BAROK – arhitektura, skulptura, slikarstvo

(Ullmann & Könemann)

UVOD

-metafora ‘svijet kao pozornica’ prevladava kroz barokni period, od kraja 16. do kasnog

18.st.

-umjetnost ima ulogu: impresionirati, oduševiti narod i istodobno prenijeti određenu

ideologiju

-leitmotiv ‘memento mori’ odražava stanje društva gušenog egzistencijalnim problemima

-barokna umjetnost na prvu loptu želi stvoriti senzualni efekt na promatrača – kroz

dramatični patos, iluzionističke metode, međuigru različitih formi; zato se ponekad čini

da je ovaj stil percipiran kao ekstravagantan, gotovo pretenciozan

-dublje shvaćanje barokne culture i umjetnosti moguće je promatranjem pojedinih

umjetnika

Barok kao concept stila i kao povijesno razdoblje

-u kasnom 19.st., prije nego je određen kao stil, pojam barok koristio se u pejorativnom

značenju – označavao je nešto bizarno, loše definirano i zbunjeno, umjetno i afektirano

(pojam se inače odnosi na perle)

-negativna slika baroka potencirana je dodatno akademicima školovanim u konceptima

estetičkih vrijednosti utemeljenih duboko u slavljenju klasične antike

-Jacob Burckhardt je bio prvi koji je proučio arhitekturu 17. i 18.st. kao više nego

izolirani fenomen, naglašavajući njegove veze s formama renesanse

-1880tih je barok prihvaćen kao subject vrijedan akademskog istraživanja – Cornelius

Gurlitt

1

ARHITEKTURA I GRAD U ITALIJI OD RANOG BAROKA DO RANOG

NEOKLASICIZMA

-najvažniji talijanski barokni centri: Rim, Torino, Napulj

-papinske gradnje imale su namjeru biti rivalom ili čak nadvisiti spomenike antike – to je

bio odraz auctoritas ecclesiae (autoriteta Crkve), ali i način za pridobivanje nevjernika i

slabovjernika; još je jedan povod papinskih gradnji - zagarantirati vječnu osobnu slavu

pape

-obnova Rima, koju su razvili Julije II i Leo X – serija planova koji se najviše odnose na

Sv. Petra (čiju je konstrukciju potakla protestantska reformacija)

-dva su pape nastavili i reorganizaciju srednjovjekovnog grada koju je započeo Sixto IV.

– važan dio te modernizacije bio je i uvođenje ravnih cesti

-Via dei Coronari, Via Giulia, Via della Lungara – izgrađene za vrijeme Julija

-Via Ripetta – za vrijeme Lea

-trivium (tri ceste), vrlo utjecajan u vizualnoj kulturi baroka, također datira iz prvih

desetljeća 16.st.

-jedan značajan aspect baroknog urbanizma bio je razvoj dugih vista usmjerenih prema

obeliskima (za vrijeme Sixta); obelisk je postao središnja točka između linije građevina

iza njega i linije ulice

Pavao V Borghese

-završetak Sv. Petra nakon gotovo sto godina je bio izuzetno važan – nakon godina

diskusije o tome treba li crkva biti centralnog tlocrta (kako ju je dizajnirao Bramante i

planirao Michelangelo), papa Pavao V je odlučio o izgradnji broad; narudžbu je dobio

Carlo Maderno

-Maderno je prije toga napravio fasadu crkve S. Susana – neobično u ovoj crkvi je bio

smještaj fasade, paralelno s Via Pia (koju je postavio Michelangelo) i dijagonalno na

ulicu koja je danas Via Torino; njegov dizajn jako se kosio s akademskim klasicizmom i

idejom o jednom planu; Maderno je reflektirao unutrašnju strukturu glavnog i bočnih

brodova u fasadi, te je stvorio koncentrirani pokret prema centru s brodovima i

stupovima, naglašavajući dojam prostora i dubine

2

-Maderno nije uspio stvoriti isti dojam u Sv. Petru; papino inzistiranje na brodu značilo je

da će Michelangelova kupola biti zasjenjena; Maderno se trudio poštovati Michelangelov

dizajn, ograničivši visinu fasade; istodobno je osmislio bočne tornjeve koji su trebali

uokviriti i naglasiti kupolu

-1612. započinje rad na tornjevima, ali dovršeni su samo temelji; problem kupole, fasade

i tornjeva prepušten je Berniniju

Visoki barok u Rimu

-negdje oko 20tih godina 17.st., revitalizacija crkve (nakon ratova i protestantizma) je

dovršena, te započinje era ekstravagantnih baroknih građenja koja će potrajati pedesetak

godina

-u umjetnosti, to je značilo da je formalizirani stil manirizma zamijenjen revolucionarnim

zamahom baroka kojeg je podržavala katolička crkva

-protestanti su komentirali da katolici ne mogu učiniti ništa kako bi dobili Božju milost; s

druge strane, katolička Crkva je širila saznanja da Bog dopušta vjernicima da aktivno

rade kako bi zaslužili spasenje – uloga Crkve bila je voditi vjernike na putu prema

iskupljenju

Urban VIII Barberini (1623-44)

-pod ovim papom započinje nova era; on je potvrdio edikte koncila u Trentu i učinio

jezuite najvažnijim saveznicima u propagiranju katoličke vjere

-istodobno je dopustio sekularizaciju papinskog dvora

-umjetnost više nije samo trebala učiti i širiti vjeru, nego je trebala izazivati i estetsko

zadovoljstvo

-prva graditeljska shema koju je pokrenuo Urban trebala je uključiti cijeli grad Rim;

njegova je ideja bila izgraditi nove zidove oko grada; također je naredio i restauraciju

niza polupropalih ranokršćanskih crkvi – neke od tih crkvi povezane su novim cestama i

bile su uključene u planove grada (npr. cesta koja spaja crkve S.Eusebio i S.Bibiana – za

ovu crkvu Urban je zaposlio Pietra da Cortonu da naslika freske i Berninija da napravi

fasadu)

-samostan Chiesa Nuova – Borromini

3

-dao je proširiti Piazza Quirinale ispred papinske rezidencije kako bi bilo više mjesta za

hodočasnike koji su se skupljali u nadi da će dobiti blagoslov – loggia prema piazza

napravljena je od strane Berninija, kao i promatrački toranj

-na kraju, Urban je naručio dekorativnu fasadu fontane Trevi (koja je stajala odmah uz

Palazzo Quirinale) – to je zapravo ostvareno tek stotinjak godina kasnije; istodobno,

Borromini je planirao Palazzo Carpegna za Piazza Fontana di Trevi

-Urban je posebno volio monumentalnu arhitekturu – kasnije su arhitekti koje je

preferirao, Bernini, Borromini i Pietro da Cortona, razvili svoje reputacije na dosta

različite načine

-Bernini je, mpr., brzo na sebe skrenuo pozornost kardinala Scipiona Borghesea –

tijekom svoje rane karijere, napravio je sculpture Eneje i Ankisa, te Davida; ubrzo je

postao Urbanov miljenik (Bernini je stalno radio za Crkvu, za vrijeme Urbanova

nasljednika Innocenta i najviše za Alexandera)

-ubrzo nakon što je postao papa, naručio je od Berninija da se počne baviti ‘ljuskom’ Sv.

Petra koju je nedavno završio Maderno – tim se poslom Bernini bavo 40tak godina, od

dizajna baldahina do planova za Trg Sv.Petra – ti su radovi postali symbol katoličke

obnove te ključna struktura visokog baroka

-dizajn baldahina iznad groba Sv.Petra predstavlja sintezu arhitekture i sculpture –

Bernini je bazirao svoj plan na tipu baldahina koji se inače nosi u procesijama, samo ga je

jako uvećao; efekt koji postiže udaljavanje od baldahina je fascinantan – baldahin postaje

element broda koji vodi prema oltaru; Bernini je napravio i reference prema

salomonovim stupovima oko apside i oltara u staroj crkvi Sv.Petra, te ih je također

značajno povećao – koristeći te colonne tortili (izvinute stupove), stvorio je dojam

dinamike i pokreta; za dekoraciju stubova na križištu koristio je dizajn originalnih

oltarnih stupova za drugi kat, tako ‘ponavljajući’ baldahin i prenašajući vrlo kompleksnu

ikonografsku poruku (korištenje kontrasta sugerira kontinuitet religijske tradicije i

transformaciju iz jednostavnosti ranog kršćanstva do sjaja protureformacije)

-Borromini, koji je surađivao s Berninijem između 1630te i 1633te, također je radio na

crkvi, a planirao je i goleme volte koje bi pojačali pokret stupova i koje bi držalo četiri

ogromna anđela

4

-1624. Bernini je također započeo svoj prvi čisto arhitektonski dizajn – unajmljen je da

stvori novu fasadu za crkvu Svete Bibiane – planove je bazirao na arhitekturi palača, iako

je njegova verzija plastičnija; naglasio je centralni dio fasade nadvisujući redove i

završavajući ih pedimentom; kombiniranje redova reflektira kasnomanirističke motive

-Pietro da Cortona – počinje karijeru kao fresco slikar na Sv.Bibiani; između 1625. i

1630. stvara prvo arhitektonsko djelo za obitelj Sacchetti (Villa Sacchetti, danas u

ruševinama)

-narudžba za Palazzo Barberini predstavlja suradnju između Berninija, Borrominija i

Cortone – stari je majstor Carlo Maderno najprije bio unajmljen da dizajnira palaču

1626.g., i izgradnja je počela dvije godine kasnije – na početku je Maderno odabrao

tradicionalni oblik palače na kvadratnom tlocrtu; međutim, taj dizajn nije bio baš

pametan, budući da je građevina trebala biti podignuta na ostacima postojeće palače na

brdu; zatim je razvio novi plan, temeljen na Peruzzijevoj villi suburbani, Villi Farnesini

-1629, nakon Madernove smrti, Bernini postaje glavni arhitekt Palače Barberini, a

Borromini njegov pomoćnik – Bernini mu daje veliku dozu slobode u dizajniranju

-i Pietro da Cortona nakratko sudjeluje na projektu palače Barberini, ali njegove ideje na

kraju nisu prihvaćene – izgrađeno je samo kazalište, a i ono je izmijenjeno; on radi i

stropnu fresku Trijumf božje providnosti u velikoj dvorani

-tek je 1634. Borromini dobio priliku izraditi vlastiti dizajn – crkva i samostan S. Carlo

alle Quattro Fontane – započinje iste godine s dvorištem (mal ii uski prostor, malo

jednostavnih komponenti; centralni motiv – fasade, postignut je ritam izmjenom uskih

pravokutnih korniša sa širim polukružnima; Borromini je prekinuo s tradicijom

smještajući ta dva stila na suprotne strane); zaoblio je kuteve dvorišta

-kamen temeljac za crkvu postavljen je 1638.; dovršena je 1641. – postala je prototip

rimskog baroka (uz SS. Luca i Martina)

-dizajn interijera: osnovnu strukturu čini elipsa; longitudinalne i poprečne osi su

otvorene, četiri stuba su grupirani zajedno

-vertikalno, pandativi se dižu iznad linije korniše na cijelom vanjskom perimetru, a

bačvasti svod stvara dojam veće dubine – Borrominijev dizajn vodi oko od fluidnih formi

unutarnjeg prostora do ovalne kupole; plastični efekt unutranje structure kupole čini

naizgled lanternu i vrh kupole daljima; kupola je osvjetljena prozorima koji se nalaze

5

odmah iznad glavne entablure – osvjetljavajući ju odozdola i iz lanterne, Borromini je

postigao specifično osvjetljenje u kupoli koje se razlikuje od drugih prostora u crkvi –

čini se kao da struktura lebdi iznad ostatka crkve

-ova se crkva referira na Hadrijanovu vilu i neke Peruzzijeve planove za Sv. Petra, a

grčki križ u tlocrtu referira se na Bramanteov dizajn za Sv. Petra – Borromini je povezao

ove ideje u snažnu i inovativnu cjelinu

-1635., samo godinu nakon što je počela izgradnja S.Carla, drugi model visokobarokne

arhitekture je dovršen, SS. Luca e Martina, po planovima Pietra da Cortone; arhitekt je

dobio dopuštenje da o vlastitom trošku proširi kriptu svetih Luke i Martine (1634.), a

tijekom iskopavanja pronađeno je tijelo sv. Martine; zato je 1635. cardinal Francesco

Barberini naredio ponovnu izgradnju crkve po Pietrovim planovima; 1644. je izgradnja

gotova, a interijer dekoriran do 1650.

-dizajn se temelji na grčkom križu, s apsidom na sva četiri kraja; stvoren je izvanredan

plastični efekt alternativnom uporabom arhitektonskih redova (uočljive su tri varijacije na

različitim spojevima zida i stupova – u svakoj apsidi, stupovi su smješteni u zidne niše; u

susjednim udubljenjima, stupovi su smješteni ispred zida; ispod kupolnih stubova,

stupovi su umetnuti u druge stubove) – u ovoj su shemi stupovi dobili autonomiju koju su

imali u antici te su postali plastičniji (a i nose veći teret)

-sustav dekoracije posebno zanimljiv: pandativi, zidovi među lukovima i svodovi bogato

su ukrašeni; u svodovima, Pietro koristi dva oprečna stila ornamenta: panele kakvi su

korišteni u Panteonu (kasete?) i rebra kakva su korištena u Sv. Petru

-inovativan je i način na koji Pietro kontrastira tu dekoraciju sa zabatima iznad prozora –

ovaj se motiv ponavlja in a vanjskoj elevaciji, samo što ovdje ima definirajuće odlike

-glavna fasada – naizgled je oblikovana baš kao interijer, s oblom paralelom prema apsidi

unutra; stubovi na krajevima daju dojam napetosti, a odnos između krivulje i ravnine

stvara vizualnu povezanost s linijom ulice na kojoj je fasada (Via Papalis)

-na Sv. Petru, nakon što je rad na baldahinu dovršen 1633. i radovi na transeptu dosta

odmakli kroz sljedeće godine, Urban je odlučio započeti renovaciju fasade – Madernovi

tornjevi stali sun a prizemlju, a nakon pregledavanja niza ponuda, Urban prihvaća

6

prijedlog Berninija za izradu tornjeva – 1636. počinje rad na južnom tornju, ali ubrzo

dolazi do tehničkih problema (teren neadekvatan); nije se nastavilo s radovima, 1646. je i

ono što je izgrađeno razmontirano

-1637. – Borromini počinje planove i izgradnju Oratorija Sv Filippa Nerija – dodaje

oratoriju dvije fasade; najveći naglasak na južnoj fasadi, prema Via del Pellegrino (s

elementima tradicije i arhitekture palača); fasada osmišljena potpuno nezavisno od

unutrašnjosti; glavni ulaz uguran između crkve i oratorija; dupla konkavno/konveksna

ljuska, svaki par stupova postavljen tako da omogući najbolji pogled promatraču i

iskoristi svjetlost; međuigra kontrasta koju ostvaruje konveksna forma prizemlja u

odnosu na prvi kat, na kojem je konkavna niša (dojam dodane dubine); prozorski

pedimenti negiraju vizualnu stabilnost cjeline

-fasada na Vii Papalis drugačije tretirana – sistem arhitektosnkih redova ovdje reduciran

samo na par grafičkih linija; samo okrugli toranj sa zvonom koji se diže iznad fasade

ostavlja nekakav skulpturalni dojam

-sveučilišna crkva S. Ivo alla Sapienza – rad traje gotovo dvadeset godina, te uključuje

odluke i promjene tri pape

-1632. Bernini predlaže Borrominija kao arhitekta za ovaj kompleks; Borromini odmah

kreće sa izradom planova za južno krilo zgrade koju je započeo Giacomo della Porta

-1642. dobio je narudžbu i za izradu crkve; tlocrt se temelji na dva jednakostranična

trokuta kojima su vrhovi odrezani trapezoidnim i polukružnim apsidama; kutevi su

odrezani lukovima koji se zaobljuju prema središnjem prostoru

-forma kupole prati konkave i konvekse zida – međutim, konveksni dijelovi prelaze u

konkavu kako se struktura diže, in a kraju se spajaju svi dijelovi; rebra između dijelova

stvaraju dinamiku

-kupola je dovršena za vrijeme pape Innocenta X.

-sljedeći papa, Aleksandar VII. odlučuje o novim promjenama – mijenjanje ulaza u

crkvu, blokiranje prozora; promjena konture tambura

7

Innocent X. Pamphili (1644-55)

-na početku njegova pozornost usmjerena na gradnju na Vii Papalis; najprije dovršava

Kapitol, zatim je trebala biti dovršena crkva SS. Luca e Martina (u međuvremenu malo

mijenja planove pa se posvećuje nekim drugim izgradnjama)

-renoviranje S. Giovanni in Laterano – započelo 1646. (ubrzano, jer se približavalo

sljavlje jubileja), dovršeno u samo 4 godine; uključuje i osmišljavanje velikog trga a

forma di teatro (u formi kazališta) koje nije ostvareno

-Borromini renovira – najveću pozornost posvećuje centralnom brodu ove peterobrodne

crkve; zamjenjuje šumu stupova koji su nosily visoki zid s divovskim redovima koji

zauzimaju cijelu visinu broda; široki otvori prema četiri ostala broda i uski tabernakuli

stvaraju dinamičan ritam u novim zidovima; verde antico stupovi daju dostojanstvo

tabernakulima i ostvaruju efekt svojom bojom; Borromini je planirao i bačvasti svod

ispod teškog drvenog stropa, ali to nije izvedeno

-Innocentovi planovi za Piazzu Navonu – htio je tamo napraviti palaču za svoju obitelj,

čime je zadao udarac povijesnim gradskim strukturama, mnogo je građevina zbog toga

moralo biti srušeno; osim palače, project je trebao uključivati i obnovu ili postavljanje

fontana na trgu i izgradnju crkve Sv. Agneze

-zaposlio je Giraloma Rainaldija da osmisli Palazzo Pamphili, njemu kasnije dolazi

pomoći i Borromini; freske u interijeru – Pietro da Cortona

-1648. Bernini dobiva narudžbu da napravi fontanu četiri rijeke (Fontana dei Quattro

Fiumi), a 1653. je zamoljen da redizajnira fontane Giacoma della Porte na svakom kraju

trga

-fontana četiri rijeke – snažna ikonografija, goleme personifikacije Dunava, Gangesa,

Nila i La Plate u mramoru; baza, prošupljena sa svih strana, nosi antički granitni obelisk

uzet iz Maxencijevog Circusa (suvremenici su vjerovali da simbolizira zrake sunca i

trijumf kršćanstva); kamene formacije su naturalističke, čini se da palmine grane vijore

na vjetru, a voda bučno teče u zdenac

-narudžbu za izgradnju crkvu Sv.Agneze in Agone dobio je najprije Giralomo Rainaldi i

njegov sin Carlo 1652. – njihov project temelji se na grčkom križu, s kratkim

8

nadvratnikom i dijagonalno skraćeni stubovi sa stupovima – međutim, ovi planovi naišli

sun a žestoki kriticizam

-1653. Innocent zamijenjuje Girolama i Carla s Borrominijem, koji je trebao nastaviti

izgradnju na strukturama koje su već napravljene do prizemlja (Innocent nije volio rušiti,

valjda je bio ekonomičan, nego je htio da se sve iskoristi)

-ipak je Borromini uspio napraviti neke promjene – najveći uspjeh u interijeru mu je bio

to da se stubovi okreću prema unutarnjem prostoru, prema transeptu; to je rezultiralo vrlo

važnom promjenom ritma interijera, budući da je sad postojao niz gotovo jednakih otvora

– križište je postalo gotovo savršeni octagon; uz to, zanimljivi veliki contrast između

bijele crkve i crvenih mramornih stupova; korniša, koja se projicira preko stupova,

predstavnik je dinamične tenzije između arhitektonskih elemenata i daje snažni vertikalni

naglasak; Borrominijevo ime je zapisano na tamburu (?), puno višem nego što se na

početku planiralo

-fasada: izolirana središnja kupola uokvirena s dva tornja – naglasak na sredini građevine

-između 1646. i 1650. Martino Longhi Mlađi je izgradio crkvu ss. Vicenzo ed Anastasio

za kardinala Mazarina na Piazzi di Trevi; mjesto podizanja crkve otvaralo se dijagonalno

na trg, što je Longhiju omogućilo stvaranje jedinstvenog rješenja za fasadu: tri

slobodnostojeća stupa približenih jedan drugome na svakoj strain fasade, s dodatnim

parom stupova isto poredanih na katu; efekt kretanja u visinu naglašen ponavljanjem tih

elemenata

-dodavanje tri pedimenta prizemlju i tri različito oblikovanih pedimenta gornjoj razini

postiže jak efekt; Longhi postiže neobičan smisao struktura rimske antike koristeći te arh.

elemente

-S.Andrea delle Fratte – Borromini 1653. dobio narudžbu da dovrši strukturu koja je još

prije započeta; rad opet stao 1655.; kupola ima oblik masivnog ciglenog cilindra;

konkavne površine kao da urezuju u cilindar kupole stvarajući konveksne dijelove

naglašene dodatno masivnim stupovima; nema lanterne nego toranj koji projicira na

ulicu; prvi od katova (a svaki je drukčije strukturiran) je potpuno zatvoren, na

kvadratnom planu; zatim, iznad korniše, je klerestorij koji izgleda kao nekakav okrugli

hram, nadvišen kornišom i impozantnom balustradom; level iznad toga, podsjeća na

9

lanternu u crkvi S.Ivo, samo štosu ovdje svostruki stupovi ukrašeni kerubinima; iznad tog

dijela zaobljene volute, koje podržavaju naizgled nestabilnu strukturu na kojoj je kruna

od trnja; masivni tambur i struktura kupole stvaraju savršeno okružje za toranj (osnovni

izvori za ovaj neobičan dizajn mogu se naći u antičkoj arhitekturi, npr. La Conocchia,

rimski mauzolej)

-Collegio di Propaganda Fide – grupa zgrada koja je sjedište misionarske kongregacije

direktno se nadovezuje na S.Andrea delle Fratte – dugo se gradi; 1646. Borromini radi

nove structure i preinake na kolegiju (planovi uključuju fasadu prema Piazza di Spagna,

obnovljenu prema Berninijevom projektu, kao i crkvu koju je također izgradio Bernini)

-Borromini je najprije htio zadržati Berninijevu crkvu; međutim, na kraju ju je zamijenio

nekakvom velikom dvoranom; povezujući zid izrađen od mnogo slojeva; vanjski tretman

kompleksa je sličan onome za Oratorij kongregacije S.Fillipo Neri – Borromini je

planirao redove bez puno detalja za manje važne vanjske fasade, ali za glavnu ulaznu

fasadu koristi potpuno neortodoksni dizajn posuđen iz arhitekture palača

-zbog uskih ulica, ova se fasada može vidjeti samo skraćena i pod kutem; zato je

Borromini stavio veći naglasak na sedam divovskih redova koji označavaju udubljenja;

uspio je usmjeriti svjetlo i sjenu preko kompliciranih prozorskih okvira i konkavno-

konveksnih elemenata, stalno u detaljima koristeći suprotnosti; reducirao je kapitele

redova na nekoliko vertikalnih linija i pustio kornišu nedekoriranu; središnji prostor je

konkavan te predstavlja kontrast ostatku fasade

Alexander VII Chigi (1655-57)

-velika strast za izgradnjom koja se realizirala u nizu velikih arhitektonskih pothvata

-imao je drveni model Rima u svojim odajama, koji mu je pomogao da vizualizira svoje

građevinske planove

-njegovi radovi uključuju izmjene trgova Piazza del Popolo, Trg Sv.Petra, trgove ispred

Panteona, kao i renovaciju mnogih manje poznatih trgova

-1655., kad je postao papa, Alexander je zaposlio Berninija da obnovi Porta del Popolo,

ulaz u grad, i renovira crkvu S.Maria del Popolo na Piazzi del Popolo

-između 1652. i 1655. Bernini je obnovio kapelu papinske obitelji Chigi koju je

dizajnirao Rafael

10

-Alexander je naredio izravnjavanje Via del Corso i širenje iste (kako bi imala dvije

trake) i rad na još nekim cestama

-pravi je razlog ovih urbanističkih poteza bio izrada veličanstvene palače za Alexandrovu

obitelj na Piazzi della Collona

-Trg Sv. Petra – Bernini, 1656. – osnovna značajka ovog trga je niz perspektiva koje se

stalno mijenjaju i niz otvorenih prostora; trg postaje alegorija pobjedničke Crkve

-oblik trga je definiran prvenstveno kao odgovor na različite rituale i procesije koje su se

na njemu trebale održavati; posebno je važan u ovom kontekstu bio Uskršnji urbi et orbi

(gradu i svijetu), kada papa blagoslivlja Rim i svijet; oblik trga predstavlja gestu

prihvaćanja

-Berninijev najraniji projekt predviđa oblik trapeze, s dvokatnom fasadom razvijenom od

tradicionalnih palača

-1657. arhitekt je predložio ovalni oblik, najprije sa slobodnostojećim nizom stupova na

koje se na kraju položio portik sa horizontalnom entablurom; visinski limit koji je

ograničio cijelu shemu na samo jedan kat omogućio je širi perspektivni pogled: također je

bio i više ekonomičan i pojačao je vizualnu komunikaciju crkve i trga

-Bernini je izvorno zamislio i treći dio trga, slobodnostojeći, koji bi ‘zatvorio’ trg – kad

bi vjernik napokon ušao na trg, ostao bi osupnut masom stupova i samom crkvom; to

međutim nikad nije realizirano

-za to vrijeme, 1656-57, Pietro da Cortona je renovirao fasadu crkve S.Maria della Pace

iz 14.st., a trebao je napraviti i trg ispred nje

-Alexander je htio reference na svoju vezu sa Sixtom IV. – danas grbovi dvaju pape

zauzimaju važan prostor na krilima crkve; uzor: Bramanteov Tempietto i Palladio; fasada

je odvojena od structure crkve; fasada više nije granica, nego postaje nezavisna plastika

-da Cortona radi i fasadu za postojeću crkvu S.Maria in Via Lata – arhitekt nastavlja s

razvojem načina za postizanje jednostavnijeg monumentalnog dojma; planira dva kata,

središnji dio ostaje otvoren; portik flankiran masivnim strukturama na prizemlju in a

loggiji iznad; na vrhu preveliki timpanon; stvoren dojam dubine u fasadi, plastičnost,

monumentalnost

(Bernini koristi istu metodu u S.Andrea)

11

-u isto vrijeme, Bernini radi tri crkve jednu za drugom (a izgleda da je na njima

djelomično radio i paralelno): S.Tommaso da Villanova (Castel Gandolfo, 1658-61),

S.Maria della Assunzione (Ariccia, 1662-64), S.Andrea al Quirinale (Rim, 1658-61)

-u planovima za ovu zadnju crkvu Bernini odbija kružne planove Panteona (kojeg je u to

vrijeme renovirao) kao i plan grčkog križa kojeg će kasnije upotrijebiti u Aricciji –

umjesto toga, bira ovalni oblik kojeg je vec upotrijebio za Trg Sv.Petra

-Bernini stvara trg unutar same ulice; ispred ovala, zidovi obuhvaćaju perimeter trga;

Bernini je razlikovao crkvu od susjednih vila i vrtova dajući joj monumentalne

proporcije; svaki je element istodobno pojednostavljen i pretjeran, počevši od

monumentalnih redova i timpana iznad njih, koji dominiraju fasadom; uz ulaz su dva

stupa; originalno su samo tri stube, prostrane i široke, vodile do ulaza

-fasada postaje pozornica koja preuveličava strukturu do monumentalnih proporcija;

ritam i dramatična uporaba sjene imaju vrlo važnu ulogu u općem dojmu zgrade

-vrlo jasam naglasak na planu paralelnom s Viom Piom nastavlja se u interijeru; preko

puta ulaza Bernini postavlja drugu, unutarnju fasadu koja se usredotočuje na oltar i sliku

mučeništva (ta je slika naglašena plasticitetom prezentacije, korištenjem samo motive

para stupova i prevelikog timpana

-unutarrnji raspored naglašava dužinu broda nizom pilastara, dok je dinamika potcrtana

ritmom otvora; dva luka vode u tamne kapele osvjetljene samo pozadinskim svjetlom iz

uskih prozora iznad oltarnih stolova

-u svetištu se nalazi slika mučeništva predstavljena poput kazališna scena i podržavana

anđelima od štuka; ova pozornica jako je osvjetljena odozgora i čini se da se otvara u

vječnost – kako bi postigao ovaj efekt, Bernini koristi staklene mozaike koji, varirajući

tonove plave boje, postaju sve bljeđi prema središnjoj osi; ovaj je oltar točka kulminacije

sa svake točke gledišta

-namjerna tama u nižim nivoima, bijeli gips nebesa, likovi koji se podižu prema izvoru

svjetlosti, i golubice, sve to očito nosi alegorijsko značenje; sveti Andrej se uspinje u

nebesa; osim boje, i svjetlo se koristi da pripremi scenu za ovo putovanje u nebo; u

nebeskim sferama daleko od zemlje, ujednačeno osvjetljenima prozorima iznad korniše,

boje su bijela i zlatna; kapele su mnogo tamnije, a među njima postoje suptilne razlike u

12

bojama – obje kapele blizu broda su okupane difuznim svjetlom, dok su ostale jako

tamne – to sve podržava dramatični efekt

-svali dio ove građevine – trg, ulaz, ovalni interijer, svetište, kupola – služe kao kulisa za

savršeni performance – oni pretvaraju čudo Sv. Andreja, njegovog spasenja u nešto

vidljivo, u čudo u kojoj kongregacija može direktno sudjelovati

-1660. Alexander odlučuje ponovno izgraditi crkvu S.Maria in Campitelli – Carlo

Rainaldi (on otprilike u isto vrijeme radii na fasadi za S.Andrea della Valle i crkve

blizanke na Piazzi del Popolo)

-kroz sljedećih par godina Rainaldi je razvio niz skica za S.Mariu in Campitelli – na kraju

dolazi do izvanrednog rješenja: konveksna fasada; tlocrt baziran na ovalnom obliku

sluzio bi za kongregaciju, a drugi, kružni prostor bio bi rezerviran za čudotvornu sliku

Djevice kojoj je crkva bila posvećena; na kraju je zamijenio oval brodom, posebno

naglašavajući transept; gradnja je započela 1663.

-svaki detalj sudjeluje u vođenju oka promatrača kroz tijelo crkve do stražnje strane

građevine; dinamika prvog dijela, s tlocrtom u obliku grčkoga križa, vođena je prema

oltaru uporabom bačvastog svoda; naglasak na transeptu potcrtava kretanje broda,

posebno kroz uporabu slobodnostojećih stupova – Carlo koristi ovo rješenje najprije u

bočnim nišama, zatim ih ponavlja u prijelazu iz tijela crkve prema svetištu, i prema apsidi

-glavna uloga crkvi blizanki S.Maria in Montesanto i S.Maria dei Miracoli bila je

označavanje sjevernog pristupa Rimu, prema tada trapezoidnom trgu del Popolo i

triviumu koji od njega vodi – vrlo specifična pozicija

-Carlo Rainaldi je predložio da se crkve pretvore u spomenike koji bi stajali na trgu i koji

bi istodobno na neki način označavale ‘sidra’ za ulice koje se šire iz te točke

-Rainaldi je najprije osmislio dvije crkve s visokim kupolama na identičnom križnom

tlocrtu; međutim, parcele su bile rezličite veličine te su se crkve počele razvijati

samostalno, vjerojatno pod Berninijevim utjecajem (plan lijeve crkve postao je ovalan)

-do 1673. Carlo Rainaldi je vodio radove na S.Maria in Montesanto, koje je nakon zastoja

nastavio Carlo Fontana pod nadgledanjem Berninija (crkva je dovršena 1675.)

13

-napokon je Rainaldi započeo crkvu blizanku, S.Maria dei Miracoli, koju je Fontana

dovršio između 1671. i 1681.

-model za ove crkve je bio Panteon; međutim, zbog različite veličine interijera trebalo je

naglasiti efekte arhitektonskih elemenata, posebno kupole; zato je Rainaldi i jednoj i

drugoj crkvi dao vrlo duboki tambur i kupolu

-Berninijev projekt za palaču Chigi – postao je formula za aristokratske barokne palače;

sedam dekoriranih odjeljaka definiraju središnji dio palače, dok su tri krila na svakoj

strani nebitni; prizemni dio služi kao baza za red divovskih redova velikih dva kata

-Borrominijeva fasada za S.Carlo alle Quatro Fontane – postao je sinonim za barokna

odstupanja koje su klasičari toliko kritizirali; fragmentirana i nedosljedna fasada;

Borromini se odupire Michelangelovim idejama o divovskim redovima ponavljajući ih na

dva kata; odupire se i idejama o ujedinjenoj fasadi lomeći ju na tri dijela; ok one može

naći odmor, sve je puno kipova i stupova

Kasni barok i rani neoklasicizam u Rimu

-era visokog baroka naglo završava smrću Aleksandra VII.; pad vladavine Crkve, jačanje

Francuske kao političke i umjetničke sile; Rim gubi primat pred Parizom, Louis XIV.

postaje novi dinamični centar umjetničke produkcije

-na prijelazu stoljeća u Rimu se malo gradi, ali dolazi puno umjetnika (manje u nadi za

poslom, a više u divljenju starim spomenicima); tome pridonosi i politika Francuske

akademije – njeni su studenti proučavali, kopirali ideje klasičnog svijeta

-antika je reinterpretirana u ovom razdoblju, njena povijest postaje teorijski ideal, razvija

se i nova znanost – arheologija; konzervacija i restauracija postaju središnji elementi

radova u Vatikanskim Muzejima

-Carlo Rainaldi – apsida crkve S.Maria Maggiore

-Bernini – Ponte degli Angeli – niz ekspresivnih skulptura koje kao da plutaju iznad vode

Tibera na laganoj balustrade koju je također on dizajnirao (kao kontrast masivnoj

strukturi Castela S.Angelo) – most postaje veza između Vatikana i centra Rima

-za vrijeme Innocenta XI. Carlo Fontana imenovan kao glavni majstor izgradnje Sv.Petra

(zato jer je stabilnost kupole naizgled bila pod prijetnjom)

14

-Fontana se ubrzo postavio kao najutjecajniji arhitekt ovog razdoblja – radio je na

crtežima u studijima Pietra da Cortone i Rainaldija, i kroz 10 godina, u uredu Berninija;

samostalni rad započinje 1665.

-prvi važniji rad – S.Marcello al Corso – promjena u oblikovanju fasade u odnosu na

visoki barok (ova je fasada ključno ostvarenje u razvoju kasnog baroka i ranog

klasicizma): tretiranje svakog elementa je logično i nedvosmisleno; arhitektonski jezik je

lako čitljiv; fasada opet postaje projekcija unutarnjeg prostora; simetrija, ponavljanje,

ritam

-u svom traktatu Templum Vaticanum daje dva rješenja za dovršenje Trga Sv.Petra – prvi

uključuje rušenje središnjih zgrada Borga kako bi se izgradila cesta ot Castel Sv Angela

do trga; drugi se nastavlja na Berninijev plan o izgradnji tornja sa satom izvan ovalnog

perimetra trga – on daje ideju o drugom trapeze koji bi reflektirao onaj Berninijev (i na

njegovom kraju bi bio taj toranj)

-Fontana – Palazzo Ludovisi (kasnije Palazzo di Montecritorio) (započeo ju je Bernini)

-Španjolske stube – Alesandro Specchi i Francesco de Sanctis (usput, Bernini je napravio

neki tajni konjanički kip za stube po naređenju kardinala Mazarina (?))

-papa Klement XII – Alessandro Galilei – fasada crkve S.Giovanni in Laterano

(klasicizam, utjecaj Michelangela i Maderna)

-Nicola Salvi – Fontana di Trevi – motiv trijumfalnog luka, puno alegorijskih i

mitoloških scena; rokoko ornament posebno u niši s Neptunom

Torino

-glavni grad kneževine Piedmont

-Guarino Guarini (1624-83) – Capella della Santissima Sidone; crkva S.Lorenzo; Palazzo

Carignano

-Fillipo Juvarra (1678-1736) – Palazzo Madama; crkva Superga; lovačka kuća Stupinigi;

Chiesa del Carmine

-Bernardo Vittone (1705-70) – S. Chiara

15

Napulj

-1713. – Mir u Utrechtu, Španjolska gubi kontrolu nad južnom Italijom; ipak, 1734. sim

Charlesa III. okrunjen kao kralj Napulja i Sicilije – vlada kao prosvijetljeni despot

-Cosimo Fanzago je najvažniji arhitekt Napulja u 17.st. – S. Maria Egiziaca

-Luigi Vanvitelli (1700-73) – Palazzo Reale blizu Napulja; Chiesa dell’Annunziata

Venecija

-kroz 17.st. Venecija je vezana uz arhitekturu Palladija i njegovih nastavljača – zato se

grad počeo asocirati s neoklasicizmom 18.st., mnogo ranije nego Rim, Torino ili Napulj

-Baldassare Longhena (1598-1683) – S. Maria della Salute; stubište u samostanu

S.Giorgio Maggiore; Ca’Pesaro (od 1652)

-Giovanni Scalfarotto – SS. Simeone e Giuda

-Andrea Tirali – fasada za S. Nicolo da Tolentino

-Giorgio Massari – Palazzo Grassi

-Tommaso Temanza – S. Maria Maddalena

-Gianbattista Piranesi – Rim – S. Maria del Priorato

16

BAROKNA ARHITEKTURA U ŠPANJOLSKOJ I PORTUGALU

-barok se pojavljuje kroz 17. i početak 18.st.

-crkveni redovi franjevci, dominikanci, jezuiti

-između 1563. i 1584. Filip II gradi samostan i palaču El Escorial

-1561. – odabire Madrid kao svoju rezidenciju i budući glavni grad

-kasno 16. i 17.st. poznati kao Siglo de Oro (zlatno doba) Španjolske – slikarstvo

Velasqueza i Zurbarana, drame Lope da Vege i Calderona

-novu eru započinje izgradnja samostana i palače San Lorenzo de El Escorial – uporaba

rimskog stila, baziranog na Vitruviju; racionalni plan, klasično strukturirana fasada bez

trunke suvišnoga, monumentalne proporcije interijera, korištenje karakterističnog sivog

granite iz okolice – sve će to imati utjecaja na dvorsku arhitekturu Španjolske do ranog

19.st.

-izgradnja samostana i palače označava početak apsolutizma

-u kompleks su uključene znanstvene i administrativne zgrade, stvarajući samodostatnu

okolinu, mikrokozmos

-za neke, El Escorial je bio slika Solomonovog hrama, za druge je rešetkasti oblik bio

oznaka mučeništva na grilu Sv. Lovre, sveca zaštitnika

-Juan de Herrera – kontrolirao je procese planiranja svih važnih građevinskih projekata u

zemlji

-gradić Valladolid je igrao ključnu ulogu u nastanku barokne arhitekture u španjolskim

carstvu jer je bio srušen sredinom 16.st. pa se sve opet moralo graditi

-obnova katedrale u Valladolidu – Juan de Herrera

-bolnica Medina del Campo – JUan de Tolosa

-i u Galiciji je bio niz odličnih izgradnji od strane Herrerinih učenika

-Andaluzija – Lonja, Sevilla – Herrera

-Juan Gomez de Mora – jezuitski kolegij Clerecia u Salamanci

17

-njegova je najvažnija uloga u razvoju Madrida kao rezidencije španjolskih

Habsburgovaca – Plaza Mayor; pregradnja starog dvora Alcazara; dvorski zatvor Carcel

de Corte

-njegov rad izvan Madrida – Panteon u El Escorialu

-Fray Pedro Sanchez i Fray Francisco Bautista – katedrala San Isidro el Real, Madrid

-Fernando de Casas y Novoa – Santiago de Compostella (fasada katedrale)

-Jerez de la Frontera – kartuzijanski samostan Santa Maria de la Defension (fasada)

-Alonso Cano – katedrala u Granadi (fasada)

-Francisco de Hurtado Izquierdo – kartuzijanski samostan, Granada

-Filippo Juvarra i Giovanni Battista Sacchetti – La Granja (lovačka kuća); Kraljevska

palača u Madridu

-………………

18

BAROKNA ARHITEKTURA U FRANCUSKOJ

-urbanizam i arhitektura kao izraz/metafora apsolutne vladavine

-centralizacija moći značila je da su Pariz i dvor postali središte arhitektonskog razvoja:

ostale su regije kopirale ili potpadale pod provincijalizam

-imitacija antike, inzistiranje na klasičnim formama kao najprikladnijima za

monumentalne gradnje

-rokoko se razvio u Francuskoj, ali zadržava gotovo isključivo dekorativni oblik

-uvod u gotovo dvjesto godina dugu nadmoć francuske arhitekture je urbanistički razvoj

Pariza kojeg je započeo Henri IV – želja za stvaranjem ‘novog grada’ koji bi reflektirao

apsolutističku vlast

-prvi projekt – Place Dauphine (trokutasta forma, u centru konjanički kip Henrija IV, prvi

moderni kraljevski spomenik)

-Place des Vosges – postaje prototip kraljevskih trgova koji nastaju po cijeloj Europi –

kvadrat, sa svih strana okružen identičnim dvokatnim strukturama smještenim na arcade;

ističu se nasuprotno smješteni Paviljon Kralja i Paviljon Kraljice; u sredini konjanički kip

-vladavina Louisa XIII. – arhitekti Salomon de Brosse, Francois Mansart, Louis Le Vau –

razvijaju modele palača i crkvi koji će se dugo kopirati

-De Brosse – dvorski arhitekt, gradi tri važne palače: Coulommiers, Blerancourt, Palais

du Luxembourg

-Blerancourt najzanimljivija: po prvi se put prekida sa standardnim francuskim tipom

palače u obliku slova U; nema bočnih krila; reducirana na središnji dio (corps de logis);

otvara se prema pejzažu, tj. vrtovima

-Palais du Luxembourg – corpe de logis, bočni paviljoni, rusticirana fasada na tragu

Palazzo Pitti

-Francois Mansart – više zainteresiran za plastično oblikovanje fasade nego za

preoblikovanje tlocrta palača; učenik de Brossea

-paviljon Gaston u dvorcu Blois; cijeli kompleks je trokrilna građevina koja okružuje

malo dvorište; bočna i središnje krilo povezano zaobljenom kolonadom

19

-palača Maisons – ističe se strmi krov, potencirana vertikalnost, visoki dimnjaci (sve to

podsjeća na arhitekturu dvoraca 16.st.)

-Louis Le Vau – palača Vaux-le-Vicomte (1656) – dvorac okružen staromodnim ali

funkcionalnim opkopom, otvara se sa stražnje strane prema luksuznim vrtovima (Andre

Le Notre); kompleksu se pristupa preko dvorišta flankiranog zgradama za poslugu; u

središtu glavnog krila je predvorje koje vodi do ovalnog salona koji gleda na vrtove;

interijer radi Charles Le Brun

-važne značajke ovog dvorca koje će se kopirati (najprije na Versaillesu): smještaj dvorca

entre cour et jardin (između dvorišta i vrta), pristup palači preko prilaza, dvorišta, ulazak

kroz hodnik do velikog salona i napokon pogled na vrtove sa stražnje strane

-osim dvoraca, grade se i gradske palače (hoteli): Louis Le Vau – Hotel Lambert

(neobični smještaj vrta, paralelno s dvorištem, zbog uske parcele)

-crkvena arhitektura nije kreativna kao profana, zbog uskih veza sa tradicijom (posebno

francuskom gotikom) i tendencije ka imitiranju rimskih modela; najkarakterističnija za

ovu gradnju je uporaba velikih kupola

-prva velika gradnja: fasada crkve Saint-Gervais, Pariz (vjerojatno Salomon de Brosse)

-talijanski utjecaj se pojačava djelovanjem Jacquesa Lemerciera (koji je dugo bio u Rimu

i tamo proučavao arhitekturu) – crkva Sorbonne: centralna građevina s kupolom

-Val-de-Grace – izgradnju započinje Francois Mansart, nastavlja Lemercier, završavaju

početkom 18.st. Pierre le Muet i Gabriel Le Duc; it u je glavna inspiracija rimska

arhitektura (specifičnost: kapele na križištu se otvaraju dijagonalno prema središtu u

kojem je i oltar, u maniri Berninija)

-Le Vau – College des Quatre-Nations

Vrijeme Louisa XIV.

-umjetnost, i posebno arhitektura, imaju ulogu impresioniranja naroda i prenošenje

ideologije

-Jean-Baptiste Colbert – vodeća snaga iza ovakvog načina vođenja države; bio je na

važnoj poziciji koja mu je omogućavala kontroliranje svih građevinskih projekata

20

-najveću pozornost posvećuje pregradnji Louvrea, koji se stalno pregrađuje od 16.st, i

kojemu još uvijek fali fasada prema gradu (nju će na kraju napraviti Claude Perrault

1667.); Colbert bi htio talijanskog arhitekta da to napravi, poziva Berninija, Borrominija,

da Cortonu, Rainaldija – Borromini odbija ponudu, planovi Rainaldija id a Cortone nisu

previše interesantni, ostaje Bernini koji daje dva prijedloga (konveksno-konkavno

rješenje i modificirana verzija) – Colbertu se ništa ne sviđa, ali ipak zove Berninija u

Pariz 1665. da napravi još jedan plan, za kojeg je čak postavljen i kamen temeljac (ali

radovi su došli samo do razine temelja); na kraju je istočnu fasadu napravio Perrault

(1667-68), koristi motiv kolonade kao najvažniju značajku (masivni niz duplih korintskih

stupova)

-Versailles – sve počinje pregradnjom lovačke kuće Louisa XIII. 1668. (Le Vau, Le

Brun, Le Notre) – koncept entre cour et jardin, samo puno monumentalniji; 1677-78

Louis XIV. želi preseliti dvor u Versailles, što zahtijeva puno rada i organizacije, za što je

zadužen Jules Hardouin-Mansart (koji vodi pregradnju sljedećih 30 godina) – on gradi

dvoranu ogledala; staru strukturu koja zatvara mramorno dvorište preoblikuje u

apartmane kralja i kraljice; dodana su i nova okomita krila koja zatvaraju drugo dvorište,

Cour Royal; park kao izuzetno bitan element, ima ceremonijalnu funkciju, u njemu ima

još nekih arhitektonskih rješenja (npr. Trianon kojeg radi Hardouin-Mansart, Petit

Trianon – Jacques Gabriel)

-iako se dvor preselio u Versailles, Pariz ostaje centar građenja

-Hardouin-Mansart – najzrelija građevina francuskog baroka – Les Invalides (bolnica za

ratne umirovljenike i crkva) – crkva, Dome des Invalides: velika kupola, centralni prostor

(vjerojatno je Louis XIV. htio ovdje biti pokopan, ali je na kraju tu Napoleon)

-rokoko – kako pada moć Kralja sunca aristokracija se polagano vraća u Pariz i tamo

gradi gradske palače – trokrilne ili četverokrilne structure izvana iste kao one u 17.st., ali

s novom unutarnjom rokoko (genre pittoresque) dekoracijom (npr. Hotel Rohan Soubise)

– pastelne boje, paneli, ogledala, puno štuko dekoracija po zidovima i stropovima

-klasicizam – jačanje utjecaja grčke i klasične arhitekture; Jacques Gabriel (najznačajniji

arhitekt ovog razdoblja)

-Jacques Germain Soufflot – Sainte Genevieve (danas Pantheon)

21

BAROKNA ARHITEKTURA U ENGLESKOJ

-u Engleskoj barokno razdoblje započinje s ‘otkrićem’ renesanse

-Inigo Jones putuje u Veneciju, Vicenzu, Rim, vraćajući se s entuzijastičnim divljenjem

za arhitekturu Palladija – njegova novoprobuđena strast za klasičnu arhitekturu utjecala je

na njegov rad, ali i postala definirajući stil britanske arhitekture do kasnog 18.st.

-razdoblje se ugrubo može podijeliti u tri faze – paladijansku (promovira ju Jones),

‘pravu’ baroknu (veže se uz Wrena koji djeluje nakon Velikog požara u Londonu 1666.) i

neopaladijanizam ranog 18.st. (veže se uz Lorda Burlingtona, mecenu i amaterskog

arhitekta)

-Inigo Jones (1573-1652) – Queen’s House, Greenwich; najveća narudžba – Banqueting

Hall, Whitehall (London; Rubens je radio freske); Queen’s Chapel – prva njegova crkva,

opet po uzoru na Palladija; važni su i njegovi urbanistički planovi: Covent Garden;

Whitehall Palace

-Sir Christopher Wren (1632-1723) – u njegovo vrijeme klasicizam u rimskom stilu

nastaje u Engleskoj; kapela Pembroke College; St Paul’s Cathedral – akademski

klasicizam je stil koji prevladava; crkva St Stephen Walbrook; Hampton Court – postao

je Versailles britanske kraljevske obitelji; zadnje djelo – Greenwich Hospital

-John Vanbrugh i Nicholas Hawksmoor – proširili su Wrenoe stil do monumentalnih

proporcija; Castle Howard (u stilu entre cour et jardin); Blenheim Palace, Oxfordshire

-neopaladijanizam – generacija koja slijedi protivi se arhitektonskim idejama Wrena i

njegovih nasljednika; Lord Burlington – Chiswick House (kopira Palladijevu Villu

Rotundu); William Kent – Holkham Hall; James Gibbs – University Library, Oxford

-Thomas Pitt – Strawberry Hill, Twickenheim – ‘gotika’

22