstvo Boæje. Obratite se i vjerujteu Radosnu vijest!’”

Marko ukazuje na trenutak kada je IsuspoËeo svoju sluæbu na Zemlji. On je objav-ljivao Boæju Radosnu vijest. Doπao je znaËa-jan trenutak u povijesti spasenja, i on jasnogovori da je sræ Boæje Radosne vijesti “blizuje kraljevstvo Boæje”. RijeË “blizu” ovdje do-slovno razumijemo kao neπto πto je nadomakruke, πto moæemo dosegnuti.

Isus opisuje svrhu svojeg dolaska na svijetpotpuno istim rijeËima i ova tema je utkanau Novi zavjet kao osnovni motiv. “Kad nastadedan, izie i ode na samotno mjesto. Narodga traæio i kad dooπe do njega, htjedoπe gazadræati da ne ide od njih. A on im reËe: ‘Idrugim gradovima moram donijeti Radosnuvijest o kraljevstvu Boæjem, jer sam za to po-slan.’ I propovijedao je po sinagogama u Ju-deji.” (Luka 4,42-44)

“Tako je Isus obilazio sve gradove i sela.UËio je u tamoπnjim sinagogama, propovije-dao Radosnu vijest o Kraljevstvu i lijeËio sva-ku slabost i bolest.” (Matej 9,35)

Luka 9,1.2 — Slao je svoje uËenike daËine isto. “Jedan dan pozva k sebi Dvanaes-toricu i dade im moÊ i vlast nad svim zlimduhovima i da lijeËe bolesne. Zatim ih posla

7

da navjeπÊuju kraljevstvo Boæje i da ozdrav-ljaju bolesnike.”

Djela 1,3 — Posljednjih Ëetrdeset da-na razgovarao je s onima kojima Êe po-vjeriti zadaÊu. “Njima je poslije svoje muketakoer pruæio mnoge dokaze da je æiv: uka-zivao im se Ëetrdeset dana i govorio im okraljevstvu Boæjem.”

Djela 8,12; 28,30.31 — Sræ apostolskeobjave. “Ali kad povjerovaπe Filipu koji jenavjeπÊivao Radosnu vijest o kraljevstvu Bo-æjem i o imenu Isusa Krista, pristadoπe dase krste, i ljudi i æene.” (8,12)

“Pavao ostade pune dvije godine u svomiznajmljenom stanu, gdje je primao sve kojisu se k njemu navraÊali i gdje je sasvim slo-bodno i bez prepreka propovijedao o kraljev-stvu Boæjem i izlagao nauku o Gospodinu Isu-su Kristu.” (28,30.31)

Matej 24,14 — Poruka treba biti ob-javljena cijelom svijetu prije svrπetka.

“Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propo-vijedat Êe se po svemu svijetu, svim narodi-ma za svjedoËanstvo, i tada Êe doÊi svrπetak.”

Trostruka aneoska vijest iz Otkrivenjastavljena je u kontekst vjeËnog Evanelja:

“Uto spazih nekoga drugog anela gdjeleti u najviπem dijelu neba noseÊi jednu ne-

8

prolaznu radosnu vijest koju mu je trebalonavijestiti stanovnicima zemlje: svakom na-rodu i plemenu, jeziku i puku.” (Otkrivenje14,6)

Tijekom Molitvenog tjedna istraæit Êemoteme o Boæjem kraljevstvu i usmjerit Êemopozornost Ëitatelja na sadaπnju stvarnost usvjetlu eshatoloπkog vrhunca. Naglaπavamo sla-vu “koja joπ nije doπla” kao ispunjenje naπenade. U ovome Molitvenom tjednu usredo-toËit Êemo se na primjenu naπe “blaæene na-de” sada i ovdje.

Pisci Êe izvlaËiti zakljuËke analizirajuÊiIsusove rijeËi i djela, Govor na Gori, uspo-redbe i Ëuda. Naglasit Êemo da “moæete uÊiu vjeËni æivot sada do trenutka kada Êe pro-laznost ustupiti mjesto vjeËnosti”. Uite danas,preobrazite se, budite poslanici pomirenja,traæite pravednost i milost i neka naπa zajed-nica u vjeri bude prozor kroz koji Êe se moÊividjeti skori dolazak veliËanstvenog Boæjegkraljevstva.

9

1. PoËelo jeMARKO 1,14-15

Kessia Reyne Bennett

Æivimo u svemiru uvuËenom u sukob.Naπ svijet svjedoËi da sukobi bjesne oko nasi u nama. Izmeu sila dobra i zla vodi se bitkaza Ëovjekovo srce i oko zemaljskih odnosa.Ovaj svijet je krvavo bojno polje ratova i ra-zorenih domova, svaa i potresa, siromaπtvai tjeskobe, pustoπenja πuma i tlaËenja ljudi.“U divnoj nadi srca plamte nam, nadi da ideGospod naπ!”1

Neπto bolje dolazi — a to Êe uskoro i sti-Êi! Isus uskoro dolazi da naËini sve novo. Uveliki dan Isusovog povratka nikakva sila neÊemoÊi zaustaviti Boæje djelo obnovljenja. Pot-puni nered Êe utihnuti i svi sukobi prestati.Napokon Nebo! Aleluja!

2 Himne i duhovne pjesme, Zagreb 1975., br.95.

10

Ali u meuvremenu mi æivimo u “me-uvremenu”. Æivimo u meuvremenu izme-u savrπenog Edena nastalog u vrijeme stva-ranja i obnovljenog Edena. U ovom meuvre-menu, iako naπa srca Ëeznu za Nebom, naπastopala su Ëvrsto prilijepljena za tlo ovog lu-dog i nemirnog svijeta.

Kada bi se Nebo moglo veÊ sada poja-viti... A bi li moglo? Bi li Bog mogao samomalo prije roka spustiti Nebo na Zemlju i bi-smo li mi veÊ sada mogli uæivati u tom kra-ljevstvu? Zamislite da se Nebo pojavi sada.To je ono πto æelimo, zar ne? Zato se mi, sli-jedeÊi primjer naπega Gospodina, ne molimo:“Doi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja, ka-ko na nebu, tako i na zemlji.” Kada bismosamo mogli veÊ sada æivjeti na Nebu!

Radosna je vijest...! Pa, ne bih vam jeæeljela pokvariti. Prepustit Êu Isusu da vamto On sam kaæe. Otvorite sa mnom Evaneljepo Marku 1,14.15. Posluπajte Radosnu vijestod Boga! “Poπto je Ivan bio zatvoren, doeIsus u Galileju. Tu je propovijedao Radosnuvijest Boæju. Govorio je: ‘Ispunilo se vrije-me, blizu je kraljevstvo Boæje. Obratite se ivjerujte u Radosnu vijest!’” Isus je objavljivao,propovijedao, objelodanjivao Boæju Radosnuvijest. A koja je to bila Radosna vijest? “Ispu-

11

nilo se vrijeme” i “blizu je kraljevstvo Boæje”.Boæja Radosna vijest koju je Isus objavljivao,i danas je Radosna vijest! “Ispunilo se vrije-me, blizu je kraljevstvo Boæje.”

Ispunilo se vrijemeIsus je rekao da je doπao Ëas. Na koji je

to sat on gledao? Na elegantan ruËni sat izprvog stoljeÊa? Moæda je izvadio mobilni te-lefon da na njemu provjeri vrijeme? »as okojem je Isus govorio ne moæe se oËitati naekranima ili pronaÊi na zidnim kalendarima.To ne znaËi da poËinje drugi πkolski sat ilida se trebaπ stvarno, ali stvarno probuditi dane bi zakasnio na autobus jer si veÊ triputpomaknuo alarm na budilici! Ne, to je vrije-me koje je isprepleteno s nadom, vrijeme kojeje Bog oznaËio prije mnogo stoljeÊa, vrijemekoje daje dinamiku planu otkupljenja — toje proroËko vrijeme.

I to proroËko vrijeme poËelo je otkuca-vati Ëim su Eva i Adam okusili zabranjenovoÊe i otvorili vrata svijeta nepojmljive tame.Upravo tu, u oskvrnjenom Edenskom vrtu,Gospodin je Evi obeÊao da Êe njezini potomciuniπtiti neprijatelja — Sotonu (Postanak 3,15).Kada je Eva zatrudnjela, ponadala se da je

12

doπao Ëas i da Êe se u Kajinu ispuniti to obe-Êanje. A Bog je Ëuvao ovu nadu æivom i na-stavio ispunjavati nevjerojatna obeÊanja o Dje-tetu koje Êe spasiti svijet, obeÊanja o Bogukoji Êe æivjeti meu ljudima i obeÊanja o Bo-æjem kraljevstvu koje Êe na koncu biti uspo-stavljeno! ObeÊanja o miru i izobilju, izlje-Ëenju i æivotu koji nikada ne prolazi.

»as nije stigao ni u Abrahamovo vrijeme.»as nije stigao ni u Mojsijevo vrijeme. »asnije stigao ni u Davidovo vrijeme. »as nijestigao ni u Izaijino vrijeme. »as nije stigaoni u Danielovo vrijeme. »as nije stigao ni uMalahijino vrijeme.

Ali taj Ëas je u jednom trenutku ipak do-πao. Djevojka je zatrudnjela, Dijete se rodi-lo, bilo je siromaπno, skromno i savrπeno, na-raslo je, postalo »ovjek, i taj »ovjek Isus jeizgovorio: “Ispunilo se vrijeme!” »as je doπao.Vjekovna nada, æelja naroda, Ëeænja svakogljudskog srca od Eve, preko Marije, pa dovas — doπla je. Emanuel, “Bog s nama”. Isus,“Spasenje”. »as je stigao! Mudrost mudracai rijeËi proroka ispunile su se. »as je doπao!Bog u Isusu ispunjava svako obeÊanje kojeje dao ËovjeËanstvu da Êe biti s njim, da Êedjelovati, da Êe kraljevati. Raskoπna ljepotaBoæjeg kraljevstva do ovog trenutka bila je

13

samo obeÊanje. Ali sada je doπao Ëas! Bogje u Isusu s obeÊanja preπao na ispunjenje.Boæje kraljevstvo se pribliæilo. Da, Boæje kra-ljevstvo je blizu. DjeliÊ Neba obasjao je Ze-mlju, nebeska stvarnost je uπla u naπu zemalj-sku. Boæje kraljevstvo se pribliæilo u Isusu.

Boæje kraljevstvoDok sluπamo kako Isus govori o neËemu

tako znaËajnom kao πto je Boæje kraljevstvo,mi æelimo znati neke Ëinjenice o njemu. ©toje Boæje kraljevstvo? Kako ono izgleda? Markonam ne govori o sadræaju tog kraljevstva. Onnam ne daje recept sa svim potrebnim sastoj-cima. Umjesto da nam jednostavno kaæe πtoje Boæje kraljevstvo, Marko nam ga na genija-lan naËin opisuje u svojem Evanelju.

Pogledajmo πto Isus Ëini i vidjet Êemokakvo je to kraljevstvo. U prvom poglavljuIsus poziva ©imuna i Andriju, Jakova i Ivana.Na samom poËetku poËinje okupljati druπtvoi usredotoËen je na dosezanje ljudi. “Isus imreËe: ‘Hajdete za mnom, i uËinit Êu vas riba-rima ljudi!’ Oni odmah ostaviπe mreæe i po-oπe za njim.” (Marko 1,17.18)

Isus pouËava one koji su se okupili usinagogi (redak 20).

14

Isus istjeruje neËistog duha (redci 21-26).Isus ozdravlja Petrovu punicu od straπne

groznice (redci 29-31).Isus ozdravlja sve bolesnike i opsjednute

(redci 32-34).Isus se budi u zoru i razgovara s Bogom

u molitvi. Zatim nastavlja sa svojim æivotom,putuje, pouËava, propovijeda i ozdravlja.

U drugom poglavlju Isus javno opraπtagrijehe oduzetom i ozdravlja njegove udove.Pronalazi prezrenog æidovskog carinika i ve-Ëera s greπnicima iz grada. Zatim istiËe daje subota “stvorena radi Ëovjeka, a ne Ëovjekradi subote”.

U treÊem poglavlju lijeËi u subotu obnav-ljajuÊi iscjeljujuÊu svrhu subote. Zatim po-ziva dvanaestoricu apostola, πalje ih da pro-povijedaju Evanelje i daje im silu da izgonezle duhove.

U Ëetvrtom poglavlju iznova i iznova pri-Ëa o tajni kraljevstva. IstiËe da ono nije kaoovozemaljska kraljevstva, da u njemu nemaprisile i nasilja. Govori kako bi ga trebalo na-vijeπtati, kako raste i njime upravlja Boæja sila,kako poËinje kao malo kraljevstvo koje pre-rasta u veliko.

Zatim Marko poËinje pokazivati silu togkraljevstva na dojmljive naËine. Prvo, u Ëetvr-

15

tom poglavlju Isus stiπava oluju. Sa samo neko-liko rijeËi On stiπava vjetar i gospodari olu-jom. Isus je Gospodar prirode. Marko zatimu petom poglavlju govori kako je Isus spasioËovjeka koji je bio opsjednut legijom neËis-tih duhova. Silom svoje rijeËi oslobodio jebijesnog i uniπtio uporiπte demonske sile. Isusje Gospodar duhovnog svijeta. Onda ozdravljaæenu koja je viπe od dvanaest godina bolovalaod neizljeËive bolesti. Isus je Gospodar nadbolestima. A zatim — zatim! — podiæe iz mr-tvih dvanaestogodiπnju djevojËicu, vraÊa jojæivot i obnavlja radost kod njezinih rodite-lja. Isus je Gospodar nad smrÊu.

I tako se priËa o Isusovom uspostavlja-nju Boæjeg kraljevstva nastavlja. I kakvo jeto kraljevstvo? To je zajednica, dosezanje ljudi,to je sloboda od demonskih sila, to je fiziËkoozdravljenje, to je opraπtanje grijeha, to jepravi nauk, to je iskustvo svetkovanja subo-te, to je sloboda od straha i nada koja je ja-Ëa od bolesti i smrti, to je zajednica s Bogomi veËera s greπnicima. ZahvaljujuÊi Isusu,Boæje kraljevstvo nam je postalo bliæe. MalitraËak Neba je obasjao Zemlju, nebeskastvarnost uπla je u naπu zemaljsku. Nebo sespustilo. “Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljev-stvo Boæje!” Kada bismo mogli veÊ sada po-

16

Ëeti æivjeti na Nebu... I moæemo, jer je onou Isusu veÊ tu.

Kako onda moæemo æivjeti sada u tomkraljevstvu? Isus nam i o tome govori! “Ispu-nilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Boæje! Ob-ratite se i vjerujte u Radosnu vijest!” (Marko1,15) Kako danas moæemo æivjeti u Boæjemkraljevstvu? Obratite se i vjerujte u Radosnuvijest!

Æivjeti sada u Boæjemkraljevstvu

ObraÊenje znaËi uhvatiti se za Spasitelja,promijeniti se i ostaviti grijeh. Viπe ne ho-damo vlastitim putovima, veÊ Gospodnjim.Viπe ne gospodarimo sami sobom, veÊ biramoIsusa za svojega Gospodara. U Kristovoj do-broti vidimo svoju zloÊu i predajemo sebeNjegovoj milosti. Kada traæimo pokajanje, odNjega dobivamo promjenu uma, promjenusrca, promjenu æivota.

Ponekada imamo pogreπnu predodæbu dase moramo obratiti prije nego πto Êemo do-Êi k Isusu. Mislimo: “PRVO moram æaliti zboggrijeha i promijeniti se, pa Êu se tek ondamoÊi okrenuti k Isusu i primiti Njegovu mi-lost.” Meutim, niπta ne moæe biti beskoris-

17

nije od ovakvog stava! Izmeu greπnika i Spa-sitelja ne stoji pokajanje. To nije preprekakoju moramo svladati da bismo se mogli pri-bliæiti k Isusu. Ne, i ne! To je dar koji moæemoprimiti jedino iz Njegove ruke. Moramo doÊik Isusu i primiti pokajanje! On nam kaæe:“Doite k meni svi koji ste umorni i opte-reÊeni, i ja Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28)Pa doimo onda k Isusu sa svim svojim te-retima i umorom i zatraæimo od Njega darpokajanja. “Pomozi nam da vidimo svojegrijehe onako kako ih Ti vidiπ, Isuse. Pomo-zi nam da moæemo vidjeti ljepotu svetosti ko-jom si Ti æivio, Isuse. Pomozi nam da se po-kajemo.”

Kako moæemo uÊi u kraljevstvo koje namje tako blizu zahvaljujuÊi Isusu? Boæje kra-ljevstvo na Zemlji moæemo prikazati kao mre-æu velikih i malih baza ili uporiπta na nepri-jateljskom teritoriju. U svakoj bazi se mogunaÊi najdivnije stvari: ukusna hrana, toploprijateljstvo, iscjeljenje i zdravlje, mir i ra-dost. Kada bismo Ëuli za takvo πto, svatkood nas bi poæelio doÊi u tu bazu. GrozniËavohrlimo i æurimo se, Ëujemo smijeh i radosneusklike, gotovo da moæemo osjetiti okus tihdivnih kroasana od badema. Ali naπ pokuπajda prijeemo prag ne uspijeva.

18

“U Ëemu je problem? Zaπto ne moguuÊi?”

“Prijatelju, prije toga moraπ odloæiti svojeoruæje.”

Pokajanjem mi moæemo odloæiti svojeoruæje: tako Êe se naπe odmetniËko srce po-niziti pred Kraljem, odreÊi Êemo se onogana πto mislimo da polaæemo pravo i umje-sto toga primit Êemo Njegove najbolje da-rove.

“Ispunilo se vrijeme,” rekao je Isus. “Bli-zu je kraljevstvo Boæje. Obratite se i vjeruj-te u Radosnu vijest!”

Drugi uvjet da iskusimo Boæje kraljev-stvo na Zemlji jest da vjerujemo u Evane-lje, da vjerujemo u Isusovu poruku. Vjerujtei imajte povjerenje. ZvuËi previπe jednostav-no, zar ne? A to i jest tako jednostavno! Vje-rujte i imajte povjerenje u Radosnu vijest iiskusite Boæje kraljevstvo na Zemlji. Mi BoguOcu, Bogu Sinu i Bogu Svetome Duhu vjeromotvaramo vrata u naπ æivot na dubok i zna-Ëajan naËin. Umjesto osamljenosti, pronaÊiÊemo prijateljstvo. Umjesto nemira, pronaÊiÊemo odmor. Umjesto praznine, pronaÊi Êe-mo izobilje. Umjesto zbrke, pronaÊi Êemo svr-hu. Umjesto bolesti, pronaÊi Êemo ozdrav-ljenje. Umjesto zabluda, pronaÊi Êemo istinu.

19

Umjesto sebiËnosti, pronaÊi Êemo ljubav. Um-jesto oËaja, pronaÊi Êemo nadu.

“Ispunilo se vrijeme”, rekao je Isus. “Bli-zu je kraljevstvo Boæje. Obratite se i vjerujteu Radosnu vijest!” Boæje kraljevstvo je ovdjezahvaljujuÊi Isusu. Ostavimo grijeh i uhvati-mo se za Njega, jer je On vrata kroz koja seulazi u Nebo sada i ovdje, i u Nebo koje ÊedoÊi; On je svjetlo Neba sada i ovdje, i Nebakoje Êe doÊi. Boæje kraljevstvo je ovdje zahva-ljujuÊi Isusu.

Nevjerojatno! Oni koji vjeruju u Kristo-vu Radosnu vijest, veÊ sada poËinju æivjetivjeËnim æivotom. Kada se Isus vrati, sve Êebiti joπ bolje. Bog Êe obnoviti Zemlju i uËi-niti je svojim vjeËnim domom i mi Êemo æi-vjeti obasjani Njegovom svjetloπÊu. Mi ne mo-æemo Ëak niti dokuËiti nevjerojatne slastivjeËnog æivota u novom Jeruzalemu. Ne mo-æemo ni zamisliti Ëudesnu savrπenost novogæivota na Zemlji. VjeËno Nebo bit Êe viπe odonoga πto naπa srca ikada mogu poæeljeti! Aline moramo Ëekati na blagodati æivota u Bo-æjem kraljevstvu. Moæemo ih okusiti veÊ ov-dje. Moæemo veÊ sada uæivati u punom zalo-gaju Neba!

Poznavati Isusa, hoditi s Njim, vjerovatiu Njegovu Radosnu vijest — tu poËinje Nebo.

20

Kraljevstvo na djeluOva propovijed je duga, ali je Isus bio

kratak: “Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljev-stvo Boæje. Obratite se i vjerujte u Radosnuvijest!” HoÊete li? Æelite li veÊ sada uÊi u Kra-ljevstvo? HoÊete li reÊi “da”, odloæiti svojeoruæje i uÊi u radost zajedniπtva s Njim? Isusi ja molimo se da to uËinite.

I ovaj ludi, sukobima zahvaÊeni svijet vastreba. Ovo je svijet pun boli, pun ljudi kojiæive u zabludi i koji su zbunjeni, pun ljudislomljenih grijehom koje tiπti beznae, punljudi koje je neprijatelj zarobio i pun izgu-bljenih i osamljenih ljudi. Njima je potreb-no da se ti odazoveπ Isusu i postaneπ pred-stavnik Njegovog kraljevstva koje se pribli-æilo. Pomozite im da i oni stignu na Nebokoje se pribliæilo. To je zajednica, pozivanjedrugih, sloboda od demonske sile, tjelesnoiscjeljenje, to je oprost grijeha, to je pravinauk, to je iskustvo svetkovanja subote, toje sloboda od straha i nada koja ide iza bolestii smrti, to je razgovor s Bogom i veËera sgreπnicima.

Isus Êe se uskoro vratiti i dovrπiti sveπto je ovdje zapoËeo. Pojavit Êe se na Nebui pratit Êe ga trube arkanela. Uskrisit Êe mr-tve, zarobit Êe Sotonu na tisuÊu godina, ob-

21

novit Êe Zemlju i stvorit Êe Boæji stalni domna Zemlji. Posluπajte πto govori tekst u Ot-krivenju 21,1-4: “Potom opazih novo nebo inovu zemlju, jer su iπËezli prvo nebo i prvazemlja: mora viπe nema. I opazih kako Svetigrad — novi Jeruzalem — silazi od Boga s ne-ba, opremljen poput zaruËnice koja je na-kiÊena za svoga muæa. Tada Ëuh jak glas πtodolazi od prijestolja kako viËe: ‘Evo stanaBoæjeg meu ljudima! On Êe stanovati s nji-ma: oni Êe biti njegov narod, i on sam, Bogbit Êe s njima. On Êe otrti svaku suzu s nji-hovih oËiju. Smrti viπe neÊe biti; neÊe viπebiti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijetproe.’”

Kakva Êe radost biti na Nebu! Kakva ne-vjerojatna radost! Ali u meuvremenu, i tonikada nemojmo zaboraviti, zahvaljujuÊi Isusu,Nebo je veÊ ovdje. Prijatelji, zar neÊete reÊi“da” ovom obeÊanju, odloæiti svoje oruæje iuÊi? Ispunilo se vrijeme. Blizu se kraljevstvoBoæje. Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest!

Pitanja za razgovor1. Gdje se, prema vaπem miπljenju, Boæje

kraljevstvo pojavljuje u svijetu u ovomtrenutku?

22

2. ©to mislite o tvrdnji da “buduÊi da poIsusu ulazimo u odmor, Nebo poËinjeovdje”? ©to od “Neba” moæemo oËekivativeÊ sada?

3. Zbog Ëega je tako teπko obratiti se? Kakose moæemo obratiti?

4. Na koju vas akciju u kraljevstvu Bog po-ziva?

23

2. PriËa, bajkaili stvarnost

MATEJ 11,4; FILIPLJANIMA 3,4-8

Padraic “Paddy” McCoy

Jeste li znali da se koncem travnja 2011.godine odigrao najveÊi dogaaj u povijesti Ze-mlje? To je dogaaj kojeg se, sa sigurnoπÊumogu tvrditi, svatko na ovom svijetu dobrosjeÊa. Bio je to dogaaj koji Êe se u sljede-Êih dvadeset godina prepriËavati uz reËeni-cu: “SjeÊate li se gdje ste bili kada je...?”

O kojem je dogaaju rijeË? Bio je to dankada je princ William, vojvoda od Cambri-dgea, sklopio sveti brak s Catherine ElizabethMiddleton. Kraljevsko vjenËanje bilo je naj-gledaniji dogaaj u povijesti, kao πto je tobio sluËaj i s vjenËanjem Williamovog ocaosamdesetih. Prema statistiËkim podacimakraljevsko vjenËanje pratilo je oko dvije i pol

24

milijarde ljudi, ili pribliæno 35% svjetske po-pulacije, to jest svaka treÊa osoba na plane-tu.

Stvoreni za kraljevstvoKao netko tko razmiπlja o æivotu, moram

se pitati zbog Ëega je ovaj dogaaj privukaopozornost tolikog mnoπtva? Razmiπljao samo ovome nekoliko tjedana i zakljuËio da Ëo-vjeËanstvo æeli æivjeti vlastitu bajku. Ova gladda budemo dio tue priËe zapisana je u na-ma, moæda u naπoj DNK. Svi mi na neki na-Ëin æelimo biti dio ovih nestvarnih priËa. C.S. Lewis jednom je prigodom rekao: “Ako unaπem srcu postoji Ëeænja koju niπta na ovomsvijetu ne moæe zadovoljiti, to onda moæe zna-Ëiti samo jedno. Da smo stvoreni za drugisvijet.”

Kada smo bili mali, vjerovali smo u ovajdrugi svijet, ovu drugu priËu i ona nam jeuæasno liËila na bajku. U rjeËniku se bajkadefinira kao “priËa o nevjerojatnim doæivlja-jima realnih biÊa i susretima s nerealnim bi-Êima.”

Nekada sam vjerovao u svakojake bajke:Djeda Mraza, uskrsnog zeku i Ëak u ZubnuVilu. Meutim, kada sam odrastao, nisam viπe

25

vjerovao u bajke. Sada viπe znam. Obrazovansam. Dvije diplome koje vise na zidu mojegureda i godine iskustva govore mi da su bajkepreviπe lijepe da bi bile istinite. Nitko ne æivisretno do kraja æivota — petnaest minuta pro-vedenih u gledanju dnevnika govore vam otome: glad, bolesti, trgovina ljudima, elemen-tarne nepogode, terorizam, razvodi. Svijet jepriliËno uæasno mjesto i bajke iz moje mla-dosti su izblijedjele.

Zanimljivo je da ja svojoj djeci Ëitam bib-lijske dogaaje. Ne æelim im uskratiti prili-ku da sanjaju prave snove i uËe o pravimjunacima. S druge strane, dok im Ëitam tedogaaje, uhvatim sebe kako odlutam, osje-tim Ëeænju, nadu pa Ëak i strah. Uhvatim sebekako se nadam æivotu koji nam je zajamËen,u kojem Êe svi æivjeti sretno u vjeËnosti, alise i pribojavam da moja djeca kojim sluËa-jem ne prestanu vjerovati.

PriËa o dvije “priËe”IspriËat Êu vam dvije priËe. Prva je o

stvarnosti ovoga svijeta — æivotu s kojim sesvakodnevno suoËavamo — naizgled obiËnomæivotu, nevjerojatno stresnom, s neprestanimrazoËaranjima i bolnim poteπkoÊama koje is-

26

punjavaju naπe dane. Meutim, postoji i drugamoguÊnost, ova druga “priËa”, koja moæe bitiËak i druga realnost — koja moæda izgledakao bajka, ali u koju se moæe vjerovati jerje istinita. Nadam se, æelim i molim se davam ove dvije priËe otvore oËi i da odluËiteæivjeti ovu drugu “priËu”, koju Êemo naslo-viti “PriËa o kraljevstvu”.

Svi mi doæivimo dan kada bajke umru.Nekada se neπto dogodi, zbog Ëega prestane-mo vjerovati u njih: razvod naπih roditelja,smrt prijatelja, primjedba dobronamjernoguËitelja koji nam kaæe da umjetnost ne donosinovac. Moæda je naπa dijagnoza depresija ilineπto drugo πto utjeËe na naπe duπevno zdra-vlje. Ili smo jednostavno “odrasli” i stekliobrazovanje. O Ëemu god bila rijeË, to se do-gaa gotovo svima. I koliko je meni poznato,na ovaj veliki gubitak mogu odgovoriti takoπto Êu odluËno djelovati i dati sve od sebeda ovaj æivot uËinim πto boljim. Zamijenilismo dvorce i konje iz proπlosti sportskim au-tomobilima i lijepo ureenim uredom i ku-Êom u prirodi. Teæimo za diplomama zbogkojih Êemo se osjeÊati znaËajnima, kupujemoigraËke za odrasle koje Êe nam pomoÊi dazaboravimo na prazninu. Neki Êe zalaziti ukafiÊe da umrtve svoju duπu, ili Êe tragati

27

za besmislenim vezama, stvarnim ili virtual-nim — kako bi stekli iluziju bliskosti. Ili semoæda bacamo u naruËje vjere i traæimo “sa-vrπen” æivot, ili barem neπto πto sliËi tome.Traæimo savrπenog braËnog druga u paketus dva i pol djeteta.

Vjerujemo da Êemo, ako se dovoljno po-trudimo, Ëinimo dovoljno dobrih djela i ra-dimo dovoljno dugo, u tome naÊi smisao æi-vota.

Anketa iz 2012. godine, koju je proveoInstitut za viπe obrazovanje u SAD-u, pokazalaje da 78,1% brucoπa “financijsko blagostanje”vidi kao najbitniju stvar u æivotu.

Ovdje samo æelim reÊi da financijsko bla-gostanje i posjedovanje neËega nije samo posebi pogreπno. Pogreπka se nalazi u nama.Prestali smo vjerovati u priËu o kraljevstvu,pa smo tako prestali slijediti put k onomeπto je najvaænije u æivotu. Traæimo smisao namjestima liπenih smisla. Postavljamo vrlo va-æna pitanja kao πto su: “Tko sam? Zbog Ëegapostojim? Koji je smisao æivota?” Ali odgo-vori koje nalazimo u stvarnosti ovoga svije-ta joπ uvijek nas ostavljaju praznima. Mislimda Êemo, ako se domognemo svega o Ëemusmo ikada sanjali, na kraju shvatiti da taj putne vodi nikamo!

28

Ragbijaπ Tom Brady iz kluba New En-gland Patriots, jedan od najplaÊenijih ragbi-jaπa, jednom je prigodom u intervjuu izjavio:“Zaπto imam osjeÊaj da za mene postoji neπtoviπe od tri Super Bowl prstena?2 Moæda Êemnogi reÊi: ‘»ovjeËe, to je najvaænije.’ Jesamli ostvario svoj cilj, svoj san, svoj æivot? A jarazmiπljam: ‘Mora postojati neπto πto je iznadovog.’ Mislim da to nije to, zar ne — to nemoæe biti sve — nije sve dobro kako ljudikaæu.” (Intervju na Televiziji CBS)

Glumac Brad Pitt na pitanje je li se do-mogao ameriËkog sna odgovorio je: “Znamda izgleda kako su sve te stvari nama bitne— automobil, kuÊa, naπa verzija uspjeha — me-utim, ako je tako, odakle onda opÊi dojamda u svemu tome ima mnogo nemoÊi, izo-lacije, oËaja i osamljenosti? Ako mene pitate,ja bih sve to bacio — moramo teæiti za neËimdrugim. Ja samo znam da u ovom trenutkusvi idemo svome kraju, umrtvljenju duπe, pot-punoj atrofiji duhovnog biÊa. Ja to ne æelim.”(»asopis Rolling Stone)

©to ako stvarnost koju moæemo vidjetivlastitim oËima: glad, bolest, besmisao, bol...

2 Super Bowl prsten je nagrada koju Nacionalnaragbi liga dodjeljuje svjetskim prvacima.

29

nije stvarna priËa? ©to ako je æivot mnogihjednostavno bajka, obmana, laæ, rezultat pro-kletstva? ©to ako odgovor na naπu potraguza smislom ovisi o naπoj sposobnosti da vje-rujemo u priËu o kraljevstvu?

U cilju da istraæimo ovu drugu stvarnost,ovo drugo kraljevstvo, moramo se vratiti drev-noj knjizi. To je, u najmanju ruku, jedna odnajkontroverznijih knjiga koje su ikada napi-sane. Neki je zapravo proglaπavaju bajkompunom “priËa izvan naπeg svijeta” i nevje-rojatnim i nemoguÊim uËenjima. Neki kaæuda su jednostavno prepametni i toliko obra-zovani da uopÊe ne mogu vjerovati u te smi-jeπne ideje. Robert Ingersoll, agnostik iz de-vetnaestog stoljeÊa, jednom je prigodom oovoj knjizi rekao da je puna “izmiπljotina, ga-dosti, prijevara i laæi”.

»uveni glumac Sir Ian McKellan rekaoje: “Uvijek sam mislio [da uz ovu knjigu] tre-ba staviti neku napomenu na poËetku kakobi Ëitatelj mogao razumjeti da je to fikcija,a ne Ëinjenica.” Ali da budem iskren, stotinetisuÊa ljudi je umrlo da bi se ova knjiga, ipriËe ispriËane u njoj, mogla prenositi iz na-raπtaja u naraπtaj tisuÊama godina. Nijednadruga knjiga nije tako pomnjivo Ëuvana i takomukotrpno umnoæavana. I mnogi ljudi πirom

30

svijeta ovu knjigu vide kao neπto viπe od baj-ke. Oni je vide kao mjesto u kojem se Ëuvajutajne smisla æivota.

IspriËat Êu vam vrlo saæetu verziju ovepripovijesti.

Nekada davno Stvoritelj pun ljubavi htioje podijeliti svoju ljubav i na zemlji tame stvo-rio je svjetlo i æivot. Pozvao je svijet u po-stojanje. Zatim je stvorio svoje najvoljenijebiÊe. Stvorio ga je na svoju sliku, muπkarcai æenu, i dao im je najdivniji, premda vrloriziËan poklon. Poklonio im je slobodnu vo-lju: sposobnost da sami donose odluke i daizaberu hoÊe li slijediti Stvoritelja ili Ga od-baciti. Bio je to jedini naËin na koji su onimogli slobodno voljeti. Sve je bilo sjajno iæivot je bio ispunjen ljubavlju, svrhom i zna-Ëenjem — sve dok na pozornicu nije stupilazmija. Prevarila je stvorenja i posijala sum-nju u Stvoriteljeve namjere. Nisu viπe imalipovjerenja u Stvoriteljevu dobrotu, zagrizlisu plod, sladak na oko, ali gorak u ustima ina sebe i ovaj svijet navukli prokletstvo. Pro-kletstvo je donijelo bol, muku, tjeskobu, bo-lest, odbacivanje i smrt. Izgubljena je spo-sobnost komunikacije sa Stvoriteljem u Vrtuu smiraj dana. Raj je izgubljen. Mnogo togase usput dogaalo, ali Stvoritelj nikada nije

31

napustio svoja stvorenja. Nikada. To mu nijedopustila ljubav koju je njegovao prema nji-ma. Zapravo, Stvoritelj je darovao neπto joπdivnije od slobodne volje. U pravo vrijeme,dok su stvorenja joπ uvijek bila bespomoÊ-na i nisu se mogla spasiti od prokletstva, Stvo-ritelj je siπao na ovaj planet i postao stvore-nje. Odustao je od raja, ærtvovao vlastiti æi-vot i doπao na prokleti svijet s namjerom daotpoËne novu priËu.

“Kada je Bog dao svojega Sina naπem svi-jetu, On je ËovjeËanstvu darovao neprolaznobogatstvo — bogatstvo koje pokazuje kako suniπtavna sva Ëovjekova bogatstva koja je ste-kao otkako je nastao svijet. Na zemlju je siπaoKrist i stao pred ljudske sinove s blagomvjeËne ljubavi i ovo blago, kada se poveæemos Njim, moæemo primiti, otkriti i objaviti dru-gima.” (Ellen G. White, God’s Amazing Gra-ce, 16)

»etiri evanelja, kao i suvremeni uËeniljudi, slaæu se da je Isusova srediπnja temau svim Njegovim uËenjima bila objava dola-ska Boæjeg kraljevstva, nove stvarnosti. Ovokraljevstvo se u Novom zavjetu spominje viπeod sto dvadeset puta, i o njemu uglavnomgovori sâm Isus. Isus je govorio o tri kraljev-stva. Prvo je kraljevstvo ovoga svijeta, dru-

32

go je kraljevstvo koje se pribliæilo, i treÊeje kraljevstvo koje Êe doÊi. VeÊ smo govorilio kraljevstvu ovoga svijeta i onome πto ononudi, i da ne bismo gubili vrijeme, govoritÊemo o kraljevstvu koje je veÊ ovdje, jer jeono predslika kraljevstva koje Êe doÊi.

Kakvo je to kraljevstvo? Pa, kao prvo,to nije ono πto oËekujete. Nikada nije ni bilo.Vidite, Bog se voli pokazivati na naËine nakoje ne biste oËekivali: u grmu koji ne sago-rijeva, u πapatu, kroz magaricu koja govori,kroz djeËaka s praÊkom, u Djetetu u jasla-ma, u drvodjelji, na kriæu. Bog voli iznena-enja. I da bismo mogli biti otvoreni za ovustvarnost, prije svega se mora dogoditi pro-mjena. Kao πto je rekao Isus, moramo se ob-ratiti.

Prava stvarnost kraljevstvaIsus je svoju sluæbu poËeo rijeËima: “Ob-

ratite se jer se pribliæilo kraljevstvo Boæje iliBog.” Neki od nas su Ëuli da rijeË “obraÊenje”znaËi “preokret” ili “promjena”, i Ëesto je po-vezujemo s okretanjem od vlastitih grijeha.Kada pogrijeπimo, moramo se obratiti, po-kajati i ostaviti grijeh. To je istina, meutimrijeË za obraÊenje na grËkom, metanoeo, kao

33

i mnoge druge grËke rijeËi ima viπe znaËenja.Metanoeo moæe oznaËavati i drugaËiji naËinrazmiπljanja. Drugim rijeËima, Isus proglaπavada je vrijeme da se poËne s drugaËijim naËi-nom razmiπljanja jer je doπlo Boæje kraljev-stvo.

ObraÊenje se povezuje s vjerom i Evan-elje ga smatra bitnim za spasenje. Pavao jepropovijedao o obraÊenju. Rekao je: “Kakonisam niπta od onoga πto je korisno propustioda vam saopÊim i da vas pouËim javno i pokuÊama, sveËano navjeπÊujuÊi Æidovima i Gr-cima potrebu obraÊenja k Bogu po vjeri unaπega Gospodina Isusa.” (Djela 20,22-21)“Nema spasenja bez pokajanja.” (Ellen G.White, Selected Messages, sv. 1, str. 365)

Razmiπljati drugaËije — to je silna misao.Kompanija koja se borila s bankrotom koristilaje ovaj slogan u svojem poslovanju i tako po-stala najuspjeπnija kompanija svih vremenai jedina koja tijekom recesije na svjetskomtræiπtu nije izgubila svoju vrijednost. To jebila kompanija Apple. Zato, da bismo moglibiti otvoreni za Boæje kraljevstvo, moramopoËeti drugaËije razmiπljati. Ali kako? Kakoda razmiπljamo? Na sreÊu, Isus i za to imaodgovor. Okruæen skupinom obrazovanih ljudii uËenika koji su iskreno tragali, Isus je rekao:

34

“Zaista, kaæem vam, ako se ne obratite i nepostanete kao djeca, neÊete uÊi u kraljevstvonebesko.” Zaπto moramo biti kao djeca? Mi-slim, zar nismo potroπili mnogo vremena inovca odrastajuÊi i ostavljajuÊi naπe djetinjasteputove iza sebe? Ja smatram da razlog zbogkojeg nam Isus govori da moramo biti kaodjeca ima veze sa sposobnoπÊu djeteta da sa-nja, zamiπlja i vjeruje u nemoguÊe, da vjerujeda su bajke istinite.

Ispitajmo, onda, ovaj naËin razmiπljanja,izazov da razmiπljamo drugaËije, kao djeca,o stvarnosti Boæjeg kraljevstva. Pogledajmokako Isus definira kraljevstvo. Najjasniji opisBoæjeg kraljevstva nalazimo u Isusovom od-govoru uËenicima Ivana Krstitelja koji je uto vrijeme bio zatoËen. »ak je i Ivan Krsti-telj, Ëovjek koji je objavljivao dolazak Mesi-je, Ëovjek koji je Isusa vidio kao Mesiju, Ëo-vjek koji je Ëuo Boæji glas kako objavljuje daje Isus Sin Boæji, nekako ostao u onoj drugojstvarnosti. Uostalom, ako je Mesija doπao us-postaviti svoje kraljevstvo, zaπto je Ivan tru-nuo iza reπetaka? Isus je odgovorio na Ivanovusumnju govoreÊi mu o svemu πto se dogaau kraljevstvu (proËitajte Matej 11,4.5).

U evaneljima vidimo kako Isus daljeopisuje kraljevstvo kao mjesto gdje Êe slom-

35

ljeno zarasti, u koje Êe najgori greπnici uÊiprvi, mjesto koje zauzima svaki aspekt naπegæivota i potiËe dobro u nama, mjesto takonevjerojatno koje kada otkrijemo, odustajemood svega samo da bismo ga saËuvali. To jemjesto koje je otvoreno za svakog tko ga æeliprihvatiti. To je kraljevstvo koje se ne mjerititulama ispred vaπeg imena, ili brojem nulana raËunu u banci, veÊ na naËin na koji stevoljeni i na koje volite druge. To je veliko-duπno kraljevstvo, kraljevstvo ispunjeno lju-baznoπÊu, kraljevstvo koje ima svrhu, kraljev-stvo koje je preplavljeno nadom, kraljevstvokoje pokreÊe ljubav i mi mu veÊ ovdje i sadamoæemo pristupiti. Nemojte to propustiti.

“Zapamtite da je Krist ærtvovao sve, ‘bioje kuπan kao πto smo i mi kuπani’, da je ær-tvovao Ëak i svoje vjeËno postojanje zbogovog sukoba. Samo Nebo je bilo ugroæenozbog naπeg spasenja. U podnoæju kriæa, pri-sjeÊajuÊi se da bi Isus umro i za samo jednoggreπnika, moæemo vidjeti kolika je vrijednostjedne duπe.” (The General Conference Bulle-tin, 1. prosinca 1895.)

Isus je ærtvovao sve da doe i ispriËa namnovu priËu. Za Origena, teologa iz treÊegstoljeÊa, Boæje kraljevstvo je Isus auto basi-lia, πto znaËi da je sam Isus Boæje kraljevstvo.

36

Gdje god je Isus prisutan ovdje na Zemlji,prokletstvo iz Edenskog vrta poËinje uzmi-cati. Gluhi Ëuju, slijepi vide, hromi hodaju,mrtvi ustaju, beznadni pronalaze nadu, izgub-ljeni pronalaze put, bezvrijedni loπi greπnicikao πto sam ja shvaÊaju da smo Bogu vrijedniviπe nego πto to moæemo i zamisliti.

Moja priËaPrije nekoliko godina suoËio sam se s

olujom nemira koja je viπe mjeseci harala mo-jim æivotom. Usred te oluje, oblikovao samsvoju stvarnost koja se razlikovala od one kojumi je Isus pokuπavao dati. U mojoj inaËicipriËe, bio sam siguran da Êu pasti. Jednogjutra, moja voljena supruga uπla je u sobu inaπla me kako sklupËan leæim na jastuku na-topljenom suzama. Tada me je hrabro uzelaza ruku i odvela iz moje bajke u bajku o Bo-æjem kraljevstvu. Istaknula je da mi je BogporuËio da me voli i da me kao Otac nikadanije ostavljao niti Êe to ikada uËiniti. Oslikalaje stvarnost tog kraljevstva kao mjesto gdjeje jedino vaæno da sam voljen, da me je Onajkoji me je ljubio pozvao i da Êe biti sa mnomzauvijek. Sâm nisam mogao Ëuti ovu priËu.Uz njezinu pomoÊ, sljedeÊih nekoliko mjeseci

37

mogao sam vidjeti tu stvarnost. Polako samizlazio iz kraljevstva ovoga svijeta i vlastitepriËe i poËeo æivjeti u Boæjem kraljevstvu iprihvatio priËu da je On doπao, æivio i umroda bi mi ga dao. “Ono πto oko nije vidjelo,πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nijepomislilo: to je Bog pripravio onima koji galjube.” (1. KorinÊanima 2,9) Tada sam poËeogledati novim oËima, sluπati novim uπima, ai u nekoliko ste me navrata mogli Ëak vidjetikako skaËem od radosti. Meutim, da bihmogao prihvatiti ovu inaËicu priËe i iziÊi izbajke i prihvatiti istinitu “bajku”, morao samrazmiπljati drugaËije, viπe kao dijete, i takosam joπ jednom imao priliku povjerovati unemoguÊe.

Apostol Pavao je nauËio æivjeti u ovomkraljevstvu. Prije nego πto ga je Isus oslijepiona putu u Damask, Pavao je imao sve πto muje bilo potrebno: poπtovanje, moÊ, bogatstvo,utjecaj, obrazovanje. On je bio na visokoj lje-stvici ovoga kraljevstva. Meutim, nakon su-sreta s Isusom, Pavao je napisao: “Ali sve toπto mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojojcijeni vrijednost za me zbog Krista. ©toviπe,sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednostza me zbog Krista.” (Filipljanima, 3,7.8)

38

Æivot u kraljevstvuPavao je nauËavao da je bez Isusa sve

na ovom svijetu besmisleno. NauËavao je daje najvaænije poznavati Isusa i da je sve ostalobez Isusa smeÊe. Obrazovanje, bogatstvo,udobnost i ameriËki san... sve je to besmi-sleno bez poznavanja Isusa. Upravo je ovovjerovanje pomoglo Pavlu da pjeva Bogu hva-lospjeve dok je bio u zatvoru, da piπe pismaohrabrenja dok je bio okovan lancima i daode u smrt pjevajuÊi hvalospjeve, jer stvar-nost u kojoj je æivio nije bila od ovoga svi-jeta. Pavlova stvarnost je bila Boæje kraljev-stvo. Mogli su mu pokidati odjeÊu, ali munikada nisu mogli oduzeti titulu sina Bogaæivoga. Mogli su ga bezosjeÊajno tuÊi drve-nim prutovima, ali nikada nisu mogli ugasitivatru u njegovim oËima. Mogli su mu i plju-nuti u lice, ali jedino πto ga je moglo zausta-viti da objavljuje Radosnu vijest o Boæjem kra-ljevstvu bilo je da mu oduzmu æivot, koji jerado dao da bi jednog dana uskoro bio s Isu-som.

I s takvom straπÊu Radosna vijest o Bo-æjem kraljevstvu πirila se kao poæar Starimsvijetom. Trgovci i robovi, mladi i stari, bo-lesni, siromaπni i prognani prihvatili su Ra-dosnu vijest i navjeπÊivali je onima koji su

39

æivjeli na udaljenim planinskim vrhovima igradskim ulicama. Na stranicama povijestizapisano je da su od dvanaest vjernika na-stali milijuni.

©to je privuklo toliko mnoπtvo? Bila jeto priËa koja je jednostavno tako dobra damora biti istinita, priËa nad priËama, mjestogdje prokletstvo iπËezava: priËa o Boæjemkraljevstvu. Upravo je ova priËa omoguÊilastotinama tisuÊa sljedbenika u prvoj Crkvi dahrabro odu u smrt jer nisu mogli zamislitida æive u stezi svoje prethodne priËe. Onisu vjerovali i znali da je “bajka” jedina istinitapriËa i bili su spremni umrijeti za tu istinu.

Imate li vi neπto u svojem æivotu za πtoje vrijedno æivjeti? Za πto je vrijedno umrijeti?Smijem li vas pozvati u novu stvarnost? UKraljevstvo æivoga Boga. To nije bajka. To jePut, Istina i Æivot i Gospodar ovog kraljevstvadanas vam pruæa svoju klinovima probode-nu ruku moleÊi vas da vjerujete. Je li ovoistinita priËa ili bajka? Na vama je da odluËite.

Pitanja za razgovor1. Po Ëemu se razlikuju usporedbe i bajke?

Zaπto Boæje kraljevstvo, kakvim ga je Isusopisao, izgleda kao bajka?

40

2. Poznajete li neku slavnu liËnost, poputragbijaπa Toma Bradyja, koja æeli spoznatineπto viπe ili neπto bolje od grube stvar-nosti ovoga svijeta, ili jeste li ikada po-æeljeli iskusiti neπto viπe u svojem æivotu?©to biste rekli svojem prijatelju koji imatakvu æelju?

3. Stvarnost koju vidimo svojim oËima kat-kad moæe slomiti srce. Kako moæemo æi-vjeti u stvarnosti Boæjeg kraljevstva kadaoko njega ima toliko izazova i tuge?

4. Je li moguÊe biti zaglavljen u stvarnostiovoga svijeta koji je toliko suprotan stvar-nosti Boæjeg kraljevstva? Ako jest, kakoje to moguÊe? Koji je dio æivota zaglav-ljen, ili koje su okolnosti dovele do ta-kvog stanja?

5. ©to biste danas mogli uËiniti, koje bistepodruËje svojeg æivota trebali promije-niti da biste poput Pavla mogli poËetiæivjeti u stvarnosti Boæjeg kraljevstva kojeje opreËno bajkama ovoga svijeta?

41

3. Preobraæajnaπeg svijeta

LUKA 4

Timothy Gillespie

Vatromet u San Diegu u Kaliforniji me-u najdojmljivijim je dogaajima na svijetukoji privlaËi tisuÊe ljudi. Svi su proπlogodi-πnji vatromet opisali kao epski. Pogledao samvideosnimku, a moæete je i vi pogledati akoniste. OËito se radilo o raËunalnoj greπci kadasu tri od Ëetiri naboja s pirotehnikom ispa-ljena odjednom, a vatromet trajao oko devetsekundi. Ova videosnimka je sjajna, vatromets tri teretnjaka prasnuo je u isto vrijeme.

»ekati na neπtoOno πto je meni bilo zanimljivije od sa-

mog vatrometa bila je Ëinjenica da su ljudi

42

stajali na tom mjestu joπ nekih 35—45 minuta,sve dok preko razglasa nisu Ëuli: “Mmm, toje sve, narode, ispriËavamo se.”

Ljudi su Ëekali da vide joπ. »ekali su blje-sak vatrometa Ëije Êe se boje razlijevati odcrvene do bijele i srebrne. »ekali su na blje-sak obojen crvenom, bijelom i plavom bo-jom, koji bi ih podsjeÊao na djetinjstvo i kojiÊe se zapisati u sjeÊanje njihove djece. »ekalisu vrhunac.

Znate kako je bilo kada ste bili mlai —stalno ste zapitkivali hoÊe li sada doÊi vrhu-nac, na πto bi vaπ roditelj odgovorio: “Ne joπ,priËekaj.” A vi viπe niste mogli Ëekati! Htjeliste vidjeti vrhunac. I znali ste da je taj tre-nutak nastupio. Kada bi konaËno doπlo vri-jeme za zavrπni vatromet, jednostavno steznali da je to ono πto ste Ëekali jer je bilodrugaËije, vrednije.

Meutim, ovi nesretni ljudi u San Dieguvidjeli su poËetak, sredinu i vrhunac vatro-meta i uæivali u njemu samo devet kratkihsekundi! Nastavili su Ëekati veliko finale kojese te veËeri neÊe odigrati. Ostali su Ëekatisvrπetak.

Naslovi u novinskim Ëlancima govorilisu o “razoËaranju” posjetitelja koji su “s do-sadom” Ëekali vrhunac koji se veÊ odigrao.

43

©teta πto to vrijeme nisu iskoristili za ne-πto drugo. Sve te minute i sekunde koje jesvaki posjetitelj proveo u Ëekanju mogle sustvarno promijeniti svijet da su bile iskoriπ-tene na pravi naËin. Ali oni su samo Ëekalivrhunac.

Nedavno smo se vratili s kampiranja nasjeveru Nove Engleske, divnog mjesta kojenaseljavaju divni ljudi. Bilo je to veliko isku-stvo. Krstile su se Ëetiri izuzetne osobe i tre-bali smo posjetiti mjesto koje je imalo po-vijesno znaËenje za naπu Crkvu. Bilo je divnoi zahvalan sam na toj prilici!

Kada smo stigli u bostonsku zraËnu lu-ku, Ëuli smo nepovoljne vijesti: naπ let je bioodgoen! Ovo najvjerojatnije ne bi uznemi-rilo veÊinu, ali sa mnom je bilo moje trojedjece, a baterije njihovih razliËitih ureajaza zabavu bile su na izmaku. Doista nezgo-dna situacija. DjeËaci su postali nemoguÊi.Sve æivo im je odvlaËilo pozornost. UopÊese nisu dobro ponaπali, zato πto se ni ja nisamlijepo ponaπao!

»inilo nam se kao da nikada neÊemo na-pustiti to mjesto. Svaka peta minuta odgodeleta Ëinila mi se kao joπ jedan dugi sat. Dje-Ëaci su bili nemirni, ja sam “poludio”, kao imoja supruga.

44

Problem je u sljedeÊem: kada Ëekate, toËekanje ne Ëini samo da vrijeme prolazi spo-rije, veÊ vam i daje dovoljno vremena daupadnete u nevolju.

Veliko razoËaranjeZbog Ëega vam o ovome govorim? Zato

πto pripadamo skupini koja je doæivjela veli-ko razoËaranje. Meutim, naπa srca joπ uvijekËeznu za ovom blaæenom nadom koja goriu naπim srcima, nadom u Gospodnji dolazak.I dok Ga Ëekamo, mi pokuπavamo kako naj-bolje znamo naπe sveËano odijelo odræati Ëi-stim.

Neki od nas misle da je Isus doπao jed-nostavno da nas spasi od grijeha i kada zato doe pravi trenutak, odvest Êe nas na Ne-bo. Ali dopustimo Isusu da nam kaæe kakoje On vidio svrhu svojeg dolaska: “Doe uNazaret gdje je odrastao te po svom obiËajuu subotu ue u sinagogu. Zatim ustade daËita. Pruæe mu svitak proroka Izaije. Kad garazmota, namjeri se na mjesto gdje je bilopisano: ‘Na meni je Duh Gospodnji, jer mepomazao. Poslao me da donesem Radosnuvijest siromasima, da navijestim osloboenjezarobljenicima i vraÊanje vida slijepcima, da

45

oslobodim potlaËene, da proglasim godinumilosti Gospodnje.’ Smota svitak, vrati po-sluæniku pa sjedne. OËi sviju u sinagogi bi-jahu uprte u nj. On im progovori: ‘Danas seovo Pismo, koje ste Ëuli svojim uπima, ispu-nilo.’” (Luka 4,16-21)

O Ëemu je Isus govorio? Je li moguÊeda je On rekao da pravda, mir i pravednostsamo πto nisu zauvijek zavladali Zemljom?

Njegov odgovor na ovo pitanje bi bio po-tvrdan!

Analiza tekstaKada imamo posla s Isusom, mi znamo

da ne moæemo tek tako zaobiÊi tu priliËnohrabru izjavu koju nam upuÊuje. Nju nije mo-guÊe zaobiÊi. Ako ste sliËni meni, pokuπatÊete u raspravi dokazati svoju tvrdnju, a za-tim Êete si osigurati izlaz na zadnja vrata,ostaviti vrataπca za bijeg u sluËaju da s dru-ge strane stola dou jaËi argumenti koji iduu prilog drugoj strani, tako da na kraju uvijeksaËuvate svoj obraz.

Isus, meutim, za takvo πto nije ostavioprostor. Vrijeme pravde, mira i pomirenja tuje meu nama, o Ëemu je govorio svojim æi-votom, smrÊu i uskrsnuÊem. Bilo je jasno da

46

to nije bilo jednostavno, kao i da njegov ciljnije bio samo da nas spasi, veÊ i da objaviRadosnu vijest siromaπnima.

Zaustavimo se ovdje za trenutak i zapi-tajmo: “Kakva je to Radosna vijest siromaπ-nima?” Je li Radosna vijest siromaπnima daÊe jednom, kada napuste ovaj nesretni æivot,prvo ugledati Isusa Krista i poÊi s Njim naNebo?

Sasvim sigurno! To Êe uvijek biti Rado-sna vijest za bogate, siromaπne, krajnje siro-maπne i ekstremno bogate, kao i za srednjuklasu. Imate li na umu πto bi joπ moglo bitiRadosna vijest siromaπnima? Hrana, odjeÊa,piÊe, utoËiπte. Ove nam pojedinosti omogu-Êavaju da nastavimo dalje.

Katkada radosna vijest moæe biti neπtoπto trenutaËno moæe ublaæiti nepovoljnu si-tuaciju. Moæe li radosna vijest siromaπnimabiti neπto πto Êe omoguÊiti da se promijeninjihov æivotni poloæaj? PomoÊi im da æive usadaπnjem Boæjem kraljevstvu? Je li radosnavijest samo vijest koja se odnosi na buduÊ-nost, ili se ona moæe primijeniti i danas?

Dræavne vlasti u vrijeme kada je Isus æi-vio bile su korumpirane i izrabljivaËke. Nasvakom koraku mogli su se Ëuti vapaji po-tlaËenih — prisila, nesnoπljivost i okrutno tla-

47

Ëenje. Ali Spasitelj nije pokuπavao izvrπiti dru-πtvenu reformu. On nije napadao zlostavlja-Ëe naroda, nije osuivao njihove neprijatelje.On se nije sukobljavao s autoritetima ili onimakoji su na vlasti. Onaj koji je bio naπ primjer,dræao se podalje od zemaljskih vlasti. Ne zatoπto je bio ravnoduπan prema nevoljama lju-di, veÊ zato πto lijek ne mogu biti ljudskeili nekakve izvanjske mjere. Da bismo bilidjelotvorni, lijek mora doprijeti do svakogpojedinca i mora obnoviti srce (Ellen G.White, God’s Amazing Grace, str. 16).

Ima li naπa Radosna vijest oblik nekakvogtraktata ili knjige, ili je sliËna odjeÊi ili kru-hu? Vi kao i ja znamo πto nam je potrebnokada smo gladni — ovaj put mislim na tjelesnuglad.

On je ponovno objavio Radosnu vijesto Boæjem kraljevstvu koje je tu, ËineÊi je prak-tiËnom. I nama je ova redefinicija neizmjer-no potrebna. “Kraljevstvo se Boæje ne sastojiu jelu i piÊu, nego u pravednosti, miru i ra-dosti po Duhu Svetom.” (Rimljanima 14,17)Djeca Izraelova postala su loπa najava dolaze-Êeg Boæjeg kraljevstva. Mi svoje izbore zasni-vamo na medijskim najavama televizijskihemisija, serija ili nekih drugih dogaaja. Gle-dajuÊi reklame za proizvode, moæemo saznati

48

πto se sve novo sprema i πto se trenutaËnodogaa, i kako moæemo uæivati u proizvodi-ma koji nam se nude. Ali reklame nam kat-kada mogu dosaditi pa ne æelimo troπiti vri-jeme gledajuÊi πto se nudi.

Postoje i sluËajevi kada je istina sasvimsuprotna. Kada reklama daleko nadilazi isku-stvo. Gledamo najavu na televiziji za serijukoja za samo dvije minute u nama probudiæelju da je pogledamo. Zatim, kada je pogleda-mo, shvatimo da su zapravo samo one dvijeminute bile vrijedne naπe pozornosti.

Sve dok Isus nije doπao, najava Boæjegkraljevstva bila je priliËno loπa. Izraelci nisuuspjeli pokazati Boæji karakter svijetu koji jebio zainteresiran za njega. Najava je bila ta-kva da nitko nije imao æelju pogledati film.Oni su Boæju veliËinu opisivali pukom Ëinje-nicom da su izabrani narod, zajedno sa “Za-konom”, svojom tradicijom i baπtinom. Siro-maπtvo i nesreÊa bili su znakovi boæanske osu-de; to bi teπko moglo biti radosna vijest zasiromaπne i unesreÊene. Ni Zakon nije bioradosna vijest za one koji su ga nastojali odr-æati bez Spasitelja, jer Zakon osuuje i uka-zuje na grijeh.

Dakle, ovdje imamo svijet kojem je oËaj-no potrebna Radosna vijest, i imamo Isusa

49

koji objavljuje tu Radosnu vijest rijeËima kojesu viπe nego jednostavne. Radosna vijest oIsusu nadrasla je teoloπki argument i postalaneπto posebno. Postala je tijelo. Radosna vi-jest je imala koæu, kruh u æelucu, odjeÊu natijelu i vodu u ustima. Radosna vijest je po-stala tjelesno ozdravljenje i zajednica ljudi kojaje govorila o svemu, dijelila sve πto je imalai brinula se da njihovi bliænji ne budu glad-ni, da im ne bude hladno i ako je moguÊe,da uklone okove potlaËenih.

Radosna vijest s Neba postala je Radosnavijest za njihov æivot, svakodnevicu, svako ju-tro i dan. Ona ne govori o nekom kraljevstvukoje Êe uskoro doÊi, veÊ o kraljevstvu kojeje ovdje. Tu je bio dan kada je objavljenaRadosna vijest o pravdi, miru, vidu i slobodi.Jednoga dana doæivjet Êemo vrhunac svih na-πih nada i snova o uspostavljanju veliËan-stvenog i vjeËnog Boæjeg kraljevstva, ali Ne-bo poËinje veÊ sada i ovdje.

Kralj i kraljevstvoObuzima me uzbuenje i ovom se osje-

Êaju ne mogu oteti kada znam da je Radosnavijest stvarna i prisutna. Mislim da je ona bilajedan od razloga zbog kojeg uËenici nisu

50

postili kada je Isus bio meu njima. Znalisu da je Radosna vijest previπe dobra da bimogli ostati ravnoduπni.

Ali ova Radosna vijest je bila teπka zaæeludac dobrih vjernika. Bila je preteπka i Ëi-nila se Ëudnom. UkljuËivala je previπe. Tre-bali su ljubiti one koji su bili nedostojni lju-bavi.

Vidite, Bog se u ovom trenutku umoriood pravednih djela. Njihova okupljanja pre-tvorila su se u razmetljive sveËanosti, a nji-hova bogosluæja postala su mjesto na kojemse Bog uæasno umarao. Ovo se veÊ jednomdogodilo — proËitajmo tekst u Izaiji 1,10-17(on ovdje govori Jeruzalemu!):

“»ujte rijeË Jahvinu, glavari sodomski,posluπaj zakon Boga naπega, narode gomor-ski! ‘©to Êe mi mnoπtvo ærtava vaπih?’ — govoriJahve. — ‘Sit sam ovnujskih paljenica i pre-tiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova,janjaca i jaradi. Kad mi lice vidjet dolazite,tko od vas iπte da gazite mojim predvorjima?Prestanite mi nositi niπtavne prinose, kâd miomrznu. Mlaaka, subote i sazive — ne pod-nosim zbog zborovanja i opaËine. Mlaake isvetkovine vaπe iz sve duπe mrzim — teπkisu mi, podnijet’ ih ne mogu! Kad na molitvuruke πirite, ja od vas oËi odvraÊam. Molitve

51

samo mnoæite, ja vas ne sluπam. Ruke su vamu krvi ogrezle, operite se, oËistite. Uklonitemi s oËiju djela opaka, prestanite zlo Ëiniti!UËite se dobrim djelima: pravdi teæite, ugnje-tenom pritecite u pomoÊ, siroti pomozite dopravde, za udovicu se zauzmite.’”

I ponovno u Izaiji 58,1-10:“ViËi iz sveg grla, ne suspreæi se! Glas

svoj poput roga podigni. Objavi mom naro-du njegove zloËine, domu Jakovljevu grijehenjegove. Dan za danom oni mene traæe i æeleznati moje putove, kao narod koji vrπi prav-du i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od meneiπtu pravedne sudove i æude da im se Bogpribliæi: ‘Zaπto postimo ako ti ne vidiπ, zaπtose trapimo ako ti ne znaπ?’ Gle, u dan kadpostite poslove nalazite i na posao gonite rad-nike svoje. Gle, vi postite da se prepirete isvaate i da pesnicom bijete siromahe. Nepostite viπe kao danas, i Ëut Êe vam se glasu visini! Zar je meni takav post po volji udan kad se Ëovjek trapi? Spuπtati kao rogozglavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pe-peo, hoÊeπ li to zvati postom i danom ugod-nim Jahvi? Ovo je post koji mi je po volji,rijeË je Jahve Gospoda: Kidati okove nepra-vedne, razvezivat spone jarmene, puπtati naslobodu potlaËene, slomiti sve jarmove; po-

52

dijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krovsvoj beskuÊnike, odjenuti onog koga vidiπ golai ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. TadÊe sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravljeÊe tvoje brzo procvasti. Pred tobom Êe iÊitvoja pravda, a Slava Jahvina bit Êe ti zalaz-nicom. Vikneπ li, Jahve Êe ti odgovorit, kadzavapiπ, reÊi Êe: ‘Evo me!’ Ukloniπ li iz svojesredine jaram, ispruæen prst i besjedu bez-boænu, dadeπ li kruha gladnome, nasitiπ lipotlaËenog, tvoja Êe svjetlost zasjati u tminii tama Êe tvoja kao podne postati.”

Ovo je Boæji poziv da dobri vjernici iziu!On je æelio viπe od njihovog slavlja, njihovihdarova, njihovih pjesama i njihovog bogoslu-æja. On je æelio da njihov æivot odraæava Nje-govu ljubav na opipljiv naËin, da bude ispu-njen istinskim suosjeÊanjem. “Ljubite viπe!”govori Gospodin svojem narodu.

Otvorio je sve karte. U 1. Ivanovoj 3,16-18 vidimo koja je uloga Crkve: “Po tomu smospoznali ljubav πto je on za nas dao svoj æivot.Tako i mi moramo dati svoj æivot za svojubraÊu. Tko god posjeduje zemaljska dobra ividi svoga brata u nevolji i od njega zatvorisvoje srce — kako Êe ljubav Boæja ostati unjemu? DjeËice, ne ljubimo rijeËju i jezikom,nego djelom i iskreno.”

53

»esto si umiπljamo da znamo πto Êe Isusizgovoriti. Meutim, On bi rijetko izgovaraorijeËi koje su od njega ljudi oËekivali. Isusje u bîti govorio da iÊi za Njim znaËi da tre-bamo postajati sve siromaπniji u svijetu kojipostaje sve bogatiji.

Radosna je vijest novi skup vrijednosti,nova putanja, novo æariπte, novi smjer i novinaËin æivota. Radosna vijest opipljivoga Bo-æjeg kraljevstva nije povezana s duhovnim dis-ciplinama koje prakticiramo, veÊ s novimsmjerom Ëitavog æivota jednog pojedinca. Tomoæemo ilustrirati kompasom koji pokazujesmjer u æivotu. Kada jedrite na dasci, smjeru kojem Êete se kretati je obala, obzor Êebiti smjer za one koji su na plovidbi, a zaneke Êe smjer biti odreena toËka na zemljo-vidu. U kojem Êete smjeru krenuti kada seotisnete na duhovno putovanje?

Kada je rijeË o Boæjem kraljevstvu, va-æno je da vaπe odrediπte bude opipljivo. Totreba biti neπto πto Êe na sebi imati koæu.Zato krπÊanska sluæba ili sposobnost da slu-æimo jedni drugima bez razmiπljanja hoÊe linam se to vratiti, ima golemo znaËenje zazdrav æivot vjere u Boæjem kraljevstvu. Bu-demo li zanemarivali velika djela milosra,doslovno Êemo zalutati. To bi bilo sliËno va-

54

trometu koji traje svega devet sekundi, a viste ostali Ëekati veliki vrhunac. Boæje kraljev-stvo bilo bi vrlo dosadno i besmisleno kadbi se vidjelo na ovakav naËin!

Radosna vijest znaËi da vjerujemo da kra-ljevstvo postoji i da to kraljevstvo ima Kralja.

Dopustite mi da vam objasnim na πto mi-slim:

Izgleda da mnogi krπÊani pogreπno shva-Êaju da je cilj Isusovog æivota na Zemlji bioda nas jednostavno spasi. Meutim, vidjelismo u tekstovima koje smo prije naveli daOn nije doπao samo da bi nas duhovno spa-sio, veÊ i da objelodani nova naËela i aktiv-nosti koje su temelj Boæjeg kraljevstva. EllenG. White opisuje poËetak Isusove sluæbe, oËemu imamo zapis u Luki 4,18-21, na sljedeÊinaËin:

“Isus je stajao pred narodom kao æivi Tu-maË proroËanstva koja su govorila o Njemu.ObjaπnjavajuÊi rijeËi koje je proËitao, govo-rio je o Mesiji kao PomagaËu ugnjetavanih,Osloboditelju zarobljenih, Iscjelitelju boles-nih, kao o Onome koji Êe vratiti vid slijepi-ma i otkriti svijetu svjetlost istine. Njegovoutjecajno postupanje i Ëudesno znaËenje Nje-govih rijeËi proæeli su sluπatelje takvom silomkakvu nikada ranije nisu osjetili. Plima bo-

55

æanskog utjecaja ruπila je svaku prepreku i,kao i Mojsije, promatrali su Nevidljivoga. Bu-duÊi da su njihova srca bila pokrenuta Sve-tim Duhom, odgovorili su usrdnim ‘amen’ ihvalama Gospodinu.” (Isusov æivot, str. 180)

Pojedine crkve su preËesto gubile ova-kvo razumijevanje misije i pretvorile se u sku-pine ljudi koje objavljuju Isusa na temelju in-telektualnih uvjerenja, a ne djela milosra.Ali Boæje kraljevstvo je kraljevstvo milosra.Ono je to uvijek bilo i uvijek Êe biti.

Jakov nam to jasno govori: “»isto i neoka-ljano bogosluæje pred Bogom i Ocem sastojise u ovomu: pohaati sirote i udovice u nji-hovoj nevolji i Ëuvati samoga sebe Ëistim odovoga svijeta.” (1,27)

Od nas se oËekuje da æivimo u kraljev-stvu milosra i da ga pokazujemo. To znaËida moramo prigrliti naËela kraljevstva, πtonam treba postati naËin æivota i to je neπtoprelijepo.

Ima mnogo onih koji vjeruju u kraljev-stvo milosra i aktivni su u njemu, ali ima imnogo onih koji odbijaju priznati da ovokraljevstvo ima Kralja. I to je trenutak kadakrπÊanstvo ima priliku biti viπe od dobrognaËina æivota ili naËela milosra koje se po-kazuje svijetu.

56

Najbolje πto moæemo jest vjerovati u kra-ljevstvo, odati priznanje i oboæavati Kralja togkraljevstva. Meutim, preËesto se dogaa dakrπÊani otpoËnu svoje duhovno putovanjeodajuÊi priznanje Kralju, ali odbijaju biti dioNjegovog kraljevstva. Oni su prihvatili buji-cu milosti u svojem æivotu, ali svoju vjerunikada nisu uËinili opipljivom.

Oni su prihvatili Isusa kao svojeg Spa-sitelja, ali su Ga zanijekali kao Gospodina.Oni su krπteni vodom za oprost prijaπnjih gri-jeha, umrli svojem starom æivotu, ali nisu us-krsnuli silom Svetoga Duha u novi æivot uKristu. Ako samo prihvate Krista, a zanijeËuGa kao Gospodina, mnogi krπÊani nemaju πtoraditi, a ni kamo otiÊi, i tako svoje vrijemetroπe ispravljajuÊi greπnike u crkvi.

O kada bismo zasukali rukave i veÊ uovom svijetu postali Kristova produæena ru-ka! Jedan od najmoÊnijih naËina da prevla-damo religiju koja se zaglavila u filozofiji, jestda se ukljuËimo u religiju koja se moæe opi-pati.

Prva priËaSljedeÊe dvije priËe dobro Êe ilustrirati

ovu misao.

57

Ovaj sam tjedan proËitao priËu koja mije stigla na e-mail, o skupini trgovaca kojisu prije nekoliko godina bili na kongresu kojise odræavao izvan grada. Kako su trËali krozterminal da uhvate svoj let, jedan od njih jesluËajno nogom zakvaËio stol na kojem subile postavljene jabuke.

Oni su nastavili juriti ne bi li stigli nasvoj avion i gazili preko jabuka koje su sekotrljale po podu. Uspjeli su se ukrcati navrijeme. Jednog od njih poËela je peÊi sa-vjest zbog djevojke Ëije su jabuke pogazilipa je rekao svojim prijateljima da nastave putbez njega, a po njima je poruËio svojoj su-pruzi da Êe uzeti kasniji let.

Zatim se vratio na terminal gdje su jabu-ke bile rasute. Bilo mu je drago πto se vratio.©esnaestogodiπnja djevojka bila je potpunoslijepa! Plakala je, suze su joj vlaæile obrazezbog jada koji je osjeÊala i istodobno bezus-pjeπno pokuπavala sakupiti svoje jabuke doksu je mnogi prolaznici zaobilazili. Nitko ni-je stao da joj pomogne i nikoga nije bilo brigaza njezinu nevolju.

Trgovac je kleknuo na pod zajedno snjom, sakupljao jabuke, stavljao ih na stol ipomogao joj da ponovno postavi svoj stol.Kada je zavrπio s ovim, primijetio je da su

58

mnoge jabuke izudarane, pa je te odvojio istavio u drugu koπaru. Kada je zavrπio, otvo-rio je svoj novËanik i rekao djevojci: “Evo,uzmi Ëetrdeset dolara za ovu πtetu koju smoti napravili. Je li to dovoljno?”

Djevojka je suznih oËiju klimnula glavom.Nastavio je: “Nadam se da ti nismo previπepokvarili dan.” Kada je trgovac odlazio, obrati-la mu se zbunjena slijepa djevojka: “Gospodi-ne...” Zaustavio se, okrenuo i pogledao u nje-zine slijepe oËi. “Jeste li vi Isus?” pitala je.

Zaustavio se na pola puta i zaËudio. Za-tim je polako nastavio svoj put s pitanjemkoje je gorjelo u njegovoj duπi: “Jeste li viIsus?”

Druga priËaAbraham Lincoln jednoga se dana naπao

na trænici na kojoj su se prodavali robovi, itada ga je samilost natjerala da ponudi cije-nu za jednu mladu crnkinju. Uspio ju je kupitii poveo ju je na svoje “imanje”. DjevojËicaje imala sumoran i ljutit izraz lica jer je znalada je to joπ jedan bijeli Ëovjek koji ju je ku-pio i koji Êe je zlostavljati. Ali Lincoln je,udaljivπi se od trænice, rekao djevojËici: “Slo-bodna si.”

59

“©to to znaËi?” traæila je odgovor.“To znaËi da si slobodna.”“ZnaËi li to da mogu biti ono πto æelim?”“Da, moæeπ biti πto god poæeliπ.”“ZnaËi li to da mogu reÊi πto god poæe-

lim?”“Da, moæeπ reÊi πto god poæeliπ.”“ZnaËi li to da mogu iÊi kamo god po-

æelim?”“Da, to znaËi da moæeπ iÊi kamo god po-

æeliπ.”“Pa, onda...” rekla je djevojËica, “idem

s vama.”

IspriËao sam ovu drugu priËu da ilustri-ram joπ neπto. Kada upoznate Isusa, vi osta-jete s Isusom.

Mi Ëesto mislimo da u Boæjem kraljev-stvu æivi ortodoksija ili ispravno vjerovanje.Ali mi Ëesto zaboravljamo da u Boæjem kra-ljevstvu treba postojati i naπa ortopraksa iliispravno djelovanje.

Je li naπa vjera postala sliËna onoj kojase mogla vidjeti kod graana San Diega kadsu Ëekali zavrπetak vatrometa s dosadom, ra-zoËaranjem i bez pokreta? »ekamo li Kristovdrugi dolazak ne mareÊi za unesreÊene kojisu oko nas?

60

KrπÊani imaju Kralja i taj Kralj ima svo-je kraljevstvo.

Bez obzira na to gdje leæi tvoja duhovnastrast, tvoja crkva treba ti pomoÊi da je os-tvariπ! ZadaÊa Crkve nije da ti sluæi, veÊ dati omoguÊi priliku da se ukljuËiπ u sluæbu.Gorljiva sluæba sastavni je dio æivota u Bo-æjem kraljevstvu. Bogosluæje treba biti vrije-me kada uzdiæemo trenutke koje smo doæiv-jeli dok smo svjedoËili o Bogu i sluæili πirojdruπtvenoj zajednici.

Meutim, dolazak u crkvu odavno je po-stao duhovni vrhunac u naπem tjednu. Tadase izgovaraju velike rijeËi i izvodi se sjajnaglazba u Boæjoj prisutnosti, a s druge stranepremalo ili uopÊe ne pokazujemo zahvalnostza to πto nas je Bog vodio otkrivajuÊi nam igovoreÊi πto treba Ëiniti u naπem kraljevstvuËitav tjedan, mjesec ili godinu, svake sekundesvakoga dana. Ali ako sjedimo i ne Ëinimoniπta, Bogu Êe dosaditi naπi skupovi.

©panjolski filozof Unamuno priËa o rim-skom akvaduktu u Segoviji u njegovoj rod-noj ©panjolskoj. Sagraen je 109. godine. Ti-suÊu osamsto godina on je prenosio svjeæuvodu s planina do uæarenog i æednog grada.Gotovo πezdeset naraπtaja pilo je vodu s ovogizvora. Zatim je doπao neki drugi naraπtaj,

61

bliæi nama, koji je rekao: “Ovaj akvadukt jeveliko Ëudo i moramo ga kao muzejski eks-ponat saËuvati za naπu djecu. Oslobodit Êe-mo ga njegovog stoljetnog rada.”

UËinili su to. Postavili su suvremene æe-ljezne cijevi. Starim opekama i æbuci dali suzasluæeni odmor. I akvadukt se poËeo raspa-dati. Sunce je præilo æbuku koja je poËela pu-cati. Opeka i kamenje su klonuli i poËeli seraspadati. Ono πto godine sluæbe nisu mo-gle uniπtiti, upropastilo je besposliËenje.

I to je ono πto moæe postati Crkva akose ne preda u sluæbu drugima.

“Veliki violinist Niccolo Paganini ostavioje oporuËno svoju veliËanstvenu violinu Ge-novi — svojem rodnom gradu — ali pod uvje-tom da se na tom glazbalu nikada ne svira.Bio je to pogreπan uvjet, jer je svojstvo drvetada se vrlo malo deformira dok se njime koristii rukuje. »im se viπe nije koristila, poËelaje propadati. Izuzetnu violinu ugodnog tonapoËeli su izjedati crvi i imala je samo relik-vijsku vrijednost. Truljenje tog glazbala pod-sjeÊa nas da æivot gubi smisao kada se iskljuËiiz sluæbe drugima.” (Bits & Pieces, 25. lip-nja 1992.)

I to je istina. Postoji kraljevstvo, i to kra-ljevstvo ima svojeg Kralja. A taj je Kralj u

62

Evanelju po Luki 4 svima stavio do znanjao Ëemu se radi. Trebamo Ëiniti ono πto jeIsus Ëinio: biti milosrdni, pravedni, suosje-Êajni, usluæni i milostivi. Ako vjernike naπezajednice krase ove vrline, naπe crkve neÊebiti samo pune, veÊ Êe biti pretijesne.

Pitanja za razgovor1. Jeste li kada Ëekali na neπto πto se na

kraju nije zavrπilo onako kako ste oËeki-vali? Kako ste se osjeÊali dok ste Ëekali?Jeste li osjeÊali nemir, dosadu, uzbue-nje? IspriËajte u skupini taj dogaaj iosjeÊaje koji su se tada budili u vama.

2. Na koje sve naËine moæete biti Kristovaproduæena ruka u svijetu?

3. Je li vaπa crkva/skupina misijski usmje-rena u svojem odgovoru na Evanelje?Kako moæete produbiti svoj misijski duh?

4. Propovijed govori o ortodoksiji i orto-praksi. Meutim, πto je s ortokardijom?Ortokardija se moæe definirati kao “ispra-vno srce”. »inite li pravdu, jeste li saæalji-vi, milostivi, iscjeljujete li, proglaπavateli godinu milosti Gospodnje s “ispravnimsrcem”? I πto to znaËi u vaπem osobnomæivotu?

63

4. Vrijednostisuprotne kulturi

MATEJ 5,1-16

Alex Bryan

Boæje kraljevstvo je vaænoNebesko je kraljevstvo bilo — i joπ je uvi-

jek — za Isusa najvaænija tema. Zapravo, nekikaæu da je, dok je æivio na Zemlji, govorioo nebeskom kraljevstvu viπe nego o bilo Ëe-mu drugom. Kraljevstvo je oËito bilo najvaæ-nija stvarnost.

Isus je ispriËao mnoge usporedbe o kra-ljevstvu (Matej 13). Govorio je o razlici izme-u nebeskog kraljevstva — kraljevstva Nje-govog Oca — i slabijih svjetskih kraljevstava(Matej 4,8-10). »ak je opisao svoje poslanjekao uspostavljanje nebeskog kraljevstva naZemlji (Matej 4,17). Isusova molitva: “Doi

64

kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako nanebu tako i na zemlji!” (Matej 6,10) pokazujenam da Bog æeli da naËini i sredstva Njego-vog kraljevstva pokore naËine i sredstva kra-ljevstava ovoga svijeta.

Kraljevstvo, naravno, ima svojeg kralja.Bog je Kralj svojeg kraljevstva — Otac, Sin iSveti Duh sjede na prijestolju. Tu se postu-pa po njihovim naredbama. Oni stvaraju pra-vila. Isusov æivot govori kakvo je to kra-ljevstvo. U Njegovom æivotu nailazimo na sa-milost, svetost, svrhu, istinu i ljubav. U Nje-govom odnosu prema ljudima vidimo kakotrebaju æivjeti graani ovoga kraljevstva. OdËudesnih ozdravljenja, preko Njegovih prak-tiËnih pouka o novcu, do smrti na kriæu ko-jom se ærtvovao za nas, mi razumijevamo vri-jednost tog kraljevstva. Krist nam donosi Za-kon kraljevstva koji je, naravno, utemeljenna zakonu ljubavi (Matej 22,37).

Meutim, naπ cilj ovdje nije identificiratikralja ni njegova pravila ni zakone. Tko bimogao biti dio ovog kraljevstva? U pokuπajuda odgovorimo na ovo pitanje istraæit Êemotekst u Mateju 5,1-14 — sam poËetak IsusovogËuvenog Govora na Gori. Sigurno znate daje ovo veliki govor o moralnom æivotu ko-jim je æivio Isus — æivotu u skladu s Boæjim

65

kraljevstvom. Pritom Isus istraæuje pitanje tkomoæe biti dio Boæjeg kraljevstva.

Tko sve moæe biti ukraljevstvu

ProËitajmo na poËetku Matej 5,1.2: “KadIsus vidje veliko mnoπtvo naroda, uspe se nagoru. Kada sjede, pribliæiπe mu se njegoviuËenici. Zatim otvori svoja usta i poËe ih ova-ko uËiti.”

LetimiËnim Ëitanjem ovih redaka mo-æemo steÊi dojam da ovaj tekst ne govori mno-go, osim πto iznosi neke osnovne, nezanim-ljive Ëinjenice. Isus je pouËavao ljude na ob-ronku gore. Ali ovdje ima neËega πto je viπeod priËe! Da, Isus je pouËavao — On je bioRabi, UËitelj. I to πto je sjedio bio je uobi-Ëajen poloæaj u kojem su rabini pouËavali.RijeË “uËenik” znaËi “onaj koga pouËava ra-bin”; πiroko prostranstvo bilo je uobiËajenomjesto na kojem se pouËavalo i padina je bilanajbolja uËionica. Sve ovo ima smisla. Onoπto je Ëudno u priËi jest πto Isus pouËavamnoπtvo.

Ovdje nastaje problem: rabini su po tra-diciji vrlo pomno birali one koje Êe pouËavati.Jedino su najbolji i najsjajniji mogli uÊi u nji-

66

hove uËionice. Samo su oni s politiËkim ve-zama mogli dobiti svoju stolicu u njihovimamfiteatrima. Samo onima koji su bili sveti,pravedni, iz prave æidovske obitelji, i samodjeËacima bilo je dopuπteno pohaati njihoveπkole. Ako ste bili æensko, niste mogli iÊi uπkolu. Ako ste bili sin siromaπnog Ëovjeka,ovi uËitelji vas ne bi pouËavali. Ako ste bilibolesni, niste mogli uËiti kod njih. Ako stebili neznaboæac, gotovo se sigurno niste mo-gli pouËavati kod njih. Ako niste zadovolja-vali vrlo stroga mjerila, ni tada niste imalisreÊe.

Isus je pouËavao svjetinu. Smatrao je daje ovo mnoπtvo vrijedno pouËavanja. On nijeimao detektor kojim bi ispitao duhovnu vri-jednost svojih sluπatelja. Ovo mnoπtvo je biloraznoliko: bilo je tu bogatih, siromaπnih, mu-πkaraca, æena, mladih, starih, s visokim stup-njem inteligencije i niskim, onih koji su po-znavali doktrine i onih koji nisu o tome niπtaznali. Isusova odluka da pouËava svjetinu —koja ukljuËuje sve — zaprepaπÊujuÊi je novipogled na to tko sve moæe biti dio kraljev-stva. Vrata koja su πtitila zatvorenu zajednicusada su bila polomljena. Zamisao da postojisamo nekolicina izabranih — koje je Bog po-sebno odabrao — pala je u vodu. Ovu zamisao

67

je sada Isus osporio. Pa kakve Êe to ljudeIsus sresti na obronku gore?

TreÊi redak: “Blago siromasima u duhu,jer je njihovo kraljevstvo nebesko!” Jeste liikada bili “siromaπni u duhu”? Je li vaπ duhikada bio skrhan? Jeste li se ikada osjeÊaliloπe i depresivno? Je li vas ikada obuzimalatama, zbog Ëega ste osjeÊali da ste potpunobespomoÊni? Jeste li ikada pomislili da æivotnije dobar? Jeste li ikada postavili pitanje:“Boæe, postojiπ li?” Jeste li se ikada osjetilipraznima, osiromaπenog duha, duπe?

Isus kaæe: “Blago vama.” Na πto je mislio?Vas je Bog izabrao! Bog vam se smijeπi. Bogvas ljubi. Bog je zadovoljan vama. Imajte do-voljno hrabrosti. Usred velike tuge, moæetese radovati. To πto ste loπe raspoloæeni neznaËi da ste odsjeËeni od Boga.

Æivimo u svijetu gdje se na duπevne bo-lesti katkada gleda s prijezirom. »ak i danasËudno gledamo one kojima je potrebno sa-vjetovanje, na one koji moraju posjeÊivati stru-Ënjaka za duπevno zdravlje. Mi katkad osobus depresijom vidimo kao nekoga tko nemadobar odnos s Bogom i æivotom. Osobu kojane moæe vjerovati u Boga vidimo kao agno-stika, ateista, sumnjalicu... osobu koja s Bo-gom ima ozbiljnih problema. Katkad loπe

68

raspoloæenje i mraËne noÊi duπe smatramoneËim πto nas Ëini nepodesnim za kraljev-stvo. Meutim, mi zaboravljamo Isusove ri-jeËi: “Boæe moj, Boæe moj! Zaπto si me osta-vio?” (Matej 27,46) Sam Isus, koji je bio bezgrijeha, osjetio je najveÊu tamu. »ak se i Isuspitao je li Ga Bog napustio. Ovakva ekstremnaiskustva svakoga bi od nas navela da posum-njamo, pa Ëak i odbacimo Boga kao stvar-nost. Meutim, Isusovo iskustvo nam poka-zuje da ekstremno ljudsko iskustvo nije dokazBoæje odsutnosti. Mi moæemo biti siromaπniu duhu. Mi moæemo æivjeti s uznemirenomduπom. Ali to nas ne Ëini prokletima! Zapra-vo, mi smo blagoslovljeni. Mi smo voljeni.Pozvani smo da postanemo graani nebeskogkraljevstva, Isusovog kraljevstva. Ako vam jedanas teπko, sjetite se da ste blagoslovljeni,da ste voljeni.

Isus ponovno gleda u mnoπtvo (redak 4)i govori: “Blago onima koji tuguju, jer Êe seutjeπiti!”

Tugovanje nije grijeh. »ak je i Isus pla-kao zajedno s Lazarovom obitelji (Ivan 11,35).

“Isus nije plakao samo zbog ljudske su-Êuti prema Mariji i Marti. Njegove su suzeiskazivale bol koja je bila visoko iznad ljud-ske boli kao πto je nebo viπe od Zemlje. Krist

69

nije plakao za Lazarom, jer ga je namjeravaopozvati iz groba. On je plakao zato πto Êemnogi, koji su sada plakali za Lazarom, us-koro planirati Njegovo ubojstvo, smrt Onogakoji je uskrsnuÊe i æivot. Meutim, kako sunespremni bili nevjerni Æidovi da pravilnoprotumaËe Njegove suze! Neki kao uzrokNjegove boli nisu mogli vidjeti niπta viπe dosamo vanjske okolnosti pred Njim, njeæno sukazali: ‘Gledaj kako ga je ljubio.’ Drugi, æeleÊida sjeme nevjerstva posiju u srca prisutnih,podsmjeπljivo su rekli: ‘Zar nije ovaj koji jeslijepcu otvorio oËi mogao uËiniti da Lazarne umre?’ Ako je u Kristovoj moÊi bilo daLazara spasi, zaπto mu je dopustio da umre?”(Ellen G. White, Isusov æivot, str. 436,437)

Nije nuæno da onaj tko pripada kraljev-stvu bude stalno radostan. Moæemo biti tuænii joπ uvijek usklaeni sa Spasiteljem. Moæe-mo tugovati — Ëak i s prizvukom ljutnje. Tu-govanje ukljuËuje ljutnju — moæemo se ljutitina sebe, na okolnosti, na druga ljudska biÊa,Ëak i na Boga. Snaæne emocije koje su pove-zane s razoËaranjem i gubitkom ne znaËe ob-vezno da ne slijedimo Isusa! Povjerenje u Bo-ga automatski ne briπe Ëovjekove osjeÊaje.Patite li? Niste prokleti. Vjerujte da ste blago-slovljeni, da vas Bog ljubi.

70

Isus nastavlja (redak 5): “Blago krotkima,jer Êe baπtiniti zemlju!”

Naπ svijet ne cijeni krotke. Na krotkostse gleda kao na manu. Cijenimo one koji sufinancijski jaki, atletski graeni, lijepi u skla-du s ograniËenom definicijom ljepote kojanam se nameÊe putem medija. Volimo dru-πtvene ljude. Volimo ljude sa samopouzda-njem. Volimo duhovite osobe. Ali one kojisu usporeni, ruæni, siromaπni ili dosadni... panismo veliki ljubitelji tih nesretnika. Narav-no, i u crkvi moæemo naiÊi na ove iskrivlje-ne vrijednosti. Volimo velike propovjednike,snaæne voe, Ëvrste krπÊane koji zajedno dje-luju. A πto je s krotkima? Sa slabima? Onimakoji Ëesto æive na krhotinama i pukotinamaæivota? Isus kaæe da pristup Nebu nije isklju-Ëivo pravo angaæiranog evanelista, bogatogdonatora ili savrπenog soprana. Isus ovdje bla-goslivlja krotke.

Isus joπ jednom baca pogled na mnoπtvo(redak 6) i govori im: “Blago æednima i glad-nima pravednosti, jer Êe se nasititi!”

Sjajno. U krπÊanskim zajednicama slavi-mo one koji su dobro uhranjeni pravednoπ-Êu. Volimo svete i pravedne ljude. Volimo rat-nike molitve i prvake u poznavanju Biblije.Volimo one koji daju desetinu toËno u lipu

71

i ne jedu sir. One koji su dobro uhranjeni —ostatak ostatka od ostatka — to su prava djecaBoæja! Meutim, ovdje Isus blagoslivlja, po-kazuje Boæju naklonost onima koji su gladnii æedni. Isus ukazuje na one koji ne uzimajusvoje svete vitamine i tri dobro uravnoteæenaobroka poboænosti svakoga dana. On kaæe:“Dobrodoπli u kraljevstvo vi koji osjeÊate du-hovnu glad. Ovdje ima dovoljno mjesta za onekoji nisu super-sveti.”

I nastavlja (redci 7-9): “Blago milosrdni-ma, jer Êe postiÊi milosre! Blago onima kojisu Ëista srca, jer Êe Boga gledati! Blago mi-rotvorcima, jer Êe se zvati sinovi Boæji!”

Kada je pravda zasluæena, nije potreb-na milost. To je milosre. »istoÊa srca ne pod-razumijeva savrπenost, veÊ iskreno priznanjei iskrenost — to je osoba Ëistog srca koja pri-znaje svoje pogreπke, poziva se na Boæji darmilosti i æeli postati kao Isus. Mirotvorci sumanje zainteresirani za ono πto je poπteno,a viπe za djela za opÊe dobro — zajednicumilosti. Ove tri kvalitete mogu nas privuÊi.Meutim, mi Ëesto cijenimo neπto πto je su-protno vjeri: volimo one koji ispravljaju po-srnule, volimo one koji odræavaju izvanjskisjaj svetosti, volimo one koji osvajaju. Milo-sre, ËistoÊa srca i mirotvorstvo Ëesto stoji

72

na zimi ispred zatvorenih vrata. Meutim, Isusgovori mnoπtvu uËenika: “Otvorite im vrata,neka uu u toplinu sobe vaπeg æivota.”

Isus zatim kaæe (redci 10-12): “Blago pro-gonjenima zbog pravednosti, jer je njihovokraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas budugrdili i progonili i kad vam zbog mene bu-du laæno pripisivali svaku vrstu opaËine! Ra-dujte se i kliËite od veselja, jer vas Ëeka velikanagrada na nebesima! Ta, tako su progonilii proroke koji su æivjeli prije vas!”

Isus ovdje poziva ljude koji sjede na ob-ronku gore da budu oprezni. NeÊe im bitilako kao pripadnicima kraljevstva. ProgonitÊe ih. Ismijavat Êe ih. MuËit Êe ih, a moædai ubiti. Æivot u kraljevstvu ne odvija se izaobrambenih zidina. Dræavljanstvo u ovoj Isu-sovoj zajednici ima cijenu. Proganjat Êe naskao πto su nekada proganjali proroke. A tkoÊe biti progonitelj? U ono vrijeme to su bilesekularne ili svjetovne i zle sile — kao πto jebio faraon, Ahab i Nabukodonozor. Ali pro-roke su progonili i oni koji su tvrdili da vrπeBoæju volju. U Mateju 21,33-46 Isus nam iz-nosi usporedbu koja ilustrira dugu povijestprogonstava — koja su pokretali vjerski voe.Na kraju usporedbe veliki sveÊenici i farizejishvaÊaju da Isus govori o njima. Kakva ironija!

73

Ljudi koji tvrde da imaju povlaπten poloæaju Boæjem kraljevstvu ratuju protiv tog istogkraljevstva. OtreænjujuÊa je misao da su onikoji sebe predstavljaju najsvetijima, najpra-vednijima, najpoboænijima i najozbiljnijima,kada je rijeË o odræavanju reda u sinagogi ibrizi da bude Ëista, crkvi nanijeli najveÊu πte-tu. Njihova srca nisu Ëista. Oni veæu teæakteret na lea drugima, ali ga ne podiæu svo-jim rukama (Matej 23,4). I tako Isus govorionima u mnoπtvu koji osjeÊaju ovo progon-stvo: “Bez obzira na to πto se vjerski voebave vama, to ne znaËi da ste na pogreπnomputu. Zapravo mi se ovi ljudi, takozvani vjer-ski voe, protive.” Sjajno! Kako je hrabar Isusu ukazivanju na osobine koje treba imati svakipodanik kraljevstva!

Odgovornost pripadnikakraljevstva

A zatim Isus preokreÊe svoju propovi-jed. Onim prvim rijeËima On je πirom otvoriovrata tjeskobnima, tuænima, skromnima, du-hovno marginaliziranima, poniznima, onimakoje su vjerski voe smatrali siromaπnima.A sada poziva mnoπtvo na neπto veliko (Matej5,13-16):

74

“Vi ste sol zemlji. Ali ako sol obljutavi,Ëime Êe se ona osoliti? Viπe nije ni za πto,osim da se izbaci van da je ljudi pogaze.

Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguÊe sakritigrad kad leæi na gori. Ne æeæe se svijeÊa dase stavi pod variÊak, nego na svijeÊnjak dasvijetli svima u kuÊi. Vaπe svjetlo neka takozasja pred ljudima da vide vaπa djela ljubavite slave vaπeg Oca nebeskog.”

Moæete li zamisliti kako su ove rijeËi zvu-Ëale onima koji su vjerovali da su bezvrijed-ni? Isus im je govorio: “Vi moæete biti Ëim-benici promjena. Vi moæete uËiniti da svijetbude bolje mjesto za æivot. Moæete svijet uËi-niti ukusnijim i moæete ga obojiti. Moæete gaokrenuti naglavaËke!” Isus ne govori samo oprihvaÊanju (vi ste Boæja ljubljena djeca i mo-æete biti dio ovog kraljevstva), veÊ i o povje-renju (moæete Ëiniti velike stvari za Boga).“Ljubim vas i oËekujem da Êete Ëiniti nevje-rojatne stvari.” Mnogi koji dotad nisu osje-tili Boæju blagost ni Njegovo povjerenje, bilisu zadivljeni.

PriËa kao zakljuËakPrije nekoliko godina moja supruga i ja

planirali smo prirediti zabavu za naπu kÊer

75

Audrey. Da biste takvo πto ispravno uradili,morate voditi raËuna o mnogo toga. Dogova-rali smo se koju Êemo hranu pripremiti, ka-kve ukrase staviti, koje igre organizirati, πtoÊe se raditi u kreativnoj radionici (πto bi bilozabavno a da iza toga ne ostane preveliki ne-red) za naπu petogodiπnju kÊer. Na zabavi jete veËeri sve bilo izuzetno dobro. U jednomtrenutku tijekom zabave, pozvali smo roditeljei djecu u suteren naπe kuÊe gdje nam je stajaoklavir i gdje smo predvidjeli igru “glazbenestolice”. Stavili smo deset stolica u krug. Nasvakog djeËaka i djevojËicu bila je jedna sto-lica. Moja supruga je objasnila pravila igre idjeca su sjela na stolice. Ja sam poËeo sviratina klaviru i prema pravilima igre, djeca sutrebala ustati sa svojih stolica i trËati oko njih.Moja supruga je sklonila jednu stolicu, svi-rao sam joπ nekoliko sekundi, a onda je gla-zba stala. Deset malih djeËaka i djevojËicapotrËalo je prema devet stolica — svi su us-pjeπno sjeli na svoju stolicu, osim jednog dje-ËaËiÊa. Ovaj mali petogodiπnjak bez stolicesmjesta je pogledao svoje roditelje i briznuou plaË. JecajuÊi je dotrËao do njih. Suprugai ja pogledali smo se zagonetnim pogledom.Ovaj put nije sve bilo u najboljem redu. Po-novno sam poËeo svirati klavir — i devet ma-

76

lih djeËaka i djevojËica trËalo je oko stolica.Moja supruga je sklonila joπ jednu stolicu,svirao sam joπ nekoliko sekundi i glazba jestala. Ovaj put se devet malih djeËaka i dje-vojËica utrkivalo da sjednu na osam stolica.Osmero njih je sjelo ostavljajuÊi jednu dje-vojËicu bez stolice. TrenutaËno je pogledalasvoje roditelje, briznula u plaË i otrËala u nji-hov zagrljaj. Supruga i ja smo se pogledali ishvatili. Bit Êe sve gore ako neπto ne poduz-memo! I tako smo pozvali svu uznemirenudjecu da nam se joπ jednom pridruæe. Mojasupruga je vratila dvije stolice. Djeca su sjela.PoËeo sam svirati na klaviru i ... nijedna sto-lica nije sklonjena. Svirao sam joπ nekolikosekundi i glazba je prestala. Deset malih dje-Ëaka i djevojËica sjelo je na stolice. I svakodijete je imalo svoju stolicu. Djeca su urlalai glasno me molila: “Pastore Alex, hajde po-novno! Pastore, Alex, ponovno svirajte!”

Igrali smo se sve dok se djeca (i mojiprsti) nisu potpuno umorila. U nebeskom kra-ljevstvu svatko ima svoju stolicu. U njemuima mjesta za svakog djeËaka, svaku dje-vojËicu i svako Boæje dijete. Nebeska glazbapoziva nas da se pridruæimo nebeskoj igri uradosti i prilici da pozovemo i druge da namse pridruæe.

77

Bez obzira na to u kakvom ste poloæaju.Bez obzira na okolnosti. Bez obzira na vaπuproπlost. Bog ima mjesto za vas. HoÊete lise pridruæiti igri i zauzeti svoje mjesto?

Pitanja za razgovor1. Kako vidite usporedbu o “kraljevstvu” u

vrijeme kada u mnogim dræavama ne vla-daju kraljevi i kraljice? Bi li Bog upotri-jebio tu istu usporedbu i danas? ©to jes predsjednicima, premijerima i guver-nerima? Razlikuje li se taj jezik?

2. Kako se razlikuje pripadnost Boæjoj dræa-vi od drugih aspekata pripadnosti (Ëlan-stva)?

3. ©to vas iznenauje u Isusovom pouËava-nju (o Ëemu je govorio i koga je pouËa-vao)?

4. Kako se moæemo pobrinuti da mjesto bu-de dostupno svima i svakome?

78

5. Stol na Zemlji,stol na Nebu

MARKO 2,13-17

Eddie Hypolite

Kako odluËujete koga Êete ukljuËiti usvoj krug prijatelja, a koga ne? Dajete li imda ispune “ispit vrijednosti”? Ovise li vaπeodluke o njihovom druπtvenom poloæaju? Mo-raju li to biti krπÊani ili adventisti? Morajuli oni biti prijatelji na Facebooku koji su nadobrom glasu i s urednom proπloπÊu ili steneπto f leksibilniji?

Odvojite nekoliko trenutaka, podijelite seu skupine i pokuπajte odgovoriti na pitanje:Kako donosite odluku tko Êe vam biti prija-telj, a tko ne?

Ako je postojalo neπto kod Isusa πto jeviπe od svega ostalog uznemiravalo voe onogvremena i zbunjivalo Ëak i uËenike, bio je

79

to naËin na koji se On ophodio prema ljudimakoji su bili izopÊeni iz druπtva. Svi su vjero-vali da Êe Mesija ponovno uspostaviti blago-stanje u Izraelu, ali nitko nije oËekivao daÊe u tom kraljevstvu biti mjesta za sve i sva-koga.

UkljuËivanje “izopÊenih iz druπtva” u kra-ljevstvo i Boæja naklonost prema njima nijenikada bila predmet oËekivanja. S druge stra-ne, kako Ëitamo u evaneljima, upravo je ovoËinilo Isusov æivot i sluæbu tako lijepom.

Evanelje po Marku 2,13-17 slika kraljev-stvo koje je Isus trebao uspostaviti ne samou Izraelu, veÊ i u srcima Njegovih uËenika.

Stol razdvajanjaLevi, poznat i kao Matej, bio je carinik.

Njega su mrzili i Æidovi i neznaboπci jer jesakupljao porez za Rimsko Carstvo. Porez sunametnuli Rimljani, ali nitko zapravo nijeznao koliko je velik taj porez — osim onihkoji su ga ubirali. Tako je meu carinicimabio obiËaj da uzimaju viπe nego πto treba, aza sebe su zadræavali viπak. Levija su joπ viπemrzili jer je bio Æidov koji je sakupljao po-rez za Rimsko Carstvo. Æidovi su ga zbog togasmatrali gorim od neznaboæaca. Prema svim

80

raËunicama, on nije bio zanimljiv ni za kra-ljevstvo ni za uËenika. Kao Æidov odgajan jeu vjeri i bio je Ëlan izviaËa, odjela mladeæiili je pohaao subotnja bogosluæja. Meutim,nekako na svojem æivotnom putu on je po-segnuo za sjajem gradskih svjetiljki kao πtoje bio sluËaj s izgubljenim sinom, i u jednomje trenutku pomislio da Êe ga brza zaradausreÊiti. Zanimljivo je πto sve netko moæe uËi-niti da bi skratio put do sreÊe. Preπao je naneprijateljsku stranu i poËeo varati svoj na-rod.

Poput mnogih mladih koji su krenuli Le-vijevim putem, prije ili poslije oni Êe shva-titi da je traganje za sreÊom koja ne uklju-Ëuje Boga kao ljuπtenje luka. Oni konaËnoshvaÊaju da su prazni iznutra. Levi nije znaoiziÊi na kraj sa svojom patnjom. Nije mogaootiÊi u sinagogu jer bi ga njegov narod iznje izbacio. Tako je on ovu svoju patnju dræaou sebi, sve dok se nije pojavio Isus u odgo-varajuÊe vrijeme.

Snaga ljubaviIsus namjerno prolazi pokraj carinarni-

ce (redak 13) u kojoj Levi sjedi i radi, zausta-vlja se i upuÊuje mu poziv: “Hajde za mnom!”

81

Ovdje nam ne smije promaknuti neπto ne-vjerojatno jednostavno o kraljevstvu.

Isus ne Ëeka da Ga ljudi pronau, Onnjima prilazi prvi. Mi ne trebamo Ëekati lju-de da nas pronau. Kraljevstvo Boæje je aktiv-na potraga za izgubljenima. Poziv Leviju dapoe za Isusom potvrdio je Boæju ljubav pre-ma njemu bez obzira na to πto ga je dru-πtvo izopÊilo.

Kada ljudi znaju da su voljeni i prihva-Êeni, Ëak i kada sjede u “carinarnici” æivotazbog Ëega ih druπtvo prezire, Boæja sila ko-ja mijenja Ëovjeka pomaæe im da ustanu, na-puste to mjesto i krenu za Njim. Svijetu nijestalo do onoga πto mi znamo dok god ne vidida je nama stalo do njega! Iz teksta u redci-ma 13.14 moæemo izvuÊi tri kratke poruke.

1. Æivot osnaæuje æivot! Isusov naukkoji Êe najviπe utjecati na naπe bliænje zapi-san je u naπem svakidaπnjem æivljenju. Isu-sove rijeËi, djela i æivot bili su jedno te isto.Æivio je onako kako je nauËavao, i sve πtoje izgovarao govorilo je o tome tko je On.To je ono πto Êe utjecati na ljude da napusteæivot kojim æive i krenu za nama koji slijedi-mo Krista!

2. NemoguÊe je odbaciti dosljednuljubav. Dosljednost je rezultat osjeÊaja da su

82

Bogu dragocjeni ljudi koje vam πalje. Isuso-va dobroËinstva prema izgubljenima bila sunerazdvojni dio Njegove sluæbe i æivota. Isusnije sluËajno nekog zavolio, i to ne bismotrebali ni mi Ëiniti. Ljubav je najsvrhovitijeljudsko iskustvo, iskustvo koje se ne dogaasluËajno i zbog toga ono ima veliku moÊ dapreobrazi.

3. Isus se druæio s odbaËenima. Isusje rekao Nikodemu (Ivan 3,17) da Bog nijeposlao svojega Sina da osudi svijet, veÊ daga spasi. On svoju posveÊenost ovom idealupokazuje tako πto provodi vrijeme s onimakoje je druπtvo odbacilo i iznosi istinu o Bo-æjem kraljevstvu. A koja je to istina? To jeËinjenica da Bog dijeli svoju ljubav i æivot snjima i ne smatra potrebnim da drugima ob-jaπnjava svoje